Issuu on Google+


NAKLADNIK Novinsko, nakladničko i trgovačko d.d. 10000 ZAGREB - Trg bana J. Jelačića 3

ZA NAKLADNIKA Andreja VRCAN

GLAVNI UREDNIK Branko HORVAT

UREDNICI Goran BEINRAUCH, Branko HORVAT, Vitomir PATKO

LEKTURA, KOREKTURA i GRAFIČKA PRIPREMA VJESNIK d.d., Zagreb

ILUSTRACIJE Božidar ŠPOLJARIĆ-Largo

TISAK VJESNIK d.d., Zagreb

SURADNICI doc. dr. sc. Martina SKENDROVIĆ-BABOJELIĆ, dr. sc. Dean BAN, dr. sc. Božidar BENKO, Aleksandar BRODSKI, dipl. ing., Sinaj BULIMBAŠIĆ, Marin BURIĆ, dipl. ing., dr. sc. Mile ČULJAT, dr. sc. Damir DRVODELIĆ, Sanja FABEK, dipl. ing., Goran FABIJANIĆ, dipl. ing., Goran FRUK, dipl. ing., Tihomir JOZINOVIĆ, dipl. ing., prof. dr. sc. Tomislav JEMRIĆ, Darko KANTOCI, dipl. ing., Tomislav KARAŽIJA, dipl. ing., mr. sc. Dražen KAUČIĆ, Ivo KIRIGJIJA, dipl. ing., Ana Marija JAGATIĆ KORENIKA, dipl. ing., Marija KRANJČEVIĆ, dipl. ing., dr. vet. med. Kruno LAŽEC, Srećko LJUBLJANOVIĆ, Zvonimir MARUŠIĆ, prof. dr. sc. Tihomir MILIČEVIĆ, Marin MIHALJEVIĆ, dipl. ing., mr. sc. Chiara PAGLIARINI, dr. sc. Željko PAVIČIĆ, dr. sc. Goran PERČULIJA, Darko PETANJEK, Marija PETIR, dipl. ing., Maja KOS POGAČIĆ, dipl. ing., prof. dr. sc. Ana POSPIŠIL, prof. dr. sc. Milan POSPIŠIL, Darko PREINER, dipl. ing., dr. med. Vera DUIĆ PRIBIČEVIĆ, Sanja STUBLJAR, mag. ing., Danijela SUKALIĆ, dipl. iur., prof. dr. sc. Zlatko SVEČNJAK, Nikola ŠNEBERGER, mr. sc. Stanislav ŠTAMBUK, mr. sc. Milorad ŠUBIĆ, Zoran TIMARAC, dipl. ing., Antonija TOMIĆ, dipl. ing., Danijel TOMIĆ, dipl. ing., doc. dr. sc. Darko UHER, Marko VUČETIĆ, dipl. ing.

ISSN 0432-111 Gospodarski kalendar


2012. Siječanj

Veljača

P U S Č P S N 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

P U S 1 6 7 8 13 14 15 20 21 22 27 28 29

Travanj

Srpanj

Listopad S 3 10 17 24 31

Č 4 11 18 25

P 5 12 19 26

S 4 11 18 25

N 5 12 19 26

P U 1 7 8 14 15 21 22 28 29

S 2 9 16 23 30

Č 3 10 17 24 31

P 4 11 18 25

S 6 13 20 27

P U S 1 6 7 8 13 14 15 20 21 22 27 28 29

Č 2 9 16 23 30

P 3 10 17 24 31

S 5 12 19 26

N 6 13 20 27

P U S Č 1 5 6 7 8 12 13 14 15 19 20 21 22 26 27 28 29

P 2 9 16 23 30

P 2 9 16 23 30

S 3 10 17 24 31

N 4 11 18 25

S 2 9 16 23 30

N 3 10 17 24

P U S Č P S 1 3 4 5 6 7 8 10 11 12 13 14 15 17 18 19 20 21 22 24 25 26 27 28 29

N 2 9 16 23 30

P U S Č P 1 4 5 6 7 8 11 12 13 14 15 18 19 20 21 22 25 26 27 28 29

Rujan S 4 11 18 25

N 5 12 19 26

Studeni N 7 14 21 28

P U S Č 1 5 6 7 8 12 13 14 15 19 20 21 22 26 27 28 29

Lipanj

Kolovoz

P U S Č P S N 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

U 2 9 16 23 30

P 3 10 17 24

Svibanj

P U S Č P S N 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

P 1 8 15 22 29

Č 2 9 16 23

Ožujak

Prosinac S 3 10 17 24

N 4 11 18 25

P U S Č P S 1 3 4 5 6 7 8 10 11 12 13 14 15 17 18 19 20 21 22 24 25 26 27 28 29 31

N 2 9 16 23 30


Kalendar radova u siječnju U POLJU. Njive su obično zaštićene pokrivačem, a zbog kolebanja temperatura (noću niske, danju sunčano) stvara se ledena pokorica, koju treba razbijati prohodom traktora. Ako u siječnju ne padne snijeg i izostanu niske temperature, nastavljaju se jesenski radovi – zimska brazda uz zaoravanje mineralnih gnojiva (uree, fosfornih i kalijevih) i stajnjaka. Ako zatopli, ispušta se voda koja leži na njivi. Izrađuju se planovi proljetnih i ostalih radova tekuće godine. Nabavlja se materijal za proljetnu sjetvu: sjeme, gnojiva, zaštitna sredstva, rezervni dijelovi i ostalo. Obavlja se pregled uskladištenih proizvoda (repa, krumpir u trapovima), koji se utopljavaju. U STAJI. Posebna se pozornost poklanja hranidbi suprasnih krmača i steonim junicama i kravama. Preživačima se uz sijeno daje i svježa gomoljasto-korijenasta hrana uz dodatak koncentrata. Silažom se hrani sva stoka jer je to najbolja hrana. Perad, a osobito kokoši nesilice, drže se na toplom uz umjetno svjetlo. Ovčari u ovom mjesecu obavljaju mrkanje ovaca radi ljetnog janjenja. U VINOGRADU. Tko rigola, krajnji mu je rok da to obavi, kopaju se jame za sadnju cijepova, dovozi se stajnjak za proljetnu gnojidbu. Priređuje se kolje, premazuje smolom ili nekim od sredstava za zaštitu drva, namače u otopinu modre galice. Pregledava se žičano-betonska armatura i po potrebi popravlja. Nabavljaju se lozni cijepovi, alat se priprema, nabavlja ili popravlja, kopaju se jame za sadnju na praznim mjestima. U VOĆNJAKU. Uredite voćke, prihranite ih stajskim i mineralnim gnojivom. Provedite zaštitu od zečeva. Ako nisu preniske temperature, iskopajte jame za sadnju. U POVRTNJAKU. Planira se uzgoj povrća u obiteljskom povrtnjaku. Popravlja se ili kupuje alat i inventar, kvalitetno sjeme, mineralna gnojiva i pesticidi. Pripremaju se tople lijehe, klijališna zemlja i bioenergetski materijal. U zaštićenom prostoru priprema se tlo za sjetvu zelja ranog, kelja ranog, cvjetače rane, brokule rane i salate. Na otvorenom prostoru siju se grašak i bob-mahunar. Pregledava se povrće u trapu, podrumu i tavanu. U PODRUMU. Kušajte vino kako biste provjerili njegova organoleptička svojstva (boju, bistroću, okus i miris). Posebnu pažnju posvetite mirisu. Kod mladih vina često se pojavi miris po sumporovodiku ili gnjilim jajima. Obvezno u vinu odrediti – alkohol, ukupne kiseline, hlapljive kiseline te količinu ukupnog i slobodnog sumpora. Svi ovi podaci moraju biti upisani na kartonu koji je pričvršćen na sudu (bačvi, cisterni). Taloženje soli vinske kiseline proces je koji počinje u tijeku alkoholnog vrenja i nastavlja se završetkom vrenja, poglavito u nadolazećim hladnim danima. To je prirodni proces koji stabilizacijom moramo privesti kraju, prije razlijevanja vina u boce. Stabilizaciju provodimo izlaganjem vina niskim temperaturama u frigouređajima ili prirodnim putem. Međutim, stabilnost se može postići dodavanjem vinu metavinske kiseline. U VRTU. Zemlju pognojite stajskim gnojem, mineralnim gnojivom ili razbacajte kompost. Ako ima snijega, skinite ga s grana ukrasnog drveća i grmlja. Provedite zaštitu od zečeva. Trajnice koje prezimljuju u zatvorenim prostorijama pregledajte i povremeno ih zalijte. U SKLADIŠTU. Održavati nisku temperaturu pšenice, ječma, kukuruza i sličnih proizvoda. U PRIOBALJU. U voćnjaku se čiste i orezuju stabla, suhe i bolesne grane i grančice se spaljuju, za topla vremena obavljaju se i svi ostali poslovi. Mogu se saditi i presađivati voćke, kopaju se jame, suzbija medić. Vinograd se orezuje, sade cijepovi, popravlja i postavlja naslon. Sjetva povrća u klijališta: kelj rani, kupus rani, salata. Sjetva povrća na otvorenom: bob-mahunar, grašak-biža, salata proljetna. Sadnja povrća: krumpir rani. 4


SIJEČANJ − malobožićnjak N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

NOVA GOD., Marija Bogorod. Bazilije Veliki, Grgur Nazijanski Ime Isusovo, Cvijeta Anđela Folinjska, Dafroza Telesfor, Emilijan, Gaudencije, Milka TRI KRALJA - BOGOJAVLJANJE Rajmund, Rajko, Lucijan KRŠTENJE ISUSOVO, Severin, Teofil Julijan, Vilim Agaton, Dobroslav Honorat Ernest, Tatjana Hilarije, Veronika Feliks, Srećko Pavao pustinjak, Anastazija Marcel, Oton, Mislav Antun opat, Vojmil Priska, Liberata Mario, Kanut, Ljiljana, Marta Fabijan i Sebastijan Agneza, Janja, Ines, Neža Vinko đakon i muč., Vice Ema, Vjera Franjo Saleški, Bogoslav Obraćenje sv. Pavla ap. Timotej i Tit, Bogoljub Angela Merici, Julije Toma Akvinski, Tomislav Valerije, Konstancije, Zdeslav Martina, Gordana, Darinka Ivan Bosco, Marcela, Viktor

SUNCE U SIJEČNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U SIJEČNJU DAN IZLAZI ZALAZI 1. 07 h 17 min 16 h 41 min prva četvrt 07 h 16 min 9. 07 h 16 min 16 h 48 min uštap 08 h 31 min 16. 07 h 14 min 16 h 56 min posljednja četvrt 10 h 09 min 23. 07 h 10 min 17 h 04 min mlađ 08 h 40 min 31. 07 h 04 min 17 h 14 min prva četvrt 05 h 11 min Zemlja najbliže Suncu (perihel) ........................................................... 5. I. u 1 h Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka u većem dijelu kontinentalne Hrvatske kreće se oko -1,3 °C, a duž obale i na otocima oko 7,5 °C. Najtopliji je krajnji jug Republike Hrvatske s više od 9 °C. Osijek -1,6 °C Zagreb -1,0 °C Hvar 8,9 °C Najobilnije oborine su u Gorskom kotaru i Lici, oko 130 l/m2, a u nizinskom pojasu oko 50 l/m2. Uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 80 l/m2.

5


Kalendar radova u veljači U POLJU. Počinje prihrana pšenice i ostalih ozimih usjeva – ozime zobi, raži, ječma i uljane repice dušičnim i kompleksnim mineralnim gnojivima s povećanim sadržajem dušika. Koristi se mehanizacija i posljednje smrzavanje za prihranu usjeva. Potkraj mjeseca siju se jari usjevi pšenice, zobi, raži i ječma, drljaju se i prozračuju tratine na livadama uz prihranu. Na livadama se možebitna voda ispušta u jarke, kanale i vodotokove. U STAJI. Za toplih dana oko podneva staju treba prozračiti, a stoka se pušta na svježi zrak. Tada se staja temeljito očisti i poprave manje štete. Hranidbi stoke i dalje treba pokloniti punu pažnju, posebno osigurati dovoljno minerala i vitamina. Perad i dalje držati na toplom, davati joj kvalitetnu hranu. Guske počinju nesti jaja, savijati gnijezda, pa im treba osigurati odgovarajuće mjesto. U VINOGRADU. Kad je povoljno vrijeme, može početi rezidba vinograda. Mogu se obaviti svi propušteni radovi – kopanje jama, vađenje starih i osušenih čokota, popravak naslona, nabava i izrada kolja, gnojidba stajnjakom i kompleksnim mineralnim gnojivom, nabava cijepova i pripravaka za zaštitu bilja. U VOĆNJAKU. Nastavite uređivati voćke. Rane od rezanja premažite voćarskim voskom. Prihranjuju se voćke, obavlja se zimsko prskanje bijelim uljem. Provjeravajte zaštitu od zečeva. U POVRTNJAKU. Tople lijehe pune se bioenergetskim materijalom i dobrom klijališnom zemljom. Pripremaju se klijališta za sjetvu ili pikiranje biljčica. Provodi se njega sijanog povrća iz siječnja. U zaštićenu prostoru sije se rani kupus, rani kelj, rana salata, rana cvjetača, rana brokula, rana rajčica, rana paprika, patlidžan, rana korabica, a na otvorenom prostoru bob-mahunar, cikla, grašak, luk, mrkva, peršin, rotkvica. Na otvorenom prostoru sadi se češnjak, krumpir, rani kupus, kelj, kozjak, artičoka. Sadi se rajčica u plastenik. Iz trapa se uklanja trulo povrće. U PODRUMU. U ovom mjesecu, kao i svakom daljnjem, provodimo kontrolu vina s obzirom na količinu sumpornog dioksida, ukupnog i slobodnog, što obvezno unosimo na karton na sudu. Zatim kušamo vino i bačve nadolijevamo, tako da uvijek budu pune. Ako se vino prirodnim putem nije izbistrilo, bistrimo određenim bistrilima (želatina, bentonit i dr.). Nakon provedenog bistrenja, ako želimo imati kristalno bistro vino, a pogotovo ako ga punimo u boce, moramo provesti filtriranje vina. U VRTU se reže živica. Pregledajte vrtni alat, popravite ga ili nabavite novi. Možete saditi neke vrste lukovičastog cvijeća ako zemlja nije smrznuta. U SKLADIŠTU. Pazi na miris proizvoda. Ako se žito počelo zagrijavati, provjeriti ima li kukaca (žižaka) te primijeniti odgovarajući insekticid. Ohladiti žito, provjeriti stanje graha. U PRIOBALJU. Breskva se štiti od štitaste uši i moljca, maslina se liječi od čađavice. U vinogradu se dovršava rezidba i sadnja, provodi zimska zaštita od bolesti i štetnika i prska protiv korova. Sjetva povrća u klijalištu: paprika rana, patlidžan, rajčica rana. Sjetva povrća na otvorenom: bob-mahunar, celer, cikla, grašak-biža, kapula, mrkva, peršin, rotkvica, šparga, špinat. Sadnja povrća na otvorenom: artičoka, češnjak, kapula, krumpir. 6


VELJAČA − sviječen S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29

Brigita, Miroslav SVIJEĆNICA, Marija Sv. Blaž, Sv. Vlaho Andrija Corsini, Veronika Jeruz. Agata, Dobrila, Jagoda Doroteja, Dorica BI. Pio IX. papa, Rikard, Držislav Jeronim Emilijani, Jerko Apolonija, Sunčana BL. ALOJZIJE STEPINAC Gospa Lurdska, Mirjana Damjan, Zvonimir Katarina Ricci, Božidarka Sv. Valentin, Zdravko Vitomir, Agapa Julijana, Onezim, Miljenko Aleks, Darko Šimun, Bernardica, Gizela Konrad, Ratko Leon, Lav, Lea Petar Damiani, Damir PEPELNICA, Čista srijeda, Tvrtko Polikarp, Grozdan, Romana Montan, Goran, Modest Viktorin, Hrvoje 1. KORIZMENA NED., Sandra Donat Zadarski Roman, Vikica Prijestupni dan, Ida, (KVATRE)

SUNCE U VELJAČI (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U VELJAČI DAN IZLAZI ZALAZI 7. 06 h 57 min 17 h 23 min uštap 22 h 55 min 14. 06 h 48 min 17 h 32 min posljednja četvrt 18 h 05 min 21. 06 h 39 min 17 h 41 min mlađ 23 h 36 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 1,6 °C, uz obalu i na otocima oko 8,0 °C, a u središnjem planinskom području -0,5 °C. Pojava prvih cvjetova visibabe, podbijela i šafrana znak je nastupa fenološkog pretproljeća. Osijek 1,4 °C Zagreb 1,7 °C Hvar 9,3 °C Srednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom dijelu iznose oko 125 l/m2, u nizinskom pojasu oko 45 l/m2, a uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 75 l/m2.

7


Kalendar radova u ožujku U POLJU. Nastavlja se prihrana ozimih usjeva dušičnim ili kompleksnim mineralnim gnojivima. To je mjesec intenzivnih priprema i sjetve jarih kultura – jare pšenice, zobi, raži i ječma. U usjev ozime pšenice i ozimog ječma usijava se crvena djetelina. Sredinom mjeseca počinje sjetva šećerne repe, pa jare grahorice, jaroga stočnoga graška, jare uljane repice i stočnih repa. Rana sjetva tih jarina ne smije uslijediti u travnju jer bitno smanjuje prirod. Nabavljaju se sjeme i zaštitna sredstva za kulture koje se siju u travnju i svibnju. Uzimaju se uzorci za kemijsku analizu tla i za potrebe proljetne sjetve. U STAJI. Stoka se nakon zimske hranidbe treba dovesti u dobru kondiciju, posebnu pažnju posvetiti izbalansiranoj hranidbi. Ne puštati na ispašu i čuvati od prehlade jer se počinju linjati. U VINOGRADU. Ovog je mjeseca u vinogradu najviše posla – od rezidbe, kolenja, rezanja, kopanja do ranoga proljetnog prskanja. Rigolano se tlo mora razmjeriti, iskopati jame, pripremiti gnoj i humus za sadnju cjepova. Pri rezidbi se iskapaju posušeni i iznureni čokoti i kopaju jame za nadosađivanje. U VOĆNJAKU je vrijeme tretiranja bresaka nekim bakrenim sredstvom protiv kovrčavosti lišća. I dalje se obavlja rez radi uređenja voćnjaka. Sade se nove voćke, a stare se prihranjuju. U POVRTNJAKU. U zaštićeni prostor siju se rajčica, paprika, patlidžan, rani kupus, kelj, cvjetača, brokula, korabica, celer, salata, poriluk, njeguje se sijano i sađeno povrće u veljači u zaštićenom i otvorenom prostoru. Predsjetveno se priprema tlo za sjetvu i sadnju povrća. Provodi se zaštita povrća od bolesti i štetnika. Na otvorenom prostoru siju se: bob-mahunar, cikla, mrkva, peršin, šparga, crni korijen, grašak, pastrnjak, rotkva, rotkvica, špinat, blitva. Na otvorenom polju sade se kupus, kelj, salata, artičoka, šparga. U PODRUMU. Kontrola vina, ponovno kušajte vino, jer ono je živa tvar, stalno podložno promjenama. To je važan posao u tijeku dozrijevanja vina, a provodite ga sve do stavljanja vina u boce. Za čuvanje i dozrijevanje vina važna je podrumska mikroklima, pod kojom podrazumijevamo temperaturu i vlažnost zraka. Najpovoljnija temperatura je od 12 do 16 °C, a vlažnost zraka od 65 do 70 %. Ventilacija podruma (prozračivanje) pridonosi dozrijevanju vina. U VRTU se počinje s uništavanjem korova kemijskim sredstvima ili mehanički. Sade se ukrasno drveće i grmlje. Režu se ruže i ukrasno grmlje. U SKLADIŠTU. Provjeriti ima li rupica na kukuruzu i pšenici ili se vide moljci odnosno žišci. U PRIOBALJU. Bere se rano povrće, u klijalištima se njeguje rasad, na otvorenom sadi kupus, kelj i salata, siju mahune i tikvenjače. Breskve i bademi prskaju se protiv kovrčavosti lista, dovršava se uređenje voćnjaka, masline se gnoje. Nakon završenih radova vinograd se kopa uz dodatak mineralnih gnojiva. Pikiranje u klijalište: paprika rana, patlidžan, rajčica rana. Sjetva povrća na otvoreno: bob-mahunar, celer, cikla, komorač, mrkva, peršin, rotkvica, šparga. Sadnja povrća u plastenik: kelj rani, kupus rani, salata proljetna. 8


OŽUJAK − gregurjevčak Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

Albin, Jadranko Lucije, Čedomil, Janja (KVATRE) Kunigunda, Marin, Kamilo (KVATRE) 2. KORIZMENA, Kazimir, Eugen, Natko Euzebije, Vedran Marcijan, Viktor Perpetua, Felicita Ivša, Boško Franciska Rimska, Franjka, Franika Emil, Makarije, Krunoslav, 40 mučenika 3. KORIZMENA, Tvrtko Teofan, Bernard, Maksimilijan Rozalija, Modesta, Kristina, Roza Matilda, Milijana, Borka Longin, Bosiljka, Lujza Agapit, Smiljan, Hrvoje Patrik, Domagoj, Hrvatin 4. KORIZMENA, Ćiril, Edo Sv. JOSIP, zaruč. BDM, Josipa Niceta, Dionizije, Vladislav Vesna, Natalija, Vlasta Jaroslav, Lea Oton, Turibije, Dražen Latin, Javorka 5. KORIZMENA, Blagovijest, Marija Montan i Maksima, Emanuel Lidija, Rupert, Lada Priska, Sonja, Polion, Nada Bertold, Hugo Kvirin, Viktor, Vlatko Benjamin, Amos, Ljubomir

SUNCE U OŽUJKU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U OŽUJKU DAN IZLAZI ZALAZI 1. 06 h 26 min 17 h 52 min prva četvrt 02 h 23 min 8. 06 h 15 min 17 h 59 min uštap 10 h 41 min 15. 06 h 03 min 18 h 07 min posljednja četvrt 02 h 26 min 22. 05 h 52 min 18 h 14 min mlađ 15 h 38 min 30. 05 h 39 min 18 h 23 min prva četvrt 20 h 42 min Početak proljeća ........................................................... 20. III. u 6 h 14 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka kontinentalne Hrvatske kreće se od 5,8 °C u nizinskim, do 4,1 °C u planinskim predjelima. Uz obalu mora, sa srednjom temperaturom od oko 10,1 °C već se osjeća nailazak proljeća. Početak cvatnje maslačka znak je ranoga fenološkog proljeća. Osijek 6 °C Zagreb 5,8 °C Hvar 10,9 °C Raspodjela srednje količine oborina slična je kao i u siječnju, u planinskom dijelu oko 130 l/m2, u nizinskom pojasu oko 50 l/m2, a uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 85 l/m2.

9


Kalendar radova u travnju U POLJU. Najveći radovi u travnju su sjetva glavnih proljetnih kultura. Početkom mjeseca siju se crvena djetelina, travno-djetelinske smjese, konoplja, lucerna, suncokret, soja, grah i sadi se krumpir. U drugoj polovici sije se kukuruz, najprije raniji hibridi, posebice tvrdunci, zatim kasniji, i na kraju srednje rani i opet rani, što ovisi o području i klimatu. Zaštićuju se ozimi usjevi od travnih korova do kraja busanja, a od širokolisnih i u vlatanju strogo pazeći na izbor herbicida. Obavlja se prvo tretiranje repičinog sjajnika ako se pojavi (repica u stadiju pupanja prije grananja). U STAJI. Stoka izlazi na ispašu ili se počinje hraniti zelenom hranom, postupno, da ne bi došlo do probavnih tegoba. Ako se krmača prasi, treba odojcima osigurati toplinu ako nastupi razdoblje hladnog vremena. U VINOGRADU. Dovršavaju se poslovi koji nisu obavljeni prošli mjesec. Početkom mjeseca sade se cijepovi u već pripravljene jame uz dodatak stajskog i mineralnoga gnojiva. Potkraj mjeseca, ako je loza porasla, može se plijeviti i prvi put prskati. U VOĆNJAKU. Po završetku svih proljetnih radova tlo se obrađuje i po potrebi gnoji. Zaštita od zečeva skida se potkraj mjeseca kad se valja pripremiti i za proljetna prskanja. Pratiti izvještaje prognozne službe i prskati prema uputama. U POVRTNJAKU. Provodi se “kaljenje” prijesadnica za izlazak na polje. Redovito se njeguje sijano i sađeno povrće iz ranijeg razdoblja. Priprema se tlo za sjetvu i sadnju uz odgovarajuće postupke protiv štetnika. U zaštiti od bolesti ne preskočiti postupke na plamenjači luku-kapuli i češnjaku. Prihranjuje se ranije sađeno povrće. Na otvorenom prostoru siju se: cikla, dinja, mahuna, krastavci, lubenice, mrkva, peršin, rajčica, paprika, patlidžan, brokula, tikvice, podzemna koraba, rotkva, rotkvica, crni korijen, špinat, kupus, kelj, korabica, šparga, poriluk, salata. Na otvorenom prostoru sade se: paprika, rajčica, patlidžan, brokula, krumpir, kelj, cvjetača, korabica, salata, šparga, hren. U PODRUMU. Opet provedite kontrolu vina, i to kušanjem, i obvezno odredite ukupni i slobodni sumpor (SO2) kako bi štitio vino od utjecaja kisika i spriječio razvoj bolesti, posebno octikavosti. Bačvu nadoliti jer uvijek mora biti puna. U toplim krajevima osigurati provjetravanje noću, pogotovo ako je podrum nadzemni, osim ako je klimatiziran, odnosno ako je vino u inoks cisternama. Ako razlijevamo vina u boce, moraju biti kristalno bistra, što postižemo filtriranjem, kao i pravilno zasumporena. U VRTU je vrijeme sijanja trave. Stari se travnjaci prvi put kose, a nakon toga se zalijevaju i prihranjuju. U SKLADIŠTU. Bacanjem zrna po površini hrpe provjeriti ima li moljaca. Ako ih ima, upotrijebiti insekticid ili manje količine odmah trošiti. U PRIOBALJU. Posađeno povrće štititi od bolesti i štetnika, čistiti tlo od korova i prema potrebi zalijevati. Oslobođene gredice pripremaju se za novu sadnju ili sjetvu. U voćnjaku se provode redovne mjere zaštite od bolesti i štetnika. Vinogradi se plijeve, počinje priprema za zaštitu. Sjetva povrća na otvorenom: celer, cikla, dinje, grah-mahunar, krastavac, lubenica, mrkva, paprika, patlidžan, rajčica, tikvice. Sadnja povrća na otvorenom: paprika, patlidžan, rajčica. 10


TRAVANJ − jurjevčak N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

CVJETNICA, Hugo Franjo Paulski, Dragoljub Rikard, Cvijeta, Ratko Izidor Seviljski, Strahimir VELIKI ČETVRTAK, Anastazije VELIKI PETAK (post i nemrs), Vilim VELIKA SUBOTA, Ratko USKRS (VAZAM), Julije USKRSNI PON., Vinko Ferrerski Apolonije, Sunčica Stanko, Stana Julije, Viktor Ida, Martin I. papa Valerijan Tiburcije 2. USKRSNA NED., Bijela nedjelja Josip Benedikt, Bernarda Rudolf, Robert, Inocent Eleuterije, Amadej Konrad, Ema Teotim, Marcijan, Vilim Anzelmo, Goran 3. USKRSNA NED., Teofil Sv. Juraj, Đuro, Đurđica Fidelis, Vjera, Vjeran Sv. Marko ev., Maroje Kleto i Marcelin Bl. Ozana Kotorska, Jakov Zadranin Petar Chanel, Euzebije, Polion 4. USKRSNA NED., Katarina, Kata Pio V. papa

SUNCE U TRAVNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U TRAVNJU DAN IZLAZI ZALAZI 6. 05 h 26 min 18 h 30 min uštap 20 h 20 min 13. 05 h 15 min 18 h 37 min posljednja četvrt 11 h 51 min 21. 05 h 03 min 18 h 45 min mlađ 08 h 20 min 29. 04 h 52 min 18 h 54 min prva četvrt 10 h 59 min Uskrs ........................................................... 8. IV. Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 10,7 °C, uz obalu i na otocima oko 13,6 °C, a u središnjem planinskom području oko 8,4 °C. Pravo fenološko proljeće nastupa listanjem lipe krupnoliste i bukve te cvjetanjem divljeg kestena. Osijek 11,2 °C Zagreb 10,5 °C Hvar 14,3 °C Srednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom dijelu iznose oko 115 l/m2, u nizinskom pojasu oko 65 l/m2, a uz obalu i na otocima prosjek je oko 70 l/m2.

11


Kalendar radova u svibnju U POLJU. Nastavlja se i dovršava sjetva kukuruza. Na ozimim žitaricama obavlja se posljednje tretiranje protiv širokolisnih korova herbicidima koji se smiju upotrijebiti u toj fazi razvoja. Na jarim žitaricama pšenice, zobi, raži i ječmu (do kraja busanja) obavljaju se tretiranja herbicidima protiv travnih (uskolisnih) korova. Započinje zaštita ozimih žitarica od bolesti i štetnika. Obavlja se možebitno drugo tretiranje uljane repice protiv sjajnika (prije cvatnje). U STAJI. Sva stoka počinje se hraniti zelenom svježom hranom, no kod toga treba biti oprezan da ne dođe do nadma. Pri davanju zelene djeteline stoka se napaja prije hranidbe ili nakon nekog vremena. Mladoj ždrebadi dobro je dati uz pašu nešto zobi te im njegovati kopita. Mlada goveda i ostali podmladak te rasplodna stoka neka što više borave na pašnjaku. U VINOGRADU. Loza je u punom porastu i kad prođe opasnost od mrazeva počne se plijeviti. Kod toga pazimo koje ćemo mladice ostaviti za iduću godinu bez obzira na to jesu li rodne ili nerodne. Kod čokota koji su vrlo oštećeni od zime ili su se osušili, ostavimo mladice koje tjeraju s podnožja i od kojih iduće godine oblikujemo trs. Još jednom pregledamo prskalice i pripremljena sredstva za zaštitu i počinjemo prskati prema uputama antiperonosporne službe: vežu se narasle mladice. U VOĆNJAKU su voćke u cvatu. Tlo se ispod voćaka okopa i prihranjuje. U POVRTNJAKU. Provodi se zaštita protiv svih nametnika na povrću, posebice protiv plamenjače luka-kapule i rajčice. Okopava se povrće, prihranjuje se i plijeve se korovi, priprema se tlo za sjetvu i sadnju povrća. Tlo se drži na ugaru do sadnje novog povrća. Ako je vrijeme sušno, jače se zalijeva povrće, i to nakon sjetve, sadnje i ujutro. Siju se: cikla, mahuna, mrkva, peršin, brokula, kupus, kelj-pupčar, cvjetača, podzemna koraba, rotkva, crni korijen, krastavac, tikvice, korabica, poriluk, salata. Sade se: rajčica, patlidžan, brokula, celer, salata, poriluk. U PODRUMU. Provoditi redoviti pregled vina, kako smo već spomenuli (analiza vina, nadolijevanje). Prema potrebi, vino dosumporiti. Ako prije nismo punili vino u boce sada je pravi trenutak. Puniti se može samo dozrelo, zdravo i stabilno vino, znači mora biti postignut puni razvoj mirisne komponente vina, svojstvene sorti od koje potječe. Podrumar je taj koji određuje trenutak punjenja vina u boce, na temelju kemijske analize i organoleptičke ocjene vina. Već smo spomenuli poslove koji prethode punjenju vina (bistrenja, bistrilima ako je potrebno, a filtriranje je obvezno). Prije svakog punjenja vina u boce punilicu moramo isprati sredstvom za dezinfekciju kako bismo uništili mikrofloru (bakterije i kvasce). U VRTU. Okapa se bilje i razrahljuje zemlja. Ako je suho, treba početi zalijevati. Vani se sadi ljetno bilje nakon opasnosti od pojave mrazeva. U SKLADIŠTU. Potrošiti stare zalihe žitarica. Očistiti prostoriju za novo žito. Obaviti nužne zidarske radove. Svježe obojiti zidove. U PRIOBALJU. U voćnjacima se provode redovite mjere zaštite od bolesti i štetnika. Posebice sprječavati crvljivost plodova trešnje i maraske. U vinogradu se nakon plijevljenja nastavlja sa zaštitom od peronospore i pepelnice. Povrtnjaci se čiste od korova, štite od bolesti i štetnika, beru se dozrele kulture i posebno se pazi da biljke imaju u tlu dovoljno vlage. Sjetva povrća: cikla, celer, grah-mahunar, mrkva, peršin. Sadnja povrća: paprika, patlidžan, rajčica. 12


SVIBANJ − filipovčak U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

PRAZNIK RADA, Josip Radnik Anastazije, Eugen Filip i Jakov ap., Mladen Florijan, Cvijeta, Cvjetko Maksim, Anđelko 5. USKRSNA NED., Dominik Savio Sv. Dujam, Duje Marija Posrednica, Bratoljub Pahomije, Mirna Gospa Trsatska Mamerto, Franjo Hieronim Sv. Leopold Mandić, Pankracije 6. USKRSNA NED., Gospa Fatimska Matija ap., Matko Izidor seljak, Sofija, Sonja Ivan Nepomuk, Nenad UZAŠAŠĆE - SPASOVO, Paskal, Paško Ivan I. papa, Venancije Celestin, Rajko, Ivan, Teofil 7. USKRSNA NED., Bernardin Sijenski Andrija Bobola, Dubravka Helena, Jagoda, Renata Deziderije, Željko Marija Pomoćnica Beda Časni, Grgur VII. Papa Filip Neri, Zdenko DUHOVI, Augustin Canterburyjski German, Vilim, Velimir Maksim, Ervin, Većeslav Ivana Arška, Ferdinand (KVATRE) POHOD BDM, Vlado

SUNCE U SVIBNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U SVIBNJU DAN IZLAZI ZALAZI 6. 04 h 43 min 19 h 01 min uštap 04 h 36 min 12. 04 h 37 min 19 h 07 min posljednja četvrt 22 h 48 min 21. 04 h 29 min 19 h 15 min mlađ 00 h 48 min 28. 04 h 25 min 19 h 21 min prva četvrt 21 h 17 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednje mjesečne temperature zraka na cijelom su području Hrvatske prešle 10 °C. U nizinskom dijelu iznose oko 1,5 °C, duž obale i na otocima oko 17,7 °C, a u središnjem planinskom području oko 13,5 °C. Početak cvatnje bagrema označava fenološko rano ljeto. Osijek 16,4 °C Zagreb 15,1 °C Hvar 18,4 °C U središnjem planinskom dijelu Hrvatske u prosjeku padne oko 115 l/m2 oborina, a u nizinskom pojasu i duž obale i na otocima ta je količina podjednaka i iznosi oko 75 l/m2.

13


Kalendar radova u lipnju U POLJU. Nastavlja se međuredna kultivacija kukuruza, krumpira, suncokreta, soje i drugih okopavina koje nisu do tada prihranjene ili su iz bilo kojeg razloga u slabijoj kondiciji. Sredinom lipnja obavljamo glavnu i naknadnu sjetvu heljde na slobodnim ili naknadno oslobođenim površinama košnjom krmnog bilja. Vrlo uspješno mogu se sijati rani hibridi kukuruza iz grupe FAO 100, 200 i 300, zatim sirka i drugih kultura kraće vegetacije, kao krumpira i graha. U prvom desetodnevlju lipnja obavlja se košnja grahorice, crvene djeteline i već drugi otkos lucerne za sijeno uz kraće zadržavanje u otkosima zbog manjeg gubitka lišća i kvalitete općenito. Početak lipnja najpogodniji je u gotovo svim našim krajevima za košnju livada, jer je trava u cvatnji, a tada se dobije i najkvalitetnije sijeno. U drugom i trećem desetodnevlju obavlja se žetva ozimog ječma i ranijih sorti uljane repice te prva postrna sjetva kukuruza, krumpira, heljde, soje (ranije sorte) sve za zrno ili silažu, kao i postrna sjetva (kultura za zrno, silažu ili zelenu gnojidbu). Obavlja se priprema za žetvu raži, jarog ječma, jare pšenice, jare zobi. U STAJI. U ovom mjesecu pune se staje podmlatkom, kojem treba osigurati dovoljno kvalitetne i raznovrsne hrane. Paše i zelene hrana osnova su hranidbe uz dodatak odgovarajućih minerala i vitamina. Staje treba održavati hladnim i što je više moguće uništavati muhe koje uznemiravaju stoku. U VINOGRADU. U lipnju je vinograd u najbujnijem porastu, pa je i mnogo poslova. Prije cvatnje ga oplijevimo, zaštitimo od peronospore i pepelnice sistemičnim fungicidima te prvi put prskamo protiv sive truleži. Nakon cvatnje nastavljamo zaštitom i prihranom dušičnim gnojivima. U VOĆNJAKU se obavlja zaštita voćaka. Ne tretiraju se voćke čiji se plodovi uskoro beru. Obavlja se zelena rezidba i počinje berba ranih sorti. U POVRTNJAKU. Provodi se priprema za sjetvu i sadnju povrća, zaštita rajčica, krumpira, luka-kapule, češnjaka, mahune, ali i protiv drugih nametnika ako se jave na povrću. Plijeve se korovi, sve više treba zalijevati povrće. Prekopava se tlo nakon berbe. Sije se: cikla, grah mahunar, mrkva, kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, salata, radič, raštika, brokula, peršin, podzemna koraba, rotkva, korabica, poriluk, endivija. Sadi se: cvjetača, brokula, kupus, kelj, kelj pupčar, paprika, patlidžan, korabica kasna, salata, poriluk. U PODRUMU. U ovom mjesecu najvažnije je kontrolirati vino, onako kako smo već opisali, a to znači kušati vino i provjeriti sadržaj sumpornog dioksida, posebno sadržaj slobodnog, koji ne smije biti manji od 20 mg/1. Temperatura podruma u ovom i nadolazećim toplim mjesecima mora se održavati na 12 do 16 °C. U VRTU se provodi zaštita protiv korova i raznih štetnika kemijskim sredstvima ili mehaničkim postupcima. U SKLADIŠTU. Prskati površine insekticidom nekoliko dana prije unošenja novog žita. Stare zalihe proizvoda koje nisu potrošene smjestiti u posebnu prostoriju. U PRIOBALJU. U vinogradu je najvažniji posao zaštita od peronospore i pepelnice uz ostale radove oko njega. Masline se štite od moljaca, a maraska od ospičavosti. U povrtnjaku se bere dozrelo povrće, ostalo se redovito zalijeva, štiti od bolesti i korova. Siju se kelj, kupus, cvjetača i ostale kulture koje se rasađuju za jesensku i zimsku proizvodnju. Sjetva povrća: artičoka, bamija, celer, cikla, cvjetača, grah mahunar, kelj zimski, kelj pupčar, kupus zimski, mrkva, peršin, poriluk, radič, rajčica. 14


LIPANJ − ivanšćak P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

Marija Majka Crkve (KVATRE) Marcelin i Petar, Eugen (KVATRE) PRESV. TROJSTVO, Karlo Lwanga i dr. Sv. Kvirin Sisački Bonifacije, Valerija, Darinka Norbert, Neda, Paulina TIJELOVO, Robert, Leo Medard, Žarko, Vilim Efrem, Ranko, Rikard Margareta, Greta, Biserka Borna, Jolanda Bosiljko, Gvido Sv. Antun Pad., Tončica Rufin, Elizej, Zlatko PRESVETO SRCE ISUSOVO, Sv. Vid BEZGRIJEŠNO SRCE MARIJINO Adolf, Laura, Bratoljub Marko i Marcelijan, Ljubomir Romuald, Rajka Naum Ohridski, Silverije Alojzije, Slavko, Vjeko DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE Josip Cafasso, Sidonija, Zdenka Rođenje Ivana Krstitelja DAN DRŽAVNOSTI, Dominik Ivan i Pavao, Virgilije Ladislav, Vlatko Neven, Irenej Sv. PETAR I PAVAO Rimski prvomučenici

SUNCE U LIPNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U LIPNJU DAN IZLAZI ZALAZI 4. 04 h 22 min 19 h 26 min uštap 12 h 13 min 11. 04 h 20 min 19 h 30 min posljednja četvrt 11 h 42 min 19. 04 h 21 min 19 h 33 min mlađ 16 h 03 min 27. 04 h 24 min 19 h 34 min prva četvrt 04 h 32 min Početak ljeta ........................................................... 21. VI. u 00 h 09 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 18,9 °C, uz obalu i na otocima 21,7 °C, a u središnjem planinskom području 16,6 °C. Početak i opće cvjetanje lipe sitnoliste znak je nastupa fenološkoga pravog ljeta. Osijek 19,6 °C Zagreb 18,6 °C Hvar 22,3 °C 2 2 Srednje mjesečne količine oborina se kreću od 125 l/m u planinskom dijelu do 90 l/m u nizinskim predjelima. Duž obale i na otocima uz 65 l/m2 naslućuje se skori godišnji minimum padalina.

15


Kalendar radova u srpnju U POLJU. Žetvu treba obaviti u što kraćem roku zbog količine i kakvoće priroda kao i ekonomičnosti glavnog posla godine. Obrada, gnojidba i uređenje tla obavlja se “dok je još kombajn na njivi”, radi čuvanja dragocjene vlage i razgradnje žetvenih ostataka, klijanja, nicanja i uništavanja korova navedenom obradom. U isto vrijeme siju se postrne kulture kraće vegetacije za zrno, silažu ili zelenu gnojidbu kao: kukuruz FAO grupe 100, sirak, suncokret, soja, heljda, stočna repa i rauola. Srpanj je mjesec izvođenja kanalske i putne mreže, drenaže, ravnanja, podrivanja, krtičenja, kalcizacije, lumizacije i drugih hidrotehničkih i agromelioracijskih zahvata na uređenju tla na oslobođenim površinama. Nakon žetve uzimaju se uzorci tla za kemijsku analizu za potrebe jesenske sjetve. Obavljaju se prve pripreme za sjetvu uljane repice. U STAJI. Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tijekom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode. U VINOGRADU. Uz stalnu zaštitu prema uputama antiperonosporne službe, u vinogradu se vežu mladice, a potkraj mjeseca obavlja se i zelena rezidba. Tlo se prekopa uglavnom plitko da se spriječi isparavanje i sačuva vlaga. Njeguju se posađeni cijepovi, posebno se pazi na uklanjanje brandusa. U VOĆNJAKU se beru ljetne vrste voća. Provodi se malčiranje. Neke voćne vrste mogu se okulirati. I dalje se provodi zelena rezidba. U POVRTNJAKU. Povrće je “žedno”, treba ga sve više zalijevati. Priprema se tlo za sjetvu i sadnju povrća. Povrće se zaštićuje prema stanju i napadima nametnika. Prekopava se tlo nakon obranih kultura. Okopava se, plijevi i prihranjuje povrće, što se redovito čini poslije zalijevanja ili kiše. Sije se: cikla, grah-mahunar, mrkva, peršin, kupus, kelj, cvjetača, salata, radič, endivija, poriluk, podzemna koraba, rotkva, korabica, a sadi se: kelj, kupus, kelj pupčar, cvjetača, brokula, salata, korabica, radič, poriluk. U PODRUMU. Provode se isti poslovi kao i u prethodnom mjesecu. U VRTU je najvažniji posao razbijanje pokorice tla. Ruže se gnoje i okuliraju. Lukovičasto bilje je sazrelo, pa se lukovice vade iz zemlje. U SKLADIŠTU. Suho žito spremiti u suhu, hladnu i zračnu prostoriju. U PRIOBALJU. Bere se povrće koje dozrijeva u ovom mjesecu, ostalo se zalijeva i njeguje. Priprema se tlo za sadnju, a potkraj mjeseca počinje sadnja. U vinogradu se nastavlja zaštita od pepelnice i plamenjače i ostali poslovi prema potrebi. S maslina se uklanjaju izdanci i prskaju se prije napada muhe. Sjetva povrća: brokula-kavulin, celer, cikla, cvjetača, endivija, grah-mahunar, kelj, kineski kupus, kupus zimski, mrkva, peršin, poriluk, radič, salata. Sadnja povrća: cvjetača, kelj pupčar, kelj zimski, krumpir jesenski - mladi, kupus zimski, salata jesenska. 16


SRPANJ − jakopovčak N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

Aron, Šimun, Estera Oton, Martinijan, Višnja Sv. Toma apostol, Tomo Elizabeta, Laura Sv. Ćiril i Metodije, Antun M., Zakarija Marija Goretti, Bogomila Klaudije, Vilibald, Vilko Akvila i Priscila, Hadrijan, Eugen Bl. Marija Petković, Leticija, Nikola Pik. Amalija, Ljubica, Veronika Benedikt op., Dobroslav Mohor, Ivan G., Mislav Majka Božja Bistrička, Henrik, Hinko Kamilo de Lellis, Gašpar, Miro Bonaventura, Dobriša Gospa Karmelska, Karmela, Elvira Aleksije, Branko, Marcelina Fridrik, Emilija, Bruno Aurelija, Zora, Zlatka, Makrina Sv. Ilija prorok, Iljko, Margareta Lovro Brindizijski, Daniel, Danica Marija Magdalena, Manda, Lenka Brigita, Apolinar, Ivan Cassian Kristina, Mirjana, Kunigunda Sv. Jakov apostol, Jakša Joakim i Ana, roditelji BDM Kliment Ohridski i dr., Natalija Nazarije i Celzo Marta, Flora, Blaženka, Mira Petar Krizolog, Rufin, Anđa Sv. Ignacije Lojolski, Vatroslav

SUNCE U SRPNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U SRPNJU DAN IZLAZI ZALAZI 3. 04 h 27 min 19 h 33 min uštap 19 h 53 min 11. 04 h 32 min 19 h 30 min posljednja četvrt 02 h 49 min 19. 04 h 39 min 19 h 25 min mlađ 05 h 25 min 26. 04 h 45 min 19 h 19 min prva četvrt 09 h 57 min Zemlja najdalje od Sunca (afel) ........................................................... 5. VII. u 04 h Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka kontinentalne Hrvatske kreće se od 20,2 °C u nizinskim, do 18,9 °C u planinskim predjelima. Uz obalu mora sa srednjom temperaturom od oko 24,5 °C osvježenje se traži u moru. Osijek 20,9 °C Zagreb 20,0 °C Hvar 24,9 °C 2 Maksimum oborina u nizinskom je pojasu oko 90 l/m , a u planinskom i primorskom dijelu Hrvatske nastupa godišnji maksimum s oko 60 odnosno 45 l/m2.

17


Kalendar radova u kolovozu U POLJU. Nastavlja se s uređenjem tla. Obavlja se plitko oranje prethodno prašenih strništa. Kosi se djetelina za sjemensku proizvodnju. Vade se ranije sorte krumpira, a probiraju i uskladištuju za sjeme. Obavlja se sjetva uljane repice travnih i travno-djetelinskih smjesa kao i čistih trava ili djetelina. Kraj kolovoza posljednji je rok košnje otava. U STAJI. Odabiru se grla koja će se ostaviti za rasplod i dalji uzgoj, a ostala se tove i prodaju. Stoka koja je bila na ispaši dohranjuje se prekrupom od ječma, kukuruza ili zobi u željenim količinama. Perad za jesensku prodaju tovimo prisilno i slobodno. U VINOGRADU. Zaštita u vinogradu svodi se na obranu od pepelnice i sive plijesni. Potkraj mjeseca obavi se prikraćivanje mladica, a ranozrele stolne sorte se odlistavaju i po mogućnosti mrežama štite od ptica i kukaca. Prema potrebi vežu se mladice, uklanjaju korovi, održava opća urednost vinograda. U VOĆNJAKU beru se ljetne vrste voća. Provodi se zelena rezidba. Obavljaju se cijepljenja na spavajući pup. Ukoliko nema kiše, voćke se zalijevaju. U POVRTNJAKU. Pojačan je napad nametnika i potrebna je redovita zaštita. Sve više se tlo suši i sve više treba povrće zalijevati. Prekopava se tlo poslije berbe kultura. Sije se: blitva, mrkva, peršin, grah-mahunar, salata, radič, endivija, špinat, poriluk, luk srebrenac, matovilac, kineski kupus. Sadi se: cvjetača, kupus, kelj, kelj pupčar, brokula, salata, radič, endivija, raštika, korabica, poriluk, ljutika. U PODRUMU. Sve strojeve, runjaču-mulaču, prešu pregledati i neispravne dovesti u ispravno stanje, zatim sve suđe (bačve, kace, cisterne) urediti, oviniti i sumporiti, kako bi zdrave prihvatile mošt odnosno masulj crnoga grožđa. Vrijeme je nabavke enoloških sredstava – K-metabisulfita, sumpovina, selekcioniranih vinskih kvasaca i dr. U VRTU reže se crnogorična živica. Crnogorično drveće se sadi i presađuje. Ocvale trajnice razmnožavaju se dijeljenjem. Zimsko cvijeće sadi se na otvoreno. U SKLADIŠTU. Prebaciti žito da se ohladi i prozrači. Ukloniti nepoželjne primjese. Pripremiti skladište za kukuruz ili omogućiti razdvajanje pšenice od kukuruza. U PRIOBALJU. U vinogradu počinje berba ranih i stolnih sorata, a u podrumu pripreme za berbu vinskih. Uz uređenje podruma treba pregledati pribor i postupiti prema potrebi. Obavlja se ljetna rezidba višnje i masline, beru se i suše rogač, badem i smokva. Sjetva povrća: cvjetača, endivija, kelj pupčar, kelj zimski, kupus zimski, krumpir mladi, ljutika, poriluk, radič, raštika, salata. 18


KOLOVOZ − velikomešnjak S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

Alfons L., Vjera, Nada Gospa od Anđela, Porcijunkula Bl. Augustin Kažotić, Lidija Ivan Vianney, Justin DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI Preobraženje Gospodinovo Siksto papa, Kajetan, Donat Dominik, Dinko, Neda Sv. Edita Stein, Roman Lovro đakon, Lovorka Sv. Klara, Jasna Anicet, Hilarija, Veselka Poncijan i Hipolit, Kasijan Sv. Maksimilijan Kolbe, Euzebije, Alfred VELIKA GOSPA, Marija Stjepan kralj, Sv. Rok, Krunoslav Hijacint, Liberat, Miron Sv. Jelena Križarica, Jelka Ivan Eudes, Ljudevit, Tekla, Donat Bernard, Samuel, Porfirije Pio X. papa, Hermogen BDM Kraljica, Vlasta Ruža Limska, Filip Benicije, Zdenko Sv. Bartol ap., Bariša Ljudevit kralj, Patricije Rufin, Zefirin, Jadranko Monika, Honorat, Časlav Augustin, Gustav, Tin, Pelagije Glavosijek Ivana Krstitelja, Ivanka Feliks i Adaukt, Gaudencija Rajmund, Rajko, Optat, Željko

SUNCE U KOLOVOZU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U KOLOVOZU DAN IZLAZI ZALAZI 2. 04 h 52 min 19 h 12 min prva četvrt 04 h 29 min 9. 05 h 00 min 19 h 04 min posljednja četvrt 19 h 56 min 17. 05 h 08 min 18 h 52 min mlađ 16 h 56 min 24. 05 h 14 min 18 h 42 min prva četvrt 14 h 55 min 31. 05 h 21 min 18 h 31 min uštap 14 h 59 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 19,5 °C, uz obalu i na otocima oko 23,9 °C, a u središnjem planinskom području 17,9 °C. Osijek 20,3 °C Zagreb 19,3 °C Hvar 24,8 °C Srednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom području iznose oko 100 l/m2, u nizinskom dijelu iznose oko 57 l/m2, a uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 49 l/m2.

19


Kalendar radova u rujnu U POLJU. Nastavlja se sjetva uljane repice, djeteline, lucerne, smiljkite, trava i travnodjetelinskih smjesa. Krajnji rok za sjetvu ovih kultura je prvo desetodnevlje rujna. U drugom desetodnevlju rujna sije se ozima grahorica i ozimi grašak te njihove smjese s ozimom raži i ozimom zobi, a potkraj rujna s ozimom pšenicom ili ozimim ječmom. U drugoj polovici rujna započinje jesensko-zimsko oranje površina za proljetnu sjetvu (ne ranije zbog zakorovljenja u jesen i osobito u rano proljeće) jer bi se u proljeće moralo ponovno orati. Beru se rani hibiridi kukuruza, sirka, suncokreta, soje, vadi se krumpir i šećerna repa. Obavljaju se intenzivne pripreme za sjetvu ozime pšenice, ozimog ječma, ozime raži i ozime zobi. Nastavlja se s berbom jarih kultura. U STAJI. Stoka se polako privikava na prijelaz sa zelene na suhu krmu i nastavlja s tovom. S obzirom na velike količine otpada u ratarstvu (kukuruzinac, lišće šećerne repe i sl.) treba misliti kako ih iskoristiti u staji za hranu ili stelju. U VINOGRADU. Grožđe se pregledava, utvrđuje stupanj sladora i zdravstveno stanje i utvrđuje dan berbe. Vinograd treba urediti kako bi berba bila što lakša i veselija, a prerada grožđa brža. Ako je potrebna gnojidba stajnjakom, može se dopremiti za jesensku gnojidbu. U VOĆNJAKU berba je u prvom planu. Provodi se jesenska obrada tla, kopaju se jame za jesensku ili proljetnu sadnju. Voćke je dobro okopati. U POVRTNJAKU. Zalijeva se prema potrebi. Zaštita povrća od nametnika provodi se prema potrebi. Prekopava se tlo za sadnju novih kultura. Sije se: mrkva, peršin, radič, salata, špinat, matovilac. Sadi se: češnjak, salata, radič, endivija, artičoka, poriluk, luk srebrenac, kozjak, ljutika. U PODRUMU. Prvi dani rujna još uvijek se mogu iskoristiti za uređenje podruma, zidova i podova. Još jednom pregledaju se svi strojevi. Započinje se s kontrolom dozrijevanja grožđa, određivanjem šećera u grožđu, a kod ranih sorata počinje berba. Međutim, kod crnih sorata treba kontrolirati porast polifenola, koji su jedan od najznačajnijih sastojaka crnog vina. U VRTU sade se lukovice cvijeća koje cvate potkraj zime i početkom proljeća. Sadi se dvogodišnje cvijeće. Crnogorično drveće valja zaliti. U SKLADIŠTU. Ako se čuva samo kukuruz, odvojiti u posebnu prostoriju stare zalihe. U prostoriju za novi kukuruz, iako je svježe obojena, prskati zidove insekticidom (malation, diklorvos) nekoliko dana prije unošenja. U PRIOBALJU. Berba grožđa i njegova prerada plod su uloženog truda tijekom godine. Stoga i jedno i drugo treba obaviti tako da mlado vino bude nagrada i užitak za vinogradara. U vrtu se bere preostalo povrće, presađuje endivija i salata, sade češnjak i luk, a siju mrkva, peršin, salata i špinat. Masline se gnoje uz istovremenu obradu. Sjetva povrća: celer, matovilac, mrkva, peršin, radič, salata, špinat. 20


RUJAN − malomešnjak S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

Egidije, Konstancije, Tamara Kalista, Maksima, Divna Grgur Veliki, Grga, Gordana Ruža Viterpska, Dunja, Ida, Marcel Bl. Majka Terezija Zakarija, Boris, Davor Sv. Marko Križevčanin, Blaženko MALA GOSPA, Rođenje Marijino Petar Klaver, Strahimir Nikola Tolentinski, Pulherija Proso i Hijacint, Cvjetko, Miljenko Ime Marijino, Dubravko Ivan Zlatousti, Zlatko, Ljubo Uzvišenje sv. Križa, Višeslav Gospa Žalosna, Dolores Eufemija, Kornelije i Ciprijan Rane Sv. Franje, Robert Belarmin Josip Kupertinski, Sonja, Irena Januarije, Suzana (KVATRE) Andrija Kim, Andrijana Sv. Matej ap. i ev., Matko (KVATRE) Bl. Ivan Mendez, Toma Vilanovski (KVATRE) Lino, Tekla, Konstancije Gospa od Otkupljenja, Rupert Aurelije, Zlata, Rikarda Kuzma i Damjan Vinko Paulski, Gaj, Berislav Vjenceslav, Većeslav, Veco Sv. Mihael, Gabriel i Rafael ark. Sv. Jeronim, Jerko, Jere, Honorije

SUNCE U RUJNU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U RUJNU DAN IZLAZI ZALAZI 8. 05 h 29 min 18 h 17 min posljednja četvrt 14 h 16 min 16. 05 h 37 min 18 h 03 min mlađ 03 h 12 min 22. 05 h 43 min 17 h 53 min prva četvrt 20 h 42 min 30. 05 h 50 min 17 h 40 min uštap 04 h 20 min Početak jeseni ........................................................... 22. IX. u 15 h 49 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. U unutrašnjosti Hrvatske temperature su se značajnije spustile, i njene srednje vrijednosti u nizinskim i planinskim predjelima iznose 15,8 °C i 14,6 °C. U priobalju i na otocima 20,7 °C je ljetni ugođaj. Pojava prvih cvjetova mrazovca znak je nastupa fenološke rane jeseni, a pojava prvih zrelih plodova hrasta i kestena prave jeseni. Osijek 16,5 °C Hvar 21,8 °C Zagreb 15,7 °C 2 U središnjem planinskom dijelu Hrvatske u prosjeku padne kiše oko 135 l/m , a u nizinskom pojasu 65 l/m2. Duž obale i na otocima srednja vrijednost za ovaj mjesec je 95 l/m2.

21


Kalendar radova u listopadu U POLJU. Slobodne površine nakon krumpira, suncokreta, soje, šećerne repe, sirka, krmnog bilja i ranijih hibrida kukuruza kao i sjemenskoga kukuruza zasijavaju se ozimim ječmom, ozimom raži i sortama ozime pšenice koje zahtijevaju raniju sjetvu. Intenzivno se nastavlja berba kukuruza, šećerne repe i svih proljetnih kultura radi oslobađanja površina za sjetvu pšenice. U listopadu se obavlja najveći dio poslova u godini, jer se preoravaju najveće površine, obavlja se gnojidba stajskim i mineralnim gnojivima i nastoji obaviti sjetva do kraja mjeseca kad završava i optimalni rok za veći dio sorata, što je ovisno o područjima. U STAJI. Sve je manje mogućnosti ispaše i zelene hrane, pa stoka počinje trošiti što je spremljeno za zimu. Hrane sad ima u izobilju pa stoka određena za tov dobro napreduje. Ovaj mjesec trebaju pronesti kokice koje su se izvalile u proljeće. Sve koje nisu pronijele sa 5 - 6 mjeseci, treba izdvojiti iz jata kao nesilice. U VINOGRADU. Nakon berbe osnovni je i najvažniji posao jesenska obrada i gnojidba. Svake godine potrebno je pognojiti mineralnim gnojivima, koja se zaoravaju. U VOĆNJAKU sade se nove voćke, obavlja se prihranjivanje. Stari i zapušteni voćnjaci se uređuju. Kopaju se jame za jesensku sadnju novih voćnjaka ili za popunjavanje, mlada stabla zaštićuje se od glodavaca. U POVRTNJAKU. Razbacuje se stajski gnoj i rasipa mineralno gnojivo, te se provodi duboko kopanje ili oranje na svim slobodnim površinama za sjetvu ili sadnju povrća u proljeće. Priprema se tlo za sjetvu ili sadnju povrća ovog roka. Iz klijališta se vadi zemlja i razgrađeni bioenergetski materijal. Raskužuju se klijališta, klijališni okviri i klijališni prozori. Skladišti se i konzervira povrće za zimu. Počinje sjetva boba-mahunara, a nastavlja mrkva, peršin i špinat. Sadi se: češnjak, luk-kapula, salata, radič, artičoka, luk srebrenac, kelj Advent Bonner. U PODRUMU. Nastavlja se berba. Berba kod vinogradara koji proizvode predikatna vina može se produžiti, a za proizvodnju ledenih vina na studeni – prosinac. Svakog dana tijekom berbe važno je ubrati toliko grožđa koliko ga može prihvatiti podrum. U VRTU sve slobodne površine treba duboko prekopati. Sadi se ukrasno grmlje, posađeno u proljeće lagano se oreže. U SKLADIŠTU. Spremiti suhi kukuruz u suhu, hladnu i zračnu prostoriju. U PRIOBALJU. Nakon berbe vinograd se gnoji i obrađuje. Nastavlja se rigolanje i priprema za sadnju novog vinograda. Povrtnjak se obrađuje za sljedeće kulture koje će se odmah sijati ili saditi.

22


LISTOPAD − miholjšćak P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

Terezija od Djeteta Isusa, Remigije Anđeli čuvari, Anđelko, Anđelka, Teofil Maksimilijan, Gerhard Sv. Franjo Asiški, Franka, Kajo Sv. Faustina K., Flavijan, Placid Bruno, Fides, Verica BDM od Krunice (Ružarija), Rozario DAN NEOVISNOSTI, Šimun Dionizije Areop., Ivan Leonardi, Abraham Franjo Borgia, Danijel, Darko Bl. Ivan XXIII. papa, Prob, Emilijan Serafin, Maksimilijan, Makso Eduard, Edo, Hugolin, Hugo Kalist papa, Divko Sv. Terezija Avilska, Rezika, Valter Hedviga, Marija Margareta Ignacije Antiohijski, Vatroslav Sv. Luka ev., Lukša Pavao od križa, Ivan Breb. i Izak Vendelin, Irena, Miroslava, Sanja Uršula, Zvjezdan, Hilarija Marija Saloma, Dražen Sv. Ivan Kapistran, Borislav, Severin Antun M. Claret, Jaroslav Katarina Kotromanić, Krizant i Darija Demetrije, Zvonimir Sabina, Kontardo, Gordana Sv. Šimun i Juda Tadej, Siniša, Tadija Narcis, Donat, Darko, Ida Marcel, Marojko, German Alfons Rodriguez, Volfgang

SUNCE U LISTOPADU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U LISTOPADU DAN IZLAZI ZALAZI 8. 05 h 59 min 17 h 27 min posljednja četvrt 08 h 34 min 15. 06 h 06 min 17 h 16 min mlađ 13 h 04 min 22. 06 h 14 min 17 h 06 min prva četvrt 04 h 33 min 29. 06 h 23 min 16 h 57 min uštap 20 h 51 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom i planinskom dijelu Hrvatske je podjednaka i iznosi 10,6 °C, odnosno 10,0 °C. Akumulirana toplina u moru sad polako dolazi do izražaja pa je u priobalju i na otocima uz 16,8 °C još razmjerno toplo. Oznaka fenološke kasne jeseni je opće opadanje lišća listopadnog drveća. Osijek 11,2 °C Hvar 17,6 °C Zagreb 11,5 °C 2 Srednje mjesečne količine oborina kreću se od 134 l/m u planinskom području, ali i u priobalju i na otocima. U nizinskim predjelima samo oko 57 l/m2.

23


Kalendar radova u studenom U POLJU. Nastavlja se berba proljetnih kultura i sjetva ozime pšenice, osobito sorata koji toleriraju kasniju sjetvu. Slobodne površine nakon završetka jesenske sjetve duboko se pooru i gnoje stajskim i mineralnim gnojivima. Brazda ostaje otvorena kako bi mogla bolje i dublje izmrznuti tijekom zime i akumulirati zimsku vlagu, dragocjenu za sljedeću godinu osobito u slučaju suše. U STAJI. Ovaj je mjesec klanja svinja, stoga ih treba hranidbom dobro pripremiti. Pojedine vrste hrane utječu na budući okus mesa i masti, pa o tome treba voditi računa. Hladni dani ne dopuštaju da stoka izlazi, već se treba brinuti za povoljnu toplinu. U VINOGRADU. Nastavljaju se radovi, ukoliko vrijeme dopušta, koji su propušteni prošlog mjeseca. Rigola se ručno ili mehanizacijom gdje dopušta teren. Nabavlja se materijal za proljetne radove. U VOĆNJAKU se obrađuje tlo, gnoji se, sade se mlade voćke i provodi zaštita od niskih temperatura i zečeva. U POVRTNJAKU. Tlo u povrtnjaku gnoji se stajskim i NPK-gnojivima, nakon čega se duboko kopa i ore. Pregledava se ventilacija na trapovima i spremištima. Sprema se povrće za dugotrajno čuvanje. Prazne se i raskužuju klijališta, okviri te prozori. Priprema se tlo za sjetvu i sadnju. Sije se: bob mahunar, grašak, mrkva, peršin, a sadi se: češnjak, luk-kapula. Sjetva rajčice u plastenik. U PODRUMU. Vrijeme je pretakanja – odvajanja mladog vina još uvijek djelomice mutnoga – magličastog od taloga. Tim postupkom počinje dozrijevanje vina. Kada provesti rani (7 - 14 dana nakon vrenja), a kada kasni pretok (1 - 1,5 mjesec nakon vrenja)? Rani pretok provest ćemo kod alkoholno slabijih vina, s ciljem dobivanja mladog vina, voćnih aroma, kao i kod vina gdje nije provedeno taloženje mošta, isto tako i kod vina dobivenog od oštećenog grožđa. Tu se provodi tzv. zatvoreni pretok uz pojačano sulfitiranje (15 - 20 g/hl k-metabisulfita). Vina pak dobivena od mošta s većim sadržajem šećera, bogatija ukupnim ekstraktom i pepelom teže se bistre, pa se i pretaču kasnije, kao i vina visokog sadržaja ukupne kiseline, za razliku od onih niske ukupne kiseline. Opora jabučna kiselina pod utjecajem mliječno-kiselih bakterija pretvorila se u blagu, ugodnu mliječnu kiselinu. Sve spomenute poslove koje smo naveli valja provesti kod vina koja su potpuno prevrela, a tamo gdje je zbog bilo kojeg razloga ostao dio neprevrelog šećera, moramo potaknuti tzv. naknadno vrenje. Na dan biskupa sv. Martina 11. studenoga obavlja se krštenje vina. U VRTU zaštićuju se od zime lukovice koje prezimljuju vani. Okopava se ukrasno grmlje. Osjetljive vrste zaštićuju se od niskih temperatura. U SKLADIŠTU. Provjeriti miris i temperaturu pšenice i kukuruza. Ako su točkice, potražiti kukce (žiške ili moljce). Lopatanjem, pri otvorenom prozoru (suhi zrak!), ohladiti žito. Pri pojavi kukaca upotrijebiti odgovarajući insekticid. U PRIOBALJU. U vinogradu se nastavljaju poslovi iz listopada. Ukoliko se u proljeće sadi vinograd, nabavlja se sav potreban materijal. Nastavlja se s jesenskom obradom i gnojidbom. Sjetva povrća: bob-mahunar, celer, grašak-biža, mrkva, peršin. Sadnja povrća: češnjak, mladi luk. 24


STUDENI − sesvetčak Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

SVI SVETI DUŠNI DAN Martin Porres, Hubert, Silvija Sv. Karlo Boromejski, Dragutin, Drago Emerik, Mirko, Imbro, Zakarija Leonard, Vedran, Severin Anđelko, Zdenka Gracija Kotorski, Bogdan Posveta lat. bazilike, Ivan Lateranski Leon Veliki, Lavoslav, Lav Sv. Martin biskup, Davorin Jozafat, Emilijan, Milan Stanislav Kostka, Stanko Sv. Nikola Tavelić, Ivan Trogirski Albert Veliki, Berto, Leopold Margareta, Gertruda Elizabeta Ugarska, Jalža, Liza Posveta bazilike sv. Petra i Pavla Krispin, Elizabeta Feliks Valois, Srećko, Edmund Prikazanje BDM, Gospa od Zdravlja Cecilija, Cilika Klement, Milivoj Krizogon, Krševan KRIST KRALJ, Sv. Katarina, Erazmo Konrad, Leonard, Dubravko Maksim, Severin, Virgilije Jakov M., Sosten Iluminata, Vlasta Sv. Andrija ap., Hrvoje, Andreja

SUNCE U STUDENOM (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U STUDENOM DAN IZLAZI ZALAZI 7. 06 h 33 min 16 h 47 min posljednja četvrt 01 h 37 min 15. 06 h 43 min 16 h 39 min mlađ 13 h 04 min 22. 06 h 51 min 16 h 35 min prva četvrt 04 h 33 min 29. 06 h 58 min 16 h 32 min uštap 20 h 51 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Središnja mjesečna temperatura zraka kontinentalne Hrvatske kreće se od 5,5 °C u nizinskim do prohladnih 3,5 °C u planinskim predjelima, a uz obalu mora i na otocima 12,1 °C. Osijek 5,6 °C Hvar 13,9 °C Zagreb 5,5 °C 2 Srednje mjesečne vrijednosti količina oborina u planinskom području iznose oko 148 l/m , u priobalju oko 120, a 70 l/m2 u ravnicama.

25


Kalendar radova u prosincu U POLJU. U skladu s prilikama dovršava se zimsko oranje, uz gnojidbu stajskim gnojivima. Ranije sijane ozime pšenice, ječam i raž koji su razvile više od 4 lista ili su izbusale potrebno je prihraniti, a na vodom ugroženim površinama vodu ispustiti. Prosinac je mjesec zbrajanja godišnjih rezultata, planiranja proizvodnje i radova u sljedećoj godini te priprema mehanizacije za prezimljenje, nabave sjemena, gnojiva, zaštitnih sredstava i rezervnih dijelova za iduću sjetvu. Vlastito stručno uzdizanje proizvođači mogu postići praćenjem stručne literature i posjećivanjem stručnih predavanja i čitanjem “Gospodarskog lista”. U STAJI. S obzirom na hladnoću stoka mora biti u toplim stajama, održavati higijenu, a posebno paziti na hranidbu. Kad vrijeme dopušta, staje se dobro prozrače, obroci se daju redovito u točno određeno vrijeme, u određenoj količini i kakvoći. Perad i nesilice držati na toplom, dobro hraniti i produljavati dan umjetnim svjetlom. U VINOGRADU. Tlo se rigola, navozi se gnoj, priprema se kolje za proljeće, popravljaju žice i stupovi, po potrebi se mijenjaju. Čokoti se čiste, mladi zagrnu radi zaštite od zime i zečeva. Izrađuju se planovi za novu proizvodnju, nabavlja potreban materijal. U VOĆNJAKU voćke se posađene ujesen nagrnu zemljom kako se korijenje ne bi smrznulo. Obavlja se prihranjivanje i uređuju se krošnje. Postavlja se kućica i hrana za ptice. U POVRTNJAKU. Tlo se gnoji stajskim i mineralnim NPK-gnojivima. Provodi se duboko kopanje ili oranje na svim slobodnim površinama. Prikuplja se svježi bioenergetski materijal i čuva do doba upotrebe. Popravlja se ili kupuje dotrajali alat i sitni inventar. Sije se: bob-mahunar i grašak. Pikiranje rajčice u plasteniku. Sije se: rani kupus i rani kelj u zaštićeni prostor. U PODRUMU. Ako vino nije pretočeno u studenome, valja ga pretočiti u prosincu. Počinje formiranje vina, znači vino postupno poprima sortna svojstva. Mnogi se sastojci mijenjaju i nastaju novi. Poslije prvog pretoka vino bi trebalo dozrijevati u drvenoj-hrastovoj bačvi, jer kroz pore na hrastovim dugama bačve prodire kisik koji utječe na promjenu pojedinih sastojaka. Vino i u ovom mjesecu moramo analizirati i kušati, jer je to put postizanja visoke kakvoće vina. U VRTU se alat čisti i sprema. Nezasađene površine na koje se sadi u veljači pokrivaju se lišćem, travom ili kompostom. U SKLADIŠTU. Ohladiti zrnatu robu na što nižu temperaturu lopatanjem i zračenjem kad je suhi zrak. U PRIOBALJU. Vinogradi se obrađuju, počinje rezidba na zrelo. Vrtovi se pripremaju za sjetvu i sadnju. Masline se beru, čisti krošnja i spaljuju grane, kopaju jame za sadnju. 26


PROSINAC − velikobožićnjak S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

Eligije, Natalija, Božena 1. NEDJ. DOŠAŠĆA, Bibijana, Blanka Sv. Franjo Ksaverski, Klaudije Sv. Barbara, Barica Saba, Krispina Sv. Nikola biskup, Nikša Ambrozije, Agaton, Dobroslav - KVATRE BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM 2. NEDJ. DOŠAŠĆA, Valerija, Zdravka, Abel Gospa Loretska, Julija Damaz, Damir, Sabin Gospa Guadalup. (KVATRE) Sv. Lucija, Jasna Ivan od Križa, Špiro (KVATRE) Irenej, Kristina, Darija (KVATRE) 3. NEDJ. DOŠAŠĆA, Adela, Albina, Zorka Lazar, Florijan, Izak, Jolanda Gracijan, Bosiljko, Dražen Urban, Tea, Vladimir Amon, Eugen i Makarije Petar Kanizije, Snježana Honorat, Časlav, Zenon 4. NEDJ. DOŠAŠĆA, Viktorija, Vika Badnjak, Adam i Eva BOŽIĆ – ROĐENJE ISUSOVO, Božidar Sv. Stjepan, Krunoslav Sv. Ivan ap. i ev., Janko Nevina dječica, Mladen, Nevenka Toma Becket, David, Davor SV. OBITELJ, Sabin, Liberije, Trpimir Silvestar papa, Silvije, st. godina - zahvala

SUNCE U PROSINCU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U PROSINCU DAN IZLAZI ZALAZI 6. 07 h 04 min 16 h 30 min posljednja četvrt 16 h 33 min 13. 07 h 09 min 16 h 31 min mlađ 09 h 43 min 20. 07 h 14 min 16 h 34 min prva četvrt 06 h 20 min 28. 07 h 16 min 16 h 38 min uštap 11 h 22 min Početak zime ........................................................... 21. XII. u 12 h 11 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 0,6 °C, a uz obalu i na otocima blagodatnih 8,8 °C, a u središnjem planinskom području 1,2 °C. Osijek 0,8 °C Hvar 10,7 °C Zagreb 0,8 °C Srednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom području iznose oko 142 l/m2, u nizinskom dijelu oko 60 l/m2, a uz obalu i na otocima oko 116 l/m2.

27


28


165 godina Gospodarskog kalendara Kad se ujesen 1899. u izdanju Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva pojavio Koledar za 1900. g., nosio je oznaku prvog tečaja. Prema tome, Gospodarski kalendar za 2007. ušao bi u 107. godinu svoga izlaženja, dakako, brojeći i godine kad zbog raznih razloga nije izlazio. No, uredništvo ovoga kalendara kao da je zaboravilo da je i prije, u okrilju Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva, bilo pokušaja da se izdaje kalendar. Prvi je bio Kolendar za puk za prostu godinu 1847., pa je bio u pravu Stjepan Keglević, dipl. ing., dugogodišnji istraživač djelatnosti Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva, kad je prije petnaest godina u Gospodarskom listu ustvrdio da je Gospodarski kalendar navršio 150 godina izlaženja. Kolendar za puk izašao je i za godine 1848., 1849. i 1850. Označavanje godišta od I. do IV. svjedoči o namjeri izdavača da kalendar bude stalna društvena edicija. Međutim, on za 1851. i iduće godine nije tiskan. Razlozi su ležali u Bachovoj diktaturi i teškom materijalnom položaju društva. Kalendar je uređivao Dragutin Rakovac. Do novog pokušaja Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva da izdaje svoj kalendar trebalo je proći 16 godina, pa je već u rujnu 1866. izašao iz tiska Gospodarski koledar za puk za 1867. Pod istim naslovom objavljeni su i kalendari za 1868. i 1869. I ovaj je kalendar prestao izlaziti, jer ga Gospodarsko društvo bez veće vladine financijske pomoći više nije moglo izdavati. Ovom je kalendaru ne samo urednikom, već i autorom bio Petar Zoričić. Tek u trećem pokušaju, s kalendarom za 1900., Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo uspjelo je pokrenuti izdanje koje će trajati. Naziv je bio Koledar, s podnaslovom Hrvatsko-slavonskog gospodarskog družtva u Zagrebu. S tim naslovom i podnaslovom kalendar je izlazio do izdanja za 1909., kad s rijetkim iznimkama, i dobiva svoj današnji naziv Gospodarski kalendar. Do promjene naziva došlo je zbog zajedničkog izdavanja kalendara s osječkim gospodarskim društvom. Ova 29


165 godina Gospodarskog kalendara promjena rezultirala je dvostrukim označavanjem tečaja, pa se s obzirom na to da je imao dva izdavača, kalendar za 1909. pojavio s dvjema oznakama tečaja: kao deseti tečaj kalendara zagrebačkog društva, odnosno dvadeset četvrti tečaj kalendara osječkog društva. Izdavači su bili Hrvatskoslavonsko gospodarsko društvo kao središnja zadruga u Zagrebu, i Slavonsko gospodarsko društvo u Osijeku (od 1912. također kao središnja zadruga). Naziv zagrebačkog izdanja zajedničkog kalendara izveden je iz Gospodarskog koledara osječkog društva, koji se tako zvao od pokretanja 1886. do 1900. Od izdanja za 1891. pa do sjedinjenja sa zagrebačkim kalendarom, osječki kalendar nosio je naziv Godišnjak Slavonskoga gospodarskoga društva u Osijeku. U razdoblju zajedništva naziv mu je bio Godišnjak gospodarski kalendar. Zajedničko izdavanje gospodarskog kalendara, uz osnivanje nekih zajedničkih društvenih odjela, bio je vrhunac suradnje starijega zagrebačkoga i mlađega osječkoga gospodarskog društva. Shvaćajući da je obojima osnovni cilj unapređenje poljoprivrede, od tada će u njima jačati raspoloženje za zajedničkim radom, a jedna od posljedica je i izdavanje zajedničkog kalendara. Zajedničko izdavanje kalendara završilo je s kalendarom za 1914., ali će navođenje dvostrukog tečaja zagrebačkog kalendara prestati tek s kalendarom za 1920. Razlog tomu je bio što Gospodarski kalendar za 1921. nije izašao. No, već je iduće godine gospodarsko društvo iskočilo iz ovog sporazuma i nastavilo izdavati svoj Gospodarski kalendar. Jednogodišnji prekid u izlaženju Gospodarskoga kalendara iskoristio je novi urednik Gjuro Kopač da ukine ne samo navođenje tečaja osječkog, već i zagrebačkog kalendara. Brojenje tečaja opet uvodi Milan Krištof na kraju svoga drugoga uredničkog mandata, pa je kalendar za 1927. označen kao četrdeset drugo godište. To ne znači samo da se pribrojivši si godine izlaženja osječkoga Koledara odnosno Godišnjaka, zagrebački Gospodarski kalendar i dalje smatrao sljednikom osječkog, već i da je Zadrugarski kalendar za 1921. također smatrao svojim kalendarom, već i zbog toga što ga je uredio dr. Oton Frangeš, koji je do tada uređivao Gospodarski list i Gospodarski kalendar. 30


165 godina Gospodarskog kalendara Važna promjena u ovom razdoblju dogodila se 1918. Do tada su, naime, Gospodarski kalendar besplatno dobivali društveni članovi II. razreda (članovi utemeljitelji i članovi I. razreda besplatno su dobivali Gospodarski list), a od tada se kalendar nalazio u slobodnoj prodaji. Likvidacija Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva kao zadruge, koje je 1928. zbog teškoća otišlo u likvidaciju, zaprijetila je opstanku i Gospodarskog lista i Gospodarskoga kalendara. Da se to ne dogodi, Gospodarski list je iz likvidacijske mase kupio Hrvatsko gospodarsko društvo kao središnja zadruga u Zagrebu, koje je bilo sastavnica Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva kao središnje zadruge, s ambicijom da svoje djelovanje sa zagrebačkog područja proširi na cijelu Hrvatsku. Ovaj će izdavač izdavati Gospodarski kalendar zaključno s kalendarom za 1941. U vrtlogu i kaosu Drugoga svjetskog rata Hrvatsko gospodarsko društvo jedva je održalo Gospodarski list, a kalendar nije moglo. U nemogućnosti da izdaje svoj kalendar, gospodarsko društvo svojim je članovima preporučivalo Džepni gospodarski kalendar dr. Vinka Mandekića. Time je završilo jedno razdoblje Gospodarskoga kalendara. On će, međutim, biti obnovljen nakon Drugoga svjetskog rata, ali tada u posve drukčijim društvenim i povijesnim okolnostima. Propast Nezavisne Države Hrvatske i obnova Jugoslavije nisu značili i raskid sa svim tradicijama. Jedno od naslijeđa, kojeg se ni nova vlast nije željela odreći, bili su i Gospodarski list i njegov pratitelj Gospodarski kalendar. Umjesto propaloga Hrvatskoga gospodarskog društva kao zadruge, kao novi izdavač Gospodarskog lista i Gospodarskoga kalendara javlja se državni izdavački zavod Poljoprivredna naklada. Gospodarski kalendar pod tim je nazivom tiskan za 1946. i 1947., da bi tada promijenio naziv u Poljoprivredni kalendar, a 1949. u Zadružni poljoprivredni kalendar. Pod tim će nazivom izlaziti do izdanja za 1951. Koliko god se činilo da je promjena naziva u Poljoprivredni kalendar bila formalna, s promjenom imena u Zadružni poljoprivredni kalendar to nije slučaj. Ono je odraz nabujaloga zadružnog pokreta koji provodi državna politika, tjerajući seljake čak i silom u udruživanje u zadruge. U tom smislu Zadružni poljo31


165 godina Gospodarskog kalendara privredni kalendar bio je instrument partijsko-državne politike i dosta sličan odozgo nametnutom i neuspjelom pokušaju 1921. da Zadrugarski kalendar zamijeni Gospodarski kalendar. I ovdje će se pokazati da je to bila politika kratkog daha, pa se izdanju za 1950. vraća njegov naziv Gospodarski kalendar. Pedesetih godina prošlog stoljeća popustio je državno-partijski nadzor nad Gospodarskim kalendarom. U njegovu izdavanju sve se više kao glavni čimbenik pojavljuje uredništvo Gospodarskog lista, najprije u sastavu Poljoprivrednoga nakladnog zavoda, kao samostalni izdavač (1954.-1955.), te kao sastavni dio poduzeća Orbis (1956.-1966.). Međutim, šezdesetih godina Gospodarski kalendar sve teže prati promjene u privrednoj sferi zemlje, gubi čitateljstvo, pa je kao nerentabilno izdanje 1966. ukinut. Gospodarski kalendar ponovno je pokrenut 1988. Ovaj put je pokretač i izdavač bio OOUR Novinsko-izdavački zavod za poljoprivredu i selo “Gospodarski list - Agrotehničar”; NITRO “Orbis”, koji se 1991. izdvaja u samostalno Novinsko-izdavačko poduzeće Gospodarski list, odnosno od 1995. Novinsko-nakladničko i trgovačko d.d. Gospodarski list. Zahvaljujući koncepcijskom i sadržajnom približavanju promijenjenom profilu čitateljske publike i zadovoljavanju njezinih potreba, obnovljeni Gospodarski kalendar dosegnuo je jedan od najdužih nizova svoga neprekinutog izlaženja, s perspektivom da će i dalje u tom pogledu biti jednako uspješan. U 160 godina izlaženja Gospodarski kalendar mijenjao je format, opseg, vanjski izgled, pa i sadržaj. Unatoč svim promjenama, njegov je sadržaj imao i ima tri konstante, koje opravdavaju njegovu namjenu i naziv. To su kalendar za odnosnu godinu, kalendar gospodarskih radnji po mjesecima i lista sajmova. Ostatak, zapravo veći dio kalendara, činili su stručno-popularni članci iz raznih grana poljoprivrede, oglasi te u nekim razdobljima i poučno-zabavni prilozi. Gospodarski kalendar bio je pretežno namijenjen seljačkom življu kontinentalne Hrvatske. Velika promjena u tom se pogledu dogodila s obnovom njegova izlaženja 1988., od kada se on počinje baviti i poljoprivredom našeg Sredozemlja, što znači da je svoju interesnu sferu proširio na cijelu Hrvatsku. 32


165 godina Gospodarskog kalendara Stručni sadržaj Gospodarskog kalendara bio je obično podijeljen u rubrike. Nekad ih je bilo više, nekad manje, a katkad su bile podijeljene i u podrubrike. Uglavnom, svi su urednici nastojali sadržajem pokriti najvažnija kretanja u biljnoj i stočarskoj proizvodnji. Izlazeći tako dugo, Gospodarski kalendar nije mogao izbjegnuti, a da ne odrazi i državne, društvene i političke prilike svoga vremena. Taj je dug plaćan stalnim prikazima vladarske kuće Habsburgovaca u vrijeme Austro-Ugarske, odnosno dinastije Karađorđevića za Kraljevine Jugoslavije. U prvim godinama socijalističke Jugoslavije, pak, Gospodarski kalendar donosio je govore političara i državno-partijske odluke koje su se odnosile na poljoprivredu. Uz povremene zadružne kampanje, vrijedno je spomenuti i zalaganje Gospodarskog kalendara 1906.-1908. protiv iseljavanja našeg življa u Ameriku. Temeljni pečat Gospodarskom kalendaru davali su njegovi urednici. Na njima je bilo da odrede najprikladniji sadržaj i izaberu najbolje suradnike koji će ga realizirati. Sve do 1948. glavni urednici Gospodarskog kalendara u pravilu su bili tajnici gospodarskih društava, koji su bili i urednici društvenih glasila. Često su urednici spadali u red najistaknutijih ljudi svoga vremena, čiji je ugled počivao na znanstvenom, nastavnom i političkom radu. Poslije Dragutina Rakovca (1847.-1850.) i Petra Zoričića (1867.-1869.), urednici kalendara, počevši od osječkog, s tim da za 1886.-1894. nisu navedeni, bili su tajnik osječkoga gospodarskog društva Gjuro Ilić (1895.-1912.) i Gjorgje Muačević (1913.1914.). Zagrebačko izdanje uređivali su Franjo Kuralt (1900.-1905.), Milan Krištof (1906.-1911. i 1925.-1927.), Franjo Poljak (1912.-1919.), Oton Frangeš (1920.-1921.), Gjuro Kopač (1922.-1924.), Albert Ogrizek (1928.-1930. i 1933.-1941.), Alojz Tavčar (1931.-1932.), Želimir Gumhalter (1946.-1947.), Drago Vodopija (1948.-1951., 1962. i 1965.-1966.), Ante Mihletić (1954.) i Josip Mimica (1958.-1961. i 1963.-1964.). Godišta 1955., 1956. i 1957. nisu ni imala glavnog urednika, nego ih je uredio uređivački odbor. Od ponovnog pokretanja Gospodarskog kalendara 1988. do danas uređuje ga glavni urednik Gospodarskog lista Branko Horvat, koji je tako uz Gjuru Ilića ostvario najdulji uređivački staž. 33


165 godina Gospodarskog kalendara Počevši od Rakovčeva koledara u tekstualnom dijelu zagrebačkog izdanja Gospodarskog kalendara sudjelovalo je velik broj potpisanih suradnika. Broj suradnika bio je i veći, jer su u prvim godištima članci bili tek iznimno potpisani, a i sami su urednici, ne potpisujući ih, pripremili mnoge priloge. Najvjerniji je suradnik Gospodarskog kalendara Stjepan Keglević, koji je surađivao u 20 godišta. Za njim sa suradnjom u 18 godišta slijede Ivan Gašpar i Ivan Sitarić, a u 17 godišta surađivao je Željko Husinec itd. Gospodarski kalendar ostvarivao je svoju funkciju ne samo dobrim uređivanjem i kvalitetnim prilozima, već i svojom nakladom. Ona je vrlo rijetko objavljivana, ali se o njoj ipak može dosta toga doznati. Dok je kalendar dijeljen društvenim članovima II. razreda, njegova naklada bila je uvijek nešto veća, jer je dio otisaka darovan školama. Kako je Hrvatskoslavonsko gospodarsko društvo brojilo 1899. godine 13.543 člana, 1900. godine 14.813, 1901. godine 13.981, 1902. godine 14.374, 1903. godine 16.068, 1904. godine 15.848, 1905. godine 15.054, 1906. godine 15.315, 1907. godine 13.609, a 1908. godine 11.004 zadrugara i člana, oko tih se brojeva kretala i naklada kalendara. Za neke godine postoje i precizniji podatci. Tako je, primjerice, članovima poslano ukupno 15.018 komada kalendara za 1903., a kalendar za 1904. tiskan je u okruglo 16.000 primjeraka. Ukupna pak naklada prvoga zajedničkog kalendara (za 1909.) iznosila je 18.000 otisaka. Od toga je za potrebe zagrebačkog društva tiskano 13.400, a za potrebe osječkog društva 4600 primjeraka, s tim da je od toga 1500 primjeraka tiskano ćirilicom. Za nakladu Gospodarskog kalendara osobito su bile poticajne godine nakon svjetskih ratova, kad je potreba za njima bila osobito izražena. Kako bi se privukli novi oglašivači, u kalendaru za 1919. objavljeno je da je tiskan u 40.000 primjeraka. I kalendar za 1946. također je zabilježio visoku nakladu. Tiskan je u 20.000 primjeraka, ali se to pokazalo nedovoljnim, pa su otisnuta još dva izdanja, čija nam je naklada, nažalost, nepoznata. U današnjoj Hrvatskoj naklada je manja, a pad naklade uzrokovan je raspadom nekadašnjih poljokombinata, koji su kupovali Gospodarski kalendar za svoje kooperante, a u znatnoj mjeri i širenjem i utjecajem elektronskih medija. 34


ratarstvo

ratarstvo

Integrirana ratarska proizvodnja Što je to integrirana proizvodnja ratarskih kultura? Prema Tehnološkim uputama, to je sustav proizvodnje ratarskih kultura koji podrazumijeva primjenu agrotehničkih mjera uz uvažavanje ekonomskih, ekoloških i toksikoloških čimbenika pri čemu se kod jednakog ekonomskog učinka prednost daje ekološki i toksikološki prihvatljivim mjerama. To znači da se u ovom sustavu proizvodnje nastoji izbjeći pretjerana primjena kemijskih sredstava koja nepovoljno djeluju na okoliš, ali i na naše zdravlje. Prednost se daje drugim načinima suzbijanja štetnika i bolesti pred fitofarmaceutskim sredstvima, pri čemu se postiže jednak gospodarski učinak. Nastoji se smanjiti zagađenje tla, voda i zraka, očuvati prirodna plodnost tla te očuvati i poticati biološka raznolikost. Integrirana proizvodnja ratarskih kultura provodi se i u drugim zemljama. Npr. u Sloveniji je postignut značajan napredak u provođenju različitih oblika “održive” poljoprivrede. U 2008. godini 25% od oraničnih površina bilo je u sustavu integrirane ratarske proizvodnje. Prema Zakonu o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju (Narodne novine 92/2010), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011. godine, za integriranu raDa bi se izbjegla erozija vodom, preporučuje se tarsku proizvodnju moći će se uzgoj ratarskih kultura dobiti potpora do 800 kuna po hektaru oranice. Integriranom ratarskom proizvodnjom mogu se baviti samo osobe upisane u Upisnik proizvođača u integriranoj proizvodnji. Svaki proizvođač koji se želi baviti integriranom proizvodnjom ratarskih kultura i za to dobivati potporu od države, mora se pridržavati tehnoloških uputa. Osnovni zahtjev prema proizvođačima je da u integriranu 35


ratarstvo proizvodnju moraju uključiti sve poljoprivredne površine na kojima uzgajaju istu kulturu. Da bi se mogli uspješno baviti integriranom proizvodnjom ratarskih kultura, proizvođači moraju poznavati načela te proizvodnje.

