Page 1


Posvećeno 40-toj godišnjici Etnološkog odjela Muzeja Moslavine

MUZEJ MOSLAVINE KUTINA

Poklade i pepelnica Moslavački pokladni običaji

Galerija Muzeja Moslavine Kutina Trg Kralja Tomislava 8 27.02.2003. - 17.03.2003.


FAŠNIK U KUTINI


POKLADE I PEPELNICA Moslavački pokladni običaji

POKLADNI UTORAK

O

d davnina poklade – fašnik, fašejnek, fašnek, fašnjak, mačkare ili karneval imaju značajnu ulogu u godišnjem ciklusu narodnih običaja. Poklade su se osobito razvile u srednjem vijeku, a potječu od rimskih Saturnalija, te pripadaju kultu plodnosti. Pokladni običaji u Moslavini danas su se sveli na pokladni utorak sa završnicom na Pepelnicu, a obuhvaćaju nekoliko osnovnih segmenata: prerušavanje i ophodnja maskiranih skupina koje istjeruju zlokobnu zimu zastrašujućim maskama i bukom, ali istodobno pjevaju i plešu za bolji rast usjeva. Za svoj trud i dobre želje nagrađeni su darovima u hrani i novcu. Do 50-tih godina održao se običaj izradbe i posebnih ljuljački. Ljuljanjem su se iskazivale dobre želje: za obiljem i uspješnom ljetinom, a također i prevencijom protiv bolesti. Poklade završavaju dramskim prikazom suđenja lutki «fašniku», koji se na kraju pravno valjanog procesa, spaljuje, baca u vodu i utapa ili na neki drugi način uništava. Tim činom obznanjuje se pobjeda nad zlom, grijesima i nedaćama nanesenim zajednici u prošlom jednogodišnjem razdoblju.

P

ojam mačkare asocira na pokladni utorak, dan na koji se ljudi masovno maskiraju i u skupinama obilaze sela, ali i veća naselja te gradove. U moslavačkim selima maskirani pokladni ophodnici imaju nekoliko inačica naziva izvedenog iz imenice maska: mačkara /Gornja Gračenica, Ludina, Okešinec, Šarampov Donji, Vučani, Samarica, Ivanska, Šimljanica, Mala Trnovitica, Podgarić, Stružec, Repušnica, Kutinska Slatina, Husain /, maškare /Katoličko Selište, Hercegovac, Rogoža, Zbjegovača/, maškari /Gornja Jelenska/, mačkaraši /Janja Lipa/ te čaroice /Kostanjevec/, dok se maskirani posjetitelji na svadbi nazivaju maškare. Pokladni utorak, fašnik /Kutina, Gornja Gračenica, Katoličko Selište, Rogoža, Repušnica, Kloštar Ivanić, Okešinec/, fašnjak /Vučani, Samarica, Stružec/, fašenjak /Ivanska, Šimljanica, Mala Trnovitica, Gornji Miklouš, Kostanjevec/, fašinjak /Ludina/, te poklade /Zbjegovača, Podgarić, Hercegovac…/ U hrvatskoj tradiciji susreću se još brojni nazivi, ali najčešći su ipak: karneval, poklade, fašnik i mesopust. Karneval dolazi od latinske riječi carne vale što znači zbogom meso, izvorno dan uoči preduskrsnog suzdržavanja 3


od mesa. Poklade dolaze od hrvatske riječi klasti: što također znači ostaviti meso; u katolicizmu, večer prije početka korizmenog vremena. Druga varijanta dolazi od po-klade ili po-kladi uz značenje po kladama ili poslije klada. Klade su tamnice, kako nam kaže izreka: «metnuli ga u klade». Nodilo objašnjava da «božićne poklade predstavljaju pogansku gozbinu, pri nastupu tamnovanja božjeg.» Fašnik je nastao od njemačke riječi fastenploditi i iz fasel- biti plodan. Mesopust je staroslavenska riječ i označava posljednji dan mesojeđa uoči korizme a u kršćanskome, posnom značenjskom izričaju predstavlja kombinaciju riječi meso i pust, odnosno post.

VJEROVANJA VEZANA UZ POKLADE

P

uk u Moslavini dao je svakom danu u pokladnom tjednu i posebno ime uz koje je vezano određeno vjerovanje. U utorak se nije smjelo presti, jer kokice ne bi mogle snesti jaja. Na vrteću sredu nije se smjelo u kući raditi nikakav posao kod kojeg bi se bilo što vrtjelo npr. vreteno kod predenja, ruljača za kukuruz, vitlenice za namatenje pređe, jer bi u tom slučaju blago dobilo padavicu, a ukućane bi boljela glava. Na lakomca /četvrtak/ se obvezatno jelo meso da bi ga bilo dovoljno do sljedeće ljetine, i da vukovi ne bi napadali ljude i blago. Ako se prede na kurtasti petek, bit će osnovano platno prekratko i govorilo se da je pes meru pojel, tj. da ga nema dovoljno za tekstiliju koja se namjeravala sašiti. Toga se dana nisu smjela uprezati kola da blago ne bude šantavo. Ako bi se prelo u subotu miš bi predivo još na polju pojeo. Na fašnik su stari običavali za sjeme 4

