Page 17

2 Vidi: Čupor, Pavao. HE IV, 1942, 389-390. Vidi također: Čupor, Čupor Demetrije i Čupor Pavao, HBL 3 1993, 133-136. “(...) deinde per vallem supra ad orientem venit ad duas arbores has et tul cruce signatas et metis terreis circumfusas, inde ad uiam, que separat metas iliorum Stephani, ilii Chupor de Monozlow, a terra Gresencha, vbi sunt arbores has cruce signate metis terreis circumfuse et per eandem viam vadit in motem Babinagora in longo spacio et venit ad magnam viam, que vadit versus Monoslow de Garig (...)”, HDA, Pavlinski samostan u Gariću, fasc. II, nr. 39. Također: CD, XVI, 177-179. O problemu identiikacije i ubikacije Gračenice (Grassanicha, Grassancha, Gresseniche, Gressenche, Gerzenche, Gersencze i sl.) koju Diplomatički zbornik najčešće razrješava kao Garešnicu, a kao takvu navodi je i mađarski povjesničar Csánki (Körösmegye a XV-ik században, Budapest, 1893), pisao je ponaprije Stjepan Pavičić. On za razdoblje 13. st. govori o dva susjedna područja, župama Gariću i Gračenici, te kaže da su se “nalazile jedna pored druge, Garić na sjevernoj, a Gračenica na južnoj strani, graničeći u velikoj duljini jedna pored druge”. Naziv, a i sam lokalitet, Garešnica nastaje po njemu tek u poslijeturskom vremenu, iza g. 1700, naslanjajući se na staro ime Garića. Odgovara današnjoj Garešnici Donjoj (Pavičić, 59-60). Za područje Križevačke županije Csankijev rad obilato je koristio i Josip Bösendorfer, u svojim Crticama iz slavonske povijesti (Bösendorfer, 67-98). U novije doba na povremene zabune oko ubikacije Garešnice i

18

fondovi i zbirke HdA za razdoblje od srednjeg vijeka do sredine 19. st. U najstarije izvore za povijest Moslavine u HDA pripadaju spisi Pavlinskog samostana u Gariću (1256.-1520.), gdje se nalazi mnoštvo podataka o topograiji Moslavine u srednjem vijeku, plemićkim posjedima, njihovim sporovima i razgraničenjima, parnicama koje su vodili sa samostanom, podaci o župama, crkvama, samostanima, utvrdama i trgovištima tog područja, te o gospodarskim i socijalnim prilikama. Primjerice, u svezi jednog razgraničenja posjeda, u ispravi Kaptola čazmanskog iz g. 1381. spominje se ime Čupora Moslavačkog (Chupor de Monozlow) - kasnije župana Zagrebačke i Križevačke županije, a potom slavonskoga bana2 - navodeći tu granice posjeda njegovih unuka, sinova Stjepanovih, i Gračenice3. Nekoliko godina kasnije, u ispravi iz 1385. godine, u vezi spora Tome Čupora i Andrije i Blaža, sinova Ivančeca, kojega je vodio Toma, župan Gračenice, spominju se i imena više plemića te, pored trgovišta Gračenica, i ime Kutine, koja se pojavljuje pod imenom Kutenna4. Govoreći o Čuporima treba napomenuti da je nekoliko vrijednih dokumenata o njihovom posjedu i desetinskom okrugu Moslavina (“cultellus decimae”), te o više članova dotične obitelji u 1. polovici 15. st., objavio A. Lukinović u Povijesnim spomenicima Zagrebačke biskupije5. Pored dokumenata iz HDA (iz fonda samostana Garić), on je ovime obuhvatio i do sada neobjavljene izvore iz Arhiva zagrebačkog Prvostolnog kaptola te Tajnog vatikanskog arhiva. Zbirka srednjovjekovnih isprava Documenta mediaevalia varia (DMV, 1111.-1525.) također sadrži dokumente s imenom obitelji Čupor, vezano uz njihove posjede na ovome području, ali i izvan njega. Na ovdašnji posjed Čupora odnosi se isprava iz 1444. godine, kojom sinovi pokojnog bana Pavla Čupora Moslavačkog – Akacij, Demetrij i Juraj – daju povlastice i oslobađaju raznih podavanja jobagione i podanike sela Dubrovčaka, na području Moslavine. Tu je ispravu 1517. godine potvrdio i dao prepisati kraljevski posteljnik Petar Erdödy od Manyorokereka i Moslavine (DMV, br. 769)8. Obitelj Erdödy9 , koja je bila u vlasništvu posjeda Moslavina od početka 16. st., uspjela je još u vrijeme turske dominacije osloboditi utvrdu na tome imanju, iako je područje sve do kraja 17. st. bilo pusto10. Na to se kratko osvrnuo B. A. Krčelić koji kaže da je “Moslavina (…) od starine bila tvrđava , koju je

Zbornik Moslavine IX - X  

Izdanje 2006. / 2007.

Zbornik Moslavine IX - X  

Izdanje 2006. / 2007.

Advertisement