Najmanja obradiva površina Minimalna površina koja se može upisati u Upisnik proizvođača u integriranoj proizvodnji je 0,5 ha, a minimalno se mora poštivati tropoljni plodored. Višegodišnje krmne kulture (trave, djeteline i njihove smjese) mogu ostati na istoj površini i duže od tri godine. Da bi se mogli poštivati principi integrirane proizvodnje, potrebno je uzgajati kulture koje su dobro prilagođene agroekološkim uvjetima pojedinog područja.

Izbor tla Da bi se izbjegla opasnost od erozije preporučuje se uzgoj ratarskih kultura na nagibima do 8%, a tamo gdje je nagib od 8 do 15% obavezna je primjena mjera protiv erozije tla. Na takvim nagibima nije preporučljivo sijati širokoredne kulture jer će, osobito u kišnim godinama, doći do znatne erozije vodom. Ukoliko se ipak siju, potrebno je obradu tla obaviti okomito na nagib, a između redova zasijati kulturu koja će spriječiti eroziju, a istovremeno neće štetiti glavnoj kulturi. Na nagibima većim od 15% zabranjuje se uzgoj ratarskih kultura u sustavu integrirane proizvodnje.

Obrada tla Obradu tla je potrebno provoditi na način da se sačuva njegova struktura, plodnost i biološke komponente. Stoga je zabranjena obrada smrznutog tla, presuhog i prevlažnog tla. To je Plodored je jedna od mjera u integriranoj raproizvođačima i sada poznato, tarskoj proizvodnji međutim, pitanje je koliko se toga drže. Ne smiju se koristiti rotirajući strojevi (freze, rototilleri i dr.) ako njihova uporaba može prouzrokovati stvaranje pokorice ili stvaranje zbijenog sloja (“taban pluga”). I do sada se preporučivalo zaoravati biljne ostatke da bi se spriječilo širenje štetnika i bolesti (zaoravanje kukuruzovine do 15. svibnja), ali svjedoci smo da se to nije svagdje provodilo te je kukuruzovina ostajala na oranicama i do sljedeće jeseni. 36


ratarstvo Sada je to obavezna mjera čime se smanjuje korištenje kemijskih sredstava. Osim toga, zaoravanjem biljnih ostataka djeluje se i na održavanje sadržaja humusa u tlu. Pored toga, potrebno je sijati kulture za zelenu gnojidbu i pokrovne usjeve te gnojiti sa stajskim gnojem. Na taj se način na našim oranicama sadržaj humusa neće smanjivati nego će se pomoći da se njegov sadržaj uravnoteži, a kroz duži niz godina ovakve prakse i poveća.

Plodored Plodored je jedna od mjera koja pridonosi boljoj racionalizaciji proizvodnje te osigurava poštivanje ostalih mjera u integriranoj proizvodnji ratarskih kultura. Ukoliko se poštuje plodored i pravilno izmjenjuju kulture na istoj površini, smanjuje se nakupljanje štetnika i bolesti te se time smanjuje i korištenje pesticida. Nije dozvoljena monokultura, odnosno uzastopan uzgoj iste kulture na istoj površini dvije ili više godina uzastopce. Kukuruz se može sijati na istoj oranici dva puta u tri godine. S obzirom na to da smo svjedoci sve većeg širenja kukuruzne zlatice, i to osobito na oranicama gdje se ne poštuje plodored, ova mjera zabrane monokulture bi se trebala poštivati i bez posebnih naredbi. Zabranjuje se uzastopno redanje srodnih glavnih usjeva. To znači da se ne smiju sijati strne žitarice jedna iza druge. Uzastopnom sjetvom ovakvih kultura dolazi do jačeg napada bolesti i štetnika, a ponavljaju se iz godine u godinu isti korovi te se povećava potreba za korištenjem pesticida. Da bi se izbjegle pogreške, potrebno je napraviti plan provođenja plodoreda zajedno s planom gnojidbe za više godina unaprijed. Prilikom izrade plodoreda treba voditi računa da trave i djetelinsko-travne smjese ne smiju biti predusjev okopavinama s obzirom na to da zemljišni štetnici (osobito žičnjaci) mogu nanijeti znatne štete narednoj kulturi. U plodored je potrebno uključiti i pokrovne biljke, osobito na tlima gdje postoji opasnost od erozije. Na taj se način, uz smanjenje opasnosti od erozije, sprječava ispiranje hranjiva iz tla te zagađenje podzemnih voda. Pokrovni usjev mogu biti različite kulture koje ćemo ili pokositi i iskoristiti za neku namjenu ili ćemo ih zaorati. Na oranicama na kojima se očekuje jak napad zemljišnih štetnika preporučuje se sjetva kultura koje sadrže glukozinolate (bijela gorušica, uljana repica, ogrštica). Prije sadnje, npr. krumpira, ove kulture se zaoru i tlo se na vrijeme može pripremiti za sadnju.

Gnojidba U integriranoj proizvodnji ratarskih kultura planiranje gnojidbe se temelji na kemijskoj analizi uzoraka tla i biljnog materijala. Planiranjem gnojidbe sprječava se prekomjerno unošenje gnojiva u tlo. Ova mjera, uz sjetvu pokrovnih usjeva, sprječava ispiranje nitrata u podzemne vode, što je osobito značajno u vodozaštitnim područjima. Bilanca hranjiva je osnova za nadzor unosa glavnih hranjiva (dušik, fosfor, kalij). 37


ratarstvo aktualne teme POŠTOVANI POLJOPRIVREDNICI, POTENCIJALNI ULAGAČI, iza nas je druga godina provedbe pretpristupnog programa IPARD, namijenjenog ulaganjima u poljoprivredu i ruralni razvoj, a predstoje nam još pune dvije godine provedbe. Tijekom 2010. i 2011. godine, brojni su korisnici prepoznali sve prednosti ovog programa, što dokazuje i sve veći broj prijava te sve veći broj odobrenih projekata.

Do sada je u mjerama 101 i 103 ugovoreno potpore u iznosu većem od 180 milijuna kuna, dok je vrijednost tražene potpore za prijave, koje su u fazi obrade veća od 236 milijuna kuna. U isto vrijeme je s ukupno 45 jedinica lokalne samouprave, korisnica mjere 301, potpisan Memorandum o razumijevanju, za prijavljene projekte vrijednosti od oko 190 milijuna kuna.

Potpore se, prema trenutno važećem IPARD planu, mogu ostvariti u sklopu sljedećih mjera: MJERA 101 – „Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva u svrhu restrukturiranja i dostizanja standarda Zajednice“, s mogućnošću ulaganja u: – sektor mljekarstva – sektor govedarstva – sektor svinjogojstva – sektor peradarstva – sektor jaja – sektor voća i povrća – sektor žitarica i uljarica MJERA 103 – „Ulaganja u preradu i trženje poljoprivrednih i ribljih proizvoda u svrhu restrukturiranja i dostizanja standarda Zajednice“, s mogućnošću ulaganja u: – sektor mlijeka i mljekarstva – sektor prerade mesa – sektor ribarstva – sektor prerade voća i povrća – sektor vinarstva – sektor maslinovog ulja MJERA 301 – „Ulaganja u razvoj ruralne infrastrukture“, s mogućnošću ulaganja u: – sustave kanalizacije i pročišćavanja otpadnih voda – lokalne nerazvrstane ceste – toplane – protupožarne prosjeke s elementima šumskih cesta MJERA 302 – „Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti“, s mogućnošću ulaganja u: – sektor ruralnog turizma – sektor tradicijskih obrta – sektor izravne prodaje – sektor slatkovodnog ribarstva – sektor usluga – sektor prerade na poljoprivrednim gospodarstvima – sektor proizvodnje gljiva – sektor obnovljivih izvora energije

U svrhu što kvalitetnije pripreme projekata, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja i Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, pripremili su plan raspisivanja natječaja u 2012. godini.

PLAN RASPISIVANJA NATJEČAJA ZA MJERE IPARD PROGRAMA U 2012. GODINI MJERA

siječanj

veljača

ožujak

travanj

svibanj

lipanj

srpanj

kolovoz

rujan

listopad

studeni

prosinac

101

2.1. - 29.2.

14.5. - 2.7.

5.11. - 3.12.

103

2.1. - 29.2.

14.5. - 2.7.

5.11. - 3.12.

301 302

19.3. - 30.4. 2.1. - 29.2.

20.8. - 24.9.

Napomena: Plan je podložan promjenama

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja 1. prosinca 2011. gospodarski list ribarstvu i ruralnom razvoju Uprava za ruralni razvoj, Upravna direkcija SAPARD/IPARD programa 38 www.apprrr.hr www.mps.hr/ipard

3


ratarstvo

Svaka sorta ima svoju namjenu S obzirom na to da je krumpir vrlo česta namirnica u našoj prehrani, potrebno je znati nešto više o njegovim značajkama jer o njima ovisi i uspješnost pripreme pojedinih jela. Kod nas je uobičajena podjela krumpira po boji pokožice na crveni ili žuti. Malo se zna ili se ne obraća dovoljna pažnja na to da karakteristike krumpira nisu samo boja mesa ili pokožice, nego da se tu radi o vrlo širokom spektru karakteristika koje u konačnici određuju i kulinarska svojstva krumpira.

Sortne osobine Boja mesa i pokožice gomolja je sortna karakteristika. Boja pokožice može biti žuta ili crvena, a vrlo rijetko ljubičasta ili šarena. Pokožica (periderma) može biti glatka ili hrapava. Debljina i čvrstoća periderme također je sortna karakteristika. Sorte čvršće pokožice lakše se čuvaju i otpornije su na ozljede. Boja mesa varira od bijele do žute. U različitim dijelovima svijeta potrošači imaju različite zahtjeve. U Europi potrošači najviše traže sorte sa žutom ili svijetložutom bojom mesa, te svijetložutom ili krem bojom pokožice. Industrija ima specifične zahtjeve prema boji mesa gomolja krumpira koji ovise o vrsti proizvoda. Za proizvodnju čipsa poželjne su sorte sa žutom i svijetložutom bojom mesa, za pommes frites sorte bijele ili krem boje mesa. Oblik gomolja je sortna karakteristika. Može biti okrugao, duguljast, ovalan, spljošten. Za industriju su poželjni gomolji izduženo-ovalnog oblika s rijetkim okcima. U nepovoljnim uvjetima rasta gomolji mogu biti izobličeni, imati pukotine, izbočena okca. Do deformacija dolazi kad nakon zastoja rasta (npr. uslijed suše) krumpir naglo počinje s rastom. Neke sorte su sklonije deformacijama gomolja pa treba voditi računa da usjev uvijek ima dovoljno vode. 39


ratarstvo Osnovne karakteristike sorata krumpira koje se uzgajaju kod nas Sorta Adora Agria

Dužina vegetacije

vrlo rana srednje kasna srednje rana do srednje Aladin kasna Bellarosa vrlo rana Desiree srednje kasna Hopehely srednje rana Jaerla vrlo rana do rana srednje rana do srednje Kuroda kasna Laura (L546/89) srednje rana Liseta rana do srednje rana Marabel rana Monalisa srednje rana Red scarlet rana do srednje rana Rioja srednje rana Riviera vrlo rana Rodeo srednje kasna do kasna Viktoria srednje kasna Vineta rana

Kulinarski tip

Boja pokožice

Boja mesa

AB B

bijela do žuta bijela do žuta

bijela do žuta žuta do tamnožuta

BC

crvena

žuta

B B B AB

crvena crvena ružičastožuta bijela do žuta

svijetložuta do žuta svijetložuta do žuta bijela svijetložuta do žuta

B

crvena

svijetložuta do žuta

B B B AB AB C AB B AB B

crvena žuta žuta žuta crvena crvena žuta crvena bijela do žuta svijetložuta

tamno žuta svijetložuta žuta žuta žuta svijetložuta svijetložuta svijetložuta žuta svijetložuta

Osnovni kulinarski tipovi sorata krumpira Na osnovi strukture, škrobnatosti, vlažnosti i konzistencije mesa gomolja sorte krumpira su podijeljene na četiri osnovna uporabna tipa: A, B, C i D. Ove oznake uz sorte nam ukazuju na pogodnost pojedinih sorata za različite načine pripreme krumpira. U tip A spadaju sorte kojih gomolji nakon kuhanja ostaju tvrdi, odnosno ne raskuhavaju se, meso je sitnozrne strukture i vlažno. Sorte ovog tipa pogodne su za pravljenje različitih salata od samog krumpira ili uz dodatak različitog povrća. U tip B spadaju sorte različite namjene, čvrstih gomolja koji su sitnozrne do slabo brašnaste strukture i ne raskuhavaju se. Najveći broj sorta koje se kod nas uzgajaju spada u ovu skupinu, a mogu se koristiti za pripremu pommes fritesa ili pečenog krumpira, čipsa, restanog krumpira i dr. U tip C spadaju sorte s brašnastim mesom gomolja s dosta škroba, zrnate strukture, koje se srednje do prilično raskuhavaju, prhke su i suhe. Ove sorte su pogodne za pripremu pirea, krumpirovih tijesta za pripremu različitih okruglica sa šljivama, marelicama, sirom i dr. te za industrijsku preradu. U tip D ubrajamo vrlo brašnaste sorte koje se jako raskuhavaju, meso je krupnozrnato i suho. Osim u hranidbi stoke, ove sorte se koriste u industriji za proizvodnju škroba i alkohola. Neke sorte imaju karakteristike dva tipa krumpira, pa imaju oznake AB, BC. Uz sve ove karakteristike važno je i da li se nakon kuhanja na mesu krumpira pojavljuju tamna mjesta. Stoga su poželjne sorte kod kojih ne dolazi do ove pojave ili se tamna mjesta pojavljuju vrlo rijetko. 40


ratarstvo

&# $ (&#/ '( (&%  .,&("# !.'&&#!0%!" )# *#                                                                               



 2 

 

)'#*%+(&0+(+$&1*.*(1 * %  # !'(+.* % ---&# $(

     

41


ratarstvo

Heljda – proteinska biljka budućnosti Proizvodnja graška, lupine ili graha se smanjuje. Njihovo oplemenjivanje jedva napreduje. Alternativa može postati heljda. I njeno oplemenjivanje je zapušteno, ali se pokreće od XI. međunarodne konferencije o heljdi, održane 2010. u Rusiji (Orjol). Heljda je u pojedinim zemljama važna biljka za prehranu. Godišnja je proizvodnja veća od 1,4 milijuna tona, od čega u Rusiji 564.000 t, Kini 200.000 t, Ukrajini 188.000 t, ali i u Francuskoj 115.000 t, USA 83.000 t i tako dalje. Susjedna Slovenija drži do heljde, koristeći ju osim za razne tjestenine, kekse i umake također i za kruh od heljde i pšenice.

Što govori u prilog perspektive proizvodnje heljde Heljda (Fagopyrum esculentum) je biljka skromnih zahtjeva u pogledu plodnosti tla. Otporna je na bolesti i štetnike, pa mjere kemijske zaštite nisu potrebne. Korove treba isprovocirati na klijanje i nicanje prije sjetve, te ih drugim prohodom smanjiti na tolerantnu mjeru. Kratke je vegetacije, svega tri mjeseca, pa je pogodna i za sjetvu kao postrni usjev nakon žetve ječma i drugih žitarica, pri čemu ostvaruje prinos 6 do 14 dt/ha. Može se uzgajati i kao glavni usjev pri čemu postiže prinos 20 do 30 t/ha, iznimno do 40 t/ha. Značajna je kemijska i biološka vrijednost sastava zrna heljde. Sadržaj proteina je 13 do 15%, što ju čini najvažnijom žitaricom (iako biološki nije žitarica već je iz porodice Dvornici, Polygonaceae, zeljaste biljke s člankovitom stabljikom). Ima visoki sadržaj lizina i drugih esencijalnih aminokiselina – metionina, triptofana i cistina. Ima puno višu proteinsku vrijednost od kukuruza i soje. Osim što ima tri puta viši sadržaj proteina od kukuruza, njezina je i kemijska vrijednost na razini 93, kod soje je 85, a kod kukuruza 72. Približava se graničnoj vrijednosti od 100. Sekundarne tvari koje sadrži heljda podižu njen značaj i perspektivu. U Europu se uvozi iz Kine i istočnih zemalja za proizvodnju tjestenine tipa Müsli. 42


ratarstvo Heljda je jednogodišnja biljka, visoka 15-60 cm, ima uspravnu ili vijugavu, slabo razgranjenu stabljiku, koja na kraju postaje crvena. Listovi su naizmjenični, srcasto streličasti, zašiljeni. Sitni ružičasti ili bijeli cvjetići složeni su u gustim gronjama na dugim stapkama koje rastu iz pazušaca listova. Cvjetovi su mirisni i bogati nektarom, pa jako privlače pčele. Plodovi su sitni, trobridni, 5-6 mm dugi jajasti oraščići. Usjev heljde započinje cvatnju već za 20 do 30 dana nakon nicanja, dok sama cvatnja traje veoma dugo (30-60 dana) odnosno sve do same žetve. Stoga se posebna pažnja u proizvodnji heljde mora posvetiti žetvi gdje se mogu očekivati gubitci i od 50% pa i više zbog neujednačenog sazrijevanja usjeva i lakog osipanja zrna. Najbolje vrijeme žetve je kada 2/3 zrna na biljci dobije tamnosmeđu boju. Međutim, stabljika je u tom stadiju još uvijek dosta zelena i puna vode (listovi u potpunosti otpadnu tek nakon mraza). Stoga se žetva u pravilu obavlja nekoliko dana nakon što je usjev bio izložen prvom mrazu. Za samu žetvu potrebno je obaviti i određene promjene u radu kombajna (smanjiti brzinu motovila, izmijeniti sito) u odnosu na žetvu ostalih žitarica. Zrno je nakon žetve potrebno dosušiti na manje od 16% vode kako bi se moglo sigurno uskladištiti. Dobro uspijeva na ne previše vlažnim terenima, primjerice, livadama i pašnjacima. Odgovaraju joj nešto siromašnija i kiselkastija tla s visokim postotkom pijeska. Heljda je vrlo otporna biljka, pa je štetočine rijetko napadaju. Kod malih uzgojnih površina smeđe oraščiće je najbolje ubirati izravno s biljke. Oni se mogu dugo čuvati na suhom mjestu. Heljda potječe iz središnje Azije, odakle se kulturom proširila skoro po cijeloj Europi. Za hranu se uzgaja najviše u Sloveniji, a mnogo manje u našim krajevima, Međimurju. S vremenom se uzgoju posvećivalo sve više pažnje. Danas se opet heljdino brašno sve više traži u kulinarstvu. Iz heljdine sjemenke dobiva se hranjivo brašno, u kojem ima oko 67% škroba, 12% bjelančevina i 2,4% biljnog ulja, zatim mnogo kalija, fosfora i vitamina B grupe. Brašno može služiti u pripremi žganaca, kruha i drugih jela, slično brašnim žitaricama. I od skuhanih plodova mogu se pripremiti različita jela.

Proizvodnja na dijelu površina kao glavni ili postrni usjev S obzirom na to da nije potrebna kemijska zaštita, idealan je usjev u tzv. biološki čistoj proizvodnji. Osim kao glavni usjev na površinama manje plodnosti, odlično se uklapa kao drugi ili postrni usjev iza ječma i pšenice. Razvoj selekcije i oplemenjivanja donijet će i hibridne sorte, od kojih se očekuje viši prinos za oko 20%. Da bismo vam olakšali razmišljanje za probnu proizvodnju heljde na manjoj površini posjeda donosimo skraćeni pregled tehnologije: uzgoj: ekstenzivni, laganija, oskudna tla 43


ratarstvo

Za osnovnu gnojidbu ozimih žitarica preporuËamo: NPK 5-15-30 NPK 7-20-30 NPK 15-15-15 UREA N 46 UAN N 30 tekuÊi

44

44320 KUTINA, ALEJA VUKOVAR 4, HRVATSKA Tel.: 044/647 122, 647 035; Fax: 044/680 882, 683 432 e-mail: prod@petrokemija hr; www.petrokemija.hr Besplatni telefon za primjenu gnojiva: 0800 647 647


a :

i

ratarstvo sjetveni sloj: bez visokih zahtjeva, najmanje dvokratna obrada tla u razmaku oko tjedan dana, dok isklijaju korovi borba protiv korova: nije potrebna kod snažnog razvoja mladih biljaka vrijeme sjetve: polovinom travnja kao glavni usjev i najkasnije do 20. srpnja kao drugi usjev nakon žitarica količina sjemena: 60 do 80 kg/ha, 150 do 200 klijavih zrna po m2 na razmaku kao žitarice dubina sjetve: 2 do 3 cm, s normalnom sijaćicom sorte: odgovor trebaju dati selekcionari; Hrusovska, Astra ... ili Bamby iz Njemačke oplodnja: oprašivanje kukcima, donošenje pčela u blizinu porast: do 1,5 m neravnomjerno gnojidba: u pravilu nema zahtjeva, najčešće nije potrebna kod dobro opskrbljenog tla štetnici: (još) nisu tema, insekticidi nisu neophodni, napade ptica i divljih životinja ne podcijeniti žetva: zrioba je neujednačena, osjetljiva na mraz, naročito kad je postrni usjev, urod treba najčešće dosušivati. Sjeme lako ispada. Na dobrim tlima heljda cvate još i u žetvi, pa je preporučljiva košnja u otkos i vršidba nakon par dana sušenja vršidba: moguća je vršidba i stojeće heljde; uređaj za vršidbu postaviti da ne udara po stabljikama kako ne bi blindirala sita; stabljike su kod vršidbe pretežno još snažne i sočne prinos: prema vremenu proizvodnje, vremenskim uvjetima u cvatnji kao i kvaliteti tla i staništu ● glavni usjev – okruglo 10 do 30 iznimno do 40 dt/ha, ● postrni usjev 6 do 14 dt/ha mljevenje: iskorištenje 40 do 60%, ovisno o sorti, osjetljivo na plijesan, Zrno heljde neophodno je polagano izmeljavanje, hidrotermička obrada smanjuje gorčinu. Heljda je vrlo zanimljiva po sastavu zrna, njegovoj hranjivoj vrijednosti i ljekovitosti. Rad na oplemenjivanju donijet će nove sorte i naročito hibride. Na većim posjedima uklapa se za popunjavanje manjih površina manje plodnog tla. Iako su prinosi niski u usporedbi s drugim kulturama, mala su i ulaganja, a posebno mogućnost postrne proizvodnje omogućava povišenje dohotka i dobiti. Treba najprije isprobati proizvodnju na manjim površinama, naći pouzdanog kupca za zrno heljde i tako obogaćivati svoj proizvodni program. 45


ratarstvo

46


ratarstvo

Gnojidba suncokreta Suncokret je u nas značajna jednogodišnja kultura u proizvodnji jestivih ulja. U proizvodnji koriste se i hibridi suncokreta s povećanim sadržajem bjelančevina, to su proteinski ili konzumni hibridi. Suncokret najbolje uspijeva na tlima visoke plodnosti, bogatim humusom i neutralne reakcije, tipa černozema i ritske crnice, a ne odgovaraju mu skeletna, plitka i pjeskovita tla. Ova kultura je veliki potrošač vode, a najveće potrebe za vlagom suncokret ima u vrijeme cvatnje i nalijevanja sjemena. Najbolje pretkulture u uzgoju suncokreta su strna žita, zatim kukuruz i šećerna repa, dok se kao predusjev trebaju izbjegavati soja i uljana repica, te suncokret u monokulturi. U jesen, osnovnu obradu tla za suncokret na težim tlima trebalo bi obaviti što ranije. Osnovna obrada tla u proljeće može se obaviti na nagnutim terenima, podložnim eroziji, naplavnim i lakšim tlima. Pod zimsku brazdu unosi se oko tri četvrtine fosfornih i kalijevih gnojiva. Dušična gnojiva se tada primjenjuju samo radi brže mineralizacije biljnih ostataka. Kalijeva i fosforna gnojiva treba unijeti u zonu korijenovog sustava suncokreta jer su ova hranjiva slabo pokretna i pristupačna biljci. Ukoliko gnojiva ostanu pri površini tla ne utječu na kasniji razvoj biljke osobito u slučaju suše ili drugih negativnih činitelja. Dopunska ili predsjetvena priprema tla u proljeće obavlja se na dubini sjetvenog sloja i izvodi se obično u dva puta. Priprema tla se obavlja u rano proljeće kako bi se zatvorila brazda, a predsjetvena priprema se obavlja nekoliko dana pred sjetvu. U gnojidbi prije sjetve mogu se primijeniti formulacije s jednakim odnosom dušika, fosfora i kalija. Suncokret se u vegetaciji može prihraniti dušičnim gnojivima zajedno s međurednom kultivacijom u fazi razvijenih 4-6 listova. 47


ratarstvo Ova kultura ima velike zahtjeve prema hranjivima jer stvara veliku masu korijena i nadzemnih organa. Najveće potrebe su mu prema dušiku, zatim fosforu i kaliju, ali radi učinkovite i točne primjene mineralnih gnojiva neophodno je obaviti analizu plodnosti tla. Analizom plodnosti tla utvrđuje se koliko je hranjiva u tlu na raspolaganju biljkama. Prema razini opskrbljenosti tla hranjivima treba prilagoditi gnojidbu jer se na taj način mogu napraviti i uštede u gnojidbi. Uslijed smanjene gnojidbe dušikom biljke su slabijeg porasta, imaju manje listova i glave suncokreta su manjeg promjera, slabija je cvatnja i osjemenjivanje, te je smanjena sinteza ulja. Ukoliko se gnoji suviše, velikim količinama dušika suncokret reagira bujnim rastom, produženom vegetacijom, te smanjenim prinosom i postotkom ulja, a povećana je osjetljivost na bolesti. Fosfor je važno hranjivo u proizvodnji suncokreta za oblikovanje generativnih organa (cvijet i sjeme), za cvatnju, oplodnju i stvaranje prinosa, a osobito je važan za sintezu ulja i nakupljanje bjelančevina. Kalij je neophodan za rast i razvoj suncokreta i sintezu ulja. Zajedno fosfor i kalij povećavaju otpornost suncokreta na polijeganje i bolesti. Suncokret je posebno osjetljiv na nedostatak mikrohranjiva bora, uslijed čega može doći do uzdužnog pucanja stabljike, loma i deformacije glave. Zrna u tako deformiranim glavama su sitnija, štura i smanjenog broja. U jesen, na težim tlima, dubokim oranjem treba zaorati NPK gnojiva koja sadrže manji postotak dušika, a veći postotak fosfora i nešto više kalija. Kod osnovne obrade tla u jesen, pod zimsku brazdu unese se 400-500 kg/ha NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30. Proljetna osnovna obrada tla može se obaviti na nagnutim terenima, podložnim eroziji, te naplavnim i lakšim tlima. U proljetnoj pripremi tla za sjetvu zatanjura se 100-150 kg/ha UREE ili 150-200 kg/ha NPK 15-15-15, na dubinu sjetvenog sloja. Kod primjene NPK 15-15-15 pred sjetvu, potrebno je obaviti prihranu dušikom zajedno s međurednom kultivacijom. Umjesto Uree može se pred sjetvu koristiti UAN N 30 (urea – amonij – nitrat). Ukoliko se koristi 200 l/ha UAN-a tada se dodaje niža doza herbicida i u jednom prohodu se obavi startna gnojidba i zaštita od korova. U kultivaciji kad suncokret razvije 4-6 listova može se obaviti prihrana sa 100-150 kg/ha KAN-a. U 2011. godini postavljeni su demonstracijski pokusi na suncokretu na poljoprivrednim gospodarstvima: Damira Pušića (na području Veliki Grđevac), Miroslava Franjića (na području Brođanci), Nedeljka Radakovića (na području Gornjeg Miholjca). Prije postavljanja sva tri pokusa obavljena je analiza tla koja je pokazala da se radi o kiselim do slabo kiselim tlima, vrlo siromašno opskrbljenima humusom, siromašno do srednje opskrbljenima fosforom i dobro opskrbljenima kalijem. Metodike pokusa na suncokret sastavljene su od tri varijante gnojidbe i jedne negnojene (kontrola) varijante. 48


ratarstvo Dobiveni prinosi i gnojidbe prezentirani su u tablicama: OPG Damir Pušić Količina gnojiva Način primjene kg/ha FERTDOLOMIT gran. 4000 osnovna gnojidba NPK 7-20-30 500 osnovna gnojidba UREA 100 predsjetvena gnojidba KAN 150 prihrana NEGNOJENO NPK5-15-30 600 osnovna gnojidba UREA 200 predsjetvena gnojidba

Varijanta Formulacija gnojiva 1. 2. 3. 4.

Prinos kg/ha 3250 3630 1790 3480

OPG Miroslav Franjić Varijanta Formulacija gnojiva 1. 2.

NPK 10-30-20 KAN NPK 7-20-30 KAN

3. 4.

NPK5-15-30 KAN

Količina gnojiva kg/ha 500 200 500 200 NEGNOJENO 600 200

Način primjene osnovna gnojidba prihrana osnovna gnojidba prihrana

Prinos kg/ha 4065 4120 2630

osnovna gnojidba prihrana

3710

Način primjene

Prinos kg/ha

OPG Nedeljko Radaković Varijanta Formulacija gnojiva 1. 2.

NPK 10-30-20 KAN NPK 7-20-30 KAN

3. 4.

NPK5-15-30 KAN

Količina gnojiva kg/ha 500 200 500 200 NEGNOJENO 600 200

osnovna gnojidba prihrana osnovna gnojidba prihrana

4230 4140 2835

osnovna gnojidba prihrana

3780

Kod poljoprivrednih gospodarstava Damira Pušića i Miroslava Franjića najveći prinos postignut je u varijanti gnojidbe gdje je u osnovnoj gnojidbi primijenjeno 500 kg/ha NPK 7-20-30, dok je kod poljoprivrednog gospodarstva Nedeljka Radakovića najveći prinos postignut u varijanti sa 500 kg/ha NPK 10-30-20 u osnovnoj gnojidbi. Na negnojenim varijantama prinosi su dvostruko manji od ukupnog prinosa najboljih varijanti u sva tri pokusa. Rezultati pokusa ukazuju na različite načine moguće gnojidbe ovisno o analizi tla, klimatskim uvjetima i zahtjevima sorte. 49


Proizvodni program Bc Instituta

ratarstvo

 $"  

  

  

 

 



  



    



    2  " "7  0  8 .   "  %

  !  ! ! "#  

  &  

        6



#+ 9    /

2 .  

     8  6< 26= >9

  "

 !$ 

 56

$%&'  !!    

   !  

:9 

; 

! !!! !!! ! !

!

".5 5. +  ".5 5. 

2 .    

,  - -. $ 26<9?6< 5 5. 6< 0 ?>95.  3 @A? :B@A    / - 000- -

"

 ()* + , -). ./, 0120%3$&) 4 , !5656) 4 , #0"')- / .,

     

%  "   59  &  " ' ' "  " " " ($" " "  -

)"  " "  8    )"  "   $   )"  " "  *" !    + ! 



#    !  17  . #      $6-



$ -



50



 



"

2 


m e h a n i z a c imehanizacija ja

Inovacije u mehanizaciji U XX. stoljeću smjenjivale su se na našim poljima sve tehničke razine žetvi i berbi. Strno žito želo se srpom, pa kosom, kosilicom odlagačicom i samovezačicom prije uvođenja samokretnih kombajna. Amerikanci su prvi razvijali kombajne od 1830-ih godina. Najprije vučene sa do 48 konja ili mula, zatim pokretane parnim strojem, da bi se tek u XX. stoljeću počeo koristiti motor, s unutrašnjim izgaranjem SUI. Šećerna repa je vađena vilama, ručno obrezivana i tovarena. Kukuruz je bran ručno u klipu sve do šezdesetih godina XX. stoljeća. Zatim su došli berači – komušači, kakvi se i danas koriste, zatim berači – runjači, da bi se od polovine stoljeća počeo koristiti žitni kombajn u berbi i runjenju. Kombajni za berbu povrća, pr. rajčica, graška, krumpira i korjenastih biljaka su najmlađi, ali se odlično unapređuju. Tu su dalje strojevi za trešnju višanja, maslina, lješnjaka i drugih plodova. Radi razumijevanja razvoja spominjemo još dvije činjenice. Traktor Massey-Ferguson 35, u prvim izvedbama razvijen je još dvadesetih godina. Odmah je imao hidraulički sistem za priključenje oruđa u tri točke. Za njega je razvijeno čak 136 priključaka, među kojima i za pogon stroja za pranje rublja, miješanje tijesta za kruh… Univerzalni vučni i pogonski stroj Unimog je imao 46 priključaka sve do sedamdesetih godina XX. stoljeća. Od tada ljudski rad na neproduktivnom priključivanju postaje skup. Vlada novo poimanje korištenja traktora. Ugrađuju se snažniji motori. Prevladava logika opremanja traktora kao kombajna, na način da se objedinjuje više radnih operacija, te da se uz traktore priključuje više strojeva. Razvija se i prednji hidraulički uređaj, prednje pogonsko vratilo.

ISOBUS – novi standard za poljoprivredu Ulaskom u drugo desetljeće XXI. stoljeća, sustavom elektronike, senzora i informatike traktorski skupovi strojeva pretvaraju se u svojevrsne kombajne, koji se u istoj opremljenosti koriste mjesecima. Isobus sustav putem jednog uređaja ugrađenog u traktor upravlja svim priključnim strojevima za obradu 51


mehanizacija tla, gnojidbu, zaštitu bilja, žetvene radove i prijevoz tereta. Prvu provjeru izvršio je DLG već 2005. g. Prilagodbi su se pridružili svi europski i američki proizvođači poljoprivrednih strojeva i opreme, pa je, primjerice, do 2010. godine Kverneland grupa prilagodila 29 strojeva. TraktoUtičnica na traktoru i dodatni uređaj za upravljanje rom se priključni stroj spoji rasipačima tvrte RAUCH utičnicom i radom se upravlja s vozačkog mjesta, a za korisnika postupak postaje jednostavan. No samo novo razvijeni strojevi imaju mogućnosti koje daje ISOBUS.

Razvojni koraci u svim područjima poljoprivrede Svinjogojstvo i peradarstvo su već desetljećima po opremi i načinu držanja postali industrija. Uvode se inovacije. U peradarstvu se napušta kavezno držanje jer je nepovoljno za životinje. Razvojni koraci u svim područjima poljoprivredne tehnike su objedinjavanje radnih operacija, kontrola izvođenja radnih operacija, olakšana i automatizirana regulacija, uvođenje senzora, potpuni nadzor i olakšano upravljanje, sve do “bespilotnog upravljanja”. Najskuplji razvoj plaća vojna industrija, industrija opreme za svemirske i međuplanetarne letove, satelite i preko njih nadziranje i upravljanje na Zemlji, pa se sve to koristi i u poljoprivredi. Ritam razvoja novih generacija poljoprivrednih strojeva bio je četiri do pet godina. Taj rok se smanjio na dvije godine i može se pratiti pr. preko DLG izložbi u Hannoveru, SIMA u Parizu, EIMA u Bologni, ali i preko brojnih izložbi u Ukrajini, Poljskoj, Rusiji, Kini, Indiji, Brazilu… Industrija se okreće velikim tržištima. Iz Amerike i Europe ide prema Rusiji, Kini, Indiji… Na njima se natječu vodeći proizvođači s ciljem osvajanja novih tržišta. Nama je najprimjereniji razvoj koji se prikazuje, proizvodi i koristi u Europi i Americi. Poljoprivrednici na manjim i srednjim gospodarstvima više naginju kupovini rabljenih strojeva, čime se izlažu opasnosti zastarijevanja i propadanja. Za priskrbljivanje nove opreme odlučuju se velike tvrtke i pojedinci opredijeljeni za bavljenje uslugama. Niču vrhunski opremljene mliječne farme s robotima za mužnju, uvode se kombajni najviše tehničke razine i kapaciteta, te traktori i traktorski priključci. Sve više se priskrbljuju i strojevi za ubiranje povrća, berbu vinskog grožđa, trešnju i skupljanje različitoga voća (višanja, maslina, lješnjaka...). Razvoju radnih strojeva prethodi razvoj učinkovitijih i štedljivijih motora (predviđa se da će u narednom desetljeću prevladavati i nadalje dizelski motori), prijenosnika – transmisija, te električkih i elektronskih komponenti u 52


mehanizacija sustavima upravljanja mehaničkim, pneumatskih i hidrauličkim komponentama i sklopovima. Iako većina nas nije u mogućnosti pojedinačno se opremati vrhunskim proizvodima, dužnost nam je pratiti i doznavati kuda ide razvoj. Još je važnije imati volju i odlučnost da se učenjem svlada rukovanje i vrhunsko korištenje novorazvijene tehnike.

Što donosi novi razvoj? Magazin inovacija i trendova razvoja poljoprivredne tehnike na DLG Agritechnica (15. – 19. XI. 2011. Hannover) nabraja preko 320 inovacija, od kojih su dvije dobile zlatnu, a 39 srebrnu medalju. Prof. dr. Karlheinz Köller, Univerzitet Hohenheim u ime DLG obrađuje razvojna dostignuća od kojih prenosimo važnije naglaske. Atributi veće, brže, šire označavaju buduće razvojne korake u poljoprivrednoj tehnici. Oni će se oblikovati stalnim razvojem u područjima elektronike i senzora.

Traktori

Traktor koji navodi drugi traktor opremljen za istovjetni posao prikazan je prvi put na Agritechnici 2011.

Na tržištu su tri ekstremne vrste traktora: rabljeni, zastarjeli, nepoznate pouzdanosti, relativno jeftini, novoproizvedeni traktori po zastarjelim konceptima, te novorazvijene serije u svim klasama snage sa štedljivim dizelskim motorima, smanjenom emisijom štetnih tvari svedenih na IIIB stupanj (sa ili bez aditiva), s velikim izborom prijenosnika od široke ponude prijenosnika (IVT) bez stupnjeva, do specijalnih mehaničkih prijenosnika s visokim stupnjem iskorištenja i jednostavnim rukovanjem. Osobito vidljiv napredak je u dizajniranju kabina, poboljšanju Prskalice povećavaju zahvat od 18, preko 24 ili 36, sve do 52 m. Satelitsko upravljanje sjedala, daljnjem unapređenju funkje neophodno. cionalnosti upravljačkih elemenata. Stižu i nove generacije ugrađenih prednjih utovarivača, kojima se lakše i preciznije upravlja. Na izložbi Agritechnica 2009., a na bazi ISOBUS sistema, prikazan je automatizirani traktor s “inteligentnom samoutovarnom prikolicom”. Glavnu zlatnu medalju s Agritechnice 2011. nosi traktor koji 53


mehanizacija

Kombajni s tangencijalno-aksijalnim sistemom vršidbe osim povećanog učinka mogu raditi i produženo u dijelu noći. Preša za rad bez zaustavljanja dobila je drugu zlatnu medalju.

navodi drugi traktor; njegov vozač ima potpun uvid i kontrolu nad operacijama koje izvodi traktor koji ga slijedi. Za to je dobio prvu od dvije zlatne medalje, kako bi se dalje poticalo korištenje najviših razina upravljanja skupom strojeva. Traktor koji navodi drugi traktor opremljen za istovjetni posao prikazan je prvi put na Agritechnici 2011. Prskalice povećavaju zahvat od 18, preko 24 ili 36, sve do 52 m. Satelitsko upravljanje je neophodno. Programirano usporedno vođenje slaganjem zahvata do zahvata kombajna i traktorskih skupova strojeva razvijeno je još prije dvadesetak godina. Prošireno je i nudi se kao serijska oprema. Štedi vrijeme, nema preklapanja prohoda, ne treba markira ni markiranata, manje je gaženje tla, manji je utrošak goriva, olakšava upravljanje, osobito pri radu noću. Vanjski izgled strojeva malo otkriva, iako se on dizajnom uljepšava. Razvoj i nove mogućnosti su ugrađene unutar strojeva. Povezane su sustavima reguliranja, upravljanja, informiranja i evidentiranja. To je novo vrijeme s kojim treba uhvatiti korak, ući u moguće racionalno korištenje i stalno podizanje razine tehnologija. Između 39 srebrnih medalja odabrali smo stroj za trešnju maslina "Braud 9090X" i kosilicu montiranu na prednju stranu traktora, koja se prilagođava konturama terena.

54


mehanizacija

Podizači poleglih usjeva Tvrtka Industriehof (www.industriehof.com, pod noviteti i imenom Flexifinger) nudi poboljšani, fleksibilni podizač poleglih usjeva. Naravno, uz njih isporučuje i vijčane elemente za postavljanje na žetveni uređaj kombajna. Pod kataloškom oznakom 98.FLE-01 su podizači za žetvene uređaje tvrtki FiatLaverda, John Deere, Massey Ferguson u Schumacher, a pod 99.FLE-12 za Claas.

Slike pokazuju sastavne dijelove, dimenzije, izgled i način montaže podizača, te njihovu primjenu na usjevu graha, graška ili usjevu bilo koje žitarice, koji je polegao. Tepih ležeće kulture podiže i predaje zupcima vitla, koji ga unose u sistem kombajna. Slike pokazuju da nisu potrebne preinake kod postavljanja. Ojačan je i proširen dio podizača koji se podvlači pod polegli usjev. Kut podizanja usjeva strmiji je u odnosu na standardne podizače, što omogućava skupljanje usjeva, koji je nevrijeme položilo i smrsilo, normalnom radnom brzinom i praktički bez gubitaka. Suvremene sorte pšenice su nižeg rasta i otpornije su na polijeganje. No tu su i ostale kulture, kao što je raž, zatim uljana repica… 55


mehanizacija

56


mehanizacija

Mehanizirano korištenje biomase U 21. stoljeću proizvodnja biomase kao energenta pokazuje sve značajniju tendenciju porasta. Veći udio energetskih usjeva u proizvodnji bioplina, rast broja bioplinskih postrojenja, razvoj biogoriva druge generacije dobivenih iz lignoceluloznih materijala postavljaju nove tehničke zahtjeve proizvođačima krmnih kombajna, pa stoga i utječu na korištenje i razvoj krmnog kombajna. U Europi je posljednjih dvadesetak godina vidljiv značajan porast ko- Krmni kombajn Claas Orbis 900 s potporrištenja biomase kao izvora energije. nim kotačem Posebno je to izraženo u proizvodnji bioplina procesom anaerobne digestije. Osim što biogoriva dobivena iz biomase mogu zamijeniti fosilna goriva, njihovo korištenje ublažuje efekt staklenika, jer za rast koriste postojeći ugljični dioksid iz atmosfere, a pri izgaranju u atmosferu emitiraju ”isti” CO2. Uz povećanje potreba za biomasom kao energentom, povećava se i potreba za biomasom kao hranom. Naime, intenzivnije korištenje zrna žitarica i uljarica u proizvodnji biogoriva uzrokuje rast cijene hrane za ljude i životinje i prenamjenu zemljišta. Pretpostavka je da će u narednom razdoblju rasti značaj proizvodnje i pretvorbe biomase u energiju i to one koja nije izravno namijenjena ljudskoj prehrani. EU u 2020. godini planira 20% udjela iz obnovljivih izvora od ukupno proizvedene energije, a sredinom stoljeća očekuju povećanje na čak 50%. Takva strategija podrazumijeva prenamjenu značajnijeg dijela poljoprivrednog zemljišta.

Potencijali energetskih kultura Biomasa, kao skraćenica pojma biološka masa predstavlja biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka proizvedenih u poljoprivredi (uključujući tvari biljnoga i životinjskoga podrijetla), šumarstvu i srodnim industrijama, kao i biorazgradivi dio industrijskoga i komunalnoga otpada. Biljke proizvedene i namijenjene isključivo kao izvor energije definiraju se kao energetski usjevi, odnosno energetski nasadi i to mogu biti jednogodišnje biljke (vrste iz porodice trava, kukuruz i dr.) ili višegodišnji nasadi drvenastih kultura (vrba, topola i dr.). Poželjno je da su im što niži troškovi proizvodnje, visoki prinosi s manjim 57


mehanizacija sadržajem vode, dobre karakteristike kao biogorivo (energetska vrijednost i iskoristivost) i da su bezopasne za okoliš. Bioplin kao biogorivo prve generacije proizvodi se iz animalnih ekskremenata – gnoja, organskog otpada i energetskog usjeva. Porastom broja bioplinskih postrojenja povećavaju se zahtjevi u proiKrmni kombajn John Deere kemper zvodnji energetskih usjeva, i u količini i u raznolikosti. Za proizvodnju bioplina pogodne su biljke bogate lako razgradivim ugljikohidratima, a s manjim sadržajem slabo razgradive hemiceluloze i lignina. Kao sirovina za proizvodnju bioplina koristi se pšenica, kukuruz, sirak, uljana repica, različite vrste trava, djetelina i ostale kulture, kao i sve vrste poljoprivrednih ostataka. Silirana biljna masa daje veću količinu bioplina s većim volumnim udjelom metana u odnosu na svježe ubranu i nesiliranu masu. Količina metana ovisi o tre- ROPA stroj za pretovar biomase nutku ubiranja, sadržaju vode, vrsti kulture i siliranju, zato treba postići dobar kompromis između visine prinosa (sadržaja suhe tvari) i kvalitete usjeva.

Mogućnost proizvodnje biomase u Hrvatskoj Hrvatska ima veliki potencijal za proizvodnju biomase, jer raspolaže sa 2,688.687 ha šuma i šumskog zemljišta, te 2,955.728 ha poljoprivrednih površina od kojih je 806.328 ha trajno nepogodno za poljoprivrednu proizvodnju. Cilj je povećati prinos i obradive površine zasijane poljoprivrednim kulturama koje su sirovina za proizvodnju biogoriva. Za cilj je postavljeno podmirivanje potrošnje biogoriva u 2020. godini iz vlastitih sirovina. Od 2,150.000 ha potencijalno obradivih površina u Hrvatskoj čak je 947.080 ha neiskorišteno gdje bi se uz primjenu manje ili više intenzivnih melioracijskih mjera na jednom dijelu mogao proširiti uzgoj poljoprivrednih kultura za proizvodnju hrane i biogoriva. Korištenje krmnog kombajna u spremanju energetskih kultura je sve značajnije kao i strojeva namijenjenih za spremanje krme. U razvoju krmnih 58


mehanizacija kombajna osnovne značajke su povećanje snage motora, radnog zahvata hedera, a samim time i mase krmnog kombajna. Za manju duljinu sječke potrebni su bubnjevi-sječkare posebne izvedbe, s većim brojem noževa. Korištenje travne silaže za bioplinska postrojenja uvjetuje manju duljinu sječke i u nekim slučajevima korištenje krmnih kombajna sa specijalnim tzv. bioplinskim bubnjevima koji s većim Bubanj krmnog kombajna John brojem noževa osiguravaju kraću duljinu Deere sječke. Ovisno o proizvođaču, najveći broj noževa na bubnju je u rasponu 32 (2x16) - 56 (4x14), dajući najmanju duljinu sječke od 3,0 mm. Trend je povećanja radnog zahvata krmnog kombajna kao i snage motora, što uzrokuje povećanu masu strojeva, a samim time i veće osovinsko opterećenje. U tom smislu rješenje je u smanjivanju mase konstrukcije kombajna i izvedbi hedera koji rasterećuju stražnju ili prednju osovinu položajem težišta ili primjenom potpornog kotača, što omogućuje cestovni prijevoz sa 40 km/h gdje je ograničen osovinskim opterećenjem. Tehnički podaci samokretnih krmnih kombajna velike snage motora Opis/Model

Claas Jaguar 980

John Deere JD 7950 SAEJ 1995

Krone BiG X 800 i 1000

New Holland FR 9090

Najveća snaga motora (kW)

610

597

607 750

606

12 / 9,0 3,8 6,1

12 / 9,0 4,5 5,6

14 /10,5 3,8 6,2

10 / 7,5 3,0 5,5

750 630 36 2x18

830 805 56 4x14

800 600 40 2x20

900 710 32 2x16

3,0

4,0

3,5

3,0

13.180

14.550

14.800 14.900

13.100

Najveći radni zahvat beračkog uređaja-hedera: - univerzalni (br. red./m) - pickup (m) - diskosna kosilica (m) Bubanj: - širina (mm) - promjer (mm) - najveći br. noževa - način postavljanja noževa - najmanja duljina sječke s najvećim br. noževa (mm) Masa (kg)

59


INO BREŽICE D.O.O. Krťka vas, 34/B 8262 Krťka vas, Slovenija Tel: +386 (0) 7 49 59 233, 49 59 306 Fax: +386 (0) 7 49 59 151 ino@inobrezice.si

mehanizacija

www.inobrezice.com 

K Kvvaalliitteettaa iizzaa kko ojjee sstto ojjee ssttrru uÞÞn no osstt ii d du ug go og go od diiťťn njjee iisskku ussttvvo o..

,12.203$1,-$'-(/8-(86./$'86.9$/,7(720,62 



75,3/(;²YXÄ&#x20AC;HQLPDOÄ&#x20AC;HUL

.2081$/1,0$/Ăż(5,1$58&,

NOVO

MALĂ˝ERI ZA VELIKE POVRĹ INE! Radni poloĹžaj +90Âş do â&#x20AC;&#x201C; 65Âş

NOVO DUPLEX 800 â&#x20AC;&#x201C; noĹĄena varianta

Transportni poloĹžaj h ravnomerno optereĂźenje rotora h potrebna manja snaga traktora h manji troĹĄkovi odrĹžavanja

h manja potroĹĄnja energije do 24% 

  

92Ă˝$56.29,12*5$'$56., 0$/Ăż(5,

0$/Ăż(5,(852XUDGX

5$6,3$Ăż,)(57,V

GYDGLVNDRGO

ECO MalĂžer za drobljenje trave i grana u voĂźarstvu i vinogradarstvu.  

 

35(&,=1(31(80$76.(6,-$Ăż,&(,12

5$6,3$Ăż,:,17(5]DUDVLSDQMH SHVNDLVROL

Elektronika koja broji zrna

Setvena ploĂža za soju

ECO

* za kukuruz, suncokret, ĹĄeĂźernu repu, soju, bundevu * zahvata 4,6,8,12,18 i 24 reda * gumeni kotaĂži * dozator za gnojivo * dozator za pesticide * ureĂżaj za kontrolu sjetve INO tronic PS 200 * kvalitetna konstrukcija omoguĂžava vrlo preciznu sjetvu i kod radne brzine veĂže od 10 km/h * transporter za mineralno gnojivo

6K-T+GN+TR+E

=$67831,&,=$+59$76.8 00

POD d.o.o.

60

DeĹžanovac 234 43506 DeĹžanovac tel: 043 381 333 www.pod.hr

AGRONOM d.o.o. ZagrebaĂžka 171 34000 PoĹžega tel: 034 292 393 www.agronom.hr

AM GRUPA RijeĂžka br. 8 52420 Buzet tel: 052 663 440 www.amgrupa.hr


a

4%

 '

evu reda

nu ne

mehanizacija

Kola za miješanje i raspodjelu obroka Oznaka TMR je kratica od Total Mixed Ration, potpuno izmiješani racionalizirani (obrok). Za visoku mliječnost krava najboljih mliječnih pasmina (više od 10.000 kg mlijeka za 305 dana laktacije) neophodno je da krava dnevno pojede po sadržaju izbalansirane i kvalitetno pripremljene – usitnjene i izmiješane krme (da sastav ne odstupa više od 3%, jer inače gura nosom i bira), iskazane u suhoj tvari obroka u količini više od 4% od njene tjelesne mase. To znači da krava tjelesne mase 600 kg treba pojesti više od 24 kg suhe tvari dnevno. Da bi ona to i uspjela, obrok mora biti ukusan, primjereno vlažan, te osiguran nesmetan pristup krave kvalitetnoj vodi u svakom trenutku. Za postizanje navedenoga ključno je vaganje komponenti, ubacivanje najprije grubih komponenti u miješalicu (sijena, slame, silaže…, koje treba dodatno rezati), zatim ako imate dodavanje melase, te na kraju dodavanje vode ako su komponente previše suhe. Nakon punjenja spremnika slijedi miješanje do željene razine – ne previše, jer su goveda preživači. Tako priređena krma raspodjeljuje se u jasle u ujednačenom sloju jednako dostupnom svim grlima. Kola za miješanje mogu biti u vidu traktorske prikolice ili još bolje samokretna, što ima prednosti u manevriranju, te izuzimanju i punjenju voluminoznih komponenti. Na zvuk kola za raspodjelu krme, krave pristupaju jaslama. No one proizvode mlijeko kad leže i preživaju, čime pokazuju da su se najele. Više je proizvođača kola za miješanje i ras61


mehanizacija

podjelu obroka. Nude se kao prikolice i samokretna vozila s vertikalnim i horizontalnim mješačima. Svi zadovoljavaju tehnološke zahtjeve. Omogućavaju vrhunsku proizvodnju mlijeka i prirast u tovu, što se nikad neće dostići treskajući vilama oko njuške krava.

Spremnik i pričuva goriva Pogled na stanje u spremniku može pridonijeti štednji. Vlasnici kuća i gospodarstava u svakom trenutku mogu saznati koliko još imaju goriva u pričuvi, mogu dobro iskoristiti znatna kolebanja cijene tog goriva na tržištu. Mehanički pokazivači razine punjenja s vremenom znaju zatajiti i prikazuju netočne podatke. Posljedica je ponekad grozničavo naručivanje iako možda u spremniku još ima dovoljno goriva do sljedećeg sniženja cijene. Ovaj elektronički mjerač razine radi pneumatski i moguća taloženja na mjernom sustavu imaju male izglede u onemogućavanju točnosti mjerenja. (www.esyoil.com). 62


mehanizacija

Traktori budućnosti Finska tvrtka Valtra, vodeći je proizvođač traktora u nordijskim zemljama, a Valtra traktori su drugi po popularnosti u Južnoj Americi. Njihova pojedinačna proizvodnja prema zahtjevima kupaca rezultira prepoznatom kvalitetom i pouzdanošću. Tvrtka je predstavila novi koncept pod nazivom ANTS (mravi op.a.), Valtrin pogled na izgled traktora u desetljećima pred nama. ANTS koncept sastoji se od jedne kabine i dva pogonska modula, s dvije kategorije jačine. U prvoj je agregat od 100 kW, odnosno 134 konjske snage, a u drugom jakosnom razredu se nalazi jači motor od 200 kW odnosno 268 KS.

Fotografija modela izloženog na izložbi poljoprivredne mehanizacije Agritechnica

Upotreba dva pogona na jednom stroju ima mnoge prednosti, pa se za lakše operacije može koristiti pojedinačni motor, dok se kod zahtjevnijih radnji u rad mogu upregnuti oba pogonska motora, pa se u jačem razredu dobije kombinacija od 400 kW ili 536 KS, što je i više nego dovoljno i za najteže poslove. Kabina se može smjestiti na bilo kojem modulu i to straga, sprijeda ili na vrhu u sredini, a ima i mogućnost rotacije. Ali ono što najviše intrigira je mogućnost upravljanja ovim strojem na daljinu, uz standardnu opciju upravljanja vozača u kabini, ovisno o vrsti korištenja.

KRIŽEVCI

KOPRIVNICA

BJELOVAR

OSIJEK

63


       

I

e m e vredn

e j i c a haniz

AGROTEHNICAR mehanizacija

i r p o j l o p g o l a t a Godi{nji katalog poljoprivredne mehanizacije k i j n š Godi

! ! O NOV n k 49

Narudžbe: gospodarski list d.d, Trg bana Jelačića 3, 10000 Zagreb telefon64 01/48 16 145, 01/38 43 555, faks: 01/48 16 146, 01/30 77 725 www.gospodarski-list.hr, e-mail: narudzbe@gospodarski-list.hr

2012


krmno

b i l j ekrmno bilje

Ozime smjese graška i žitarica Zbog dobro razvijenog korijenovog sustava i zasjene tla, ozimi krmni grašak je vrlo dobar predusjev za većinu okopavina, ali i za žitarice. Nakon skidanja usjeva, ostavlja znatnu masu lakorazgradivog korijenja i strni. Preoravanjem strni nakon skidanja zelene mase graška, u tlu ostaje 100 pa i više kilograma dušika po hektaru, uslijed čega sljedeća kultura daje veći prinos 10-30, pa i više posto.

Agrotehnika proizvodnje Obrada tla za ozime smjese graška i žitarica je ista kao i obrada tla za žitarice. Znači da predusjev mora biti skinut dosta rano da bi se tlo moglo kvalitetno pripremiti za sjetvu. Potrebno je srednje duboko oranje (od 25 do 30 cm) da bi se korijenje moglo dublje razviti i da se sačuva vlaga iz zimskog razdoblja. Pripremu tla za sjetvu najbolje je izvršiti sjetvospremačem da bi tlo bilo dobro pripremljeno i sjetva što kvalitetnije izvedena. Gnojidba ovisi o potencijalnoj plodnosti tla, pretkulturi i njenoj gnojidbi, cilju proizvodnje (zelena krma, silaža, zrno), načinu uzgoja (čisti usjev ili smjesa), te kakvoći i visini proizvodnje. Dobro razvijenim korijenovim sustavom grašak dobro iskoOzimi stočni grašak u smjesi s pšenicom rištava hranjiva iz tla, a kvržičnim bakterijama veže atmosferski dušik. Budući da grašak tijekom vegetacije veže atmosferski dušik, potrebno mu je samo prilikom nicanja osigurati manju količinu dušika (30-40 kg/ha). Ozimom usjevu treba osigurati manju količinu dušika u jesen (30 kg/ha), ali i u kretanju vegetacije (30-40 kg/ha) kada je tlo još hladno, a bakterije još 65


krmno bilje nisu aktivne. Usjevu graška i žitarice treba osigurati 80-120 kg/ha fosfora, a kalija 100-140 kg/ha. Pola količine fosfora i kalija unose se u osnovnoj gnojidbi, a druga polovica u predsjetvenoj pripremi tla. Sjetva je krajem rujna i u listopadu. Količina sjemena ovisi o roku sjetve, kultivaru, načinu uzgoja (sam ili u smjesi), i masi 1000 zrna. Za proizvodnju krme u ozimom roku sije se 80-120 zrna/m2 ozimog graška, ovisno o kultivaru, grananju i gustoći koja se želi postići. Ako se sije s raži kao ozimi usjev, za ranije skidanje sije se (200-300 zrna/m2 raži) i oko 100 zrna/m2 graška. U smjesi s tritikale sije se 100-120 zrna graška i 200-250 zrna tritikale. U smjesi s ozimom pšenicom sije se 100-120 zrna graška i 150-300 zrna pšenice po m2. Na početku roka sjetve siju se niže norme sjemena, da se do zime usjev dobro razvije i potjera nekoliko grana prileglih uz tlo. Udio graška u smjesi ovisi o sastavu smjese, kultivaru, roku sjetve, cilju i namjeravanom načinu uzgoja. Za sjetvu treba upotrijebiti dorađeno i kvalitetno sjeme visoke klijavosti i čistoće. Prvo se posije grašak na dubinu 6-8 cm, a zatim žitarica na 3 do 5 cm dubine.

Iskorištavanje ozime smjese graška i žitarica Smjese ozimog graška i žitarica predstavljaju vrlo kvalitetnu stočnu hranu. Kako bi ta njezina vrijednost došla do punog izražaja u ishrani stoke, treba odabrati pravi trenutak košnje koji ovisi o načinu iskorištavanja, o vremenu sjetve i o vrsti žitarice u smjesi. Smjesa ozimog graška i žitarica može se koristiti na sljedeće načine: ● Košnjom i ishranom u svježem stanju ● Napasivanjem (u smjesi sa žitaricama ili travama) ● Siliranjem (uz veći udio trava ili žitarica u smjesi) ● Kao zrno za zamjenu drugih i skupljih bjelančevina u ishrani stoke ● Za sijeno (samo u povoljnim uvjetima za sušenje)

Uvijek zajedno Već drugo stoljeće sa svojim osiguranicima gradimo zajedničku povijest i povjerenje. Osnovana 1884. godine, prva smo i najveća osiguravateljska kuća u Hrvatskoj koja i danas zauzima vodeću poziciju, a naša briga za vas svakodnevno se ogleda u ponudi osiguranja prilagođenoj svim vašim potrebama.

www.crosig.hr | croatiafon 0800 80 10 66


krmno bilje

Bob je i krmna kultura Krmni bob je cijenjena zrnata mahunarka i koristi se za dobivanje krme (krmni bobovi) i zrna kao koncentriranog stočnog hranjiva (bobovi zrnaši). Krmni bob se koristi uglavnom za silažu (u smjesi s ugljikohidratnim kulturama), a također za zelenu krmu, ukoliko se koristi do fenofaze formiranja mahuna, kao i za proizvodnju biljnog brašna. Zrno boba je visoke hranjive vrijednosti (tablica 1). Sadržaj lizina u bobu jedne od najdeficitarnijih aminokiselina je četiri puta veći od sadržaja u strProsječni kemijski sastav zrna boba obojenog cvijeta Prosječni kemijski sastav zrna

g/kg

Aminokiseline

g/kg

Vlaga

120

Lizin

15,8

Pepeo

34

Metionin

1,8

Sirove bjelančevine

252

Metionin + cistin

5,1

Sirova mast

11

Treonin

8,5

Sirova vlakna

75

Triptofan

2

NDV

137

Arginin

39,6

KDV

90

Izoleucin

10

NET

508

Valin

12,5

Škrob

375

Šećer

38

NDV = Neutralna detergent vlakna (celuloza, hemiceluloza, lignin, netopljivi pepeo) KDV = Kisela detergent vlakna (celuloza, lignin, pepeo) NET = Nedušične ekstraktivne tvari

nim žitaricama. U mineralnim tvarima zrna boba dominiraju kalij i fosfor (fosforna kiselina), a u mineralnim tvarima slame boba kalij i kalcij. Zelena krma krmnih bobova iskorištava se uglavnom kao silaža i uglavnom u smjesama s kukuruzom ili vrstama roda Sorghum (sirkovi i sudanska trava), a često i za ishranu u svježem i zelenom stanju, ukoliko se biljke pokose do fenofaze formiranja mahuna. U suho ljeto, bob za proizvodnju silaže sadrži više bjelančevina, ali malo šećera, zbog čega se njegova silokrma loše silira i daje lošu silažu. Za dobivanje dobre silaže bob se uglavnom uzgaja u 67


krmno bilje smjesi s ugljikohidratnim biljkama, a najčešće s kukuruzom, krmnim sirkom, sudanskom travom, suncokretom i dr. Prosječan prinos zrna krmnog boba je 3,5-4,0 t/ha, a zelene krme 30-40 t/ha. Stoga, krmni bob može biti važan izvor biljnih bjelančevina u agroekološkim uvjetima dobre opskrbe vodom, kako u ishrani životinja tako i ljudi. Krmni bob ima veliki agrotehUsjev boba nički značaj, zbog fiksacije dušika, poboljšanja bioloških procesa u zemljištu, zahvaljujući povoljnom sastavu organske tvari korijenskih i žetvenih ostataka, mogućnošću usvajanja iz dubljih slojeva zemljišta teško dostupnih hranjiva i dr. Kvržične bakterije na korijenu boba počinju se formirati u fenofazi 2-3 lista i očuvaju svoju aktivnost sve do sazrijevanja zrna na nižim etažama mahuna. Tako se potrebe na dušiku za vrijeme intenzivnog rasta, u povoljnim uvjetima u potpunosti zadovoljavaju njegovom fiksacijom iz zraka. Krmni bob može se koristiti i kao izvanredan siderat Cvijet boba za zelenu gnojidbu. Sadržaj bjelančevina u krmi boba korištenog u fenofazi prije cvatnje je 25,9%, u cvatnji 18,1%, formiranje mahuna 15,8%, u punoj zrelosti mahuna 17,6% u suhoj tvari krme (DLG, 1997).

Siliranje stočnog boba Kao krmna kultura bob se uzgaja uglavnom u sjevernoeuropskim zemljama, dok je kod nas manje poznat. Za silažu stočni bob se uzgaja u kombinaciji s nekom žitaricom, a najčešće kukuruzom. Košnja za silažu obavlja se u fenofazi mliječno-voštane ili voštane zrelosti Zrno boba zrna donjih mahuna boba. Domaća iskustva ukazuju da je smjesa kukuruza i boba pogodnija za siliranje u odnosu na smjesu krmnog sirka i boba. 68


krmno bilje

Krmni sirak za dobru krmu Krmni sirak spada u grupu vrlo rentabilnih kultura, jer ima skromnije zahtjeve od kukuruza prema uvjetima vanjske sredine (temperatura, oborine). On dobro koristi vodu i hranjiva iz dubljih slojeva tla, vrlo je tolerantan na sušu i lošije tipove tala. Mali utrošak sjemena za sjetvu, potpuna mehaniziranost proizvodnje kao i visok prinos i kakvoća krme čine ga vrlo profitabilnom kulturom. Krmni sirak prispijeva za uporabu u drugoj polovici ljeta, kada zbog suše u pravilu ima malo zelene krme za hranidbu stoke.

Agrotehnika Najbolji predusjevi krmnom sirku su jednogodišnje i višegodišnje mahunarke, smjese mahunarki i žitarica te kukuruz. Oranje treba izvesti u jesenskom razdoblju na dubinu 25-30 cm, a zajedno s oranjem, ako je moguće, obaviti i osnovnu gnojidbu. Rano u proljeće treba dopunski obraditi tlo, tj. zatvoriti brazdu da bi se spriječio gubitak vode, te kvalitetno pripremilo tlo za sjetvu. Pred sjetvu cilj je ostvariti mrvičastu strukturu s „tvrdom posteljicom i mekim pokrivačem“ za zrno. Najpraktičnije oruđe je sjetvospremač s dubinom rada do dubine sjetve. Ako se sije kao naknadni usjev, nakon skidanja predusjeva izvodi se plitka obrada tla i predsjetvena priprema. Za visoke urode na srednje plodnim tlima gnojidbom bi trebalo osigurati N 120-180 kg, P2O5, 80-100 kg i K2O 120-160 kg/ha. Ukoliko se pored mineralnih gnojiva upotrebljava i stajnjak (20-40 t/ha), količine NPK hranjiva treba smanjiti za 25-30%. Oranjem zaorati gnojiva s povećanim sadržajem fosfora i kalija (npr. NPK 7:20:30 ili 8:26:26 ) te jedan dio dušika (urea). Predsjetveno gnojiti star- Siliranje krmnog sirka tnim gnojivom s izbalansiranim sadržajem svih hranjiva (npr. NPK 15:15:15). Prihrana u fazi 6-10 lista s KAN-om te iza svakog otkosa (100-150 kg/ha KAN-a). Od prihrane do uporabe (košnje ili napasivanja) treba proći najmanje oko 20 dana. Pri gnojidbi krmnog sirka dušikom treba biti oprezan, s obzirom na to da krmni sirak sadrži glukozid durin, a kao međuprodukt njegove razgradnje nastaje HCN (cijanovodik), koji je otrovan za domaće životinje. Krmni sirak se ne bi smio koristiti za ispašu dok biljke ne dostignu visinu od 50 cm, kada je i 69


krmno bilje prinos znatno viši. Krmni sirak se sije poslije kukuruza odnosno krajem travnja i početkom svibnja kao glavni usjev. Sjetva sirka kao naknadnog usjeva je tijekom svibnja ili u lipnju, ovisno o skidanju predusjeva (ozime smjese graška i žitarica), a kao postrnog sjetva se obavlja nakon skidanja strnih žitarica (ječma) ili uljane repice. Optimalna gustoća sklopa za krmni sirak za proizvodnju zelene mase je 90110 klijavih zrna/m2 odnosno norma sjetve iznosi 25-30 kg/ha ili 15-20 kg/k.j. Krmni sirak se na težim i vlažnijim tlima sije na dubinu 3-4 cm, a na lakšim tlima na 4-6 cm. Međuredni razmak ovisi o svrsi uzgoja krmnog sirka, za proizvodnju zelene mase je 25 ili 45 cm, a za proizvodnju silaže sije se na razmak redova od 70 cm. Sije se žitnim, ali i ostalim sijaćicama. Zbog sporog početnog porasta sirak treba zaštititi od korova herbicidima koji se upotrebljavaju za zaštitu kukuruza (Radazin, Gesaprim i sl.), ali ne onim herbicidima koji suzbijaju divlji sirak u kukuruzu. Međuredno kultiviranje treba obaviti tijekom vegetacije krmnog sirka odnosno dok visina usjeva dozvoljava prolazak kultivatora. Nakon nicanja sirak za košnju dospijeva za 40-50 dana ovisno o uvjetima proizvodnje (klima) i agrotehnici. Najbolje ga je kositi kod visine 100-120 cm. Ako se kosi kod visine 80-120 cm sljedeći otkos dolazi za korištenje nakon 21-30 dana te može dati i 4-5 otkosa godišnje. Prinosi zelene mase se kreću od 50 do 110 t/ha. Krmni sirak se može koristiti za ishranu domaćih životinja na više načina: kao zelena stočna hrana, silaža, sijeno i za dehidraciju za pripremu biljnog brašna. Kao zelena krma se može iskorištavati košnjom i hranidbom stoke u stajama ili napasivanjem stoke na parceli kod visine 60-80 cm. Dehidaracija krmnog sirka u smjesi s mahunarkama (vigna, soja), dosta se provodi u nekim zemljama (SAD, Francuska) i dobiva se biljno brašno vrlo dobre kakvoće. Kemijski sastav hibrida krmnog sirka Grazer N (%) Kemijski sastav u %

Visina 100 cm

Visina 150 cm

Metličanje

Sirovi proteini

14,5

9,9

6,7

Probavljivi sirovi proteini

10,0

6,8

5,1

Sirove masti

3,2

2,1

1,9

Pepeo

10,4

10,0

7,4

Sirova vlakna

27,2

31,2

32,3

NDV

63,4

65,9

69,3

KDV

31,4

38,5

38,4

NDV = neutralna detergent vlakna KDV = kisela detergent vlakna 70

Faza rasta i razvoja krmnog sirka Grazer N


krmno bilje

Gnojidba talijanskog ljulja Talijanski ljulj je u našim uzgojnim uvjetima najproduktivnija i najkvalitetnija trava koja se sije kao čisti usjev ili u smjesama s crvenom djetelinom, lucernom i drugim djetelinama i travama. Talijanski ljulj je odlična voluminozna krma koja se koristi u zelenom stanju za izravnu hranidbu, te za proizvodnju sijena, sjenaže i silaže. Kvaliteta krme talijanskog ljulja je u proizvodnji mase bogate lako razgradivim bjelančevinama, vlaknima, mineralnim tvarima i vitaminima. Kvaliteta krme talijanskog lju- Talijanski ljulj može dati i do četiri otkosa godišlja slična je kvaliteti krme cr- nje vene djeteline. Još jedna njegova prednost je mogućnost brze obnove nakon košnje. U povoljnim uvjetima može dati tri do četiri otkosa tijekom godine, a ukoliko se koristi navodnjavanje i do šest otkosa.

Analiza i plodnost tla Uslijed intenzivnog korištenja iz tla se iznose velike količine biljnih hranjiva, čime se tlo osiromašuje i smanjuje se njegova plodnost. Smanjenjem plodnosti tla smanjuje se i kvaliteta krme koja se dobiva na takvom tlu. Zbog toga je gnojidba neophodna mjera za postizanje visokih i stabilnih prinosa, povećanje otpornosti na bolesti i druge stresne situacije, te poboljšanje kvalitete krme. Da bi se odredila optimalna količina gnojiva, koja će zadovoljiti potrebe talijanskog ljulja za hranjivima, potrebno je napraviti kemijsku analizu tla. Analiza tla nam govori o plodnosti tla koja je određena kiselošću i sadržajem hranjiva neophodnih za rast biljke. Za proizvodnju talijanskog ljulja optimalna pH vrijednost se kreće od 4,8 do 5,5. Potrebna količina fosfora je 15 – 20 mg/100 g tla dok je potrebna količina kalija 10 – 15 mg/100 g tla. Ukupni sadržaj dušika u tlu usko je povezan sa sadržajem humusa u tlu.

Tla slabe plodnosti Općenito govoreći, tla na kojima se sije talijanski ljulj u Hrvatskoj su prilično slabe plodnosti. Većina tala pokazuje kiselu reakciju, uglavnom su siromašna humusom, a što se tiče sadržaja fosfora i kalija u tlu, najčešće je puno lošije stanje s fosforom nego s kalijem. Uzmemo li u obzir kiselost tla zbog koje se fosfor u tlu veže u spojeve teško dostupne biljci, povećava se problem 71


krmno bilje nedostatka fosfora u tlu. Fosfor je biljci važan zato što sudjeluje u odvijanju svih metaboličkih procesa u biljci. Biljke dobro opskrbljene fosforom imaju deblju i snažniju stabljiku i zahvaljujući tome otpornije su na polijeganje. Budući da on stimulira i razvoj korjenovog sistema biljke se bolje ukorjenjuju, te su otpornije na temperaturne ekstreme, sušu, bolesti i polijeganje. Kalijeva uloga je u vodnom režimu biljke. Uslijed nedostatka kalija biljke brže gube turgor i izgledaju uvelo dok biljke optimalno opskrbljene kalijem bolje koriste vlagu iz tla. Osim toga biljke kojima nedostaje kalij imaju tanju staničnu stijenku čime su one slabije otporne na Optimalna opskrbljenost hranjivima osigurava vanjske utjecaje. Dušik je eleveću otpornost biljke na vanjske utjecaje ment koji ulazi u sastav većine spojeva važnih za odvijanje životnih procesa kao što su bjelančevine, nukleinske kiseline, klorofil i dr. Koliko je važno poznavanje ovih podataka u sastavljanju optimalne gnojidbe govori i primjer demonstracijsko-gnojidbenog pokusa koji je proveden na talijanskom ljulju. Prije postavljanja pokusa uzet je uzorak tla koji je pokazao da se radi o slabo kiselom tlu, vrlo siromašno opskrbljenom humusom, te slabo opskrbljenom pristupačnim fosforom i kalijem. Budući da se radi o tlu čija kiselost odgovara potrebama talijanskog ljulja, kalcizacija nije bila potrebna. Uz osnovnu obradu, oranje na dubinu 20 cm, obavljena je osnovna gnojidba tako da je zaorano 300 kg/ha NPK 10-30-20, zatim je predsjetveno u tlo uneseno 200 kg/ha NPK 15-15-15 , a u prvoj prihrani u proljeće dodano je 150 kg/ha KAN-a. Ovakvom gnojidbom do- Uz gnojidbu u pravo vrijeme rezultati neće izobiveno je 60 t/ha zelene mase za stati razliku od parcele koja nije uopće gnojena na kojoj je dobiveno 7,5 t/ha zelene mase. Nakon svakog idućeg otkosa dodavano je 100 kg/ha KAN-a. Ovaj primjer pokazuje kako gnojidba spada među najvažnije agrotehničke mjere. Obavljajući gnojidbu u pravo vrijeme i koristeći optimalne količine gnojiva, rezultati neće izostati. 72


krmno bilje

Švedska djetelina dobro podnosi hladna i vlažna tla Švedska djetelina u odnosu na crvenu djetelinu bolje podnosi i bolje raste na močvarnim i hladnim tlima, a može preživjeti i kraće razdoblje pod stajaćom vodom. Za vlažna i hladna ilovasta tla te glinena tla ova vrsta je najpogodnija od svih djetelina. Suha, plitka i siromašna tla nisu pogodna za njezin uzgoj.