trebiti kuruzu zarana, prije zore, vjerujući da ga na polju neće ptice pozobati. Baturice, kocene ili okleske od prva tri otrebljena kukuruza kućedomaćin je bacao u protočnu vodu, za obilje potrebne vlažnosti usjeva sljedeće ljetine. Na fašnik nije bilo dobro nožem klati živad, jer bi dogodine netko od ukućana umro, ali se zato morao zaklati pijetao namijenjen za tu prigodu jer, ako se to ne bi učinilo, on bi se sam obesil na plotu. Odsječena glava živadi bacala se preko kuće ili gospodarskih zgrada, i ponovo se gledalo u koju stranu je okrenut kljun, ukoliko je okrenut od kuće nitko te godine neće od ukućana umrijeti. Od jela se obvezatno kuhala hladetina, te varivo od kiselog kupusa s buncekom, suhim rebrima i kobasicama, a posvuda su se pekle krafne. U juhi od variva bi prali noge od koljena prema stopalu da se zaštite od ujeda zmija. Ostatak te vode običavali su škropiti oko kuće, također da se zaštite dolaska zmija u kuću. Zaklanoj peradi vezala su se krila te vješala za gredu u ganjku da iz dvorišta ne odnese jastreb piliće, patkice i guskice. Uoči fašnika, muškarci su odlazili u šumu te tražili grabove grane od kojih su se izrađivale spojnice – gužve, za volovsko rudo. Na fašnik su dečki nekoj staroj dekli /ili mladoj djevojci iz osvete/ na shodiće ili kroviće trijema donijeli u dijelovima zaprežna kola, putna vrata ili plug s ornicama, samo da joj napakoste. Naravno, sutradan su to uredno vratili i posložili, ali uz određenu napojnicu u piću i novcu. Na fašnik se strogo pazilo što će se raditi, jesti i vladati. Promatrale su se i vremenske prilike. Vjerovalo se, ako na fašnik pada kiša, bit će obilje voća i graha. Na fašnik su se sijala tri zrna kukuruza. Jedan se zasadio u jutro, drugi u podne, a treći navečer. Onaj koji najbrže izraste treba ostaviti za sjetvu.


Fašnik u Kutini (selo), 60-tih godina

5


"Krvnik" na čelu fašničke povorke

Slijede jahači i jahačice na arapskim konjima 6


Na fašnik ili uoči fašnika u Moslavini postavljali su spravu za ljuljanje zvanu ljuljačka (Ivanska, Katoličko Selište, Samarica, Rogoža, Janja Lipa), njihal(j)ka (Kostanjevac, Gornja Gračenica, Mala Trnovitica, Okešinec), u Vučanima cokaljka, a u Šimljanici zibalo.

vlastiti izgled lica i zamijeni drugim licem koje izaziva strahopoštovanje, užas, smijeh , divljenje i sl. Nositelj maske se identiicira s onim što ili koga maska predstavlja. Maska je taj netko tko ovlada čovjekom, daje mu nadahnuće ili naloge za akciju, simboličnu ili realnu.

To je u pravilu bio lanac ili dva, prebačen preko grede – najčešće u štaglju, na kojeg se učvrsti daska na kojoj će se sjediti. Ljuljaju se svi; djeca, mladež i stariji, u želji da im predivo bolje izraste, da budu zdravi ili da budu laganeši celo leto.

Maska postoji od pradavnih vremena i javlja se u svezi s prvobitnim predodžbama o višim silama. Ona je sredstvo zaštite od uroka, zlih duhova i rekvizit kod kultnih obreda. Najstarije maske imale su oblik životinjske glave, što saznajemo od prapovijesnih špiljskih crteža. Nadalje, maske poprimaju oblike duhova, demona, božanstava, predaka, poglavica, kraljeva…Izrađivane su od različitih materijala, jednog ili u kombinaciji, pa tako susrećemo drvo, vlakno, platno, perje, kamenčiće mozaika, kožu, te dragocjene metale.

O SIMBOLICI MASKE

N

ajvažnije o pokladama svakako su mačkare. Maskira se svatko, bez obzira na dob, spol ili društveni status, u želji da maskom prikrije ili privremeno pritaji

«Ideologija svih prirodnih naroda, a njene tragove još uvijek nalazimo i

Fašnik u Kloštar Ivaniću, 1999. godine 7


Djeca su neizostavni dio faĹĄniÄ?ke povorke

8


u Europi u velikoj mjeri se očituje u obredima koji trebaju umnožiti životnu snagu zajednice, kao i žetve, stoke i lovine o kojima ta društvena zajednica ovisi. Jedan od glavnih načina da se to postigne jest ritualni ples, a glavni je pribor toga plesa maska». U Moslavini maškare se pojavljuju pojedinačno ili u skupinama prerušavane u neku životinju. Od zoomorfnih maski najviše su zastupljenije: medvjed, vuk, govedo i konj, zatim slijede: deva, majmun, koza, jarac, pijetao, miš, zec…/.Često susrećemo maskirane skupine «cigana» ali i cigana – koritaša s medvjedom na lancu koji pleše uz svirku defa, zatim slijede likovi trudnica, dimnjačara, barjaktara, svatovskih časnika s mladencima, likovi ratnika /iz prethistorijskih, rimskih i srednje vjekovnih razdoblja, seljačkih pobunjenika do današnjih suvremenih buntovnika, nezadovoljnika čije nezadovoljstvo je usmjereno protiv političara, njihovih državnih sistema i centara moći/, zatim likova iz bajki sa nježnim likovima princeza, do čitave plejade osoba s tjelesnim nedostacima – kao grbavci, jednooki gusari, patuljci… Organizirane skupine često su izvodile i kratke predstave, a najčešće su to bile: svadbe, porodi i sprovodi. Od rekvizita nošeni su: štapovi raznih veličina i oblika, zvonca, poklopci, lonci, rajngle, škrebetaljke i lanci (za pravljenje buke), te neizostavne košare i torbe za spremanje dobivenih darova u hrani i novcu. Na glavama su imali domaće ili kupovne maske larfe načinjene od papira, kaširanog kartona, plastike, perja, gume i slično, a lica su bila samo nagaravljena čađom, nabijeljena brašnom, ili prekrivena čarapom ili krpom kroz koju se moglo gledati.

U skupini tradicijskih mačkara uglavnom su išli odrasli muškarci i žene. Formirali su povorku, na čijem čelu je obvezatno bio barjaktar, glazbenicimuzikaši s pojačanim bubnjevima. Oni su hodajući selom / u kuće nisu ulazili/ pjevali, plesali, zadirkivali, garavili i uveseljavali gledatelje, koji su ih ispred svojih domova i dvorišta darivali hranom, pićem i novcem. Od dobivenih ponuda fašnički ophodari priređivali su u seoskom domu ili nekom drugom za tu prigodu priređenom mjestu, fašničku zabavu za sve učesnike i znatiželjnike. Za razliku od odraslih, djeca su u skupnom obilasku dolazila pred svaki dom, pjevajući pred kućnim vratima prigodnicu za uspješni urod debele repe i to pjesmu Fašnik se je oženil: Fašnik se je oženil, pepelnicu zaručil! Pepelnica zaručnica, fašnik mladoženja. Fašnik ima vel’ke oči i duge mustače, Pepelnica se dosmica, 9


Djeca iz Repušnice na fašniku u Kutini 2001. godine

Fašnik u Kutini 2000. godine 10


oko njega skače. Tomu bude semu kriva stara Pepelnica, danas bude Pepelnica zutra povrtnica. Ako ih je bilo više, četiri ili pet dječaka i djevojčica uhvatili bi se u krug i lagano njihali u lijevu i desnu stranu. Sa sobom su nosili korbu u koju su sakupljali darove /kolače-krafne, jaja ili novac/.

LUTKA- FA{ NIK

K

ulminacija slobodnog, pa i opscenog ponašanja ljudi pod maskama, ali vjerojatno i svojevrsna katarza, dostiže se obredom s fašnikom, likom izrađenim od slame i dronjaka, kojem se sudi za nedjela te spaljuje ili kako drugačije uništi na javnom mjestu.

Nakon donošenja smrtne presude u Okešincu i Križu ga spaljuju na javnom mjestu. Nekada su to izvodili na samom raskrižju, a danas pred seoskim domom. Tamo postave vješala s fašnikom, sudac mu sudi, a tu je i porota, branitelji i naricaljke. Spaljuju ga jedan ili dva krvnika s klasičnim maskama na glavi. Božica Brkan u knjizi: Veternica ili obiteljska arheologija ovako je opisala smaknuće fašnika: nalarfanoga kej džurek šabački na vešala su dovezli prek do cintora da se bole vidi i tam su ga gneli kej vrag grešnu dušu dok se jogen ni dost raskuril slama se kadila krpe su grdo smrdele kej peč kej ni dugo čiščena kej smrdljivi martin kej torec kej fajglin kej pezdec kej žveplo kej na prave karmina je bilo si su jeli kraline

Ovaj lik /sve-krivac/ ima naziv kao i sam dan pokladni utorak- poklade, fašnik, fašenjak, fašnjak, fašejnik… U Stružcu skupina mačkara u kojoj su glavni likovi sudac, roditelji fašnjaka i žene koje jufču , nosi lutku od slame čitavim selom, kad dođu do potoka na kraju sela, sudac joj dosuđuje smrtnu presudu spaljivanjem, a dok slamnata lutka gori, roditelji i žene jauču. U Repušnici fašnika selom voze na kolicima, pa ga sutradan /na Pepelnicu/ spale pod mostom ili kraj potoka. U Trnovitici ga na taj dan pokopavaju, a maškare plaču nad grobom. U Ivanskoj ga na nosilima nose kroz selo, glume sprovod, plaču nad njim, a svećenik moli. Bace ga u grob, pa prirede karmine od jela i pića što su u ophodima prikupili. 11