Agrotehnika proizvodnje Za uzgajanje švedske djeteline vrijede gotovo ista pravila koja vrijede i za crvenu djetelinu, odnosno djeteline uopće. Švedska djetelina može se iskorištavati No, kako je sjeme švedske djeteline vrlo ispašom iako joj bolje odgovara košnja sitno, gotovo dvostruko sitnije u odnosu na crvenu djetelinu, tlo mora biti vrlo dobro pripremljeno. Sjetveni sloj treba biti dobro slegnut. Sije se vrlo plitko, na dubinu od 0,5 do 1 cm. Za 1 ha imajući u vidu broj zrna u 1 kg sjemena, bilo bi dovoljno 4-5 kg, ali se najčešće siju dvostruke količine, 8-10 kg/ha zbog nedovoljno dobre pripremljenosti tla za tako sitno sjeme. Švedska djetelina, kako je to već istaknuto, sporo se razvija pa je nužno da tlo prije sjetve i u prvim fazama razvoja biljaka bude čisto od korova. U tijeku uzgoja usjevu je potrebno osigurati dovoljno hranjiva, osobito s obzirom na činjenicu da se švedska djetelina obično uzgaja na siromašnim tlima i u uvjetima koji su manje povoljni za crvenu djetelinu. U odnosu na P2O5 i K2O ima manje zahtjeve nego crvena djetelina, ali može podnijeti veće koli��ine dušika. Pri uzgoju ove vrste na tlima s niskim pH potrebno je primijeniti 501000 kg/ha vapna, iako švedska djetelina bolje podnosi kisela tla nego crvena djetelina.

Iskorištavanje, hranjiva vrijednost i produktivnost Švedska djetelina ima nježniju stabljiku, koja lako poliježe. Stoga se često uzgaja u smjesi s travama koje joj služe kao oslonac. Sijana u smjesi s travama, švedska djetelina može biti korištena na različite načine, kao pokošena zelena masa, sijeno, silaža ili ispaša. Smjese švedske djeteline s travama pogodnije su za spremanje sijena u odnosu na čisti usjev, jer se lakše kose zbog manjeg polijeganja, a lakše se i suše. Ipak, u smjesama za spremanje sijena treba prevladavati djetelina. Smjese namijenjene za ishranu u zeleno, spremanje silaže ili is73


krmno bilje pašu trebaju sadržavati veći postotak trava, radi manje opasnosti od nadimanja stoke, a kod spremanja silaže radi lakšeg procesa siliranja. U takvim smjesama trave trebaju biti zastupljene s oko 50 posto, a u smjesama za pašu udio trava može biti i veći. Švedska djetelina može se iskorištavati ispašom, iako joj bolje odgovara košnja. U smjesi sa švedskom djetelinom uzgaja se mačji repak, vlasulja livadna, a na suhljim tlima s klupčastom oštricom. U smjese namijenjene pašom može doći u obzir i livadna vlasnjača, koja je trajna i dobro podnosi ispašu. Hranjiva vrijednost švedske djeteline slična je hranjivoj vrijednosti crvene djeteline, ali je njezino sijeno nježnije i bolje kakvoće. Za spremanje u obliku sijena švedsku djetelinu treba kositi kad procvjeta oko 50 posto biljaka. Sijeno švedske djeteline u hranidbi stoke ima prednost i stoga što biljke nisu obrasle dlačicama, pa stoka rado jede, jednako kao i zelenu krmu. Produktivnost švedske djeteline je slabija u odnosu na produktivnost crvene djeteline, te stoga ova vrsta nema onaj značaj koji ima crvena djetelina bez obzira na skromne zahtjeve i veliku otpornost prema hladnoći. Slabija produktivnost švedske djeteline proistječe iz činjenice da ona često daje samo jedan dobar otkos, zbog nedostatka vode tijekom ljeta. No, ako su biljke košene u ranijim fazama razvoja, te ako na raspolaganju imaju dovoljno vlage, naknadni porast može biti posve dobar. Švedska djetelina daje 6-7 t/ha sijena, a u povoljnim uvjetima prinosi mogu dostići i 10-12 t/ha.

Uljana rotkva za hranidbu stoke i zelenu gnojidbu Uljana rotkva je vrsta koja brzo raste, dobro se prilagođava na sve uvjete proizvodnje i daje visoke prinose. Ne podnosi zimske mrazeve, pa se u proljeće ne javlja kao korov. Zbog velike lisne mase stoka je rado jede, a osobito krave kod kojih se povećava mliječnost, te su životinje otpornije prema bolestima. Uljana rotkva se ubraja u jednogodišnje zeljaste biljke, a zbog velike količine zelene mase i vretenastog korijena koji rahli tlo upotrebljava se kao biljka za zelenu gnojidbu i kao krmno bilje. Vrlo je otporna prema suši i zato se koristi u postrmnoj sjetvi, pa i u uvjetima suhog ratarenja daje dobre prinose. Uljana rotkva je odlična predkultura jer jakim korijenovim sustavom do- Uljana rotkva bro prorahljuje i prozračuje tlo. Spriječava razvoj nematoda i korova, te povećava prinos svih poljoprivrednih kultura. 74


krmno bilje

Lucerna – osjetljiva na monokulturu Značaj lucerne u proizvodnji voluminozne stočne krme vrlo je velik, jer osigurava visoke prinose kvalitetne bjelančevinaste stočne hrane. Prinosom od 12,0 t/ha suhe tvari (14,0 t/ha sijena), ona je najveći proizvođač bjelančevina po hektaru (2000-2400 kg/ha).

Agrotehnika proizvodnje Iskustva iz proizvodnje lucerne pokazuju da je osjetljiva na monokulturu, te da je nikada ne treba sijati ponovno na tlo na kojem je već bila barem 4-5, a najmanje 2-3 godine. Najbolji predusjevi za lucernu su okopavine, zatim strne žitarice, a jednogodišnje i višegodišnje mahunarke trebalo bi izbjegavati. Dubina obrade tla uvjetovana je zemljišnim i klimatskim prilikama, koje su u nas dosta promjenljive. Sve se češće ističe potreba dublje obrade tla i njezina pravodobnog obavljanja. Budući da mali proizvođači nemaju mehanizaciju za duboku obradu tla, obradu mogu kombiniraLucerna u punoj cvatnji ti tako da obave podrivanje tla na dubinu od 40-45 cm, a zatim oranje na dubinu od 20 cm. Dubokom obradom (35-40 cm ujesen), kao i kombinacijom podrivanja sa srednje dubokim oranjem, stvaramo povoljne uvjete za akumulaciju vode, brži razvitak korijena, pojačanu mikrobiološku aktivnost tla, te učinkovitiji rad kvržičnih bakterija (Rhizobium meliloti). Podrivanje se može obaviti podrivačima ili običnim plugom s kojega se skida daska. Ako lucernu sijemo kasno ljeti, najprije se obavi plitko oranje ili tanjuranje (10-12 cm) u srpnju, a potom u kolovozu oranje (35-40 cm) ili kombinacija podrivanja i oranja te površinska priprema tla. Oranje treba obaviti bar 10-14 dana prije sjetve kako bi se tlo do sjetve sleglo. Nakon oranja brazdu 75


krmno bilje treba odmah zatvoriti i u povoljnom trenutku obaviti predsjetvenu pripremu tla. Predsjetvena priprema tla vrlo je važna agrotehnička mjera za kvalitetnu sjetvu. Njome trebamo što bolje izravnati površinu tla i dovesti ga u stanje sitnomrvičaste strukture. Površinski sloj tla mora biti slegnut, jer se samo u poravnatom, strukturnom i stegnutom tlu može obaviti kvalitetna sjetva, s pravilnim rasporedom sjemenki na potrebnu dubinu tla. Ako sijemo u neslegnuto tlo, sjeme lucerne jednostavno “procuri” u dublji sloj, iz kojega ne može niknuti. Ovo je jedan od razloga zašto imamo rijetka lucerišta i pored sjetve većih količina sjemena. Priprema tla za sjetvu u kasno ljeto znatno je teža, pa su nakon oranja potrebiti energični zahvati, kao što su višestruko tanjuranje, površinsko usitnjavanje sa slijeganjem tla.

Sjetva u slegnuto tlo Sjetva na slegnuto tlo je nužna, radi uspostavljanja kapaliriteta između vlage dubljih slojeva i sjemena. Ovo se slijeganje tla provodi odležavanjem obrađenog tla sedam do deset dana do sjetve, ili se obavlja valjanje rebrastim valjcima (brilion valjci). Prema nekim podatcima, na valjanom je tlu izniklo više biljaka nego na površini koja nije valjana. Prinosi sijena koji se mogu postići s lucernom puno su veći nego što ih mi postižemo, a razlog je neodgovarajuća gnojidba. Na osnovi sadržaja hranjiva u biljci u vrijeme košnje te mobilizacije hranjiva u tlu, za prinos sijena od 10 t/ha lucerna iznosi iz tla oko 300 kg dušika, 70-170 kg P2O5, 180-200 kg K20 i oko 300 kg CaO. Dušik se daje u prvoj godini 60-80 kg/ha te u trećoj i četvrtoj godini 20-40 kg/ha. Lucerna se može sijati ujesen od druge polovice kolovoza do prvog desetodnevlja rujna, ili u proljeće u ožujku, vodeći računa o tome da se pri jesenskoj sjetvi dovoljno razvije, kako bi izdržala zimu, a pri proljetnoj kako bi izdržala sušno razdoblje. Razmak između redova kreće se od 12 do 23 cm, iako je sve više proizvođača koji sjetvu obavljaju međurednim razmakom od 25 cm. Sjeme lucerne je sitno, pa stoga sjetvu treba obaviti na dubinu od 0,5 do 2,0 cm. S dubinom sjetve opada broj niknutih biljaka. Ako želimo dobiti dobro nicanje lucerne, onda sjetva ne smije prelaziti dubinu od 2,5 cm, jer dubokom sjetvom “bacamo” sjeme, što gospodarski nije opravdano. Pri idealnoj sjetvi specijalnim sijaćicama bilo bi dovoljno 8-9 kg/ha sjemena za sklop 350-400 biljaka po m2. Ipak se i pri takvoj sjetvi upotrebljava 12-15 kg/ ha. Pri sjetvi manje preciznim sijaćicama norma sjetve sjemena kreće se od 15 do 20 kg/ha. Prevelike količine sjemena nemaju nikakvog opravdanja, jer poskupljuju proizvodnju, a osim toga pregust usjev vrlo se brzo prorijedi, zbog jake konkurencije biljaka. 76


krmno bilje

Pašno-košni sustav pogodan za mačji repak Mačji repak (Phleum pratense L.) je zbog produktivnosti i kakvoće jedna od vrlo značajnih višegodišnjih vrsta trava. U prirodnoj flori sreće se na livadama, pašnjacima, često u rjeđim šumama, na grobljima, putovima i rubovima oranica, počevši od nizinskih područja, pa sve do visokih Alpa na visini od 2650 m nadmorske visine.

Biološka svojstva i uvjeti uzgoja Mačji repak je višegodišnja vrsta koja se za proizvodnju krme može uzgajati 6-7, a ponekad i do 10 godina. Pri povoljnim uvjetima niče brže nego druge vrste (za 5-8 dana). Nakon nicanja prvi porast je dosta polagan, osobito ako nema dovoljno svjetlosti. Busanje počinje nakon razvijanja 3-4 lista. Kasniji razvoj i porast je brži, tako da već u godini sjetve (uz dovoljno vlage, hranjiva i svjetlosti) oblikuje i generativne izboje, odnosno daje sjeme. U proljeće, inače, počinje s porastom vrlo rano, ali kasnije zaostaje u razvoju tako da cvjeta tek u lipnju, u višim područjima i kasnije. Pod uvjetom da ima dovoljno vlage, po košnji i ispaši dobro se regenerira, tako da može dati veći broj otkosa (3-4). Kad na raspolaganju nema dovoljno vlage, regeneracija je vrlo slaba, a može i potpuno izoMačji repak već u godini sjetve daje sjeme stati. Vrlo je otporan na zimu, dugotrajni snježni pokrivač i rane mrazeve, te je vrlo pogodan za uzgajanje u brdskim i planinskim područjima. Najbolje se razvija u uvjetima prohladne i vlažne klime. Za njegov razvoj nisu povoljne topla i vlažna, niti topla i suha klima, jer ne podnosi dobro visoke temperature, a ni sušu zbog plitkog korijenova sustava. Kako treba dosta hranjiva i vlage, na suhim i siromašnim tlima brzo propada. Što se tiče tla, najbolje uvjete za razvoj pružaju srednje teška do teška tla, barem umjereno drenirana, dobro opskrbljena hranjivima, posebno 77


krmno bilje dušikom i vodom, pH 5,5-8,0. Prema novijim podatcima, mačji repak se dobro prilagođava kiselim, pa čak i ekstremno kiselim tlima pH do 3,8.

Iskorištavanje, hranjiva vrijednost i produkcija Mačji repak se može s uspjehom koristiti za spremanje sijena, silaže, ishranu u zeleno, pa čak i za ispašu. Za spremanje kvalitetnog sijena mačji repak mora biti košen barem u fazi početka klasanja. Ako se njegova košnja odlaže za kasnije, masa mu jako ogrubi pa ga stoga stoka nerado jede, a osim toga hranjiva vrijednost se jako smanjuje. Kvalitetna silaža od mačjeg repka može se dobiti pri nešto kasnijoj košnji, koja bi se ipak morala obaviti prije cvatnje. Ako su zasijane velike površine pod mačjim repkom ili smjesama, potrebno ih je početi koristiti ranije kako bi se dobila kvalitetna krma. Mačji repak se često sije, u smjesama namijenjenim za košnju, s crvenom djetelinom zbog sličnih zahtjeva za uvjete sredine. U tu svrhu, može se sijati i sa švedskom djetelinom ili smiljkitom, kojima dosta odgovara po indeksu konkurencije (prodornosti), budući da mačji repak nije prodorna vrsta. Mačji repak se može koristiti i ispašom, mada mu isključivo pašni način korištenja osobito ne odgovara, posebno ako se ispašuje suviše nisko i često. Nije osobito pogodan za ispašu i stoga što mu je produkcija ljeti, posebno u sušnim uvjetima, niska. Najbolje će biti ako se koristi pašno-košnim sustavom, jer mu dulje razdoblje regeneracije omogućuje da obnovi rezerve hranjive materije u prvim internodijima. Hranjiva vrijednost mačjeg repka je visoka, ali kao što je spomenuto, ovisi o fazi razvoja biljaka. Tako, u fazi lišća (prije vlatanja) sadržava 15,5%, u fazi ranog porasta u stablo 10,8%, u fazi početka klasanja (5% isklasalih biljaka) 6,03% i u fazi cvatnje samo 3,99% probavljivih proteina. S druge strane, sadržaj sirove vlaknine značajno se povećava sa 2022%, koliko mačji repak sadržava u najranijim fazama do 36% u fazi cvatnje, a probavljivost sa 80 na 57%. Prema tome, kvalitetna krma mačjeg repka može se dobiti samo ako se koristi dovoljno rano. Mačji repak je visokoproduktivna vrsta. Sorte mačjeg repka u prosjeku daju 10-18 t/ha sijena. Najveći dio prinosa ostvaruje se u prvom otkosu, jer premda se dobro regenerira, u uvjetima nedostatka vode idući otkosi su znatno reducirani, a u uvjetima jačih suša mogu potpuno izostati.

Sortiment Sorta B-10 je srednje kasna, otporna na zimu, a u proljeće rano počinje s porastom. Dobro se regenerira, a puni prinos postiže u drugoj i trećoj godini. Krim je srednje kasna sorta, vrlo otporna na niske temperature i bolesti. Dobro podnosi intenzivnu ispašu i čestu košnju. Bilbo je srednje kasna sorta, vrlo otporna na bolesti. Daje vrlo visoke i stabilne prinose. Foka je srednje rana sorta koja dobro uspijeva na srednje teškim tlima i daje stabilne prinose uz manje intenzivnu tehnologiju proizvodnje. 78


zaštita

bilja zaštita bilja

Zaštita jabuka od bolesti prije skladištenja Strah voćara za zdravstvenim stanjem kasnih sorata jabuka ne završava jesenskom berbom, jer većina takvog uroda završava u hladnjačama za njihovo skladištenje tijekom zimskih mjeseci. Posljednjih su godina u Hrvatskoj značajno povećani kapaciteti za čuvanje plodova jabuka kontroliranom atmosferom (ULO-hladnjače), ali ni vrhunska tehnologija skladištenja “ne može liječiti” ako ulazna sirovina pati od patoloških poremećaja čije su infekcije zabilježene u voćnjacima pred samu berbu ili su lošijeg fiziološkog stanja. Općenito vrijedi pravilo da tijekom vlažnih godina možemo očekivati više problema s bolestima jabuke tijekom skladištenja, pa tijekom ljeta i zadnjim zaštitama treba birati pripravke koji osim krastavosti suzbijaju i najvažnije gljivične bolesti uskladištene jabuke. Pritom su velike razlike u vrsti, dinamici i štetnosti pojedinih skupina bolesti jabuke između izrazito sušnih sezona u odnosu na prekomjerno vlažne proizvodne godine. U natprosječno vlažnim godinama bilježimo veće štete od “skladištne” krastavosti (Venturia inaequalis), smeđe truleži plodova (Monilinia fructigena), gorke truleži (Colletotrichum spp. = sin. Gleosorium spp.) i meke truleži plodova jabuke (Penicillium spp.). U izrazito mokrim sezonama na nedovoljno zaštićenim urodima jabuka još se pojavljuju gljivice iz rodova Phytophthora, Botrytis, Botryosphaeria, Aspergillus, Mucor, Corticium i Rhizopus, a u ekološkoj proizvodnji jabuke poseban su problem Gloedes pomigena i Schizothyrium pomi. Tijekom izrazito sušnih godina kad ljeti bilježimo vrlo visoke temperature, nisku relativnu vlažnost zraka i rijetke oborine, možemo očekivati razvoj određene skupine uzročnika gnjiloće plodova koje uzrokuju gljivice roda Stemphylium, Fusarium, Alternaria, Trichotecium, Coniothyrium, Ulocladium i Phyllosticta. Također bilježimo i značajne štete od neparazitskih bolesti jabuka ili fiziopatija tijekom ekstremnih godina, posebice od gorke pjegavosti kao posljedice nedostatka kalcija (engl. bitter pit), staklavosti plodova (engl. water core) i paleži kožice (engl. scald). U uvjetima kad tijekom kolovoza padne više od 100 mm kiše valja očeki79


zaštita bilja vati dominantne patološke poremećaje jabuke u skladištenju: kasnu krastavost, smeđu trulež, gorku trulež i meku trulež plodova jabuke. Bitka protiv najopasnije gljivične bolesti krastavosti (Venturia inaequalis) u integriranoj proizvodnji jabuke traje gotovo 6 mjeseci (od otvaranja prvih pupova do berbe), a moguće vlažno razdoblje tijekom kolovoza i(ili) prve polovice rujna može pogodovati vrlo kasnim infekcijama ili zarazama plodova jabuke. Isti se u stadiju inkubacije (bez vidljivih simptoma) mogu unijeti u skladište (ULO hladnjače). U tom slučaju se naknadno tijekom skladištenja razviju crne pjege na kožici plodova (osobito uočljive na sorti zlatni delišes). Dugo se godina za uzročnika smeđe truleži plodova jabuka (Monilinia fructigena) smatralo da je parazit rana (npr. od tuče, uzročnika crvljivosti i dr.). No, uz dugotrajno vlaženje plodova, visoku vlažnost zraka i jači potencijal bolesti (veliki broj spora) moguće su i izravne infekcije kroz neoštećeno tkivo. Moguće su i naknadne infekcije monilijom i tijekom skladištenja, osobito u priručnim prostorijama (npr. podrumu) ako je temperatura zraka previsoka za čuvanje jabuka. Na kožici ploda jabuke razvija se smeđa pjega, koja se brzo 1

2

3

4

Osim najčešćih patoloških poremećaja plodova jabuka kasnih sorata namijenjenih čuvanju tijekom zime u suvremenim ULO-hladnjačama (smeđa trulež – Monilinia (1), gorka trulež – Gleosporium (2 i 3), te kasna krastavost – Venturia (4), . Još su veće i učestalije štete od različitih neživih ili fizioloških poremećaja (na slikama dolje – pucanje plodova zbog neravnomjerne opskrbe voćaka vlagom, neželjena “mrežavost”, sunčana palež i gorka pjegavost).

80


zaštita bilja povećava, zahvaća veći dio ili čitav plod uz potpuno propadanje unutrašnjosti mesa. U voćnjaku se na plodu formiraju koncentrično poredani žuto-sivi jastučići, a u skladištima se razvija i tzv. “crna ili sterilna monilija”. Plodovi potpuno pocrne, tkivo ispod tamne kožice je smeđe boje, a nema formiranja konidija u obliku koncentrično poredanih jastučića na površini plodova. Uzročnik ove bolesti je Monilia laxa f.sp. mali. Gorka trulež plodova (Colletotrichum spp. = Gleosporium spp.) je najčešće opisana bolest jabuka tijekom čuvanja u specijaliziranim hladnjačama. Zaraza jabuka uzročnikom gorke truleži nastaje tijekom vegetacije, a osobito posljednja dva mjeseca pred berbu. Infekcijama u tom razdoblju pogoduju učestale i obilne kiše, pa smo simptome gorke truleži proteklih nekoliko sezona pronalazili na stablima sorte idared prije početka berbe. Ipak, znakovi ove bolesti se najčešće pojavljuju u hladnjači, često od siječnja do kraja čuvanja jabuka. Posljedice se prepoznaju kao svijetlosmeđe okrugle pjege koje kasnije potamne. Meka trulež plodova jabuke (Penicillium spp.) se razvija tijekom skladištenja na mjestima oštećenja od udaraca, ogrebotina, natučenja, štetnika itd. Tek u vrlo povoljnim uvjetima moguće su infekcije kroz lenticele. Tkivo lezije je u početku vodenasto, svijetlosmeđe ili tamnije crvenkasto-smeđe boje, a zdravi dio je oštro ograničen od bolesnog. Unutar lezija u početku se razviju bijele nakupine koje s vremenom postaju zelenkasto-plave. Iz navedenih opisa bolesti je vidljivo da zbog skladištnih bolesti jabuke program kemijske zaštite počinjemo usmjeravati već sredinom srpnja, odnosno u zadnje 3 do 4 zaštite biramo fungicide koji površinski sprječavaju kasne i latentne infekcije. Prednost pritom dajemo djelatnim tvarima ciprodinil (Chorus 75 WG; karenca=35 dana), trifloksistrobin (Zato WG; karenca=21 dan), kaptan (Captan WP 50, Merpan WP ili Stoper WP; karenca =21 dan), Zato Plus WG (trifloksistrobin & kaptan) (karenca = 21 dan) i noviji pripravak Bellis WG (boskalid & piraklostrobin) (karenca = 7 dana jabuka za hladnjaču i 10 dana jabuka za tržište). Jedan te isti pripravak ne koristi se više od 2-3 puta tijekom sezone (izuzetak su pripravci na osnovi kaptana koji se u integriranoj proizvodnji smiju koristiti 3-5 x tijekom jedne sezone). Noviji pripravak Bellis WG je odlične djelotvornosti na krastavost jabuka (Venturia inaequalis), ali ga preporučujemo koristiti isključivo za zadnju zaštitu jabuke (ili kruške) koja se bere i skladišti u hladnjačama tijekom zime! Ovisno o zdravstvenom stanju plantažnih nasada jabuka zadnje mjere zaštite su moguće u razmacima 14-18 dana, odnosno program zadnjih zaštita usmjeravamo prema potrebi suzbijanja štetnika, poglavito štetnih gusjenica i protiv bolesti jabuka u postupku skladištenja. Ove su mjere važne u kasnim sortama jabuke koje nisu oštećene tučom, a namijenjenim skladištenju tijekom zime, npr. idared, zlatni delišes, jonagold, braeburn, granny smith, fuji i slično. 81


zaštita bilja

Posjetite nas, saznajte, pitajte i predlažite teme o kojima želite saznati više.

Kliknite

u svijet Syngente www.syngenta.hr

82 Syngenta Agro d.o.o., Samoborska cesta 147, 10090 Zagreb, Tel.: 01/3887 670, Fax: 01/3887 671


zaštita bilja

Bolesti rasada povrća Na svim povrtlarskim vrstama (pogotovo na rajčici, paprici, salati, krastavcima i svim vrstama kupusnjača), tijekom proizvodnje rasada javlja se veliki broj bolesti, koje mogu uzrokovati velike štete na mladim biljkama, a nekada i totalno propadanje rasada. Bolesti tijekom proizvodnje rasada uglavnom uzrokuju razne patogene gljive i tzv. pseudogljive, koje su uobičajeni i uvijek prisutni stanovnici tla i supstrata za uzgoj, a ubrzano se Simptomi truleži korijena uzrokovani gljivom Chalara ili Thileaviopsis razvijaju u vlažnim uvjetima kakvi upravo vladaju u klijalištima i rasadima. Simptomi bolesti se najčešće pojavljuju u vidu paleži klijanaca, polijeganja rasada te u vidu truleži korijena i korijenovog vrta. Patogene gljive i pseudogljive koje ih uzrokuju, mogu biti iz više rodova, a to su: Rhizoctonia, Pythium, Chalara (Thieleviopsis), Olpidium, Fusarium, Phytophthora, Sclerotinia i dr. Bez obzira o kojoj se bolesti, o kojim patogenim gljivama i o kojim kulturama povrća radi, simptomi su uvijek vrlo slični, kao i same mjere suzbijanja. Simptomi oštećenja na mladim biljčicama Najčešći simptomi bolesti koje uzrokovani vrstama Pythium i Rhizoctonia uzrokuju navedene gljive: Simptomi se uglavnom javljaju odmah nakon klijanja biljaka, i to najčešće na prizemnom dijelu stabljike klijanaca. Staničje zaraženih biljčica na tom dijelu posmeđuje i truli, uslijed čega biljke poliježu, što je tipičan znak ovih oboljenja. Simptomi se javljaju uglavnom u zoni korijenovog vrata na prijelazu iz podzemnog u nadzemni dio. Najosjetljivije su biljčice u fazi prvog para pravih listova. Bolestima pogoduje velika vlaga u klijalištima, pregusta sjetva, slaba osvijetljenost i loša prozračnost, što 83


zaštita bilja

Tijekom proizvodnje rasada povrća u klijalištima postoji velika opasnost od bolesti

je obično uvijek slučaj u klijalištima i rasadima. Palež klijanaca i polijeganje rasada najčešće uzrokuju gljive iz roda Olpidium i pseudogljive iz roda Pythium. Uz palež klijanaca i polijeganje rasada također se vrlo često javlja i trulež kore korijena, zbog čega biljčice zaostaju u razvoju ili potpuno propadaju, kao što je slučaj kad je korijen napadnut gljivom Chalara elegans (Thieleviopsis basicola) ili Rhizoctonia solani. Suzbijanje bolesti: Mjere suzbijanja protiv svih ovih opisanih bolesti su uglavnom preventivne, kao što su sterilizacija i dezinfekcija tla, sjetva zdravog i fungicidima tretiranog sjemena povrća, smanjenje vlage i provjetravanje klijališta, primjena dobro osmišljenog plodoreda te iznošenje zaraženih biljaka iz rasada ili klijališta. Od preventivnih najvažnija bi bila dezinfekcija tla za klijalište pomoću dazometa (Basamid Granulat), ali se mora strogo držati uputa za primjenu. U novije vrijeme znatan napredak je dobiven korištenjem hidroponskog uzgoja rasada. Kemijske mjere zaštite fungicidima se provode u slučaju jačeg napada bolesti. Od kemijskih mjera suzbijanja, prema nekim iskustvima iz svijeta, mogu se koristiti fungicidi i to zalijevanje 2%-tnom otopinom kaptana (Captan 50 WP, Merpan WP i dr.) i mankozeba (Dithane M-45 WP, Star 80 WP i dr.), na mjestima gdje se pojavila zaraza. Također, biljke i tlo se mogu zalijevati nekim sistemičnim fungicidima kao: karbamatima (Previcur 607 SL, Proplant SL i dr.), etil-fosfonatima (Aliette WP, Avi WP i dr.), ili karbendazimima (Bavistin FL i dr.), kojima se postiže vrlo zadovoljavajuća i uspješna zaštita. 84


zaštita bilja

Viroze krumpira Proizvodnja krumpira pod velikim je utjecajem brojnih infektivnih i neinfektivnih čimbenika, a među njima najvažnije mjesto pripada virusima zbog načina prenošenja, brzine širenja, sistemičnog tipa zaraze i utjecaja na smanjenje prinosa. Poznato je više od 20 virusa koji u prirodnim uvjetima mogu zaraziti krumpir, od kojih neki izazivaju znatno sniženje prinosa. Zarazi s virusima pogoduje vegetativno razmnažanje krumpira gomoljima kojima se virusi prenose iz generacije u generaciju. Većinu virusa na krumpiru prenose lisne uši, najznačajniji vektori viroza, no postoje i drugi prenosioci kao nematode, cikade, spore nekih gljiva itd. Unutar nasada neki se virusi (PVX) šire kontaktom s jedne biljke na drugu preko povrijeđenog tkiva. Najvažniji način širenja virusa zaraženim gomoljima i u vegetaciji lisnim ušima je Y virus krumpira PVY (Potato virus Y) i virus uvijenosti lišća krumpira PLRV (Potato leaf roll virus). Potato virus Y PVY je kod nas i u svijetu najrasprostranjeniji virus krumpira, koji se u odnosu na ostale viruse krumpira najintenzivnije širi. Postoji i nekrotični soj ovog virusa Potato virus Y necrotic-tuber necrotic PVYNTN koji na osjetljivim sortama izaziva prstenastu nekrozu goY virus krumpira PVY: Nekroze na listu krumpira molja. (lijevo) i uvijanje listova (desno) Simptomi koji nastaju zbog Y virusa u biljci ovisni su od soja virusa, sorte krumpira, vremena inokulacije (primarna ili sekundarna zaraza) i ekoloških čimbenika. Najčešći simptomi primarne infekcije izazvani običnim sojem Y virusa su nekroza, šarenilo, žućenje i prijevremeno odumiranje listova. Nekroza lisnog tkiva najčešća je u obliku crtkanosti nervature i nekrotičnih kružića, zbog čega dolazi do otpadanja listova. Kod sekundarne zaraze također se javlja crtkana nekroza nervature lista, mozaično šarenilo, uvijanje vrhova listova odnosno kovrčanje lišća. Lišće je krto i lako se kida. Zbog sušenja i otpadanja donjih listova samo vršni listovi budu skovrčani, skraćenih peteljki. Jače nekroze nastaju kod primarne zaraze, a mogu se javiti i na cimi. Intenzitet simptoma vrlo je ovisan o sorti. Prstenaste nekroze na gomoljima manifestiraju se u velikim nekrotičnim prstenima, pojedinačnim ili koncentričnim, ponekad međusobno spojenim, koji u pravilu uvijek okružuju okca gomolja. Ovi prsteni nikada ne zalaze dublje u 85


zaštita bilja gomolj, već su površinski vezani samo na pokožicu. Virus se širi sadnjom zaraženih gomolja iz godine u godinu, u nasadu sokovima zaraženih biljaka i lisnim ušima, među kojima je najveći vektor breskvina lisna uš Myzus persicae. Virus uvijenosti lišća krumpira PLRV (Potato leaf roll virus) je uz PVY ekonomski najštetniji virus krumpira kod nas. Raširen je svagdje gdje se krumpir uzgaja, a prinos može sniziti i preko 70%. Simptomi se javljaju na listovima, a mogu i na gomoljima. Primarni simptomi koji se javljaju nakon infekcije je uvijanje liski krumpira prema licu lista, na vršnim dijelovima stabljike. Sekundarni simptomi nastaju na biljkama izraslima iz zaraženih gomolja, a sastoje se od jakog uvijanja starijih listova na donjim etažama biljke. Simptomi na gomoljima kod nekih sorata krumpira javljaju se u vidu nekroze provodnog sistema floema i mrežaste nekroze uvijenosti lišća krumpira na presjeku gomolja (net necrosis). Nekroza Virus PLRV: na biljci (gore) i na prerezu floema javlja se i kod primarne i sekundarne gomolja mrežasta nekroza (dolje) zaraze, a uočljivija je kod krupnijih gomolja. Potato virus X PVX, biljno patogeni virus, također je proširen po cijelom svijetu. Sinonimi su potato latent virus i potato mild mosaic virus (blago mozaični). Postoji nekoliko sojeva koji inficiraju biljke iz porodice Solanaceae uključujući krumpir, rajčicu i duX virus krumpira PVX na vršnom dijelu stabljike (gore) i na han, neke vrste iz porodica Chenopodiaceae, biljci u nasadu (dolje) Amaranthaceae i Leguminosae. Gubici na prinosu krumpira iznose približno 15% i više. Iz vegetacije u vegetaciju virus se prenosi zaraženim gomoljima. Mehanički se prenosi s biljke na biljku dodirom listovima, izbojima i korijenom, strojevima, alatima, životinjama i čovjekom. Simptomi variraju prema soju virusa. Često nema vidljivih simptoma pa odatle i ime latentni virus. Ponekad se na listovima pojavi blaga prošaranost, blagi mozaik. Međutim PVX je najštetniji ako se pojavi u kombinaciji s PVY ili PVA. U tom će se slučaju pojaviti mozaična smežuranost listova, koju prati često teška naboranost, smeđenje lisnog tkiva, ugibanje biljaka i nekroza gomolja. 86


zaštita bilja

Suzbijanje viroza Suzbijanje se sastoji isključivo u sprječavanju pojave viroza. Postiže se sadnjom otpornih sorata, sadnjom zdravih gomolja, proizvodnjom kvalitetnog sjemenskog krumpira, uništavanjem oboljelih biljaka u nasadu sjemenskog krumpira najkasnije do kraja prve trećine vegetacije, suzbijanjem lisnih uši, dislokacijom proizvodnje sjemenskog krumpira u izolirana područja gdje se ne proizvodi konzumni krumpir i proizvodnjom bezvirusnog sjemenskog krumpira kulturom tkiva.

Bolesti lukovica luka i češnjaka Nakon berbe sva ubrana količina luka i češnjaka nije za trenutačnu uporabu, već se postupno troši do berbe iduće godine. Da bi se održala, plodovi se moraju uskladištiti. Prostorije za skladištenje moraju biti suhe, zračne i hladne. Najpovoljnija je temperatura od -1 do +2 °C. Očuvanost plodova ovisi o trajanju skladištenja i uvjetima u tom razdoblju, tijekom kojeg na njima dolazi do promjena, često i do propadanja. Promjene mogu biti parazitske, kada su uzročnici mikroorganizmi, gljive ili bakterije te promjene s neparazitskim uzročnicima, koje često nazivamo fiziološke bolesti.

Zaraza počinje u polju Fuzarijska trulež – u glavici češnjaka gore i na glavici dolje

Zaraza gljivicama uzročnicima bolesti uvijek počinje u polju, a zaraženim lukovicama unosi se u skladište. Obilne kiše za vrijeme uzgoja i berbe predispozicija su truleži uskladištenih lukovica. Mehaničke povrede uz loše uvjete uskladištenja previsoku temperaturu i relativnu vlagu zraka ubrzat će propadanje luka i češnjaka. Nekoliko je gljivica koje izazivaju propadanje luka i češnjaka za vrijeme čuvanja. Sve one prenose se zaraženim tlom i zaraženim biljnim ostacima a neke i zaraženim lučicama. Zaštita fungicidima najčešće je nedovoljna. Najbolja zaštita sastoji se u preventivi, prvenstveno u održavanju dovoljno širokog plodoreda, sjetvi zdravog sjemena, sadnji samo zdravih lučica, sadnji otpornih sorti. Uvijek treba izbjegavati pregustu sadnju i prejaku gnojidbu. 87


zaštita bilja

Gljivične bolesti Uzročnik fuzarijske truleži Fusarium oxysporum f. sp. cepae izaziva na bazi luka razvoj nakupina bijele plijesni uz vodenastu trulež. Unutarnje su ljuske ružičaste boje mesa. Napada i češnjak. U skladištu zaraza se širi s bolesnih na zdrave lukovice. Siva plijesan Botrytis allii izaziva trulež vrata glavice luka, koja se širi prema dolje zahvaćajući vanjske i unutarnje ljuske. Na površini zaraženih dijelova razvija se masa sivih prašnjavih spora. Siva plijesan Botrytis pori uzrok suhe truleži češnjeva češ-

Fuzarijska trulež – nakupina bijele plijesni uz vodenastu trulež na bazi luka

njaka, čije je tkivo osušeno i pretvoreno u masu sivih prašnjavih spora. Purpurna pjegavost Alternaria pori počinje u dijelu vrata lukovice Siva plijesan izaziva trulež Siva plijesan – trulež vrata luka i češnjaka ili vrata glavice luka glavice luka širi se prema na mjestima medolje haničkih oštećenja u vidu crvenkasto purpurnih koncentričnih pjega. Na kraju boja se promijeni u crnu, a pod ljuskama napreduje poluvlažna trulež tkiva. U vegetaciji na listovima nastaju male ovalne sivkasto bijele pjege. Sklerocijska trulež Sclerotium rolfsii izaziva u početku prljavo bijele pjege koje se razvijaju na vanjskim ljuskama luka i češnjaka. Kasnije se bijela svilenkasta plijesan, lepezasta oblika širi po njihovoj površini. Zbog infekcije plavom plijesni Penici- Sklerocijska trulež – prljavo bijele llium sp. razvijaju se na glavici luka blije- pjege na vanjskim ljuskama luka do žute lezije pokrivene s tipičnim plavo-zelenim sporama. Razvoj počinje u polju. Prenosi se sadnjom zaraženog sadnog materijala, zbog čega se preporu88


zaštita bilja

Plava plijesan – na površini česna češnjaka blijedo žute lezije s plavozelenim sporama

čuje sadnja lučica tretiranih fungicidom. Prije skladištenja luk treba pravilno osušiti. Plavu plijesan P. corymbiferum nalazimo na češnjaku, zbog koje je tkivo pojedinih češnjeva pretvoreno je u masu prašinastih spora plavozelene boje. Čađasta prištavost s uzročnikom Colletotrichum circinans

izaziva na vanjskim ljuskama luka srebrenca male tamnozelene do crne kvržice često poredane u koncentrične krugove. Prenosi se tlom u kojem preživi godinama. Toplo i vlažno vrijeme u vegetaciji omogućuje razvoj gljivice koja može zaraziti lukovice i bez mehaničkih povreda. Napadnut je i češnjak. Preventiva je jedina zaštita, neposredno poslije berbe prije skladištenja lukovice treba doCrna trulež – na vanjskim bro osušiti. ljuskama luka snopovi Crnu trulež izaziva Čađasta prištavost – na vanjljuskama luka srebrencrnih spora uzduž žila gljiva Aspergillus niger. skim ca male tamnozelene do crne Na vanjskim ljuskama kvržice luka i češnjaka oblikuju se snopovi crnih spora uzduž žila, koje se naboraju i gljiva prodire u unutarnje ljuske koje trunu. Previsoka temperatura i vlaga u skladištu izaziva obilnu produkciju spora A. niger na vanjskim ljuskama gdje se razviju čađave prevlake. Prenosi se zaraženim tlom i zaraženim biljnim materijalom. Nakon berbe luk treba Bakterioza meka pravilno osušiti na temperaturi ne trulež – mekane i sluzave unutarnje većoj od 30 oC, a relativna vlaga ljuske lukovice zraka kod uskladištenja ne smije prelaziti 80%.

Bakterioze U odnosu na gljivičnu trulež gdje se zaraza širi s ljuske na ljusku, bakterijska trulež napreduje uvijek već do sada zaraženom ljuskom. Trulež često može biti izazvana i kompleksom više bakterija, ali tada je teško utvrditi primarnog uzročnika. Vanjski izgled glavice luka ili češnjaka zaraženih bakterijom Erwinia carotovora 89


zaštita bilja nije promijenjen, one izgledaju zdravo. Jedini znak zaraze je neugodan miris, a na pritisak na vratu se pojavi prljavi, smrdljivi iscjedak. Zaraženo tkivo je mekano i sluzavo. Bakterija Pseudomonas gladioli pv. alliicola uzročnik je vodenaste truleži unutarnjih ljusaka, koje postaju kašaste strukture, smeđe, a ponekad zelenkaste obojene i posljednja svagdje prisutna bakterija Lactobacillus sp.

Preventiva je jedina zaštita Općenito, za sve mikoze i bakterioze vrijedi da zdrave lukovice mogu sadržavati malu količinu spora ili bakVodenasta trulež unutarnjih ljusaka terija, koje u normalnim uvjetima neće izazvati propadanje lukovica. No stresna stanja kao prekomjerno zalijevanje ili voda koja se zadržava na tlu tijekom vegetacije i mehaničke povrede lukovica predispozicija su da do truleži dođe prije ili kasnije tijekom skladištenja. Previsoka temperatura u skladištu ubrzava gljivičnu i bakterijsku trulež bez obzira na vrstu. Zaštita se sastoji samo od preventive, primjerice, listove luka i češnjaka treba uvijek odsijecati nekoliko cm iznad vrata lukovice, bolje više nego manje. Kod sušenja u sušari temperatura ne smije prijeći 30 oC, a po završetku temperaturu treba reducirati na temperaturu skladištenja.

Sušenje izboja i antraknoza maline Malinu napada veći broj bolesti i štetnika, ali ako provodimo preventivne mjere, najčešće nije potrebno provoditi kemijsku zaštitu. Do zaraza dolazi već kod sadnje, zbog čega treba saditi samo zdrave sadnice. Mjesta za sadnju moraju biti zaklonjena od vjetra, gdje se u jesen ne zadržavaju oborinske vode. Malina traži blago kiselo tlo, ne preteško i bogato organskom tvari, izloženo suncu.

Preventivna zaštita Preventivu obuhvaća dobro izbalansirana pravilna gnojidba, pravilna rezidba kod koje se ostavlja samo manji broj izdanaka na grmu, zbog boljeg prozračivanja biljke. Također i navodnjavanje mora biti dobro izbalansirano. Neke od najčešćih bolesti malina su sušenje izboja i odumiranje rodnih izdanaka maline, antraknoza ili pjegavost izdanaka. 90


zaštita bilja Slijedi redovno uništavanje korova domaćina mnogim štetočinjama, postavljanje oslonaca za njihove grane i kao posljednja mjera preventive, sadnja otpornih sorata. Cilj ovih mjera je kad god je moguće izbjeći primjenu sredstava za zaštitu bilja ili barem sniziti intenzitet zaraze i eventualne štete.

Sušenje izboja i odumiranje rodnih izdanaka maline Uzročnik ove bolesti je Leptosphaera coniothyrium, gljivična bolest koja izaziva slabiji rast pojedinih ili svih postranih rodnih grana. Na njima se razvijaju nekrotične pjege, oko kojih venu listovi. Tamno plave, ljubičaste uzdužne pjege javljaju se na glavnim izdancima, često oko pupa. S vremenom dosegnu dužinu od nekoliko cm. Povećavaju se dok ne Sušenje izboja maline i odumiranja zahvate cijeli izdanak. Početkom jeseni rodnih izdanaka maline L. coniotpočetna faza sušenja i pjeboja pjega se mijenja u srebrnastu, nakon hyrium: ge na izdancima maline čega kora raspuca. Sljedeće godine takvi izbojci ne rastu, a nadzemni dio se osuši. Ova bolest češći je mogući uzrok potpunog sušenja izdanaka, za razliku od antraknoze. Vrlo često zaraze su posljedica oštećenja izboja prilikom loše izvedene rezidbe. Ne smije se zaboraviti da kod rezidbe treba spaljivati sve odrezane izdanke. Gljivica Didymella applanata uzročnik je paleži izboja i ljubičaste pjegavosti izdanaka i uzrokuje pojavu Ljubičasta pjegavost izdanaka maline Didymella tamnih do tamnoljubičastih applanata na izdancima maline pjega na izbojima oko pojedinih pupova sredinom ili krajem ljeta. Sljedeće godine ovi se pupovi ne razvijaju ili rastu usporeno.

Antraknoza Kod zaraze antraknozom ili pjegavosti izdanaka koju izaziva gljivica Elsinoe veneta (syn. Ascochyta necans, Gloeospo91


zaštita bilja rium necator i Sphaceloma necator) po čitavoj dužini mladih izdanaka se u proljeće razvijaju sitne purpurne, sporadično raspoređene pjege. S vremenom rastu, proširuju se i malo udubljuju, unutarnji dio posivi obrubljen ljubičastim prstenom. Međusobno se spajaju uz posljedice velikih oštećenja rodnih grana. Kod ovih bolesti vrlo je važna rezidba, jer se njome omogućuje dobar protok zraka unutar grma i dovoljno dobra izloženost suncu. Rezidbu uvijek treba vršiti tijekom duljeg Antraknoza ili pjegavost izdanaka Elsinoe veneta na izdancima i listovima maline razdoblja suhog vremena, kako bi rane zarasle prije nastupa kišnog razdoblja. Protiv bolesti se provodi takozvano “plavo prskanje” ili bolje “plavo kupanje”, u fazi prije bubrenja pupova, odnosno kada pupovi dosegnu promjer 6-12 mm. Koristi se jedan od fungicida na bazi bakarnog hidroksida kao Champion 50 WG, Champion tekući, Cuproline, Kocide DF, Botritis – siva plijesan na plodoviBordoška juha ili Bordoška suspenzija ma i izdanku maline 20 WP ili bakrenog sulfata kao Modra galica ili Nordox 75. Prskanje mora biti kvalitetno izvedeno s dovoljno tekućine, kako bi cijela površina grana bila dobro okupana sredstvom. Sljedeće prskanje izvodi se kad izboji dosegnu dužinu od 20 cm, tijekom travnja do početka svibnja, ovisno o sorti. Koriste klasični preventivni fungicidi Nordox Super 75, Nordox 75 WG, Dithane M-45 ili Mankozeb. Sredinom svibnja kada izboji dosegnu dužinu 25-40 cm, provodi se treće prskanje, a od fungicida se mogu koristiti Quadris, Cabrio Top ili Tercel, Signum ili Bellis. U jesen, kad su berbe završile, provodi se još jedno plavo prskanje koristeći neki od nabrojenih bakarnih fungicida. 92


stočarstvo

stočarstvo

Buša – savršeno prilagođena kršu Buša je autohtona pasmina goveda, čije je uzgojno područje u Hrvatskoj bilo prošireno u nerazvijenim brdskoplaninskim i kraškim područjima južno od Save (Lika i Dalmacija). Još je u prvoj polovici 20. stoljeća na našim pašnjacima uz autohtone podolske pasmine bilo zastupljeno oko milijun grla buše. Nakon Drugog svjetskog rata intenzifikacijom stočarske proizvodnje sve se više počinje držati simentalska i holstein pasmina koje su vremenom potisnule buše iz uzgoja. Potkraj 20. stoljeća ustanovljeno je da je pasmina doslovno pred izumiranjem, pa je interes stručne i šire javnosti usredotočen na očuvanje postojećih primjeraka, odnosno oživljavanje uzgoja kao tradicionalne baštine.

Opis grla Buša spada u primitivne (ekstenzivne) pasmine goveda. Poznata je i pod nazivom domaće planinsko ili ilirsko govedo, jer je bila proširena na povijesnom području Ilira, odnosno krških Dinarida, od Trsta sve do Albanije, pa i na širem, balkanskom prostoru. Postoji teorija da je buša nastala križanjem sitnih kratkorožnih goveda s govedima koje su Slaveni seobama doveli iz svoje pradomovine. Međutim, novija arheološka i paleontološka istraživanja upućuju na to da je buša nastala prije njihova dolaska. Buša je govedo izrazito sitnog okvira i grube konstitucije te se smatra jednim od najmanjih pasmina goveda na svijetu. Visina grebena krave je 100 – 112 cm, a bikova do 120 cm. Uz najčešće tamnije i svjetlije smeđe, buše mogu biti i crne, svijetlosive, pa i gotovo bijele boje dlake. Prepoznat ćemo je po kratkim tamnim rogovima, srnećoj gubici, svije93


stočarstvo tlim dlakama oko tamno obojene gubice te osebujnoj svijetloj, jeguljastoj prugi duž leđa. Telad se rađa crveno-žućkaste boje i sitna, tjelesne mase od 10 do 15 kg. Nakon godine dana dolazi do promjene dlake i boje. Buša je kasnozrela i izrazito dugovječna pasmina. Junice se prvi put pripuštaju u dobi od 2 godine, a reprodukcijsku sposobnost zadržavaju prosječno do 12. godine života. Primjerci mogu živjeti i više od 20 godina.

Laktacija Buša je rezultat slabe hranidbe i oskudne njege tako da im se proizvodnja mlijeka u laktaciji prosječno kreće do 800 litara. Uz bolju hranidbu mogu postići proizvodnju više od 1.000 litara mlijeka. Mlijeko je izvrsne kakvoće jer ima 4 do 5 posto mliječne masti. Krava je teška od 150 do 200 kg, a bik oko 300 kg i nemaju veći ekonomski značaj u proizvodnji mesa (randman mesa oko 45 posto). Iznimno je skromna u odnosu na hranidbu, otporna je na zarazne bolesti, a plodnost od 85 posto je visoka. Vrlo je otporna i prilagođuje se svim uvjetima držanja, što je razlikuje od drugih pasmina goveda. Spomenute proizvodne osobine buše mogu biti prednost u budućnosti za određena planska križanja.

Uzgojni planovi Buša je idealno govedo za ekstenzivan, ali i intenzivan uzgoj na otvorenom kršu Hrvatske, od otoka do najviših vrhova Dalmacije, Like i Gorskoga kotara, pri čemu traži minimalnu njegu i ulaganje. Odlična je za iskorištavanje strmih i malih pašnjaka, te skromnih količina zimskih zaliha koristeći usput danas neiskorištene prirodne izvore hrane. U tom smislu treba uzeti u obzir turističku atraktivnost stada buše na našim obiteljskim gospodarstvima koje se bave spravljanjem izvornih tradicijskih proizvoda poput mladog i punomasnog sira, skute i vrhnja, a posebno na područjima nacionalnih parkova i parkova prirode te u ekoselima. Danas je na programima zaštite i očuvanja buše angažirano više institucija (Hrvatska poljoprivredna agencija, Agronomski fakultet – Zagreb), a početkom 2005. godine održana je osnivačka skupština Udruge uzgajivača buše u Gospiću. Prema službenim podacima HPA-a za 2010. godinu, evidentirano je 25 bikova, 240 krava i 184 grla ženskog pomlatka, od kojih je 95 grla do godinu dana, a 89 grla preko godine dana starosti, a sve u vlasništvu 57 uzgajivača. Većina uzgajivača nalazi se u Dubrovačko-neretvanskoj, Šibensko-kninskoj i Ličko-senjskoj županiji. 94


stočarstvo

Što je freemartin? Freemartin ili free-Martin junica je neplodno žensko govedo koje karakterizira muško ponašanje i disfunkcioniranje jajnika. Freemartinizam je priznat kao jedan od oblika seksualne abnormalnosti kod stoke. To stanje uzrokuje neplodnost Dvojke teladi pasmine charolais (muško i žensko – kod ženskih gove- freemartin) da koja su oteljena kao dvojke. Ženski blizanac dijeli maternicu s muškim fetusom pomoću posteljice. Pridruživanje membrane posteljice s maternicom događa se oko četrdesetog dana graviditeta, a nakon toga, krv dvaju fetusa se miješa. To uzrokuje razmjenu krvi i antigena koji nose osobine koje su jedinstvene za svaku junicu i bika. Miješanje antigena utječe na razvoj jedinki s nekim obilježjima suprotnog spola. Muški blizanac, u ovom slučaju samo je pod utjecajem smanjene plodnosti, u više od devedeset posto slučajeva, ženski blizanac je sasvim neplodan. Zbog prijenosa hormona ili stanica, junice nemaju razvijen reproduktivni trakt, a ponekad imaju neke elemente bikova reproduktivnog trakta. Jajnici freemartin junica ne razvijaju se pravilno, i vrlo su mali. Također, jajnici freemartin junica ne proizvode hormone karakteristične za spolno ponašanje ženskih životinja. Freemartinizam se ne može spriječiti, međutim, može se dijagnosticirati na brojne načine, od jednostavnih pregleda posteljice do kromosomskih analiza. Tako uzgajivač može predvidjeti reproduktivnu vrijednost svojeg ženskog teleta već pri rođenju, svjestan velike vjerojatnosti freemartinizma te može planirati uzgoj takve životinje za tov. U nekim slučajevima ne postoje simptomi freemartinizma jer muški blizanac ugine u ranijoj fazi trudnoće. Procjene freemartinizma junadi govore o postotku od oko 0,5% ili 1% na svakih 200 poroda. Freemartin, nepravilan razvoj domaćih goveda, odavno je prepoznat. Uočeno je davno, još u Rimskom Carstvu, kad krava oteli dvojke da se žensko grlo nije 95


stočarstvo razvilo kao krava, ne može biti uključena u uzgoj i ne daje mlijeko – latinski izraz “taura” (ženski oblik bika, bik), što znači neplodna krava. Izraz freemartin (i njegove varijante) na engleskom jeziku, sežu unatrag do sedamnaestog stoljeća. Često je sugerirano da termin potječe od Svetoga Martina (11. studenoga) kako bi se takve životinje sačuvale za zimu jer takva su goveda neprikladna za uzgoj ili proizvodnju mlijeka, a postaju glavni kandidati za zimsko klanje kako se ne bi držale tijekom “mršavih” zimskih mjeseci. To može, međutim, biti sasvim slučajno, s obzirom na to da je riječ Martin, generički pojam za stoku, može se naći u varijanti oblika unatrag do trinaestog stoljeća, Farrow, i sl., a riječi se nalaze u engleskom i škotskom narječju i označavaju neplodne ili jalove krave. U ruralnim područjima često se tvrdilo da to stanje nije svojstveno samo stoci, već da se događa i kod blizanaca ljudi, a to uvjerenje je ovjekovječeno generacijama. Junice freemartin povremeno se koriste u istraživanjima matičnih stanica i imunologiji. Takve životinje sadrže tzv. freemartin tkiva, koja kao i muške jedinke sadrže muški Y kromosom. Analiza takvih tkiva omogućuje istraživanje kapaciteta hematopoetske aktivnosti matičnih stanica. To pak omogućuje analizu istraživanja matičnih stanica bez pribjegavanja transplantaciji.

96


stočarstvo

Koza bukovica Koze su specifična stvorenja, a njihove sposobnosti oduvijek su se koristile pri tradicionalnom načinu držanja u vrletima zaleđa Dalmacije, gdje su uz ovce bile glavni i osnovni izvor opstanka stanovništva. Mali kameni, svuda razbacani zaseoci, bili su ustvari sociotopi, gdje je čovjek u skladu s prirodom, uzgajao domaće životinje koje su mu pružale sve osnovno za neovisan život. Današnji čovjek ostaje zapanjen kad u zabiti kamenjara naiđe na raštrkane i napuštene skupine malih kamenih kuća, a napose kad odjednom daleko od tih kuća, naiđe na dio kamenjara ograđen suhozidom, a iza suhozida nije obradiva površina, već drveće. Stari su stočari širom Bukovice ograđivali određene površine na kojima je raslo drveće, s tih površina sakupljalo se suho lišće – sušanj i grančice za hranidbu u najhladnijim zimskim mjesecima. Specifičan način držanja koza na prostorima Bukovice registriran je kod FAO-a i Instituta CAPRA-Bruxelles kao “Žegarski sustav držanja koza” u kojem jasno stoji – u svakom slučaju aspekt područja u kojem se uzgajaju koze na žegarski ili blizak način izgledaju mnogo bolje nego susjedne kraške goleti. Jasno stoji zapisano da su o broju i veličini opisanih ograđenih površina te o balansu broja koza i ovaca odlučivale starješine sela. Koza pasmine bukovica često se kod nas smatra glavnim i jedinim čimbenikom devastacije šuma i degradacije tla. No dokazano je da je koza samo intermediarni stadij u procesu degradacije između destruktivne akcije čovjeka s jedne strane i prekomjerne ispaše ovaca, kao glavnog uzročnika erozije tla, s druge strane. Uzroke degradacije Mediterana treba tražiti u ekstenzivnoj privredi u cijelosti, a ne u ispaši jedne životinje, tj. koze. Poznato je da koza brsti i odgriza grančice s drveća čak do dva metra visine, čime omogućuje čovjeku lakši pristup sječi drva. Koza odgriza samo vrhove trava, što jasno pokazuje da drveće i trava ostaju dobro ukorijenjeni, a korijenje je izravna i jedina prirodna podrška stabilnosti gornjih slojeva tla. Koza ne čupa korijen iz tla i ne odgriza travu do korijena.

Autohtona hrvatska pasmina Tijekom stoljeća stanovnici zaleđa našeg dijela Mediterana prepoznali su multifunkcionalnost točno određenog tipa koza. Posebnost i osebujnost tih koza 97


stočarstvo zapazio je francuski putopisac, promatrač i zoolog – crtač Joseph Crespin. Objavio je 1906. godine u svjetskim stručnim časopisima veličanstveni crtež tih koza. Razgovarao je sa stočarima dalmatinskog zaleđa o podrijetlu i nazivu tih koza. Oni su mu objasnili da ta koza oduvijek postoji na našim prostorima, no naziv tipa ili pasmine nije uspio saznati. Kao što je običaj, nazvao je tu kozu prema zemljopisnom podrijetlu ili točnije po mjestu nalaska – bukovica. Mnogo godina poslije izašla je i knjiga autorice Valerie Porter “Koze svijeta”. U tom izdanju svjetski priznate stručne knjige s područja caprinokulture objavljen je točan opis i zemljopisno podrijetlo hrvatske autohtone koze pasmine bukovica. Stručni rad Josepha Crespina i Valerie Porter priznaju sve značajne svjetske znanstvene ustanove i njihovi suradnici. Stoga, nemalo začuđuje situacija vezana uz kozu bukovicu. Svijet ju je više no precizno odredio kao autohtonu hrvatsku rasu, no mi je zakonom 1954. uništavamo, a u Lijepoj Našoj bezobzirno i neodgovorno prekrštavamo – nekoliko puta. Koza bukovica nije šarena koza, već je dvobojna crno-bijela koza, nije hrvatska, jer se ne uzgaja u Slavoniji, Hrvatskom zagorju, Lici, Istri ili Primorju, već je posebna regionalna pasmina – rasa koja se, prema u svijetu uobičajenim normama, mora njegovati i uzgajati in situ, što znači u kraju izvornog podrijetla, dakle u dalmatinskom zaleđu. Potpunu odgovornost za budućnost koze bukovice, prema svim svjetskim uzancama, moraju preuzeti regionalne udruge malih preživača, kao što je to uostalom zakonom i propisima jasno određeno u svim zemljama članicama EU. EU financijski posebno potiče biološku različitost, odnosno osnivanje sve većeg broja tzv. arhivskih gospodarstava (njem. Arche-Hof), na kojima se drže najmanje tri pasmine starih rasa domaćih životinja. Uzgoj visokomliječnih pasmina koza moguć je samo uz osiguranje optimalnih uvjeta hranidbe i njege. U protivnom, njihova proizvodnja mlijeka ne dostiže razinu proizvodnje mlijeka koze bukovice. Prosječna dnevna mliječnost koze bukovice bila je veća (1,197 litara) nego kod križanki u tipu sanske (1,054 litara) i alpina koze (1,012 litara) koje su držane u jednako skromnim i teškim uvjetima hranidbe i njege. Utvrđena su znatna odstupanja u sastavu mlijeka – bukovica, križanci i alpina. Uz pomoć austrijskih i švicarskih institucija te inozemnih i naših volontera nedvojbeno je utvrđen genetski profil koze bukovice. Bukovica je po vanjskom izgledu (fenotipu) dosta slična kozi pfauen. Molekularno genetsko istraživanje pokazalo je neke zajedničke osobine koza pfauen i bukovica, no genetski profili jasno upućuju na dvije samosvojne pasmine, rase. Također je nedvojbeno utvrđeno da su križanci sa tzv. alpinama, sve koze koje su pri uzimanju uzoraka imale djelomično različite nijanse smeđe boje kostrijeti – dlake na nekim dijelovima tijela. U dalmatinskom zaleđu postoji šarenilo križanih koza, nekontrolirana su bila međusobna parenja, što je rezultiralo neharmoničnim potomstvom, koje je dobilo prpošan i zvonak naziv „hrvatska šarena koza“. 98


stočarstvo

Uzgoj lama Lame su životinje podrijetlom iz Južne Amerike, gdje se većinom koriste kao radne životinje i za proizvodnju vune. U posljednje vrijeme sve se više uzgajaju u Europi, prvenstveno iz hobija, odnosno sve popularnijeg trekinga (pješačenje određenim pravcima). To su životinje veličine ponija, prosječne visine oko 95 do 100 cm i tjelesne mase od 120 do 150 kg. Međutim, primjerci koji se uzgajaju u Europi na bogatijoj i kvalitetnijoj hrani mogu biti većih proporcija.

Podjela prema dlaci Lame se dijele, s obzirom na dužinu dlake, na kratkodlake (Ccara), srednje dugodlake (Curaca) i dugodlake ili vunene lame (Tapada i Launda). Ccara i Curaca imaju kratku i srednje dugu dlaku, osim na glavi i osobito ispod koljena, gdje im je dlaka vrlo kratka. Kad odrastu, često izgube dugu dlaku s vrata koji ostaje pokriven gustom, ali kratkom i nježno mekom vunom. Tapada ima dugu dlaku duž čitavog tijela, osim na glavi i ispod koljena, a Launda ima mnogo resaste vune i na glavi i na nogama. Najveći dio svjetske populacije lama živi u Boliviji i Peruu, od čega su 80 posto srednje i dugodlake lame. Boja dlake može varirati od bijele do crne s oko 35 različitih nijansi. Imaju vrlo nježnu, mekanu dlaku koja se zove alpaka, ako je debljina dlake manja od 28 mikrona. Često se može prodati po vrlo dobroj cijeni. Naime, mogu se strizati (šišati) svake godine ili, što je češće, svake druge sezone. Ako se ne šiša, vuna jednostavno prestane rasti kad dostigne određenu dužinu.

Skromne i otporne Lame su vrlo otporne životinje, jer su tisućama godina uzgajane u klimatskoj zoni s promjenjivim dnevnim temperaturama od 0 do 38 C. Osim toga, vrlo su nježne i inteligentne životinje privržene čovjeku te se lako mogu obučavati za različite poslove. Ne zahtijevaju poseban smještaj, iako je poželjno da na otvorenom postoji nadstrešnica za sklanjanje tijekom loših vremenskih prilika. Trava im predstavlja osnovnu hranu, a rado će zagristi i živicu ili izdanke drveća. Međutim, ne propinju se da ogole drvo. Sijeno im se može dati kao dodatak hrani, osobito ako nema dovoljno trave ili ako je jako bujna. Mala količina koncentrata kao što je mješavina za koze ili ponije, može im se davati kao poslastica ili u postupku “dresure” (pripitomljavanja). Vole voće i povrće te im se može davati mrkva, lišće kupusa, narezane jabuke 99


stočarstvo i sl. Svježa voda treba im uvijek biti na raspolaganju, bez obzira na uvjete držanja (staja, otvoreno). Lamu ne treba držati pojedinačno. Ako se ne drže u paru ili grupi i druge životinje, primjerice ovce, mogu im biti dobro društvo. Pri držanju na otvorenom prostor se ograđuje standardnom ogradom za stoku, pri čemu treba izbjegavati bodljikavu žicu. Imaju relativno meke papke koji se nekad moraju obrezati, iako se najčešće prirodno troše. U Južnoj Americi lame se koriste za nošenje tereta već tisućama godina. Tako, primjerice, do dolaska željeznice lame su bile jedino sredstvo za iznošenje srebra i drugih ruda iz bolivijskih i peruanskih rudnika. Čak i danas lame imaju važnu ulogu životinje za transport u Andama.

Često postavljana pitanja pri odluci o držanju lama O čemu je potrebno voditi računa prilikom izbora lame za uzgoj? Prilikom izbora lame za uzgoj potrebno je voditi računa da imaju dovoljno ispaše i prostora za držanje. Koliko je prostora, tj. zemljišta potrebno lamama? Preporučuje se minimum od 30-ak ari, a 40 ari može izdržavati 3-4 lame (1 ha = 100 ari). Kako se lame ponašaju prema drugim životinjama – psima, konjima itd.? Lame spremno prihvaćaju suživot s drugim životinjama pod uvjetom da one nisu agresivne prema njima. Je li ih lako razmnožavati? Lame se janje bez čovjekove pomoći i obično dobiju jednog mladunca. Ženke spolnu zrelost postižu s 18 mjeseci, a mužjaci oko 24 mjeseca. Graviditet im traje 11 mjeseci. Koliko dugo žive lame? Obično žive oko 15 godina, iako mogu doživjeti i dvadeset godina. Jesu li lame otporne na bolesti? Tisuće godina pripitomljavanja u Andama, gdje po pravilu preživljavaju samo najjači i najotporniji, rezultiralo je uzgojem koji je lame učinio vrlo otpornima na bolesti. Je li ih skupo držati? Ne! U odnosu na svoju težinu, one jedu manje od ovaca, rijetko im je potreban veterinar i nezahtjevne su po pitanju smještaja. Koliko trebaju biti stare lame koje kupujemo? Da bismo bili sigurni da će se lame dobro socijalizirati, one ne bi trebale napuštati stado prije nego što napune najmanje 10 mjeseci ako ih kupujemo pojedinačno, ili 7-8 mjeseci ako ih kupujemo s još nekoliko lama iz stada. 100


stočarstvo

Vrijedna i jeftina krmiva u hranidbi stoke Postoji određeni broj nusproizvoda prehrambene i srodne industrije koje mogu predstavljati vrijedna i, u odnosu na hranjivu vrijednost, jeftina krmiva u hranidbi domaćih životinja. Međutim, svako od tih krmiva ima svoje specifičnosti koje je nužno poznavati kako bi se efikasno iskoristilo u hranidbi životinja.

Kukuruzno glutensko brašno Kukuruzno glutensko brašno je vrijedno bjelančevinasto krmivo s 20 – 30 posto sirovih bjelančevina, a predstavlja sporedni proizvod u proizvodnji škroba iz zrna kukuruza. Može se koristiti u hranidbi svih vrsta domaćih životinja s udjelom oko 10 do 30 posto u krmnim smjesama. U smjesama za krave muzare i tovna goveda daje se u količini do 25 posto, smjesama za svinje do 10 posto i za nesilice do 7 posto. Ako je udio tog krmiva u smjesama za svinje i perad veći od 10 posto, potrebno je voditi računa o uravnoteženju aminokiselinskog sastava u obroku. Uz ovo krmivo kao nusproizvod industrije škroba dolazi i kukuruzni gluten s nešto manjim sadržajem škroba i posija kukuruza, ali većim sadržajem bjelančevina. To je, naime, vrlo vrijedno bjelančevinasto krmivo, jer sadrži 40 – 50 posto sirovih bjelančevina, a vrlo male količine sirove vlaknine. Međutim, aminokiselinski sastav mu je slab, zbog čega je najpogodniji u hranidbi preživača u količini do 20 posto u smjesama. Utvrđeno je da je znatnija količina bjelančevina iz glutena u buragu preživača nerazgradiva, što je povoljno u hranidbi krava visoke mliječnosti. U smjesama za svinje preporučuje se u količini 7 – 10 posto, a peradi do 5 posto zbog težeg uravnoteženja aminokiselinskog sastava. U smjesama za perad osobito je cijenjeno, jer povoljno utječe na stvaranje žute boje kože i žumanjka jajeta.

Rezanci šećerne repe Repini rezanci su nusproizvod u industriji šećera. Preostaju nakon sjeckanja šećerne repe u rezance te otapanja i ispiranja šećera vodom. Njegova vrijednost ovisi o količini suhe tvari (6 – 10 posto ako su rezanci samo ocijeđeni, 15 – 20 posto ako su prešani). Glavna im je hranjiva tvar zaostali šećer (oko 60 posto NET-a, 17 – 18 posto sirove vlaknine, 7 – 9 posto sirovih bjelančevina, 0,5 posto masti i oko 5 posto pepela), pa ih ubrajamo u vodenasto ugljikohidratno krmivo siromašno bjelančevinama. U hranidbi krava predstavljaju izvor “zdrave energije”, što znači da imaju dovoljno energije (u prosjeku gotovih koncentrata, oko 7 MJ/kg), a nisu opasni po zdravlje buraga – ne zakiseljavaju burag kao većina klasičnih izvora energije (žitarice). Sadržaj i probavljivost sirovih vlakana u repinim rezancima idealna je za mliječne krave. Suhe je rezance neophodno namakati u vodi barem 12 sati prije 101


stočarstvo hranjenja, jer navlače velike količine vode (bubre i do 5 puta svojeg volumena), pa bi u buragu mogli dovesti do nadama. Preporučuju se u dnevnom obroku krava do 3,5 kg kao suhi, a kao svježi do 15 kg. Junadi u tovu mogu se davati u količini 10 – 14 kg (odraslim govedima u tovu 40 kg), ovcama 2 kg, a konjima pri lakšem radu, 10 kg dnevno. Svježi repini rezanci sadrže mnogo vode i šećera, pa se lako kvare. Pogodni su za siliranje, osobito sa sušim krmivima (kukuruzovina, kukuruzna biljka s više od 35 posto suhe tvari) ili krmiva koja se teže siliraju zbog obilja bjelančevina (trava, leguminoze).

Pivski trop Pivski trop je nusproizvod industrije piva koji se s obzirom na svoju ukusnost i hranjivu vrijednost može uspješno koristiti u hranidbi domaćih životinja. Relativno je jeftino krmivo koje bi se moglo slikovito opisati kao odličan 25-postotni koncentrat za oko 1 kn/kg. Dakle, 1 kg suhe tvari pivskog tropa, koji obično košta oko 1 kn, sadrži u prosjeku oko 25 posto sirovih bjelančevina odlične kakvoće. Bjelančevine su najskuplji dio obroka, pa je zato trop vrlo zanimljivo krmivo za visokoproizvodne životinje (poznato je koliko stoji koncentrat sa, primjerice, 22 posto bjelančevina). Osim toga, pivski trop sadrži lagano probavljive ugljikohidrate i vitamine B-kompleksa. Najpogodniji je u hranidbi krava i može se davati u količini 10 – 15 kg na dan. U većim količinama pogoduje reproduktivnim poremećajima, prvenstveno ako u obrocima krava nisu zastupljeni vitamini A, D, E, i K te mineralni elementi. Bjelančevine pivskoga tropa gotovo 60 posto prolaze kroz burag nerazgrađeni, tzv. by-pass, što je jako vrijedno za visokoproizvodne životinje. Za usporedbu, obična sojina sačma ima znatno manji udio by-pass bjelančevina (ispod 40 posto). Energetska vrijednost tropa je na razini 75 posto vrijednosti zrna kukuruza, no zato ima 15 – 17 posto sirovih vlakana u suhoj tvari, što je vrlo povoljno. U hranidbi tovne junadi daje se u količini oko 4 kg na 100 kg tjelesne mase. Ovcama se daje u količini od 1 do 2 kg, tovnoj janjadi 1 – 3 kg, prilikom čega se pred kraj tova postupno smanjuje. Osobito se preporučuje u zimskoj hranidbi, jer

Koliko je vode potrebno domaćim životinjama dnevno Konju je potrebno za piće u staji 30 do 60 litara, a na paši 10 do 20 litara. Kravi je potrebno za piće u staji do 70 litara, a na paši do 20 litara. Volu je potrebno za piće u staji do 60 litara, a na paši do 25 litara. Ovci je potrebno za piće u staji 2 do 6 litara, a na paši 1 do 2 litre. Svinji je potrebno u napoju 25 do 70 litara. Osim toga je potrebno za konje, volove i svinje po 10 litara vode dnevno za čišćenje. Hrane li se domaće životinje zelenom krmom u staji, potrebno im je nešto manje vode za piće, no više za čišćenje. Gospodarski kalendar 1916. 102


stočarstvo poboljšava okus cijelog obroka i s obzirom na niže temperature može se više dana u svježem stanju upotrebljavati u hranidbi životinja. Naime, svježi pivski trop sadrži veće količine vode i pri visokim temperaturama ljeti se već za 3 dana kvari. Zato se preporučuje sušiti, jer se time produžava korištenje ovog krmiva, a istodobno ne umanjuje njegova hranjiva vrijednost. U osušenom stanju primarno se daje u obrocima preživača i konja. Kravama se daje u količini do 25 posto, a u smjesama tovne junadi 15 – 20 posto. Ovcama se daje do 0,5 kg dnevno, a u hranidbi konja može zamijeniti trećinu obroka zobi, uz postupno privikavanje. U hranidbi svinja najčešće se daje tijekom prve dvije trećine suprasnosti krmača u količini od 3 do 6 kg. U jednakim se količinama može davati izlučenim krmačama, a u hranidbi peradi upotrebljava se samo kod starijih kategorija. Svježi se pivski trop s uspjehom može silirati sa suhim zrnjem žitarica i na tako produžiti njegovo iskorištavanje u hranidbi domaćih životinja. Takva mješavina sadrži oko 16 posto sirovih bjelančevina.

Trajanje skotnosti

uv

an

u!

šta

po

60 , o 00 za

rin

kn

Najveći stepen gonitbe traje kod kobila, krava, ovaca i koza 3035 sati, kod svinja 35-40 sati. Ako se za to vrijeme stoka ne pripusti i ne oplemeni, počne se opet goniti (tjerati), i to: kobile za 8-10 dana, krave za 21-28 dana, ovce za 14-20 dana, koze za 1420 dana, svinje 20 do 28 dana. Ako smo zabilježili dan, kada se je stoka oplemenila, možemo iz slijedeće krišaljke odrediti dan, kad će stoka poleći. Gospodarski kalendar 1917.

฀opis vrsta kobasica, pribora i sastojaka ฀izrada svje`ih, trajnih i kuhanih kobasica od razli~itih vrsta mesa ฀recepti za razli~ite vrste jela od kobasica

DOMAĆE KOBASICE

Trg bana Josipa Jela~i}a 3, 10000 Zagreb Tel. 01/ 38 43 555, 48 16 145 Fax: 01/ 30 77 725, 48 16 146 pretplatagospodarski-list.hr www.gospodarski-list.hr

Format knjige: 14 x 20 cm Opseg: 190 stranice u boji Bro{irani uvez

103


stočarstvo • • • • • • • •

širina 10 m visina sljemena 6,5 m dužina po želji kupca (parni broj) pokrov cerada 680 gr/m2, zelena premazana duplim akrilnim slojem čelična konstrukcija od cijevi Ø 60/2 mm i Ø 28/1,5 mm, vruće cinčana kapacitet 280 bala (120x150) na 200 m2 tlocrtne površine cijene već od 33 EUR/m2 tlocrta s montažom ključ u ruke preporuke: velika korist skloništa rotobala, naše reference izgrađenih objekata pogledajte na www.arosagrande.hr radimo i zaštitne zavjese na postojećim objektima-farmama

TUNEL ZA ROTO BALE SIJENA HRVATSKI PROIZVOD uvoznih d o a š i v a Kvalitet d uvoznih o a ž i n a n Cije

Dolazimo na teren na Vaš poziv Označavanje i niveliranje nosača konstrukcije Ivan Đođ, ing. stroj. 10000 Zagreb, Hrvatska GSM: 00 385 092/218 90 80 Faks: + 385(1)373 8305 E-mail: ivan.djodj@gmail.com 104 www.arosagrande.com


veterinarstv o veterinarstvo

Parazitoze kod ovaca Postoji više parazitskih bolesti ovaca, što je rezultat postojanja velikog broja parazita koji ugrožavaju njihovo zdravlje. Kod životinja se mogu manifestirati u vidljivim znakovima kao što su: slaba tjelesna kondicija, gubitak apetita, pojava povećanog (nadutog) trbuha, proljev, slabokrvnost, abortusi, opadanje ili slaba kvaliteta vune, a u težim (neliječenim) slučajevima pojava uginuća. Od najvažnijih parazitarnih bolesti kod ovaca razlikujemo: babeziozu, metiljavost, trakavičavost i šugavost.

Babezioza Babezioza ili piroplazmoza je specifična bolest ovaca uzrokovana tzv. protozoarnim parazitima iz roda Babesia, koji uništavaju crvene krvne stanice (eritrocite) i time uzrokuju slabokrvnost slabijeg i jačeg stupnja. Uzročnike bolesti prenose krpelji, koji su najaktivniji tijekom proljeća i jeseni. Stoga kažemo da je babezioza ovaca sezonska bolest, jer se najčešće javlja od kraja svibnja do početka rujna. Paraziti u organizam ovce ulaze preko uboda invadiranog krpelja. Dospjevši slinom invadiranog krpelja u krvotok ovce, paraziti prodiru u crvena krvna zrnca (eritrocite). Tamo se razmnožavaju i uzrokuju propadanje eritrocita uz pojavu specifičnih znakova bolesti. Janjci u pravilu obole blago, često bez jasno izraženih kliničkih znakova, dok starije ovce obole znatno teže. Ovce koje obolijevaju u perakutnom tijeku izostaju na paši iz stada i poslije nekoliko sati ugibaju. U akutnom tijeku javlja se povišena temperatura 40-42 ºC. Broj eritrocita se smanjuje i dolazi do izlučivanja hemoglobina mokraćom. Stoga je mokraća u akutnom tijeku prvo tamnocrvene boje, a kasnije tamnozelene i konačno boje crne kave. Osim toga, tijekom bolesti 105


veterinarstvo javlja se proljev, gubitak apetita, poremećaji u preživanju, isprekidano i ubrzano disanje, ubrzan puls, slabokrvnost i bljedilo vidljivih sluznica. Za liječenje babezioze ovaca može se primijeniti Berenil i Imizol prema uputstvima proizvođača, a terapiju provode veterinari. Sprječavanje pojave bolesti temelji se na ograničavanje puštanja ovaca u područja koja obiluju krpeljima, uništavanju šikara i ostalog raslinja u kojima borave krpelji, te redovitom tretiranju životinja ektoparaziticima u sezoni pojave bolesti. U tu svrhu koristi se Gamacid T 50 ili Neopitroid EC 20. To su, naime, sredstva za suzbijanje krpelja i ostalih ektoparazita domaćih životinja, koja se prema uputstvima proizvođača umiješaju u vodu i tako pripremljenom radnom otopinom kupaju (Gamacid) ili prskaju (Neopitroid) ovce u uzgoju.

Šugavost Šuga ovaca je kožna nametnička bolest uzrokovana grinjama iz roda Psoroptes, a rjeđe Sarcoptes i Chorioptes. Može biti široko rasprostranjena, osobito u područjima gdje se redovito ne obavlja preventivno tretiranje ovaca protiv vanjskih nametnika. Bolest se iz invadiranih na zdrave životinje širi prvenstveno izravnim kontaktom u ovčarniku, toru i na pašnjaku. U zdravi uzgoj šuga se unosi nakupom invadiranih ovaca. Brzom širenju bolesti osobito pogoduju pretrpane, slabo prozračne, tople i vlažne nastambe u kojima su ovce smještene, osobito u jesenskom i zimskom mjesecu. Nametnici parazitiraju na površini i ispod kože hraneći se tjelesnim sokovima i stanicama. Na taj način dolazi do oštećenja kože, pri čemu sekret njihovih slinskih žlijezda djeluje nadražajno na živčane završetke u podkožju. Kao rezultat toga dolazi do upale kože, što se u početku manifestira crvenilom, a zatim pojavom mje106


veterinarstvo hurića ispunjenih tekućinom. Pucanjem mjehurića i sušenjem tekućine na površini kože stvaraju se kraste. U kasnijem tijeku bolesti dolazi do ispadanja vune, koža gubi svoj elasticitet, a time se remete i njene fiziološke funkcije, što se negativno odražava na zdravstveno stanje invadiranih ovaca. U početku invazije ovce su uznemirene i očituju znakove jake svrbeži po koži. Svrbež može postati jak da životinje nastoje zubima ili nogama dohvatiti zahvaćena mjesta ili se češu o čvrste predmete. Takva promjena ponašanja ovaca uz ustanovljene promjene na koži upućuje na sumnju da se radi o šugi. Za liječenje postoji čitav niz antiparazitika s akaricidnim djelovanjem, pri čemu se u posljednje vrijeme najčešće upotrebljava Iverktin, a terapiju provode veterinari. U preventivne svrhe tijekom toplog dijela godine treba provoditi kupanje ovaca akaricidnim sredstvom (npr. Gamacid) prema uputstvima proizvođača.

Trakavičavost To je parazitarno oboljenje ovaca koje uzrokuje desetak vrsta trakavica. Parazitiraju u tankom crijevu i najveće štete nanose janjcima, šilježadi i mlađim kategorijama ovaca. Najvažnije trakavice, koje ujedno nanose i najveće štete u određenih dobnih kategorija ovaca su trakavice iz roda Moniezia. Invazija ovaca počinje u proljeće na paši, obično dostiže svoj vrhunac tijekom ljeta, a kasnije se polagano smanjuje prema minimumu tijekom zime. Intenzitet pojave trakavičavosti u ovaca ovisi od gustoće populacije zemnih grinja na pašnjacima i njihove invazije s ličinkama trakavice. Znakovi bolesti ovise od jačine invazije, dobi životinje i fiziološkom stanju organizma. Većinom dolazi do pojačane peristaltike crijeva i pojave proljeva. Osim toga, zbog većeg broja primjeraka u crijevima može doći do smetnji u pasaži crijevnog sadržaja, pa se ponekad proljev smjenjuje sa začepom. Konačno, paraziti svojim produktima izmjene tvari djeluju na organizam životinja toksično, zbog čega dolazi do usporavanja rasta mladih ovaca, slabljenje opće otpornosti, 107


veterinarstvo pojave slabokrvnosti i povećanje osjetljivosti na naknadne bakterijske infekcije. Bolesna janjad unatoč dobroj ishrani gubi na težini. Osim toga, defekacija životinja postaje učestala, a izmet kašast i sluzav uz pojavu bjelkastih krpica članaka trakavica. Životinje sve više slabe, zaostaju za stadom, često leže, a u rjeđim slučajevima mogu se u nekih jedinki pojaviti nervni simptomi bolesti u obliku grčenja mišića i pojave nekoordiniranih kretnji. Za liječenje trakavičavosti ovaca mogu se koristiti albendazoli (Monil, Valbazen), a primjenjuju se i za suzbijanje zrelih oblika velikog i malog metilja. Izdaju se na veterinarski recept i upotrebljavaju prema uputstvima proizvođača. Sprječavanje pojave trakavičavosti ovaca, provodi se tako da se prije izgona na pašu sve životinje tretiraju (dehelmintiziraju) jednim od učinkovitih preparata za suzbijanje trakavica. Važno je da se preventivno tretira čitavo stado i da se životinje najmanje 2-3 dana ne puštaju na pašu. Tijekom trajanja čišćenja životinja od crijevnih parazita, izmet ovaca treba skupljati i neškodljivo uklanjati dubokim zakapanjem, spaljivanjem ili biotermički sterilizirati.