U komunističkom režimu sudionici su često bili pozivani na «informativne razgovore», ako se smatralo da je prikaz aktualnosti uvredljiv za režim. Novčane kazne bile su često vrlo visoke. No, to Okešince, Križane, Ivanićane, Međurićane pa i Kutinčane, /samo iz Kutinskog Sela/, nije obeshrabrilo. Oni su hrabro gotovo pola stoljeća svaki fašnik posebno obilježili, tako su dočekali i novi državni poredak, koji više ne zabranjuje maškaranje po ulicama, u pučkim domovima i na seoskim križanjima. Dapače, već osmu godinu u gradu Kutina, Turistički ured je i inicijator Fuk- a u Kutini. On se održava subotom uoči fašnika, a na sam pokladni utorak, mještani Radićeve ulice (Kutinsko selo), u

organizaciji NK «Lokomotiva» od 1972. godine priređuje maškaranje i bogatu fašničku zabavu. Ovaj običaj, koji je odavno došao u naše krajeve, objašnjava se kao prikaz pobjede nad zimom punom nevolja, utjelovljenoj u osuđenom i uništenom liku fašnika. Možda je ovaj lik žrtveni jarac na kojega se prebacuju svi grijesi zajednice, kroz ljudsku povijest poznat mnogim narodima. Znamo za žrtvene životinje u doslovnom smislu kao i u prenesenom, znamo da je Isus Krist preuzeo sve grijehe svijeta, bio osuđen i pogubljen, znamo za spaljivanje vještica – nositeljica svekolikog društvenog zla /izvršiteljkrvnik je uvijek nosio masku/.

Bedaki noriju saki dan, a pametni na fašnik!

12


Kokice uvijek nešto kvocaju 13


... i tebe ću zgrabiti! 14


IVAN (GROZNI) SMUK, POZIVA VAS SVE NA F U K ! E, moj puče Kutinski, stižu dani ludosti, stog vas moram pozvati Republiku stvarati. Republika fašnička, raj običnih smrtnika. Četiri dana baš i nije neka vlast, al svaka vlast uvijek je slast. Sa vrha nas vode ljudi probrani, misle da smo ovce, a neće bit “čobani”. “Političar” ime, zato se stvori, svaki se za svoju “pozadinu” bori. Prevode nas često žedne preko vode, za nekog je vrijeme da sa vrha ode. Političke spletke, često i afere, gospodo draga, pakujte kofere. I neka gradski oci (i majke) nas čuju, već se polako planovi kuju. Smjena će vlasti biti u gradu, mobilizirat ću svoju maškaradu. Uglancajte dobro taj gradski ključ, jer maškare zasigurno spremaju puč. Budite spremni za mirnu predaju vlasti, jer i na drugi način, sigurno ćete pasti. Iza nas stoje široke mase narodne, za neposluh vlasti dresirane. Ne bojimo se čak ni policije, jer ovo su ipak fašničke spelancije. Zato zaboravimo na probleme lanjske, navucimo maske i veselimo se do daske. Vaš “Meštar”

... i s lokomotivom krenimo u bolju budućnost. 15


FA{ NIK U KUTINI /FUK/

D

o šezdesetih godina u Kutini najveće i najznačajnije okupljanje s pučkim izričajem bilo je na Petrovo. A danas, veliki značaj ima manifestacija pod nazivom FUK (Fašnik U Kutini), tj. mačkare ili poklade, koje se u Kutinskom Selu (Radićeva ulica u Kutini), kroz cijelo socijalističko razdoblje nisu prekidale, dok u gradu Kutina traju kontinuirano već osmu godinu. Pokladni običaji u Kutini, kao i u cijeloj Moslavini, danas su se sveli na pokladni utorak sa završnicom na Pepelnicu, a obuhvaćaju nekoliko osnovnih segmenata: prerušavanje i ophodnja maskiranih skupina koje istjeruju zlokobnu zimu zastrašujućim maskama i bukom. Kutinska maskirana povorka prolazi centrom Kutine, a kreće s raznih polazišta: od Društvenog doma iz Radićeve ulicu u Kutinskom selu, od Otvorenog pučkog učilišta ili iz hotela «Kutina». Na čelu je barjaktar s natpisom fuk, slijede konjanici na arapskih konjima koji dolaze s ergele Željka Pettersa iz Donjeg Krivaja, kutinska puhačka glazba i mažoretkinje, maskirane skupine iz Kutine i ostalih moslavačkih sela, te gosti iz drugih gradova kao: Kloštar Ivanića, Nove Gradiške, Crikvenice, Pakraca, Lipika, Križa, Kastva, akova…a poslije maskiranih skupina, u povorku se uključuju brojni pojedinci kako djeca tako i odrasli. Fašnički meštar (voditelj ) je Ivan Smuk koji slavodobitno oduzima ključeve grada aktualnim političkim čelnicima i preuzima vlast u gradu, brine o izvršenju smrtne kazne nad fašnikom, koji se spaljuje i baca u potok Kutinicu. Sredinom 20. stoljeća pogubljenje fašnika vršilo se u samom centru Kutine kod zidanog mosta, a danas u Kutinskom selu. 16