Metiljavost Metiljavost je parazitarna bolest više vrsta domaćih i divljih životinja, a u ovce je uzrokuje veliki metilj (fascioloza) i mali ili kopljasti metilj (dikrocelioza). Veliki metilj ili Fasciola hepatica je sivi ili listoliki parazit, čija dužina iznosi 2-5 cm. Javlja se naročito na vlažnim (močvarnim) i kiselim tlima, a osobito za vlažnih godina s obiljem kiša (kontinentalni dio Hrvatske). U vanjskoj se sredini razvoj parazita djelomice odvija slobodno, a djelomice u prijelaznom domaćinu – slatkovodnom pužiću. Ovce se invadiraju pašom, sijenom ili onečišćenom vodom iz zaostalih lokvi. Parazit u organizmu svojom aktivnošću uzrokuje oštećenje jetre i smanjenje njezine fiziološke funkcije. Zbog toga dolazi do slabokrvnosti, malaksalosti, gubitka teka i probavnih tegoba. Ako životinje prežive akutni oblik bolesti, metiljavost prelazi u kroničnu fazu. U tom obliku nastaje upadljivo bljedilo sluznica, te pojava hladnih podljeva pod vratom, donjem dijelu grudi i na trbuhu. Osim toga, vuna postaje suha i krhka, mjestimice opada, a u trbušnoj i prsnoj šupljini nakuplja se mnogo tekućine. Životinje vidljivo mr108


veterinarstvo šave, gravidne jedinke mogu pobaciti, a moguća je pojava žutice i opće iscrpljenosti nakon čega životinje ugibaju. Mali metilj ili Dicrocoelium dendriticum je vitki i smeđi parazit, čija dužina iznosi 0,6-1 cm. Za njegov razvojni ciklus potrebna su dva prijelazna domaćina, odnosno suhozemni puž i mrav. Stoga je ova vrsta metilja vezana za tople i suhe pašnjake (kraški priobalni tereni na otocima). Ovca se invadira kada prilikom napasivanja pojede mrave u kojima se nalaze razvojni stadiji ovog parazita. Vidljivi znakovi bolesti pri invaziji ovaca s malim metiljom javljaju se samo u slučajevima kad je invazija jaka i dugotrajna. U takvim slučajevima dolazi do mršavosti, slabokrvnosti, pojave hladnih podljeva te neotpornosti organizma ovce na možebitne druge infekcije. No, invazija ovaca s malim metiljom prolazi češće bez vidljivih kliničkih znakova bolesti. Liječenje se provodi spomenutim pripravcima kod trakavičavosti ovaca. U cilju sprječavanja pojave metiljavosti treba izbjegavati napasivanje ovaca na invadiranim livadama i vlažnim područjima, a pokošenu masu za sijeno dobro osušiti. Osim toga, treba uništavati pužiće posrednike na način da se invadirana područja prije pašne sezone prskaju limacidnim preparatima prema uputstvima proizvođača. U cilju sustavne zaštite ovaca od metiljavosti treba također životinje prije izgona na pašu dehelmintizirati.

Malaksalost janjadi Na pojedinim ovčarskim farmama velike gubitke, uginuća i zakržljalost preživjelih jedinki izaziva nedostatak selena, odnosno tzv. bolest bijelih mišića. Istovremeno je povezana i s manjkom vitamina E, pa je teško utvrditi pravi uzrok oboljenja. Ugrožena su janjad od rođenja do trećeg mjeseca (najčešće u dobi od drugog do četvrtog tjedna), dok odrasle životinje rijetko obolijevaju. Posebno su osjetljiva janjad majki koje su tijekom sjagnjenosti hranjene djetelinom ili lucernom odnosno biljkama koje sadrže malo selena, pri čemu ponekad ni u samom tlu nema ovog elementa. Utvrđeno je da gnojiva s više sumpora ometaju usvajanje selena na pašnjacima. Nedostatak vitamina E, međutim, manje ovisi od sastava tla, a više od kvalitete krme. Na paši životinje uglavnom unose dovoljno ovog vitamina, dok silaža, stočna repa, repini rezanci, zrna žitarica i sijeno ne zadovoljavaju njegove potrebe. Predugo čuvana hrana gubi čak 50 posto vitamina E mjesečno. Prilikom transporta, dužeg pregona stada i sličnih napora brže se uočavaju znakovi nedostatka selena i vitamina E. To su blaga ukočenost te otežano kretanje i stajanje, a mogu se razviti oštećenja srčanog i skeletnih mišića. Janje teško ustaje, a dok stoji noge su raširene i lopatice izbačene iznad kičme. Nakon nekoliko minuta dolazi do podrhtavanja mišića te životinja gubi kontrolu i pada. Najosjetljivije su prednje noge (zbog slabosti mišića lopatice), pa se pojedina janjad ne može podići i uglavnom leže na prsima. Uz navedeno, bolesne jedinke slabo sišu, naglo mršave i obično uginu. Ako ne postoji druga infekcija, tjelesna temperatura je normalna. 109


veterinarstvo Prilikom oštećenja srca dolazi do iznenadnih uginuća. Zbog pramena na međurebrenim mišićima i ošitu, janje više diše trbušnom nego prsnom muskulaturom. Bolest prosječno traje 7-14 dana, a smrtnost dostiže 15-50 posto. Mišići skeleta i srca su djelomično ili potpuno žućkasti, srčani je prošaran i prugast, a na međurebrenim i mišićima nogu uočavaju se bijele pruge. Preventivno i tijekom terapije daje se kombinacija vitamina E i selena. Terapija je uspješna kod janjadi starije od 14 dana, a preventiva je najbolja za mlađe životinje. Poslije davanja injekcija uglavnom se oporavljaju za tri do pet dana, počinju stajati i hodaju bez pomoći. Tada im je neophodno osigurati mirno i udobno mjesto, uz obavezno prihranjivanje. U područjima gdje se bolest često javlja, ovcama bar u drugoj polovici graviditeta u obrok treba dodavati selen. Stoga se preporučuje da im se uz uobičajena krmiva daju kvalitetni premiksi. Danas na tržištu postoje odgovarajuće kapsule koje zadovoljavaju potrebe za ovim mikroelementom i željezom tijekom jedne, čak i više godina.

Marekova bolest peradi Marekova bolest je virusno oboljenje peradi i nakon kokcidioze smatra se ekonomski najznačajnijom bolesti u suvremenom peradarstvu. Proširena je po čitavom svijetu i najčešće se javlja kod domaće kokoši, pogotovo pri držanju velikog broja jedinki na malom prostoru. Uzročnik bolesti je herpes virus, koji je relativno otporan izvan organizma domaćina. U perju ili prašini na sobnoj temperaturi zarazan je 16 tjedana, a na temperaturi od 4 oC oko 7 godina. Za infekciju su najprijemljiviji pilići u prvih nekoliko tjedana, a najranije s 9 dana života. Za odrasle kokoši treba puno veća infekcijska doza nego za podmladak. Zaraženi pilići počinju izlučivati uzročnika od 2. do 5. tjedna, a klinički simptomi bolesti se počinju očitovati nakon 3. tjedna starosti. Kod starije kategorije peradi bolest najčešće napada kokoši između 12. i 24. tjedna života, a inkubacija može biti kraća od 3 tjedna. Klinički znakovi bolesti vrlo su različiti uz razlikovanje dvaju osnovnih oblika bolesti: klasični ili kronični te akutni ili tumorozni oblik. Klasični oblik očituje se kao živčani i očni oblik. Inkubacija kod živčanog oblika traje prosječno dva tjedna. Prvi znakovi bolesti se ne očituju prije 3 do 4 tjedna. Kod živčanog oblika zbog oštećenja živaca najprije dolazi do pojave nesigurnog ukočenog hoda, poremetnje ravnoteže i opuštanja krila. Kasnije perad leži u položaju s jednom nogom ispruženom naprijed, 110


veterinarstvo a drugom natrag. Kod očnog oblika oči postupno gube sposobnost prilagodbe na svjetlo, a promjene su vidljive na šarenici (depigmentacija) uz pojavu nepravilne zjenice između 6. i 9. mjeseca života. Ovaj oblik bolesti može se pojaviti zajedno sa živčanim oblikom ili mu prethoditi. Konačno dolazi do potpune sljepoće, nemogućnosti uzimanja hrane i uginuća zbog opće slabosti organizma. U akutnom obliku iznenada dolazi do Marekova bolest naglog uginuća većeg broja peradi u jatu, koje može iznositi do 70 posto. Većina jedinki ugine naglo bez pojave simptoma, dok se kod drugih očituje pojava potištenosti i paralitična stanja kao i u klasičnom obliku. Kod klasičnog oblika dolazi do višekratnog povećanja perifernih živaca. Osim toga, promjene se očituju na očima, a u rjeđim slučajevima moguć je nalaz tumora na pojedinim unutrašnjim organima. Liječenje se u praksi ne provodi. U cilju sprječavanja pojave bolesti provodi se nekoliko mjera: a) održavanje higijenskih prilika u objektu (redovita dezinfekcija prije početka novog proizvodnog ciklusa, uz držanje optimalnog broja kokoši po jedinici smještajnog prostora); b) odvojeno držanje pojedinih dobnih kategorija kokoši (piliće za rasplod ili tov od matičnog jata i jata nesilica); c) imunoprofilaksa komercijalnim cjepivima. Pilići se cijepe već prvog dana života u mišić ili pod kožu u valionici. Imunost nastupa 6 – 7 dana nakon cijepljenja.

Zdrav papak – više mlijeka Bolesti papaka su uz mastitise najčešći uzrok gubitaka u proizvodnji mlijeka i prijevremenog izlučenja životinja iz uzgoja. Najčešće se javljaju zbog neredovite (nestručne) korekcije, radi čega vremenom dolazi do deformacije zglobova i kostiju te zauzimanja nepravilnih stavova nogu, koji se više ne mogu ispraviti. Krava sa zapuštenim papcima trpi bolove, manje jede i posljedično tome proizvodi manje mlijeka. Pri godišnjoj proizvodnji od 5.000 litara mlijeka može zbog problema s papcima dati 500 litara manje mlijeka, što je ukupni gubitak od gotovo 2.000,00 kn po jednoj kravi. Stoga o tom čimbeniku treba voditi računa i kravama koje se puštaju na ispašu korekciju obavljati dva puta godišnje (u proljeće oko tri tjedna prije izgona na pašu te ujesen kada se vraćaju u staju). Životinjama koje pretežito tijekom godine borave u staji korekciju papaka treba obaviti barem tri puta godišnje odnosno svaka četiri mjeseca. Naime, rožina papka mjesečno raste oko 5-7 mm i zbog netrošenja papci postaju duži. 111


veterinarstvo Vremenom se težište postupno pomiče prema petnom dijelu, zbog čega dolazi do disbalansa u statici životinje te znatnog opterećenja zglobova i tetiva. Kako vrijeme prolazi vidljivo je da se rožina unutarnjeg papka iskrivljuje i vrhom prelazi vanjski papak, zbog čega životinja teško stoji te nepravilno i nesigurno hoda. Kod ovakvih papaka javljaju se različita bolesna stanja poput čira papka.

Prikaz obrezivanja papka na nedavno održanom Poljoprivrednom sajmu u Gudovcu

Kupanje papaka Za obrezivanje papaka na jednoj životinji, potrebno je uvježbanoj osobi 15-20 minuta. Pored korekture papaka u profilaktičke svrhe se provodi i njihovo kupanje, u otopinama (kupkama) bakar sulfata (4-6%-tna otopina). Bazeni sa spomenutim otopinama najčešće se postavljaju na izlazu iz staje prema ispustu, tako da sva grla pri izlazu na pašu prođu kroz njega, ili to može biti određena prostorija s bazenom. Kupanje papaka se provodi tijekom 3-5 dana 2 puta godišnje, a po potrebi i češće. Tretman se prekida u slučajevima simptoma iritacije kože. Za vrijeme tretmana treba onemogućiti životinji da slučajno ne pije pripremljenu otopinu.

Čir papka To je bolesno stanje uzrokovano lošom brigom prema životinjama (neredovita korekcija papaka, smještaj u lošim higijenskim prilikama) i njihovu držanju na kratkim ležištima i tvrdim podovima. Zbog Obrezivanje i korekcija papaka goveda obavlja se u stoj- toga dolazi do nekroze tkiva koje proizvodi rožinicama. To je zapravo prostor nu papka te uvjeta za ulazak mikroba koji dovode u kojem je govedu onemogu- do upalnog procesa. Simptomi bolesti su različiti, ćeno kretanje i time olakšana što ovisi o napredovanju procesa. U početku zbog njega papaka krvarenja prije nastanka nekroze uočava se rožina koja je prožeta crvenkastom do plavkastom bojom. U toj fazi hromost može biti nezamjetljiva. Kasnije rožina biva odignuta uz zamjetljivu hromost pri opterećenju. Potom se pojavljuje čir s centralno kraterastim udubljenjem sivkastožute boje, obrubljen granulacijskim tkivom koje viri iznad površine tabana. Iz čira se cijedi sukrvica pomiješana s gnojem, a rijetko čisti gnoj. Kao posljedica čira mogu se javiti komplikacije, jer se upalni proces može proširiti na tetive, zglob i kosti. 112


veterinarstvo

Liječenje čira Liječenje se sastoji u obrezivanju propalog tkiva te tretiranjem oboljelog mjesta. Uputno je postaviti zaštitni povoj umjerenog pritiska oko oboljelog mjesta. Poželjno je radi brže sanacije odteretiti bolesni papak tako da se na zdravi papak postavlja drveni blok visine 2 – 4 cm pomoću posebnog ljepila. Sprječavanje pojave ove bolesti svodi se na redovito obrezivanje papaka, smještaj životinja u odgovarajuće dugom ležištu, koje treba biti čisto i suho te držanje na ispustima i pašnjacima (mekšim površinama) uz povremeno tretiranje papaka odgovarajućim kupkama za dezinfekciju.

Slabokrvnost prasadi Slabokrvnost ili anemija je bolesno stanje koje nastaje zbog smanjenja broja crvenih krvnih tjelešaca (eritrocita) i tvari koje stanice organizma opskrbljuju s kisikom (hemoglobin). Uzroci slabokrvnosti mogu nastati zbog poremećaja u stvaranju eritrocita i hemoglobina ili pojačane razgradnje eritrocita. Osim toga, može nastati zbog različitih krvarenja, koji uzrokuju povećano gubljenje eritrocita i hemoglobina iz organizma.

Uzrok Poremetnje u stvaranju eritrocita i hemoglobina mogu nastati zbog nestašice pojedinih tvari u organizmu koje su potrebne za njihovu izgradnju. Kod prasadi se najčešće javljaju zbog nestašice željeza, na što utječe više čimbenika. Naime, prasad dolazi na svijet s malom zalihom željeza u organizmu, a ne može ga nadoknaditi putem krmačinog mlijeka, jer ono pokriva samo 10 posto potreba za ovim mineralnim elementom. Tome pogoduje i držanje prasadi u zatvorenom prostoru te predugačak boravak uz majku (kasno odbiće), zbog čega podmladak ne može doći do zemlje ili druge hrane koja sadrži željezo. Stoga prasad u prva 3-4 tjedna potroše zalihu željeza u organizmu te se stvore uvjeti za pojavu slabokrvnosti.

Pojava bolesti Bolest se najčešće javlja u proljetne i jesenske prasadi tijekom drugog mjeseca života, pri čemu uglavnom obole čitava legla. Prasad je u početku života pravilno razvijena i vitalna. No, ubrzo im se smanjuje želja za sisanjem te počinju slabiti. Koža i sluznice im postaju blijede, što ih na prvi pogled razlikuje od ostale prasadi. Prasad sve više zaostaje u razvoju i ugiba zbog opće slabosti i kržljavosti oko 7-8 tjedna života. Dijagnoza: Postavlja se na osnovi opisane kliničke slike bolesti i laboratorijske analize krvi, pri čemu se utvrđuje znatno manja koncentracija eritrocita i hemoglobina od uobičajenih vrijednosti u zdrave prasadi. 113


veterinarstvo

Liječenje Uspješno se provodi injiciranjem preparata željeza oboljeloj prasadi. Najpoznatiji preparati na našem tržištu su: Anemin 20 % (Krka, Novo mesto), Ferrum lek (Lek, Ljubljana) i Sideranem 100 (Veterina, Kalinovica). Izdaju se na veterinarski recept i primjenjuju prema popratnim uputstvima proizvođača. Davanje krmačama željeznih preparata nije dosad dalo učinkovite rezultate u smanjenju pojave anemije prasadi.

Sprječavanje Provodi se injekcijskim davanjem preparata željeza tijekom prvog tjedna života. Davanje preparata se prema potrebi može ponoviti za 8-10 dana. Treba upozoriti da svako nestručno apliciranje navedenih preparata u životinjski organizam može dovesti do bakterijskih upala i gnojenja područja oko mjesta davanja injekcije. Stoga tretiranje treba prepustiti stručnjacima. Važna mjera u sprječavanju bolesti je pravodobno odbijanje prasadi od sise i prema mogućnostima osigurati krmačama s odojcima ispust s dovoljno svježe zelene hrane.

Koji način davanja željeza? Prema nekim stručnjacima, oralno davanje preparata željeza je bolja alternativa od injiciranja, jer imitira prirodan unos željeza i regulira prirodne regulatorne mehanizme željeza u crijevima. I injiciranjem i oralnim načinom davanja željeza nadoknađuje se željezo u prasadi, ali koja je metoda bolja ili učinkovitija? Injiciranjem smo sigurni da je prase primilo određenu dozu. Oralni nadomjestak ovisi o količini hrane ili vode koje prase konzumira – ili ne konzumira – i stoga postoji rizik da prase primi premalo ili previše željeza. Međutim, isto se može dogoditi i s injiciranjem, mala prasad primi previše željeza, a veća premalo. Prema nekim istraživanjima previše željeza može povećati rizik od bakterijskih infekcija (npr. poliartritis u mlade prasadi). S druge strane, unos željeza putem hrane reguliran je u dvanaesniku. Injicirano željezo ne može se regulirati na ovaj način.

Injiciranje ili oralno davanje željeza? Treba naglasiti da je injiciranje željeza uobičajeni način nadomjestka, međutim dobrovoljno (oralno) konzumiranje je dobra alternativa s određenim pozitivnim učincima. Naime, dok je rano konvencionalno injiciranje željeza siguran put opskrbe sisajuće prasadi dovoljnom količinom željeza, dokazano je da rano injiciranje željeza kao suprotnost dobrovoljnom oralnom unosu može povećati rizik infekcije zglobova i općenito infekcijskih bolesti u prasadi. Istraživanja su pokazala da kod određenog broja prasadi u leglu (oko 10-17 posto) dolazi do upale zglobova (poliartritis) ako im se prvi do četvrti dan života injicira željezo. Ako se prasadi željezo injicira peti dan života, učestalost poliartritisa značajno se smanjuje, a ukoliko se umjesto injekcijski, željezo daje oralno, putem materijala za rovanje obogaćenog željezom, pojava poliartritisa dodatno se smanjuje. 114


m l j e k a r s t v omljekarstvo

Povećanje udjela bjelančevina u mlijeku Poznato je da udio bjelančevina u mlijeku utječe na formiranje cijene mlijeka s više od 50 posto, pa se postavlja pitanje na koji način se može pokušati utjecati na promjenu sastava mlijeka s obzirom na povećanje bjelančevina. Kazein je najzastupljenija bjelančevina u mlijeku, a sastavljen je od aminokiselina i kalcijeva kazeinata. Značajan je utoliko što pod utjecajem određenih tvari (renina, pepsina, alkohola i dr.) formira gruš, što predstavlja temelj za uspješnu proizvodnju sira. Od ostalih bjelančevina mlijeko sadrži laktoalbumine i laktoglobuline (sirutkine bjelančevine), a izraženije su zastupljene u kolostrumu. Spomenute mliječne bjelančevine sintetiziraju se u mliječnoj žlijezdi iz aminokiselina koje se nalaze u krvi iz kojih ih žljezdane stanice crpe pri njenom protoku kroz vime. Preostali dio bjelančevina u mlijeko dospijeva direktno iz krvi prolazeći kroz žljezdanu stijenku. To su imunoglobulini koji štite tele u prvim danima života od različitih mikroba. Ključni činitelj koji utječe na koncentraciju bjelančevina u mlijeku su zadovoljavajuća opskrba organizma energijom i bjelančevinama. Krave se energijom opskrbljuju iz ugljikohidrata, a za stimuliranje proizvodnje mliječnih bjelančevina bitni su škrob i šećeri. Škrob, a posebice šećeri u buragu stimuliraju proizvodnju propionske kiseline koja je prekurzor glukoze i neesencijalnih aminokiselina. U svrhu podizanja ukupne količine konzumirane energije, a radi povećanja bjelančevina u mlijeku isplativim se pokazalo davanje melase u obroku. To je gusta, sirupasta, tamnosmeđa tekućina, ugodnog karakterističnog mirisa i slatkastog okusa, što zaostaje pri kristalizaciji šećera. Primjenjuje se otopljena u vodi u omjeru 1 : 4. Zbog laksativnog djelovanja (veće količine kalija i šećera) životinje treba postupno privikavati na melasu. Mliječnim kravama može se, uz postupno privikavanje, davati oko 1,5 kg melase dnevno. Za povećanje bjelančevina u mlijeku također je važan udio krmiva koja su bogata škrobom (zrno žitarica). Optimalna koncentracija škroba u obroku utje115


mljekarstvo če na odgovarajuću količinu energije koja ostaje u organizmu za proizvodnju (metabolička energija) te na količinu proizvedenih mikrobnih bjelančevina. One prelaze u tanko crijevo, a odatle u krvotok te su dostupne žljezdanim stanicama za sintezu mliječnih bjelančevina. Drži se da iz mikrobnih bjelančevina nastane između 50 – 80 posto bjelančevina mlijeka. Spomenuto je da zadovoljavajuća opskrba bjelančevinama u obroku također utječe na razinu bjelančevina u mlijeku. Hranidba životinja voluminoznom krmom loše kvalitete ili neizbalansiranim obrokom u pogledu hranjive vrijednosti (aminokiselina) može biti uzrokom neodgovarajućeg udjela bjelančevina u mlijeku.

Nedostatak aminokiselina Tako, primjerice, ukoliko se mliječne krave hrane obrokom u kojem prevladava kukuruz, može se javiti nedostatak aminokiselina metionina i lizina. Tu neizbalansiranost moguće je djelomično korigirati uključivanjem leguminoznih krmiva u obrok (sijeno i sjenaža lucerne) ili korištenjem aminokiselina koje su zaštićene od razlaganja u buragu (tzv. protektiranih aminokiselina). Dodavanjem protektiranog metionina u količini od 12 g po danu moguće je podići bjelančevine u mlijeku za gotovo 0,2 posto pri obroku krava s kukuruznom i travnom silažom. Efekt dodanog protektiranog metionina u obrok za mliječne krave vidljiv je već za nekoliko dana, a puni efekt postiže otprilike za 3 tjedna. Dodavanje metionina u ranoj laktaciji dovodi do povećanja proizvodnje mlijeka i/ili bjelančevina mlijeka, dok u sredini laktacije najčešće povećava udjel bjelančevina u mlijeku, ali ne i ukupnu količinu mlijeka. U posljednje vrijeme za povećanje mliječnosti i sadržaja bjelančevina koristi se protektirana soja. Naime, najveći dio bjelančevina iz krmiva pojedu mikrobi buraga, a od neiskorištenog dijela nastaje amonijak od kojega pak nastaje urea u mlijeku. Zato se kravama u obroku daju krmiva, čije su bjelančevine zaštićene od razgradnje u buragu. 116


mljekarstvo

Bjelančevine u obroku Bjelančevine u obroku trebaju sadržavati 65 posto razgradivih bjelančevina za sintezu mikrobnih bjelančevina i 35 do 40 posto nerazgradivih bjelančevina. Za potrebe sinteze mikrobnih bjelančevina u buragu daje se zelena masa i silaža kukuruza, trava i/ili lucerne, dok se za preostale bjelančevine koje prolaze nerazgrađene kroz burag daje protektirana soja (npr. proteinsko -mineralni dodatak hrani izrađen na bazi soje, Žitarice d.o.o., Koprivnica). Soja je protektirana tostiranjem te tretiranjem melasom i taninom. Tanin se veže na bjelančevine soje i tako sprječava mikrobe buraga da ga pojedu kroz 24 sata. Nakon izlaska sojine sačme iz buraga u želudac tanin se odvaja od bjelančevina soje te omogućuje njegovu normalnu i jednako visoku probavu kao i bjelančevina sojine sačme. Tanin, osim što štiti bjelančevine od razgradnje u buragu, sprječava pojavu nadma, smanjuje proizvodnju amonijaka, štiti od brojnih bakterijskih bolesti te djeluje kao jaki antioksidans. Stoga je uporaba tanina dopuštena u hrani za životinje. Protektirana soja daje se kravama tri tjedna prije do tri tjedna nakon teljenja, i ranoj laktaciji do dosezanja vrha laktacije te kravama koje daju više od 25 do 30 kg mlijeka dnevno. Osim toga, može se davati mršavim kravama za popravak kondicije te kravama koje jedu nedovoljno hrane te imaju manjak energije i bjelančevina u osnovnom obroku. U pravilu se svim kravama tri tjedna prije teljenja daje 0,5 – 0,7 kg, a nakon teljenja sve krave dobivaju do vrha laktacije 1,0 – 1,5 kg kg protektirane soje na dan. Visokomliječne krave koje nakon vrha laktacije proizvode više od 25 do 30 kg mlijeka dnevno dobivaju više protektirane soje u obroku. Kondicija krava i selekcija također mogu imati utjecaja na udjel bjelančevina u mlijeku. Tako, primjerice, neodgovarajuća hranidba krava tijekom graviditeta može uzrokovati lošu kondiciju nakon teljenja (gojaznost) i pad apetita. Zbog toga u ranoj laktaciji dolazi do mobilizacije tjelesnih rezervi i proizvodnje mlijeka s neodgovarajućim udjelom bjelančevina. Zato o hranidbi krava tijekom graviditeta treba voditi računa i obroke normirati tako da krave nakon teljenja imaju najrazvijeniji apetit i proizvode mlijeko s najviše bjelančevina. Selekcioniranje (biranje) bikova na osnovi kvalitete njihovih kćeri (mliječnost) također ima svoje značenje po ukupnu količinu bjelančevina u mlijeku tijekom proizvodnog vijeka krave. 117


mljekarstvo

Brački sir iz ulja Kozji – ovčji sir iz maslinovog ulja početkom prošlog stoljeća na Braču je bila prava delikatesa, posluživao se samo u rijetkim konobama i slovio je kao delicija broj jedan. danas gotovo više nema koza na Braču, ali ni stručnjaka za proizvodnju autohtonih gastronomskih specijaliteta. Organoleptičke osobine poznatog bračkog kozjeg – ovčjeg sira iz maslinovog ulja nadaleko su poznate, a upravo takav sir ima karakterističan okus i miris, kao nijedan drugi sir. Danas pomalo zaboravljen, možda i iz razloga što njegovo dozrijevanje, „kupanje u ulju“, produžuje vrijeme proizvodnje, a većina bračkih stočara želi brzu zaradu, a u isto vrijeme sav proizveden sir na Braču može se s lakoćom prodati na kućnom pragu kao mladi ili polutvrdi sir. Brački sir iz ulja početkom prošlog stoljeća na otoku je bila prvorazredna delikatesa, posluživao se u rijetkim konobama uglavnom u unutrašnjosti otoka, a slovio je kao autohtoni specijalitet broj jedan. I onda, kako to obično kod nas bude, dođe sredina stoljeća, kada je s bračkih proplanaka, nerazumnim zakonom, nestala koza, jednostavno bilo je zabranjeno uzgajati koze. Naravno, nestao je i brački sir iz maslinovog ulja, zakon se promijenio, ali se koza nije vratila na Brač u broju kako bi se proizvodio sir.

Pola kozjeg, a pola ovčjeg mlijeka Ideju za ovaj prilog, a s ciljem da potaknemo bar jednog od dvadesetak bračkih stočara i proizvođača sira, dobili smo od barba Jure i njegove žene Anke, poznate stručnjakinje za izradu sira, koja stalno napominje kako je higijena i čistoća najvažnija stvar u procesu proizvodnje sira. Sir se proizvodi isključivo od svježeg punomasnog kozjeg i ovčjeg mlijeka i to u jednakom omjeru. Mlijeko se nakon mužnje procijedi na gazu, presavijenu u četiri fila „četverostruko“, kako bi se odstranile dlake i sve nečistoće iz mlijeka. 118


mljekarstvo Mlijeko se ugrije na laganoj vatri na temperaturu od oko 30 do 35 °C, no ako se mlijeko siri odmah neposredno nakon mužnje, grijanje i nije potrebno, dodamo sirilo i to od oka (dvije male žličice na pet litara mlijeka), ali toliko da se mlijeko mora zgrušati u roku od pola sata, najviše 45 minuta i sol (na svaku litru mlijeka 1 dag). Ako je domaćinstvo imalo kravu, na količinu od pet litara miješanog mlijeka dodavalo se i dva dl kiselog kravljeg mlijeka, a sve u svrhu boljeg sirenja, dobro se izmiješa, poklopi i ostavi na sobnoj temperaturi nekoliko sati dok se ne podsiri.

Gruš mora biti čvrst Nakon što se mlijeko podsirilo, gruš mora biti čvrst i pod prstima lomljiv, a na prijelomu ostaju čvrsti rubovi, što iskusni sirar i prostim okom može vidjeti. Surutku žutozelenkaste boje, koje ima i do 85 posto, ćemo djelomično izdvojiti, a sirnu masu oštrim dugim nožem ili takozvanom sirarskom sabljom usitniti na veličinu zrna graška. Sve zajedno ćemo neprestano miješati i na kraju ćemo ostaviti izrezani gruš da se odmori desetak minuta, nakon čega ćemo izliti svu surutku kroz cijedilo u kojem će ostati sirna masa i ostaviti u cjedilu desetak minuta da se ista potpuno ocijedi. Tako ocijeđena sirna gruda, čija temperatura ne bi smjela biti manja od 20 °C, oblikuje se rukama u obliku lopte i stavlja u za to pripremljene čiste platnene krpe ili gazu, a onda u kalupe. Kalupi su danas od nehrđajućeg čelika ili plastični obruči raznih veličina, ali su najprihvatljiviji oni koji imaju unutarnji promjer 15 cm, a visoki 10 do 15 centimetara, probušeni sa strane radi lakšeg otjecanja surutke. U ovakve kalupe može se smjestiti sirna gruda koju smo dobili od četiri litre miješanog kozjeg i ovčjeg mlijeka. Utezi koji se stavljaju na sirnu grudu obično su okrugle kamene ploče oblika utega s promjerom pola centimetra manjim od promjera kalupa i dvije težine. Na početku se na sirnu grudu stavlja uteg težine oko dva kilograma, a nakon osam sati uteg se mijenja s težinom od 3 kilograma i opet nakon osam sati mijenja se uteg s težinom od 4 kilograma. Stiskanje sira u kalupu traje ukupno 24 sata. 119


mljekarstvo

Zrenje na propuhu i u tami Poslije vađenja iz kalupa, sirevi se suše u prozračnoj i čistoj prostoriji, bez vlage, u kojoj stalno struji svježi zrak, i na tamnom mjestu i bez ikakvih mirisa. Vrijeme sušenja sira traje petnaest dana. U prostoriji je poželjna temperatura od oko 15 °C, a prosječna vlaga u zraku oko 75 posto. Nakon završetka prve faze sušenja sira, sir se slaže u plitke posude uronjene oko pola debljine sira u čisto ekstra djevičansko maslinovo ulje, gdje počinje faza zriobe sira, a gdje se svakodnevno okreće na suprotnu stranu. Ova faza traje 60 dana. Radi dobivanja bolje arome, u ulje se znalo u stara vremena usitniti lišće koromača, kadulje i ružmarina i s tom smjesom trljati sir koji se namakao u ulju. Nakon što se sir izvadi iz ulja i očisti, ostaje još mjesec dana na čistim drvenim policama gdje se povremeno premaže s uvijek iznova čistim maslinovim uljem, a koje sprječava razvoj plijesni, a formira se meka i sjajna korica sira. Nadamo se da će se uskoro ponovno vratiti u bračke konobe, restorane, hotele i ekskluzivne kušaonice ova zaboravljena bračka gastronomska delicija.

120


mljekarstvo

Specijalni sirevi Feta sir Predstavlja posebnu grupu bijelih, mekih sireva, čije se zrenje obavlja u slanoj otopini (salamuri). Tradicionalno se proizvodi u Grčkoj, pretežno od ovčjeg ili kombinacije ovčjeg i kozjeg mlijeka. Pri suvremenoj proizvodnji ovog sira uzima se u obzir da mlijeko ima pH > 6,55 te 5,8 do 6 posto mliječne masti. Osim toga, odnos masti i bjelančevina trebao bi biti 1,2 : 1. Pasterizacija se obavlja na 72 0C kroz 15 sekundi te mlijeko hladi na 32 0C. U svrhu pripreme za koagulaciju dodaju se starteri (kiselomliječne bakterije) te mlijeko ostavi 15 do 30 minuta. Koagulacija se obavlja na 30 0C. Pritom se dodaje CaCl2 i toliko koagulansa da se stvori gruš za 50 minuta. Tijekom obrade gruša sir se siječe na kockice, a zatim ostavi deset minuta radi izdvajanja dijela surutke. Formiranje sira obavlja se u kalupima, pri čemu se ne smiju napuniti odjednom da se ne bi otežalo izdvajanje surutke. Na dnu kalupa se nalaze otvori za sirutku. Kalup ima poklopac pa se može prevrtati. Kalupi se ostavljaju na sirarske stolove da se izdvoji sirutka. Poslije 2-3 sata ovakvog cijeđenja sir se u kalupima ostavi na 14-16 0C kroz 2-3 sata, prilikom čega se dovrši izdvajanje sirutke. Na nižim temperaturama zrenje traje dva dana. Prešanje se ne obavlja (meki sir), već soljenje. Ono daje okus, regulira bakteriološke procese i količinu vode, utječe na strukturu sirne mase i stvrdnjavanje kore. Kada je sir dovoljno kompaktan uklanjaju se kalupi i gruš siječe na kriške. Kriške se sole suhom soli po površini i to svakih 24 sata druga strana. To se ponovi 4 puta tako da svaka strana bude soljena dva puta. Završna koncentracija soli treba biti oko 3 posto. Za soljenje se koristi granulirana sol, jer se teže otapa. Na taj način postepeno prodire u masu, pa površina ne postaje tvrda i presoljena. Nakon soljenja kriške se prevrću svakih 24 sata dok se na površini ne formira sluzasti sloj koji omogućuje rast bakteri121


mljekarstvo ja i kvasaca. Ova mikroflora sudjeluje u zrenju sira. Tada se pažljivo stavljaju slojevito u bačve, a pergament papir stavlja se između slojeva sira. Dodaje se salamura (6-8 posto NaCl) i bačve zatvaraju. Jednom tjedno bačve se okreću. Na gornjoj strani bačve nalazi se otvor koji se s vremenom otvara radi ispuštanja plinova. Sir ostaje u prostorijama za zrenje dok se ne postigne pH 4.4-4.6. Temperatura prostorije za zrenje treba iznositi 14-16 0C uz visoku relativnu vlažnost zraka. Poslije zrenja sir se skladišti na temperaturu 3-4 0C najmanje dva mjeseca do distribucije. Zreo sir se za tržište može pakirati u plastične vrećice. Ukus tipične fete je blago kisel i slan. Tekstura je čvrsta, glatka i kremasta, a boja snježno bijela u unutrašnjosti i na površini sira. Izgled ovog sira je u obliku kriški glatke površine (u obliku četvrtine kruga ili četvrtastog oblika).

Lička basa Ohlađeno mlijeko od jutarnje mužnje se prokuha i ostavi stajati da se smlači. Zatim mu se doda kiselo vrhnje (kultura za kiseljenje) u omjeru 1 litra kiselog vrhnja na 10 litara mlijeka i sve zajedno promiješa. Posuda se omota krpama i pokrije poklopcem da što duže drži toplinu. Na selu se posuda ostavi po noći u roru od štednjaka na drva koji još dugo drži toplinu. Kiseljenje je završeno kad se gruševina u posudi stvrdne. Potom se prebacuje u čistu i prokuhanu platnenu krpu i cjediljku s većim rupicama te ostavi da se cijedi tijekom dana ili noći na hladnom mjestu (posuda s cjediljkom se ostavi u hladnjaku). Ocijeđeni sir se istrese u zdjelu i uz miješanje postepeno dodaje sol do željenog okusa. Gotov sir se stavi u odgovarajuću zdjelicu, drži u hladnjaku i upotrebljava kao sir za mazanje.

Domaći mascarpone Slatko vrhnje sa 36 posto mliječne masti stavi se u odgovarajuću posudu i zagrijava na 80-82 °C. Zatim se doda sok od limuna u omjeru 60 ml soka (to je 2 limuna) na 1 litru slatkog vrhnja. Sve zajedno se promiješa na vatri u trajanju oko jedne minute te ukloni sa štednjaka. Posuda se pokrije prozirnom folijom i ostavi na sobnoj temperaturi da se potpuno ohladi. Tako ohlađena 122


mljekarstvo smjesa stavi se u hladnjak kroz 24 sata. Sutradan se stavi čista i prokuhana gaza (2-3 sloja) u cjediljku i gusta masa prebaci na cijeđenje. Pritom ne treba stiskati masu, već ostaviti da se sama ocijedi. Zatim se posuda s cjediljkom vrati u hladnjak na još 24 sata. Sljedeći dan je mascarpone spreman za posluživanje odnosno izradu deserta (tiramisu torta ili sl.). Od litre slatkog vrhnja može se očekivati oko 1/2 kg mascarponea.

Svježi sir iz kućne radinosti Svježe punomasno mlijeko se stavi u odgovarajuću posudu i zagrije na otprilike 40 0C. Na 3,5 litre mlijeka se doda 4 dl kiselog vrhnja, 6 dl jogurta i 4 jušne žlice bijelog octa te sve zajedno promiješa. Smjesa se posoli po vlastitom ukusu (sasvim blago da se sir može koristiti u slatkim jelima). Posuda se omota krpom i pokrije poklopcem te ostavi na toplom mjestu pored štednjaka. Ukoliko se održava stalna temperatura od 40 0C, već će se nakon par sati stvoriti sirna masa. U protivnom, smjesa koja se napravi predvečer može se staviti na cijeđenje sljedeći dan ujutro. Sirna masa se prebaci u cjediljku s čistom i prokuhanom gazom. Krajevi gaze se pažljivo skupe i polako zavrće svežanj, kako bi se sirutka ocijedila. Za lakše cijeđenje može poslužiti drvena kuhača oko koje će se zavezati krajevi gaze i svežanj staviti visjeti. Nakon 3-4 sata, kada se sva sirutka iscijedi, razmota se svežanj i sir prebaci u odgovarajuću čistu posudu s poklopcem. Što se sir dulje cijedi, to će biti gušći (tvrđi). Gotovi sir se prebaci u hladnjak ili odmah konzumira. Prema mogućnostima (posjedovanje peći na drva) sir se ostavi dan-dva da se još malo prosuši, lagano natrlja solju, a zatim prebaci u mrežicu ili gazu koja se ovjesi iznad peći. Tako se suši do željene tvrdoće. Pritom će se dobiti tvrdi sir koji će se moći i ribati. 123


mljekarstvo

Maslac iz kućne radinosti Tekuće vrhnje s 35 posto mliječne masti stavi se u multipraktik ili mikser te muti oko 15 minuta ili dok se maslac ne počne odvajati od vrhnja. Zatim se maslac prebaci u cjediljku i pritišće špahtlom da se odvoji tekućina. Nakon toga se ispere mlazom hladne vode i rukama ili papirnatim ubrusom odvoji višak tekućine. Dobro se ocijedi, oblikuje i ostavi u hladnjaku do uporabe. Od 1/2 litre vrhnja može se dobiti oko 190 dag maslaca.

Sir iz Gacke doline Svježe pomuzeno mlijeko pokrije se krpom i ostavi da odstoji na sobnoj temperaturi. Sljedeći dan se žlicom pobere stvoreno vrhnje, stavi u posudu i prenese u hladnjak. Mlijeko ostavimo stajati još jedan do dva dana da se samo po sebi ukiseli. Posudu s kiselim mlijekom stavimo na kraj peći da se malo ugrije, kako bi se od samokisa odvojila voda. Sve se istrese u platnenu vrećicu i pusti da se cijedi najmanje jedan dan. Ocijeđena masa se istrese iz vrećice i promiješa s prikupljenim vrhnjem. Istovremeno se dobije sirutka, koja se može iskoristiti kao zdravi napitak.

Uskrsni sir Na štednjaku provrijemo litru punomasnog mlijeka. Čistu i prokuhanu krpu namočimo vodom i dobro iscjedimo, te raširimo preko prazne posude i stavimo na stranu. Mikserom ili žlicom se ulupa 10 komada jaja, doda 1 žličica soli, 1 žličica šećera te dobro izmješa da se otopi. U kipuće mlijeko doda se masa od jaja i stalno miješa žicom da ne zagori. Masa će se brzo zgrudati i između pojaviti vodenasta tekućina. Čim se to dogodi (ne traje duže od jedne minute), posudu treba skinuti sa štednjaka i prebaciti masu na pripremljenu krpu. Krpa se dobro zaveže i ovjesi kroz jedan sat da se masa ocijedi. Gotovi sir se poslužuje uz kuhanu šunku i hren. 124


mljekarstvo

Najčešće greške sira Tijekom proizvodnje sira može se dogoditi da se pojedini primjerci proizvedenog sira razlikuju u nekim svojstvima od normalnih svojstava za dotičnu vrstu sira. Takve razlike nazivamo “greške sira”. One mogu biti vrlo različite bilo da se radi o promjenama u vanjskom izgledu, u strukturi tijesta ili pak u mirisu i okusu sira. Uzroci “greškama sira” mogu biti u lošem mlijeku ili sirilu, neodgovarajućoj tehnologiji proizvodnje, previsokoj ili preniskoj temperaturi i vlazi zraka u prostorijama za zrenje sira, te u promijenjenim svojstvima upotrijebljene kulture za zrenje sira. Nedostacima u vanjskom izgledu sira smatraju se pogreške koje se odnose na oblik, veličinu i koru. Tako npr. kod tvrdih sireva kora ne smije biti vlažna i masna. Kod mekih sireva govori se o greškama u izgledu ako je kora presuha ili ispucana. Kod sireva koji zriju pod utjecajem plemenitih plijesni smatra se greškom ako je kora žarko crvenosmeđe boje i nema ni traga vrstama plemenitih plijesni. Greške u strukturi i izgledu tijesta odnose se prije svega na rupice, odnosno očice sira ukoliko one ne odgovaraju obliku, veličini i broju uobičajenom za određenu vrstu sira. Previše rupica u tijestu sira izazvano je neispravnim sušenjem zrna, a previše očica različitih veličina nastaje sirenjem prekiselog mlijeka, nepravilnom obradom sirne mase i prenaglim hlađenjem sira pod tiještenjem. Među nedostacima u strukturi tijesta treba spomenuti šupljikavost. Uzročnici šupljikavosti sira uglavnom su bakterije iz coli skupine, koje u mlijeko dospijevaju najčešće uporabom neocijeđenog i nepasteriziranog mlijeka. Bakterije u siru stvaraju mnogo plinova, pa uslijed toga sir postaje šupljikav. Opaženo je da se šupljikavost pojavljuje onda kad se podsiruje mljezivo, a može se uočiti već prvih dana iza sirenja. Nadimanje sireva je pojava koja je slična šupljikavosti, samo se očituje u još većim razmjerima i to osobito kod tvrdih sireva. Uzroci nadimanju osim bakterija iz coli skupine mogu biti neke vrste kvasca, mlijeko siromašno kalcijem, nepogodno sirilo te pogreške u tehnologiji proizvodnje, poglavito previsoka temperatura prostorije u kojoj se nalazi sir za vrijeme zrenja. Kod nadimanja sira, kora je jako nadignuta, a pod korom nastaju velike rupe i šupljine nepravilnog oblika. Greška u tijestu još može biti tzv. suho tijesto. Naime, sirenjem prekiselog mlijeka postiže se presuho tijesto i nepoželjno zrenje. Ništa nije manje poznato tekuće tijesto koje nastaje zbog nedovoljnog cijeđenja sirne mase čime se pogoduje pretjeranom razvoju proteolitičkih mikroorganizama. Gotovo kod svih vrsta sireva nastaju greške u okusu. One nastaju nepoželjnim djelovanjem bakterija mliječne kiseline, nedovoljnim cijeđenjem sirne mase te radi loše kakvoće sirovog mlijeka. Najčešće greške sira su u boji, a javljaju se u obliku pruga ili mrlja 125


mljekarstvo u tijestu i na kori. Crne i smeđe mrlje na površini sira nastaju u doticaju površine kore s hrđavim ili nepocinčanim površinama kalupa ili ploča za pokrivanje kalupa. Siva mrlja može nastati radi zagađenog i nečistog mlijeka, a prugasta boja ako sir nije podjednako soljen. Crne mrlje su posljedica razvoja plijesni mucor. Na površini sira znaju se pojaviti različite plijesni koje izazivaju rak kore sira. Uzročnici plijesni nasele se najčešće u pukotine i oštećenja na siru, te uzrokuju truljenje. Strani mirisi u siru nastaju zbog ishrane životinja aromatičnim krmivima, kao npr. luk, goruščica, repa, ali i davanjem nekih lijekova, pa zato o tome treba voditi računa. To su samo neke od najčešćih grešaka sireva, koje se mogu javiti na skoro svim vrstama. Na kraju treba napomenuti da se greškom sira smatra oštećenje površine sira nastalo djelovanjem glodavaca, grinja, moljaca i različitim vrstama muha.

Štetnici na siru Štetnici na siru su različiti insekti i glodavci koji tijekom tehnološke obrade, zrenja i skladištenja sira mogu prouzročiti različite promjene i štete na siru. Postoji veliki broj štetnika na siru, a na ovome mjestu su nabrojeni samo oni koji se najčešće pojavljuju. Sirni moljac (Tineoila biseliella) je dug 5-10 mm. Odlaže na siru ili u prostoriji za skladištenje 200 jajašaca dugačkih 0,4 do 0,7 mm i širokih 0,2 do 0,3 mm. Gusjenice se izlegu poslije 12 dana i zabuše u koru sira, Gusjenica živi oko 120 dana pri temperaturi 15 °C, a oko 65 dana pri 30 °C, te se zakukulji i poslije 14 do 44 dana pojave moljci. Sirni moljci, prepoznaju se po tome što ostavljaju bijele naslage na siru i policama koje podsjećaju na brašno. Kako se u skladištu sira ne smiju koristiti kemijska sredstva protiv štetočinja, sir se treba redovito pregledavati, prati i brisati. Iz prostorije treba ukloniti sve otpatke i krpe kojima se moljac hrani. Na vrata i prozore prostorije treba staviti zaštitne mreže protiv ulaza svih vrsta insekata i drugih štetočinja. Domaća muha (Musca domestica) odlaže jajašca u hrpice. Jajašca su dugoljasta i sjajno bijele boje. Larve koje se iz njih izlegu duge su 8-12 mm, ne skaču i mnogo su deblje od larvi sirne muhe. Sprečavanje njihovog ulaza je postavljanje zaštitnih mreža na prozore i vrata u prostorije u kojima se proizvodi, zrije i skladišti sir. Sirna muha (Piophila casei) je mala brončasta muha s crvenim očima dužine 4-5 mm. U sir odlaže mliječno bijela jajašca duga 0,6 mm i široka 0,1 mm. Za dva do tri dana iz jajašaca će se razviti larve dugačke 8 mm. One su žućkaste boje i hrane se sirom 4-6 dana. Zanimljivo je spomenuti da larve imaju sposobnost skakanja što im omogućuje prebacivanje s mjesta na mjesto. Poslije razdoblja hranidbe sirom, larve se zakukulje i za dva do tri tjedna ponovno se pojave muhe. Jajašca sirne muhe mogu se razviti u probavnom traktu potrošača i tada dolazi do upale i jačih krvarenja. 126


p e r a d a r s t v peradarstvo o

Posavska kukmasta kokoš Zadnjih petnaestak godina dosta se radilo na inventarizaciji, obnavljanju i zaštiti naših starih gojidbi domaćih životinja. U peradarskom sektoru stvoreno je nekoliko novih pasmina, među kojima značajno mjesto zauzima posavska kukmasta kokoš, kod koje se isprva težilo da sadrži elemente kokice starinskog tipa. Naime, obilazeći početkom 90ih godina sela gornje Posavine, član dugoselske udruge “Mali uzgajivač” Zdravko Kozić, dipl. ing. agr., je uočio da tamo postoji prilično ujednačen tip kukmastih seoskih kokica. Na inicijativu Josipa Bertinovca, predsjednika udruge “Mali uzgajivač”, počelo je prikupljanje kukmastih kokica po selima nizvodno od Zagreba, te u okolici Ivanić Grada i Križevaca. Početkom 1999. godine napravljen je “radni standard pasmine u razvoju” i donesena je odluka da se pasmiKokica jarebičastog tipa na nazove posavska kukmasta kokoš jer je najviše primjeraka pronađeno baš u gornjoj Posavini. Na 9. državnoj izložbi malih životinja koja je održana 2001. godine u Zagrebu, trojica uzgajatelja iz dugoselske udruge predstavila su široj javnosti rezultate svoga rada. Tada je izloženo 14 životinja u tri boje perja (bijelo prskana, žuta i crvena) uz napomenu da se radi o pasmini u razvoju. Početkom travnja 2002. godine organizirana je prva smotra posavske kukmaste kokoši. Kao našu novu pasminu priznao ju je Hrvatski savez udruga uzgajatelja malih životinja 12. rujna 2004. godine. 127


peradarstvo

Osobine Prema pasminskom opisu, objavljenom u Katalogu izlagača (Virovitica, prosinac 2010.), posavska kukmasta kokoš spada u pasmine kombiniranih svojstava. Usto se kaže da je vrlo prilagodljiva na sve uvjete držanja, a osobito se snalazi na većim ispustima gdje dobro iskorištava pašu. To su snažne i duboko građene kokoši, do srednje visokog stava, diskretno opuštenog perja, što ostavlja dojam nižeg stava. Kod pijetla je glava srednje veličine, a kukma opuštena prema zatiljku gdje je više izražena i ne prekriva oči. Jednostavna krijesta je srednje veličine, ujednačeno nazublje- Pijetao žutog tipa na s pet do sedam zubaca, jarko crvene boje. Kljun je srednje duljine, čvrst i blago povijen, obično je u korelaciji s bojom perja. Oči su narančastocrvene do crvenosmeđe, ovisno o boji perja. Lice je crveno, finog glatkog i golog tkiva. Podušnjaci su srednje dugi, glatki, žutocrveni do crveni. Podbradnjaci su srednje duljine. Vrat je srednje dug, uspravno nošen, bogato obrastao perjem. Trup je dubok, srednje dugačak i širok. Leđa su ravna, široka i srednje duga s kratkim i širokim ramenima. Prsa su duboka, široka i dobro zaobljena, a trbuh pun i širok. Krila su srednje veliZlatnosmeđe kokice ka, čvrsta i dobro prianjaju uz tijelo. Bataci su jaki, mesnati i blago naglašeni, a noge razmjerno kratke i vrlo jake. Rep je pun, širok, nošen poluvisoko (od 45 do 60 stupnjeva), umjereno dugih srpova i ujednačenih sporednih srpova, širokog kormilarnog perja. Perje je dobro složeno, relativno prileglo u gornjem dijelu dok je u donjem dijelu diskretno opušteno i šire. Na bogato obraslim batacima perje je lagano opušteno i mekše. 128


peradarstvo

Šarolikost boja Kokama je svojstvena prilično mala, jednostavna i blago nazubljena krijesta. Kod njih je okrugla i kompaktna kukma izraženija nego u pijetla i ne smije ograničavati vidno polje. One su manje mase i punijeg trupa, te osobito naglašenog trbuha. Noge su jake, jedva srednje duljine, a rep srednje dug, nošen široko i poluvisoko, sa širokim djelomično pokrivenim kormilarnim perjem. Bataci su jaki i mesnati, ali se ne ističu uslijed finog, gustog i lagano opuštenog perja. Tjelesna masa pijetla se kreće od 3,50 do 4,50 kg, a kokice teže od 2,50 do 3,50 kg. Danas se ova pasmina uzgaja u crvenoj, zlatnosmeđoj, žutoj, jarebičastoj, grahorastoj, prskanoj, crnoj i bijeloj boji perja. Više podataka o opisu standarda i bojama zainteresirani mogu pročitati na internetskoj stranici dugoselske udruge http://uzgajivac.blogspot.com koju potpisuju voditelj uzgoja Josip Bertinovec i međunarodni sudac za perad Krešimir Safundžić.

Gospodarski zanimljiva Posavska kukmasta kokoš nije samo predmet interesa pasioniranih uzgajatelja rasne peradi, nego je također, s obzirom na tjelesnu masu i solidnu nesivost, gospodarski zanimljiva za držanje na seoskoj okućnici. Kokice godišnje snesu oko 160 jaja svijetlosmeđe ljuske, težine oko 60 g. Isto tako treba naglasiti da je kukma na glavi ovih kokica zapravo relikt križanja naših običnih seoskih kokica s huodanskom i padovanskom pasminom tijekom 19. stoljeća. Zbijeno tijelo, boje perja i viša težinska kategorija posljedica su križanja s poluazijskim pasminama (orpington, plymouth rock, rhode-island, new hampshire...), osobito između dva svjetska rata kad je državno poljoprivredno dobro Božjakovina pokraj Dugog Sela bilo “rasadnik” uvezenih plemenitih pasmina. O tome nam svjedoči bogata povijesna dokumentacija. Poznati uzgajatelji ove pasmine jesu: Franjo Koš (Selnica Šćitarjevska) tel. 01 - 62 58 086, Ivica Šoltić (Čakovec) tel. 040 - 364 135 i Josip Bertinovec (Lonjica) tel. 01 27 24 100.

Podmladak u dobi od 6 mjeseci

129


peradarstvo

130


peradarstvo

Utjecaj pohrane na valivost jaja Valivost u velikoj mjeri, osim plodnosti rasplodnog jata, ovisi i o odgovarajućoj pohrani jaja. Naime, svrha pohrane je prevencija smrtnosti embrija tijekom skupljanja određenog broja jaja za nasađivanje. Tako pohrana jaja dulje od sedam dana uzrokuje kasnije valjenje, manju valivost i lošiju kvalitetu pilića, a uzrok tome nije još sasvim istražen. Tijekom pohrane, embrio se mijenja, a jedna od promjena je odumiranje njegovih stanica. To može imati negativan učinak na održivost embrija i posljedično voditi embrionalnoj smrtnosti. Smrt stanica može biti uzrokovana trajanjem razdoblja pohrane s obzirom na starenje “spavajućeg” embrija, no može biti uzrokovana i promjenama u sastavu jaja. Tijekom pohrane pH bjelanjka se povećava sa 7.6 na 9.0, visina bjelanjka smanjuje, a jačina žumanjčane membrane slabi. To je potrebno radi zaštite embrija od mikroorganizama te odgovarajuće izmjene plinova (ugljičnog dioksida i kisika). S druge strane, pH bjelanjka od 9 može također uzrokovati smrt stanica, ukoliko je embrio izložen takvom pH kroz duže vrijeme. Ako je smrtnost stanica uzrokovana duljom pohranom, to se mora prevenirati ili kompenzirati, kako bi se održala valivost na optimalnoj razini.

Prevencija smrtnosti stanica Istraživanja su pokazala da temperatura pohrane utječe na smrtnost stanica embrija. Kada se temperatura pohrane smanji, i stanice manje odumiru. Međutim, moguće je da smanjena temperatura pohrane umanji izmjenu plinova kroz ljusku jajeta. Zbog toga što su povećanje pH bjelanjka i njegova smanjena visina povezani s gubitkom ugljičnog dioksida, smanjenje temperature skladištenja odgađa promjene sastava jajeta. Sporije povećanje pH bjelanjka može skratiti vrijeme pri kojem je embrio izložen na pH 9 i smanjiti odumiranje stanica te, stoga, poboljšati održivost embrija. Optimalan je pH za razvoj embrija tijekom ranog razdoblja inkubacije 8.2. To je možda i optimalni pH kako bi se embrio održao tijekom pohrane jaja. U tom slučaju, povećanje pH bjelanjka na 9 treba izbjegavati. To se može učiniti snižavanjem temperature pohrane, ali i pohranom jaja u plastične vrećice kako bi se spriječio gubitak ugljičnog dioksida. Istraživanja su također pokazala da pohrana jaja u plastične vrećice može poboljšati valivost tijekom produljenog skladištenja. 131


peradarstvo

Kompenzacija smrtnosti stanice U prirodnim uvjetima kokoš kompenzira smrtnost stanice. Kokoš liježe jaja u nizu, pri čemu je svako prethodno jaje kratko inkubirano. Tijekom tog kratkog vremena embrio je u mogućnosti razvijati se i stanice se umnažaju, zamjenjujući mrtve stanice. U praksi, to bi se moglo postići kratkom inkubacijom jaja prije skladištenja. Iako bi to imalo prednosti, dosadašnji rezultati istraživanja u tome nisu dosljedni. Naime, postoje određena istraživanja učinka kraće inkubacije prije skladištenja jaja na valivost i kvalitetu pilića pri produljenom skladištenju. To pokazuje da zagrijavanje jaja prije skladištenja može imati pozitivan ili negativan učinak, a male promjene u tehnologiji proizvodnje mogu rezultirati velikim razlikama.

Temperatura Uspjeh inkubacije prije pohrane stoga ovisi o stadiju razvoja embrija pri sakupljanju jaja i trajanju inkubacije prije skladištenja jaja. Kako bi se optimalizirali rezultati inkubacije prije pohrane, trajanje bi trebalo biti prilagođeno stadiju razvoja embrija pri sakupljanju jaja da bi se spriječio pretjerani razvoj embrija. S obzirom na to da stadij razvoja embrija na terenu varira, inkubaciju prije pohrane teško je sprovesti u praksi. Zaključno, inkubaciji prije pohrane treba pristupiti pažljivo. Precizna kompenzacija smrtnosti stanica je teška. Zato se treba fokusirati na prevenciju smrtnosti stanica kako bi se smanjio negativni učinak dulje pohrane. U vezi toga treba naglasiti da je temperatura pri pohrani jaja važna radi prevencije smrtnosti stanica i odgovarajuće valivosti pilića pri duljem skladištenju. Osim temperature treba također voditi računa o odgovarajućoj relativnoj vlazi, jer se na taj način sprječava gubitak vode iz jaja i povećanje zračne komorice. Prostorija za pohranu jaja treba biti čista i dobro prozračivana (0,6 do 1,0 m zraka po satu za 1.000 jaja). Jaja se čuvaju u kartonskim kutijama i prekrivaju plastičnom folijom zbog gubitka vlage. Otprilike 6 sati prije ulaganja u inkubator jaja se vade iz prostorije za pohranu i smještaju u prostoriju temperature 22 – 23 0C na postupno zagrijavanje. Na taj način se izbjegava temperaturni šok embrija i orošavanje ljuske koje bi nastupilo kad bi se jaja neposredno iz skladišta smjestila u inkubator. 132


peradarstvo

Osvjetljenje u peradnjaku Dobro osvjetljenje je od velike važnosti za optimalnu proizvodnju u peradarskoj proizvodnji. Naime, svjetlo je potreba života, jer zdrava i dobro hranjena perad nakon nekog vremena ugiba ako se stalno drži u mraku. No da li je svaka vrsta osvjetljenja dobra? Normalno svjetlo sastoji se od spektra boja različitih valnih duljina. Danas je poznato da pojedine boje imaju specifične učinke na raspoloženje i dobrobit peradi. Njihovo ponašanje i proizvodnost mogu se manipulirati uporabom specifičnih boja, posebice onih dugih valnih duljina, kao što su crvena, narančasta, žuta, zelena i plava. Na osnovi dosadašnjih studija sastavljen je dijagram koji pokazuje kakav utjecaj imaju boje na karakteristike i ponašanje ptica. Intenzitet osvijetljenosti (rasvijetljenost) izražava se u luksima. Tako, primjerice, mladi pilići u prvom tjednu, radi lakšeg pronalaženja hrane i vode, trebaju jače osvjetljenje, pri čemu se 30 luksa smatra optimalnom vrijednošću. Nakon toga im se intenzitet osvijetljenosti smanjuje na 10 do 20 luksa. Intenzitet osvjetljenja u peradarnicima varira u velikoj mjeri i ovisi o broju i vrsti rasvjetnih tijela, kao i udaljenosti peradi od izvora osvijetljenosti. Da bi se znalo koliko je rasvjetnih tijela potrebno da bi se postigla osvijetljenost od 30 luksa, treba se poštivati pravilo od 0,8-1 vata po m2 za fluorescentno svjetlo i 3 vata po m2 za žarulje.

Osvijetljenost za proizvodnju jaja Divlje ptice prilagođavaju se sezonskim promjenama. Tijekom zime količina svjetla je premala da bi nastavile s proizvodnjom jaja. Samo kasnije tijekom proljeća intenzitet osvijetljenosti je dovoljan da bi nastavile s proizvodnjom. Mlade jedinke, međutim, ne ovise samo o količini svjetla, već i o vremenu osvjetljenja. Kada je svjetlosni dan kraći od 11-12 sati, odgodit će se seksualna zrelost, a time i proizvodnja jaja. Ovaj fenomen rezultat je nedovoljnog okidanja hipofize, male žlijezde u mozgu ptica. Pod utjecajem svjetla ova žlijezda luči hormone koji stimuliraju kokoši da postanu zrele i nesu jaja. Stoga količina svjetla ima veliko značenje pri uzgoju mlađih jedinki. Koliko jak intenzitet svjetlosti mora biti, predmet je rasprave. Većina uzgajivačkih tvrtki u svojim priručnicima pruža ove informacije.

Disko efekt Fluorescentno svjetlo oscilira u toku. U usporenom prikazu može se zapaziti da se izvor svjetla uključuje i isključuje 100 puta u sekundi i tako tvori stroboskopski učinak. Ljudsko oko je presporo da to uoči, ali pilići mogu uočiti ovaj disko efekt. Postoje snažne indikacije da ovaj efekt utječe na ponašanje peradi. 133


peradarstvo

   "    !    $

  

      %         $ 

    #$   $ 

       "  !  

     $ #$             $ $         $  #!$       #$!  $ !



     

134


peradarstvo

Vlažna mjesta Kombinacija stroboskopskog učinka i intenziteta osvijetljenosti može uzrokovati vlažne površine točno ispod svjetla, koje perad onda izbjegava. Posebice zimi to može stvoriti (zbog visoke vlažnosti) hladna i vlažna mjesta te postati izvor proizvodnje amonijaka. U najgorem slučaju, ova se mjesta mogu povezati i stvoriti veća vlažna područja.

Obojena svjetla U novije vrijeme natrijeva i obojena svjetla dobivaju na sve većoj važnosti. Natrijeva svjetla često imaju dva različita izvora koja su povezana u jedan okvir, rasvjetno tijelo od 50 i jedno od 70 vata. To omogućuje prebacivanje na 50-70 ili 120 vata. Svjetlo je žućkasto bez titravog učinka i omogućava isti intenzitet osvjetljenja, kao i svjetla u obliku trake. Obojena svjetla često se koriste za bolju manipulaciju pticama. Crveno svjetlo smanjuje agresiju i kanibalizam u slobodno držanih kokoši nesilica, a zeleno/plavo utječe na bolji rast u brojlera. Preporučljivo je upotrebljavati zeleno svjetlo pri ranom stadiju rasta, dok se plavo uvodi kasnije radi smanjivanja aktivnosti peradi. Prednost ovakve vrste osvjetljenja jest u tome da je intenzitet osvijetljenosti sličan ili malo veći nego u uobičajenim izvorima osvijetljenosti i pritom je svjetlo ravnomjernije raspršeno. Također je manje zasjenjenih mjesta u prostoru gdje se drži perad. Iako je glede poboljšane proizvodnosti njihova uporaba zasad još uvijek nedovoljno istražena, sigurno je da imaju pozitivne učinke na ponašanje peradi i kvalitetu stelje.

135


peradarstvo

Štetno djelovanje amonijaka na perad Amonijak je plin prisutan u zraku svake peradarske nastambe, a u povećanim koncentracijama negativno utječe na zdravstveno stanje peradi. Nastaje kao rezultat kemijske razgradnje mokraćne kiseline peradi određenim bakterijama prisutnima u stelji. Koncentracija amonijaka posebice je visoka u peradnjacima gdje se ista stelja koristi za uzastopne turnuse. Sadržaj vlage, pH i temperatura stelje utječu na razgradnju mokraćne kiseline od strane bakterija. Loša ventilacija, vodenast izmet i neispravne, prenapunjene ili nisko pozicionirane pojilice česti su uzroci vlažne stelje u peradnjacima.

Opće djelovanje amonijaka Pri visokim koncentracijama djeluje iritirajuće na sluznice dišnog sustava, konjunktive i rožnicu. Oštećenja sluznice dišnog sustava povećavaju prijemljivost peradi na dišne bakterijske infekcije, posebice E. coli. Visoke koncentracije također imaju negativan učinak na prirast, konverziju hrane i imuni sustav peradi. Eksperimentalno se pokazalo da su tovni pilići sa 7 tjedana starosti, držani u uvjetima s koncentracijama amonijaka od 50 i 75 ppm, imali smanjenu tjelesnu masu za 17 i 20 posto, u usporedbi s tovnim pilićima držanima u okolišu gdje je koncentracija amonijaka bila blizu 0. Granično dopuštena koncentracija amonijaka u nastambama za perad iznosi 20 ppm. Ljudi mogu osjetiti amonijak pri koncentracijama između 20 i 30 ppm, a odaje ga karakterističan oštar miris koji nadražuje spomenute sluznice uz pojavu učestalog kihanja te peckanja i suzenja iz očiju.

Oštećenje dišnog sustava Djelovanje amonijaka na sluznicu dušnika može se očitovati od paralize ili gubitka cilija epitelnih stanica, do ozljeda (nekroze) epitela sluznice. Vrsta i 136


peradarstvo stupanj oštećenja ovise o koncentraciji amonijaka u zraku i obično se javljaju pri koncentraciji iznad 70 ppm. Cilije su tanke izbočine na površini epitelnih stanica koje su nalik dlakama i oblažu dušnik. Tvore dio „mukocilijarnog aparata“ koji čine cilije i mukozne izlučevine (sluz). Mukocilijarni aparat je odgovoran za hvatanje i čišćenje čestica inhaliranih iz okoliša. Čestice prašine nose na svojoj površini veliki broj bakterija. Pokazalo se da je prašina iz peradarskih nastambi posebice rezervoar za E. coli. Inhalirane čestice uhvaćene su u sluzi. Cilije neprestano pomiču sluz s uhvaćenim česticama prema dušniku i ždrijelu, sprječavajući čestice da dođu do donjih dijelova dišnog sustava (pluća i zračne vrećice). Otklanjanje čestica iz dišnog sustava peradi približno je 30 puta brže nego u sisavaca. Kada se cilije paraliziraju ili unište s obzirom na visoku koncentraciju amonijaka u nastambama za perad, sluz na sluznici dušnika ne može biti očišćena, pa uhvaćene bakterije na česticama prašine mogu dospjeti do pluća i zračnih vrećica te uzrokovati infekciju. Odumiranje (devitalizacija) sluznice dušnika može djelomično objasniti visoku pojavu upale zračnih vrećica, upale pluća i septikemije uzrokovane E. coli u jatima peradi koja su bila izložena visokim koncentracijama amonijaka.

Oštećenje očiju Visoke koncentracije amonijaka uzrokuju konjunktivitis i oštećenja rožnice. Pojava keratokonjunktivitisa kod tovnih pilića uočena je pri sadržaju amonijaka u zraku peradnjaka od 60 do 70 ppm. Otečenje i crvenilo vjeđa, crvenilo konjunktiva i treće očne vjeđe te djelomično ili potpuno zatvorene oči uobičajeni su klinički znak. Oči mogu postati bademastog izgleda nakon dugotrajnog izlaganja visokim koncentracijama amonijaka zbog oštećenja i retrakcije vjeđa. Ozljeda rožnice većinom je kružnog oblika, bijelo-sive boje, mutna i grubog izgleda u središnjem dijelu. Periferija rožnice nije zahvaćena, vjerojatno zbog toga što je djelomično prekrivena vjeđom i time manje izložena, nego sredina rožnice. Oba oka imaju iste znakove, što pomaže u razlikovanju od drugih bolesti očiju. Perad je djelomično ili u potpunosti slijepa. Profilaksa – dobra kakvoća stelje uz njezinu redovitu izmjenu nakon završenog turnusa te primjerena 137


peradarstvo ventilacija u nastambama za perad i ispravne pojilice smanjuju njegovu koncentraciju u zraku. Na taj način se pozitivno utječe na proizvodnost te smanjuje pojava dišnih bolesti i oštećenja očiju. Sve to u konačnici ima pozitivan učinak na dobrobit peradi uz postizanje sigurnog okoliša za radnike.

Šarenilo kokošjih jaja Kad govorimo o pasminskim kokicama tada u pasminska svojstva, pored fenotipskih obilježja opisanih zadanim standardom, spadaju i veličina/težina jajeta, te obojenost njegove ljuske. Dok patuljaste kokice nesu jaja težine 25 do 40 g, u velikih pasmina težinski raspon se kreće od 50 do 70 g. Obojenost ljuske jajeta može biti veoma raznolika, od snježnobijele do tamnosmeđe, u raznim smeđim i žućkastim nijansama, s tamnim točkicama ili bez njih. Obično je obojenost ljuske u korelaciji s bojom podušnjaka. Tako pasmine s bijelim podušnjacima (talijanska, štaroštajerska, lakenfeldska, rajnska, hamburška, minorka...), nesu jaja s bijelom ljuskom, a one s crvenim podušnjacima nesu jaja smeđkastih tonova. Obojenost ljuske jaje dobiva u jajovodu. To se događa u posljednjoj fazi formiranja jajeta. Dok prolazi po jajovodu žumanjak se obavija bjelanjkom, te na kraju tvrdom vapnenom ljuskom. Iznutra je ljuska obavijena dvostrukim ovojem. Tamna crvenosmeđa jaja maransa Jedan pokriva cijelu unutrašnjost ljuske, a drugi obavija bjelanjak jajeta. Bjelanjak se sastoji od četiri vidljiva sloja različite gustoće. Prvi vanjski sloj je rjeđi od drugih, dok je četvrti sloj oko žumanjka najgušći. Bjelanjak čuva žumanjak od trešnje i sušenja. S obje strane žumanjka nalaze se dvije posebne vezice (kalaze) koje idu po duljini jajeta i održavaju njegovu ravnotežu u sredini. 138


peradarstvo Dok se kreće kroz jajovod jaje rotira i na taj način dobiva svoj konačni oblik. U posljednjim satima tog procesa formira se ljuska i taloži se pigment. On je prisutan s vanjske strane ljuske. U to se možemo uvjeriti kad razbijemo jaje i usporedimo vanjsku i unutrašnju stranu ljuske. Količina nataloženog pigmenta nije stalna, tako da cijelo vrijeme postoje određena odstupanja u obojenosti. Najintenzivnija obojenost ljuske je na samom početku sezone Šarena paleta kokošjih jaja nesenja jaja. Nizozemska pasmina welsumer nese jaja lijepe tamnosmeđe ljuske s pomalo hrapavom površinom, a neka su jaja obilježena tamnim točkicama i izgledaju izrazito ljupko. Kokice francuske pasmine marans ističu se po krupnim tamnim crvenosmeđim jajima koja su im osigurala međunarodnu karijeru. Smeđa se boja kod ove i srodnih pasmina ograničava samo na vanjski dio jajeta, dok je vapno bijele boje. Kako boja nastaje, još nije posve jasno. Vjerojatno ona ovisi o većem broju gena. Osim nasljednih osobina u postizanju ovakve boje ljuske možda igraju ulogu i uvjeti okoliša. Utvrđeno je da kod hranidbe kokica ribljim otpatcima, smeđa boja ljuske jajeta postaje intenzivnija. Ako se one hrane samo zrnjem, bez koncentrata za nesilice, boja slabi. U kokošjem rodu južnoamerička pasmina araucana ne odlikuje se samo jedinstvenim karakteristikama fenotipa, nego i po tome što nese jaja sa zelenkastomodrom do plavičastozelenom bojom ljuske. Ta jedinstvena osobina nastaje od boje biliverdin, a ona nastaje u procesu razgradnje krvi. Za razliku od jaja sa smeđom ljuskom, koja samo na površini imaju smeđu prevlaku, jaja sa zelenom ljuskom potpuno su prožeta tom bojom. Pasmina araucana spada u svakom pogledu u najneobičnije u svijetu i predstavlja uzgajateljski vrijedan dokument kulture. Sjedenje peradi na jajima Kokoš sjedi Pura sjedi Guska sjedi Patka sjedi Golubica sjedi

22 do 23 dana na 16 do 20 jaja 27 do 28 dana na 15 do 20 jaja 28 do 32 dana na 12 do 15 jaja 28 do 32 dana na 15 do 18 jaja 17 do 19 dana na 2 do 3 jaja 139


peradarstvo

STANETINEC 31 • tel./fax 040/584-101 • 040/584-022 • mob. 098/331-917 MAČE “BAMT” tel. 049/467-002 TRGOVINA PUŠĆINE, ČAKOVEČKA 138, tel. 040/895-401 MJEŠALICA STOČNE HRANE 750/1000 L

MLIN ČEKIČAR NA KARDAN

TRANSPORTNI PUŽ

KRUNJAČ GK 420-P

140

ELEVATOR

MJEŠALICA STOČNE HRANE

PILA TKP-500


pčelarstvo

pčelarstvo

Prirodno rojenje pčela Povećanje broja pčelinjih zajednica možemo postići prirodnim rojevima ili umjetnim razrojavanjem. Umjetno razrojavanje može biti okvirima s leglom i pčelama ili samo s pčelama kao paketni roj. Naravno da je prilikom svakog razrojavanja prvo potrebno imati sparenu ili nesparenu maticu ili barem zreli matičnjak. Razmnožavanje pčelinjih zajednica u slobodnoj prirodi odvija se rojenjem. U suvremenom pčelarstvu nenadzirano prirodno rojenje je nepoželjno i to iz više razloga. Jedan od glavnih je slabljenje osnovne zajednice, često pred ili u tijeku glavne paše. Pčelinjaci za intenzivnu proizvodnju meda smješteni su negdje u prirodi, što bliže pčelinjoj paši, a daleko od pčelara pa rojevi najčešće nekontrolirano izlijeću i odlaze daleko, što znači da su izgubljeni. Najčešće saznamo da su izašli iz neke košnice kada primijetimo slabiju zajednicu, pregledamo je i pronađemo mali broj pčela, a na okvirima uočimo otvorene i zatvorene matičnjake uz mnogo pokloPčelinjaci prije rojenja pljenog legla u slučaju izlaska roja prvenca. Uz nedostatke prirodnog rojenja, ono svakako ima i svoje prednosti koje nisu zanemarive. Zajednice iz prirodnog roja vrlo brzo napreduju i imaju radni elan daleko veći od onih koje sami umjetno razrojimo. Također je prirodne roje141


pčelarstvo ve, kao i paketne, moguće gotovo u potpunosti osloboditi varoe ako roj prilikom spremanja u novu košnicu tretiramo protiv nje, a svakako dok još nema poklopljenog legla. Rojenje je prirodni nagon svake pčelinje zajednice koji je više ili manje izražen, ali je uvijek prisutan, naročito kod kranjske pčele Pčelinjaci nakon rojenja koja se kod nas uzgaja. Kako je rojenje nepoželjna pojava u intenzivnom pčelarstvu, nastoji se što više potisnuti kroz selekciju matica. Kroz dugo razvojno razdoblje u socijalnom životu pčela zbila se uska specijalizacija pripadnika zajednice, a naročito u spolnoj ulozi. Tako su ženke postale nesposobne za razmnožavanje, osim jedne – matice, pa je dijeljenje ukupne zajednice jedino osiguravalo mogućnost razmnožavanja i opstanka. Pojava nametnika varoe je ozbiljno ugrozila samoodržanje pčela u slobodnoj prirodi, kao i industrijalizacija u svakom pogledu intenzivne poljoprivredne proizvodnje.

Uvjeti za rojenje Sezona prirodnog rojenja započinje pri kraju najjačih voćnih paša, a traje do suhog ljetnog razdoblja kada više nema obilja cvijeća. U tom vremenu u košnicu stalno pritječu velike količine nektara i peluda. Zbog toga je matica stimulirana na maksimalno polaganje 142

Prirodan roj


pčelarstvo jajašaca u svaku raspoloživu stanicu u zoni legla. Na pojavu nagona za rojenjem utječe u prvom redu nedostatak prostora za daljnji razvoj legla, nedostatak prostora za odlaganje nektara i peluda, brojčani odnos između mladih pčela radilica i otvorenog legla (više pčela Prirodan roj na jednu ličinku), starost matice, sklonost zajednica za rojenje te povećana toplina u košnici uz nedostatno prozračivanje. Kada se ispune navedeni uvjeti zajednica prelazi iz radnog u rojevno raspoloženje, a pčele počinju izgrađivati osnove matičnjaka u koje matica počinje polagati jajašca. U jednoj košnici može biti od 20 do 40 pa i više takvih matičnjaka. Matica ne zaleže sve matičnjake odjednom, nego to čini postupno kroz desetak dana. Nekoliko dana prije nego što počinje polagati jajašca u matičnjake, matica pojačano nese jajašca u sve slobodne stanice na saću, pa tako i u one koje nisu baš najpravilnije i koje bi inače preskočila. Tako pčelinja zajednica naglo ojača i može se podijeliti na dva dijela. Pčele se u zajednici koja je u rojevnom raspoloženju vladaju drugačije nego obično. Maticu počinju hraniti manje i s rjeđom hranom, pa ona smanjuje nesenje sve dok sasvim ne prekine. Tada i ona sama počinje uzimati med. Zbog toga postaje vitkija i lakša, što joj omogućuje izlijetanje s rojem. Uzimanjem meda povećava se i udio šećera u hemolimfi (krvotoku), što će joj biti potrebno za rad mišića za letenje. Nagli pad nesenja jajašaca pred rojenjem dovodi i do većeg broja besposlenih kućnih pčela jer se smanjuje nepoklopljeno leglo koje su do tada njegovale. Tim pčelama počinju bujati jajnici i one se same drugačije vladaju. Skupljaju se u skupine na slobodnim mjestima u košnici i pred letom i tako dolazi do oblikovanja “brada”. One su mirnije i slabije se hrane. Oko tri tjedna prije izlaska roja pčele slabije grade saće, a sasvim prestaju kada se zatvore matičnjaci. 143


pčelarstvo

Tijek rojenja Nekih 7 do 8 dana prije nego što se izleže prva matica iz rojevnog matičnjaka, pčele se intenzivno pripremaju za rojenje. Postaju nemirne i trče po košnici i letu u svim smjerovima. Pčele koje će izaći s rojem uzimaju obilan obrok meda, vjerojatno najveći u svom životu, koji im omogućava hranu za više dana. Zbog tako punog mednog mjehura one su teže pa ih u 1 kg ima oko 8.000 dok ih je obično oko 10.000. Roj izlazi iz košnice oko podneva, najčešće između 10 i 14 sati i po lijepom vremenu, obično dan prije nego što će se izleći prva mlada matica. Pčele naglo naviru kroz leto i vrte se oko košnice u naizgled divljem metežu koji izgleda zastrašujuće, pa ga se mnogi ljudi boje. Strah nije potreban jer su pčele u roju pune hrane i jako dobroćudne pa ne napadaju i ne ubadaju. Kada izađe oko polovina pčela, tada izlazi i stara matica i priključuje se roju. Također se roju priključuje i nekoliko stotina trutova, pa i neke pčele koje se tada nađu u zraku. Ovaj roj se naziva “prvenac”, teži od 2 do 3 kg, a u njemu ima od 15 do 20 tisuća pčela. Manje iskusni pčelari početnici mogu orijentacijske letove pčela ispred košnice često zamijeniti s početkom rojenja, ali se pažljivijim promatranjem mogu uočiti velike razlike. Kod rojenja pčele jednosmjerno izlaze iz košnice u tako velikom broju da nije moguć ulaz pčelama s paše, a kod orijentacijskog leta pčele kruže u blizini košnice i ispred leta većinom glavom okrenute prema njoj uz omogućen ulaz onima koje se vraćaju s paše. Oko ulaza u košnicu (na poletaljci i prednjoj stijenci) nalazi se veliki broj pčela s otvorenim mirisnim žlijezdama kojima označavaju povratak u košnicu mladim pčelama i trutovima na orijentacijskom letu dok kod rojenja toga nema. Kao što je prije spomenuto, rojenje se u pravilu odvija oko podneva (10 do 14 sati) dok su orijentacijski letovi najčešće kasnije, iza 14 sati. Vremenski, rojenje traje svega nekoliko minuta, a orijentacijski let i do 20. Nakon izlaska roja iz košnice, rad se odvija oslabljeno, a nakon orijentacijskog leta nastavlja se normalno, pčele ulaze i izlaze iz košnice i unose grudice peluda. Po izlasku svih pčela u roju iz košnice, on se počinje kretati zrakom poput žive kugle. Prvi roj obično ne odleti daleko od košnice jer ima staru maticu. Mjesto hvatanja roja je najčešće neko drvo, ali se zna smjestiti i na vrlo neuobičajenim mjestima, pa čak i na zemlji ili zidu. Ako se za vrijeme rojenja zateknemo na pčelinjaku, daleki odlazak roja možemo spriječiti polijevajući ga vodom ili pijeskom. Pri tome polijevamo ili posipavamo rubove roja, a ne po sredini da ga ne razdvojimo. Poneki pčelari daleki odlazak roja sprječavaju udaranjem o neki željezni predmet (npr. motiku) proizvodeći buku i zračne vibracije. Na mjesto slijetanja roja prvo sjedaju pčele radilice, a kasnije im se pridruži i matica i onda ostatak pčela. One se međusobno zakvače nogama pa roj visi s grane u obliku velikog grozda. Na tom mjestu roj se ne zadržava dugo nego svega do nekoliko sati. 144


pčelarstvo

Spremanje pobjeglog roja Na pčelinjaku uvijek treba imati spremnu pletaru i jednu praznu novu ili dezinficiranu košnicu s kojom pčelarimo, te pripadajući broj okvira sa žicom u koje samo treba umetnuti satne osnove. Navedeno je potrebno kako bismo mogli pospremiti iznenadni roj koji se može dogoditi unatoč svim poduzetim mjerama za njegovo sprječavanje, a naročito ako namjeravamo povećavati broj zajednica pa ih potičemo na rojenje. Za skidanje rojeva s većih visina koristimo vreću s metalnim obručem na otvoru koju postavljamo na poduži štap kako se ne bismo morali penjati na drvo ili da možemo dohvatiti roj na udaljenoj tankoj grani. Također trebamo i štap iste dužine koji na kraju ima kuku kojom zatresemo granu kada ispod nje postavimo vreću za spremanje rojeva. Ako se roj uhvatio na nižem i pristupačnom mjestu, možemo ga stresti izravno u košnicu, vreću, pletaru ili u limeni lijevak s kantom koji inače koristimo na pčelinjaku. Neki pčelari postavljaju u blizini pčelinjaka pletare obješene prema dolje i iznutra natrljane biljkom matičnjak kako bi u njih privukli rojeve. U svijetu se za označavanje mjesta na koje želimo navesti roj koriste i ampule sa sintetskim feromonima koji oponašaju feromone matice i tako privlače pčele u roju. Roj možemo pospremiti tek kada se sav smjesti na grani i potpuno smiri. U slučaju kada se nalazi uz deblo drva, a ne na grani ili pak na zidu ili stijeni moramo ga “natjerati” u košnicu. To radimo tako da iznad roja postavimo pletaru i dimom u nju utjerujemo pčele jer se one prirodno kreću prema gore. Kada smo sve pčele ili veliku većinu njih natjerali u pletaru, prebacujemo ih u košnicu ili nukleus koji postavljamo blizu mjesta gdje se roj nalazio kako bi ostale pčele do noći ušle u nju. Prilikom spremanja roja moramo biti sigurni da smo stresli i maticu, jer ako ona ostane na mjestu gdje je bio roj, pčele će se iz pletare ili postavljene košnice vratiti k njoj i opet smo na početku. Nakon što sve pčele uđu u košnicu i smire se, možemo je prenijeti na stalno mjesto. Tu košnicu možemo staviti na isti pčelinjak jer se pčele koje izlijeću iz prirodnog roja ponašaju kao nova zajednica i gotovo sve vraćaju u novu košnicu. To nije slučaj kod umjetnog razrojavanja kada se pčele izletnice uvijek vraćaju u staru košnicu. U košnicu s rojem treba stavljati satne osnove, a ne izgrađene okvire jer pčele iz roja ubrzano grade lijepo mlado saće što je poželjno iskoristiti. Nakon spremanja i smještanja roja, a prije pojave prvog poklopljenog legla, trebamo novu zajednicu tretirati sredstvima protiv varoe jer je se tada rješavamo u vrlo visokom postotku. Ako nastupi hladnije i nepovoljno vrijeme, roj trebamo prihranjivati da ne zaostane u razvoju. Nova zajednica na početku polagano brojčano opada jer se prve mlade pčele legu nakon 21 dan od kada matica zaleže prvu stanicu. Uz kasnije povoljne prilike i našu njegu, roj se do zime može razviti u zajednicu koja je sposobna samostalno prezimiti. 145


pčelarstvo

Pčelinji otrov Pčelinji otrov je čisti proizvod organizma pčele. On je izlučevina žalčanog sustava koji ima osnovnu biološku ulogu u štićenju pčelinje zajednice od neprijatelja. Budući da ima ulogu “oružja”, žalčani sustav je dosta složene građe i izvana jako zaštićen. Cjelokupni žalčani sustav nalazi se na završetku trbuha i prekriven je posljednjom (desetom) leđnom i trbušnom ljuščicom. Žalac imaju samo ženski članovi pčelinje zajednice – radilice i matica. Trutovi ga nemaju. Po svojoj građi žalac je u stvari modificirana lijegalica koju posjeduju ženke mnogih insekata, a tijekom evolucije promijenila je namjenu. Žalčani sustav pčele sastoji se od neparnog žalčanog žlijeba. On je nepokretan, a izgledom podsjeća na sanjke. Na krajevima žlijeba, sa svake strane, nalaze se parne hitinske duguljaste pločice koje ga prekrivaju i štite. U samom žlijebu nalaze se dvije žalčane igle. One su duge oko 2 mm, a sa strane imaju po deset oštrih zubaca čiji su vrhovi okrenuti prema glavi pčele. Žalčane igle matice imaju tri zupca. Gornji dijelovi žalčanih iglica zavijeni su u stranu i vezani s parnim hitinskim pločicama na kojima se nalaze jaki mišići koji guraju iglice i na taj način pčela može ubadati neprijatelja ili se obraniti od napadača. Žalčane igle i mišići su pokretni dijelovi sustava. Na žalčani sustav nastavlja se otrovna žlijezda koja se sastoji od velike i male otrovne žlijezde. Obje žlijezde su kod radilica duge oko 21 mm, a kod matice čak do 30 mm. Velika žlijezda izlučuje kiseli sekret, a njezin izvodni kanal ulazi u kruškoliki rezervoar koji služi za sakupljanje i skladištenje otrova. Mala žlijezda izlučuje alkalni sekret, a izvodni kanal ulijeva se u gornji dio žalčanog žlijeba gdje se ulijeva i kanal rezervoara velike žlijezde. Pri vrhu žlijeba nalazi se još jedna mala žljezdica čiji sekret podmazuje sanjke kojima klize iglice prilikom uboda. Žlijezde sasvim mladih i pčela preko 20 dana starosti ne izlučuju otrov. On se stvara do 20. dana, nakon toga otrovne žlijezde degeneriraju, a otrov ostaje sačuvan u kruškolikom rezervoaru. Ako pčela ubode kukca ili koju drugu životinju iz koje može izvući žalac, potroši dio ili cijeli otrov. Može se dogoditi da nakon toga ubode nas pa reakcija na mjestu uboda postaje slaba ili nikakva i pomislimo kako smo imuni na ubod pčele, sve dok nas ponovno ne ubode pčela koja ima dovoljno otrova u rezervoaru. Smatra se da je kod neosjetljivih ljudi smrtna doza od 500 do 1500 uboda, a kod preosjetljivih je dovoljan jedan. Uz ubod pčele, slične ili iste simptome može izazvati i ubod bumbara, stršljena, ose i mrava.

Dobivanje pčelinjeg otrova Ljekovita svojstva otrova poznata su dugo vremena, ali je humani način njegovog dobivanja relativno mlad. Nekada se otrov proizvodio usmrćivanjem pčela i izvlačenjem i cijeđenjem žalčanog sustava, ili ubodom u tanku mem146


pčelarstvo branu prevučenu preko čaše, slično kao kod uzimanja otrova zmija. Šezdesetih godina prošlog stoljeća izumljena je naprava kojom se uzima otrov bez usmrćivanja ili mučenja pčela. Temelji se na principu blagog elektrošoka. Sastoji se od pravokutne staklene ploče oko koje je namotana tanka žica. Kroz nju se pušta slaba struja (od 9 V) i to izmjenična ili pulsirajuća istosmjerna. Ploča se postavlja na leto košnica pa pčele prilikom ulaska ili izlaska prelaze preko nje i kada dodirnu žicu osjete blagi strujni udar i ispuste kapljicu otrova. Poslije 1 do 2 sata ploča se mora maknuti s leta te se ostavi na sušenju. Kada se otrov osuši, on se jednostavno sastruže oštrim skalpelom ili žiletom. Pčele od kojih se na ovaj način uzima otrov redovito prežive, ali zbog velike količine ispuštenog alarmnog feromona zajednica postaje nervozna i agresivna pa se uređaj može koristiti ograničeno vrijeme i ne u blizini naselja.

Kemijski sastav Pčelinji otrov je gusta opalescirajuća tekućina žućkaste boje i svojstvenog mirisa. Gustoćom i bojom podsjeća na bagremov med. Okus je gorak, a reakcija kisela pa se pH kreće od 4,5 do 5,5. Sadrži oko 4% suhe tvari. Potpuni sastav nije još sasvim poznat. Od istraženih sastojaka zna se da sadrži enzime (hijaluronidaza, fosfolipaza, lizofosfolipaza, glikozidaza), male peptide od kojih je najznačajniji melitin, aktivne amine (histamin, dopamin i noradrenalin), aminokiseline i mineralne tvari (fosfor, kalcij, magnezij i bakar). Melitin je bazični polipeptid koji čini 50-70% suhe tvari pčelinjeg otrova. On izaziva hemolizu (razgradnju crvenih krvnih stanica) i stezanje glatkih mišića. Otrov dobiven pomoću električne struje ne sadrži šećere za razliku od onog koji je dobiven ekstrakcijom.

Primjena U medicini se najviše primjenjuje kao protureumatik za liječenje upala zglobova, upala krvnih žila i neuralgija. Novija istraživanja Sakupljač pčelinjeg otrova opisuju da utječe na umanjivanje boli, snižavanje krvnog tlaka i smanjenje kolesterola u krvi. Posebno su opisana i prihvaćena liječenja ubodima pčela. Danas se sve više istražuje protutumorski učinak pčelinjeg otrova. On se pripisuje melitinu koji je pokazao najsnažniju citotoksičnu aktivnost na leukemijske stanice. Jačina protutumorskog učinka ovisi o načinu primjene. 147


pčelarstvo

Nozemoza – stalno prisutna opasnost Posljednjih godina događaju se veliki gubici pčelinjih zajednica. Pčelari i znanstvenici traže uzrok slabljenja i ugibanja zajednica koji još uvijek nije otkriven i označen kao jedini. Zato se može pretpostaviti da je više uzroka koji su međusobno isprepleteni i povezani, a u pogodnom trenutku dovode do tolike slabosti zajednice da ona propada. Intenzivno iskorištavanje pčelinjih paša i prevoženje na velike udaljenosti zasigurno tome potpomaže. Jedan od uzroka slabih i neproduktivnih zajednica koje najčešće propadaju tijekom zime je i nozemoza. Uzročnik bolesti je jednostanični organizam (praživotinjica) Nosema apis. Ona spada u skupinu truskavaca (Sporozoa). Dugačka je 0,005 do 0,007 milimetara. Parazitira u srednjem crijevu odraslih pčela (matica, radilica i trutova), gdje se i razmnožava te tvori spore preko kojih se bolest dalje širi. Novije otkriveni uzročnik nozemoze je i Nosema ceranae koji je u prvom redu parazit azijske pčele Apis cerana, ali je 2005. godine otkriven i na Apis mellifera na Tajvanu i u Španjolskoj. Posljednjih godina postoji i teorija da uzročnik nije praživotinjica nego visoko specijalizirana mikrosporidijska parazitska gljivica. Zdrava pčela hranom unosi spore u svoj Posljedica nozemoze

148


pčelarstvo probavni trakt. One dospiju u srednje crijevo gdje proklijaju i nakon toga se razviju u vegetativne oblike koji ulaze u epitelne stanice crijeva i tamo se razmnožavaju. U napadnutim stanicama prolaze sve razvojne stadije do ponovnog oblikovanja spora. Stanice propadaju, a spore izlaze iz njih, te ulaze u susjedne stanice. Za osam do deset dana zahvaćeno je cijelo srednje crijevo, a njegova je šupljina ispunjena velikim brojem spora koje izlaze u okolinu zajedno s izmetom. Spore su ovalnog oblika, dužine 5-7, a širine 3-4 mikrometra. Prilično su otporne u vanjskoj sredini, pa u suhim mrljama izmeta na saću i u prirodi mogu opstati do 6, a u vrcanom medu ostaju žive i do 10 godina. Osjetljive su na visoke temperature, pa ih one iznad 70 oC ubijaju gotovo trenutačno. Izbijanju bolesti osim uzročnika pogoduju i određeni negativni faktori poput hladne i vlažne jeseni, duge i jake zime, loše ventilacije i vlage u košnici, uznemiravanja pčela tijekom zimovanja, te loše kvalitete meda na kojem pčele prezimljuju (medljikovac).

Širenje Unutar pčelinje zajednice bolest se širi izmetom koji je bogat sporama. Zbog bolesti dolazi do poremećaja u probavi pa je izmet tekuć i u njemu ima neprobavljenog meda. Zbog toga ga pčele rado ližu i tako se broj zaraženih pčela sve više povećava. Važan uzrok u širenju bolesti je i matica jer ona stalno balega unutar košnice. Ona se može zaraziti samo u razdoblju kada se hrani medom, a to je rojenje i zimsko mirovanje. Bolesna matica sve slabije leže jaja, pa je često pčele zamjenjuju “tihom izmjenom”. Između pčelinjih zajednica bolest se najčešće širi preko pojilica zagađenih izmetom bolesnih pčela, zatim grabežom, zalijetanjem pčela, nabavom bolesnih matica i oboljelih pčelinjih zajednica, te prenošenjem okvira iz bolesnih zajednica. Nozemoza se može javiti u nekoliko oblika. Tijekom ljetnog i jesenskog razdoblja javlja se kronični oblik bolesti. To je razdoblje aktivnih letova na pašu prilikom kojih se pčele oslobađaju zaraženog izmeta izvan košnice. U ovom razdoblju pčele žive oko četrdeset dana, a oboljele ugibaju tek nekoliko dana ranije. Zbog toga se često događa da pčelar previdi pojavu bolesti. Jedan od mogućih znakova bolesti za vrijeme aktivnog razdoblja zapaža se na letu i ispred košnica. Ako je ispred košnica tvrda podloga, mogu se uočiti takozvane puzajuće pčele. One su izgledom normalne s nešto povećanim zatkom, imaju razvijena krila, ali ne mogu poletjeti. Ako je ispred košnice trava (makar i pokošena) brzo se izgube u njoj i teže ih uočimo. Zato možemo prostrijeti neku čvrstu podlogu na nekoliko dana i vidjeti koje promjene imaju pčele koje su spale s leta ispred košnice. To je dobro napraviti i zato jer se mogu naći i puzajuće pčele koje ne mogu poletjeti zbog oštećenih krila, najčešće od varoe. 149


pčelarstvo Akutni oblik javlja se u zimskim mjesecima kada su pčele zbog nepovoljnih vremenskih prilika prisiljene balegati u košnici, što pogoduje ubrzanom širenju bolesti. Osim toga, zbog slabije razvijenog masno-bjelančevinastog tijela pčele su osjetljivije na hladnoću, što može dovesti i do njihovog uginuća. Tijekom zime, na podnici košnica u kojima su pčelinje zajednice zaražene nozemozom uvijek nalazimo veći broj uginulih pčela (povećani zimski gubici). Pred kraj siječnja i početkom veljače dolazi do masovnog razvoja parazita. Pčelinja zajednica brojčano slabi i ne može njegovati proljetno leglo. Zbog toga u proljeće nećemo naći dovoljan broj mladih pčela koje bi zamijenile uginule u aktivnostima važnim za opstanak zajednice, pa ona propada.

Znakovi i utvrđivanje bolesti Najznačajnije promjene koje ukazuju na nozemozu su veliki zimski gubici, slabljenje pčelinje zajednice, te ugibanja u rano proljeće. Osim toga karakteristični znakovi su i okviri i stijenke košnice uprljani izmetinama pčela. Dijagnoza bolesti postavlja se u specijaliziranim ovlaštenim laboratorijima na temelju mikroskopskog nalaza spora Noseme apis (ili ceranae). Na pretragu se šalju uzorci od 30 uginulih pčela iz svake košnice u papirnatoj ili kartonskoj ambalaži. Za pčelare koji sele pčelinje zajednice, prodaju pčelinje proizvode ili matice to je zakonska obaveza koju trebaju ispoštivati do kraja ožujka.

Liječenje i sprječavanje bolesti U liječenju bolesti najboljim se pokazao fumagilin koji malo oštećuje pčele, a dobro djeluje protiv parazita. Kako ostavlja štetne rezidue u medu i pčelinjim proizvodima, zabranjena je njegova primjena u zemljama Europske unije i u našoj zemlji pa se liječenje svodi na upotrebu drugih preparata, a u proljeće je potrebno primijeniti i takozvano prevješavanje koje možemo obaviti kod svih košnica koje imaju razdvojeno plodište od medišta. Radimo ga u vrijeme aktivnog izlijetanja pčela. Sprječavanje bolesti provodi se u jesen kada u šećerni sirup dodajemo lijekove protiv nozemoze ili zadnja prihranjivanja obavljamo pogačama u koje je dodan lijek. Dodaju se pripravci na bazi joda (nozepip, nozecid), pripravci s prirodnim sastojcima (nozevit), ekstrakt češnjaka, a zapaženo je i djelovanje timola na smanjenje broja spora. Ljekovite pogače mogu se gotove nabaviti u prodavaonicama pčelinjih potrepština, a pripravke koje sami dodajemo potrebno je koristiti prema uputama proizvođača i kroz točno propisano vrijeme. Sprječavanje bolesti na ovaj način je najpoželjnije jer lijekovi ne ulaze u med za ljudsku potrošnju, odnosno ako uđu, taj med je zadnji spremljen i pčele će ga tijekom zime prvoga potrošiti. U sprječavanju bolesti tijekom godine bitno je paziti na higijenu pojilica, pravilno uzimljavati pčelinje zajednice, vrcati medljikovac, najmanje svake tri godine zamijeniti saće u košnici, te obavljati zamjenu matice najmanje svake dvije godine. 150


pčelarstvo

Sprječavanje grabeža na pčelinjaku Nekoliko posljednjih godina zbog ljetne suše i ranijeg nastupanja bespašnog razdoblja jesensko podražajno prihranjivanje postaje pravilo, a započinjemo ga najkasnije u kolovozu. Time održavamo nesivost matice, a nerijetko i nadopunjavamo pričuve hrane za zimu. U nekim krajevima koji nemaju srpanjskih paša prihranjivanje je potrebno započeti i ranije. Prihranjivane zajednice s mladim maticama nesmetano će i dalje razvijati leglo pa će one ući u zimu s više mladih, radom neistrošenih, pčela koje su u ranom proljetnom razvoju hraniteljice novog legla. Jesensko podražajno prihranjivanje obavljamo manjim količinama tekuće hrane kroz dulje vremensko razdoblje. Dnevnu količinu određujemo prema jačini zajednice i ona može biti od 3 do 5 decilitara. Najvažnije je da hranu dajemo navečer kada prestaje izlet pčela, a da je pčele do jutra prenesu u saće. Najčešće prihranjujemo šećernim sirupom omjera 1:1. Različite koncentracije šećernog sirupa imaju različit utjecaj na pčele u košnici. Vrlo rijedak sirup zahtijeva dodatan rad pčela za njegovu preradu i poklapanje, a vrlo gust sirup pčele prilikom prerade moraju dodatno razrijediti, što im također otežava preradu. Ispitivanjima je dokazano da pčele najbrže prerade saharozu iz sirupa u omjeru 1:1 (50%tna koncentracija), a najekonomičnija je prerada sirupa 1,5 kg šećera na 1 litru vode (60%- Početak grabeža tna koncentracija), pa nju koristimo za dopunu hrane. Za poticanje matice hranu dajemo bez obzira na to koliko ima zaliha u košnici. Prihranjujemo u razdoblju 2 do 3 tjedna. Važno je da hranu dodajemo neprekidno, svakodnevno, kako bismo zadržali privid unosa nektara. Pri spravljanju hrane trebamo znati da šećer151


pčelarstvo na otopina koja je kuhana lakše izaziva grabež od nekuhane. Ako nemamo dovoljno vremena ili nam pčelinjak nije blizu kuće, možemo prihranjivati i šećerno mednim pogačama. Pčele ih polako troše kroz dulje vrijeme. Nakon što smo izvrcali sav med za sezonu (medljika i drugi teški medovi), pogače za prihranjivanje mogu sadržavati ljekovite pripravke, a najčešće protiv nozemoze. Hranjenje pogačama teže dovodi do napada tuđica odnosno pojave grabeži.

Napad tuđica ili grabež U bespašnom razdoblju u rano proljeće ili krajem ljeta i u jesen može se dogoditi krađa meda među pčelama iz različitih košnica koju nazivamo grabež ili tuđica. Kada prirodna paša oslabi ili prestane, pčele sabiračice i dalje izlijeću na sakupljanje nektara. Kako ga u prirodi nema ili ga nema dovoljno, one nastoje pronaći nove izvore. U tom oblijetanju one znaju na svojem ili susjednom pčelinjaku pronaći slabiju zajednicu ili bezmatak na kojem stražarice ne brane dovoljno leto, ulaze u košnicu, nasisaju se meda i prenose ga u svoju košnicu. Pronalazak izvora hrane prenose i drugim sabiračicama iz svoje zajednice i one u sve većem broju navaljuju na napadnutu košnicu. Kada isprazne jednu traže sljedeću koja je slabija i ne može se oduprijeti napadu. Ponukane posebnim zujanjem napadačica priključuju se i pčele iz drugih košnica i na pčelinjaku nastaje sveopći metež. Košnicu koja je napadnuta prepoznajemo po velikom broju pčela na letu, slično kao da se roje, ali ne odlaze od košnice nego ostaju sakupljene ispred leta. U početku napada Grabež u punom stadiju pčele iz napadnute košnice se brane pa na podu ispred košnice vidimo pčele koje se međusobno bore ili više mrtvih pčela. Jake zajednice se obrane od takvih napada i to tako da izađu iz košnice u većem broju, međusobno se uhvate i fizički onemoguće ulazak napadačica. Slabije zajednice ostanu bez trunke meda s izgriženim i oštećenim saćem i osuđene su na propast, osobito ako su napadnute u jesen. 152


k u n i ć a r s t v okunićarstvo

Proljetna hranidba Nakon završetka zimskog razdoblja u kojem se prehrana kunića temelji na suhoj hrani, stižu topli proljetni mjeseci kada dolazi do bujanja vegetacije i prelaska na prehranu zelenim krmivima. S proljećem dolazi i obilje zelene hrane koju kunići vrlo rado jedu. Zelena hrana je vrlo dobre probavljivosti i bogata vodom (u rano proljeće i do 90%), bjelančevinama, ugljikohidratima, mineralima i vitaminima. Povoljno djeluje na zdravlje kunića, a posebno se preporučuje rasplodnim grlima i onima u razvoju. Zbog načina uzimanja i prerade hrane u probavnom sustavu, kao i zbog velikog sadržaja vode, tovnim životinjama ograničavamo ukupnu količinu zelene hrane. Kada je ne bismo ograničili, kunići ne bi uzimali dovoljno koncentrata potrebnog za željeni prirast i tov bi se odužio. Kako bismo izbjegli neželjene probleme koji se mogu javiti kod prijelaza sa zimske prehrane na proljetnu, potrebno je pridržavati se nekoliko osnovnih načela. Životinjama zelenu hranu uvodimo postupno, odnosno ne dajemo odjednom cijeli obrok koji mogu pojesti. Zato im prvo dajemo sijeno, a nakon toga malo zelene hrane. Kasnije postupno povećavamo udio zelene hrane u obroku, a smanjujemo suhi dio obroka do određene količine kada uspostavimo ravnotežu. To znači da sijeno zadržavamo u prehrani tijekom čitave godine. Obavezno ga zajedno s vodom ponudimo prije zelenog obroka. Kod uvođenja zelene hrane također je važna i vrsta biljaka koje nudimo. Kunićima je svakako draža djetelina od običnih trava. Zato je preporučljivo zelenu prehranu započeti travama, a kasnije, kada se životinje naviknu na zeleno, dodavati i djeteline. Kroz cijelo razdoblje vegetacije ipak su najbolje djetelinsko-travne smjese jer kunićima pružaju raznolikost u obroku i količini hranjivih sastojaka. Najčešća zelena krmiva su trave, djeteline, grahorica, stočni grašak, stočni kelj, povrtno bilje, zelene grančice i različiti korovi. Kvalitetna livadna trava sadrži oko 1,5% bjelančevina, 10% ugljikohidrata i 2,5% mineralnih tvari, te je odlično krmivo za sve kategorije kunića. Najbolje bi bilo kada bi koristili travu sa sijanih livada jer je ona bogata različitim biljnim vrstama. S druge strane, trebamo izbjegavati trave s vlažnih područja jer imaju slabu zastupljenost hranjivih tvari. Osobito trebamo izbjegavati trave s livada 153


kunićarstvo smještenih uz prometnice i putove jer su zaprašene i kontaminirane ispušnim plinovima. Osim toga, često su zagađene i izmetom pasa i mačaka, a samim time i uzročnicima (najčešće) nametničkih bolesti. U prehrani kunića nikada ne smijemo upotrebljavati travu tretiranu pesticidima ili drugim otrovnim tvarima. To nije preporučljivo čak i kada proizvođači herbicida dozvoljavaju upotrebu trava u prehrani životinja nakon takozvane desikacije. Trava je najkvalitetnija na početku cvatnje jer tada sadrži najviše bjelančevina i ugljikohidrata, a najmanje celuloze. Najbolje ju je kositi u večernjim satima zbog toga što se danju pod utjecajem sunca hranjive tvari nakupljaju u lišću, dok se noću spuštaju u korijen. Pokošenu travu trebamo upotrijebiti u roku od jednog dana. Nikako ne smije stajati u hrpama, jer će se upariti, požutjeti i dovesti do teških probavnih poremećaja. Djeteline sadržavaju 1,7% bjelančevina, 10% ugljikohidrata i 6% mineralnih tvari. U prehrani kunića najviše se koriste lucerna i crvena djetelina. Prije davanja djeteline životinjama svakako treba ponuditi sijeno i vodu. Prejedanje mladih kunića mladom, rano pokošenom djetelinom može dovesti do teških proljeva, nadma i uginuća. Ako je djetelina još i rosna, simptomi su brži i pogibeljniji. Isto tako kunićima ne smijemo davati uparenu ili pljesnivu djetelinu. Najbolje ju je koristiti u prehrani pomiješanu s travom ili ju sijati kao travno-djetelinsku smjesu na umjetnim kultiviranim livadama. Od mahunarki se najviše koriste grahorica i stočni grašak i to u razdoblju od početka cvatnje, pa sve do početka dozrijevanja mahuna. Preporučuje se da ih dajemo u količini koju kunići mogu pojesti tijekom jednog sata. Nakon toga treba ih ukloniti iz jaslica. Kunići vole ako im tijekom dana dajemo raznovrsnu hranu (npr. ujutro grahoricu, popodne crvenu djetelinu, a navečer lucernu). Stočnog kelja ima nekoliko vrsta, no najznačajniji je golemi stočni kelj čije stablo naraste i do 160 cm visine. Lišće mu je krupno i sočno tako da se jedan list može koristiti kao jedan obrok po grlu. Uvijek se otkidaju samo donji listovi dok kruna ostaje. Sije se u ožujku i travnju, pa sve do konca srpnja. Kao biljka za siliranje sije se rano tako da se prvi put pokosi već početkom srpnja i pusti se da 154


kunićarstvo regenerira prije zime, čime se dobiju dva otkosa. Može služiti kao zelena hrana do početka zime, a u priobalju i do kraja zime. Dobro podnosi temperature i do -12 oC. Sadrži veliku količinu probavljivih bjelančevina i malo sirovih vlakana. U posljednje vrijeme dobiva sve više na značaju i u prehrani kunića i u prehrani svih vrsta stoke i peradi. Povrtno bilje u hranidbi kunića podrazumijeva manje vrijedne dijelove povrća iz našeg vrta koje nećemo upotrijebiti za vlastitu prehranu. Oni ne smiju biti truli, pokvareni, tretirani pesticidima niti zaostacima mineralnih gnojiva. Ako smo ipak koristili kemijska sredstva za zaštitu bilja, svakako se moramo pridržavati karence iz upute o upotrebi određenog sredstva. Povrće služi kao dodatak, a nikad kao samostalni obrok. Najčešće kunićima dajemo list kelja, kupusa, malo salate, mrkvu, stabljiku graha ili graška. Korijen mrkve vrlo je zdrav za kuniće. Bogat je šećerom, vitaminom A i mineralima. Možemo ga usitniti i pomiješati s drugom hranom radi popravljanja okusa. List luka i češnjaka, stabljiku rajčice i paprike ne smijemo davati, jer su štetni za zdravlje. Isto tako list celera i peršina ne smijemo davati u velikim količinama, koje unatoč intenzivnom mirisu kunići rado jedu.

Potrebe za vodom Poznato je da kunići mogu većinu svojih potreba za vodom podmiriti hranom i određeno vrijeme izdržati bez tekućine. Voda im je potrebna kao i svim ostalim životinjama. Voda je osnovni element održavanja života i zdravlja jer sudjeluje u izmjeni tvari u organizmu. No još se i danas među uzgajivačima kunića može naići na mišljenje da je kuniće moguće držati bez vode, a poglavito ako se hrane većim količinama zelene hrane ili pak korjenjačama koje su bogate vodom. Poznato je da bez hrane organizam može preživjeti i duže vrijeme, dok nedostatak vode dovodi do uginuća za nekoliko dana, što najviše ovisi o vremenskim uvjetima. Kunić će preživjeti ako izgubi svu tjelesnu mast, kao i polovicu tjelesnih bjelančevina. Za razliku od toga, već 10% gubitka vode u organizmu dovodi do teških zdravstvenih poremećaja, a 20% gu155


kunićarstvo bitka do zgrušavanja krvi i uginuća. Voda je osnovni građevni element svih živih organizama. Tijelo ploda u maternici sadrži 90%, dok tijelo odrasle jedinke sadrži oko 60% vode. Koža i unutarnji organi sadrže između 50 do 80%, a krv najmanje 80% vode. Ona je nužna za pravilno odvijanje čitavog niza procesa u organizmu poput probave, izmjene tvari i regulacije tjelesne topline. Redovito se gubi putem mokraće, izmeta, znojenjem i disanjem. To su fiziološki gubici koji su znatno veći ljeti, kada su temperature zraka visoke, jer kunići hlade svoje tijelo isparavanjem vode. Iz svega navedenog proizlazi da naši kunići moraju biti stalno opskrbljeni dovoljnom količinom čiste i pitke vode, te da im trebamo omogućiti njeno uzimanje prema njihovim željama i potrebama. Potrebe za vodom ovise o nekoliko čimbenika. Najznačajniji su dob, način držanja i iskorištavanja kunića, vrsta ponuđene hrane, te vanjska temperatura. Za odraslog kunića, srednje velike pasmine potrebna dnevna količina vode iznosi oko dva i pol decilitra. Mladunčad treba znatno veće, gotovo dvostruke količine vode u odnosu na odrasle jedinke. Njen nedostatak dovodi do usporavanja rasta. Isto tako kunice za vrijeme i neposredno prije okotnje imaju povećanu potrebu za vodom. Računa se da ta količina iznosi oko litru i pol dnevno. Za vrijeme okotnje ženke gube veće količine krvi i zato se javlja pojačana žeđ. Ako im ne osiguramo potrebnu količinu vode, mogu posegnuti za svojom mladunčadi (kanibalizam). Potreba za vodom kod dojnih kunica također je povećana. Ona ovisi o broju mladih, mliječnosti i vanjskoj temperaturi (npr. za ženku u laktaciji sa osam mladih u dobi od šest tjedana potrebna količina vode iznosi oko dvije litre). Potreba za vodom ovisi i o vrsti ponuđene hrane. Računa se da su potrebe za vodom tri puta veće od po156


kunićarstvo treba za suhom tvari. Kada kuniće hranimo hranom bogatom vlaknima, mineralnim tvarima i bjelančevinama povećava se i njihova potreba za vodom. Razgradnjom bjelančevina nastaje urea koja se kao otpadna tvar izlučuje putem mokraće. Za njenu razgradnju i izlučivanje potrebne su veće količine vode. Ako ih ne osiguramo, može doći do posljedica štetnih za organizam. Kada našim životinjama ponudimo veće količine zelene hrane i vodenastih krmiva, potrebe za vodom su znatno manje. Ipak, uvijek moramo imati na umu da ne postoji hrana koja u potpunosti može zamijeniti vodu. Odbijanje suhe hrane, nemir i lizanje rešetaka kaveza upućuju na veliku žeđ kod kunića. Tijekom ljetnih mjeseci i visokih temperatura zraka kunići će pojačano žeđati. Razlog leži u većem gubitku vode koja se potroši na hlađenje organizma isparavanjem. Pri tome, veću potrebu za vodom imat će kunići držani na suncu i u neprovjetravanim prostorijama u odnosu na one držane u hladu. Zimi, više će žeđati one životinje koje držimo u zatvorenim, grijanim prostorijama sa suhim zrakom. Ako ih držimo u nezagrijanim prostorima, moramo svakodnevno provjeravati pojilice jer postoji mogućnost da se zbog niskih temperatura voda u njima smrzne. Voda koju dajemo našim životinjama mora biti svježa i higijenski besprijekorna. Njena temperatura približno bi trebala odgovarati temperaturi zraka prostorije u kojoj borave. Ipak, ne bi smjela biti ispod 8 °C ili pak pretopla jer je onda kunići ne žele piti. Voda mora biti stalno dostupna, jer ako je nudimo rijetko, kunići će početi pohlepno piti i to u velikim količinama, što onda može dovesti i do težih probavnih poremećaja. To je važno napomenuti i zbog toga jer se može dogoditi da tijekom ljetnih mjeseci životinje prevrnu posudu s vodom ako nemaju drugačije pojilice i ostanu duže vrijeme bez nje, ili tijekom zime ako se smrzne. Kada to uočimo moramo postupno davati vodu, odnosno dajemo životinjama da kratko popiju malu količinu vode (u trajanju 20 do 30 sekundi), zatim pričekamo oko minutu, pa ponovno kratko dajemo vodu. Taj postupak ponavljamo nekoliko puta, sve dok ne uočimo da su kunići prestali halapljivo piti. Vodu kunićima dajemo u pojilicama. Prije prve upotrebe moramo ih očistiti i dezinficirati. Tijekom uporabe trebamo ih redovito kontrolirati, čistiti i po potrebi dezinficirati. Pojilice mogu biti otvorene (razne posude), boce s posebnim nastavcima ili pak zatvorene u koje voda ulazi izravno iz cijevi koje su spojene sa rezervoarom. Razlika je u tome što u prvima stalno stoji određena količina vode, dok u druge ona dospijeva samo kad kunić pije. U otvorenim pojilicama vrlo 157


kunićarstvo brzo dolazi do onečišćenja vode, pa su s higijenskog stajališta bolje i prihvatljivije zatvorene pojilice. Kao zatvorene pojilice razlikujemo boce s nastavkom i nipl pojilice koje su spojene na centralni sustav za opskrbu vodom. Postoji i jedan tip pojilica gdje je boca s vodom grlom uronjena u prilagođenu posudicu koja se puni kada razina vode padne ispod ruba grla boce. To je također otvorena pojilica sklona onečišćenju. U zatvorenim pojilicama voda treba biti zaštićena od onečišćenja, zamućenja i stvaranja algi. Zato ih trebamo redovito čistiti i tako zaštititi od stvaranja sluzavog taloga algi i razvoja mikroorganizama. U tamnijim bocama i crnim crijevima alge se razvijaju sporije, pa se preporučuje njihova upotreba. Nakon dezinfekcije pojilica moramo dobro isprati ostatke dezinficijensa da ne bi dospjeli u vodu za piće i izazvali probavne poremećaje.

Držanje kunića na tavanu Ako se odlučimo za držanje kunića na tavanu, moramo uzeti u obzir da takav smještaj zahtijeva veći fizički rad i veću investiciju zbog toplinske izolacije. Više puta dnevno moramo se penjati i silaziti radi donošenja hrane i odnošenja gnoja, te obilaska životinja. Krov ne smije nigdje prokišnjavati niti vlažiti. Toplinska izolacija mora spriječiti pregrijavanje u ljetnim mjesecima (preko 30°C), odnosno preveliko pothlađivanje zimi (ispod 5 do 10°C). Podovi, odnosno stropovi prostorija ispod, moraju biti izgrađeni dovoljno čvrsto da mogu podnijeti teret opreme, hrane i životinja bez vibracija. U tavanskom prostoru moramo osigurati dovoljno svjetla. Dobro je ako postoje bočni i krovni prozori uz mogućnost zasjenjenja kako tijekom dana sunčeva svjetlost ne bi izravno udarala na kaveze sa životinjama. Od instalacija je potrebna električna za osvjetljenje (eventualno ventilaciju i zagrijavanje), vodovodna za pojenje i pranje, te kanalizacija. Za pojedinačno držanje ili manji broj životinja kavezi se mogu izrađivati od drva ili sličnih materijala (lesonit, šperploča, OSB ploče bez formalina). Veličina kaveza ovisi o pasmini i proizvodnoj kategoriji kunića. U prosjeku se računa da za male pasmine kunića trebamo kaveze široke 60 - 65 cm, visoke 50 - 55 cm, a duboke 80 cm. Srednje velike pasmine trebaju kaveze široke i duboke 80 cm, a visoke 60 - 65 cm. Za velike pasmine grade se kavezi širine 110 - 120 cm, visine 65 - 70 cm i dubine 80 cm. Ove dimenzije odnose se na unutarnji prostor i smještaj jedne životinje. Manja odstupanja od navedenih veličina su dozvoljena. 158


kunićarstvo

Vrijednost gnojiva Kunićji gnoj je jedan od kvalitetnijih, a ubrajamo ga u skupinu toplih gnojiva jer sadrži malu količinu vode, što ubrzava njegovo raspadanje. Nakon kompostiranja je vrlo dobar za gnojenje povrća, voća, ukrasnog bilja i tratina. Svježi kunićji izmet sadrži oko 35% vode, 2,3% dušika, 1,4% fosfornih i 0,8% kalijevih spojeva. Nakon sušenja njegova kvaliteta je još uvijek na visokoj razini. Tada se koncentrira pa sadrži oko 2,6% dušika, 1,4% fosfornih, te 0,6% kalijevih spojeva. Količina proizvedenog gnoja ovisi o više čimbenika. Najznačajniji su dob i pasmina, te način prehrane i držanja. U prosjeku od jednog kunića malih pasmina dnevno možemo dobiti oko 150 grama izmeta. Kod srednje velikih pasmina to iznosi oko 220, a velikih 300 grama izmeta dnevno. Kada to pomnožimo s brojem dana u godini, kunić malih pasmina daje 50 do 60, srednjih 80 do 100, a velikih pasmina 100 do 120 kilograma. Životinje kojima dajemo manje kalorična sočna krmiva poput svježe trave ili sijena davat će veće količine izmeta u odnosu na one koje hranimo industrijski proizvedenim mješavinama. Također, ako ih držimo na dubokoj stelji, dobit ćemo znatno veće količine gnoja u odnosu na držanje bez stelje ili na rešetkastom podu. Ipak, potrebno je napomenuti da je gnoj s duboke stelje nešto slabije kakvoće zbog veće količine drvenastih dijelova biljaka koji se dulje razlažu. Svježi izmet nije odmah gnoj prikladan za uporabu. Razlozi su mnogobrojni. Takav gnoj hlapi i gubi na svojoj vrijednosti, biljna hranjiva se nalaze u kemijskom obliku u kojem ih biljke ne mogu iskoristiti. Najviše se radi o gubitku dušika. Nadalje, svježi gnoj može sadržavati sjemenke različitih vrsta korova koje bez procesa zrenja i zagrijavanja zadržavaju sposobnost klijanja. Osim toga postoji mogućnost da se u svježem gnoju nađu uzročnici bolesti koji se na taj način mogu prenositi. To su razlozi zbog kojih je svježi izmet potrebno sakupiti na hrpu i pustiti ga da dozrije – kompostira i postane gnojivo. To će izazvati propadanje većine sjemenki korova, a zbog razvoja visokih temperatura dolazi i do propadanja možebitnih patogenih mikroorganizama kao i razvojnih stadija parazita. Time se sprječava mogućnost širenja bolesti. Ovo ima praktičnu primjenu kada gnoj potječe iz uzgoja kunića s prikrivenom kokcidiozom.

Kompostiranje Kada izabiremo mjesto na kojem ćemo napraviti kompostište moramo voditi računa da bude u najudaljenijem kutu vrta gdje nikome neće smetati i da je što dalje od nastambi kunića. Potrebno ga je zaštititi od izravnog djelovanja sunčeve svjetlosti. Također mora biti što dalje od ljudskih nastambi jer se u procesu vrenja oslobađaju različiti plinovi čiji je miris vrlo intenzivan i neugodan. Neki od njih mogu biti i zapaljivi. 159


kunićarstvo Prilikom kompostiranja gnoj u slojevima slažemo na hrpu. Podloga mora biti čvrsta i nepropusna za vodu, ali blago nagnuta sa žlijebom i sabirnom jamom da se voda može ocijediti i sakupiti. Dobro je na samo dno staviti neki čvršći i na truljenje otporni materijal (lim). Ako je kompostište trajno, može se podloga načiniti od betona ili slaganjem betonskih elemenata. To je bitno jer tako sprječavamo propadanje gnoja u zemlju, ali i ulazak iz zemlje različitih organizama u potrazi za hranom (krtice) ili za gniježđenjem i zimovanjem (voluharice, rovci). Slaganjem na hrpu i sabijanjem dolazi do razvoja anaerobnih uvjeta. Odsutnost zraka i mikroorganizmi omogućit će razvijanje povišene temperature. Hrpa treba imati promjer do dva i pol, te visinu do jednog i pol metra. Na podlogu dolazi sloj zemlje, zatim sloj tvari za izolaciju poput slame ili lišća koji mora biti debljine desetak centimetara. Na to dolazi gnoj. Na gnoj se preporučuje stavljanje superfosfata koji ima ulogu u očuvanju vrijednosti gnoja, te sprječavanju prevelikog razvoja neugodnih mirisa i razmnožavanju muha. Na vrh hrpe dolazi pet do deset centimetara debeo sloj vlažne zemlje koji je pritišće i zadržava vlagu. Zatim sve pokrijemo crnom plastičnom folijom koja hrpu čuva od djelovanja negativnih vanjskih faktora. Hrpa komposta u procesu zrenja ne bi smjela biti ni prevlažna, niti presuha. Zato je povremeno otkrijemo i pregledamo, a ako je potrebno, i zalijemo vodom. Kod slaganja kompostne hrpe možemo naizmjence uz izmet kunića slagati i otpatke iz vrta, lišće, tanje ili usitnjene grane i slično. Ovim usporavamo vrijeme raspadanja, ali dobijemo veću količinu gnoja koja uz hranjivu vrijednost popravlja strukturu tla. Zbog djelomično raspadnutih grančica tlo čini i biološki aktivnijim. Da bi kompost bio potpuno zreo i spreman za uporabu potrebno je oko godine dana. Danas možemo na tržištu pronaći gotove kutije izrađene od različitih umjetnih materijala koje su namijenjene za kompostiranje, a ujedno se uklapaju u izgled uređenog vrta. 160


kunićarstvo

Dodaci zelenoj hranidbi Kao dodatak zelenoj hranidbi, kunićima možemo ponuditi i lisnate grančice voćaka, bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Na zaustavljanje proljeva dobro djeluju grančice hrasta i kestena. Grančice vrbe i javora dovode do smanjenja mliječnosti pa ih ne smijemo davati kunicama koje doje. Osim hranidbenog značenja, one imaju i ulogu u brušenju zubiju kunića, a time i u sprječavanju glodanja drvenih dijelova kunićnjaka ili opreme u kavezu. Trebamo paziti da grane od voćaka nisu tretirane u zimskom razdoblju ili kasnije, a ako jesu, da je od tretiranja bilo dovoljno oborina i da je prošlo vrijeme karence. Kunići neobično rado jedu lišće bagrema koje im možemo davati kao jedan od osnovnih obroka. Pojedine vrste korova s obzirom na svoju hranjivu vrijednost ne zaostaju za drugim vrstama zelenih krmiva koje koristimo u hranidbi kunića. Uglavnom se koriste kao dodatna hrana uz druga krmiva. Oni rastu bujnije od kulturnog bilja i postoji veliki broj vrsta koje nalazimo na livadama, u šumarcima, na rubovima šuma i oko naših povrtnjaka. Ekološki su ispravni i zdravi. Za prehranu kunića najviše koristimo koprivu, maslačak, trputac i kiseljak. Koprive su jako rasprostranjena vrsta korova i nalazimo ih posvuda. Razlikujemo veliku, malu i vrtnu koprivu. U prehrani kunića koristimo samo mlade, sočne koprive prije cvatnje. Smatraju se vrlo zdravom zelenom hranom bogatom

161


kunićarstvo bjelančevinama i mineralima. Ponekad, nakon što ih kunićima prvi put ponudimo, nerado ih uzimaju, ali se vrlo brzo na njih priviknu. Zbog malih i oštrih dlačica kojima su prekrivene i koje izazivaju peckanje, najčešće ih upotrebljavamo samljevene. Pokošene koprive možemo pustiti da malo provenu ili ih poparimo, zatim isjeckamo i upotrebljavamo pomiješane s drugom hranom poput mekinja ili kuhanog krumpira. Navedenoj smjesi možemo dodati i maslačak jer ga kunići rado uzimaju. Kao dobru hranu tijekom zime smatramo posušene mlade koprive izrezane na dužinu od dva do tri centimetra. Sijeno koprive može se i popariti i iscijediti, te upotrebljavati kao meka hrana s mekinjama ili repinim rezancima. Kopriva sadrži oko 2,5% bjelančevina, 8,5% ugljikohidrata, vitamine A, K, C i B-kompleksa. Sadrže i znatan broj minerala, poglavito željezo, fosfor, mangan i kalcij. Kunići probave više od šezdeset posto vrijednosti koprive. Smatra se da ona povoljno utječe na parenje, oplodnju i rast mladunčadi, na mliječnost ženki, održanje zdravlja, te lijep izgled krzna. Maslačak je korov koji kunići vrlo rado jedu i to najvjerojatnije zbog mlijeka koje sadrži. Bogat je bjelančevinama, a probavljivost mu je veća od sedamdeset posto. Ženke kunića koje su hranjene s maslačkom imaju puno mlijeka i dobre su dojilje. Maslačak i koprivu koristimo u proljeće kao jedno od prvih zelenih krmiva, bogato vitaminima kojih je nedostajalo tijekom zime. Razlikujemo veliki, mali i suličasti trputac. Sve tri vrste omiljena su hrana kunićima, posebno mladunčadi. Sadržaj bjelančevina je osrednji. Beremo ih u obliku rozeta, kao i maslačak, pri čemu odstranimo donje žute i nagnjile listove. Pazimo da nije mokar od rose ili kiše i suviše zaprljan zemljom. Kiseljak sadrži dosta bjelančevina i probavljivost mu je veća od sedamdeset posto. Svježe lišće kunići rado jedu posebno ako ga pomiješamo s drugom krmom. Bere se i suši samo lišće jer stabljike odrvene i kunići ih nerado jedu. Kada beremo korove za dopunsku hranidbu kunića, moramo paziti da nisu s rubova puteva gdje ih najčešće nalazimo, a mogu biti onečišćeni od prašine i ispušnih plinova motornih vozila. Također trebamo obratiti pažnju da nisu zagađeni fecesom domaćih ili divljih životinja, osobito mesojeda koji prenose neke parazitarne bolesti.

162


kunićarstvo

Miksomatoza Miksomatoza (Myxomatosis) akutna je zarazna bolest domaćih i divljih kunića uzrokovana miksovirusom. Vrlo rijetko se može dijagnosticirati i kod zečeva, dok ostale domaće životinje, kao i čovjek ne obolijevaju. Bolest je prvi put utvrđena kod divljih kunića Južne Amerike. U Europi se pojavila prvi put u Francuskoj na jednom lovištu, 1952. godine. Vrlo brzo se proširila po cijeloj zemlji, a zatim i na ostale europske zemlje. Bolest se najčešće javlja u riječnim dolinama i močvarnim područjima u toplo doba godine kada ima najviše insekata koji se hrane krvlju. U hladno doba godine povlači se sve do idućeg ljeta ili čak za nekoliko godina. Uzročnik bolesti je miksovirus. To je DNK virus koji ubrajamo u skupinu virusa boginja. Veličina mu iznosi između 150 i 350 nanometara. Javlja se u kalifornijskom i južnoameričkom obliku. Oni se razlikuju prema antigenoj strukturi, sklonosti prema stanici, te tijeku bolesti. Prisutan je u krvi, limfi i svim organima inficirane životinje. Osjetljiv je na 3%-tni krezol, te 2%-tnu natrijevu lužinu. Na temperaturi od 56 oC može opstati do dvadeset i pet minuta. U koži lešine bolesnog kunića virus može preživjeti i do 220 dana. Izvori infekcije su divlji kunić i zec, oboljele i uginule životinje, kao i njihove izlučevine i proizvodi, te kontaminirana hrana, voda, stelja, pribor i oprema kojima smo se koristili prilikom manipulacije s bolesnim ili uginulim životinjama. Virus se izlučuje preko kožnih promjena, očnog, nosnog, te genitalnog iscjetka, i nešto rjeđe putem fecesa i urina. Širenje bolesti može biti izravno (dodirom zdravih i oboljelih životinja) i neizravno (preko zagađene hrane, vode, stelje, pribora i opreme). U ljetnim mjesecima je najznačajniji način širenja bolesti putem insekata koji sišu krv (u prvom redu komarci, ali i muhe, buhe, uši, tekuti). Insekti prilikom širenja bolesti predstavljaju samo mehaničke nositelje virusa. Utvrđeno je da u njima virus ostaje sposoban za infekciju i do šest mjeseci. Miksomatoza se može širiti i preko ptica grabljivica, lisica, te čovjeka prilikom manipulacije mesom, kožom, ili prometom živih kunića. Ulazna vrata virusa su koža (ubod insekta), očne spojnice, sluznice gornjih dišnih, probavnih i spolnih organa. Na ulaznim vratima virus se razmnožava, te se limfnim putem širi na regionalne limfne čvorove. Tamo se ponovo razmnožava, prodire u krv i dolazi do stanja viremije. 163


kunićarstvo Inkubacija traje od sedam do deset dana, ovisno o načinu infekcije, virulenciji i količini virusa, te obrambenom mehanizmu životinje. Na mjestu ulaska virusa u organizam formira se bezbojna ili crvenkasta pjega. Ona se razvija u primarni čvorić (miksom), promjera oko pet centimetara. Daljnjim širenjem virusa javljaju se blefaritis (upala očnih vjeđa), konjuktivitis (upala očnih spojnica) koji ima sluzavo-gnojni karakter, kao i gnojni iscjedak iz nosa. Tjelesna temperatura je povišena (normalno se kreće između 38,5 i 39,5 oC) i iznosi oko 41 oC. Životinje mogu uginuti u roku od 48 sati. Kada bolest traje duže, vidljive su slijepljene vjeđe, fotofobija (preosjetljivost na svjetlost), te edem usana i jaki edem nosa. Edematozne otekline čine uši teškima, a kuniću pada glava. Sve navedeno daje karakterističan izgled glave kunića poznat kao lavlja glava. Daljnjim širenjem bolesti nalazimo otekline u području trbuha, nogu, te genitalnom i analnom području (na prijelazu kože u sluznicu). Kunići su potišteni, ne jedu i ne piju, teško gutaju, te mršave. Krzno im je kuštravo i neuredno. Uginut će u roku od desetak dana od pojave prvih simptoma bolesti. Ugiba oko devedeset posto oboljelih životinja, poglavito ako je riječ o starijim jedinkama. Preživjelim kunićima otekline splasnu, i u obliku bradavice zadržavaju se do kraja života. Pato-anatomski uočit ćemo čvoriće – miksome. Oni su na prerezu čvrsti i kruti, dok u području spolnih organa mogu biti i edematozni. Na pritisak iz njih izlazi bistra obojena tekućina. U većem broju slučajeva mogu biti srašteni s mišićjem. Osim navedenog, uočljiva je i punokrvnost krvnih žila, povećana, tamna slezena kožaste konzistencije, te otvrdnula pluća. Zbog karakterističnih promjena vezanih za ovu bolest dijagnozu možemo postaviti već na temelju kliničke slike i pato-anatomskih promjena. U rijetkim slučajevima kada simptomi bolesti nisu izraženi, postavljamo je nalazom elementarnih tjelešaca u očnom ili nosnom iscjetku, histološkom pretragom sumnjivog tkiva, serološkim metodama ili biološkim pokusom. Miksomatoza se ne liječi. Kada se pojavi u nekom uzgoju potrebno je poduzeti veterinarsko-sanitarne mjere. Sumnju na bolest OBAVEZNO prijavljujemo područnoj veterinarskoj ambulanti koja će poduzeti potrebne mjere da bi se dobili podaci o kretanju bolesti i spriječilo njezino daljnje širenje. Sve životinje iz zaraženog uzgoja potrebno je neškodljivo ukloniti prema uputama nadležne veterinarske stanice. Zaraženo područje mora se izolirati, što znači da će se zabraniti cjelokupni promet kunićima iz i u njega. Hranu i stelju neškodljivo uklanjamo (spaljivanje), dok pribor i opremu, kaveze i prostorije čistimo i dezinficiramo. Za dezinfekciju koristimo 1-2%-tnu natrijevu lužinu. Moramo obaviti i višekratnu dezinsekciju. Nakon što smo proveli sve navedene mjere i ako je od posljednjeg uginuća prošlo minimalno osam tjedana, možemo naseliti novi uzgoj, što također odobrava nadležna veterinarska stanica. Unazad desetak ili više godina provodilo se cijepljenje protiv ove bolesti, ali je zbog nesigurne zaštite napušteno. U našoj zemlji za sada nema registriranog cjepiva iako se u pograničnim područjima može pronaći (uvezeno iz susjednih zemalja) bez garancije za uspjeh. 164


g r a d i t e l j s t vgraditeljstvo o

Novi materijali za ležišta na mliječnoj farmi Odgovarajuće ležište za krave na mliječnoj farmi ima vrlo važnu ulogu u prevenciji upala mliječne žlijezde kao i na smanjenje pojave bolesti papaka odnosno šepavosti. Međutim, upravo se pri projektiranju i gradnji staja ne vodi dovoljno računa o oblikovanju ležišta, zbog čega se ne može postići optimalno zdravstveno stanje i proizvodnja životinja, iako su uvjeti držanja naizgled zadovoljavajući. Razlog tome mogu biti tvrda i neudobna ležišta, zbog čega krave na takvim podlogama nevoljko leže i vremenom zauzimaju neprirodne stavove. Osim toga, životinje su nemirne i ukoliko se drže slobodno, više vremena provode hodajući uokolo u hodnicima nego u ležištima. Takvi uvjeti držanja se postupno počinju odražavati na proizvodnju mlijeka i ako se k tome još pribroji loša higijena ležišta (neodgovarajuća i vlažna stelja koja pogoduje razvoju bakterija), pojavit će se visoka stopa mastitisa, što će još više povećati gubitke u proizvodnji mlijeka. Prema tome, potrebno je istaknuti nekoliko čimbenika u svezi kakvoće ležišta, a to su dimenzije ležišta, izbor ležišnih pregrada, ležišne podloge i stelje. Preporučena dimenziPreporučena dimenzija ležišta zavisi o tjelesnim mjerama krava, a trebalo bi biti dizajnirano prema 25 po- ja ležišta zavisi o tjelesnim sto najvećih krava u stadu. mjerama krava, a trebalo bi biti dizajnirano prema 25 posto najvećih krava u stadu. Stoga je kod držanja mliječnih krava vrlo važno da životinje budu u stadu što ujednačenije po veličini i proizvodnji mlijeka. Osobito je nepoželjno miješanje različitih pasmina koje se razlikuju u tjelesnim mjerama i težini (npr. Simentalac, Holstein, Smeđe govedo, Jersey i sl). 165


graditeljstvo Kratka ležišta otežavaju kravama normalno lijeganje i ustajanje te povećavaju rizik ozljeđivanja, jer su vime i stražnje noge na rubu ili vise preko ruba ležišta. Uža ležišta sprječavaju lijeganje krava poprečno, ali povećavaju mogućnost nagaza na sise ili vime. Široka ležišta potiču krave da zauzimaju dijagonalan položaj, što dovodi do povećanog broja ozljeda kukova i sisa. Predugačka ležišta omogućuju kravama defeciranje u ležište, zbog čega je vime stalno uprljano te je potrebno uložiti više rada za održavanje higijene. Stoga u cilju sprječavanja opisanih pojava pri projektiranju ležišta u stajama sa slobodnim držanjem treba uzeti u obzir određene preporuke u mjerama izražene u tablici. Preporučene mjere za ležišta u stajama sa slobodnim držanjem Težina krave (kg)

Širina ležišta (cm)

360-545 545-680 Preko 680

102-112 112-122 122-132

Dužina ležišta (cm) Zatvoreno sprijeda

Otvoreno sprijeda

198 213 228

228-244 244-259 259-274

Od ruba ležišta do Visina vratne vratne prečke i graprečke (cm) nične daske (cm) 104-109 112-117 117-122

158 168 180

Uzdignutost ležišta od prolaznog hodnika treba biti 20 do 30 cm. U tu visinu treba uračunati odgovarajuću oblogu odnosno stelju, jer će u protivnom visina biti prevelika i uzrokovati zapinjanje krava (oštećivanje papaka) odnosno klizanja pri izlasku iz ležišta. Nagib ležišta treba biti oko 2 posto prema stražnjoj strani da bi se osiguralo ocjeđivanje mokraće. Graničnu dasku treba postaviti pod kutem od 45 do 60 stupnjeva i treba biti izdignuta 10 – 15 cm iznad površine obloge odnosno stelje. Granična daska treba biti postavljena točno ispod vratne prečke da bi se osiguralo pravilno lijeganje i dizanje krave iz ležišta. Vratna ili leđna prečka postavljena je na gornjoj konstrukciji ležišta i pomaže kravi ispravno stajati u ležištu. Treba obratiti pozornost na visinu vratne prečke kako životinja ne bi liježući i ustajući ozljeđivala kralježnicu i leđa. Prilikom njezina postavljanja na određenu visinu treba uzeti u Gumene obloge pružaju životinjama obzir visinu gumene obloge u ležištu. U vezi određenu udobnost s time danas se za prekrivanje betonske površine ležišta često koristi gumena obloga. Svojstva gumene obloge su: – iznimna udobnost zbog konstrukcije obloge, mekoće gume i visoke otpornosti na habanje; – obloge dugotrajno zadržavaju formu i mekoću; – brtveni profil s donje strane gumene obloge onemogućuje prodor nečistoća; 166


graditeljstvo – profilirana gornja površina obloge ima izvrsna protuklizna svojstva; – olakšano održavanje higijene, jer se guma može lako čistiti i dezinficirati; – dimenzije ploče mogu se prilagoditi od 1.650 do 1.750 mm, odnosno od 1.100 do 1.200 mm, što ovisi o dimenziji ležišta. Gumene ploče većinom su debljine 3 cm. Postavljaju se na tvrdu podlogu, a pričvršćuju nehrđajućim (inoks) vijcima s tiplama – po dva komada s gornje strane. Vijci su upušteni u ploču tako da životinje nemaju s njima doticaj, čime je spriječeno ozljeđivanje. Prednost primjene gumenih obloga jest pružanje životinjama određene udobnosti, zbog čega krave na njima rado i opušteno leže. Oboljenja papaka su znat- Gumene ploče postavljaju se na tvrdu a pričvršćuju nehrđajućim vijno manja, jer se ne oštećuje nosivi rub podlogu, cima s tiplama papka kao na tvrdoj podlozi ležišta, a težina ravnomjerno raspoređuje po cijelom papku. Konačno, higijena ležišta se može lakše održavati, zbog čega se pojava mastitisa može svesti na najmanju moguću mjeru. Gumene podne obloge mogu se također postavljati u blatnim hodnicima koji se čiste strojem koji se kreće po gumenoj oblozi (scraper).

Postavljanje opločnika Opločnici se izrađuju od prirodnih sirovina stoga se i ponašaju skoro jednako kao i prirodni kamen. To znači da se za toplih vremena lagano šire, a za hladnih stežu. Ovisno o vremenskim prilikama i opterećenju te o glatkoj, odnosno gruboj strukturi gornje površine opločnik prirodno reagira na onečišćenja. Strane čestice (npr. mokro lišće, pelud, masnoća), mogu prouzročiti mjestimična obojenja koja će pod utjecajem vremenskih prilika opet nestati. Završni sloj kod dvoslojnih opločnika je od prirodnih materijala s prisustvom kvarca iznad 80%. Izrađuje se u posebnoj miješalici u koju se dodaju aditivi protiv mraza i soli pa su opločnici daleko bolje rješenje nego klasični beton ili bilo kakve asfaltne površine. Osnovni sloj se izrađuje od prirodno drobljenih materijala koji miješani s cementom i aditivima daju veliku čvrstoću i predstavljaju visokokvalitetni beton. Prešanjem visokokvalitetnih betona osnovnog i završnog sloja dobiva se proizvod koji je primjenjiv u uređenjima okoliša pod nazivom EKO Elementi suvremenog standarda. 167


graditeljstvo

Beton Od prirodnih sirovina šljunka i pijeska, cementa i vode nastaje građevinski materijal beton. Vlažan svježi beton, miješan u raznim omjerima – prema namjeni – puni se u kalupe te se sabija. Smješten na policama beton se stvrdnjava (prema tome u kojem je obliku lijevan i u kojim dimenzijama) u kocke za opločnik, betonske ploče ili druge gotove betonske elemente. Omjer miješanja i način prerade određuje nosivost, trajnost i strukturu proizvoda. Gotovo sve sirovine za beton su prirodne te se mogu u cijelosti ponovno koristiti, ili kao drobljeni materijal, npr. u cestogradnji ili u vezanom obliku u proizvodnji novih betonskih elemenata.

Betonski proizvodi u boji Betonski proizvodi koji su proizvedeni prema različitim postupcima ili u različito vrijeme, a inače su jednaki, u boji mogu pokazati neznatne razlike. Prema iskustvima, boje se prilagođavaju vremenskim prilikama.

Iskop Iskop mora biti 30 cm širi od predviđene površine opločnika. Kod iskapanja treba predvidjeti poprečni nagib za brzu odvodnju površinskih voda. Kako dubina smrzavanja tla u Hrvatskoj iznosi najviše 60 cm, u toj zoni ne smije biti materijal neotporan na smrzavanje (glinena tla). U slučaju da se materijal nalazi na manjoj dubini, treba ga zamijeniti prirodnim i drobljenim šljunkom 0-31,5 mm.

Nosivi sloj U pravilu se sastoji od 20 do 30 cm tučenca ili šljunka 0-3,15 mm. Ugrađuje se u slojevima koji odgovaraju raspoloživoj mehanizaciji i zbija se vibracijskim valjkom ili vibro-pločama do potrebnog modula zbijenosti. Radi odvodnje, planum mora imati poprečni nagib u točnosti od 1 cm. Površina planuma je niža od gotove površine popločenja za debljinu opločnika od 3 do 5 cm. Obratite pozornost na to da se posebice kod nosivog sloja, ako se to pokaže potrebnim, površina završi sa stupnjevitim materijalom, inače postoji opasnost da betonske kocke upadnu u nosivi sloj, što može uzrokovati deformaciju pločnika. 168


graditeljstvo

Podloga Kao materijali za podlogu u standardu su navedeni pijesak, kameni pijesak, drobljeni pijesak i tucanik. Kod vodopropusnih obloga za podlogu treba odabrati materijal dovoljne propusnosti, npr. tucanik 2/4 mm. Na gotovom nosivom sloju postavit će se ravnomjerno i rastresito podloga od pijeska granulacije 2/5 mm u debljini od 3 do 5 cm. Najbolje se izravna s formiranom cijevi prema 3-5 cm, koja služi kao mjera. Između podloge napuniti i aluminijskom letvom poravnati. Primjeri postavljanja opločnika Na gotovu podlogu ne smije se stati niti je sabijati. Savjet: poravnati samo toliko koliko se u jednom danu može položiti elemenata.

Odvlaživači zraka – skraćivanje rokova građevinskih radova Odvlaživači zraka su uređaji namijenjeni smanjenju relativne vlažnosti zraka, ne mijenjajući pritom njegovu temperaturu u određenom prostoru. Takvi uređaji imaju primjenu u svim prostorima gdje postoje ili mogu nastati problemi uzrokovani viškom vlage u zraku: u stanovima, uredima, muzejima, arhivama, podrumskim prostorima, praonicama, raznim skladištima i sl. Korištenjem odvlaživača zraka sprječava se stvaranje spora plijesni i neugodnog mirisa vlage u prostoru, oštećivanje i propadanje drvenih predmeta poput namještaja, parketa i umjetničkih djela, knjiga i arhivirane dokumentacije, uskladištenih namirnica itd. Posebno korisna je upotreba odvlaživača zraka u građevinarstvu, čime se skraćuje trajanje građevinskih radova i omogućuje djelotvorniji rad u vremenski nepovoljnim uvjetima. Po tehnologiji rada odvlaživači zraka dijele se na kompresorske i adsorpcijske. 169


graditeljstvo

Kompresorski uređaji Rade na principu pothlađivanja zraka. To znači da kada se postave u prostor koji se želi odvlažiti, ventiliraju zrak i pothlađuju ga, oduzimajući mu suvišnu vlagu koja se skuplja u posudi unutar odvlaživača ili se ispušta u kanalizacijski odvod. Zatim se zrak zagrijava na ulaznu temperaturu i ubacuje natrag u prostor. Kao rashladno sredstvo koristi se freon. Kompresorski odvlaživači zraka mogu biti fiksni, pri čemu je obično riječ o uređajima većih kapaciteta, ili prijenosni, na kotačima. Prijenosni odvlaživači konstruirani su za lako postavljanje u svaki prostor te se ovisno o kapacitetu odvlaživanja razlikuju dimenzijama i težinom. Posebna serija takvih uređaja je osmišljena za primjenu u građevinarstvu, za ubrzano sušenje cementa, žbuke, boje, zatim za ubrzano sušenje parketa nakon lakiranja i sl. Osnovne karakteristike takvih uređaja su: • kućište s kotačima velikog promjera i s ručkom za lako premještanje i rukovanje uređajem; • spremnik za kondenzat – obično kapaciteta oko 6 litara i/ili priključak za stalni odvod kondenzata u kanalizaciju; • prekidač razine u spremniku za kondenzat – prekidač obustavlja rad odvlaživača kada je spremnik vode pun, a istovremeno pali signalnu žaruljicu. U slučaju da je spremnik vode izvađen, prekidač je i dalje aktivan i ne dozvoljava rad uređaja; • zaštita od “ispljuskivanja” vode – spremnik vode zaštićen je posebnim poklopcem kako se voda ne bi izlijevala pri premještanju uređaja; • stalni odvod kondenzata – na donji dio spremnika moguće je priključiti plastičnu cjevčicu za stalni odvod vode u kanalizaciju; • posebno obrađeno kućište i robusna konstrukcija napravljena za pouzdan i dugotrajan rad; • sustav istrujavanja zraka – zrak se u uređaj usisava sa stražnje strane, a odvlaženi zrak se ubacuje u prostor s prednje strane uređaja. Neki modeli imaju povrat zraka na gornjoj strani uređaja, čime se štedi na prostoru jer se odvlaživač može postaviti uza zid ili između drugih predmeta; • u pravilu ovi uređaji koriste tzv. ekološki freon, poput R 407C. • higrostat – u pravilu nije osnovna oprema odvlaživača zraka namijenjenih građevinarstvu, ali ukoliko je potrebno može se spojiti na uređaj i regulirati relativnu vlagu zraka u prostoru, uključivanjem ili isključivanjem kompresora (on/off regulacija); • automatsko odleđivanje – kod temperature ispod 160 ºC moguće je stvaranje leda na isparivačkoj sekciji čime se remeti rad uređaja. Posebni termostat programira vrijeme za funkciju odmrzavanja ledenih nakupina (“hot gas defrost”), što omogućava dobar rad uređaja i kod nižih temperatura; 170


graditeljstvo • sigurnost – uređaji se proizvode prema strogim CE standardima; • djelotvornost – pažljivo usklađeni rashladni ciklus uz ugradnju kvalitetnih dijelova osigurava odvlaživačima dugovječnost i ekonomičnost u potrošnji energije. Navedene su karakteristike odvlaživača zraka Nader Yard Pro i Nader Midi talijanske tvrtke L. Cuoghi, poznate po izradi kvalitetnih, dugovječnih uređaja za odvlaživanje zraka. Veliku većinu proizvedenih uređaja distribuiraju na zahtjevno tržište Europske unije, a u Hrvatskoj su njihovim uređajima opremljene mnoge građevinske tvrtke te brojni proizvodni, radni, arhivski, muzejski i ostali prostori.

Adsorpcijski odvlaživači zraka Osnovna karakteristika adsorpcijskih odvlaživača zraka je ne korištenje kompresora, a samim time nema potrebe ni za freonom već se kao sredstvo za odvlaživanje koristi silikagel. Naime, silikagel ima svojstvo navlačenja vlage kod nižih temperatura i otpuštanja vlage kod viših temperatura. Upravo na temelju tog svojstva rade adsorpcijski odvlaživači zraka. Vlažni zrak se usisava u uređaj i vodi preko ploče od silikagela, čije mikropore apsorbiraju vlagu iz zraka. Tako zadržana vlaga se pretvara u kapljice vode pomoću topline iz grijača i zadržava u spremniku vode. Treba naglasiti činjenicu da je pritom kapacitet odvlaživanja, za razliku od kompresorskih uređaja, jednak kod nižih i viših temperatura, npr. isti je pri 5 i 20 stupnjeva Celzijevih. Uređaji kompletirani za rad imaju manje-više iste elemente koji se najčešće nalaze u kućištu od nehrđajućeg čelika kao što su: rotor od silikagela, ventilator i elektrootporni reaktivacijski grijač. Adsorpcijski odvlaživači zraka znatno su tiši od kompresorskih, te nema gubitaka vremena u radu zbog odmrzavanja, jer nema pojave leda, kao ni potrošnje energije potrebne za odleđivanje. Najveći proizvođač takvih uređaja na europskom tržištu je britanska tvrtka Calorex. Njihovu liniju odvlaživača DehuTech osim najviše kvalitete odlikuje i širok raspon kapaciteta. No postoje i manji adsorpcijski odvlaživači zraka za stambene i uredske prostore. Primjer takvog uređaja je Ruby DH600, belgijskog proizvođača, tvrtke Essege. Ovaj odvlaživač je iznimno primjenjiv u raznim prostorima, vrlo je tihog rada, s kućištem od kvalitetne plastike. Zbog male težine od svega 7 kg i ugrađene ručke lako je prenosiv, te ima mogućnost odvoda kondenzata u posudu unutar uređaja ili direktno u kanalizaciju. Revolucionarnost ovog uređaja je prvenstveno u štednji energije prilikom grijanja. Naime, grijač povećava temperaturu izlaznog zraka, pa razlika između ulaznog i izlaznog zraka iznosi do 12 stupnjeva Celzijevih, te se time većina utrošene električne energije vraća u prostor u obliku topline. Ugrađeni senzor vlage omogućuje 2 načina rada: ručni (odabirom između 3 brzine rada) i automatski (upravljanje namještanjem željene relativne vlage zraka u prostoru). 171


graditeljstvo

Zidno grijanje Radijatori kod zidnog grijanja potpuno izostaju. Toplina se dobiva na uobičajeni način preko toplinskog kotla ili pumpe, ali voda iz centralnog grijanja na površini zida ima temperaturu od jedva 30 °C, što je dovoljno za konstantno ujednačenu temperaturu unutar prostorija. Neki sustavi daju se (npr. u kupaonicama) izvesti kao kompletno rješenje kombinacijom podnog i zidnog grijanja. Prema izjavama stručnjaka, plošno grijanje producira “mekano” odavanje topline, pri čemu horizontalno odavanje topline preko velike zidne površine većina ljudi smatra nadasve ugodnim iskustvom. Usporedi li se to s radijatorima, konvekcija je puno manja i zbog toga ima i manje prašine, što je osobito važno kod ljudi alergičnih na kućnu prašinu. Prema izjavama proizvođača, temperatuZidno grijanje može uštedjeti do 30% ra zraka u prostorijama može pasti za 1-4 °C troškova grijanja ako se koristi zidno grijanje umjesto sustava radijatora. Uzrok: čovjek temperaturu zraka od 18 do 19 °C osjeća ugodnom kao i onu koju proizvode radijatori kod uobičajenih 20 do 22 °C, a pad temperature od 2 do 3 stupnja snižava troškove grijanja 10 do 15%. Neki tvrde da zidno grijanje može uštedjeti do 30% troškova grijanja.

Rješenje s ekološkog aspekta Tu je, s obzirom na čuvanje fosilnih goriva i smanjeno otpuštanje CO2 u atmosferu, i ekološki argument. Plošno grijanje kao dio sustava grijanja niskim Načini postavljanja zidnog grijanja

172


graditeljstvo temperaturama najbolje je rješenje za sklop sustava grijanja koje čuva okoliš. S niskom protočnom temperaturom od 28 do 30 stupnjeva C (maksimalno 35 do 45) kao idealan odabir u obzir dolaze štedljivi kondenzacijski kotlovi ili toplinske pumpe. U idealnom slučaju se kombiniraju sa solarnim sustavom koji služi za grijanje i dobivanje tople vode. Gotovi objekti s osobito dobrim sustavom izolacije i velikim staklenim površinama u svrhu pasivnog iskorištavanja sunčeve topline izgledaju kao predodređeni za plošno grijanje zidova. Ono reagira četiri do pet puta brže od podnog grijanja, tako da je mogućnost pregrijavanja prostorija tijekom sunčanih razdoblja puno manja. Tome treba pridodati: većina zidnih sustava grijanja može se tijekom završne obrade zidova jednostavno uklopiti, što skraćuje vrijeme gradnje i štedi novac. Prije je bilo potrebno puno predradnji – jedini razlog zašto se zidno grijanje unatoč svim svojim prednostima nije više proširilo u praktičnoj primjeni bio je zahtjevan konstrukcijski rad prilikom montaže. Upravo se to u međuvremenu promijenilo.

Što je IZO staklo? IZO staklo čini otprilike 70% površine prozora. Najvažnije karakteristike prozora, kao što su toplinska i zvučna izolacija, ovise najviše o IZO staklu ugrađenom u prozor. IZO staklo je stakleno tijelo sastavljeno od više staklenih ploča odvojenih najmanje jednim, hermetički zatvorenim međuprostorom koji je ispunjen zrakom ili plinom.

Najvažnija svojstva IZO staklo zadržava jednaku vrijednost toplinske izolacije i zadane vrijednosti prolaska energije. Zadržava zadane vrijednosti prolaska svjetla, bistrinu i čistoću unutarnjih stakla uz pravilan odraz slike okoliša. O odabiru stakla koje će se ugraditi u IZO staklo ovisit će skoro sva svojstva IZO stakla. Neke vrste stakla koje se ugrađuju u IZO staklo: • Float staklo je ravno prozirno staklo koje se standardno ugrađuje u IZO staklo i može biti u debljinama od 3 do 10 mm. • Laminirano staklo je sastavljeno od dvije ili više ploča float stakla zajedno zalijepljenih folijom. Ovo se staklo prilikom pucanja ne raspada u male komadiće, već ostaje zalijepljeno za foliju i zbog toga se koristi kao sigurnosno staklo. • Kaljeno staklo je float staklo koje je termički obrađeno kako bi mu se povećala čvrstoća na udar i vlačna čvrstoća na savijanje. Prilikom loma raspada 173


graditeljstvo se na velik broj malih komadića tupih rubova što mu povećava sigurnost pri korištenju. • Ornament staklo je dekorativno staklo koje ima neravnu površinu formiranu prema nekom uzorku. Mogu biti bijela, brončana ili žuta, a najpoznatiji ornamenti su: pijesak, činčila, silvit, katedral… • Reflektirajuće staklo je ravno staklo koje na jednoj strani ima više premaza metala kojima se postiže efekt zrcala. Dio svjetlosti se reflektira, dio absorbira, a dio prolazi kroz staklo. Najpoznatija su Stopsol i Antelio stakla koja mogu biti u plavoj, smeđoj, sivoj ili zelenoj boji.

Struktura IZO stakla Toplinska izolacija i k-faktor IZO stakla K-faktor je koeficijent prelaska toplinske energije tj. parametar koji pokazuje količinu topline a. staklo koja se prenosi kroz b. međuprostor (zrak ili plin) staklo izraženo u c. okvir vatima kroz 1 m2 staklene površine d. upijač vlage - molekular za 1°K temperature. Prva brtva - butil ne razlike između f. Druga brtva - thikol, silikon, hot-melt... dva prostora. Taj podatak određuje veličinu toplinske izolacije IZO stakla i što je k-faktor niži, toplinska izolacija je veća. Ugradnjom IZO stakla s niskim k-faktorom postižemo velike uštede na grijanju prostora, a time posredno utječemo i na smanjenje zagađenja okoline. Debljina i broj međuprostora – k-faktor smanjujemo većim brojem međuprostora i čim većom širinom tih međuprostora. Dakle manji k-faktor dobili bismo upotrebom dvoslojnih ili troslojnih IZO stakla. Npr. 4+10+4+10+4 što znači 3 stakla debljine 4 mm na razmacima od 10 mm. Punjenje međuprostora – napunimo li međuprostor IZO stakla nekim od već spomenutih plinova (argon, kripton, xenon ili SF6) k-faktor će se bitno smanjiti. Primjer je za kombinaciju vanjsko staklo float, unutarnje staklo Lowe.

Odabir stakla Debljina stakla vrlo malo utječe na k-faktor, ali ga zato upotreba stakla niske emisije drastično smanjuje. Takva 174


graditeljstvo stakla premazana su sa strane koja dolazi u međuprostor IZO stakla posebnim metalnim filmom koji propušta zračenja kratke valne duljine (sunčeva svjetlost), dok zračenja dugih valnih duljina (IC zračenja) reflektira.

Prikaz temperature unutrašnje površine stakla za razne k-faktore Zvučna izolacija

IZO stakla Zvučna izolacija stakla najviše ovisi o masi stakla ugrađenog u IZO staklo. To znači da se za bolju zvučnu izolaciju upotrebljavaju deblja, a samim tim i teža, stakla. Za iskaz zvučne izolacije upotrebljava se indeks ISO (Rw) koji se izražava u decibelima dB. Taj indeks pokazuje koliko neki materijal (u našem slučaju staklo) smanjuje razinu buke.

Neki primjeri različitih vrsta stakla i zvučne izolacije Ugradnja IZO stakla koje ima kao unutarnje staklo ugrađeno staklo, a međuprostor je punjen argonom. Takvo IZO staklo ima do 3 puta bolju toplinsku izolaciju od običnog IZO stakla i po Tehničkom propisu o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (Narodne novine 79/05, 155/05, 74/06) propisana je njihova ugradnja na stambenim i poslovnim objektima. Za bolju zvučnu izolaciju preporučuje se kao vanjsko staklo ugradnja laminiranog stakla 313. 175


graditeljstvo

Gašeno vapno na gospodarstvu Gašeno vapno je 100%-tni prirodno ekološki proizvod, dobiven pečenjem kamena vapnenca koji u novomarofskom kraju ima dugogodišnju tradiciju, posebice u mjestu Presečnu gdje se i proizvodi. GAŠENO VAPNO u obliku paste sadrži preko 70% kalcijeva oksida, koji predstavlja direktan izvor hrane za biljke i aktivira njihov bolji rast. Bojanje stabala voćaka: gašeno vapno razrijedimo vodom (ne previše jer smjesa mora ostati gusta) dodajući 10% soli i 10% sumpora u prahu. Takvom smjesom bojimo debla voćaka krajem zime i u rano proljeće zbog puknuća kore debla (bijela boja reflektira sunčeve zrake i ne dolazi do naglog kretanja vegetacije, a znamo da upravo većim razlikama u temperaturi između dana (+15, +20 ºC) i noći (-2,-5 ºC) dolazi do pucanja kore odnosno debla voćaka) i zbog fungicidnog djelovanja (vapno u kombinaciji sa sumporom suzbija prezimljujuće nametnike, primjerice, crvenog voćnog pauka, suzbija moguće lišajeve i pojavu mahovine). Priprema bordoške juhe: bordoška juha upotrebljava se kao fungicid za prskanje trajnih nasada, povrća itd. Na 100 l vode potrebno je: 1 kg modre galice i 2-3 kg gašenog vapna. Pripremimo platnenu vrećicu s odmjerenom količinom modre galice koju treba dan ranije umočiti u PVC posudu (nikako metalnu) s odmjerenom količinom vode. Kada se galica u potpunosti otopila, dodaje se procijeđeno gašeno vapno i sve se dobro promiješa. Takvu pripremljenu količinu bordoške juhe treba primijeniti isti dan. Bojanje zidova: gašeno vapno je fungicidni zaštitni premaz za prvu završnu obradu zidova u stambenim objektima, a nezamjenjiv zaštitni premaz u vinskim podrumima i ostalim objektima na gospodarstvu (štagljevi, svinjci, štale, peradnjaci…). Ono što gašeno vapno čini zaista bez premca, to je jednostavan i brz rad (jer se gotovoj smjesi dodaje samo voda) i propuštanje (izvlačenje) vlage, što omogućuje nesmetano disanje zidova. Popravak kvalitete pitke vode: dodavanjem 1-2 kg gašenog vapna na m3 može se popraviti kvaliteta pitke vode (bunari, cisterne) jer voda postaje bistrija i bogatija kalcijem. GAŠENO VAPNO se prodaje u praktičnoj ambalaži (PVC posudama) od 8, 15 i 20 kg, a može se nabaviti u svim boljim poljoprivrednim i građevnim prodavaonicama ili osobno u prodavaonicama Trgonoma u Novom Marofu. Upotrebom GAŠENOG VAPNA i Vi ćete dati svoj doprinos očuvanju čovjekovog okoliša poštujući PRIRODU I PRIRODNO! 176


voćarstvo

voćarstvo

Kasne sorte trešanja Kad se razmišlja o sadnji trešanja, mnogi se pitaju koju sortu trešanja posaditi – krupnu, slatku, kiselkastu, tamnu, svijetlu, hrušt...? Možda bi bilo najbolje da ima sve od navedenog, ovisno i o raspoloženju u trenutku konzumacije. Uglavnom će se svi složiti da sam izgled i nije toliko bitan ako je okus dobar. Pitanje muškog i ženskog stabla trešnje konačno izlazi iz repertoara pitanja o trešnji. Ono je nastalo u davna vremena kada nisu bili poznati razlozi nerodnosti nekih stabala trešanja. Tada je najlakše bilo zaključiti da je trešnja dvodomna biljka i to se, nažalost, uvriježilo u narodu sve do danas. Stablo trešnje je jednodomna biljka, a cvijet trešnje je funkcionalno dvospolan. Dakle, nema muškog i ženskog stabla, ili muškog i ženskog cvijeta kod trešnje. Problem nerodnosti pojedinih stabala (sorata) javlja se kod nedostatka kompatibilne sorte oprašivača u blizini. Većina sorata trešnje (osim nekih kao što su Stella, Skeena, Sweetheart, Lapins i dr.) nisu samooplodne i trebaju određenu sortu koja ih može oploditi. Tome je razlog genetska konstitucija sorata i o tome obavezno treba voditi računa prilikom odabira za sadnju. Donosimo pregled nekoliko novijih sorata, praktičnih za uzgoj, koje su dostupne u našim rasadnicima.

Skeena Skeena je vrlo kvalitetna srednje kasna sorta. Plodovi su vrlo krupni (28 do 31 mm) i čvrsti te dobro podnose transport. Samooplodna je sorta, ali slabije rađa pa ju treba ci177


voćarstvo jepiti na bujnije podloge. Plodovi su osjetljivi na visoke temperature (iznad 37 °C), posebice na mladim stablima i tijekom dozrijevanja. Stoga se preporučuje zasjenjivanje stabala. Plodovi se lako odvajaju od stabla.