Mačkare su u prošlosti imale za cilj odbijanje zlih sila, demona i uroka, koji mogu nauditi čovjeku. Uvijek je bilo važno udovoljiti nepoznatim silama i pridobiti njihovo djelovanje u korist čovjeka i njegova rada. Pjevali su i plesali za bolji rast usjeva. Za svoj trud i dobre želje bili su nagrađivani darovima u hrani i novcu. Danas Turistička zajednica grada Kutine, također nagrađuje skupine i pojedince za dobro izveden fašnički program ili originalnu masku. Ostala vjerovanja danas su se izgubila, samo je ostala želja za prerušavanjem, skrivanjem iza krinki, te veselom ponašanju i lakrdijanju pred publikom i na javnim mjestima. Fašnik je god, godovnjak (imendan) muškaraca, pa si neki iz šale i međusobno čestitaju.

"Roda" donosi novi život


Kutinske mažoretkinje

"Talibani" iz Kloštar Ivanića 17


"Prunice" iz Posavskih Brega, 50-tih godina

"Mladenci - svatovi" u Okešincu 1962. godine 18


Međimurci na fašniku u Kutini 1999. godine

Crikvenički dobošari na fašniku u Kutini 1999. godine 19


"Porodica Kremenko", Kutina 2002. godine

"SeljaÄ?ka buna" iz GareĹĄnice 20


Dečki na biciklima, Kutina 2001. godina

Ana Kopinić - Suza, maštovita kreatorica fašničkih maski 21


SMRTNA PRESUDA FA{ NIKU

O

vaj je ovde krivac za sve, za sve ono što loše bilo je , sudit mu zato treba po pravdi Boga i volji puka. Neka nas zala riješi ta krvnikova ruka, jer on je kriv: - Što kiša pada onda kada ne treba - Je, je… - Što su nam zimus ceste bile pune leda,

nas ne plavi Lonjsko polje. Da mi to eto privedemo kraju, nek mu gospon velečasni blagoslov daju. Krvnik neka ga uzme u svoje ruke, neka mu štrik skrati muke. A onda kresni šibicu, da i on i sva zla nestanu u pepelu. Ivan (Gozni) Smuk, Kutina, 1996.g.

- E, tu se složil ne bi. I nek se to ne pripoveda. Hrvatske ceste, Zrin-grad, Smuđinvest i Crote nek vam o tome izvješće preda. - Što su bez soli ostali usred zime. - Kad nisu upoznati s čudima ovakove klime. - Kriv je što Kutenja nije veća. - Da bi seljani imali kam bacati smeća… - …. - Kriv je kaj više ni u demokraciji nema reda - Poglečte kak sve se to samo poprek gleda. - Kaj su nam tak strogi policajci - Ko da smo neki izvanzemaljci. - Kaj nećeju mreti zločeste punice, - Jer hladne su bolje od pečene purice. Nemrem se više setiti sega, za kaj bi eto okrivili njega! Al s njime neka odu bolesti sve, oslobodi nas Bože peronospore. Podjetke nek zimus pocrkaju, da u proljeće kuruzu ne diraju. Krtice nek nam vrt ne rovaju, vrapci žito i gorožđe ne zobaju. Nek nam godina prestupna ova, donese nešto bolje. Nek 22