Kordia (Attika) Kordia je srednje kasna sorta koja dozrijeva prije Skeene. Plodovi su krupni (oko 28 mm) i čvrstoga mesa, a okus je snažan i harmoničan. Dobro podnosi transport, ali se problem raspucavanja plodova lako može javiti tijekom kišnih razdoblja u vrijeme dozrijevanja. Cvjetovi su osjetljivi na kasne proljetne mrazove pa treba izbjegavati položaje na kojima se oni javljaju. Također primanje sadnica može biti slabije nego kod drugih sorata, a također se preporučuje cijepiti na bujniju podlogu. Od oprašivača na sortnoj listi u Hrvatskoj se nalaze samo Regina i Schneiders.

Regina Regina je kasna sorta. Plodovi su vrlo krupni (oko 29 mm), tamne boje (tamnija od većine drugih sorata), blagog, ali ugodnog okusa. Najugodnije su za konzumaciju kada je sadržaj šećera u plodu oko 20%. U kišno vrijeme tijekom dozrijevanja, plodovi slabo raspucavaju. Osim ove osobine, vrlo je prihvaćena i popularna kod proizvođača jer odlično podnosi transport, što je čini pogodnom za uzgoj na udaljenija tržišta, a relativno je otporna i na pepelnicu. Slabije rađa kao i Skeena, pa se preporučuje cijepljenje na bujnije podloge (npr. Gisela 6, Gisela 12 i Colt). Nije samooplodna pa se preporučuju oprašivači Schneiders, Kordia i Hedelfingen koje je u većim nasadima dobro kombinirati zbog kvalitetnijeg zametanja plodova.

Stella Stella je srednje kasna sorta. Plodovi su tamno crveni (gotovo crni), krupni (oko 25 mm), i srednje čvrstog mesa, a uslijed velikih kiša djelomično se raspu178


voćarstvo cavaju. Dobro rodi, ali nije jako otporna na niske temperature tijekom zime. Samooplodna je i dobar oprašivač za većinu sorata.

Sweetheart Sweetheart je kasna sorta, što može biti vrlo dobar izvor zarade u produženoj sezoni. Plod je svjetlije boje, srednje veličine i vrlo čvrstog mesa. Okus je izrazito jak i prihvatljiv. Vrlo dobro rađa, a često može i preroditi. To treba regulirati redovitom rezidbom i prikraćivanjem izboja u zelenoj rezidbi. Plodovi su osjetljivi na transport, a posebice ako je stablo prerodilo. Do nagnječenja plodova može doći i ako je berba obavljena nestručno i u krivo vrijeme.

179


voćarstvo

Cijepljenje kestena u plod Postoje mnogi načini cijepljenja. Obično se kaže: “koliko je cjepljara toliko je i načina cijepljenja”. Jedan od načina je i cijepljenje kestena u plod. Kod cijepljenja kestena u plod, radi se rez na plodu u koji se stavlja grančica s pupom, odnosno plemka. Ako se izvede pravilno, grančica može narasti u sjajno drvo identično onom s kojeg je uzeta.

Uzimanje plemki Plodove je potrebno sakupiti čim padnu sa stabla, spremiti u hladnjak u plastičnoj vrećici zajedno s vlažnim (ne mokrim) pijeskom. Vrećice moraju imati rupice za zrak. Potrebno je sakupiti grančice (plemke) tijekom siječnja i veljače dok su još u stadiju mirovanja, a ujedno su prošle razdoblje nakupljanja potrebnih zimskih temperatura. Najbolje plemke su one koje su rasle pri punom osvjetljenju, dakle na rubu krošnje, te koje su dobro razvijene. Plemke je potrebno pohraniti u hladnjaku (ne zamrzivaču) zamotane u plastične vrećice koje su dobro zatvorene da ne gube vlagu. Poželjno ih je i označiti odnosno upisati datum i mjesto njihova uzimanja. Otprilike tjedan dana prije cijepljenja treba izvaditi plodove iz hladnjaka i staviti ih u perforirane vrećice s vlažnim pijeskom na toplo mjesto, sve dok ne puste korjenčić dužine otprilike 2,5 cm.

Priprema postupka Alat koji će nam biti potreban pri cijepljenju je jedan običan oštar nož i jedan nožić ravnog odnosno pravokutnog vrha otprilike 0,5 cm širine oštrice. Površinu na kojoj radimo (“skalteli”) kao i alat koji koristimo potrebno je dezinficirati alkoholom. Ukorijenjene plodove potrebno je dobro isprati vodom i obrisati papirom. Oštrim nožem se odreže vrh ploda i Plod je pogodan za cijepljenje kad korijen tako da su vidljiva dva kotiledonska dipusti korjenčić duljine 2,5 cm jela. Ako na presjeku nisu vidljiva, potrebno je odrezati još malo. Nožićem pravokutnog vrha zareže se u sredini vertikalni rez tako da oštrica razreže obje polovice kotiledona. Zareže se do otprilike pola debljine ploda.

Rez Na plemki na kojoj se nalazi jedan vršni ili terminalni pup, napravi se, na otprilike 2,5 cm ispod pupa, rez u klin. Plemku čvrsto umetni180


voćarstvo te u rez napravljen u plodu tako da dodiruje obje kotiledonske polovice. Cjepove smjestite u obilježene, perforirane, plastične lončiće, zajedno s vlažnim pijeskom. Može se dodati i mala količina perlita da popravi aeraciju. Da bi se spriječio rast gljivica, dodaje se mala količina fungicida (može Captan) u vodu za vlaženje pijeska. Cjepove treba držati na toplom, osvi-

Plemka, plod i alat za cijepljenje u plod

jetljenom mjestu (može pokraj sunčanog prozora). Nakon 2-3 tjedna, kako dolazi do spajanja tkiva, korijen bi trebao izrasti, a pup bi trebao nabubriti i početi puštati listiće. Kad korijen naraste otprilike 2,5 cm i pup je nabubren ili je već pustio koji listić, mogu se cjepovi odvojiti u posebne čašice i označiti. Čašice se pune pijeskom ili supstratom za presade. U ovom trenutku još nije potrebno dodavati gnojivo. Lončići moraju biti pokriveni plastičnom perforiranom folijom, radi zadržavanja vlage. Mogu se koristiti svjetla za rasad ili se mogu staviti na osunčani prozor. Ako sve prođe dobro, list bi i dalje trebao rasti i razvijati se. Kad cjepovi imaju razvijena 2 do 3 lista može se skinuti plastična folija. Ako koristite stiroporne čašice ili bilo koje druge, pripazite da Plemku čvrsto umetnite u rez napravljen u plodu tako da na dnu imaju rupice za dodiruje obje kotiledonske polovice. odvodnju suvišne vode. Na odrezanom vrhu ploda moraju biti vidljiva dva kotiledonska dijela

Na sredini ploda napravi se okomiti rez tako da oštrica razreže obje polovice kotiledona

Presađivanje Nakon što cjepovi rastu nekoliko tjedana u zatvorenom prostoru, krajem travnja ili početkom svibnja mogu se presaditi u veće lončiće 181


voćarstvo ispunjene supstratom pomiješanim s gnojivom koje sporo otpušta hranjiva, ili se mogu povremeno prihraniti nekim vodotopivim gnojivom. Lončiće smjestite vani u zavjetrini i da imaju hlad sredinom dana. Krajem svibnja, kad donekle mlade biljke očvrsnu, mogu se prebaciti u sunčaniji dio. Ne treba ih zalijevati Krajem travnja ili početkom svibnja cjepovi se mogu presaditi u veće lončiće Cjepovi nekoliko tjedana rastu u zatvorenom prostoru

prečesto. Bolje je, kad je potrebno, jednom ih dobro zaliti. Pripazite na štetnike. Mlade biljke (sadnice) mogu se presaditi u jesen ili proljeće sljedeće godine. Kad presađujete, birajte mjesto gdje je tlo dubokog profila, kiselo i dobro ocjedito. e

na

k

ig nj

u! n n i kštar UDA

0a po ON 0 C ,no z P 9 4veća BNA ije u

PO

SE

Rezidba voćaka

Potpuno u`ivanje: posebne stranice s uputama za uzgoj rascvalih {palira i ukusnog divljeg vo}a Prakti~ni savjeti: upute “korak po korak”, popisi za provjeru, stru~ni savjeti i savjeti za {tednju Top 20 vo}aka: osnovni podaci o najboljim vo}kama i kratki tabli~ni prikazi vi{e od 50 sorti drugih vrsta i sorata

www.gospodarski.hr Trg bana Josipa Jela~i}a 3, 10000 Zagreb Tel. 01/ 38 43 555, 48 16 145 Fax: 01/ 30 77 725, 48 16 146 pretplatagospodarski-list.hr 182

Format knjige: 16,5 x 20 cm, opseg: 64 stranice u boji, bro{irani uvez


voćarstvo

Zaštita voćnjaka od tuče Zbog učestalosti pojave tuče u našoj zemlji u posljednjih nekoliko godina sve su veće strepnje i bojazni voćara sa svakom pojavom potencijalno opasnih tučonosnih oblaka. Tuča nastaje u velikim oblacima tako što se pothlađene kapi vode zahvaćene strujanjima zraka izdižu i smrznu u ledene kuglice, i taj se proces ponavlja sve dok kristali leda ne postanu toliko teški da ih struje više ne mogu zadržavati u zraku te padaju prema tlu i pri tome uništavaju nasade. Iz tog razloga sustav za obranu od tuče postaje gotovo nužna investicija u suvremenom voćarstvu i prilikom podizanja novih intenzivnih nasada voćaka. Obrane od tuče raketama, prizemnim generatori- Uz znatan trošak početne ma ili avionima sve se manje primjenjuju zbog cije- investicije, nedostatak mrene, složene organizacije provedbe, povećanja avion- ža je zasjenjivanje voćaka skih koridora, te česte neučinkovitosti zbog iznimno brzog nastanka tuče. Jedna je od mogućnosti indirektne zaštite od tuče i osiguranje nasada, međutim, osiguranjem nasada šteta se može samo djelomično financijski nadoknaditi, ali se time ne ublažuju nastala oštećenja izboja, grana i cijelih voćaka, niti se može vratiti urod u toj vegetaciji.

Cilj je osigurati prirod Zbog navedenih razloga cilj voćara je zaštititi nasade od tuče u cilju osiguravanja sigurnog i stabilnog priroda. To se danas sve češće postiže investiranjem u sustav za zaštitu od tuče, odnosno postavljanjem mreža za zaštitu od tuče. To predstavlja značajnu investiciju, koja je isplativa kroz dulje vremensko razdoblje, ali osigurava sigurnu planiranu proizvodnju kvalitetnih plodova voća. Osim što se postavljanjem mreža osigurava siguran prirod, te sprječava pojava ožegotina od sunca na plodovima, sprječava se i nastajanje trajnih oštećenja stabala (uzrokovanih udarcima zrna tuče), zatim manja je opasnost od pojave alternativne rodnosti, postiže se ujednačena obojenost plodova, sprječava se štetan utjecaj vjetrova, ptica i dr. Osim visokih troškova postavljanja sustava jedan od nedostataka može se smatrati i zasjenjivanje voćaka, što značajno ovisi o tipu postavljenih mreža. 183


voćarstvo

Elementi sustava za zaštitu Najbitniji osnovni elementi sustava za zaštitu od tuče su: stupovi (drvena ili metalna konstrukcija), kape na vrhu stupova, sidra, sajle za sidra, kopče za sajle, uzdužna žica, poprečna žica, zaštitna mreža, plakete za mrežu. Mreža je glavni zaštitni Mreže štite i stabla i plodove element, a može biti različitih izvedbi ovisno o: načinu tkanja, veličini rupa, odgovarajućim pojačanjima, različitoj propusnosti svjetlosti i dr. Prilikom kupnje i montaže sustava, vrlo je važno pridržavati se uputa i upoznati se sa svim tehničkim detaljima montaže i kontrole sustava. Razlog tome je što stabilnost sustava ovisi o svakom pojedinačnom elementu sustava i o pravilnoj izvedbi montaže. Također je važno da se mreže svake godine pravovremeno otvore i zatvore, kako bi se izbjeglo oštećenje i Investicija u zaštitne mreže dugoročno je isplativa mreža i konstrukcije. Mreže se obično otvaraju pri kraju cvatnje, a otkapčaju i spremaju odmah nakon berbe, odnosno svakako prije snijega. Ukoliko proizvođač želi da njegov nasad bude što manje ovisan o elementarnim nepogodama, postavljanje sustava za zaštitu od tuče se smatra obaveznom tehnološkom mjerom, jer iako značajno poskupljuje proizvodnju, uz ostale tehnološke mjere i pomotehničke zahvate osigurava siguran prirod. 184


voćarstvo

Kemijsko prorjeđivanje plodova Prorjeđivanje je zahvat koji se već dugo primjenjuje u proizvodnim voćnjacima. Kod okućnica ili hobi-voćnjaka to i nije tako česti slučaj. Razlog tome može biti i da je hobi-voćarima za osobne potrebe često dovoljno smanjenje opterećenja uslijed redovite rezidbe. S druge pak strane problem može biti u krivom shvaćanju gubitka uroda. Prorjeđivanjem se nimalo ne gubi urod. Gubi se samo broj plodova, ali onaj preostali dio plodova znatno dobiva na masi te je urod jednak, ali s kvalitetnijim plodovima koje možemo duže čuvati. Postoje tri glavna tipa prorjeđivanja: ručno, mehaničko i kemijsko. Ručno prorjeđivanje je najpreciznije i najkvalitetnije, ali zahtijeva mnogo radne snage i radnih sati. Mehaničko prorjeđivanje ne zahtijeva ni mnogo radne snage niti mnogo radnih sati.

Mehaničko prorjeđivanje Postupak mehaničkog prorjeđivanja može oštetiti izboje te tako otvoriti ulaz različitim uzročnicima bolesti i insektima. Kemijsko prorjeđivanje, kao ni mehaničko, nije toliko selektivno kao ručno. Za primjenu kemijskog prorjeđivanja potrebna je prskalica (koja se koristi u zaštiti voćnjaka). Za razliku od mehaničkog ono ne oštećuje izboje te time ne stvara pitanje zaštite voćaka. Kod kemijskog prorjeđivanja u Hrvatskoj je problem to što ne postoji ni jedan registrirani pripravak za prorjeđivanje ni cvjetova niti plodova, iako su neka sredstva na popisu dopuštenih za primjenu u Hrvatskoj. Vjerojatno je problem to što proizvođači tih sredstava smatraju da im nije isplativ proces registracije za tako malo tržište.

Kruška prije prorjeđivanja Kruška poslije prorjeđivanja

185


voćarstvo

Efekt prorjeđivanja Sredstva koja se koriste za kemijsko prorjeđivanje su uglavnom iz skupine biljnih hormona ili insekticida. Kod kemijskog prorjeđivanja treba strogo poštivati upute proizvođača jer svako odstupanje od njih može dovesti do prevelikog prorjeđivanja zbog fitotoksičnosti preparata. Naime, svi ti preparati su toksični za biljku, no u malim i točnim količinama voćka reagira samo odbacivanjem dijela cvjetova ili plodova te se tako dobije željeni efekt prorjeđivanja. Neka od sredstava su Pomonit, Amid-thin, Armothin, drugi sintetički auksini, giberelini, biljna ulja u spreju i dr. Za ekološku proizvodnju su prihvatljivi vapneni sumpor i kalijeva sol masnih kiselina (može izazvati rđastu prevlaku na plodovima). Neka od navedenih sredstava su vrlo opasna ako se krivo primjenjuju, te se treba posebno pridržavati sigurnosnih uputa proizvođača. Osim sigurnosnih uputa treba se svakako pridržavati i uputa za primjenu sredstva jer se učinkovitost sredstava razlikuje ovisno o razvojnom stadiju voćke i atmosferskim prilikama tijekom primjene.

186


voćarstvo

Prednosti upotrebe biognojiva u voćarstvu Biognojiva ili mikrobni inokulati sadrže žive stanice mikroorganizama koji imaju sposobnost mobilizacije biljci nepristupačnih oblika biogenih elemenata (najčešće fosfata i atmosferskog dušika) kroz biološki proces. Osim preko povećane količine biogenih elemenata u tlu, ovi preparati stimuliraju na rast i prirod biljaka regulato- Mikrobni inokulati koriste se kao biognojiva rima rasta koje izlučuju u rizosferu. Postoji više vrsta mikroorganizama koji se rabe kao biognojiva, ali se u voćarstvu najčešće susreću bakterije iz roda Azotobacter, Azospirillium, Pseudomonas i mikorizne gljive iz roda Glomus.

Pozitivno djelovanje na prirod i kakvoću plodova Svi navedeni mikroorganizmi pozitivno djeluju ne samo na prirod i kakvoću voća, nego čak i smanjuju populaciju štetnih nematoda u tlu. Tu se posebno ističe bakterija Pseudomonas flourescence u uzgoju agruma. Smatra se da ukupan svjetski gubitak plodova agruma izazvan prisutnošću nematoda iznosi 10%, a da je 50% svjetskih površina pod agrumima napadnuto ovim štetnicima. Primjena bakterije P. flourescence ne ostavlja nikakve štetne rezidue, a djeluje pozitivno na kakvoću i prirod. Djelovanje ovih preparata na kakvoću plodova je višestruko, a posebice treba naglasiti značajno smanjenje koncentracije nitrita i nitrata u plodu. Na taj način se poboljšava ne samo hranjiva vrijednost voća, nego i smanjuje rizik od unošenja štetnih tvari u organizam. Utvrđeno je da P. flourescence poboljšava ukupan prirod naranče za 8-12%, dok je povećanje krupnoće plodova čak oko 40% u odnosu na stabla koja nisu tretirana ovom bakterijom. Osim toga, u plodovima je značajno povećana topljiva suha tvar, a ponekad se zamjećuje i povećana koncentracija vitamina C. 187


voćarstvo

Primjena biognojiva pozitivno djeluje na prirod i kakvoću plodova

Poboljšana otpornost voćaka na sušu Bakterije iz roda Azospirillium imaju visoki kapacitet za fiksaciju dušika, lako se naseljavaju na korijen viših biljaka i tolerantne su na visoke temperature tla (30-40 °C). Najvažnija vrsta je A. brasilense koja ima širok raspon tolerancije abiotskih stresova. Ova bakterija smanjuje potrebu biljaka za dušikom za 30 do 35% i poboljšava otpornost na sušu. Godišnje mogu fiksirati 30 do 40 kg čistog dušika po hektaru, što je ponekad dovoljno da se gnojidba dušičnim gnojivima potpuno izostavi. Bakterija Azotobacter vinelandii se rabi za pročišćavanje otpadnih voda nastalih pri proizvodnji maslinova ulja. Na taj način se uspješno uklanjaju fitotoksične tvari, a dobiva se izvrstan preparat za poboljšanje tla kao nusproizvod. Proces uklanjanja fitotoksičnih tvari traje svega nekoliko dana i vrlo je učinkovit.

Korijen usvaja veće količine hranjiva Mikorizne gljive stvaraju razgranate haustorije unutar stanice domaćina, a prema van pružaju hife koje mogu ići i do 1,5 cm daleko od samog korijena. Na taj način se površina korjenovog sustava voćke značajno povećava pa on može usvojiti veću količinu hranjiva. Utvrđeno je da je površina mikoriziranog korijena od 50 do čak 200 puta veća od nemikoriziranog. Pored toga, mikorizne gljive pretvaraju nepristupačne oblike hranjiva u pristupačne, čime dodatno pridonose boljoj ishranjenosti voćke. Također stvaraju i regulatore rasta koji stimuliraju rast voćaka. Kao posljedica mikorize najčešće dolazi do promjena u koncentraciji apscizinske kiseline i giberelina. Za voćarstvo su značajne mikorizne gljive Glomus macrocarpum, G. intradices, G. fasciculatum i G. mosseae apisacum. Bolje je primijeniti smjesu različitih vrsta mikoriznih gljiva nego samo jednu vrstu. Za primjenu biognojiva važno je pridržavati se nekoliko pravila. Nikada ih se ne smije unositi u suho tlo i po jakom suncu. Najmanje tjedan dana prije i nakon primjene ne smiju se primjenjivati pesticidi ili druge agrokemikalije. 188


vinogradars tvo vinogradarstvo

Podloge vinove loze Vinova loza je vrsta čiji je opstanak danas gotovo u potpunosti ovisan o čovjeku. Naime, pojava bolesti i štetnika koji su doneseni iz Amerike u Europu početkom 19. stoljeća, prvenstveno pepelnice, plamenjače i filoksere, označila je kraj vinogradarske proizvodnje na način koji je do tada postojao, ali i mogućnosti da vinova loza bez uplitanja čovjeka preživi duže vrijeme u prirodi. S današnjeg aspekta gotovo je nemoguće zamisliti način proizvodnje koji je postojao prije tog vremena. Ako samo zamislimo da je za sadnju vinove loze bilo potrebno samo ukorijeniti reznice i nakon toga ih posaditi, da su u vinogradu jedini značajan problem predstavljali korovi i osiguravanje oslonca (kolaca) vinovoj lozi, te da nije bilo potrebno lozu prskati protiv bolesti, možemo si samo djelomično dočarati lakoću uzgoja ove kulture. Ovo je jedan od osnovnih razloga što se vinova loza kao kultura u tolikoj mjeri raširila. Međutim, takav uzgoj vinove loze više ne možemo vratiti, a jedan od najznačajnijih čimbenika koji Bujne podloge bujnost prenose i na sortu – četverostruki otežavaju vinograkordonac na montikoli (Rupestris du lot) sorta Pinot crni Kalifornija darsku proizvodnju danas jest filoksera. Naime, filoksera ili trsna uš je štetnik koji je dospio iz Amerike u Europu sredinom 19. stoljeća. Kod vinove loze filoksera uzrokuje propadanje korijena jer hranjenjem na korijenu stvara sitna oštećenja koja nakon toga nastanjuju gljivice iz tla i korijen jednostavno istrune. 189


vinogradarstvo

Značaj američkih podloga loze Američke vrste loza koje su dugo vremena živjele u suživotu s filokserom razvile su određenu otpornost koja se očituje u vrlo brzom zacjeljivanju rana koje nastaju na korijenu hranjenjem filoksere i na taj način ne dolazi do propadanja cijelog korijena. Kada je otkriveno da se vinova loza može nacijepiti na američku lozu kao mjera borbe protiv filoksere, otklonjen je najveći problem daljnjeg uzgoja vinove loze. Međutim, istovremeno se pojavilo niz novih problema vezanih uz kompatibilnost različitih američkih vrsta i njihovih križanaca s vinovom lozom i njenim sortama, zatim osjetljivost američkih vrsta otpornih na filokseru na relativno visok sadržaj vapna u tlima na kojima se vinova loza uzgaja u Europi, osjetljivost pojedinih američkih vrsta na sušu, suvišak vlage, visoke podzemne vode, škrta kamenita tla i sl. Osim navedenog, uočeno je kako različite američke vrste i njihovi križanci u određenoj mjeri svoja svojstva, poput bujnosti i dužine vegetacije prenose na vinovu lozu koja se na njih nacijepi. Ove se spoznaje mogu iskoristiti, pa se odabirom odgovarajuće podloge može omogućiti kvalitetan uzgoj vinove loze u vrlo raznolikim uzgojnim područjima. Osim toga, postoji i moJedan od uzroka osipanja grozdova može biti krivi odabir podloge gućnost da se pravilnim odabirom podloge ublaže neki nedostaci pojedinih sorata vinove loze poput pretjerane bujnosti ili predugog vegetacijskog razdoblja, što može uvelike pomoći kod uzgoja neke sorte u graničnim uzgojnim područjima. Tri su američke vrste i njihovi križanci koji se najčešće koriste kao podloge: Vitis riparia (riječna loza) – u prirodnim uvjetima raste uz rijeke na tlima s dobrom opskrbom vode, a manjim sadržajem vapna. Zbog toga je razvila svojstva kao što su plitak rast korijena, slabija otpornost na fiziološki aktivna vapna i sušu, raniji početak vegetacije i kraće vegetacijsko razdoblje. Ovo 190


vinogradarstvo se smatra njenom pozitivnom osobinom zbog nešto ranijeg dozrijevanja grožđa kod sorata cijepljenih na ovu podlogu, kao i ranijim ulaskom u zimsko mirovanje. Otporna je na niske zimske temperature. Kao podloga se koristi selekcija pod nazivom Riparia Gloire de Montpellier koja je pogodna samo u slučaju tla u kojima nema puno vapna i dobro su opskrbljena vodom. Problem ove podloge je što u proljeće vrlo rano pokreće vegetaciju kod sorata koje su na nju nacijepljene pa unatoč što povoljno utječe na ranije dozrijevanje grožđa, kod Nekompatibilnost podloge i sorte po bujnosti može nas gotovo da je i nema u dovesti i do propadanja trsa proizvodnji. Vitis rupestris – podrijetlom je iz sušnih i škrtih tla. Vrlo rano kreće s vegetacijom i ima jako dugo vegetacijsko razdoblje tj. vrlo kasno ulazi u razdoblje mirovanja. Ima snažan i robustan korijen koji raste jako duboko u potrazi za vodom i bujnog je rasta. Srednje je otporna na vapno u tlu, ali dobro na sušu i zimske temperature. U praksi se koriste jedino selekcije Rupestris du Lot (Montikola, Saint George) i Rupestris Goethe (N˚9) koje su izrazito bujne i duge vegetacije uz veliku otpornost na sušu. Preporučuje se koristiti ju jedino u izuzetno sušnim područjima sa skeletnim tlima, jer u protivnom uzrokuje pretjeranu bujnost na njoj uzgajanih sorata, te njihovo sporo i kasnije dozrijevanje, a u mnogim slučajevima i osipanje grozdova. Ponekad se ova bujnost može iskoristiti kod uzgoja stolnih sorata s velikim uzgojnim oblicima i opterećenjima, ali nikako ne u vlažnim tlima jer dolazi do propadanja korijena. Vitis berlandieri – jedina američka vrsta koja relativno dobro podnosi vapno. Kasnije započinje vegetaciju koja traje nešto kraće nego kod V. Rupestrisa. Dobro podnosi sušu i niske zimske temperature. Njen je najveći problem što se vrlo teško ukorjenjuje u proizvodnji cijepova te se zbog toga gotovo i ne koristi kao čista vrsta već je iskorištena za križanje s prethodne dvije vrste čime su popravljani njihovi nedostaci. 191


vinogradarstvo

Danas najznačajnije podloge Najznačajnije podloge danas dobivene su iz križanja ovih triju vrsta kako bi se kombinirala njihova dobra svojstva. Na taj način dobiven je veliki broj podloga od kojih je njih 20-ak danas značajno rašireno u vinogradarskoj proizvodnji. U hrvatskim se rasadnicima može pronaći 13 različitih podloga (prema podacima Državnog zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo). Od toga se njih sedam smatra tipično kontinentalnim podlogama dok su ostale uglavnom prikladne za primorsku Hrvatsku. Najzastupljenije podloge u Hrvatskoj su Kober 5BB i SO4 s oko 60% ukupno proizvedenih cijepova na tim dvjema podlogama. Odlikuju se relativno kratkim vegetacijskim razdobljem (posebno SO4), i dobrom otpornošću na vapno što ih čini prikladnim za kontinentalna područja. Pri tome bi trebalo napomenuti kako bi s obzirom na dužinu vegetacije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj primjerenija bila podloga SO4, a u istočnoj Hrvatskoj Kober 5BB. Od ostalih podloga za kontinentalnu Hrvatsku možemo istaknuti Kober 125AA i Schwarzmann. Kober 125AA prikladna je za vinograde na vlažnijim tlima u hladnijim područjima sa srednjim sadržajem vapna gdje pokazuje bolje rezultate od prethodne dvije podloge (Kober 5BB i SO4). Podloga Schwarzmann se smatra jednom od najprikladnijih za vlažna tla, a dobro podnosi i sušu, međutim, kod nje postoji ograničenje u sadržaju vapna koje slabije podnosi od podloge Kober 125AA. Od podloga za primorsku Hrvatsku najčešće i najzastupljenije su Richter 110, Paulsen 1103 i Rugerri 140. Ove su podloge prikladne za toplija i sušnija područja jer su nastale križanjem V. berlandieri i V. rupestrisa od kojih su naslijedile dubok i jak korijenov sustav koji se može nositi sa skeletnim tlima i prodrijeti duboko u tlo u potrazi za vodom u sušnim razdobljima. Međutim, postoje i određene razlike između ovih triju podloga. Pa je tako Richter 110 najbujnija među njima i ima jako dugu vegetaciju čime je prikladna za najjužnija uzgojna područja, ali je njeno ograničenje nešto niži sadržaj vapna koji podnosi. Ruggeri 140 također je bujna podloga dugog vegetacijskog razdoblja, ali s nešto slabijim ukorjenjivanjem. Njena prednost je ta što puno bolje podnosi vapno u tlu (do 30% fiziološki aktivnog vapna). Paulsen 1103 također dobro podnosi sušu i relativno dobro vapno u tlu, ali nešto ranije počinje s vegetacijom i ranije je završava, što ubrzava dozrijevanje grožđa. Ovo je čini prikladnijom za sjeverni dio primorske Hrvatske te za sigurniji uzgoj najkasnije grupe sorata tog područja. Za tla s izuzetno visokim sadržajem vapna mogu se koristiti podloge Fercal i 41B. Ove su podloge nastale križanjem američkih vrsta s vinovom lozom upravo radi problema američkih vrsta s vrlo visokim sadržajima vapna u tlu. 41B se smatra pogodnijom za umjerena područja zbog slabog ukorjenjivanja i sporog početnog rasta korijena, dok je podloga Fercal pogodnija za sušna područja. 192


vinogradarstvo

Lozni cijepovi i oznake kvalitete Današnja proizvodnja kvalitetnog grožđa za proizvodnju vina i stolnog grožđa počinje pravilnim izborom sorte za određeno vinogradarsko područje. Sadnjom samo najkvalitetnijih cijepova prve klase možemo očekivati sigurne rezultate i stabilne prinose u proizvodnji. Pri nabavi cijepova treba voditi računa o proizvođaču ili dobavljaču koji jamči sortnu čistoću i dobro zdravstveno stanje. Nabava cijepova sumnjiva porijekla i kvalitete kasnije može skupo koštati u vinogradu. Prvenstveno se sadi sadni materijal visoke kvalitete tj. deklarirani cijep prve klase dobro razvijenog korjenova sustava, dobro sraslog spojnog mjesta te dobro sazrele plemke. Spojno mjesto treba biti dobro sraslo, tako da se pritiskom palca na plemku plemka ne odvoji od podloge. Presjek rozgve i korijena mora biti svjež, što prepoznajemo po boji. Na svakom cijepu moraju biti razvijena najmanje tri korijena dobro obrasla korjenčićima. Preporuka je koristiti parafinirane cijepove jer imaju mnoge prednosti: nema zagrtanja cijepova, ne dolazi do isušivanja spojnog mjesta i manje izbija postrano korijenje (brandusi). Lozni cijepovi se proizvode u kategorijama certificirani lozni cijep, standardni lozni cijep i bazni materijal.

Certificirani lozni cijep Oznaka certificiranog loznog cijepa osigurava provjereni materijal za razmnožavanje testiran na viruse i označava se plavom etiketom. Predstavlja kategoriju cijepova prve klase za podizanje proizvodnih vinograda.

Standardni lozni cijep Potječe iz nasada standardne kvalitete i pod stalnim je nadzorom i označava se žutom ili narančastom etiketom. Plemka za proizvodnju ovih cijepova potječe iz vinograda posađenih certificiranim cijepovima s plavom etiketom. Standardni lozni cijepovi

Bazni sadni materijal Postoji i bazni sadni materijal koji se označava bijelom etiketom. Predstavlja osnovni materijal za razmnožavanje, a potječe od baznih trsova testiranih na viruse i prije svega služi za podizanje vinograda koji 193


vinogradarstvo će kasnije služiti za proizvodnju plemke za daljnje razmnožavanje, odnosno proizvodnju cijepova s plavom etiketom. Kod sadnje vinograda jedan dio cijepova se ne primi (do 10% je tolerantna granica). S tim moramo računati i da ne bismo izgubili proizvodnu godinu, vinograd možemo podsaditi cijepovima proizvedenim kartonažnom tehnikom.

Kartonažna tehnika

uv eć

rin

u!

60 Cijena an ,0 kn jig o e za 0 po k šta n

Radi se o proizvodnji cijepova u parafiniranim kartonskim lončićima četvrtastog oblika ili u prešanim tresetnim lončićima. Parafinirani cijepovi nakon vađenja iz stratifikale (pospješivanja) sade se u lončiće (prpore) i uzgajaju u plasteniku ili stakleniku pod kontroliranim uvjetima 35-40 dana. Nakon toga slijedi prilagodba vanjskim uvjetima 8-10 dana. Najpovoljnije vrijeme za sadnju (podsadnju) cijepovima proizvedenih kartonažnom tehnikom u kontinentalnim krajevima je krajem Kontejnerski uzgojeni lozni cijepovi lipnja i u srpnju, a u primorju je to nešto ranije, tijekom lipnja. Ovako proizvedenim cijepovima možemo posaditi i manje vinograde, brajde na okućnici, kao i podsaditi starije nasade.

DOMAĆE VINO bijelo, ružičasto, crno

Knjiga opisuje sve postupke o proizvodnji vina u ku}anstvu, opisana je tehnologija od berbe do prvog pretoka. Poseban prilog: ZAKON O RADU

www.gospodarski.hr Trg bana Josipa Jela~i}a 3, 10000 Zagreb Tel. 01/ 38 43 555, 48 16 145 Fax: 01/ 30 77 725, 48 16 146 pretplatagospodarski-list.hr

194

Format knjige: 14 x 20 cm opseg: 250 stranice bro{irani uvez


vinogradarstvo

Suvišak hranjiva i posljedice za vinograd Vinova loza za svoj rast i razvoj uz vodu, ugljični dioksid i Sunčevu svjetlost treba u dostatnim količinama sva makro i mikrohranjiva. Uz imperativ redovitog stvaranja kvalitetnog i visokog prinosa kojim se iz tla iznose hranjiva, često se javljaju nedostaci odnosno poremećaji u mineralnoj ishrani vinove loze. U cilju sprječavanja takvih negativnih pojava čovjek već stoljećima fertilizira tj. gnoji. Sve do pojave mineralnih (pogrešan naziv „umjetnih“ gnojiva), u tlo su se unosila tzv. organska gnojiva (stajski gnoj, kompost). Iako kompletna, organska gnojiva sadrže relativno malu količinu pojedinačnih hranjiva (prosječno 0,5% dušika, 0,25% fosfora, 0,65% kalija, 0,18% magnezija, te mikroelemente bor, kobalt, bakar, mangan, molibden, cink). Drugim riječima, primjenom takvih gnojiva rijetko se javljaju negativni efekti neizbalansirane gnojidbe. S druge strane, primjenom mineralnih visokokoncentriranih gnojiva (preko tla ili folijarno), često dolazi do poremećaja u ishrani vinove loze. Naime, u tlu i biljci vlada ravnoteža između biljnih hranjiva na osnovi fizičkih i kemijskih zakona. Jednostranom gnojidbom dolazi do poremećaja te ravnoteže najčešće u vidu antagonizma, tj. hranjivo koje je u suvišku ometa primanje i translokaciju drugog i time izaziva manjak odnosno deficijenciju.

Dušik (N) Suvišak dušika uzrokuje pojačan vegetativni rast, što dovodi do slabe tvorbe sklerenhimskog staničja na račun parenhimskog, pa su stanice nježne i spužvaste, osjetljive na bolesti, infekcije. Trs ostaje jako zelene boje s produženom vegetacijom čime je jako umanjena otpornost na smrzavanje. Zbog velikog vegetativnog rasta smanjen je prirod i kva195


vinogradarstvo liteta grožđa (visoke kiseline, puno bjelančevina). A primjenom izuzetno velikih količina dušičnih gnojiva dolazi do sušenja rubova lista i uvijanja prema dolje.

Fosfor (P) Suvišak u prirodi je rijedak jer se brzo transformira u teže pristupačne oblike. Međutim, višak fosfora uzrokuje taloženje željeza, cinka, bakra, mangana, bora, što dovodi do njihovog nedostatka. Naročito su poznate Fe kloroze na tlima jako gnojenim fosforom (Austrija). Uz navedeno, višak fosfora uzrokuje ubrzavanje metabolizma što dovodi do skraćivanja vegetacije, prijevremene Prekomjerna gnojidba kalijem izaziva nedostatak magnezija

Suvišak kalcija izaziva feroklorozu (nedostatak željeza)

cvatnje, te ubrzavanja starenja biljaka.

Kalij (K) Iako je vinova loza tzv. kalijeva biljka, višak kalija zbog antagonizma može izazvati manjak kalcija i magnezija.

Kalcij (Ca) U praksi česti problem, osobito kada se loza uzgaja na podlogama koje ne podnose višu razinu aktivnog vapna. U tom slučaju javljaju se simptomi nedostatka željeza, kalija, magnezija, bora i drugih mikroelemenata jer suvišak kalcija blokira njihovo usvajanje.

Magnezij (Mg) Višak Mg može reducirati primanje mangana te izazvati nedostatak kalija i kalcija. Dakle, samo izbalansiranom gnojidbom mineralnim i organskim gnojivima, prilagođenom potrebama vinove loze možemo spriječiti navedene negativne učinke. 196


vinogradarstvo

Praputnjarski vinogradi nekad i danas Znameniti praputnjarski vinogradi, podizani su iznad bakarskog zaljeva na strmim terasama, specifičnog oblika. Terase su uske obradive površine poduprte kamenim zidom-gromačom (poseban način zidanja kamenih zidova, bez dodatka veziva). Ukupna širina terase je u prosjeku oko 3 metra, od čega na tlo otpada 1.75 metra, a na kameni zid-gromaču 1.25 metra. Na prvi pogled izgleda da vinova loza raste iz samog kamena.

Tradicija uzgoja vinove loze U ovim krajevima postojala je tradicija uzgoja vinove loze. Najstariji službeni dokument u kojem se spominju praputnjarski vinogradi je oporuka napisana u Bakru 1445. godine. U nedostatku obradive površine, vinograde na ovim terasama, počelo se podizati za vrijeme vladavine carice Marije Terezije tijekom osamnaestog, pa do kraja devetnaestog stoljeća. Poznata po naprednim reformama carica je dopuštala, čak i stimulirala krčenje šuma kako bi se dobile nove obradive površine. Kmetovi koji su raskrčili šumu i formirali vinograd bili su oslobođeni od bilo kakvih davanja prvih pet godina, a obradivo zemljište (vinogradi), postali su njihovo vlasništvo. Posao je bio jako težak, danas neshvatljiv, s obzirom na strme terene i obilje kamenja. Nema potrebe posebno isticati da je sve rađeno ručno, bez mehanizacije. Nakon krčenja šuma, drvo su prodavali bakarskim trgovcima, koji su ga izvozili u Italiju, a kamen se obrađivao kako bi se njime zidali potporni zidovi. Tako je formiran poseban terasasti oblik padine, nazvan 197


vinogradarstvo bakarski prezidi (terase). Budući da je ostalo malo zemlje za sadnju, trebalo ju je donijeti iz obližnjih dolaca. Ovaj posao obavljale su žene noseći zemlju u košarama na svojim leđima.

Sadnja domaćih sorata Vinogradi su se protezali od Bakra pa sve do Bakarca na predjelima zvanim: Budin, Komorica, Štimina, Črno, Dobra, Takala i Križ. Sadila se domaća sorta vinove loze belina, nešto manje žlahtina, te vrbić i žumić u manjim količinama. Vinogradi su prekrivali površinu od 45 ha, a u dobrim godinama bralo se do 20 vagona grožđa. Položaji bakarskih terasa (prezida) stvoreni su marom težakinja i težaka cijelog bakarskog kraja (Bakar, Krasica, Praputnjak, Hreljin, Bakarac), međutim 80-85% bilo je u vlasništvu žitelja Praputnjaka i Meje. Uzgoj vinove loze na ovim terasama bio je mukotrpan posao, obrađivalo se isključivo motikom. Zahvaljujući posebnim uvjetima mikroklime, zavjetrina, blizina mora te izloženost suncu, visina sladora u grožđu dosizala je do 22%. Praputnjarski vinogradari bili su jako cijenjeni i smatrani su najkvalitetnijim u ovom dijelu Primorja. Proizvodili su kvalitetno bijelo vino, a kasnije su prešli na proizvodnju pjenušavog vina, po receptu koji su donijeli Napoleonovi časnici za vrijeme izgradnje ceste Bakar – Gornje Jelenje kao i mnogobrojni pomorci Hrvatskog primorja. Ovo pjenušavo vino mještani su nazvali Vodica, da bi kasnije, dobilo komercijalni naziv Bakarska vodica. Pjenušac se proizvodio na konzervativan način: odabiranje najkvalitetnijeg grožđa, drobljenje, odvajanje samoto-

198


vinogradarstvo

ka, taloženje pročišćenog mošta i spontana fermentacija u većim posudama uz kontrolu sadržaja šećera. Na polovici početne količine sadržaja šećera prekidao se tok vrenja. Nakon toga slijedi filtracija u specijalnim platnenim vrećicama konusnog oblika (holandskim filterima). Tijekom veljače i ožujka obavljalo se punjenje vodice u boce i čepilo čepovima od pluta. Ovako pripremljene boce čuvale su se u ležećem položaju na nekom hladnom mjestu u kući. Vodicu su za svoje potrebe proizvodili skoro svi vinogradari. Ovaj posao, koji je zahtijevao puno strpljenja obavljale su isključivo žene. Po zakonu o vinu iz 1929. godine pjenušac Vodica je bilo zaštićeno vino, koje se moglo proizvoditi samo od grožđa Beline, ubranog u ovim vinogradima, uz tradicionalnu proizvodnju. U ono vrijeme bakarska vodica se konzumirala na engleskom dvoru, a kasnije i na Brijunima. Nakon II. svjetskog rata pojavili su se veći proizvođači, koji su bakarsku vodicu proizvodili isključivo za tržište. Tako je “Istravino” iz Rijeke otkupilo pravo na proizvodnju Bakarske vodice, koja se i danas proizvodi na industrijski način od raznih sorta grožđa. Nažalost, ni ovi vinogradi nisu bili otporni na pojavu filoksere, koja je u Europu prenijeta iz Amerike, najprije u Englesku (1833. god.), a sedam godina kasnije u Francusku. Prema pronađenim zapisima kod nas se pojavila negdje oko 1880. godine. Ova malena trsova uš (veličine od 0.5 do1.5 mm), iz biljke siše sokove, te ju potpuno uništava. Čitava Europa bila je poharana, a većina vinograda doslovno je uništena. Vinogradari su bili prisiljeni na udruživanje, kako bi se maksimalno smanjile štete od filoksere. U Praputnjaku su po uzoru na ostale vinogradare u Europi potpisali “Bernsku konferenciju o zaštiti vinograda od filoksere”. Godine 1882. već je započela nova sadnja trsova otpornijih na američkim podlogama. 199


vinogradarstvo Računa se da su do 1914. godine svi vinogradi u nas bili u potpunosti obnovljeni. U Praputnjaku je osnovan lozni rasadnik sa svrhom proizvodnje loznih cijepova na američkoj podlozi.

Vinograd – glavni izvor prihoda Do polovice prošlog stoljeća ovi vinogradi bili su glavni izvor prihoda domaćem stanovništvu, no pojavom industrije i želje za lakšim načinom preživljavanja, veći dio vinogradara napušta vinograde i zapošljava se u industriji. Propadanju vinograda pridonijela je i tadašnja socijalistička destimulativna politika, koja nije dopuštala dobivanje socijalne pomoći starijem stanovništvu (bez stalnih primanja), ni dobivanje dječjeg doplatka obiteljima koje su posjedovale obradivo zemljište. Nakon četrdesetak godina opustjeli vinogradi skoro su potpuno obrasli grmljem, gromače (kameni zidovi) su dijelom porušene, a vinova loza je potpuno nestala. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Rijeci na temelju zakonskih ovlasti i prikupljenih podataka donio je 1972. godine Rješenje, kojim se utvrđuje da područje bakarskih prezida, ima svojstvo spomenika kulture, upisano pod rednim brojem 290 u registru nepokretnih spomenika kulture . Svjesni vrijednosti ovog kulturnog i civilizacijskog naslijeđa kao i očuvanja autohtone sorte beline, skupina entuzijasta, članova Kulturno društvene udruge Praputnjak, 2001. godine počinje s projektom revitalizacije vinograda, odnosno ponovnom sadnjom autohtone sorte beline. Plemke za cijepove uzete su iz okolnih mjesta. Godine 2002. osniva se Poljoprivredna zadruga “Dolčina” koja je postala nositelj projekta revitalizacije, odnosno oživljavanja napuštenih vinograda. Danas je zasađeno više od 2500 sadnica većinom beline i žlahtine u manjem dijelu.

Turistička atrakcija Obnovljena je proizvodnja pjenušca, pod stručnim nadzorom dr. Marija Stavera, profesora na stručnom studiju vinarstva u Poreču. Pjenušac se proizvodi na osnovi znanstveno-stručnog saznanja, koja se danas primjenjuju u proizvodnji pjenušca (priprema osnovnog vina, sekundarna fermentacija u bocama, uz poboljšani tehnološki postupak). Novi pjenušac nazvan je “Stara bakarska vodica”. Promocija ovog pjenušca, vrhunskih ocjena struke bila je 2007. godine. Danas je ovaj specifičan vinograd zanimljiv i kao turistička atrakcija, a kao normalni slijed planira se izgradnja manje kamene kućice gdje bi se moglo kušati pjenušac, vina i razne druge autotohtone proizvode . Prošle godine berba je obavljena petnaestak dana ranije. Ubrano grožđe je bilo kvalitetno, a prinos nešto manji zbog velike suše. Grožđe je otpremljeno u podrume Pavlomira (Novi Vinodolski), gdje će se preraditi u pjenušac novog imena “Stara bakarska vodica”. 200


vinogradarstvo

Udar groma u vinogradu Tijekom oluja, najčešće tijekom proljeća i ljeta, vinograd može pretrpjeti štete od udara groma. Ovo se veoma rijetko događa pa vinogradare redovito dovodi u zabunu jer se radi o njima nepoznatim simptomima koji ih podsjećaju na štete od herbicida, nekih drugih kemijskih tvari ili štetnike, odnosno bolesti. Nekoliko dana nakon udara groma, na pojedinim trsovima može se vidjeti da su im posmeđili vrhovi koji se zatim osuše, da se na listovima javljaju manje ili veće zone koje se također osuše, zatim da se internodiji (međukoljenci) na mladicama sužavaju i suše dok nodiji (koljenci) ostaju zeleni. Na prvi pogled vinogradarima izgleda kao da im je nasad oštećen nekom kiselinom ili herbicidom, ili da se javila njima nepoznata bolest ili štetnik. Iako štete od groma mogu izgledati spektakularno, u pravilu je riječ o gotovo bezopasnoj pojavi. Pojedini trs u samom središtu udara groma može uginuti ili znatno oslabjeti, ali se većina već iduće godine vraća u normalno Nevrijeme u vinogradu Udar groma može prouzročiti znatnu štetu u vinogradu

stanje. Zona udara groma u vinogradu uglavnom ima oblik kruga ili elipse, promjera 20-50 metara. Gromom oštećene trsove ne treba rezati ili na njima obavljati posebne zahvate. Dovoljno ih je nekoliko puta u sezoni poprskati odgovarajućim lisnim gnojivima. Priložene slike na vinovoj lozi, nastale zbog udara groma, snimljene su u nasadu Plavca malog crnog, slobodnog uzgoja (bez žičane armature), u Janjini na poluotoku Pelješcu. 201


vinogradarstvo

Za gnojidbu vinograda preporuĂ&#x2039;amo: osnovna gnojidba: NPK 5-15-30 NPK (SO3) 7-14-21 (24) NPK 7-20-30

prihrana: UREA N 46 KAN N (MgO) 27 (4,8) Fertina G Fertina B

202

44320 KUTINA, ALEJA VUKOVAR 4, HRVATSKA Tel.: 044/647 122, 647 035; Fax: 044/680 882, 683 432 e-mail: prod@petrokemija hr; www.petrokemija.hr Besplatni telefon za primjenu gnojiva: 0800 647 647


o:

a:

0 4) 0

a:

6 8) G B

p o d r u m a r s tpodrumarstvo vo

Bistrenje mošta obrnutim taloženjem Mošt je nakon prešanja grožđa mutan i sadrži mnoštvo čestica koje je potrebno ukloniti iz njega prije nego što počne fermentacija, odnosno alkoholno vrenje. Taj postupak naziva se taloženje ili predbistrenje mošta i preduvjet je za normalan tijek vrenja i dobru kvalitetu bijelih i rose vina. U malim podrumima taj se postupak odvija sumporenjem mošta sa 5075 mg/l slobodnog SO2 i spontanim taloženjem u roku od 24h. Međutim, ovaj postupak je relativno spor i predstavlja „usko grlo“ u vinarijama većih kapaciteta. No, postoji tehnologija koja znatno ubrzava taj proces i već je učestala u podrumima svijeta, ali kod nas je manje zastupljena i naziva se flotacija.

Što je to flotacija? Flotacija je način bistrenja mošteva i voćnih sokova pomoću mjehurića plina i bistrila (želatina). Ovime dolazi do „obrnutog“ taloženja ili taloženja u obrnutom smjeru. Talog se nakon procesa flotacije nalazi na vrhu posude za razliku od klasičnog, spontanog načina gdje se talog nalazi na dnu posude.

Shema flotacije i klasičnog taloženja

203


podrumarstvo Flotacija se temelji na reakciji i ugrađivanju plina između čestica krutih tvari koje čine mutnoću mošta i njihovo podizanje na površinu, gdje pomoću želatine ili nekog drugog bistrila (npr. bentonit) tvore kompaktan talog koji se tada lako odvaja od mošta. Ispod taloga ostaje bistri mošt koji je baza za kontroliranu fermentaciju i prema tome vino dobrih aromatskih karakteristika. Plinovi koji se koriste u procesu flotacije su obično inertni plinovi poput dušika i ugljičnog-dioksida, a često se koristi i komprimirani zrak. Plin se dozira pomoću ventila na flotatoru i uvodi pod tlakom u mošt koji se bistri. Taj proces miješanja odvija se u spremniku na flotatoru koji se naziva saturator. U saturator se paralelno dozira i želatina. Ovisno koliko bistri mošt želimo dobiti, kontroliramo pomoću količine želatine i protoka plina u flotatoru. Postoji i jedan preduvjet ukoliko želimo provesti flotaciju, a Flotator – uređaj za flotaciju to je uklanjanje pektina iz mošta (depektinizacija mošta). Pektini su lančani polimeri koji otežavaju taloženje mošta, a posebno su njime bogati moštevi dobiveni jačim prešanjem grožđa. Oni se ponašaju kao zaštitni koloidi i potrebno ih je razgraditi na manje molekule primjenom pektolitičkih enzima prije provođenja flotacije. Time osiguravamo niži viskozitet mošta. Tada mjehurići plina mogu nesmetano odraditi svoju zadaću, koagulirati čestice mutnoće, to jest provesti pravilnu i potpunu flotaciju. Obično se koriste pročišćeni tekući enzimatski preparati za obradu mošteva prije flotacije, koji uz pektinaze sadrže još i celulaze i hemicelulaze za pospješivanje razgradnje krutih frakcija. Enzim dodajemo na izlazu iz preše, u cisternu ili direktno na grožđe u prijemni koš. Mošt se može flotirati već nakon 40-60 min od obrade enzimom.

Bistrila Već je spomenuto da je proces flotacije usko povezan s uporabom nekih bistrila – želatina, bentonit, silika gel, kazein, PVPP. Želatina se gotovo uvijek koristi i pridonosi boljem odjeljivanju čvrste frakcije od tekućeg dijela i osigurava stvaranje kompaktnog taloga. Također može reagirati s katehinima (taninima) i smanjiti trpkoću u vinima. Međutim, želatina često dolazi u kombinaciji s ostalim bistrilima koja onda specifično djeluju na pojedine kemijske komponente u moštu i pridonose boljoj kvaliteti vina. 204


podrumarstvo Tako, na primjer, kazein i PVPP imaju vrlo značajnu ulogu u prevenciji oksidativnih pojava, bentonit ima adsorbcijsko djelovanje na termolabilne bjelančevine i na oksidativne enzime, među kojima je poznat enzim lakaza u slučaju kada je grožđe inficirano Botritisom. Silika gel se pokazao izuzetno učinkovit u postizanju izvanredno bistrih mošteva i vrlo kompaktnoga flotacijskoga klobuka. Prednosti flotacije ● Skraćivanje vremena bistrenja ● Odgovarajuća uporaba sredstava ● Značajno manja količina taloga kvasca ● Znatna ušteda energije, u smislu hlađenja mošteva ● Ograničena uporaba plina ● Vina življih boja, mekanija, manje astringentna. Najvažnija odlika ove tehnologije je izuzetna brzina i kapacitet. Flotacijom je moguće izbistriti od 700 do 1000 hl po satu. To je od velike važnosti u godinama kada je grožđe zaraženo sivom plijesni i kada je potrebno provesti brzu preradu.

Stabilizacija vina metavinskom kiselinom Izlučivanje kristala vinskog kamena u vinima tijekom hladnog, zimskog razdoblja je redovita i sasvim prirodna pojava koja se pojavljuje svake godine. Kristali predstavljaju kalijeve i kalcijeve soli vinske kiseline koji se još nazivaju i tartarati. Kod vina, pogotovo mladog, prije stavljanja u promet moramo osigurati određenu stabilnost kako ne bi došlo do zamućenja, u ovom slučaju taloženja soli vinske kiseline – tartarata. Stvoreni kristali u boci mogu biti odbojni za potrošača. Zbog toga se preporučuje provesti stabilizaciju. Najčešće se koristi stabilizacija hlađenjem (hladna stabilizacija) ili dodavanje nekih od enoloških preparata u koje spada metavinska kiselina.

Hladna stabilizacija

205


podrumarstvo

Kristali soli vinske kiseline

Kristali vinske kiseline

Kalijeve i kalcijeve soli vinske kiseline su topive u moštu, ali pojavom alkohola tijekom alkoholne fermentacije one prelaze u netopiv oblik. Zbog toga u moštu ne možemo zamijetiti zamućenja u vidu kristalizacije, ali pri prvom pretoku mladog vina primjećujemo kri-

stale na stijenkama inox posude ili drvene bačve. Osim alkohola, na izlučivanje kristala utječe i niska temperatura. Na ove dvije činjenice se bazira tehnologija hladne stabilizacije vina na tartarate. Ova tehnologija se bazira na izlaganju vina niskim temperaturama od 0 °C do -5 °C, 2 do 3 tjedna. To se postiže u posebnim inox tankovima sa sistemom hlađenja u podrumu ili postavljanjem običnih inox tankova izvan podruma ukoliko su predviđene niske temperature u tom razdoblju. Takva metoda se najčešće primjenjuje u malim gospodarstvima. Međutim, postoje i neki enološki preparati – inhibitori, koji sprječavaju (inhibiraju) formiranje kristala soli vinske kiseline. Time vino na određeno vrijeme postiže stabilnost. Jedan od takvih preparata je i metavinska kiselina. Metavinska kiselina je bijelo-kremasti prah ili granule tipičnog mirisa, s visokim esterifikacijskim indeksom, koji se kreće od 38 do 41. Pospješuje izlučivanje vinskog kamena kod nižih temperatura i uspostavlja kemijsku i fizičku stabilnost na dulje vrijeme. Posebno je pogodna za mlada vina, koja se neće duže skladištiti. Metavinska kiselina lako je topiva u vodi, pa potrebnu količinu rastopimo u hladnoj vodi i potom je stalnim miješanjem dodamo u vino, dok se ne otope sve grudice. Može se pojaviti blago mliječno zamućenje, koje nema utjecaj na djelovanje, te će nakon određenog vremena nestati bez ostataka, ali kako bi se spriječilo zamućivanje, koje lako prouzroči visoka vrijednost estera, preporučuje se dodavanje preparata 12 sati prije filtracije. Preparat dodajemo nakon primjene ostalih enoloških preparata. 206


podrumarstvo

Učinak stabilizacije Princip djelovanja inhibitora bazira se na njihovom spajanju s površinom kristala i sprječavanjem njihove daljnje kristalizacije i okrupnjavanja, time i taloženja. Izlaganjem tretiranog vina niskim temperaturama (hladni test) ne dolazi do kristalizacije i zamućivanja. Metavinska kiselina se dobiva zagrijavanjem vinske kiseline iznad 170 °C pri čemu se formira polimer vinske kiseline. Nakon hlađenja, dobivena čvrsta tvar se melje u fini prah. Nakon dodavanja metavinske kiseline obavlja se još samo završna filtracija. Pri korištenju membranskih filtera metavinsku kiselinu treba dodati najmanje 5 dana prije filtracije kako ne bi došlo do začepljenja membrana prilikom punjenja. Metavinska kiselina ne smije se dodavati u vino zajedno s nekim od sredstava za bistrenje jer će njena aktivnost u tom slučaju biti znatno smanjena, a svi procesi bistrenja prethodno trebaju biti završeni. Učinak stabilizacije metavinske kiseline vremenom opada. Što je temperatura niža, proces razgradnje je sporiji, a razdoblje stabilnosti vina duže. Prednost uporabe metavinske kiseline kao inhibitora kristalizacije je u tome što stabilnost vina može biti postignuta trenutno bez hladne stabilizacije, što smanjuje troškove hlađenja. Međutim, postignuta stabilnost nije stalna, što najviše ovisi o temperaturi skladištenja vina. Kod nižih temperatura djelovanje je duže. Kod temperature 10 do 15 °C zaštitno djelovanje je 18 mjeseci, kod temperature do 20 °C zaštitno djelovanje je 3 mjeseca, a kod temperatura 35 do 40 °C samo nekoliko sati! Uporaba metavinske kiseline kao i ostalih inhibitora je zbog toga prikladna za vina koja nisu za dugo odležavanje. Maksimalno dozvoljena ko- Vinski kamen ličina je 10 g/hl. Ova količina je utvrđena Zakonom o vinu i u tom smislu je podložna promjenama. Maksimalno dozvoljena količina koristi se prvenstveno za mlada vina. Vina koja su prije punjenja duže odležala mogu se stabilizirati i manjim količinama. Osim metavinske kiseline, za tartaratnu stabilnost koriste se još i drugi enološki preparati istog načina djelovanja kao što su karboksimetilceluloza (CMC) i manoproteini kvasca. 207


podrumarstvo

Promjena arome vina dodavanjem kisika Dozrijevanjem vina na tradicionalan način aroma i sastav postižu se u dužem vremenskom razdoblju, međutim, postupkom dodavanja malih, precizno odmjerenih količina kisika u vino, do istog cilja stiže se mnogo brže. Taj postupak naziva se mikrooksidacija. Mikrooksidacija je postupak koji se koristi prvenstveno u proizvodnji crnih vina bogatih taninima. Osim za “brže” dozrijevanje, mikrooksidacija služi i za uklanjanje neželjenih vegetativnih aroma ili sulfida iz crnih vina i sniženje troškova – umjesto korištenja skupih barik bačvica za vina srednje klase, moguće je proizvesti isti efekt u tanku, u kombinaciji s hrastovim čipsom. Svrha cijelog procesa je poboljšanje okusa vina, naglašavanje intenziteta i stabilnost boje, te izraženije tijelo vina. Povećava se oksidativna stabilnost, a vina su zaokruženija, uravnotežena i voćnija. Proces mikrooksidacije postoji otkad i dozrijevanje vina u drvenim bačvama kroz čije dužice je omogućen kontinuirani pristup malim količinama zraka. Mikrooksidacija stoga simulira prirodni proces koji se ne može odvijati u inoks bačvama, a u drvenim bačvama dugo traje. Na dno posude s vinom se tako uvodi sonda iz koje izlaze mjehurići kisika koji se kreću uzlazno, otapaju u vinu i omogućuju ranije navedene promjene u vinu.

Važna uloga kisika Kisik je potreban za fermentaciju jer je neophodan za rast i djelovanje kvasaca, a kod crnih vina za stabilnost boje. Tijekom čuvanja vina konstantno se određene količine kisika otapaju u vinu. To se događa slučajno, zbog izlaganja vina zraku tijekom procesa kao što je filtriranje ili namjerno, tijekom pretoka. Uloga kisika kod dozrijevanja vina, posebno crnih, proučavala su se dugo uspoređujući ponašanje vina u tanku i bačvi. Vina u tanku se pretakanjem nekoliko puta nakratko izlažu velikoj količini zraka, dok su vina u bačvi konstantno izložena malim količinama zraka koje ulaze kroz dužice bačve i otvor od čepa. Senzorno ocjenjivanje istog vina koje je dozrijevalo u tanku i bačvi, zanemarujući hrastove arome, obično pokazuje da je vino iz bačve superiornije u sastavu i okusu. Iako je korisnost kisika u bilo kojem obliku čuvanja nepouzdana i promjenjiva, smatra se važnim čimbenikom kod proizvodnje vina u hrastovim bačvama. Crna vina su bogata fenolnim spojevima koji su vrlo reaktivni i uz prisutnost kisika prolaze kroz reakcije koje mogu dovesti do poboljšanja ili pogoršanja senzornih kvaliteta vina. Fenoli su stoga odgovorni za varijacije u stilovima i tipovima vina. Odgovorni su za boju crnih vina i promjenu boje tijekom dozrijevanja, gorki i opori okus koji se dozrijevanjem vina odnosno spajanjem 208


podrumarstvo fenola može omekšati, te za nastanak oksidacije vina uz prisutnost viška kisika u vinu.

Program mikrooksidacije Postupak mikrooksidacije započinje ocjenom vina i preispitivanjem ciljeva vinara. Na temelju tih informacija radi se program mikrooksidacije. Sva vina nisu prikladna za ovu tehnologiju – mikrooksidacija je potencijalno opasna za lagana, slabo strukturna i fenolima siromašna vina, koja mogu oksidirati prije nego izgraditi strukturu. Idealni kandidati su vina od niskih prinosa grožđa, produljene maceracije, predviđena za Mikrooksidator - uređaj za mikrooksidugo dozrijevanje u podrumu s kontro- daciju liranim uvjetima. Mikrooksidacija se može provoditi u bilo kojem stadiju vinifikacije, ali obično najbolji učinak daje pri kraju alkoholne i prije početka malolaktične fermentacije. U tom trenutku dodaju se količine od 10-60 ml/l/mjesec, a nakon malolaktične fermentacije 0,5-10 ml/l/mjesec čime se može izbjeći uobičajen gubitak boje u crnim vinima nakon malolaktične fermentacije. Dozrijevanje vina na ovaj način traje do 6 mjeseci ili više, na što utječu temperatura, količina dodanog kisika, fenolni sastav vina i koncentracija SO2. Optimalna temperatura podruma je oko 15 °C, jer je pri nižim temperaturama veći rizik od oksidacije vina. Dozrijevanje vina se mora Postupkom dodavanja točno određene količine kisika po- kontrolirati senzornom i kemijskom analizom stupno se mijenja aroma vina da bi se izbjegle neželjene promjene u sastavu i okusu vina, ali i da se odredi kraj procesa koji podrazumijeva maksimalnu kompleksnost te mekoću i podatnost okusa. Predugo trajanje procesa može dovesti do gubitka svježine, oksidacije vina i povećanja hlapive kiselosti. Da bi se osigurale precizne minimalne količine kisika potrebna je specijalizirana oprema. Potrebnu količinu kisika za upuhivanje u vino dobijemo punjenjem rezervoara pod visokim tlakom. Isti volumen zraka se pušta pod pritiskom do difuzora u tanku. U difuzeru, keramički filter pretvara dotok zraka u struju sitnih mjehurića koji se brzo rasprše u vinu. 209


podrumarstvo

Biološko otkiseljavanje vina Vrlo često u praksi ljudi traže jednostavne recepte za dobro ili još bolje vino. Jednostavnog recepta nema – tajna dobrog vina se krije u njegovoj kompleksnosti i suvremenoj tehnologiji koja nam omogućava njegovu proizvodnju. Jedna od mogućnosti u proizvodnji kvalitetnog vina je provođenje malolaktične fermentacije (vrenja). Malolaktična fermentacija (MLF) je proces biološkog otkiseljavanja vina koji se koristi diljem svijeta u proizvodnji visoko kvalitetnih crnih, ali i bijelih vina. U sjevernim vinogorjima i godinama poput ove, vina mogu imati visoku ukupnu kiselost, a tada u pravilu sadrže i veće koncentracije jabučne kiseline koja im daje grubi, kiseli – neharmonični okus.

Vrenje koje provode mliječne bakterije Vina u kojima je završila malolaktična fermentacija više ne sadrže jabučnu nego mliječnu kiselinu, okus im je blaži i zaobljeniji, a aroma mnogo kompleksnija. Ovo vrenje u vinu provode mliječne bakterije podrijetlom iz grožđa ili čiste kulture koje se dodaju vinu i vrenje može protjecati spontano odmah nakon završenog alkoholnog vrenja. Kao i kod svih procesa u vinu, ipak je poželjno da se provodi u kontroliranim uvjetima jer je tako osiguran pozitivan senzorni doprinos vinu. Važni čimbenici za provođenje kontrolirane malolaktične fermentacije su prerada zdravog grožđa i maksimalna higijena pribora i podruma. Upotreba sumpornog dioksida (SO2) mora biti racionalna jer su bakterije iznimno osjetljive. Nadalje, alkoholno vrenje mora biti kontrolirano i u potpunosti završeno (šećer ispod 4 g/l). Ukoliko želimo provesti malolaktičnu fermentaciju u vinu, bitno je ne sumporiti ga nakon vrenja i prepustiti Provedbu malolaktične fermentacije treba provjeravati ga vlastitim ili selekcioniranim mliječnim bakterijama. Pri tome je važno osigurati temperaturu 18-20 °C za bijela i 20-23 °C za crna vina, da bi degradacija jabučne kiseline bila brza i potpuna. pH vrijednost vina ne bi smjela biti niža od 3.0, a alkohol iznad 15 vol.%. 210


podrumarstvo

Selekcionirane starter kulture Za brži početak malolaktične fermentacije treba koristiti selekcionirane starter kulture jer pored bržeg pokretanja vrenja, one skraćuju vrijeme trajanja, efikasne su i u težim uvjetima (prebistrena vina ili vina od zaraženog grožđa), osiguravaju zdravstvenu sigurnost i vrlo je mala proizvodnja hlapive kiselosti. U teškim uvjetima preporučuje se i dodatak hrane za bakterije koja će olakšati i skratiti malolaktičnu fermentaciju. Tijek razgradnje jabučne kiseline može se pratiti jednostavno, pomoću papir kromatografije. Nakon što se utvrdi nestanak jabučne kiseline, vino treba stabilizirati sumporenjem i/ili filtracijom kako bi se uklonile nepoželjne mliječne bakterije koje bi naknadno mogle izazvati bolesti vina. Ukoliko malolaktičnu fermentaciju provode selekcionirane bakterije vrste Oenococcus oeni u kontroliranim uvjetima, možemo očekivati pozitivne promjene u vinu. Nasuprot tome, ukoliko MLF protječe spontano, bez praćenja njenog tijeka i završetka, uz prisutnost i nekih drugih mliječnih bakterija, moguće su negativne promjene poput nepoželjnih mirisa i okusa te smanjenja boje crnih vina. Pozitivne promjene predvođene su smanjenjem kiselosti vina za 1-3 g/l, a samim time i povećanjem pH vrijednosti za 0.1-0.3. Povećava se punoća i kompleksnost okusa, te se smanjuju gorčina i trpkost. Smanjuje se potreba za SO2.

Promjene arome Uz kontroliranu provedbu malolaktične fermentacije, najznačajnija promjena s gledišta kakvoće vina povećanje je kompleksnosti mirisa – nastaju maslačne arome i arome lješnjaka koje moraju biti u ravnoteži s primarnim voćnim aromama. Sortna aroma vina također raste, a smanjuju se nepoželjne biljne arome. Negativna posljedica je povećanje hlapive kiselosti od 0.1 do najviše 0.3 g/l u kontroliranim uvjetima. Nadalje, tijekom razgradnje jabučne kiseline stvara se CO2, vino postaje resko, zamućuje se i na dnu posude se javlja talog. U boci su ove promjene potpuno nepoželjne pa MLF mora završiti prije punjenja u boce. U proizvodnji vrhunskih crnih vina za dulje dozrijevanje kontrolirana malolaktična fermentacija je nezamjenjiva, ali prihvaćena je i u proizvodnji bijelih vina koja svoj optimum kakvoće postižu dozrijevanjem u boci. Pri tom je važna sorta jer se njen utjecaj teže osjeća u aromatičnim sortama. Pozitivno utječe na vina koje karakterizira dobro tijelo i struktura (Chardonnay, Pinot sivi, Sauvignon). U vinima koja su baza u proizvodnji pjenušca, malolaktična fermentacija smanjuje kiselost, dajući im mekši i nježniji okus. Ne preporučuje se za vina niske kiselosti, vina koja rano odlaze u promet, te ružičasta vina. 211


podrumarstvo Preporuka vinarima je da budu svjesni složenosti ovog procesa u vinu i da uza sve čimbenike koji utječu na malolaktičnu fermentaciju vode računa i o svojstvima sorte kao i o specifičnostima vinogradarske godine. Na taj način bliži su proizvodnji vina s uravnoteženim odnosima kiseline i ostalih sastojaka koji ne odstupaju od sortnih obilježja. Malolaktična fermentacija se preporučuje za crna vina s duljim dozrijevanjem, za proizvodnju pjenušaca, za bijele sorte Chardonnay, Pinot sivi, Sauvignon, Rajnski rizling, a ne preporučuje se za vina s malom ukupnom kiselosti, za vina hlađene fermentacije koja rano odlaze u promet i za ružičasta vina.

Stavljanje vina u promet Proizvodnju grožđa i vina kontrolira Zavod za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo. Zavod prilikom stavljanja vina u promet proizvođaču izdaje certifikat za svako vino na temelju kompletne analize vina. Vino danas na tržište dolazi u bocama ili drugim posudama koje čuvaju kvalitetu proizvoda. Također, vino se prodaje i kao otvorena roba (rinfuza) kod proizvođača. Vrijeme kada se vino stavlja u promet, različito je za pojedina vina. Ono ovisi prije svega o sorti i/ili sortama vinove loze od kojih je vino proizvedeno, zatim o godini berbe, lokalitetu u kojem je grožđe proizvedeno, o tehnologiji proizvodnje vina, te o tipu vina koje želimo proizvesti. Vina koja na tržište idu kao mlada vina, mogu se staviti u promet do 31. prosinca u godini berbe. Mlado vino je vino kod kojeg je proteklo djelomično ili potpuno alkoholno vrenje i koje nije prošlo cjelokupnu tehnološku obradu. U novije vrijeme sve su veći zahtjevi tržišta s obzirom na senzorna svojstva vina. Na tržištu se traže različiti tipovi vina, tako da i ponuda treba biti raznovrsna. Traže se jednogodišnja, svježa, i bijela i crna vina te ružice. Isto tako traže se i višegodišnja, odležana, snažna crna i bijela vina. Vino koje se stavlja u promet mora biti bistro, stabilno, bez razvijenih mana i bolesti. 212


podrumarstvo

Kako dobiti rješenje za stavljanje vina u promet? Prvo što je potrebno učiniti, jest podnijeti Zavodu za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo Zahtjev za izdavanje rješenja za stavljanje u promet vina i proizvoda od grožđa i vina. Uz taj zahtjev potrebno je priložiti i kopiju prijave godišnje proizvodnje i zaliha, prijavu za upis u Upisnik proizvođača grožđa i vina, etiketu proizvoda, upravne pristojbe, te ako se radi o kupljenoj robi, i dokaz o podrijetlu proizvoda. Proizvođač treba predati u Zavod uzorak od 4 boce vina pakiranja 0,75 l ili 1 l koji mora biti spreman za promet. Takav uzorak vina pod određenom šifrom najprije odlazi u laboratorij na fizikalno-kemijsku analizu. Ukoliko je proizvod u skladu sa Zakonom i Pravilnikom o vinu, uzorak dalje ide na organoleptičko ocjenjivanje. Oni uzorci koji ne zadovoljavaju uvjete fizikalno-kemijske analize, ne idu na organoleptičko ocjenjivanje i nisu za promet. Organoleptičko ocjenjivanje provodi komisija koja ima 7 članova. Organoleptičko ocjenjivanje proizvoda provodi se prema metodi 100 bodova. Najmanji broj bodova koji je potreban za pojedine kategorije kvalitete: – stolna vina bez oznake zemljopisnog podrijetla – 60 bodova – stolna vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom – 65 bodova – kvalitetna vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom – 75 bodova – vrhunska vina – 85 bodova. Ne ocjenjuju se mutna vina, vina s razvijenim manama i bolesna vina. Takvi uzorci se odbacuju uz obavezno obrazloženje članova komisije. Vlasnik proizvoda koji dobije negativnu ocjenu, obavještava se o rezultatima ocjenjivanja uz obrazloženje zbog čega je proizvod odbijen. Takav proizvod se može opet poslati na ocjenjivanje, nakon što se uklone razlozi zbog kojih je proizvod odbijen. Vino koje nema uvjete za kategoriju stolnog vina bez oznake zemljopisnog podrijetla, može se upotrijebiti za preradu u druge proizvode ili se može uništiti. Nakon završenog ocjenjivanja, Zavod izdaje rješenje za stavljanje proizvoda u promet.Vrhunska, kvalitetna i stolna vina s oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla u prometu moraju nositi tu oznaku. Zaštitu zemljopisnog podrijetla prva je 1935. g. uvela Francuska, a poslije su je uvele i sve ostale vinogradarsko-vinarske zemlje. Zaštita geografskog podrijetla vina predstavlja oznaku zemlje, regije ili lokaliteta s kojeg vino potječe. Ona je oznaka jednog originalnog proizvoda, koji je po svojim kemijskim i senzornim svojstvima karakterističan za određeno zemljopisno područje, uključujući prirodne i ljudske faktore. 213


podrumarstvo

Kako dobiti rješenje o dopuštenju označavanja vina oznakom kontroliranog podrijetla vina? Potrebno je podnijeti zahtjev za izdavanje rješenja Zavodu za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo i popuniti obrazac o kontroliranom zemljopisnom podrijetlu proizvoda. Zavod na terenu provjerava podatke navedene u obrascu koji moraju biti u skladu s Upisnikom proizvođača grožđa, vina i voćnih vina. Proizvod koji nosi oznaku KZP mora prema Zakonu o vinu zadovoljavati sljedeće uvjete: – da potječe s određenog i ograničenog vinorodnog područja – da potječe od određene sorte ili sorata vinove loze – da ima propisan najmanji prirodni sadržaj alkohola – da nije prekoračen dopušteni prirod po hektaru – da ima kemijski sastav i senzorna svojstva karakteristična za proizvod s tog područja – da je evidentiran u Upisniku. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja RH na prijedlog Zavoda izdaje rješenje o dopuštenju označavanja vina oznakom kontroliranoga zemljopisnog podrijetla.

Otkriven gen koji utječe na našu “ljubav” prema alkoholnim pićima Ako ste među onima koji vole “zaviriti u čašicu”, vjerojatno će vas zanimati informacija da ste i tu karakteristiku od nekoga naslijedili. Znanstvenici su otkrili gen AUTS2 koji utječe na ljubav prema kapljici. Uočeno je da ljudi kod kojih je gen manje prisutan konzumiraju pet posto manje alkohola od ostalih. AUTS2, koji se ranije povezivao s autizmom i hiperaktivnošću, najaktivniji je u dijelovima mozga odgovornima za mehanizme vezane uz osjećaj zadovoljstva. Istraživači smatraju da je ovo važno otkriće koje predstavlja prvi korak u razvoju individualnih lijekova za prevenciju i liječenje ovisnosti o alkoholu. To, naravno, znači da vam čaša ili boca sada mogu postati najbolji prijatelji. 214


naš

jadran

naš jadran

Sadnja maslina sa sortama oprašivačima Masline u našim južnim krajevima skoro svake godine obilato cvjetaju, ali oplodnja cvjetova i zametanje plodova vrlo često je slaba i izostaje urod. Jedan od glavnih uzroka je što se u maslinicima ne nalaze sorte oprašivači, koje bi svojim polenom mogle oploditi druge sorte. Poznato je da u našim maslinicima prevladava najviše Oblica, pa je mnogo nasada monosortno, dakle sa samo jednom sortom Oblica. O tom se pitanju nekad malo vodilo brige, a stanje nije ni danas potpuno zadovoljavajuće pri podizanju novih nasada, ali i pri obnovi starih. To je jedan od čimbenika rodnosti maslina, ali postoje i drugi čimbenici, koji su povezani s klimom, a to su temperatura u vrijeme cvatnje, oborine, vjetar, relativna vlaga zraka i dr. Veliki utjecaj ima i čovjek, koji agrotehničkim mjerama održava masline (rezidba, gnojidba, zaštita, obrada i dr.). Poznato je u svijetu, pa i kod nas da najveći broj sorata maslina u cvatnji imaju veliki broj nepotpunih (sterilnih) cvjetova koji se ne mogu oploditi. Postotak tih nepotpunih cvjetova u prosjeku je u pojedinih sorata od 20 – 70%. Nažalost, naša najraširenija sorta Oblica pojedinih godina nosi od 30 do 65% nepotpuno razvijenih cvjetova koji se ne mogu oploditi, zato što se tučak izrodio, zakržljao, ili se nije razvio. Sorta Lastovka obično ima od 20 do 30%, Uljarica oko 30%, Piculja oko 30%, Bjelica oko 25, Dužica 30 do 40% nepotpunih cvjetova. Introducirane talijanske sorte Leccino ima od 10 do 20%, a Pendolino manje od 10%, te francuska sorta Picholine oko 20% nepotpunih (sterilnih) cvjetova. Istina, postotak se nepotpunih cvjetova, iako u osnovi nasljedan ipak više ili manje mijenja ovisno o rodnosti u prethodnoj godini, ishranjenosti stabla, klimatskim prilikama i dr., ali uvijek ostaje trajan problem. Druga poteškoća u uzgoju maslina, vezano za to pitanje je što se najveći broj sorata nije u stanju oploditi u dovoljnoj mjeri s polenom vlastita cvijeta, nego joj je potreban polen druge sorte, koja cvjeta istodobno, da se podudara u vremenu cvatnje. Dakle, maslini je potrebna strana oplodnja, u čemu se slažu svi maslinarski stručnjaci, jer oprašivanje s drugom sortom donosi bolju oplodnju i veće zametanje plodova. 215


naš jadran Pri cvatnji maslina, cvijet ne posjećuju pčele i drugi kukci, koji prenose pelud sa cvijeta na cvijet i tako potpomažu oplodnju. Zbog toga se maslinov polen prenosi isključivo vjetrom i zato je maslina anemofilna biljka. Prema nekim talijanskim istraživačima, dokazano je da vjetar može prenijeti pelud na velike udaljenosti čak 5 – 8 km daleko na drugu maslinu. Također su vrlo važne i agrometeorološke prilike tijekom cvatnje, posebno kiša, magla, vjetar i temperatura zraka. Sve su to ozbiljne teškoće, koje prate maslinu u doba cvatnje i zbog čega oplodnja, a time i rodnost nije svake godine zadovoljavajuća, usprkos svim agrotehničkim mjerama.

Raspored sorata Kod sadnje treba voditi računa na koji način rasporediti nekoliko sorata koje će se međusobno oprašivati. Izlaz je kod podizanja maslinika posaditi dvije do tri sorte koje istodobno cvjetaju i koje se međusobno mogu oploditi. Bez obzira što vjetar može prenijeti pelud na veće udaljenosti, najbolje je imati u masliniku sorte oprašivače. Američki stručnjaci smatraju da je najbolje kad se sorta oprašivač nalazi na udaljenosti od 25 do 30 metara od stabla koje oprašuje. Takve je sorte najbolje posaditi u sredini maslinika ili u smjeru uobičajenih vjetrova u doba cvatnje, ili na početku i na kraju reda. Kod nas se puno radilo, i još se uvijek radi, na istraživanju oprašivanja maslina, a znanstveno je utvrđeno, a praksa i potvrdila, da su za sortu Oblicu najbolji oprašivači Drobnica, Uljarica, Levantinka i Piculja. Sorte Drobnica, Uljarica i Levantinka cvjetaju istovremeno sa sortom Oblicom, dok sorta Piculja cvate nešto kasnije. Mastrinka je također dobar oprašivač Oblice. Za sortu Lastovku utvrđeni su oprašivači Drobnica, Levantinka, Piculja i Uljarica. Za sortu Dužica dobri su oprašivači Drobnica, Levantinka i Uljarica. Između sorte Oblice i Lastovke postoji vrlo slaba mogućnost oprašivanja. Za uvezenu sortu Leccino, dobri su oprašivači Pendolino i Frantoio. No, najveći je problem što sve spomenute sorte ne cvjetaju istodobno, pa oplodnja ni uz dobre oprašivače nije uvijek najbolja. Postavlja se pitanje koliko dugo traje sama cvatnja i u kojem se intenzitetu otvaraju cvjetovi i kakav utjecaj ima rana odnosno kasna cvatnja na uspjeh oplodnje. Dužina same fenofaze varira od 10 – 15 dana, jer se cvjetovi postupno otvaraju i prvih četiri do pet dana najprikladniji su za oplodnju, jer se tada otvara najveći broj potpunih, hermafroditnih cvjetova. Ako u vrijeme cvatnje pada kiša, onda je to štetno jer se ispire polen sa cvijeta, ili se zrnca polena sljepljuju i onemogućeno je njihovo raznošenje. I visoke temperature preko 28° C nisu prikladne za dobru oplodnju posebno u tijeku najtoplijeg dijela dana (od 10 do 14 sati). Najbolji su za oplodnju masline sunčani, topli dani s laganim povjetarcem, koji mijenja smjer s kretanjem sunca, što znači ujutro lagani sjeveroistočnjak, u podne južni, a predvečer jugozapadni blagi povjetarac. Nije dobra ni cjelodnevna tišina bez laganog vjetra, jer nema raznošenja polena. 216


naš jadran

Cvatnja Kod sadnje maslinika u kojem je veći postotak sorta Oblica, potrebno je zasaditi dva do tri oprašivača, dakle Drobnicu, Dužicu i Uljaricu. U primjeru sadnje maslinika sa 100 maslina, preporučujemo: Oblica 80% (80 sadnica), uz oprašivače Drobnica 5% (5 sadnica), 5% Levantinka (5 sadnica) i 10% Uljarica ili Dužica (10 sadnica). Od navedenih sorti Lastovka počinje najranije cvjetati. Oblica u usporedbi s Lastovkom kasni s početkom fenofaze cvatnje od 3 – 5 dana u prosjeku 4 dana. Dužica u usporedbi s Lastovkom kasni od 2 – 4 dana, a u usporedbi s Oblicom u nekim godinama početak fenofaze je raniji za 2 dana, u drugim godinama cvjeta istovremeno ili kasni za 1 dan, a sve to ovisi o temperaturama i oborinama.

Lisni miner agruma Lisni miner agruma (Phyllocnistis citrella S.) je mali leptir koji od 1995. g. predstavlja jedan od velikih problema u uzgoju agruma. U Hrvatskoj je otkriven 1994. g., a iste godine je primijećen i u većini sredozemnih zemalja. Kao pratilac agruma, i on je porijeklom iz južne Azije. Napada gotovo sve vrste agruma i proširen je svuda gdje se oni uzgajaju. Osobito je opasan u rasadnicima i mladim nasadima.