Lutka - fašnik, svekrivac za grijehe kutinske zajednice


Spaljivanje i bacanje fašnika u potok Kutinicu

Spaljivanje fašnika u Okešincu 1975. godine 23


SMJENA I PREUZIMANJE VLASTI

Smjenjeni dogradonačelnik Grada Kutine g. Danijel Dujmović 1998. godine

Smjenjeni gradonačelnik Grada Kutine g. Dragutin Firšt 1999. godine 24


Smjenjeni v.d. gradonačelnik Grada Kutine g. Željko Uzel 2000. godine

Smjenjena gradonačelnica Grada Kutine gđa. Velimira Toth-Prosoli 2001. godine 25


Klaunovi iz Kloštar Ivanića

Princeza u iščekivanju 26


KUTINSKI { ALJIVO-SATIRIÇ KI LIST BUHA

F

ašnička i druga događanja, sredinom dvadesetog stoljeća pozorno su pratili i bilježili «kroničari» Kutine, a objavljivali su ih u lokalnom šaljivosatiričkom listu za fašničke šale, zvanom BUHA. Buha je na humorističan, satiričan, a ponekad i sarkastičan način oslikavala kutinsku svakodnevicu, raskrinkavala jalovu gradsku vlast, neuspjehe kulturnih i sportskih priredbi, mane političkih i gospodarstvenih uglednika i dr. Daleko od želje da se ponudi stvarno rješenje problema , anonimni je analitičar darovao čitatelju smijeh kao rješenje, jer u nemoći da mijenja tokove ljudskoga nemara i gluposti, lakše se okreće izrugivanju, jer možda se netko i zacrveni! Prvi broj Buhe tiskan je u veljači 1938.g. i svake je godine izlazio do 1942. Četiri ratne godine morao je malo «prespavati», da bi za poklade, 1946. ponovo ugledao svijetlo dana, te svojim peckanjem brojne čitatelje razveselio, a poneke i rastužio. Buha je bila tiskana u kutinskoj Tiskari, knjižari i knjigovežnici, vlasnika Stjepana Geroča. Prije drugog svjetskog rata glavni i odgovorni urednik bio je trgovac Vendo Sturik, a 1946. tiskanje se nastavlja u kutinskoj tiskari, vlasnika Franje Englera, odgovorni urednik postaje Dragutin Haludek. Evo primjera kako su svoju voljenu Kutinu opjevali za fašnik 1939. g.

KUTINI Volim te moja Kutino mala, Premda mi nisi, ni selo, ni grad. Al imaš od sela prekrasno blato, Od grada pako benzina smrad! Vijenac gorica tebe svud kruži, Lijepo je gledat s kleti te dol. Kapljica žarka ti žitelje služi I liječi mnoga srca bol. Građena nisi po nikom stilu Nemaš ponosnih palača broj. Al skrivaš mnogu nježnu idilu U mnogoj maloj kućici toj. Ti pločnik imaš, istina trošan, I herav dosta – al ipak je tu! Glavno da s niko v blatu ne ftopi, A vježba se hodat po strmom tlu. S duhom vremena kročiš, pa zato Električno svjetlo u tebi sja, A pri tom nije ničija krivnja Da jače svijetlo uštap nam da. I park se krasan sred tebe koči, Prem jedna mu strana skljaštrena sva. Al to je valjda tako moderno, A moderni jesmo, pa to se zna! Industrija u teb usnula nije Na tvornica broj smo ponosni svi, Oblak se čađi po tebi vije, Po tom Londonu slična si ti. Ljeti – istina to malo smeta Prašina vije se tobom dan svak, Ali to nije nama ni šteta Kad je i drugdje baš isto tak. Volim te moja Kutina mala Premda mi nisi ni selo, ni grad, Al je ipak u tebi lijepo, Kada je čovjek vesel – mlad. Osim kutinske Buhe, tijekom 20-tog stoljeća izlazili su brojni moslavački, satiričko-humoristički listovi. Spomenuti ću samo neke: Čičak u Popovači, Vrabec u Križu -Okešincu, Kokotiček u Gornjoj Gračenici, Peckalo u Repušnici, Danguba u Voloderu i dr. 27


Kutinski faĹĄniÄ?ki list "Buha" izlazio 1938., 1939., 1940., 1941. i 1946. g. 28


Iz Voloderskog lokalnog lista "Danguba", Voloder 1913. g. 29


Satirički list iz Gornje Gračenice 30


Pozivnica za fašničku zabavu u Popovači 1935. godine 31


Pozivnica za fašničku zabavu u Kutini 1936. godine

Pokladnici iz Okešinca 32


PEPELNICA

N

akon razuzdanih mačkara, drugi dan na Pepelnicu, također u ophodu, nosila se lutka zvana Pepelnica, da bi poslije nje uslijedilo korizmeno razdoblje pokore i posta koje će potrajati sve do Uskrsa.

«Svećenik» je imao križ od kukuruzovine, bijelu podsuknju prebačenu preko leđa i još po kakav detalj potrebit za molitvu. Pritom su naricali i nizali stihove škrtom domaćinu, dok nisu iznudili što su tražili. Naknada se plaćala vinom i rakijom. Za to su se na oranicama uz lutku obvezatno vozile bačvice u koje se sve to ulijevalo. Znalo se dogoditi da pepelničari škrtom domaćinu odrežu pokoju šljivu u voćnjaku, polupaju crijep, bace štogod u bunar ili naprave kakvu sličnu psinu. Ponekad su se zadovoljavali samo time da ga «iskite» tzv. vrapcem. Vrabec je dugo vremena bio popularni način izvrgavanja ruglu pojedinca i otkrivanja raznih nepodopština u selu. Čitan je na fašničkoj zabavi gdje se okupilo cijelo selo i s pjesmom, plesom i veseljem završavale bi fašničke norije uz vino i rakiju koje su sakupili.