Suzbijanje Preporučuje se tretiranje insekticidima – regulatorima razvoja kukaca, na bazi aktivne tvari teflubenzurona, tebufenozida ili lufenurona. Prvo tretiranje treba započeti kada mladica drugog porasta bude duga 3 do 4 cm. Tretiranja treba ponavljati 3 do 4 puta. Loša strana navedenih insekticida je duga karenca, a berba ranih sorti mandarine unshiu počinje polovicom rujna, kada je populacija lisnog minera najveća. Tražeći takav insekticid koji bi u isto vrijeme bio učinkovit i imao kratku karencu, u dolini Neretve su izvršena istraživanja (Radoslav Masten, Dragutin Oremović, Mario Bjeliš). Istraživano je djelovanje insekticida na bazi aktivne tvari acetamprid, tiacloprid, imidacloprid i spinosad. Pokazalo se da su svi insekticidi bili djelotvorni, a naročito je istaknut insekticid na bazi spinosada jer ima kratku karencu koja traje samo 7 dana. Spinosad je prirodni insekticid koji djeluje kao neurotoksin, izazivajući nervnu razdražljivost, grčenje mišića te paralizu insekta. Nadalje, djeluje i kao želučani insekticid. Insekt se prestaje hraniti i ugiba kroz 3 dana. Također se može koristiti prirodni insekticid na bazi azadiractina koji je dobiven iz sjemena biljke Azadiractha indica koja je porijeklom iz sjeveroistočne Indije. Ovaj insekticid djeluje tako da zaustavlja presvlačenje ličinki i odraslih. Od preventivnih mjera za smanjenje šteta od lisnog minera agruma, ne preporučuje se gnojidba, posebno dušičnim gnojivima, u ljetnim mjesecima kao ni rezidba, kako bi se smanjio ljetni porast kojeg miner napada. 217


naš jadran

Leccino – svjetska sorta Leccino potječe originalno iz Toscane (u Italiji) i vrlo je raširena u cijelom svijetu zbog osobite prilagodljivosti na različite agro-ekološke uvjete. Kod nas se, osim u Istri, proširila duž čitavog priobalja Hrvatske, sve do juga pa i na otoke. Leccino na dubokim i plodnim tlima, koja u ljetnim mjesecima lakše podnose sušu, vrlo dobro i stalno rađa, i zato bi ovu sortu trebalo saditi u takvim uvjetima i na takvim terenima. Šteta ju je saditi na škrtim, skeletoidnim i plitkim terenima, kao što je posađena na mnogim lokalitetima u srednjoj i južnoj Dalmaciji. Naime, na takvim terenima ona će isto roditi i dati plod, ali taj je plod sitan i neugledan i prisilno dozrijeva i mijenja boju kožice već krajem kolovoza. Dakle, Leccino treba saditi na dubokim tlima i obvezno osigurati navodnjavanje. Prema klimatskim uvjetima, dobro podnosi niske zimske temperature i do -10 ºC, bez većih oštećenja. Stablo Leccina je prilično bujno, razgranate krošnje, i prirodno naginje rastu u visinu, krošnja ima duge grane, gusta je i okruglastog rasta. Rodne grančice su kratke i viseće. Listovi su eliptično-kopljasti, srednje veličine, prosječne dužine 5,72 cm, širine 1,35. S gornje strane list je svijetlozelene boje, a s donje sivkastosrebrnasti, s blago naglašenim svijetložutim preljevom. Cvjetne rese su srednje dugačke s prosječno 18 – 20 cvjetova. Plodovi su jajolikog oblika i obično se nalaze dva do tri zajedno kao grozd. Plodovi su prosječne težine 2-3 grama i prosječno se u kilogramu nalazi od 360-420 plodova. Plodovi sadržavaju oko 20% ulja. Sjemenka ploda duga je u prosjeku 1,59 cm, elipsoidno-izduženog oblika. 100 sjemenki teži oko 46,12 grama. Leccino je inače sorta koja rano dozrijeva, i redovito rodi i donosi kvalitetan prinos. To je sorta koja je uglavnom stranooplodna, a dobri su joj oprašivači: Pendolino, Frantoio i Maurino. Tolerantna je na rak masline i manje na paunovo oko, ali je zato osjetljiva na maslinovu muhu i maslinova svrdlaša.

Kvalitetno ulje Ulje proizvedeno od masline Leccino vrlo je kvalitetno, svježe i lijepe arome. Ako se berba obavi u pravom trenutku, kad plod počinje mijenjati boju, kad počinje tamnjeti, onda daje ulje odlične kakvoće, izraženog svježeg mirisa, voćnog flavora po plodu masline, pikantnog i gorkastog okusa. Ukoliko se bere kasnije tijekom studenog i prosinca, što nije preporučljivo, kad su plodovi tamni i jako zreli, daje blago ulje, slatkasto, zaokruženo, bez neke naglašene arome i pikantnosti.Plodovi se koriste za konzerviranje (crne u salamuri), koštica je relativno velika, pa joj malo umanjuje tržnu vrijednost. 218


naš jadran

Gnojidba maslina Gnojidba maslina ili opskrba organskim i mineralnim izvorom hranjiva ovisi prvenstveno o stanju hranjiva u tlu, tipu tla, starosti masline te fenofazi (razdoblje u vegetaciji). S obzirom na to da je maslina višegodišnja kultura, razlikujemo meliorativnu gnojidbu odnosno gnojidbu na zalihu koja se obavlja prije sadnje maslina te gnojidbu u podignutom masliniku. Gnojidbom na zalihu unosimo visoke količine mineralnih NPK gnojiva kako bi se osigurala optimalna opskrbljenost hranjivima u zoni korijenja. Količina NPK ovisi o stanju hranjiva u tlu i unosi se na temelju kemijske analize u tlu, a obično se kreće od 1500 – 2800 kg/ ha. Zajedno s mineralnim gnojivima unosimo i organsku tvar te, ako je tlo kiselo, i vapneni materijal te zaoravamo na dubinu od 40 cm.

Gnojidba sadnih jama Tamo gdje je nemoguće obaviti oranje kopaju se velike (1 m3) ili manje (40x60x40 cm3) sadne jame, a u iskopanu zemlju se umiješa mineralno gnojivo. U velike sadne jame od 1 m3 dodaje se 1 – 1,5 kg NPK 7-20-30 ili NPK (B) 5-1530 (0,5) ili 0,5 – 0,7 kg MAP-a (monoamonij fosfat - NP 11-54). Pri gnojidbi u male sadne jame unosi se 30 – 50 grama NPK 7-20-30 ili NPK (B) 5-15-30 (0,5). Ukoliko je tlo dovoljno opskrbljeno kalijem, gnoji se samo s MAP-om u količini 15-20 grama.

Osnovna gnojidba i prihrana U podignutim maslinicima razlikujemo osnovnu gnojidbu, prihranu u tlo te folijarnu prihranu kroz list. Tijekom osnovne gnojidbe unosi se 40 – 50 g/m2 (400-500 kg/ha ili 40 – 50 kg/1000 m2) NPK 7-20-30 ili NPK (B) 5-15-30 (0,5). Ukoliko je tlo alkalno s povećanim koncentracijama karbonata, gnoji se sa 60 – 80 g/m2 (600 – 800 kg/ha ili 60 – 80 kg/1000 m2) NPK (SO3)7-14-21 (24). Prva prihrana u tlo obavlja se kada temperatura tla dostigne 10 °C sa 15 g/m2 (150 kg/ ha ili 15 kg/1000 m2) UREE ili 25 g/m2 (250 kg/ha ili 25 kg/1000 m2) KAN-a. Druga prihrana slijedi 3-4 tjedna nakon prve sa 15 g/m2 (150 kg/ha ili 15 kg/1000 m2) KAN-a. Tijekom vegetacije potrebna su određena hranjiva, neophodna za oplodnju te kasniji razvoj ploda. Hranjiva mogu biti više ili manje zastupljena u tlu, ali 219


naš jadran uslijed određenih okolnosti postaju nedostupna usvajanju korijena. Razlozi u tlu mogu biti brojni, od nepovoljne kiselosti ili lužnatosti, nedovoljne ili povišene koncentracije pojedinih hranjiva. Na područjima s umjerenom opskrbljenosti karbonata (5-14% CaCO3) odnosno kalcija, maslina rodi redovito s manjim oscilacijama iz godine u godinu, dok je na crvenicama, odnosno tlima siromašnim kalcijem, sklona naizmjeničnoj rodnosti.

Značaj bora i magnezija Za oplodnju masline potrebna su dva hranjiva; bor i kalcij. Bor je bitan za dobru pokretljivost polena dok je kalcij nužan za klijanje polena. Stoga se na crvenicama 2-3 tjedna prije cvatnje primjenjuje tekuće mineralno gnojivo Fertina Ca u koncentraciji 2% uz prethodno tretiranje bornom otopinom odnosno Fertinom B u koncentraciji 1% otopine. Inače, Fertina B primjenjuje se na svim tlima prije cvatnje dok na karbonatnim bar 2 puta i nakon cvatnje. Pretjerana koncentracija fosfora u tlu može prouzročiti nedostatak mikroelemenata, posebice cinka i željeza. Istraživanjem raznih koncentracija Fertine Zn (kelatna otopina željeza) od 0,1% do 0,5% u odnosu na kontrolu (neprskano) postignuti su značajni rezultati u pravilnom rastu lista i ploda. Dovoljnu razinu koncentracije u listu pokazala su stabla masline prskana sa 0,3%, 0,4% i 0,5% otopine Fertine Zn. Navedena stabla imala su normalan rast i oblik lista te veći randman ulja 17% u odnosu na kontrolu sa 12%. Neprskano stablo pokazalo je i sitan netipičan okruglast list masline uslijed manjka cinka. Kako bi se osigurala optimalna razina cinka i željeza potrebno je obavljati bar 4 tretiranja Fertinom Zn i Fertinom Fe između travnja i rujna.

Folijarna gnojidba Proučavanjem dinamike hranjiva tijekom vegetacije uočen je deficit većine hranjiva u razdoblju od sredine lipnja do početka rujna kada je potrebno opskrbljivati otopinama dušika, fosfora, kalija, kalcija, magnezija i mangana. Stoga se preporučuje prskati masline Fertinom V u 2%-tnoj otopini u kombinaciji sa 3%-tnom otopinom Uree 1-2 puta mjesečno od svibnja do početka listopada. Na crvenicama siromašnim kalcijem, naizmjence s Fertinom V potrebno je dodavati 2% Fertinu Ca, kako bi se osigurao čvrst i zdrav plod, otporniji na štetne procese propadanja mesa i time se spriječile štetne oksidacije polifenolnih spojeva vrlo bitnih za kakvoću ulja. Time će se ojačati kondicija stabla, smanjiti padanje plodova, povećati prirod i randman ulja. 220


naš jadran

Konzerviranje zelenih maslina u kućanstvu Zeleni plodovi masline sorte Oblica, beru se krajem rujna, kada je boja ploda masline izrazito zelena, meso čvrsto i dok još nije poprimila žućkastu boju. Plodovi se beru ručno i odlažu u košare, nakon čega se čiste i potapljaju u lužinu za odgorčavanje. Napominjemo da se cijeli ovaj postupak odgorčavanja, ispiranja i konzerviranja obavlja u zatvorenom prostoru na sobnoj temperaturi, oko 20 stupnjeva Celzijevih.

Odgorčavanje Lužina za odgorčavanje, razgradnju gorke tvari oleuropeina zelenih plodova masline priprema se tako da se u 1,5 postotnu lužinu napravljenu od kaustične sode (15 grama sode rastopiti u 1 lit. vode), potpuno urone plodovi, i u toj se lužini drže oko 10 sati, ovisno od stupnja zrelosti i veličine ploda (prosječno oko 12 sati, bez kontroliranja izluživanja). Posudu u kojoj se obavlja odgorčavanje plodova, treba protresti, odnosno ako je posuda dobro zatvorena, treba je povremeno okrenuti kako bi se lužina dobro promiješala i uvijek bila u istom postotku. Stupanj i brzina odgorčavanja zelenih plodova maslina kontrolira se tako da se plod razreže po sredini, odvoji na polovice i ustanovi dokle je lužina djelovala. Meso u plodu masline koje je odgorčeno je tamnije boje, a onaj dio na koji lužina nije djelovala je svijetle boje. Idealno vrijeme za prestanak postupka odgorčavanja je kada je lužina djelovala na dvije trećine mase ploda. Kontrola brzine odgorčavanja je vrlo važna, jer ako je odgorčeno do pola ploda, a postupak prekinemo, plod će ostati gorkast, a ako odgorčavanje produžimo sve do koštice, plod će postepeno omekšati i izgubit će se kvaliteta.

Ispiranje lužine iz plodova Nakon faze odgorčavanja, plodovi se izvade iz lužine i počinje faza ispiranja, koja se provodi u nekoliko postupaka. Plodovi masline najprije se urone u čistu vodu i u njoj drže jedan sat, nakon čega se voda promijeni i u drugoj vodi se drže dva sata, u trećoj vodi četiri sata, u četvrtoj osam sati i u petoj, zadnjoj vodi oko 12 sati. 221


naš jadran Nakon toga potrebno je provjeriti da li je voda još lužnata ili ne. Ako nije, masline se potpuno urone u čistu zatvorenu posudu u koju se ulije 6 postotna salamura, kojoj se na deset litara salamure doda još i 10 ml mliječne kiseline. Nakon 12 sati u postojeću salamuru doda se još 2 posto soli, nakon sljedećih 48 sati doda se još 2 posto soli i opet nakon sljedeća 72 sata doda se još 4 posto soli. Nakon ustaljivanja koncentracije soli na oko 8 posto zatvorena posuda s maslinama ostavi se na sobnoj temperaturi da fermentiraju oko 40 – 50 dana. Kada je fermentacija završena, masline treba posložiti u čiste staklenke i u njih uliti otopinu napravljenu od 30 g soli i 5 ml mliječne ili octene kiseline na jednu litru vode. Po želji može se aromatizirati lovorovim listom, stapkom koromača i dr. Staklenke zatvoriti, pasterizirati i pohraniti.

Zašto pucaju plodovi naranče i šipka? Svake se godine krajem ljeta i početkom jeseni, na većem broju stabala šipaka, ali i naranči, višemanje plodovi raspuknu ili rascijepe. To se redovito događa kod onih stabala koja su u duljem ili kraćem razdoblju imala manjak vode u tlu i stablu, kao posljedica duge suše. Visoka temperatura, a bez obzira na zalijevanje i niska relativna vlaga zraka potiču na brže i jače pucanje plodova. Zbog nedostatnih količina vode ili kiše, stanica i tkivo kore prestaju rasti, a nakupljanje pektina se povećava. Nakon svježijih dana i obilnijih kiša, voda ulazi u plod i pod njenim pritiskom napukne kora, jer su stanice izgubile elasticitet. Rascjep se povećava u dubinu mesa i na kraju se rascijepi na dva ili tri dijela. U te se pukotine brzo nasele gljivice, plijesni, muhe i drugi štetočinje, pa plodovi nisu za korištenje. Njih je najbolje odrezati. Dakle, osim šipka, koji često puca, kod naranči najviše dolazi do pucanja kod sorte Washington Navel. Plodovi s debljom korom otporniji su na raspuknuće. Također se zna da su stabla koja oskudijevaju u ishrani s kalijem, osjetljivija na raspuknuće ploda. Kalij u stablu šipka i agruma djeluje na stvaranje ravnoteže vode. Redovito zalijevanje ili natapanje i dobra opskrba stabla kalijem glavne su mjere u sprječavanju raspuknuća plodova. 222


naš jadran

Indijska smokva – egzotično i ukusno voće U obalnom i priobalnom dijelu naše zemlje, posebno na jugu, ovu biljku mnogi poznaju kao ukrasnu i po raznim nazivima, opuncija, indijska smokva, žabica, ukrasni kaktus, gospina pogača i dr. Njezine plodove vrlo se rijetko može naći u trgovinama, pojavljuju se sezonski, i to uglavnom u ljeto i jesen. U Italiji se mogu naći na tržnicama i prodaju se kao egzotično i ukusno voće, i postižu visoku cijenu.

Vrijednost plodova Postoji više sorata opuncije, tako da se na Siciliji uzgajaju sorte žutog, crvenog i bijelog mesa. Kod nas u mnogim parkovima, a i kućnim vrtovima uzgajaju ovu voćnu egzotičnu vrstu, ali samo radi dekoracije, a plodove nitko ne koristi ili vrlo malo. Plodovi opuncije su vrlo osvježavajućeg okusa i sadrže oko 13% šećera. U 100 grama ploda opuncije ima 53 kcal, vode 8%, proteina 0,80 g, masti 0,10 g, vitamina B 0,03 mg, vitamina C 17 mg, vitamina A 10 mg, kalcija 30 mg i željeza 0,40 mg. Trebalo bi više pažnje posvetiti korištenju plodova ove kulture koja je vrlo zanimljiva. Bere se rukavicama, a za jelo se vanjska kora guli, kao i kod obične smokve.Dosta se koristi i u kućnoj i slastičarskoj radinosti za pravljenje sladoleda, marmelade i fritula, a također i za pravljenje alkohola i rakije. U medicini se koristi tako da se osušeno cvijeće stavlja u čaj koji služi za čišćenje, za bubrežne kamence i za funkciju jetre. Od 10 tona plodova dobije se 1000 kg alkohola i 37 kg ulja. Pradomovina indijske smokve je Meksiko, koji je i danas veliki proizvođač ove kulture, gdje se uzgaja plantažno. U Europi plantažno se uzgaja u južnoj Italiji, a najviše na Siciliji, gdje ima na stotine ha ove kulture. Prinos po hektaru je u prosjeku oko 20 t, a uz optimalni uzgoj i navodnjavanje i do 30 t/ha. U trećoj godini jedna opuncija može dati 10 kg ploda, a u petoj godini 35 kg. 223


naš jadran

Delicije iz kuhinje Svježi se plodovi uberu, i stavljaju u vodu da bi se olakšalo odvajanje od bodlji. Za čišćenje se koristi nož, vilica i rukavice. Odreže se gornji i donji okrajak na plodu te koru uzdužno zareže da se odvoji. Plodovi moraju biti potpuno zreli za konzumiranje. Sladoled

Potrebno je 350 grama očišćenih plodova smokve, 150 grama šećera, 2 dcl vode i 1 limun. Vodu treba ugrijati do vrenja i u nju rastopiti šećer. Tako ostaviti pola sata da se sav šećer rastopi. Plodove treba propasirati na pasirki i tu smjesu umiješati u vodu sa šećerom. Ako je preslatko, dodati limuna i staviti u zamrzivač na smrzavanje. Fritule

Uz indijske smokve očišćene i narezane na kriške, potrebno je malo brašna, 1 jaje, mlijeko, sol i ulje za prženje. Od brašna, jaja i mlijeka te malo soli treba napraviti gušću smjesu i ostaviti pola sata da počine. Kriške indijske smokve umočiti u pripremljenu smjesu i pržiti u vrućem ulju. Kad je gotovo, izvaditi ih i posuti finim šećerom. Marmelada

Potrebne su indijske smokve, voda, šećer i limun. Očišćene plodove staviti u posudu s malo vode i limuna (i to samo žuti dio kore) i kuhati miješajući drvenom kuhačom. Kuhati sve dok se plodovi ne počnu raspadati, a zatim smjesu pasirati. Za svaki kg plodova staviti 40 dkg šećera. Nakon toga nastaviti kuhanje uz miješanje, dok marmelada ne postane gušća. Dodati limun i sve uliti u sterilizirane posude. a liotek bOBIib ARSTVO TEL J I GOSPOD

JELA ZA SVE PRIGODE

U knjizi su na jedinstven i jednostavan način opisana jela koja se pripravljaju u raznim prigodama. Uz svako jelo navedeno je odgovarajuće vino. Knjiga sadrži 15 poglavlja sa 250 recepata sa slikama u boji. • Veličina knjige 14 x 20 cm Narudžbe: • Opseg 264 stranica u boji d.d. Trg bana J. Jelačića 3, 10000 Zagreb • Spiralni uvez Tel.: 01/48 16 145, 38 43 555, • Cijena pojedine knjige Fax: 01/48 16 146, 30 77 725 www.gospodarski.hr 60,00 kuna + poštarina narudzbe@gospodarski-list.hr 224


naš jadran

Primorski kelj – povrće za dugogodišnji uzgoj Na jadranskoj obali samoniklo raste uz more na sjeverno-dalmatinskim otocima Molat, Silba, Ilovik, ali se može naći pokoji busen i jedinka i na otocima Braču, Hvaru i Visu, uglavnom na južnim i zaštićenim stranama. U Europi ga ima na obalama Atlantskog oceana, Sjevernog, Crnog i Sredozemnog mora, no svagdje je vrlo rijedak, te je kao takav dospio na Crveni popis zaštićenih i rijetkih vrsta.

Između kelja i raštike Često se čuje za ovu vrstu kupusa da je ustvari križanac između kelja i raštike, jer ima izmiješane osobine obiju vrsta. Razlikuje se i od kelja i od raštike po strukturi lišća, koje je manje mjehurasto od kelja, a sličnije raštiki po žilicama, ali u isto vrijeme i sama glavica nije tako kompaktna kao kod kelja. Raste na šljunku, pijesku, ali i na žalu tik uz more, na propusnom i slanom tlu, korijen razvija okomito, otporan je na oštre vjetrove, a voli sunčane položaje. Naraste u visinu oko 50 cm, a iz mesnatog korijenja izbijaju stabljike na kojima se nalaze glavice i veliki i lijepo oblikovani svijetloplavi cvjetovi. Već u svibnju procvjeta bijelim mirisnim cvjetićima i poprima izgled prekrasne vrtne uresnice. U fazi razvoja glavice otporniji je na niske temperature i vjetar od običnog kelja, a vrijeme dozrijevanja je kasnije. Kao kultivar u vrtu traži dobru drenažu i pijesak, uz obvezan dodatak komposta. Kada se primorski kelj jednom uzgoji u vrtu, on se razmnožava pomoću korijenskih izdanaka, koje se sade na jesen u pijesku, prezime do proljeća, kada izbijaju mladice koje se presađuju na stalno mjesto. Od štetočina najopasniji su puževi golaći i gusjenice. 225


naš jadran

Izbjeljivanje glavica U Europi uzgajaju izbjeljene glavice i listove, koji su cjenjeniji na tržištu. Tek nakon druge godine uzgoja, na proljeće se biljka prekrije “haubom”, tamnom folijom, plastikom ili drugim materijalom (promjera oko 30 cm, a visine oko 50 cm), što ne dozvoljava prodiranje sunčeva svjetla na biljku, a koja bi se trebala nesmetano razvijati. Kod nas nije uobičajeno izbjeljivanje glavica, naprotiv traženije su one zelene boje i oporog okusa, koje se beru zajedno s par donjih listova ispod glavice. Za pravilan uzgoj neophodno je rahlo i vlažno tlo, kod koje će kao i rano proljeće je ukras sa svojim sitnim kod drugih kupusnjača u kasnu jesen U bijelim cvjetićima nježnog mirisa početi odumirati nadzemni dijelovi, a jačati podanak i korijenov sustav, koji preživljava. Uz dobru njegu primorski kelj ostaje u plodoredu i do deset godina, zdrav i uz odličan prinos.

Mladi listovi za salatu Što je pak riječ o njegovoj hranidbeno-gastronomskoj vrijednosti, primorski kelj sa svojim naboraPrimorski kelj – specifična kupusnjača priobalja nim lišćem, bogatiji je mineralima, bjelančevinama i ugljikohidratima od ostalih vrsta kupusa. Mladi listovi primorskog kelja mogu se koristiti i kao svježa salata, začinjena maslinovim uljem, vinskim octom, limunom, sitno sjeckanim vlascem i tek tada dolazi do punog izražaja okus po šparogi, lješnjaku i artičoki. 226


povrćarstvo povrćarstvo

Mladi krumpir u povrtnjaku Neizostavna vrsta koju nalazimo u gotovo svim vrtovima gdje se uzgaja povrće je krumpir. Stoga ga možemo ubrojiti u povrće, iako se u mnogim literaturnim izvorima svrstava u ratarske kulture s obzirom na to da se za komercijalne svrhe proizvodi na velikim površinama. Kao glavna kultura na okućnici bi zauzeo previše mjesta, u razmjeru s novčanom vrijednošću prinosa, pa se uglavnom uzgaja kao mladi krumpir koji na tržištu ima dobru cijenu, osobito na početku sezone mladog krumpira.

Priprema tla Za uzgoj krumpira više-manje pogodna su sva vrtna tla, a najbolje mu odgovaraju laka, vodozračna, humusna, plodna i strukturna tla. Nepogodna su teška, glinasta i hladnija tla osobito kod uzgoja ranog krumpira jer se ona u proljeće sporije zagrijavaju. Krumpir ne podnosi sjenu stoga ga nije dobro saditi ispod voćaka ili mjesta koje je većinu dana u sjeni jer će prinosi biti izrazito niski. Iako je moguć uzastopni uzgoj na istoj površini preporučuje ga se uzgajati tek nakon 3 do 4 godine što će značajno smanjiti bolesti i štetnike koji ga napadaju, a i prinosi će biti veći. Nakon berbe krumpira tlo ostaje čisto od korova i dobre strukture te je stoga dobar predusjev za sve povrćarske kulture. Dobar predusjev za krumpir su grašak, mahune, krastavci, Postavljanje polipropilenske plahte na tek dinje i lubenice. zasađenu površinu Priprema tla za sadnju krumpira mora biti duboka, odnosno osnovna obrada se provodi na 25-30 cm dubine (oranje ili štihanje) prilikom čega se u tlo unosi i stajski gnoj te mineralno gnojivo u čijem je sastavu naglašen sadržaj kalija. Na 1 m2 dodaje se oko 3 kg zrelog stajskog gnoja i 7 dkg mineralnog gnoja, poželjno, formulacije NPK 7-14-21 ili slične. Osnov227


povrćarstvo nu obradu i gnojidbu najbolje je provesti u jesen ili krajem zime nakon berbe prethodne kulture, što je lošiji izbor. Nakon osnovne obrade tlo se dodatno usitni i poravna grabljama ili kopačicom, a nakon toga se naprave jarci dubine 10 cm međusobno razmaknuti 65-70 cm. U tako pripremljene jarke polažu se gomolji krumpira koji se zagrnu tlom. Razmak između gomolja je Tretiranje gomolja sjemenskog krumpira 25-35 cm ovisno o veličini sjemenskog krumpira i sorti, odnosno broju okaca po gomolju. Za sadnju se preporučuju cijeli gomolji promjera 28-35 mm i to samo oni koji su deklarirani kao sjemenski i imaju certifikat jer je to garancija zdravstvene i sortne ispravnosti. Za sjeme se ne preporučuju gomolji iz vlastite proizvodnje proizvedeni prošle godine. U slučaju da na tržištu ne možemo pronaći preporučenu sitnu kalibražu uzimaju se krupni gomolji koji se režu na dva do tri dijela, ovisno o broju okaca (svaki komad mora imati barem jedno oko). Kod rezanja gomolja uvijek postoji mogućnost zaraze nekim bolestima stoga se ono ne preporučuje.

Naklijavanje Da bi krumpir brže niknuo, a time i brže dostigao veličinu za iskapanje, potrebno je sjemenske gomolje naklijati. Naklijava se da se gomolji krumpira u jednom redu postave u plitke letvarice te se izlože svjetlu pri temperaturi od 8-10 ºC u trajanju od 8 tjedana. Tako tretiran gomolj imat će kratke tamnozelene klice koje se kod sadnje ne smiju oštetiti. Sadi se kada temperatura tla na dubini od 10 cm iznosi 6-8 ºC, što je u mediteranskom dijelu već početkom veljače na jugu, odnosno sredinom veljače u Istri. Da bi se povećala temperatura tla, u vrijeme sadnje moguće je na tlo, bez ikakvih nosača, položiti „plahte“ od netkanih polipropilenskih vlakana koje na tržištu nalazimo pod različitim trgovačkim imenima (Agril, Lutrasil, Zepan, itd.), a koje mogu biti različitih dimenzija. Ove se plahte na rubovima ukopaju u tlo a kad biljka krumpira nikne, postupno ju podiže jer je vrlo lagana i ne oštećuje biljku, a propušta vodu i plinove. Pokrivanjem krumpirišta ovim materijalima povećava se temperatura tla za 5-6 ºC u odnosu na nepokriveno tlo. Stoga, sadnja može biti 10-15 dana ranije nego što je to uobičajeno, pa je i berba krumpira za toliko ranija koliko je krumpir ranije sađen. Ova prekrivka se skida kada prosječna dnevna temperatura zraka prijeđe 20 ºC, što je otprilike 30 dana nakon nicanja. 228


povrćarstvo

Okopavanje Tijekom vegetacije nužno je krumpir prvi put okopati kada sve biljke niknu, a zatim ga je 10 dana nakon okopavanja dobro lagano nagrnuti. Neposredno prije zatvaranja redova cimom krumpir se ponovno nagrće kako bismo stimulirali zametanje gomolja i spriječili da gomolj izviri na površinu i postane zelen. Zaštita od bolesti i štetnika provodi se prema potrebi ovisno o vremenskim prilikama te godine. Najčešći štetnici na krumpiru su krumpirova zlatica i lisne uši, a od bolesti najraširenija je plamenjača krumpira. Spomenute štetočinje suzbijaju se redovno različitim kemijskim preparatima koje nalazimo u poljoprivrednim apotekama. Vađenje krumpira može započeti kada su gomolji veličine jajeta pa sve do tehnološke zrelosti kada se gomolji poberu i skladište. Najranija berba na mediteranskom dijelu Hrvatske je oko 1. svibnja ispod pokrivenih usjeva. Prinos po biljci ovisi o razvijenosti gomolja i kreće se od 0,1 do 1,5 kg.

Korabica – rano povrće ugodna okusa Kontinentalna klima sjeverozapadne Hrvatske omogućuje uzgoj rane proljetne korabice na otvorenom. Ta korabica dospijeva za berbu u svibnju i lipnju, prije razdoblja visokih temperatura. Za ljetno razdoblje berbe mogu se uzgajati samo kultivari otporni na končavost uz pažljivo navodnjavanje. Jesenski uzgoj kasnijih kultivara omogućuje berbu do kraja listopada. Dužina vegetacije od sadnje do početka berbe može biti od 40 do 100 dana, a veličina zadebljale stabljike od 70 g u ranih kultivara do 2,5 kg u kasnih. Zadebljala stabljika je u većine kultivara svijetlo zelena (obično se naziva bijela) ili plavo ljubičasta (plava), okrugla ili okruglo spljoštena. Kasna jesenska korabica dobro se čuva u podrumima, pa može doprinijeti raznolikosti zimske prehrane. Ugodan okus korabici daju organske kiseline: jabučna, limunska, jantarna i fumarna, a po količini i odnosu ovih kiselina plavi kultivari su bogatiji od bijelih. Od zadebljale stabljike i mladog lišća korabice pripravljaju se juhe, variva, različiti prilozi, a naribana zadebljala stabljika odlična je kao svježa salata začinjena octom i uljem ili majonezom. 229


povrćarstvo

Uzgoj matovilca – od jeseni do proljeća Matovilac (engl. corn salad, lamb’s lettuce) raste samoniklo u većim skupinama po oranicama, vinogradima, voćnjacima i vrtovima, zbog čega se naziva još i poljska salata. Njegovi mladi i ukusni listovi koriste se za pripremu salate, a mogu se kombinirati s drugim povrćem kao što su rotkvica te mladi luk.

Izvor vitamina i minerala Dobar je izvor vrijednih vitamina i minerala, posebno u vrijeme kada nema drugog hranjivog povrća. Ima dosta željeza (više od špinata!), kalija te povoljan odnos kalcija, magnezija i fosfora. Također sadrži beta karoten te vitamin C i folnu kiselinu, koji su neophodni za apsorpciju i iskorištenje željeza u organizmu. Konzumacija matovilca preporučuje se kod grčeva u mišićima, artritisa, za čišćenje kože, a vitamini B kompleksa čine ga korisnim za živčani sustav. Zbog dobre otpornosti na niske temperature, matovilac se kao povrtna kultura najviše uzgaja u uvjetima kontinentalne klime. Može podnijeti niske temperature do -15 oC, a u područjima s blagim zimama može se brati i zimi. Minimalna temperatura klijanja mu je nešto iznad 0 oC, rasta 5 oC, dok je optimalna 10 oC. Visoke temperature i jaka svjetlost smanjuju mu kvalitetu. U kontinentalnom području matovilac se sije od sredine kolovoza do sredine listopada. Ranija sjetva omogućuje berbu od listopada do prosinca, a kasnija od ožujka do kraja travnja, što ovisi o vremenskim uvjetima. Kako se matovilac uzgaja od jeseni do proljeća, dobro se uklapa u plodored, a ispražnjene površine bit će korisno iskorištene tijekom jesenskih i zimskih mjeseci. Poželjno ga je uzgajati na uzdignutim gredicama, da se izbjegne stagniranje vode za intenzivnih oborina tijekom jesensko-zimskog razdoblja. Gredice se mogu prekriti agrotekstilom, perforiranom PE folijom ili niskim tunelima, da bi 230


povrćarstvo se pospješio rast, osigurala ranija berba te bolja kvaliteta matovilca. Uzgojem u visokim tunelima i plastenicima može se postići berba zimi ili čak u više turnusa tijekom zime.

Gnojidba Ova povrtna kultura nema velike potrebe za hranjivima. Preporučuje se prihrana sa 30 do 40 kg/ha dušika potkraj zime, jer zbog oborina može doći do njegova ispiranja iz zone korijena. U zaštićenom prostoru obično nije potrebna gnojidba, posebno ako je prethodni usjev bio obilno gnojen. Nije poželjno gnojiti stajskim gnojem ili kompostom, kako ne bi došlo do nepoželjnog mirisa listova. Visoka koncentracija soli u tlu može uzrokovati zaostajanje matovilca u rastu. Poznato je više od 50 kultivara matovilca, a svrstavaju se u dva glavna tipa. Prvi tip čine raniji kultivari intenzivnijeg rasta, veće rozete, bujnijeg i izduženijeg lišća. Drug tip ima sitnije rozete, listovi su čvršći, tamnozelene boje i intenzivnijeg okusa. Zbog veće otpornosti na niske temperature, cjenjeniji je od prvog tipa kultivara.

Od sjetve do berbe U kućnim vrtovima matovilac se sije omaške (širom), dok kod veće proizvodnje prednost ima sjetva u redove. Razmak između redova iznosi 7 do 15 cm sa 50 do 80 sjemenki/m u redu. Sije se na dubinu 1 cm, a do nicanja dolazi kroz 8 do 10 dana. S obzirom na to da matovilac ima sitno sjeme koje teško niče na loše pripremljenom tlu, sjetveni sloj mora biti dobro usitnjen i fine mrvičaste strukture. Kako korijen ne raste duboko, tlo se razrahljuje na 15 do 20 cm dubine. Tijekom ljeta biljke je potrebno navodnjavati, a ostala njega se sastoji uglavnom od kontrole korova. U zaštićenom prostoru uzgaja se iz presadnica. Sije se 4 do 8 sjemenki u lončiće od 3 cm, čime se omogućuje kasnija sadnja u zaštićeni prostor. Matovilac se bere 60 - 80 dana nakon sjetve, rezanjem u zoni korjenova vrata tako da rozeta ostane cijela.

GOLUB

strojobravarski trgovački obrt

LJUDEVIT GOLUB Stanetinec 17, tel. 040 584 101

40312 ŠTRIGOVA

Krunjač za uvrećavanje Krunjač GK 420

Trgovina Pušćine, Čakovečka 138, tel. 040/895-401 Proizvodnja: 040/584-101 Prodaja: BAMT d.o.o. Mače, tel. 049/467-002 Mlin čekićar na kardan ili s elektromotorom

Transportni puž za žitarice

Miješalica stočne hrane okomita

231


povrćarstvo

Ljetna sadnja kelja pupčara Kelj pupčar je specifična vrsta iz porodice križarica (Brassicaceae) budući da se koristi zbog malih postranih pupova („glavičica“) koje se formiraju u pazuhu listova. Jedna biljka može imati 40 do 100 „glavičica“. Suprotno tome, kod kupusa i kelja (vrsta iz iste porodice) cilj uzgoja je jedan hipertrofirani terminalni pup („glavica“) koji se razvija na skraćenoj stabljici. Na poprečnom presjeku postranih pupova kelja pupčara vidljiva je sličnost u građi s navedenim vrstama . Često se kelj pupčar na tržištu pogrešno naziva „prokulicom“, što su zapravo sekundarni izboji kupusa koji se formiraju nakon berbe glavica kupusa. Naime, u kontinentalnom području neki proizvođači ne zaoravaju Kelj pupčar usjev nakon berbe kako bi se u povoljnim uvjetima razvili postrani izboji koji se mogu koristiti kao povrće. Razvoj postranih izboja moguć je i uslijed oštećenja usjeva kupusa tučom. Ovo povrće obiluje vitaminima C, A i folnom kiselinom (B9), sulfidima, fenolima i glukozinolatima. Kako bi se očuvala njegova hranidbena i zdravstvena vrijednost, preporučuje se što kraća termička obrada svježih pupova. Prvi podaci o uzgoju kelja pupčara potječu iz 13. stoljeća s područja današnje Belgije gdje se i danas proizvodi te se u mnogim jezicima često naziva „briselski kupus“ (engl. brussel sprouts). Danas su najveći proizvođači kelja pupčara Nizozemska, Engleska i Njemačka.

Jesenska i zimska kultura Biljka razvija čvrstu stabljiku visine 60 do 120 cm s rozetom lišća na vrhu, a ponekad je moguć i razvoj jednog većeg vršnog pupa. Razvoj postranih pupova započinje pri završetku rasta stabljike u visinu, te se u pazuhu listova od donjih prema gornjima razvijaju mali pupovi promjera od 2 do 4 cm, okruglog ili ovalnog oblika, svijetlo ili tamnozelene boje, no postoje i sorte s primjesama antocijana. Kelj pupčar ima dugu vegetaciju te je u kontinentalnim područjima uobičajena jesenska proizvodnja sadnjom presadnica u lipnju i srpnju, dok se u mediteranskom području uzgaja kao kasnojesenska i zimska kultura (sadnja u srpnju i kolovozu). Na tržištu su dostupne različite hibridne sorte kelja pupčara, a razlikuju se dužinom vegetacije: rane sorte – 90 do 120 dana, srednje rane – 120 do 140 dana, srednje kasne – 140 do 170 dana i kasne s više od 170 dana od sadnje do berbe. Optimalne temperature za rast i formiranje postranih pupova su u rasponu od 15 do 20 °C, dok se pri visokim temperaturama usporava rast stabljike i umje232


povrćarstvo Mogući rokovi sjetve, sadnje i berbe kelja pupčara Područje uzgoja kelja pupčara

Sjetva (mjesec/tjedan)

Sadnja (mjesec/tjedan)

Berba (mjesec/tjedan)

Kontinentalno

V/2 – VI/2

VI/2 – VII/2

X/3 – XII/2

Mediteransko

VI/1 – VII/2

VII/3 – VIII/2

XI/3 – II/1

sto dobro zatvorenih i čvrstih pupova formiraju se male rozete. Za kelj pupčar je karakteristična otpornost na niske temperature (i do -20 °C) te se u kontinentalnom području može brati zimi. Pod utjecajem niskih temperatura u listovima i pupovima povećava se sadržaj šećera te kelj pupčar gubi gorkast okus (koji potječe od specifičnih glukozinolata - sinigrina i progoitrina). Prokulica

Uzgoj iz presadnica

Uzgaja se iz presadnica, najčešće s grudom supstrata proizvedene u polistirenskim kontejnerima. Presadnice s razvijenih 4 do 5 listova sade se na razmak između redova 60 – 80 cm te razmak unutar reda 40 – 50 cm. Za uzgoj su najprikladnija srednje-teška tla, dobre strukture, uz pH vrijednost od 6 do 7,5. U uzgoju kelja pupčara preporučuje se gnojidba stajskim gnojem (20-40 t/ha), a za ostvarenje prinosa od 15 t/ha potrebno je osigurati 250 kg N, 100 kg P2O5 i 200 kg K2O. Velika količina dušika potrebna je za formiranje lisne mase, no u biljnim ostaci- Berba kelja pupčara zimi ma nakon berbe ostaje velika količina dušika (60 do 80 kg/ha), što treba uračunati pri planiranju gnojidbe sljedećeg usjeva. Prevelika količina dušika u vrijeme formiranja pupova može uzrokovati rahle, odnosno, nedovoljno zbijene pupove loše održivosti. Uklanjanje vegetacijskog vrha biljke (pinciranje) kad donji pupovi dosegnu promjer oko 1 cm ponekad se provodi s ciljem zaustavljanja rasta stabljike u visinu, pospješivanja ranozrelosti te distribucije asimilata do pupova u razvoju. Pojedini proizvođači uklanjaju donje listove sa stabljike kako bi smanjili kompeticiju za vodom i hranjivima između listova i postranih pupova te ubrzali berbu. Na manjim je uzgojnim površinama uobičajena ručna višekratna berba kelja pupčara, dok je mehanizirana berba kombajnom jednokratna i ekonomski opravdana samo na većim uzgojnim površinama (> 50 ha). Prosječni prinos u agroekološkim uvjetima kontinentalne Hrvatske može varirati od 8 do 15 t/ha. 233


povrćarstvo Ubrani postrani pupovi mogu se uspješno očuvati tijekom 4 do 6 tjedana pri temperaturi oko 1 do 4 °C i relativnoj vlazi zraka od 97%. Moguće je i skladištenje cijele stabljike s pupovima na niskim temperaturama (u podrumima i sl.), pri čemu se na polju odstrani vršna rozeta i svi listovi. Kako bi se omogućila konzumacija kelja pupčara i izvan razdoblja dospijevanja, moguće je konzerviranje zamrzavanjem nakon kratkog blanširanja.

Karda – manje uzgajano povrće Karda (Cynara cardunculus) pripada porodici glavočika, poput poznatijih vrsta kao što su salata, endivija, radič i artičoka. Okusom i izgledom podsjeća na najbližeg srodnika artičoku, a kod nas je još relativno slabo poznata. Kao povrće, karda se koristi svježa za pripremu salate u kombinaciji s drugim povrćem, a može se kuhati i pirjati te poslužiti kao prilog.

Srednje rebro mladih listova karde

Zdravstvena vrijednost Uzgaja se zbog velike rozete lišća, od kojih se upotrebljava izbijeljeno srednje rebro mladih listova (slika 1). Ima malu energetsku vrijednost, a sadrži dosta kalija i vitamina C. Zdravstvena vrijednost karde dolazi do izražaja kod bolesti Cvat karde jetre i bubrega, jer poboljšava izlučivanje žuči i mokraćne kiseline, a pripisuje joj se i diuretičko djelovanje. Ova višegodišnja biljka na stabljici i sekundarnim izbojima formira rozetu lišća, pa cijela biljka stvara veliki gusti bus. U generativnoj fazi na vrhovima grana razgranate cvjetne stabljike nosi cvatove (glavice) slične artičoki, no mnogo sitnije. Može dosegnuti visinu i do 2 m, a zbog 234


povrćarstvo

Postupak izbjeljivanja: zagrtanje zemljom

Postupak izbjeljivanja: omatanje kartonskom kutijom

svojih dekorativnih cvatnih glavica često se koristi kao ukras u vrtu. Svijetloljubičasti cvatovi karde (slika 2) se mogu rezati i držati u vazi ili se suše za trajne cvjetne aranžmane. Minimalna temperatura za rast iznosi 7 – 8 oC, dok je optimalna 16 – 18 oC. Iskustvo pokazuje da bez većih oštećenja može podnijeti blage niske temperature ispod 0 oC, a u razdoblju mirovanja će prezimiti i blaže kontinentalne zime. Za uzgoj se preporučuje sunčano i zaštićeno stanište te rahlo, dobro ocjedito i plodno tlo pH vrijednosti od 6 do 7.

Postupak izbjeljivanja Karda se može uzgajati kao jednogodišnja ili višegodišnja kultura. Za višegodišnji nasad potrebna je duboka obrada tla do 40 cm s podrivanjem, kako bi se omogućio dobar razvoj korijena, korištenje hranjiva te osigurala dobra dreniranost. Može se uzgajati iz sjemena, zelenih reznica, ukorijenjenih reznica sa spavajućim pupovima ili dijeljenjem busa. Kod uzgoja iz sjemena, karda se sije u ožujku ili travnju, na razmak između redova 120 cm i razmak u redu 30 – 40 cm. Potrebno je 2 – 3 kg/ha sjemena, koje se sije na dubinu od 3 do 5 cm. Mjere njege tijekom vegetacije sastoje se od međuredne obrade, prihrane, povremenog zalijevanja i odstranjivanja postranih izboja. Dva do tri tjedna prije berbe (krajem rujna, početkom listopada) nužno je provesti postupak izbjeljivanja lisnih peteljki, kako bi se postigla atraktivna bijela boja lisnih rebara, a tkivo omekšalo i izgubilo na gorčini. Najstariji način izbjeljivanja je zagrtanje biljaka zemljom (slika 3) do 2/3 visine i omatanje kartonskom kutijom (slika 4), a u zadnje vrijeme se upotrebljava crna polietilenska (PE) folija. Nakon razdoblja izbjeljivanja pristupa se berbi, iako karda može ostati u tlu i duže vrijeme, ali ju je onda potrebno zaštititi od mrazeva materijalima za direktno prekrivanje usjeva (agrotekstil) ili slamom. Bere se samo unutarnji dio karde ili manje od 50% cijele biljke. Prinosi za tržište iznose 2 do 3 kg/m2, ali treba računati da još ostaje oko 2/3 zelene mase, koja se može iskoristiti za zelenu gnojidbu. 235


povrćarstvo

Tlo i gnojidba u ekološkoj proizvodnji povrća Tlo na kojem se planira uzgoj povrća u ekološkom sustavu proizvodnje mora sadržavati veće količine humusa i imati značajnu aktivnost mikroorganizama čime se oslobađaju teško topiva hranjiva potrebna za uspješan uzgoj. Optimalno je da tla sadržavaju 4 – 8% humusa (minimalno 2%), što se postiže redovitom organskom gnojidbom i pravilnim izborom plodoreda. Kisela tla na kojima je pH ispod 6,0 nužno je kalcificirati u smislu da se pH vrijednost podigne oko neutralne točke, što odgovara većini povrća.

Pogodna tla Za proizvodnju ranog povrća pogodnija su lakša pjeskovita tla koja se u proljeće ranije zagriju, ali i ranije zasuše pa ih je potrebno češće navodnjavati s manjim obrocima kako ne bi potencirali ispiranje hranjiva u dublje slojeve tla. Pjeskovito ilovasta tla u proljeće se sporije zagrijavaju pa su pogodnija za vrste koje se kasnije u proljeće siju ili sade, dobro drže vlagu i teže gube hranjiva ispiranjem, pa se mogu obilnije navodnjavati. Teška glinasta tla nisu pogodna za uzgoj povrća, teško se u proljeće zagrijavaju, dugo drže vodu i imaju mali kapacitet za zrak, što u pojedinim situacijama dovodi do propadanja korjenovog sustava uzgajanog povrća. Popravak kemijskih, fizikalnih i mikrobioloških svojstava tla u ekološkom sustavu gospodarenja provodi se u prvom redu dodavanjem organskih gnojiva (stajski gnoj, kompost i sl.) te Lubenica posađena na različito obojenim PE fil- sjetvom i unošenjem siderata u movima tlo (najbolje leguminoznih kultura kao što su djeteline, grahorice, grašak itd.). Dodavanjem organske mase u tlu malo povećavamo sadržaj hranjiva, ali se zato značajno poboljšava vodozračni odnos tla, toplinski kapacitet tla, struktura tla, mikrobiološka aktivnost odnosno jednom riječju, tlo postaje plodnije. S obzirom na to da se razina fosfora i kalija kao osnovnih hranjivih elemenata vrlo teško u tlu može povisiti dodavanjem organskog gnoja, za to će nam poslužiti teško to236


povrćarstvo piva gnojiva kao što su sirovi fosfati i patent kalija koji su dozvoljeni u ovom sustavu gospodarenja. Hranjiva se iz tih gnojiva vežu za organsku osnovu tla i na taj način postaju pristupačni biljkama. Popis dopuštenih gnojiva i sredstava za poboljšanje tla u ekološkoj proizvodnji nalazi se kao prilog 1 u Pravilniku o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN 91/01 i 10/07.).

Posađene rajčice bez prekrivanja tla, na malču od crnog PE filma i na malču od sijena

Prekrivanje tla (malčiranje) U ekološkoj proizvodnji povrća jedan od najvećih problema predstavljaju korovi koje možemo uspješno rješavati samo mehaničkim načinom. Osim okopavanja i plijevljenja, koji su fizički teški i iziskuju dosta vremena, prekrivanje tla je jednostavniji i komotniji način. Osim toga, prekrivanjem tla postiže se i niz drugih pozitivnih stvari, a to su: – manja oscilacija sadržaja vode i topline tla – zadržava se rahla struktura tla i pospješuje se rad mikroorganizama – povećava se dostupnost hranjiva i smanjuje se njihovo ispiranje – smanjuje se napad bolesti i štetnika – u konačnici se postižu viši prinosi u usporedbi s neprekrivenim tlom za 30 do 70% Prekrivanje se može provoditi sintetskim i organskim materijalima. Od sintetskih materijala najčešće se koriste polietilenski (PE) filmovi koji se mogu reciklirati. PE filmovi mogu biti različito obojeni i shodno tome različito propuštati sunčevo zračenje pa ih dijelimo na transparentne, polutransparentne i reflektirajuće. Različito propuštanje sunčevog zračenja utječe na različito zagrijavanje tla ispod filma. Od organskih prekrivača najčešće se koristiti celulozno tresetni papir, sijeno, slama, lišće, iglice borova, piljevina, drvena kora itd. Korištenjem organskih prekrivača tla ujedno provodimo i gnojidbu jer se tijekom uzgoja povrća oni razgrađuju. Prekrivanje tla pogodnije je za povrće koje se sadi. Provodi se odmah nakon obrade nakon čega se prave sadne jame u koje se sade presadnice. Zanimljiva je i sadnja povrća koja se može odvijati nakon košnje neke leguminoze ili smjese leguminoza bez prethodne obrade tla (što se preporučuje u ekološkom sustavu gospodarenja). Naime, na pokošenoj površini na kojoj se ostavi pokošena masa koja služi kao pokrivač, bez prethodne obrade posade se presadnice povrća. 237


povrćarstvo

Duhanski štitasti moljac Štetnik povrća i ukrasnog bilja Ne tako davno duhanski štitasti moljac bio je poznat samo kao štetnik poljoprivrednih kultura u tropskom i suptropskom pojasu na pamuku, duhanu, rajčici, slatkom krumpiru i kasavi. Tijekom vremena postao je štetnik mnogih stakleničkih kultura od plodovitog povrća rajčice, paprike, patlidžana, krastavaca, tikvica i drugih Cucurbitaceae. Od ukrasnog bilja vrlo je neugodan štetnik božićne zvijezde, gerbera, primula, cineraria, bacopa, surfinija, fuksija, verbena, buvardije i još mnogo drugih lončanica, ljetnica i vrtnog ukrasnog bilja. Duhanski štitasti moljac izraziti je polifag. Odrasli oblici iako imaju krila, slabi su letači, ali ih zračna strujanja šire na velike udaljenosti. Najviše je proširen trgovinom sadnim materijalom i rezanim cvijećem. Glavnim krivcem za njegovo širenje smatra se međunarodna trgovina božićnim zvijezdama. Odrasli oblik je maleni bijeli kukac nalik leptiriću, dug 1 mm. Mužjaci su nešto manji. Tijelo i oba krila pokrivena su bijelim do malo žućkastim voštanim prahom. Odrasli oblik je vrlo sličan cvjetnom štitastom moljcu, iako je dvostruko manji. Ličinke su plosnate, ovalne, nalik ljusci, boje bijele do limun žute. Direktne štete na- Odrasli oblici duhanskog štitastog moljca i njegove ličinke na staju zbog ishrane naličju lista odraslih i ličinki koje se hrane sisanjem biljnih sokova. Na listovima nastaju brojne klorotične pjege, s porastom zaraze pjege se spajaju i cijela plojka lista požuti, osim lisne nervature. Kasnije ovi listovi otpadaju. Sekundarne štete nastaju zbog obilatog lučenja medne rose koja kapa po listovima i plodovima. Na ljepljivim naslagama s vremenom se razviju gljive čađavice. Zbog čađavih nakupina smanjena je fotosinteza, biljke se slabije razvijaju, zakržljaju, a prinos je kvantitativno i kvalitativno niži. Čađave nakupine nagrđuju plodove, listove i same ukrasne biljke, što im znatno smanjuje komercijalnu vrijednost. Od sekundarnih šteta važno je spomenuti da je duhanski 238


povrćarstvo štitasti moljac prenosilac više od 110 raznih vrsta virusa. Svi razvojni stadiji štetnika nalaze se na naličju listova, gdje su vidljive brojne sićušne bjeličaste ličinke i sitni “leptirići”. Potresemo li takvu biljku, poletjet će masa sitnih bijelih insekata, koji se odmah nakon toga opet smještaju na listove biljaka. Duhanski štitasti moljac ima veći broj generacija godišnje, koje u zaštićenom prostoru nisu vremenski ograničene, pa tako u svako doba na listovima nalazimo sve razvojne stadije od jaja, ličinki, “kukuljica” i odraslih oblika.

Ličinka

Suzbijanje Suzbijanje ovog štetnika na kulturama u zaštićenom prostoru sastoji se od kompleksa mjera kao što su kemijsko suzbijanje, mehaničke i kulturne mjere u cilju sprečavanja ili sniženja zaraza i od biološke borbe. Duhanski štitasti moljac se mora suzbijati duhanskog štitastog moljkod početne zaraze. Kritičan broj, koji ozna- Nimfa ca gore i gljive čađavice na pločuje najveći broj insekata po jedinici površi- du rajčice (dolje) ne, kada treba provesti suzbijanje, kod duhanskog štitastog moljca iznosi 1 odrasli oblik na 100 biljaka. Kod zaraze od 10 “leptirića”/100 biljaka već se javljaju nakupine medne rose po listovima i plodovima. U cilju utvrđivanja početne zaraze u nasad se objesi nekoliko žutih ljepljivih ploča koje treba svakodnevno pregledavati. Žute ploče postavljene u nasadu u pravilnim razmacima koriste se i za mehaničko suzbijanje. Za kemijsko suzbijanje koristi se veći broj insekticida, od sistemičnih iz grupe neonikotinoida to su Confidor 200 SL, Boxer 200 SL, Actara 25 WG, Calypso SC 480 i Mospilan 20. Confidor je registriran za primjenu protiv cvjetnog štitastog moljca na rajčici u polju i u zaštićenom prostoru gerberima i buvardiji, a Actara i Mospilan za suzbijanje duhanovog štitastog moljca na rajčici, krastavcu i paprici. Od insekticida kontaktnog djelovanja dozvolu za primjenu na povrću i ukrasnom bilju imaju Actellic 50, Fastac 10 SC, Direkt, Karate 2,5 EC i King. Protiv ovog štetnika vrlo se uspješno primjenjuje biološka borba korištenjem prirodnog neprijatelja, parazitske osice Encarsia formosa, koja se u prometu nalazi pod trgovačkim imenom En-Strip. U slučaju prejake zaraze ovim štetnikom, zaraženi nasad pred introdukciju treba poprskati suspenzijom spora entomofagne gljive Verticillium lecanii, koji se u prometu nalazi pod imenom Mycotal. 239


Knjigom “Jela s povrćem” ponuđeni su recepti od povrća ili s njim koje povrćarstvo svaka kućanica ima u svom vrtu. To nisu jela koja se tradicionalno pripremaju kao variva ili prilozi, već posebni načini pripremanja da povrće nije samo za varivo ili salatu, već dobro pripremljeno može biti izvrstan glavni obrok, posebna delicija ili neobična poslastica. Ova bi knjiga trebala obradovati svaku ženu, ali i svakog muškarca koji vole kuhati i dobro pojesti, ali isto tako ponukati na kuhanje one koji tome baš i nisu skloni.

bOBITiELbJlI GiOoSPtODeARkSTaVO Knjiga sadrži: • 150 RECEPATA O JELIMA OD POVRĆA I S POVRĆEM • POVRĆE S POJEDINIM VRSTAMA MESA • POVRĆE S RIBOM • POVRĆE S TJESTENINOM Veličina knjige • 14 x 20 cm plastificirani omot • Opseg 160 stranica u boji • Spiralni uvez

Narudžbe:

d.d. Trg bana J. Jelačića 3 10000 Zagreb Tel.: 01/48 16 145, 38 43 444 Fax: 01/48 16 146, 30 77 725 www.gospodarski.hr narudzbe@gospodarski-list.hr 240

KN 0 0 60, RINA

TA + POŠ


cvjećarstvo cvjećarstvo

Biljke pod rasvjetom Cvjetnice i lisnate biljke u svaki prostor unose živost i boju. No, da bi uspješno napredovale, potrebno im je osigurati dovoljno svjetlosti. Ako dnevno svjetlo ne zadovoljava njihove potrebe morat ćete posegnuti za dodatnim izvorom – umjetnom rasvjetom. Jakost svjetla mjeri se u luksima. Za oblačnog zimskog dana ona iznosi svega 400 do 500 luksa, za sunčanog ljetnog dana na suncu 60.000 do 70.000, a na sjenovitu mjestu oko 10.000 luksa. Koliko se biljke razlikuju izgledom, toliko se razlikuju i po potrebama za količinom svjetla i trajanjem. Mnoge od njih, da bi se uspješno razvijale i cvale, moraju biti neposredno uz prozor. No, postoje i biljke koje se zadovoljavaju sa svega 600 luksa tijekom 12 sati dnevno. Čak i njima neće biti dovoljno svjetlosti za zimskih dana, kad dan traje od 8 pa po prilici do 17 sati. U tom razdoblju, kao i na neodgovarajućim mjestima, ipak ćete biljke održavati zdravima i snažnima uz dodatno osvjetljenje.

241


cvjećarstvo

Prednost živine rasvjete U staklenicima se najčešće koristi živina rasvjeta, jer pruža optimalni spektar boja nužan biljkama. Snaga isijavanja je velika, a pritom razvija vrlo malo topline, što omogućuje da se rasvjetno tijelo može objesiti relativno blizu (na razmaku od oko 50 cm) nad biljkom. Jakost svjetla može se povećati izborom svjetiljki s reflektorom. Pojedinačne biljke možete osvjetljavati usmjerenim (fokusiranim) svjetiljkama, dok će za veću grupu biljaka biti prikladnije svjetiljke s većim kutom osvjetljavanja, odnosno koje osvjetljavaju veću površinu. Loša je strana takvih svjetiljki što moraju imati uređaj za pretpaljenje. Kod novijih modela je to već ugrađeno unutar sjenila. Puni intenzitet svjetlosti postiže se tek nakon nekoliko minuta nakon uključivanja svjetiljke. Jednako dugo moramo čekati, ugasimo li svjetiljku, da se ponovno upali.

Mješovita rasvjeta – ugodna oku Svjetiljka s mješovitim osvjetljenjem je kombinacija između živine rasvjete i obične žarulje. Manje je intenzivna od živine rasvjete te je radije koristimo za stambene prostorije. Razlikujemo svjetiljke koje daju svjetlo poput dnevnoga i one nešto toplijih boja. Udaljenost svjetiljke od biljke treba biti između 50 i 160 cm. Ovdje nije potreban uređaj za pretpaljenje. Žarulje s reflektirajućom površinom također pojačavaju intenzitet svjetla. Ovaj tip žarulja ima znatno duži vijek trajanja od običnih žarulja.

Fluorescentna rasvjeta Ove svjetiljke su poznate i pod imenom “neonska rasvjeta”. Za osvjetljavanje ih smještamo neposredno iznad biljaka. Fluorescentne svjetiljke namijenjene osvjetljavanju biljaka zrače pretežno u području crvenog i plavog dijela spektra, što je biljkama i potrebno.

Obične žarulje nisu pogodne Svaku žarulju kojom obično osvjetljavamo stanove ili radni prostor, oko 242


cvjećarstvo primjećuje kao jače ili manje svijetlu. Svjetlost se sastoji od valova različitih valnih dužina. Biljkama je za rast potrebna svjetlost sasvim drugačijih valnih dužina nego što je nama za čitanje i rad. Obične žarulje za rasvjetu potpuno su neprihvatljive za osvjetljavanje biljaka. One pretvaraju najveći dio potrošene energije u toplinsku koju onda isijavaju. Takve svjetiljke ne mogu biljkama nadoknaditi nedostatak dnevnog svjetla, pa biljke osvjetljavane običnim žaruljama nakon kratkog vremena počnu nekontrolirano rasti.

Biljke pogodne za umjetnu rasvjetu

uv e

ća

šta

po

60 no ,0 za 0

kn

rin u!

Afrička ljubičica (lat. Saintpaulia vrste); Pileja (lat. Pilea cadierei, Pilea caperata); Afrički kozlac, singonij (lat. Syngonium podophyllum); Ukrasne šparoge (lat. Asparagus densiflorus ‘Sprengeri’ i Asparagus setaceus); Aspidistra (lat. Aspidistra elatior); Kineski zimzelen (lat. Aglaonema sp.); Difenbahija (lat. Dieffenbachia sp.); Zmajevac (lat. Dracaena marginata, itd.); Paprati (lat. Asplenium nidus, Nephrolepis exalta bostoniensis, Cyrtomium falcatum, Adiantum vrste); Gumijevac (lat. Ficus elastica, Ficus lyrata, Ficus benjamina); Bršljan (lat. Hedera helix); Šeflera (lat. Schefflera arboricola); Sobna jela (lat. Araucaria heterophylla); Palme (lat. Crysalidocarpus lutenscens, Phoenix roebelenii, Chamaedorea elegans ‘bella’, Chamaedorea erumpens, Howeia forsteriana); Biberovac (lat. Peperomia obtusifolia, Peperomia caperata); Filodendron (lat. Philodendron oxycardium, Philodendron pertusum); Pleomele (lat. Pleomele reflexa, Pleomele thaliodes); Epiprenum (lat. Epiprenum aureus); Sansevijerija (svekrvin jezik, sablja, lat. Sanseveria trifasciata); Spatifil (lat. Spathiphyllum sp.); Klorofitum (lat. Chlorophytum comosum ‘Vittatum’).

Ako `elite saznati vi{e o sobnom i balkonskom cvije}u, svakako naru~ite ovu prakti~nu knjigu.

SOBNO I BALKONSKO CVIJEĆE

www.gospodarski.hr Trg bana Josipa Jela~i}a 3, 10000 Zagreb Tel. 01/ 38 43 555, 48 16 145 Fax: 01/ 30 77 725, 48 16 146 pretplatagospodarski-list.hr

Format knjige: 14 x 20 cm Opseg: 184 stranice u boji Bro{irani uvez

243


cvjećarstvo

Amarilis – veliki cvijet u malom loncu Amarilis ima lukovicu, dugačko i usko lišće i čvrstu uspravnu stabljiku koja nosi krupne i vrlo lijepe cvjetove. Cvijet je vrlo lijep i sliči na trubu, a mogu biti crveni, krem, ružičasti, bijeli i prugasti. Cvate u travnju i svibnju. Njega i uzgoj amarilisa su laki i jednostavni. Zimu ili u rano proljeće plitko se posadi, tako da samo pola lukovice bude u zemlji, u lonac, u laku zemlju, najbolje klijališnu, sa 1/3 listinca i dosta pijeska, i stavi na toplo (20 – 25 °C). U takvim uvjetima ubrzo počinje klijanje. Kad malo izraste, treba početi zalijevati, nikako prije, i to vodu ulijevati u podložak. Lonac se stavlja na svijetlo mjesto, gdje se prvo pojavljuje cvijet, a poslije i lišće. Što više raste, treba ga više zalijevati i češće prihranjivati.

Nakon cvatnje Osobito je važan postupak s biljkom nakon cvatnje. Tada treba umjerenim zalijevanjem održati listove svježima da lukovica može sakupiti što više hranjiva za iduću cvatnju. Biljku i dalje treba držati na svijetlom mjestu, a dobro će joj koristiti i povremeno prihranjivanje. Kad se listovi prestanu razvijati, zalijevanje se prorjeđuje. U fazi početka sušenja listova treba prestati zalijevati. Suhe listove treba ukloniti, a lonac s lukovicom staviti zimi na suho mjesto ujednačene temperature (10 – 12 °C). Amarilis je podrijetlom iz Meksika, ima ga više vrsta: Amaryllis vallota purpurea i Amaryllis robusta odlikuju se time da njihovo lišće ne opada ujesen, već ga i zimi zadrže. Njih treba umjereno zalijevati i držati na svijetlom i toplom mjestu, na 10 do 12 °C, a kad se želi izazvati cvatnja, stave se na toplije mjesto i češće zalijevaju.

Razmnožavanje Razmnožava se dijeljenjem mladih lukovica od starih i sjemenom. Mlade lukovice treba što dulje ostaviti uz staru lukovicu od koje su izrasle, da što bolje ojačaju. Sade se prvo u male lončiće, gornjeg promjera 7 cm, a kad se dobro ukorijene, presađuju se u veće lonce. Pri presađivanju lukovice se stave samo do pola u zemlju i umjereno zalijevaju. Ne zahtijevaju veliki lonac, ali im treba dobra i plodna zemlja. 244


cvjećarstvo

Cvijeće za sušenje Ako ste ljubitelj suhog cvijeća i volite njime uljepšati dom, tada možete s ubiranjem cvijeća početi već tijekom ljeta. Za sušenje se koriste mnoge uzgojene, ali i korovne vrste biljaka. Ovisno o vrsti, cvijeće se bere u različito doba. Neko će se cvijeće brati tek kad se samo osuši na stabljici, a drugo će se brati u cvatnji. Kod nekih vrsta oduševit će nas krasne sjemenke ili plodovi, a druge će nas vrste osvojiti ljepotom lišća ili prekrasnim paperjastim cvjetovima. No, na jedno se uvijek mora paziti, a to je da ubirete bilje kad je suho. Najbolje će biti u sredini dana kad se jutarnja rosa osuši ili se večernja vlaga još nije spustila. Ubrano se cvijeće obično sakupi u kitice (buketiće) i tako se suši. Važno je pri tome obratiti pažnju na veličinu kitica. Napravite male kitice koje će se lakše i brže sušiti. Ako su previše velike i stisnute, upljesnivit će se cijela kitica, umjesto da se osuši. Cvijeće će istrunuti. Uz to treba obratiti pažnju na količinu lišća na stabljici. Previše lišća i još k tome stisnutog, produžuje vrijeme sušenja. Zato je dobro da većinu ili sve lišće odstranite. Koliko će listića ostati, ovisi o veličini kitice i samom izgledu cvijeta. Lišće koje će se naći unutar kitice svakako je dobro odstraniti. Cvjetovi s velikim cvjetnim glavicama, pupoljci ruža ili veliki cvatovi hortenzija, najbolje će se sušiti pojedinačno. Tako će cvjetne stapke ostati ravne i sami cvjetovi će ostati lijepi i uspravni. Zato ih vežite pojedinačno i objesite ih naopačke. Male pupoljke ruža možete sušiti u većim kiticama, ali tada je najbolje da uklonite sve listove. Listovi u vanjskom krugu kitice mogu ostati, jer će se brzo osušiti i ostati kao dekoracija. Oni koji bi ostali unutar kitica mogli bi istrunuti i otežati – usporiti sušenje cijele kitice. Listove aromatičnih biljaka sušite rasprostrte na bugačicu ili na papirnatim ručnicima (salvetama). Nikako ih nemojte sušiti naglo na suncu. Za njih će biti primjereno mjesto sušenja neki tamni prostor, gdje se ne zadržava vlaga. Zato je zračni umjereno topli prostor – sušnica, primjeren za sušenje aromatičnog bilja. Listove tijekom sušenja povremeno nježno okrećite, tako da se što manje lomi i lagano suši s obje strane. 245


cvjećarstvo Za sušenje bilja (cvijeća) najbolje će vam poslužiti topao i zračan tavan. U takav prostor, ako nema krovne prozore, obično ne dolaze sunčeve zrake, koje nisu poželjne tijekom sušenja bilja. Ako sušite bilje za ukras, jaka svjetlost sunčevih zraka izblijedila bi boju cvjetova (latica) i lišća. Tako bi se izgubio čar ljeta koji želimo zadržati tijekom zime u osušenim cvjetovima. Kitice cvijeća objesite glavicama nadolje kako bi cvjetne stapke ostale ravne. Ako imate više kitica, objesite ih tako da se ne dodiruju. Potrebno je da zrak što bolje i lakše kruži između kitica. Kako bi se što brže osušilo cvijeće u kiticama, bitno je da prostor bude vrlo prozračan, a posebice ako je prostor mali. U malom prostoru sušnice (prostorije u kojoj sušite bilje) brzo se nakuplja vlaga. Stabljike lako napadne plijesan, a cvjetovi će otpadati. Zato prostor u kojem sušite bilje, zračite što češće. Dužina sušenja bilja je različita. To će ovisiti o pojedinoj vrsti, debljini stabljike, vremenskim uvjetima... Otprilike se može računati da će se u dobrim uvjetima bilje osušiti, ovisno o vrsti, za 7 do 25 dana.

Rododendroni Rododendron (Rhododendron) (hrvatski naziv je sleč, pjenišnik), je biljka za kisela tla, prekrasna, koja cvate tijekom svibnja i lipnja. Rododendroni mogu narasti prilično veliki, pa svakako vodite računa o tome. Ne samo da može narasti u visinu, već i u širinu. Stoga je rododendron pogodan za sadnju u velikim vrtovima. Rododendrona ima na stotine sorata pa ih stoga nećemo nabrajati. Ukratko ih možemo podijeliti u tri skupine: zimzeleni rododendroni velikih cvjetova viši od 2 m, zimzeleni rododendroni niži od 2 m i listopadni rododendroni. Boja cvijeta je različita: ružičasta, ljubičasta, crvena, bijela, žuta i narančasta. Prije sadnje u vrtu potrebno je popraviti tlo ako je siromašno. Kod sadnje isključivo se koristi treset kisele reakcije. Iskopajte jamu za sadnju nekoliko puta veću od biljke i puno dublju od lonca u kojem je posađena. Na dno jame stavite treset i posadite biljku u sredinu jame. Oko biljke prostor popunite kiselim tresetom. Ne sadi se dublje nego što je biljka posađena u loncu. Ako je tlo u vašem vrtu lužnato, odnosno ima visoku pH vrijednost s puno vapnenca, tada rododen246


cvjećarstvo drone sadite na podignute gredice. Tako će izbjeći dodir s vrtnom zemljom i moći će redovito dodavati svježi treset. Prirodno stanište rododendrona je rub šume pa im treba osigurati slične uvjete. Sadite ih na sjenovitom mjestu bez direktnog sunca. Mogu se saditi u sjeni vrtnog drveća. Najbolji dojam se postiže ako se sade barem po tri u skupini. Kako rododendroni bujno rastu i obilno cvatu, potrebno ih je redovito prihranjivati. Gnojivo se rasporedi po tresetu oko biljke. Pri zalijevanju ono će se otopiti i doći do korijena. Za gnojenje rododendrona koristite isključivo specijalno gnojivo za acidofilne biljke, one koje žive u niskom pH okruženju. Prihranjuju se u vrijeme vegetacije, od ožujka do kolovoza. Izvan tog razdoblja biljke miruju pa ih nije potrebno prihranjivati. Treset oko rododendrona mora uvijek biti vlažan. Kada oborine nisu dovoljne, moramo ih zalijevati. To znači da ih ljeti zalijevamo svaki peti dan. Prilikom zalijevanja nemojte koristiti vodovodnu vodu već isključivo kišnicu. Ljeti kišnicom prskajte cilju biljku svaki treći dan. Rododendron ima plitko korijenje pa nemojte rahliti tlo u neposrednoj blizini biljke. Kako bismo spriječili stvaranje pokorice na površini tla oko biljaka, zemlju oko njih malčiramo korom drveta u sloju od oko 10 cm. Ovo će zaštititi zemlju od isušivanja, a zimi je to dobra zaštita od smrzavanja. Nakon što ocvate, ocvale stabljike treba odrezati. To će biljke osloboditi dodatnog iscrpljivanja od stvaranja sjemena, a izgledat će urednije. Možda vam se uzgoj rododendrona čini previše kompliciran, no ako im osigurate navedene uvjete oni će vas nagraditi bujnim rastom i bogatom cvatnjom. A rododendroni u cvatu zaista su lijep ukras vrta. 247


cvjećarstvo

Vrt za alergične Sve je veći broj alergičara, osoba koje su alergične ili preosjetljive na pojedine tvari koje nas okružuju. Neki su osjetljivi na pojedine vrste hrane ili namirnica, neki su alergični na dlake kućnih ljubimaca, no velik je broj alergičara koji su osjetljivi na pelud različitih biljaPrava napast za alergičare, cvatnja lijeske ka. Kako alergija ne bira koga će zadesiti, tako je moguće da alergični budu i vlasnici kućnih vrtova i oni muku muče sa svojom alergijom. Gotovo da su osuđeni na stalni boravak u zatvorenom prostoru. Međutim, ako bolje razmislimo, i za alergičare je moguće urediti vrt u kojem će se osjećati posve dobro, bez suzenja očiju, kihanja, osipa i drugih komplikacija kojima su podložni. Rješenje je u kompromisu. Dakle, ako ste alergični, imate vrt, spremni ste na kompromise, tada vrt možete urediti tako da vam boravak u njemu ne uzrokuje tegobe uzrokovane alergijom. U bližoj prošlosti alergije su bile vrlo egzotične bolesti, no danas mnogi od njih pate. Oni koji su alergični na pelud biljaka znaju o čemu govorimo. U dugom vremenskom razdoblju, od siječnja do listopada, cvjetaju mnogobrojne biljke. Ako je vrijeme Ograda ukrašena ružama, idealna za alergičare vjetrovito, ovisno o jačini i smjeru vjetra, vjetar raznosi peludna zrnca u krugu od 300 km, a na vrhuncu cvatnje dnevno udahnemo oko 8000 peludnih zrnaca. U vrijeme intenzivne cvatnje za alergičare je najbolje izbjegavati bilo kakve aktivnosti na otvorenom. 248


cvjećarstvo Ako ipak ne možete bez vrta i vrtnih radova, zaštitite se pri radovima. Košnju i rezidbu živice prepustite susjedu ili prijatelju. Ako to želite sami obaviti, a alergični ste, nosite zaštitne rukavice, naočale, masku i odjeću. Nakon obavljenog posla presvucite radnu odjeću i odjenite svakodnevnu. Tuširanjem nakon obavljenog posla smanjit ćete količinu alergena na tijelu. Kako je koncentracija alergena najveća ujutro, vrtne radove obavljajte popodne. Pokušajte vrt urediti na način koji vam predlažemo. Hortenzija ne uzrokuje alergijske probleme Kao prvo, izbjegavajte otrovne biljke poput oleandera ili đurđica. Zamijenite ih hortenzijama koje ne uzrokuju alergijske reakcije. Travnjak je sasvim sigurno ukras vrta, no ako ste alergični, on može biti vrlo problematičan. Na travnatoj površini koncentrirana je velika količina peluda koji se pri košenju diže u zrak. Osim peluda, kod košnje se u zrak dižu i druge tvari koje nadražuju sluznicu (kumarin). Stoga se alergičarima preporučuje da travnjak zamijene pošljunčanom površinom. Ne brinite se previše za izgled, jer i pošljunčana površina može izgledati lijepo i predstavljati ukras u vrtu baš poput travnjaka. U vrtu sadite samo odgovarajuće biljke koje proizvode manje peluda. Uz mjesto za sjedenje sadite samo određene vrste grmlja koje također proizvode manje peluda, vejgelija i spireja idealni su grmovi za ovu priliku. Živicu zamijenite ogradom. Ogradu kasnije ukrasite ružama penjačicama ili pavitinom. Vodeni vrt, odnosno vodenu površinu u vrtu izbjegavajte jer mnoge vodene biljke su uzročnici alergije, a površina vode magnet je za pelud iz zraka. Mali vodoskok može biti dobra zamjena za vrtno jezerce.

Biljke za alergičare Kao što smo već rekli, ako ste alergičar, tada vodite računa o tome koje biljke sadite u svome vrtu. Od ljetnih cvjetnica preporučuju se: zijevalica, vodenika, mak, petunija, verbena, lobelija, maćuhica i potočnica. Grmolike cvjetnice pogodne za alergičare, a koje se mogu saditi umjesto travnjaka su: grančica, zvončić, mačja metvica, čestoslavica, plamenac, božur i astilba. Od grmova i stabala preporučuju se hortenzija, udikovina, dunjarica, aukuba, forzicija, spireja, vejgelija, ukrasne voćke, ruj i hibiskus. 249


cvjećarstvo Ispunite propisana pravila i dobit ćete potporu koju ste tražili. Moje iskustvo u proteklih 7 godina to potvrđuje. Szentlőric, Mađarska Jozsef Schott, ratar

!"#$%&'()!*!+,#%-( ((((((((((((((((((((((((."/'-%&#0($#12#$"3/" *,3&'

='"(4%1$/$3/,%0(4/$/.*#/$?,!"9(4"$2)$0,%!%<*9*$@"#)<.*A4/$0%'#%0,*!,)<./$0%'*9*4/$4%#"$,)&/'*,"$0,%*+!%<.#/$ *$0,%<"#/$0%'#%0,*!,)<.%B0,)C,"1D).*C$0,%*+!%<"E F*'#$9)$0%'*9*4)5$4%#"$()$/(0#)G.%$0,*1#).#/#)$!)2$HI$&%<*."5$#)$%(*&/,"9*$0,*C!"9'#*!)$;*#).)$*$4!"'*9)9/$0,%*+!%<"5$ 0,*<%.*#)9*$ +<,"!(9!).%#$ *(0,"!.%(9*$ 0,%*+!%<"5$ %A/!"9*$ ,/,"'.%$ ."('#)-)$ 9)$ 0%'#%0,*!,)<.*;*1"$ %(*&/,"9*$ 0,*1#),).$<%C%<"4E$?,!"9(4"$#)$/$0,%9)4'*C$JI$&%<*."$*+&,"<*'"$+"4%.(4*$%4!*,$4%#*$#)$%1%&/2*%$4%,*G9).#)$ 0%90%,"$*$0%!)2".#)$4%.4/,).9.%(9*$C,!"9(4)$0%'#%0,*!,)<)E ='"(4%1$ /$ 3/,%0(4/$ /.*#/$ *1"9)$ ('%D%<".$ 0,*(9/0$ #)<*.(9!).%1$ 9,K*G9/$ =.*#)$ /+$ +."9.%$ !)2"$ L*.".;*#(4"$ (,)<(9!"$0%90%,)E$M"$,"(0%'"&".#/$2)$!"1$D*9*$%4%$H$1*'*#",<*$4/."$&%<*G.#)$+"$*+,"!."$0'"2".#"$*$,/,"'.*$,"+!%#E

250

!"#$%&'"($#)$*+,"-).$/+$0%1%2$3/,%0(4)$/.*#)5 678$7,%#)49"$:7%90%,"$/(0%(9"!*$0%90/.%$ %0),"9*!.)$8&).;*#)$+"$0'"2".#"$/$(4'"</ ($3=$(9".<",<*1">

Saznajte više na 01/6002-700 www.apprrr.hr www.mps.hr


ljekovito

b i ljekovito l j e bilje

SJEMENKE za zdravo tijelo i bistar um Sjemenke se sve više pojavljuju u našoj prehrani i sve češće spominju kao čudesna hrana. Iz sjemenki se stvara novi život pa nije čudno što u sebi sadrže toliko životno važnih i vrijednih tvari. Dobro su opskrbljene masnoćama, osobito visokovrijednim uljima koja većim dijelom sadrže nezasićene masne kiseline, proteinima, mineralima, vitaminima i vlaknima. Mogu se jesti kao dio glavnog obroka, međuobrok ili kao začin drugim jelima. Nisu skupe, a ukusne su. Za dobro zdravlje jedite ih što češće.

Sjemenke lana Lan je jedna od najstarijih kultiviranih biljaka, od davnina cijenjena zbog vlakanaca od kojih se izrađuje tkanina te sjemenki iz kojih se dobiva ulje. Kako to ulje sadrži tvari nužne za očuvanje zdravlja, a one pomažu u uklanjanju brojnih zdravstvenih tegoba, njegova potrošnja i u nas je svakim danom sve veća. Pitomi ili pravi lan (Linium usitatissimum L.) je jednogodišnja biljka visine 30100 cm s uspravnom stabljikom razgranatom samo u gornjem dijelu i cvjetovima prelijepe modre boje. Plod je peteropregradni tobolac s plosnatim, sjajnim i smeđim sjemenkama duguljasto jajasta oblika, 5-9 mm u promjeru. Sjemenke su duge 2-6 mm, široke 2-3 mm i debele oko 1 mm. Danas u svijetu postoji nekoliko kultiviranih oblika lana od kojih su neki pogodniji za dobivanje vlakana, a drugi se uzgajaju zbog sjemena. Najveći proizvođači lana su Kanada (oko 34% svjetske proizvodnje) i Kina (oko 25% svjetske proizvod251


ljekovito bilje nje). Iz uzgoja se dobiva smeđi i zlatni lan, i dok neki tvrde da nema razlike u njihovoj hranjivosti, drugi smatraju da je zlatni lan ukusniji i hranjiviji od smeđeg. Nekada se lan zbog vlakanaca uzgajao i po selima Podravine, Zagorja, Gorskog kotara i Like, a postoje naznake da će se ta proizvodnja ponovno aktivirati.