Lutka-Pepelnica je bila najčešće pričvršćena na ornice, a plug su vukli maskirani ljudi - orači. Preoravali bi seoski put ili dvorište, dok bi u brazde sipali pepeo. Uz orače su bili u ekipi goniči s bičevima, mjernici koji su određivali koja će se parcela orati i obvezatni pregovarači koji su pregovarali o cijeni usluge. Ako je domaćin duže pregovarao, imao je veću parcelu dvorišta izoranu. Nerijetko su škrtom domaćinu pred ljesom (ulazna vrata), iskopali jamu u Do pedesetih godina u Grabovom koju su pokapali Pepelnicu. Sahranjivanje potoku održao se običaj ophoda pepelnica. Pepelnice bila je pak posebna ceremonija. To je bila skupina od tri udate žene po

"Pepelničari" oboravaju selo 33


Pepeljari u OkeĹĄincu 1952. godine

"OraÄ?i" nakon obavljenog posla. Lik u bijelom na ornicama je "Pepelnica". 34


prosto odjevene (tj. u bjelini, zabijeljenog lica od brašna), koje su šepajući obilazile selo, posipavajući pepeo po kućama tj. pepelile, te nakon dobivenog dara odlazile dalje. Na Pepelnicu u Lupoglavu te okolici Ivanić Grada i Križa obilazile su selom male djevojčice, mlađe od dvanaest godina «dok još nemaju srama», zvane (s)premnice. One su pojedinačno obilazile kuće, šutke sjedale na stolac i mirno sjedile tako neko vrijeme da bi i kokoši mirovale, dok sjede na jajima. Od domaćice su bivale darivane jajima, kruhom, gibanicom i dr. Premnice ili spremnice ophod su vršile samo prije izlaska sunca, čim se ono pokazalo, one su prekidale obilazak. Daleko zastupljeniji i do pedesetih godina održavan u Kriškom i Ivanić gradskom kraju je običaj oranja, oboravanja seoskih dvorišta i puteva. Selo se oborava zato da ga se na neki način očuva od zlih sila, kuge i da polje bolje rodi, te brazda koja se «zaore» osigura tom kućištu, kućedomaćinu i njegovim potomcima sreću, zdravlje i blagostanje. U okolici Ivanić Grada tu čudnu povorku čine 6-8 jakih i plećatih seoskih momaka. Na sebi imaju obješena zvona, koja stvaraju strahovitu buku. Jedan u ruci ima bič i njime pucketa, drugi ravna plugom, a treći iz pregače baca pepeo kao sijač žito. Ophod prate još trojica, koji kupe darove. Jedan od njih nosi košaru pa pobire jaja, drugi lagvu za vino, a treći vreću za ostale darove. Od prikupljenih darova za neko vrijeme prirede zabavu za čitavo selo. Pepelnica (lutka) spremala se kao pokojnik, a spremali su i svećenika koji je nosio križ od kukuruzovine. Ta pepelnička povorka išla je od kuće do kuće, a sudionici u njoj su plakali,

vrištali i naricali: Ne nosite ga (ju)blizu plota da se doma ne domota! Ne nosite ga (ju) blizu svinjca da se doma ne dosmica! Ne nosite ga (ju) blizu kuće, da se doma ne dovuče! Tko ovu procesiju nije ničim nagradio – Pepelnicu bi mu zakopali pred kućom ili u dvorištu. To bijaše osveta škrtim ljudima, koji nikome ne bi udijelili milostinju. Danas se ophod triju Pepelnica, nigdje više ne spominje, a ni orači ne vjeruju u magične učinke svoga oranja ni pepeljenja. Sela su zaboravila svoje običaje, a gradovi su preuzeli tradicijsku ulogu ophodnika i kićenika, dok se maske kupuju najčešće u trgovinama. Doduše, ima i rijetkih vještih pojedinaca koji svojoj mašti daju krila, te načine vrlo kreativne maske i kostime, ali u svemu tome postoje određena pravila. I Ivan Lozica u knjizi «Hrvatski karnevali» govori o pokladnom vremenu ali kao karnevalskom izvrtanju svijeta naglavačke, ali ne i nereda. Okretanje svijeta samo je jedno do karnevalskih sredstava, jer karneval uključuje u sebi ritualizaciju i nereda i reda. Za Lozicu karneval nije borba dobra i zla. On u sebi sadržava tragove drevne magije i formalna obilježja pretkršćanskih obrednih zbivanja. Karnevalskom lutkom ne spaljuje se ni dobro ni zlo, ni red ni nered. Po njemu se spaljuje sukob suprotnosti i na taj se način ritualno obogaćuje početak novoga kruga svakodnevice.

SLAVICA MOSLAVAC 35


THE CARNIVAL AND THE ASH WEDNESDAY

S

ince the ancient times - the carnival (fašnik, fašenjek, fašnek, fašnjak, mačkare ili karneval) has had a signiicant role in annual cycle of folk customs. The carnival especially developes in the Middle Ages, it originates from the Roman Saturnalia and belongs to the cult of fertility. The carnival customs In Moslavina today have led down to the carnival Tuesday with ending on the Ash Wednesday and they include several basic segments: the disguising and circling of masked groups who drive out a disastrous winter by frightening masks and noise, and they sing and dance to make the crops grow. For their effort and good wishes they are awarded in food and money. The custom of making the special swings was maintained untill the 50’s. The swinging expressed good wishes: for abundance, successful harvest and prevention of the diseases. The carnival ends in performing a trial for the puppet called “Fašnik”, who at the end of the legal proceeding is burned, drowned in water or distroyed in some other way. This act establishes the victory over evil, sins and misfortune brought on to the community in the past year.

36


LITERATURA 1. BRKAN, Božica; Veternica ili obiteljska arheologija, Zagreb, 1990. str.18. 2. BUHA, lokalni list za fašničke šale, godina II, III i IV, Kutina 3. BOŽIĆEVIĆ, Mato; Od Garića do Ilove i Česme, Garešnica, 1938. 4. DOKUŠ, Antonija; Fašnik u Moslavini, Glasnik Ivanske, br. 8. Ivanska, 1995. 5. DANGUBA, Voloder, 1913. 6. DANICA, Kalendar Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima za 1930. Zagreb, 1929. 7. DOLENEC-DRAVSKI, Miroslav; Moslavačke narodoslovne starine, Zbornik Moslavine III, 1993-1994. Kutina, 1994, str. 81-118. 8. GLASNIK SRCA ISUSOVA; godina 49, br. 2, Zagreb, 1940. 9. KAJ BIRKET-SMITH: Putevi kulture, Opća etnologija, Zagreb, 1960. 10. KONDRES-PISAC, Nada; Pokladni običaji u Moslavini, Zbornik Moslavine III, 1993-1994. Kutina, 1994. str. 121-144. 11. LOZICA, Ivan; Hrvatski karnevali, Zagreb, 1997. 12. MOSLAVAC, Slavica; Poklade i pepelnica, Hrvatski kaj Kolendar 2002, Čakovec, 2002. str. 156-160. 13. MOSLAVAC, Slavica; Poklade i pepelnica (po moslavečki), Muzejski vjesnik br. 17, 1994. god. XVII, str. 57-60. 14. MOSLAVAC, Slavica; Fašnik u Kutini, Moslavački list br. 1202, Kutina, 1997. str. 4. 15. NARODNA UMJETNOST, Zagreb, 1986. 16. NODILO, Natko; Stara vjera Srba i Hrvata, Split, 1981. 17. OBITELJ, br. 9-19, godište X, Zagreb, 1938. 18. ŠPREM-LOVRIĆ, Branka; Fašnički torek, Kumrovec, utorak, 20. veljače i dalje… 19. MR. SC. VINAJ, Marina; Osječki šaljivo-satirički listovi u zbirci Novina Muzeja Slavonije, Osječki zbornik, Osijek 2002. str. 215 – 227. 20. ZBORNIK ZA NARODNI ŽIVOT I OBIČAJE, XXII, JAZU, Zagreb, 1917. 21. VITEZ, dr. sc. Zorica; Narodni običaji, Hrvatska tradicijska kultura na razmeđu svijetova i epoha, Zagreb 2001. str. 309-375

37


Na krilima anđela vraćamo se u svakodnevicu 38


Muzej Moslavine najiskrenije zahvaljuje: Dječjem forumu knjižnice Kutina Turističkoj zajednici grada Kutine Turističkoj zajednici Nova Gradiška Otvorenom pučkom učilištu Novska KUD-u «Kloštar» iz Kloštar Ivanića Ivanu Smuku – Groznom Jeleni Puhalović Jadranki del Ponte Mandi Lončarević Miroslavu Bišćanu Ani Kopinć-Suzi Marici Jelančić Stjepanu Kondresu-Štefu Dori i Katici Budić Želimiru i Nadi Šiško Josipu Sraki iz Posavskih Brega Zdenki Uzel iz Međuriča Ružici Krančević Dječjem vrtiću Kutina

CIP


Nakladnik: MUZEJ MOSLAVINE KUTINA Za nakladnika: SLAVICA MOSLAVAC Autorica izložbe: SLAVICA MOSLAVAC Autorica kataloga: SLAVICA MOSLAVAC Fotograije: ŽELJKO GAŠPAROVIĆ (Venecija) LANA MOSLAVAC, ANA GAŠPAREC, VLADIMIR ILIJAŠ, NADA PISAC-KONDRES, ALOJZ MILER Kostime izradili: ANA KOPINIĆ-SUZA, JELENA PUHALOVIĆ Maske izradili: JADRANKA DEL PONTE, POLAZNICI DJEČJEG FORUMA KNJIŽNICE KUTINA, MANDA LONČAREVIĆ, MARICA JELANČIĆ Posuđene maske: VLATKA MIČETIĆ, STJEPAN KONDRES, NADA PISAC, NADA ŠIŠKO, VLATKA DAM VIDIČEK Likovni postav izložbe i oblikovanje kataloga: SLAVICA MOSLAVAC Prijevod na engleski: ARIJANA RUDIĆ Crteže izradio: MLADEN MITAR Tehnička organizacija: DUBRAVKO VIDIČEK Računalna obrada: ŽELJKO STUBLIJA Tisak: Tiskara «GRATIS», Batina 13, Kutina Naklada: 600 primjeraka


Profile for Muzej Moslavine

Poklade i Pepelnica  

Moslavački pokladni običaji

Poklade i Pepelnica  

Moslavački pokladni običaji

Advertisement