Ljekovitost sjemenki lana Sjemenke lana najbolje je čuvati u staklenkama, u hladnom prostoru. Stanice lupine sadrže 3-10% sluzi, a same sjemenke oko 40% ulja, 20% bjelančevina, fosfatide (lecitin), fitosterole (sitosterol, dihidrositosterol itd.), lignane, vitamine B1, B2, B6, E, folnu kiselinu i nikotinsku kiselinu, mineralne tvari (bakar, magnezij, mangan, fosfor, selen, željezo, kalcij, cink itd.), mikroelemente (kadmij) i enzime. Sjemenke sadrže i cijanogeni glikozid linatastin, koji se pod utjecajem enzima razgrađuje u cijanovodičnu kiselinu i aceton, no i kod uzimanja veće količine sjemenki ne može doći do trovanja jer kiseli želučani sok inaktivira enzim linazu.U ljekovite svrhe koriste se cijele ili mljevene sjemenke. Čaj od sjemenki lana: 1-2 čajne žlice cijelih sjemenki močiti 6-8 sati u šalici hladne vode. Sluzavi čaj ocijediti, malo zagrijati i piti u manjim gutljajima 3-4 puta na dan. Pomaže kod upale sluznice želuca i crijeva jer sluzi prekrivaju upaljenu i nadraženu sluznicu, umanjuju prokrvljenost upaljenih dijelova i normaliziraju izlučivanje žlijezda sluznice. Čaj se grglja kod upale sluznice usta i ždrijela te kod promuklosti. Laneno sjeme, cijelo ili mljeveno, blago je i neškodljivo sredstvo za poboljšanje probave i čišćenje crijeva. U crijevima zbog bubrenja sluzi dolazi do povećanja volumena i pritiska na stijenke crijeva, što poboljšava peristaltiku, a ulje olakšava pražnjenje. Kod zatvora se 1-2 žlice cijelih ili mljevenih sjemenki pomiješa s jogurtom ili marmeladom od šljiva i prema potrebi uzima 2-3 puta dnevno. Svakodnevno konzumiranje lanenih sjemenki može sniziti razinu „štetnog“ LDL kolesterola koji je povezan sa srčanim bolestima, pretilosti, dijabetesom itd. Optimalna doza je jedna do dvije jušne žlice usitnjenih sjemenki dnevno. Za smanjenje valunga ženama u menopauzi preporučuju se četiri jušne žlice sjemenki dnevno. Takvo djelovanje vezano je uz fitohormone lignane koji uz to što ublažavaju simptome menopauze, smanjuju rizik od pojave hormonski ovisnih vrsta raka (dojke, maternice, prostate). 252


ljekovito bilje

Laneno ulje Laneno ulje (farmaceutske čistoće) se izvana koristi u obliku obloga kod ekcema, psorijaze i kožnih osipa, a iznutra kao blago sredstvo za čišćenje crijeva. U posljednje vrijeme sve se više rabi kao jestivo ulje, no važno je napomenuti da se tada koristi isključivo hladno prešano i nerafinirano ulje koje se obvezno čuva u hladnjaku, u bočicama od tamnog stakla. Ima samo jednu manu, a to je da mu trajnost nije dulja od 6 mjeseci. To se djelomično rješava dodavanjem antioksidansa. Ulje dobiveno takvim postupkom sadrži dvije važne esencijalne masne kiseline, alfa linolensku i linolnu. Riječ je o masnim kiselinama koje organizam sam ne može proizvesti već ih mora dobiti hranom. Iznimno su važne za sve metaboličke procese u ljudskom tijelu. Alfa linolna kiselina pripada poznatoj skupini omega 3 masnih kiselina i laneno ulje je sadrži 40-60%, dok linolna kiselina pripada skupini omega 6 kiselina i ulje je sadrži 16-25%. To je za unos u organizam idealan omjer omega 3 i omega 6 masnih kiselina, tj. približno 4:1. Zbog takva sastava laneno ulje pridonosi smanjenju kolesterola i triglicerida u krvi, snižava krvni tlak, smanjuje rizik od srčanih bolesti i ublažava upalne procese u zglobovima. Sve se više koristi i kao prevencija kanceroznim bolestima, ali i u samom liječenju karcinoma i raznih sistematskih bolesti. Za to je zaslužna velika njemačka znanstvenica 20. stoljeća, fizičarka i biokemičarka, sedam puta nominirana za Nobelovu nagradu, dr. Johanna Budwig. Svoj znanstveni rad posvetila je istraživanju metabolizma masnoća i isticala štetnost uzimanja trans-masnih kiselina (npr. margarin), koje stvara čovjek industrijskom obradom prirodnih masnih kiselina. Ispitujući krv oboljelih od raka i drugih težih bolesti, ustanovila je da je ona deficitarna esencijalnim masnim kiselinama i istraživala, pojednostavljeno rečeno, kako organizam očistiti od loših tvari, a dostaviti mu dobre tvari. Složila je uljno proteinsku prehranu čiji je glavni sastojak hladno prešano ulje lana dobro promiješano ili izmiksano sa svježim kravljim sirom. Za poznati „Budwigin doručak„ 3 velike žlice posnoga, kravljeg sira promiješaju se s 1 velikom žlicom lanenog ulja i malo jogurta ili mlijeka, radi lakšeg miješanja. Može se dodati i nešto biljnih začina, voća ili jezgri oraha, badema itd. Za poboljšanje zdravstvenog stanja terapiju treba provoditi nekoliko tjedana. Laneno ulje se ne koristi za kuhanje već se dodaje hrani nakon kuhanja ili pri posluživanju. Visoka temperatura može zdrave masnoće pretvoriti u štetne. 253


ljekovito bilje

Sjemenke suncokreta Suncokret je biljka koja najbolje oslikava vedre i tople ljetne dane. Iako ga najčešće spominjemo kao važnu uljaricu ili cvijet koji stvara poseban ugođaj na vrtu ili okućnici, njegovi jezičasti cvjetovi („latice“) koriste se za jelo i liječenje još od vremena Maja, a sjemenke se sve više uključuju u svakodnevnu prehranu. Suncokret (Helianthus annuus) je jednogodišnja zeljasta biljka koja naraste u visinu do 4 m, dok korijen može prodrijeti u dubinu i do 3 m. Veliki, nazubljeni, grubo dlakavi listovi srcolikog oblika, s dugim peteljkama, smješteni su na stabljici naizmjenično. Cvjetne glavice promjera 10-40 cm razvijaju se pojedinačno na vrhovima stabljike i ogranaka, a sastavljene su od nekoliko tisuća cvjetova. U središtu cvjetne glavice su žutosmeđi cjevasti cvjetovi, a po rubu žuti, jezičasti cvjetovi („latice“) dugi i do 10 cm. Iz središnjih cvjetova razvijaju se crni ili sivi plodovi prošarani bijelim, sivim ili smeđim prugama. Botanički naziv Helianthus potječe od grčkih riječi helios, što znači sunce, i anthos, što znači cvijet. Biljka potječe s jugozapada sjeverne Amerike, iz Perua i Meksika. Maje su ga štovali kao simbol svjetlosti i plodnosti, a čaj od „latica“ ili pržene latice, listove i peteljke koristili kao afrodizijak. I Kinezi već tisućama godina koriste sve dijelove suncokreta u tradicionalnoj kineskoj medicini. Početkom 16. stoljeća španjolski kršćanski misionari donijeli su suncokret u Europu, uglavnom kao ukrasnu biljku, a masovni uzgoj počinje od 18. st., najprije u Rusiji i Njemačkoj. Danas se uzgaja u cijelom svijetu, najčešće za proizvodnju ulja ili kao stočna hrana. Zbog dubokog korijena i mogućnosti upijanja velike količine vode i različitih tvari iz tla suncokret se često koristi za isušivanje močvarnog tla, ali i za čišćenje tla od radioaktivnih tvari, kao što se to radilo u Ukrajini nakon černobilske katastrofe. Jezičasti cvjetovi, tzv. latice suncokreta u narodnoj medicini nekih europskih zemalja koriste se za pripremu čajnih mješavina ili kapi kod povišene temperature, groznice, želučanih, crijevnih i dišnih tegoba. Često se spominju i kao afrodizijak. U azijskim zemljama od njih se čak rade pripravci protiv malarije i tuberkuloze. Latice imaju gorkast i sluzav okus i blago mirišu na med, a sadrže flavonske heterozide, antocijanske glikozide, ksantofil, kolin, betain, karotenoide, sapogenine, fitosterine i suncokretovu kiselinu. 254


ljekovito bilje Čaj od “latica”

1 žlicu suhih, usitnjenih latica preliti sa 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i procijediti nakon 5-10 minuta. Piti dvije šalice čaja tijekom dana, po želji zaslađenog medom. Tinktura latica

3-4 žlice suhih latica staviti u manju staklenku sa širokim grlom, preliti sa 2 dl 70%-tnog alkohola i dobro zatvoriti. Ostaviti na sobnoj temperaturi i povremeno promiješati. Nakon 3-4 tjedna procijediti i čuvati u tamnoj bočici. Uzimati 2 puta dnevno po 1 čajnu žličicu tinkture u malo vode ili čaja. Latice se mogu koristiti i za pripremu vina. 80 g suhih latica prelije se s 1 l bijelog vina i ostavi stajati 15 dana uz povremeno miješanje. Pije se 2 puta dnevno po 1 likerska čašica vina. Sjemenke suncokreta najviše se koriste u prehrambenoj industriji za dobivanje ulja i margarina, u kemijskoj (sapuni, glicerin, boje i lakovi) i farmaceutskoj industriji te u proizvodnji ptičje hrane. Sve se više koriste i u domaćinstvu, sirove ili pržene jer sadrže pregršt korisnih sastojaka. Jedu se oljuštene jer ljuskice sadrže oko 60% neprobavljivih sastojaka, a uz to u ljuskama suncokreta koji nije iz biološkog uzgoja ima više pesticida nego u samim sjemenkama jer su im jače izložene. Kvalitetne sjemenke moraju biti čvrste, cijele i imati slatkast miris orašastog voća. Mogu se čuvati do 3 mjeseca u hladnjaku i do 6 mjeseci u ledenici. Idealan su dodatak kruhu i pecivu, zelenim salatama, salatama od tunjevine, puretine ili piletine, svježem siru, jogurtu, varivima itd. Mogu se grickati između obroka. 100 g sjemenki ima energetsku vrijednost od 2450 KJ (585 kcal), a sadrži 25 g bjelančevina, 42 g ulja, 21 g ugljikohidrata, 4 g biljnih vlakana, beta karoten, vitamine B skupine (B1 2,3 mg, B2 0,25 mg), vitamin E (76 mg), kalij (710 mg), kalcij (100 mg), magnezij (396 mg), fosfor (618 mg), Zn (5,1 mg), Fe (6,8 mg) itd. Vitamin E i selen kao snažni antioksidansi neutraliziraju djelovanje slobodnih radikala i tako štite organizam od brojnih bolesti kao što su npr. kardiovaskularne bolesti i maligna oboljenja. Vitamin E važan je i za održavanje intelektualnih funkcija mozga, dok je npr. B1 važan za stvaranje acetilkolina, neurotransmitera nužnog za pamćenje. Tu su i višestruko nezasićene masne kiseline, od kojih je posebno važna linolna kiselina. Suncokretovo ulje se najčešće koristi u prehrani. Kod pripreme salata i povrća najbolje je koristiti hladno cijeđeno ulje jer se kod njega ne smanjuje 255


ljekovito bilje količina nezasićenih masnih kiselina, od kojih je najvažnija linolna (65%), što se inače događa u proizvodnji toplim tehnološkim postupkom. Osim u prehrani, ulje se nekada koristilo i kao sredstvo za masažu kod grčeva u nogama i reumatskih bolova, kao oblog za rane i opekline te za čišćenje crijeva. Često se spominje i uljna terapija dr. F. Karacha koja se temelji na mućkanju 1 čajne (do 1 jušne) žlice hladno prešanog i nerafiniranog suncokretovog ulja u usnoj šupljini 15-20 minuta, nakon čega se bijela tekućina obavezno ispljune. Ako je ispljunuta tekućina još žuta, mućkanje je bilo prekratko. Usta se nakon postupka više puta isperu vodom, a zubi operu četkicom i pastom za zube. Terapija se temelji na otklanjanju štetnih tvari iz organizma preko sluznice u usnoj šupljini i očuvanju zdrave mikroflore. Obično se provodi ujutro prije jela, a postupak se može ponoviti tri puta na dan, prije jela i na prazan želudac. Kod akutnih bolesti provodi se uzastopno 2-4 dana tj. do otklanjanja simptoma, a kod kroničnih bolesti kroz duže vrijeme. Potpuno je neškodljiva pa se može provoditi i preventivno. Dobri rezultati postižu se i kod paradentoze i krvarenja desni.

Sjemenke maka Makovi su rod s velikim brojem vrsta od kojih se neke uzgajaju kao industrijske ili ukrasne, a druge rastu kao samonikle biljke. Kako svježe biljke sadrže i vrlo opasne tvari, najbolje je uživati u kolačima i jelima sa sjemenom maka. Vrtni mak, opijumski mak, bijeli mak ili drijemak (Papaver somniferum) je jednogodišnja biljka visine i do 150 cm. Duguljasti, duboko urezani listovi i stabljika su goli i modrikastozelene boje. Cijela biljka sadržava bijeli mliječni sok. Početkom ljeta na vrhu stabljike razvija se pojedinačni, veliki cvijet od četiri latice svijetlocrvene, ljubičaste ili bijele boje s tamnom mrljom na dnu. Plod je okrugla sjemena glavica (tobolac) s nekoliko odjeljaka koji sadrže mnoštvo sitnih, tamnoplavih sjemenki. Nakon što se zareže nezreli sjemeni tobolac, iz njega curi mliječni sok. Sušenjem mliječnog soka dobiva se opijum. Sjemena glavica s vremenom odrveni, a sjemenke dozore i tada postaju jestive. Vrtni mak se u domaćinstvima uzgaja zbog sjemena, a u farmaceutskoj industriji za dobivanje jakih analgetika, morfija i kodeina, kao i za proizvodnju ilegalne droge, heroina. Osim zrelog sjemena svi dijelovi opijumskog maka vrlo su opasni i ne smiju se upotrebljavati. 256


ljekovito bilje Sjemenke ne sadrže ni jedan alkaloid koji se nalazi u tobolcima. Bubrežastog su oblika, hrskave teksture, slatkastog mirisa i blagog okusa na orahe. Suše se i upotrebljavaju cijele ili mljevene u kruhu, kolačima, slanim i slatkim jelima. Podsjetimo se samo na tradicionalnu makovnjaču, bučnicu, valjuške s makom, knedle sa šljivama posipane makom, torte itd. Sjemenke maka koristile su se kao hrana i začin još u antičko doba. Stari Grci su za snagu i zdravlje pili napitak od vina, maka i meda. 100 g sjemenki maka ima energetsku vrijednost od 533 kcal ili 2231 kJ. Sadrže 4,2 g ugljikohidrata, 20,2 g bjelančevina i 41,6 g masti. Bogate su vlaknima (20,5 g), koja dugo održavaju sitost i osiguravaju dobru probavu. Sadrže vitamine B skupine, E vitamin i brojne minerale: mangan, bakar, kalcij, fosfor, magnezij, željezo, cink itd. U 100 grama sjemenki ima oko 30,8 g nezasićenih masnih kiselina, prije svega linolne i oleinske, o kojima se u posljednje vrijeme sve više govori zbog pozitivnog djelovanja na krvožilni sustav, metabolizam i usporavanje pojave raka. U Europi se uzgaja mak s plavosivim sjemenkama, poznat pod nazivom plavi mak. No sjemenke maka mogu biti i žute ili smeđe boje. Žute sjemenke potječu iz Indije od maka bijelih cvjetova, a smeđe su obično turskog porijekla. Iz sjemenki maka dobiva se i ulje koje je svijetložute boje, mirisa na zrelo sjeme maka i blago orašastog okusa. Njegova aroma posebno dolazi do izražaja u jelima od maka. Često se koristi u orijentalnoj kuhinji. Divlji mak, poljski mak, bulka ili mak turčinak (Papaver rhoeas) samoniklo raste kao korov po poljima, uz poljske putove i željezničke nasipe, na napuštenim i neobrađenim tlima. Nekada je bio osobito čest među žitom, no danas ga zbog upotrebe herbicida ima sve manje. Jednogodišnja je zeljasta biljka s 30-50 cm visokom uspravnom stabljikom prekrivenom stršećim dlakama. Listovi su perasto razdijeljeni, donji na peteljkama, a gornji sjedeći. Pojedinačni cvjetovi razvijaju se na vrhu stabljike, a sastoje se od četiri velike, nježne latice jarko crvene boje sa sjajnom modrocrnom mrljom pri dnu i brojnih crnih, dugačkih prašnika. Nakon cvatnje razvijaju se plodovi, ovalni sjemeni tobolci s mnogo sićušnih plavosivih sjemenki bubrežastog oblika. Svježa biljka nije tako otrovna 257


ljekovito bilje kao njen srodnik vrtni mak jer ne sadrži opasne opijumske alkaloide, no u svom sastavu ima do 0,12% manje opasnih alkaloida (npr. readin), antocijane, gorke tvari, smole, trjeslovine, saponine i sluzi. Danas se ova biljka u fitoterapiji gotovo ni ne koristi, iako su se u prošlosti čaj i sirup od latica često koristili kod upale grla, kašlja, promuklosti, bronhitisa, nervoze, nesanice i depresije. Cvjetovi (Rhoeeados flores) se beru u početku cvatnje, a latice se suše na sjenovitom mjestu, raspoređene u jednom sloju i ne smiju se tijekom sušenja okretati. Čaj od latica maka turčinka: 1 čajnu žlicu suhih latica preliti s 2,5 dl kipuće vode, procijediti nakon 5 minuta. Piti tijekom dana dvije šalice čaja zaslađenog medom. Sirup od latica divljeg maka: 80 grama suhih latica preliti s litrom kipuće vode, dodati sok jednog limuna i ostaviti da odstoji preko noći. Sljedeći dan tekućinu ocijediti, dodati 1 kg šećera i kuhati na laganoj vatri oko 20 minuta. Vrući sirup uliti u zagrijane staklenke i čuvati na hladnom i tamnom mjestu. Uzimati 3 puta dnevno po 1 žlicu sirupa. Latice poljskog maka mogu se upotrijebiti za bojenje vina, rakija i napitaka. Sjemenke divljeg maka mogu se koristiti kao začin u kuhinji, a smiju se brati tek kad su tobolci potpuno zreli i suhi tj. kad se čuje šuštanje sjemenki pri protresanju tobolca. Imaju ugodan okus i miris po orasima.

Sjemenke buče Bundeva, buča, tikva ili misirača (Cucurbita pepo L.) jednogodišnja je zeljasta biljka s bodljikavom, dlakavom stabljikom i velikim, srcolikim, peterodijelnim, po rubu nazubljenim listovima. Cvjetovi su zvonoliki, žuti, sa zašiljenim laticama, jednospolni, a muški su veći od ženskih. Plod je velika okrugla ili duguljasta boba čija je vanjska kora dosta čvrsta, a unutrašnjost ispunjena sočnom mesnatom pulpom i sjemenkama. Domovina bundeve su tropska i subtropska područja Južne Amerike gdje se uzgajala kao hrana. U Europu je stigla tek u 16. stoljeću i to kao ukrasna biljka, a donijeli su je Španjolci. Do sada je uzgojeno više od 800 vrsta ove biljke. Najčešće se spominje obična ili poljska bundeva koja daje plodove teške i do 100 kg, a uzgaja se najviše za stočnu hranu. U prehrani se sve više koriste druge vrste. Argenta (Cucurbita moschata „Argenta“) je bundeva kruškolikog oblika, slatkog mesa zagasitonarančaste boje. Hokkaido bundeva 258


ljekovito bilje (Cucurbita maxima Duch.) je jedna od najboljih i najcjenjenijih bundeva za jelo. Ima jarko narančastu ili crvenu koru i oblik glavice luka. Najčešće je teška oko 1 kg, no može narasti i do 5 kilograma. Odlikuje se aromatičnim, ukusnim mesom čiji okus podsjeća na kesten. Posebno je pogodna za izradu slastica. Turkinja, zimska tikva ili pečenica ima sivozelenu, žutu ili crvenkastu koru i narančastu pulpu, a najčešće se jede pečena, iako se može koristiti i za druga jela. Kora joj je izrazito čvrsta pa se često koristi i u dekorativne svrhe. Butternut bundeva (C. moschata) kruškolikog je oblika, svijetložute kore i svjetlijeg mesa. Ima dugi vijek trajanja, jestiva je i nakon dvije godine. Može narasti do 2 kg težine. Bundeva je zdrava hrana

Bundeva je namirnica s vrlo malom energetskom vrijednošću, koja iznosi oko 28 kcal na 100 grama, pa je osobito pogodna za dijetalnu prehranu osoba s povišenom tjelesnom težinom i dijabetičara. Preporučuje se i kod želučanih ili crijevnih tegoba jer je lako probavljiva. Sadrži 90% vode, 1,1% bjelančevina, 0,1% masti i 5,5% ugljikohidrata. Zahvaljujući pektinima, celulozi i drugim biljnim vlaknima koja sadrži, pomaže u regulaciji probave. Budući da je odličan diuretik, koristit će i kod upale mokraćnih puteva, reumatskih tegoba i uloga (gihta). Potiče rad jetre i pospješuje izlučivanje žuči, te se preporučuje osobama s kožnim bolestima, osobito psorijazom. Djelotvorna je i kod povećanog kolesterola u krvi, jača zaštitnu ovojnicu živaca i djeluje smirujuće. Povoljno djeluje na jačanje imuniteta. Oblog od svježe naribane bundeve koristi se za ublažavanje tegoba kod proširenih vena. U žuto-narančastom plodu nagomilano je bogatstvo minerala i vitamina: kalij (383 mg%), fosfor, kalcij, željezo, mangan, karotenoidi (alfa-karoten, beta-karoten, zeaksantin, beta-kriptoksantin), vitamini B grupe (B1, B2, B6, niacin, folnu kiselinu), vitamin C i vitamin E. Alfa i beta-karoten poznati su kao spojevi provitamina A, snažnog antioksidativnog i protuupalnog agensa, dok je za beta-kriptoksantin ustanovljeno da povoljno djeluje na zdravlje pluća. Zbog velike dobrobiti za organizam, bundeva bi se trebala što češće naći na svakom stolu. Može se jesti kuhana, pečena u pećnici, pržena i pirjana. Najzdravija je kuhana na pari jer ne dolazi do gubitka hranjivih tvari topivih u vodi, a 259


ljekovito bilje ujedno na taj način ima najbolji okus. Od nje se najčešće pripremaju slana, a sve češće i slatka jela: juhe, variva, salate, bučnice, umaci, rižota, njoke, lazanje, ravioli, kolači, pekmezi, marmelade i druge slastice. Krem juha od buče

Sastojci: 500 g očišćenog „mesa“ buče, 2 krumpira (oko 200 g), 1 mrkva, 1 poriluk, 1 žlica maslaca, manji komad svježeg đumbira, 1,5 dl slatkog vrhnja, 7 dl povrtnog temeljca ili vode, sol, papar. Priprema: meso buče i oguljeni krumpir izrezati na kockice, poriluk na ploške, a mrkvu naribati. Đumbir oguliti, naribati i dobro izmiješati s vrhnjem. Na zagrijanom maslacu kratko propirjati poriluk, dodati buču, krumpir i mrkvu i sve zajedno pirjati još pet minuta. Zaliti temeljcem ili vodom i kuhati na laganoj vatri dok sastojci ne omekšaju, oko 25-30 minuta. Juhu kremasto izmiješati štapnim mikserom ili u električnoj miješalici, začiniti solju i paprom po ukusu i još malo prokuhati da se svi sastojci prožmu. Prije posluživanja ukrasiti žlicom kreme od vrhnja i đumbira. Umjesto kreme od vrhnja može se dodati nasjeckanog peršina ili kratko popržene i usitnjene sjemenke buče. Juha će biti još ukusnija ako se buča ne kuha nego ispeče u pećnici. Kolač od bundeve

Sastojci: 250 g hokkaido bundeve narezane na kockice, 200 g šećera, 1 jaje, 40 g maslaca, 250 g brašna, ½ praška za pecivo, ½ žličice cimeta, 1 dl vode, 50 g grožđica, 50 g nasjeckanih oraha. Priprema: bundevu skuhati u što manje vode, ocijediti i izmiješati u pire. Izmiksati maslac sa šećerom i jajima pa dodati buču i ostale sastojke. Peći u pećnici na 180 ˚C oko 40 minuta. Bundeva u kozmetici

Bundeva dobro djeluje na kožu iznutra, ali i izvana. Maska pripremljena od svježeg, izmiksanog „mesa“ bundeve osvježit će kožu lica, opskrbiti ju potrebnim vitaminima, očistiti i suziti pore. Posebno je pogodna za kožu sklonu aknama i miteserima. Ta stara znanja iskorištena su u kozmetičkoj industriji koja proizvodi pripravke s ekstraktom bundeve za njegu masne i problematične kože sklone pojavi akni. U novije vrijeme istražena je i biokemijska podloga takvog djelovanja budući da su u sjemenkama bundeva izolirane tvari koje imaju antiseboroički učinak. 260


ljekovito bilje Bundeva i Noć vještica

Noć vještica veže se uz stare Kelte koji su još prije 2500 godina živjeli na prostorima današnje Škotske, Irske i Engleske. Oni su 1. studenog slavili kao početak nove godine i kao najveći blagdan u godini posvećen bogu Suncu, ali i gospodaru smrti, kojeg je trebalo umilostiti. Prema toj predaji noć uoči 1. studenog tj. prije odlaska u kraljevstvo mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove te nakratko dolaze na Zemlju kako bi potražili toplinu u svojim nekadašnjim domovima. I dok su neki na pragovima svojih kuća ostavljali hranu kako bi duhove udobrovoljili, drugi su na prozore stavljali izdubljenu repu s upaljenom svijećom kako bi se grješne duše uplašile i otišle, a dobre pronašle put kući. Početkom 9. stoljeća kršćanska crkva zabranila je ovaj poganski običaj starih Kelta, ali je zadržala njihov običaj slavljenja dana mrtvih. Sredinom 19. stoljeća mnogo je Iraca i Škota iselilo u Sjevernu Ameriku, a sa sobom su donijeli i svoje običaje. U Americi su velike žute i narančaste bundeve zamijenile repu i tako je običaj dubljenja i rezbarenja bundeva i obilježavanja Noći vještica prenesen u mnoge europske zemlje pa i kod nas. Sjemenke bundeve

Sjemenke čine 10 posto ukupne težine ploda. Sadrže oko 30% bjelančevina, 40 posto masnog ulja te nešto smole, eteričnog ulja i šećera. Bogate su željezom, fosforom, kalijem i kalcijem, magnezijem, selenom, cinkom, beta karotenom, folnom kiselinom itd. Grickajući sjemenke, u organizam unosimo omega-3 i omega-6 masne kiseline, poznate po svom protuupalnom djelovanju i pozitivnom djelovanju na krvne žile, srce, vid, dobro raspoloženje itd. Posljednjih desetljeća sjemenke dobivaju na važnosti zbog dokazane djelotvornosti kod upalnih procesa prostate. Učestalo i bolno mokrenje, sporo i nepotpuno pražnjenje mjehura, ili isprekidan mlaz mokraće te mokrenje tijekom noći su tegobe kod dobroćudnog povećanja prostate, iznimno su neugodne i uzrokuju probleme u svakodnevnom životu. Sjemenke bundeve sadržavaju kukurbitacine koji u određenoj mjeri sprečavaju pretvaranje muškog spolnog hormona testosterona u srodan spoj dihidrotestosteron koji potiče bujanje stanica prostate. Osim toga, pola šalice sjemenki može sadržavati i do 8 mg cinka, koji dokazano smanjuje veličinu prostate, a njegov nedovoljan unos putem hrane vezan je i s osteoporozom kuka i kralježnice kod starijih osoba. Sjemenke su bogate i aminokiselinama, alaninom, glicinom i glitaminskom kiselinom. Redovitim uzimanjem sjemenki (tri puta dnevno po 1 jušna žlica) povećava se protok urina i smanjuju tegobe vezane uz dobroćudno povećanje prostate. Sirove bučine sjemenke imaju sladak, orašast okus, a za posebniji okus treba ih prepeći. Kako visoka temperatura 261


ljekovito bilje može uništiti njihove esencijalne masne kiseline, preporučljivo je kupovati sirove sjemenke i peći ih 15-20 minuta na 70-75 ºC. Sjemenke bundeve poznate su kao zdrava grickalica ili dodatak kruhu, pecivima, salatama, no sve se češće koriste i u slasticama, posipane po sladoledu... Bučino ulje Iz sjemenki bundeve dobiva se tamno i gusto ulje bogatog i karakterističnog okusa i mirisa sličnog kikirikiju. Zbog izrazito tamne boje zove se i crno ulje. Može se proizvesti hladnim i toplim postupkom. Kod hladnog postupka sjemenke se samo usitne i prešaju ili se prije toga još vrlo blago zagriju da bi se poboljšala učinkovitost prešanja. Takvo je ulje najzdravije za uporabu. Pri toplom postupku sjemenke se prije prešanja poprže na temperaturi od 60 ºC. U našoj zemlji najviše ulja proizvodi se u Podravini i Slavoniji, a u Europi u Sloveniji i Austriji. Bučino ulje sadrži pravo bogatstvo vitamina i minerala: beta karoten (provitamin A), vitamin E, C, vitamine B grupe, minerale: kalcij, magnezij, fosfor, kalij te nešto željeza, cinka i mangana. Tu je i lecitin, prirodni emulgator koji pomaže kod ateroskleroze jer otapa ovapnjenja u krvnim žilama te pozitivno djeluje na snižavanje kolesterola u krvi, bjelančevine i salicilna kiselina. Svježe ulje sadrži više od 60% nezasićenih masnih kiselina koje znatno variraju u svom rasponu (oleinska 17,0-39,5% i linolna 18,1-62,8%), a od zasićenih masnih kiselina palmitinsku (12,6-18,4%) i stearinsku (5,1 -8,5%). Bučino ulje najčešće se koristi za začinjanje salata (osobito grah salate, salate od zelja, krumpir salate, zelene salate), ali i za kreiranje zanimljivih vizualnih efekata pri ukrašavanju i serviranju jela. Kao terapija uzima se 1 velika žlica dnevno, samostalno ili u umaku, sa salatom, kuhanim povrćem itd. Ulje ima pozitivno djelovanje na prostatu (kod benigne hipertrofije prostate) te ublažava tegobe pri upalama urinarnog trakta. Sjemenke sezama Sezam (Sesamum indicum L.) je jednogodišnja biljka s uspravnom stabljikom visine i do 2 m. Listovi su lancetasti, s dugom peteljkom. U pazušcima gornjih listova razvijaju se pojedinačni cvjetovi bijele do ljubičaste boje. Plod je mahuna s velikim brojem sjemenki koje kad sazriju ispadaju iz komuške pa se stoga beru dok još nisu potpuno zrele i suhe. Postoje brojne vrste i varijeteti sezama koji se uglavnom razlikuju po boji sjemena, a ona može biti bijela, smeđa ili crna. Kod nas se najčešće prodaju oljuštene ili neolju262


ljekovito bilje štene sjemenke bijelog sezama. Smatra se da je zemlja porijekla sezama Indija, odakle se širio u kuhinje Bliskog istoka, Afrike i Azije i postao jedan od najvažnijih sastojaka u tradicionalnim jelima, kolačima, slatkišima i namazima u tim krajevima. Prije uporabe dobro je sjemenke popržiti, zgnječiti ili samljeti jer će u protivnom proći kroz probavni trakt neprobavljene. U sjemenkama se nalazi oko 50% ulja, 10% ugljikohidrata, 17,7% proteina, 11% dijetalnih vlakana, znatne količine minerala (5,3%) i nešto vitamina (B1, B2, B6, nikotinska kiselina, folna kiselina i vitamin E). Sjemenke su odličan izvor kalcija (783 mg u 100 g sjemena), fosfora (607 mg), kalija (458 mg), magnezija (347 mg), cinka (7,8 mg), željeza (14,6 mg), mangana (2,5 mg), bakra (4 mg) i selena (5,7 mikrograma). Od davnih je vremena u zemljama gdje se uzgajao smatran ljekovitom hranom i namirnicom koja usporava starenje. Zbog bogatstva kalcija pomaže u sprječavanju gubitka koštane mase, a zajedničko djelovanje ostalih sastojaka pomaže kod bolova i upala koje izaziva reumatoidni artritis. Namaz od sjemenki (tahini) posebno se preporučuje osobama koje imaju problema sa zarašćivanjem kostiju. U sjemenkama se nalaze i fitonutrijenti sezamin i sezamolin, koji pripadaju lignanima, grupi dijetalnih vlakana koji pomažu pri snižavanju kolesterola i povišenog krvnog tlaka te imaju hepatoprotektivni učinak. Bogatstvo fitoestrogena čini sezam dobrom namirnicom za žene u menopauzi. Od sezama se priprema i mlijeko koje je osobito pogodno za osobe koje ne podnose kravlje mlijeko budući da nemaju enzim laktazu (koji razgrađuje mliječni šećer laktozu) ili su alergične na neki protein u kravljem mlijeku. Sjemenke se u kuhinji koriste posipane po kruhu, pecivima ili se dodaju pivskom tijestu ili krušnim mrvicama kod prženja i pohanja namirnica od povrća, mesa ili ribe, a izvrsno dopunjuju i jela od tjestenine ili riže. Gomashio

Gomashio je tradicionalni makrobiotički začin koji se priprema prženjem sezama i morske soli na tavi. 10 žlica sezama izmiješa se sa 1 žlicom morske soli i lagano poprži na suhoj tavi dok ne porumeni i počne puštati ugodan miris. Smjesa se ohladi i usitni tučkom ili u mlincu za kavu. Čuva se u staklenoj posudi s poklopcem. Koristi se umjesto soli za začinjanje salata, jela od kuhanog povrća, riže itd. 263


'''"(#   



ljekovito bilje

)    

   

  

   -

 -   

   

 

 ,



      

#&'"'#%&"#!$#& #)"#$'$# +!*#%((+''#"$#"# )%&'(& ( *"!$!&%$ 

!"#!$%&'()*+!,-.&"&/)$)0 264


ekologija

ekologija

Plodored u ekološkom sustavu gospodarenja Razvojem ekološke svijesti i brigom za zdravim načinom života u poljoprivrednoj proizvodnji posljednjih se tridesetak godina u svijetu počeo širiti ekološki prihvatljiv sustav gospodarenja poljoprivrednim prostorom koji definiramo kao “ekološka” ili “organska” poljoprivreda. Kod nas se ona postupno uvodi u poljoprivrednu praksu u zadnjih desetak godina od kada je 2001. godine donesen Zakon o ekološkoj poljoprivredi i njemu pripadajući pravilnici. Ekološkom proizvodnjom se smatra ona poljoprivredna proizvodnja u kojoj se ne koriste kemijski sintetizirana zaštitna sredstva i lako topiva gnojiva. Proizvodi iz takve proizvodnje koji dolaze na tržište moraju biti propisno označeni i na sebi nositi markicu koja se dobije od nadležnog Ministarstva nakon što su cijeli proizvodni proces registrirale i kontrolirale nadzorne stanice i laboratorij. Međutim, ekološkim sustavom proizvodnje možete se baviti u svom vrtu, za svoje potrebe, bez spomenutih registracija i nadzora. Temelj takve proizvodnje hrane je da se cijeli proizvodni proces bazira na ravnoteži u sustavu tlo-biljka-životinja-čovjek i zatvorenom krugu hranjivih tvari u njemu. Naime, cijeli je sustav postavljen zatvoreno tako da se sva sredstva (npr. gnojiva, pripravci za zaštitu od štetočinja) nužna za poljoprivrednu proizvodnju, proizvode na gospodarstvu. Uzgoj i proizvodnja povrća u ovom sustavu gospodarenja posao je koji zahtijeva puno ručnog rada, široko znanje, praktično iskustvo i nadasve puno strpljenja. Izbor vrsta i sorti za uzgoj u vrtu znatno je sužen u odnosu na konvencionalnu proizvodnju s obzirom na to da se kemijski sintetiziranim sredstvima ne mogu korigirati utjecaji pedoklimatskih prilika u kojima se uzgaja povrće. Stoga je najbolje uzgajati one vrste povrća za koje se sa sigurnošću zna da dobro rastu na našem području i da nemaju patogena koji bi značajnije ugrozili njihov rast i plodonošenje. 265


ekologija

Združeni usjevi povrća i voćki u ekološkom vrtu

Opće je pravilo da se u ekološkom sustavu gospodarenja izbor kultura provodi ovisno o više faktora, a to su: plodnost tla, pogodnost klime, zahtjevi pojedinih vrsta povrća za toplinom, hranjivima i vodi, znanju proizvođača, opremljenosti proizvođača alatima, strojevima i zaštićenim prostorima. U ekološkom sustavu proizvodnje dozvoljen je uzgoj povrća isključivo u tlu, što znači da proizvodnja u hidroponima otpada u ovom sustavu. Pridržavanje plodoreda u ekološkom sustavu gospodarenja je izrazito važno u prvom redu jer se ne smiju koristiti kemijska zaštitna sredstva i lako topiva gnojiva. Plodored treba biti što je moguće raznovrsniji i imati za cilj održavanje plodonosti tla, smanjenje ispiranja hranjiva, smanjenje problema sa štetočinjama, održavanje populacija korisnih životinjskih vrsta i biološke raznolikosti, održavanje i povećanje biogenosti, tj. mikrobiološke aktivnosti tla. Iz tih razloga u ekološkom sustavu proizvodnje povrća preporučuje se primjenjivati što širi plodored, odnosno, plodorede od pet na više polja. 266


ekologija Opća pravila plodoreda odnosno smjene kultura u vremenu i prostoru u konvencionalnoj proizvodnji povrća vrijede i u ekološkom sustavu. Razlika je u tome što se greške koje nastaju uslijed nepravilnog provođenja plodoreda u konvencionalnom sustavu proizvodnje povrća mogu donekle ispraviti upotrebom agrokemikalija. U ekološkom sustavu posljedica toga je redukcija ili izostanak prinosa. Specifičnost ekološkog sustava gospodarenja je da se preporučuje uzgoj povrća u združenom usjevu, što znači da se na istom polju u isto vrijeme uzgaja više vrsta kako bi blizina jedne vrste utjecala na bolji rast i razvoj druge vrste. Stoga ćemo na ovom mjestu objasniti prednost uzgoja povrća u združenom usjevu. Prednosti su sljedeće: ● unutar jednog polja tijekom jedne godine se već primjenjuju principi plodoreda jer uzgajamo u isto vrijeme vrste koje se dobro podnose ● tlo je veći dio godine pokriveno biljem, što povoljno utječe na strukturu tla i pospješuje rad mikroorganizama ● jednakomjerno se iskorištavaju hranjiva s iste površine jer se združeno uzgajaju vrste s dubokim i plitkim korijenjem ● stimulira se uzgoj u prirodi gdje biljke spontano rastu u zajednici ● stimulira se oplodnja, povećavaju se ukupni prinosi po jedinici površine, povećava se kvaliteta, aroma i okus uzgajanog bilja ● vrste koje su tzv. dobri susjedi, jedni drugima sprječavaju pojavu bolesti i štetnika. Pri uzgoju povrća u združenom usjevu moramo poštivati sljedeće: ● zajedno se uzgajaju one vrste koje se dobro podnose, da blizina jedne pospješuje razvoj druge, pa su prinosi veći ● povrtne vrste ne smiju jedna drugoj oduzimati prostor ● ranije povrće sadimo prije glavnog usjeva, npr. korabica se sadi dva mjeseca prije nego što krastavci počinju intenzivan porast ● povrće se ne smije zasjenjivati, zato visoke vrste kao, npr. visoki grah i rajčicu treba sijati dovoljno odvojeno od niskog povrća, npr. blitve, salate kako ga ne bi zasjenjivalo ● na istoj površini uzgajamo vrste koje imaju slične zahtjeve za hranjivima, npr. mrkva i luk. Primjeri združenih usjeva koji uvjetuju smanjenje pojave bolesti i štetnika: ● luk sprječava pojavu mrkvine muhe, dok mrkva sprječava pojavu lukove muhe ● rotkvica sijana s mrkvom sprječava odlaganje jajašca korjenove muhe ● salata odbija napad buhača na kupusnjačama 267


ekologija ● rajčica štiti kupusnjače od kupusne muhe, a celer od rđe ● celer posađen među kupusnjačama sprječava razvoj kupusnog bjelca i buhača, a kupusnjače štite celer od rđe ● luk sprječava razvoj sive plijesni u jagodama ● bosiljak sprječava razvoj plamenjače na krastavcima i privlači pčele da oprašuju krastavce ● kamilica sprječava razvoj plamenjače na luku i jagodama ● špinat i salata sprječavaju pojavu bolesti i štetnika na rotkvi i rotkvici ● neven smanjuje pojavu nematoda u jagodama i krumpiru. Primjeri združenih usjeva koji utječu na poboljšanje arome i okusa ● kres salata poboljšava aromu rotkvici ● peršin poboljšava aromu rajčici ● hren i metvica poboljšavaju okus krumpiru ● komorač i kopar utječu na okus i aromu salate i krumpira ● kopriva utječe na bolji okus kuhinjskih začina. Primjeri „dobrosusjedskih odnosa“ vrste koje u združenom usjevu poboljšavaju rast susjednoj vrsti: ● u klijalištu rajčica pospješuje nicanje celera čije se biljke razvijaju brže i postaju čvršće ● mrkva dobro utječe na razvoj luka, poriluka, salate, radiča, rajčice, graška i kineskog kupusa ● kupus dobro utječe na razvoj graha mahunara, graška, rajčice, endivije, krastavaca, salate i celera ● salata dobro utječe na razvoj rotkvice, rajčice i celera ● krastavci imaju povoljan učinak na razvoj graha mahunara, kupusnjača, češnjaka, salate, celera i cikle ● luk dobro utječe na razvoj mrkve, krastavca, matovilca, cikle, crnog korijena ● cikla pospješuje razvoj krastavaca, luka, češnjaka, graha mahunara, korabice, salate ● boreč pospješuje razvoj kupusnjača. Primjeri „loših susjedskih odnosa“ vrste koje svojim korijenovim izlučevinama zaustavljaju razvoj susjednih vrsta: ● kupus sprječava razvoj luka, poriluka i kineskog kupusa ● celer se slabo razvija uz krumpir i kukuruz šećerac ● rajčica slabo uspijeva uz grah mahunar, krumpir i komorač ● luk slabo uspijeva uz kupusnjače i grah mahunar ● grah mahunar ne podnosi grašak ● poriluk ne raste dobro između cikle, graha mahunara, graška i kineskog kupusa 268


ekologija

Klimatske promjene i poljoprivreda O posljedicama klimatskih promjena, odnosno globalnog zatopljenja, nažalost, u zadnje vrijeme često slušamo u medijima. Uglavnom je riječ o katastrofalnim olujama, poplavama, odronima, podizanju razine mora, otapanju ledenjaka. Sve nam se to čini dalekim i nevažnim. No je li to baš tako nevažno i daleko, i jesu li to samo jedne u nizu “crnih” informacija, koje nam mediji prezentiraju? Poljoprivreda je također neizostavan dio u cijeloj toj priči, jer svake sezone jako ovisi o prirodi i njenom utjecaju, i intenziviranje klimatskih promjena od svih gospodarskih grana najviše bi pogodilo upravo poljoprivredu. Poznato je i da oko 14% ukupne emisije stakleničkih plinova potječe iz poljoprivrede. Dakle, i poljoprivreda znatno pridonosi klimatskim promjenama. Poljoprivrednom proizvodnjom čovjek zadovoljava osnovne životne potrebe, kroz proizvodnju hrane. Da bi proizveo dovoljno kvalitetne hrane, pored velikog utjecaja tehnologije i pomagala koje je razvio, utjecaj okoliša je najbitniji. Od čimbenika okoliša spomenut ćemo neke najvažnije: padaline, temperatura, bolesti, štetnici, korovi. Kako napreduju klimatske promjene, tako i ovi čimbenici imaju sve veći i štetniji utjecaj na poljoprivredu.

Mogući scenarij klimatskih promjena Jedan od glavnih uzroka globalnog zatopljenja je CO2, odnosno njegovo povećanje u atmosferi. Neki znanstvenici misle da bi to čak moglo i pomoći. Povišenjem razine stakleničkih plinova, temperature će rasti, što bi automatski značilo i produljenje vegetacijske sezone. Što je proizvodna sezona dulja, veći je i urod, ili se mogu obaviti dvije, tri berbe u jednoj sezoni. Što su temperature više, jače je i isparavanje vodenih površina, te bi se i količina padalina mogla povećati. U.S.E.P.A Pšenica pogođena jakom sušom (Američka agencija za zaštitu okoliša) predviđa 7%-tno povećanje padalina do 2060., i povećanje temperature za 5 ºC. Ukoliko dođe do povećanja količine padalina, biljke će imati više vode. Osim toga biljke usvajaju CO2 kao što mi udišemo kisik. Ako postane toplije, povećat će se količina padalina i razina CO2. Biljke 269


ekologija će se tijekom globalnog zatopljenja ustvari bolje razvijati, a neće izumrijeti. Neki znanstvenici ne misle da će takav scenarij pomoći biljkama. Ako se temperatura i količina padalina poveća, kiša će brže ispariti, zbog veće topline. Povećanje bi stoga trebalo biti veće od 7% da bismo za upotrebu imali istu količinu dostupne vode koju i danas trošimo. Neizbježno je da dođe do dramatičnih promjena u usporedbi s današnjim vremenom. Razdoblja suše bi se trebala izmjenjivati s razdobljima nevremena. Suše se mogu javiti kad biljke tek niknu. Biljke u razdoblju nicanja neće biti u mogućnosti preživjeti sušu. Isto će se dogoditi i s nevremenom. Pšenica, naprimjer, lijepo isklasa i pogodi je nevrijeme. Tuča će uništiti klasove, ili će ih jak vjetar polomiti, nevrijeme će uništiti usjev. Znamo da nakon suše biljke ostaju oslabljene. Kada dođe nevrijeme, takve oslabljene biljke Poplavljeni kukuruz će jednostavno biti “isprane”. Poslije nevremena doći će do poplava. Poplave ispiru i odnose površinski sloj tla, a s njime i hranjiva i podlogu za normalan razvoj biljaka. Povećanjem CO2, određene biljke trebaju određene temperaturne prilagodbe za rast u novonastalim uvjetima. Utjecajem učinaka globalnog zatopljenja, poljoprivreda bi mogla postati znatno teža. Poljoprivrednicima će biti teže uzgojiti biljke zbog suše i drugih prirodnih katastrofa. Bolesti će češće napadati biljke, snižavajući njihovu kvalitetu i prinos. Bez normalnih hladnih razdoblja tijekom zime, bolesti i invazivne vrste će se mnogo lakše širiti, utječući negativno na proizvodnju. Proizvođači će hranu morati prodavati takvu kakvu imaju, iako je slabije kvalitete, ili će ju morati prskati s mnogo agresivnijim kemikalijama, većim dozama, više puta tijekom sezone, što će sve u konačnici štetno utjecati na zdravlje ljudi. Prirodne katastrofe će ugroziti postojeće vrste i kultivare biljnog i životinjskog svijeta, zbog gubitka staništa, bolesti, neprilagođenosti, itd. Poplave, suše, i nevrijeme, su neki od problema s kojima će se poljoprivrednici sve češće suočavati ako se globalno zatopljenje ne zaustavi. Hrana će postati skuplja ili je neće biti. Destruktivne, povremene prirodne katastrofe, kombinirane s rastućom populacijom, dovest će do povećane potražnje za glavnim proizvodima; rižom, kukuruzom, pšenicom... Kao rezultat toga doći će do... ne želimo zamisliti čega...

Stanje u Hrvatskoj Možda nam se ovaj tekst čini kao znanstvena fantastika, no možda nismo ni svjesni koliko brzo napreduju klimatske promjene, jer ipak nismo toliko pogo270


ekologija đeni kao npr. Australija, otočne zemlje u Tihom oceanu, Karibi, SAD, Afrika... Hrvatsku također ne zaobilazi utjecaj klimatskih promjena, koje su očite, htjeli mi to priznati ili ne. Svjedoci smo, pogotovo zadnjih 5-6 godina, kako su te promjene dramatične. Godišnja doba postaju netipična i gube polako svoje prepoznatljive karakteristike. Sjetimo se iznadprosječno toplih mjeseci kroz godinu, previsokih temperatura u ljetnom razdoblju koje dosežu blizu 40 ºC, iznadprosječno visokih zimskih temperatura, zima bez snježnog pokrivača, nedovoljnog izmrzavanja tla, prošlogodišnjih katastrofalnih poplava u velikom dijelu Hrvatske na poljoprivrednim površinama, i jasno nam je da smo sve bliži gore navedenim svjetskim trendovima i da to nije samo čista medijska propaganda. Hrvatska je potpisnica protokola iz Kyota, i obvezuje se po odluci Sabora od 27.4. 2007. na 5%-tno smanjenje emisije stakleničkih plinova. Neki koraci su već učinjeni: gradnja alternativnih izvora energije (vjetroelektrana na Pagu 2005.), na odlagalištu otpada Jakuševec instaliran je uređaj koji koristi deponijski plin. U tijeku je niz projekata poboljšanja energetske učinkovitosti iz drugih izvora. No, je li to dovoljno?

Postoji li rješenje? Na koji način se može poljoprivreda prilagoditi klimatskim promjenama, a da se ne smanji sadašnja razina proizvodnje hrane? Prije svega emisija štetnih plinova u poljoprivredi će morati biti znatno manja. Genetski inženjering će neizbježno morati preuzeti vodeću ulogu u suočavanju s ovim problemima. Kako vrijeme bude prolazilo, genetski modificirani organizmi (GMO) će dobivati na sve većem značaju. Nove i poboljšane sorte i kultivari se nameću kao neizbježno rješenje. Njihovo uvođenje u praksu će biti nužno, jer drukčije neće biti moguće proizvesti dovoljne količine hrane. Morat će se uvoditi kultivari šire genetske osnove, dobre prilagodbe na ekstremnije temperaturne uvjete, količinu dostupne vode, otpornije na bolesti i štetnike, a postoji mogućnost da se razviju nove i otpornije rase patogena i bolesti, te da će i neki štetnici postati invazivniji i manje selektivni u izboru hrane, jer će se i oni morati prilagoditi novonastalim uvjetima. Rokovi sjetve i sadnje će se sigurno morati prilagođavati, navodnjavanje kao i odvodnja suvišnih voda će biti neizbježna mjera za bilo kakvu ozbiljnu proizvodnju. Je li dovoljno učinjeno da se smanji emisija štetnih plinova u poljoprivredi Hrvatske? Ulaže li se dovoljno sredstava, i imamo li razvijenu strategiju za suočavanje s ovim problemima? Može li svatko od nas svojim postupcima pridonijeti više? Jesmo li spremni za nove poplave ili suše? Jesu li nam kultivari prilagođeni na moguće stresne uvjete? Jesu li poljoprivrednici prepušteni samima sebi? 271


ekologija

Zakon i proizvodnja presadnica povrća Cjelokupna ekološka proizvodnja povrća propisana je zakonskom regulativom koja definira pravila, mjere, postupke i materijale koji se mogu koristiti u takvom sustavu proizvodnje. Zakonodavac nalaže da sva gospodarstva koja proizvode za tržište, u ekološkom sustavu, moraju biti registrirana i podvrgnuta nadzoru kako bi ispravno mogla označiti svoj proizvod i kao takav prodati na tržištu. Proizvodnja ekoloških presadnica povrća osnova je na kojoj počiva cjelokupna ekološka povrćarska proizvodnja gospodarstva. Bilo da će se one proizvoditi za vlastitu potrebu na ekološkom gospodarstvu ili su namijenjene za potrebe drugih ekoloških gospodarstva, moraju se proizvoditi po ekološkim principima. Stoga se proizvodnja ekoloških presadnica povrća mora temeljiti na cjelokupnoj zakonskoj regulativi koja vrijedi za ekološku proizvodnju, od čega treba iznimnu pažnju obratiti na: – Zakon o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda (NN 139/10.) – Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN 91/01., NN10/07.). Svi principi proizvodnje presadnica povrća koji vrijede u konvencionalnom sustavu vrijede i u ekološkom, osim nekih specifičnosti koje su zakonski regulirane, a koje ćemo mi u daljnjem tekstu naglasiti.

Mjesto uzgoja Općenito, ekološka proizvodnja može biti organizirana na proizvodnoj jedinici koja je udaljena 50 m od prometnice na kojoj je vršno prometno opterećenje više od 100 vozila/sat, Pogon za uzgoj presadnica metodom plutajućih odnosno udaljena najmanje 20 kontejnera koji nije dopušten u ekološkoj poljom, ako je odvojena živom ili privredi drugom ogradom visine najmanje 1,5 m. Proizvodnja presadnica povrća odvija se u zaštićenom prostoru ili na otvorenom. Prostor ili površina na kojoj će se proizvoditi ekološke presadnice povrća moraju biti jasno odvojeni od konvencionalnog načina proizvodnje. 272


ekologija Udaljenost između njih mora biti najmanje 10 m, odnosno, to utvrđuje nadzorna stanica ovisno o mogućoj kontaminaciji iz konvencionalnog uzgoja. Uzgoj presadnica za ekološku proizvodnju se preporučuje na otvorenom jer su takve biljke otpornije na ambijentalni šok koji se javlja prilikom presađivanja. U slučaju kada je nužna proizvodnja u zaštićenom prostoru, zbog klimatskih uvjeta potrebno je voditi računa o pokrovnom materijalu kojim je taj prostor pokriven. Naime, taj materijal mora biti na bazi polietilena, polipropilena ili drugih polikarbonata. Upotreba polivinilklorida nije dopuštena. U zaštićenom prostoru dopuštena je toplinska izolacija.

Sjeme Osnovni preduvjet za proizvodnju kvalitetne presadnice povrća je osigurati zdravo i klijavo sjeme. U ekološkoj proizvodnji preporučuje se koristiti vrste i sorte prilagođene lokalnim pedoklimatskim uvjetima, otporne na štetočinje. Pri izboru sorata treba obratiti pažnju na očuvanje i zaštitu biološke i genetske raznolikosti i dati prednost zavičajnim (autohtonim) sortama uz prethodno dopuštenje nadzorne stanice. Sjeme koje se koristi za pro- Presadnice kupusa s gru- Sjeme graha dobiveno selekcijom iz dom supstarta spremne prirodnih populacija izvodnju pre- za sadnju sadnica povrća treba biti iz ekološke proizvodnje. U ekološkoj proizvodnji presadnica povrća nije dopušteno korištenje sjemena koje je dobiveno genetskom manipulacijom. Također nije dopušteno koristiti ni sjeme koje je tretirano i pilirano, ako su u doradi korištena sintetička sredstva za zaštitu bilja, a ako to nadzorna stanica nije izričito dopustila. Za tretiranje sjemena u ekološkom sustavu proizvodnje dopuštena su sljedeća sredstva: – vodni iscjedak (5%-tni) s dodatkom 5% vodenog stakla – blatna kupka s bakrenim oksikloridom protiv tvrde snijeti (40 g na 10 kg sjemenja) – ulje od gorušice (s vezivom, bentonit) – kalijev permanganat (KMnO4). 273


ekologija

Način uzgoja U konvencionalnom pa tako i u ekološkom sustavu razlikujemo proizvodnju presadnica „golog“ korijena i presadnica s grudom supstrata oko korijena. Kod uzgoja presadnica golog korijena sjeme sijemo u tlo, dok se kod uzgoja presadnica s grudom supstrata sjetva obavlja u kocke od prešanog supstrata, zasebne lončiće ili lončiće u kontejnerima koji mogu biti različitog materijala. U ekološkoj proizvodnji presadnica mogu se koristiti samo oni lončići i kontejneri koji su napravljeni od materijala dozvoljenih u ekološkoj proizvodnji. Prednost uzgoja presadnica s grudom supstrata je u tome što one prilikom presađivanja dožive Presadnice lubenica uzgojene u različitim volumenimanji šok nego presadnice ma lončića koje imaju „goli“ korijen. Neke se pak presadnice povrća kao što su lubenica, dinja i krastavac ni ne mogu uzgajati ako oko korijena nemaju grudu supstrata jer ne bi preživjele presađivanje. Presadnice s grudom supstrata oko korijena u većini slučajeva se bolje primaju, brže rastu i naposljetku imaju veći prinos po jedinici površine od presadnica s „golim“ korijenom.

Tlo i supstrat

Presadnice lubenice s grudom suspstrata spremne za sadnju

274

Ovisno o načinu uzgoja sjeme za uzgoj presadnica povrća sijemo ili direktno u tlo ili u pripremljen supstrat kojim se prešaju kocke ili pune lončići. Staro je pravilo da se presadnice siju u najbolje vrtno tlo. To znači da se sjetva sjemena za uzgoj presadnica obavlja na tlu koje ima povoljna fizikalna, kemijska i biološka svojstva. Isto pravilo vrijedi i za supstrat kojim se prave kocke i pune lončići. Supstrat za uzgoj presadnica može biti izmiješan na gospodarstvu ili se može nabaviti već izmije-


ekologija šan komercijalni supstrat koji udovoljava propisima koji vrijede u ekološkoj proizvodnji. Sjeme za uzgoj presadnica ne smijemo sijati u tlo ili supstrate ako sadrže sastojke koji nisu na listi dopuštenih sredstava. Nije dopušten uzgoj presadnica na kamenoj vuni, vodenoj kulturi ili hidroponu. Udio treseta u smjesi za proizvodnju presadnica dopušten je do 50% (težinski). Za proizvodnju presadnica dopuštena je upotreba gotovih pripremljenih mješavina udjelom od najviše 70% treseta.

Uzgoj presadnica različitog povrća s grudom supstrata

Treset ne smije sadržavati dodatke koji nisu dopušteni u ekološkoj proizvodnji. Nije dopuštena primjena styromulla, stiropora i drugih sintetskih materijala za smjese, a ni primjena čistog treseta. Za gnojidbu tla i pripravak supstrata u ekološkoj proizvodnji presadnica nije dopuštena upotreba kemijskih-sintetičkih dušičnih gnojiva, lako topivih fosfata, čiste kalijeve soli i kalijeve soli s više od 3% klora te svih ostalih gnojiva koja nisu na popisu dopuštenih gnojiva. Zabranjena je upotreba čilske salitre i svih drugih sintetiziranih dušičnih gnojiva, uključujući i ureu (karbamid). U gnojidbi tla i kao dodatak supstratu dopuštena je primjena samo zrelog stajskog gnoja ili komposta. Dopušteno je korištenje sljedećih organskih gnojiva i sredstava za poboljšanje kakvoće tla: stajski gnoj dozrio aerobno, komposti iz ostataka gospodarstva, organski otpad neopterećen štetnim tvarima, a prerađeni aerobnim dozrijevanjem, razrijeđene gnojnice i gnojovke i druga manje raširena organska gnojiva koja su dopuštena u ekološkoj poljoprivredi. Upotreba mulja iz pročišćivača i komposta od komunalnih otpadaka nije dopuštena. Osnovni je princip da organska gnojiva moraju biti iz ekološke proizvodnje ili moraju imati potvrdu da ne sadrže ostatke antibiotika, teških metala i drugih štetnih tvari. 275


ekologija Tlo ili supstrat koji će služiti za proizvodnju presadnica dobro je sterilizirati kako bi se izbjegli različiti patogeni i korovi koji mogu naštetiti toj proizvodnji. Za sterilizaciju tla i supstrata u zaštićenim prostorima dopuštene su samo fizikalne metode i sterilizacija tla toplinom: parenje i solarizacija. Na otvorenom polju sterilizacija tla nije dopuštena.

Suzbijanje štetočinja U proizvodnji presadnica povrća vrlo je važno uzgojiti zdravu i neoštećenu presadnicu koja će garantirati dobar prinos. U ekološkom sustavu proizvodnje to je vrlo teško s obzirom na to da je upotreba kemijski sintetiziranih sredstava zabranjena. Suzbijanje štetočinja provodi se prvenstveno preventivnim mjerama odnosno svim agrotehničkim mjerama koje sprječavaju pojavu, razvoj i širenje štetočinja. Sva oprema koja se rabi za primjenu zaštitnih sredstava i gnojiva u konvencionalnoj proizvodnji mora biti dobro očišćena i bez ostataka štetnih tvari kada se koristi u ekološkoj proizvodnji presadnica. U ekološkoj proizvodnji dopuštena je primjena bioloških pripravaka za zaštitu bilja pripremljenih na gospodarstvu od prisutnih biljaka, životinja i mikroorganizama, kao i biotehničkih mjera za zaštitu bilja. Dopuštene biološke i biotehničke mjere suzbijanja štetočinja jesu: – upotreba prirodnih neprijatelja štetočinja poljoprivrednog bilja (predatori, nametnici, superparaziti) – upotreba feromona, kada se ne primjenjuju izravno na biljke – repelenti (nekemijska sintetska odbojna sredstva) – zamke za kukce, obojene, ljepljive ploče, vrpce, posude – mehanička sredstva: ograde za puževe, svjetleće noćne lovke, mreže, koprene, klopke. Sva dopuštena sredstva koja se koriste za jačanje otpornosti biljaka kao i sredstva za zaštitu koja se primjenjuju u zaštiti od štetočinja nalaze se u popisu pravilnika. Direktna zaštita od štetočinja provodi se samo kada sve ostale preventivne mjere nisu postigle rezultat. Nadzorna stanica može dopustiti i korištenje sterilnih mužjaka, ako drugi zahvati nisu uspješni kao i neka kemijska sredstva u slučaju pojave karantenskih i gospodarski važnih štetočinja sukladno važećim propisima o zaštiti bilja.

Ostale agrotehničke mjere Ostale agrotehničke mjere koje se provode u konvencionalnom sustavu proizvodnje, a nisu zabranjene zakonskom regulativom u ekološkoj proizvodnji, redovno se provode. U ekološkoj proizvodnji dozvoljena je i upotreba biodinamičkih pripravaka. Voda koja se koristi u ekološkoj proizvodnji presadnica povrća mora odgovarati Uredbi o klasifikaciji vode (NN 77/98.) i Uredbi o opasnim tvarima u vodama (NN 78/98.). 276


ekologija

Ekološko kompostiranje Gnojidba tla i opskrbljivanje biljaka neophodnim hranjivim tvarima može se, osim najčešće korištenim mineralnim gnojivima ili stajnjakom, obavljati i na način koji je, doduše, manje “popularan”, ali je ekološki prihvatljiv i svakako je preporučljiv. Govorimo, dakle, o kompostu. Kompost je djelomično razgrađen oblik organske tvari. Nastaje djelovanjem enzima na biljni materijal i svakako predstavlja izvanredan oblik gnojidbe i obogaćivanja tla hranjivim tvarima. Njegove prednosti su i neutralan pH, što znači da ne povećava kiselost tla, povećava kapacitet tla za zadržavanje vlage te poboljšava njegovu strukturu. Budući da se temperature u kompostnoj hrpi kreću i do 80 Cº, a na 60 Cº uništava se vitalnost sjemena korova, gnojidbom kompostom nećemo ujedno i “posijati” korove. Ukoliko se odlučimo za proizvodnju komposta na vlastitom gospodarstvu imajmo na umu sljedeće: kompostnu hrpu potrebno je postaviti na mjesto zaklonjeno od vjetra te po mogućnosti u blizini nekog većeg stabla. Tako ćemo osigurati da naša hrpa osim sunca tijekom dana ima i određeno vrijeme zasjene. Drugim riječima, osunčanost osigurava dovoljnu temperaturu za djelovanje mikroorganizama, a zasjena će spriječiti prevelik gubitak vlage. Kompostna hrpa se formira na zemlji, što omogućava mikroorganizmima i crvima da u nju dospiju iz zemlje. Na zemlju je potrebno najprije postaviti drenažni sloj, tj. grane i grančice koje će služiti za aeraciju i otjecanje suvišne vode. Kompostište možemo po volji ograditi npr. drvenim daskama. U kompostnu hrpu možemo odlagati raznovrstan materijal: slamu, stelju za stoku, stajnjak, pokošenu travu, pepeo, morske alge, piljevinu pomiješanu sa zemljom, kokošji izmet, iglice crnogoričnih stabala, biljne ostatke iz kućanstva, otpad od proizvodnje vina itd. Materijal je potrebno prije slaganja u kompostnu hrpu usitniti i obratiti pozornost da se u njemu ne nalaze ostaci pesticida i sl., kako bismo dobili finalni proizvod koji zadovoljava ekološke standarde. Materijali koji nisu pogodni za kompostiranje su plastika, biljke koje su napadnute štetnicima ili bolestima, rascvjetali korovi, cvijeće iz cvjećarni (budući da sadrži rezidue kemijskih sredstava za zaštitu), itd. Kompostnu hrpu neophodno je održavati umjereno vlažnom, a najbolje ju je po potrebi zalijevati gnojnicom 277


ekologija od koprive ili gaveza. Može se koristiti i mlaka voda, ali hladna nikako ne. Poželjno je također hrpu prekriti pokrovom npr. od granja preko kojeg se stavi plastična cerada, a povremeno ju treba i pretresati kako bi se poboljšala aeracija. Najbolji pokazatelj loše aeriranosti kompostne hrpe je neprijatan miris. Nakon otprilike 5-8 mjeseci dobivamo kompost koji je spreman za uporabu. Test koji možemo primijeniti kako bismo provjerili ″zrelost″ komposta je da nekoliko posuda napunimo kompostom i u njih posijemo sjeme, npr. salate. Ako nakon par dana iznikne mlada biljka, a nakon desetak se razvije u zelenu i zdravu biljku, naš je kompost spreman. Gnojidba kompostom povećava sadržaj organske tvari u tlu, a kako se hranjiva iz njega oslobađaju postupno, omogućava se konstantnost opskrbljivanja biljke.

Ekološki uzgoj janjaca na Cresu Uvjeti za proizvodnju eko janjetine na Cresu su iznimno povoljni jer krška područja na otoku predstavljaju izvanrednu prirodnu osnovu za razvoj ovčarstva. Najvažniji dio te osnove čine krški pašnjaci koji desetljećima nisu dovoljno iskorištavani i koji nisu zagađeni agrokemikalijama, što je jedan od osnovnih preduvjeta ekološke proizvodnje. Domaće pasmine ovaca su očuvane i već stoljećima nastanjuju ova područja te se izvanredno prilagođuju, što čini drugi dio osnove za ekološku proizvodnju janjetine. Ostale uvjete poput veličine farmi i vrste prehrane propisuje Pravilnik o ekološkoj na farmi Poljoprivredne zadruge proizvodnji. Creski janjci rastu isključivo Ovce Cres na mlijeku ovaca i malo trave koju popasu na škrtoj zemlji, a kako je to najčešće aromatično bilje, meso dobiva posebni okus. Creske ovce spadaju, po međunarodnoj klasifikaciji, u tzv. “happy meet” (sretno meso) kakvo se dobiva samo od stoke koja slobodno pase, ne dohranjuje se, niti joj se rast ubrzava kemijskim preparatima. Creska zadruga ima matično stado od oko 3500 ovaca, a odabrana je kao jedina zadruga u Hrvatskoj, koju je Veterinarski fakultet odabrao za svoj projekt. 278


lov

i

r i b o l o lov v i ribolov

Lovački psi - goniči Prema razvrstavanju u pasminske grupe FCI-a (Međunarodnog kinološkog saveza) goniči, krvosljednici i srodne pasmine svrstane su u V FCI skupinu. Zanimljivo je da je u trećoj podskupini srodnih pasmina naš dalmatinski pas, koji se uglavnom više ne koristi kao lovački pas i ne smatra se lovačkim. U biti je gonič, a korišten je i kao ptičar. Goniči su vjerojatno najstariji lovno korišteni psi. Njihova uloga je neumorno pregledavanje većih (šumskih) površina. Značajka im je da traže po individualnom, toplom tragu, koji iza sebe ostavlja divljač. Trebaju naći sitnu dlakavu divljač – zeca, lisicu – glasno i ustrajno goniti i natjerati je na lovca na čeki. Obično se koriste u skupnim lovovima – brakadama. Koristili su se i u tzv. parsforsnim lovovima, gdje čopor goniča goni obično lisicu i zadavi je, a pse prate lovci na konjima. Danas je takav način lova vjerojatno zabranjen svugdje u svijetu. Dobro obučeni goniči, po pravilu, ne gone srne i druge divlje preživače ili je njihovo gonjenje kratko. Poželjno je da glasno i kratko gone divlje svinje. Goniča je moguće obučiti za slijeđenje nastrijeljene divljači kao krvosljednika, no većina je zbog velike temperamentnosti i privrženosti toplom tragu za to nepouzdana. Glede veličine razlikujemo goniče na visokim nogama (visokonoge) i goniče na kratkim nogama (niskonoge). Visokonogi su i naši goniči, niskonogi su, primjerice, bigl i baseti. Postoji više od šezdeset pasmina goniča. Mnoge zemlje imaju svoje, autohtone pasmine. Od država, koje su nastale raspadom Jugoslavije, Hrvatska ih ima najviše: istarski kratkodlaki gonič, istarski oštrodlaki gonič i posavski gonič. 279


lov i ribolov

Voljeni i nevoljeni mirisi U mnogih ljudi, životinja i divljači postoje voljeni i nevoljeni mirisi kao i oni prema kojima su ravnodušni. Za neku vrstu divljači je privlačan miris hrane koju voli, ali je ravnodušna ili je čak može odbijati hrana neke druge vrste divljači. Uopćeno se može reći da biljojede privlači biljna hrana, mesojede životinjska, a svejede i jedna i druga. Koristeći se njuhom, sve vrste dlakave divljači pronalaze hranu. Lisica po mirisu prepoznaje miša i utvrđuje gdje se on nalazi. Zec po mirisu osjeti peršin, svoju omiljenu hranu. Jelen je u stanju preplivati široku rijeku zbog kukuruza u mliječnom zrenju. Smeđi medvjed ima izvrstan njuh i izdaleka osjeti miris strvine, koju rado jede, i meda, kojim se voli osladiti. Divlje svinje su svejedi, a u njihovoj prehrani prevladava biljna hrana. Rado jedu gujavice, kukce i druge beskralježnjake, koje nađu na zemlji i ispod nje, te sitne sisavce i mladunce krupnijih, a vole i strvinu... U traženju hrane divlje svinje se koriste svojim izvrsnim njuhom, koji je tim neophodniji jer se dio hrane nalazi ispod zemlje. Primjerice, divlje svinje vade jedan po jedan posađeni krumpir, kao razminirivači mine. Miris sijena koje su seljaci ostavili u stogovima na livadama, privlači u jesen, zimu i rano proljeće divlje preživače i zečeve. Lovci to znaju i mogu se dogovoriti s vlasnicima sijena da nadoknade onoliko, koliko pojede divljač. Miris sijena može privući i lisicu i drugog sitnog grabežljivca, koji je tu nalazio i nalazi sitne glodavce, svoju omiljenu hranu. To je primjer da mesojeda privlači biljna hrana, koju, naravno, ne jede. Miris strvine privlači praktično sve grabežljivce. Zato lovci rade mrciništa, gdje ostavljaju uginule i odstreljene životinje, klaonične otpatke, ribu i drugo. Pri tom se mora paziti da se u lovište ne unese neka zarazna ili nametnička bolest. Obično su mrciništa uz visoku zatvorenu ili otvorenu čeku i tu se može uloviti smeđi medvjed, vuk (ako je dozvoljeno), lisica, kune i drugi grabežljivci, ali i psi i mačke skitnice, kojima nije mjesto u lovištima. Osim toga, lovci primamljuju grabežljivce kombinacijama raznih mirisa, među kojima je jedan od glavnih miris ribe u raspadanju. Svi pripadnici obitelji mačaka vole miris valerijane, vuk i drugi pripadnici obitelji pasa rado se uvaljaju u strvinu i time “pokrivaju” svoj miris da ih ne otkriju moguće žrtve. Jer, miris grabežljivca za biljojede uvijek znači opasnost i, osjetivši ga, oni bježe ili se skrivaju. Ta činjenica se može iskoristiti za zaštitu usjeva od biljojeda. Prirodni ili umjetni miris izmeta ili mokraće grabežljivaca odvraća biljojede od polja pod usjevima. 280


lov i ribolov

Jazbina - siguran stan jazavca Jazavac, taj tromi svejed i čistunac dobio je ime po jazbini, svom podzemnom stanu. Kod nas jazavac živi od nizina do visokih planina i spada u divljač, koja se dobro prilagodila ljudskoj djelatnosti. Ne treba mu velika šuma, dovoljna je šumica, šikara, park ili manja površina obrasla grmljem. Važno je samo da se tu može iskopati jazbina i da u okolini ima dovoljno hrane. Životni prostor jazavca je različite veličine, no najviše pet kilometara ukrug, iako može ići i dalje. Po pravilu, u središtu životne i prehrambene površine nalazi se jazbina. U njoj je jazavac preko dana, zimi u njoj drijema i samo povremeno izlazi. U jazbini se jazavci pare, tu dolaze na svijet. U jazbini ili u njenoj blizini je izgleda i “grob” jazavca. Ni danas se ne zna gdje jazavac ugine. Najvjerojatnije da se to najčešće dogodi u jazbini i drugi jazavci obave “sahranu”. Kada jazavci kasnije produbljuju rovove i kopaju nove, među iskopanim izmetom i zemljom često se nađu dijelovi lubanje i druge kosti jazavca. Zabilježen je slučaj kada je ženka zakopala svog mužjaka, koji je uginuo u jazbini. Učinila je to uz pomoć drugog mužjaka. “Grob” je iskopala uz jazbinu u napuštenoj podzemnoj nastambi divljeg kunića. Jazbina je obično uz rub šume, u brdovitim predjelima i na toplijim položajima. Jazavac izbjegava močvarna tla i mjesta s visokom razinom podzemne vode. Na stjenovitim terenima za jazbinu iskoristi prirodne šupljine i pukotine. Mjesto gdje je jazbina poznaje se po tome što tu raste kopriva, bazga i druge biljke, koje vole tlo bogato dušikom. Blizina jazbine može se otkriti i po mnogim otiscima nogu i po grebotinama noktiju na deblima drveća. Jazavac je izvrstan kopač, koji se može ukopati za samo nekoliko minuta. Noge su mu kratke i snažne. Prednje, s jakim kandžama su za kopanje, a stražnje služe za oslonac i za izbacivanje iskopane zemlje i kamenja. Jazavac je u stanju izbaciti kamen, koji je težak preko četiri kilograma. Kada jazavac zađe dublje u zemlju, izbacuje iskopani materijal krećući se natraške. Iskopana zemlja je izbačena pred ulaz ili se nešto ostavi da se ograniči njegov promjer. 281


lov i ribolov Veličina jazbine ne ovisi samo o mogućnosti kopanja nego i o njenoj starosti i mogućnosti širenja. Stare, razgranate jazbine imaju mnogo izlaza-ulaza, ventilacijskih otvora, hodnika, kotlova za boravak i podizanje mladunaca, više katova. U takvim jazbinama često zna biti od pet do dvanaest jazavaca zajedno, odnosno u proljeće se nađu po tri generacije. Ako jazavac uspije u kamenitom terenu iskopati jazbinu, onda je ona plića i manje razgranata, ali zato sigurnija. Redovno je u upotrebi nekoliko hodnika za ulaženje i izlaženje, a ostali otvori su za slučaj opasnosti i ventilaciju. Glavni dio jazbine je kotao, prostran i udoban. Obično se nalazi metar i po do dva ispod površine zemlje. Ako je jazbina na padini, može biti i znatno dublje. Kotao je nastrt mekom prostirkom – lišćem, mahovinom, suhim zeljastim biljkama i drugim, što se nađe u blizini. To je zato što se stelja stalno obnavlja, a i mijenja u proljeće, kada se obavlja temeljito čišćenje jazbine i izbacuje se stara stelja i obično nešto zemlje. Jazavac skuplja materijal za stelju, privlačeći ga šapama, a onda ga uvlači u jazbinu, pritiščući ga bradom na prsa i povlačeći se natraške. Jazavac je veliki čistunac i zato ne obolijeva od mnogih bolesti. Primjerice, ne strada od šuge, koja stalno ugrožava lisice. Izmet zakopava u jamice, koje su u blizini ulaza. Zimi ga zatrpava i u hodnike, a to nekada radi i u ostalom dijelu godine u starim, razgranatim jazbinama. Jazavac može imati sustanara u većim jazbinama. Može mu se nametnuti lisica, koja je slabiji kopač od njega. Pri tome ona koristi gornji, a jazavac donji dio jazbine. Drugi sustanar jazavca može biti divlji kunić. Na kraju, jazbina je sigurna tvrđava i spas jazavca od mnogih neprijatelja, ali ne od čovjeka-lovca i njegovih pasa. Jazavac može stradati, ako ga savlada pas-jamar ili tako da ga iskopaju lovci u jamarenju. Inače, nema velikih razloga za lov jazavca. Njegova štetnost je znatno precijenjena, meso mu je jestivo, ali ga rijetko tko jede. Trofej je lubanja, ali za to nema nekih većih interesa.

lioteARkSTaVO bOBib ITELJ I GOSPOD

JELA OD RIBA

Ova knjiga sadrži niz većinom starijih ali jednostavnih i jeftinih recepata o pripremi morskih i slatkovodnih riba. Uz većinu recepata su i slike u boji, te alternativne ribe kao i odgovarajuća vina. Narudžbe:

• Veličina 14 x 20 cm • Opseg 200 stranica u boji • Spiralni uvez • Pojedina knjiga 60 kuna + poštarina

282

gospodarski list d.d. Trg bana J. Jelačića 3, 10000 Zagreb Tel.: 01/48 16 145, 38 43 555 Fax: 01/48 16 146, 30 77 725 www.gospodarski.hr, narudzbe@gospodarski-list.hr


lov i ribolov

Lov vabljenjem Pojedinačni način lova, u kojem lovac oponašanjem glasanja vrste divljači koju lovi istog ili suprotnog spola, ili druge divljači ili životinje, mami divljač da se približi na udaljenost sigurnog odstrjela, naziva se lov vabljenjem. U tom zanimljivom načinu lova lovac obično postupno mijenja mjesto i na svakom vabi i čeka divljač. Zato bi se taj način lova mogao smatrati kombinacijom šuljanja, vabljenja i čekanja. Zbog toga je za uspjeh u tom načinu lova, uz vjerno oponašanje glasanja divljači ili drugih životinja, važan dobar vjetar, tiho, prikriveno kretanje, dobar zaklon i mirno čekanje. Oponašanje glasanja divljači ili drugih životinja moguće je pomoću raznih vabilica, iako to može učiniti i sam lovac ili uz pomoć ruke ili ruku. Ponekada i uz pomoć onog što se može naći u lovištu, kao što je vlat trave ili list. Vabilice se izrađuju od raznih prirodnih i umjetnih materijala – drveta, kosti (roga), plastike, metala i drugog. Ti se materijali mogu kombinirati. Vabilice se mogu kupiti, a spretan lovac može ih i sam izraditi. Primjerice, za lov jelena vabilica može biti od roga, školjke, dijela petrolejske lampe ili umjetno izrađena, a za lov srnjaka može biti dovoljan vlat trave ili list. Vabilice su učinkovito pomagalo u rukama iskusnog lovca koji dobro poznaje lovište, divljač i njezine navike i, dakako, ima dobar sluh. Divljač bi se najbolje mogla vabiti njezinim snimljenim i reproduciranim glasanjem, ali to nije u skladu s lovnom etikom. Vabljenjem se love jeleni na (oponašanje) riku suparnika, srnjaci na lov srne u vrijeme parenja, lisica i drugi sitni grabežljivci, uključujući pse i mačke skitnice, na cviljenje miša, kmečanje zeca, drečanje divlje patke ili druge ptice u nevolji. Tim načinom lova mogu se loviti i trčke, jarebice kamenjarke, divlji golub grivnjaš, divlje patke, šljuke, vrane i druge vrste divljači. U svijetu se tradicionalno održavaju natjecanja u vabljenju jelena (izvan lovišta). U jelena se tada imitira više glasanja – jelena koji traži košute, jelena koji je ovladao “haremom” košuta, jelena koji prijeti suparniku, jelena koji odbija postrane jelene, jelena koji je pobijedio u dvoboju. Osim toga, održavaju se tečajevi za učenje vabljenja jelena. 283


lov i ribolov

S visine ptičjeg leta U ptica je od svih osjetilnih organa najbolje razvijen vid i sluh, a pri tom vid ima veći značaj. Osjetilo njuha i okusa su slabo razvijeni. Supovi, primjerice, ne nalaze strvinu po mirisu, mada ona smrdi nadaleko, nego zahvaljujući vidu. Slijepih ptica nema u prirodi. Svaka ptica sama nalazi hranu, a pošto slijepa to ne može, osuđena je na propast. Ne mogu preživjeti ni ptice sa slabo razvijenim vidom. Ptice nadilaze sisavce i mnoge druge životinje, ne samom oštrinom vida i daljinama, na koje mogu vidjeti, nego i veličinom očiju. To nije tako uočljivo, jer su oči pokrivene kapcima. Zamislite da u čovjeka svako oko teži, koliko i veliki mozak. A u mnogih ptica je to moguće, osobito u malih, u kojih težina očiju čini preko trećine težin e glave. I to na neki način svjedoči o velikom značaju vida u životu ptica. Pticama letačicama je stalno potrebno s velike visine – s visine ptičjeg leta – naći i hranu i neprijatelja, vidjeti i mjesto gdje će se spustiti, i uopće snaći se u prostoru. A sa slabim vidom je to sve nemoguće. Veoma je razvijen vid u ptica grabljivica, koje vide svoj plijen s velikih udaljenosti. Sivi soko, primjerice, vidi pticu veličine grlice s udaljenosti veće od kilometra. Vjetruške uočavaju usamljenog većeg skakavca na razdaljini od oko tristo metara. Oštrina vida ptica vezana je s osobinama mrežnjače njihovih očiju. U njih slika ne dolazi na cijelu mrežnjaču nego na neveliki, obično okrugli dio – oblast oštrog vida. I tu je priroda načinila raznolikosti: jedne ptice imaju jedno, a druge dva polja oštrog vida. Primjerice, čiope love kukce, koji lete prema njima, dok lastavice mogu loviti i kukce u letu i one koji sjede. U dnevnih ptica, koje promatraju plijen s visine, više je vidnih receptora u gornjem dijelu mrežnjače oka. To je veoma važno za primanje slika, idući od zemlje prema gore. Donji dio mrežnjače, koji prima slike predmeta ili živih bića, koji se nalaze na visini, siromašniji je vidnim elementima. Zato, ako ptica želi 284


lov i ribolov bolje vidjeti što se događa gore, mora zabaciti glavu unazad i gledati u takvom položaju. U ptica, koje žive uz vodu i u vodi, slatkoj ili slanoj, oblast oštrog vida je drugačije postavljena: uski pojas, koji prolazi po sredini mrežnjače oka, kao da je dijeli na dvije polovine. To širi oblast vida i omogućuje im vidjeti sve što se zbiva duž linije horizonta. Na taj način je građena i mrežnjača oka stepskih ptica, jer one moraju daleko gledati, kako im ne bi promakao neprijatelj, koji bi se mogao pojaviti na horizontu. Neke ptice, koje love plijen pod vodom, imaju također posebni vid. Kada ptica zaroni, obično joj nije potrebno vidjeti daleko. Spušta se treći kapak, koji je dobro razvijen u svih ptica. U njegovom centru nalazi se tanko prozračno hrskavično tkivo, koje pomaže da se bolje fokusiraju slike na mrežnjači. Svaka vrsta ptica ima svoj let. Dok sitne ptice ne lete na velikim visinama (osim za vrijeme seoba), kruženje na većim visinama svojstveno je većini grabljivica. No, to im ne brani vidjeti plijen i na manjim udaljenostima. Jastreb kokošar može tražiti plijen kružeći, ali i može čekati na kakvom drvetu suhog vrha, a stepski orao na kakvom humku. Izvrsne lovačke sposobnosti ptica grabljivica čovjek je odavno zapazio i počeo koristiti, a sada se takav način lova – sokolarstvo, prakticira u mnogim zemljama. Osim toga, ptice grabljivice se koriste u zračnim lukama za tjeranje raznih ptica, kako ne bi došlo do sudara zrakoplova s pticama i tragičnih posljedica. Vjetruške po cijeli dan leteći “patroliraju” nad poljima, loveći štetne sitne glodavce i krupne kukce. U stanju su, trepereći krilima, zaustaviti se. Opaze li plijen, sklopit će krila i spustit će se dolje. Njima i drugim pticama, koje su korisne za čovjeka, može se pomoći tako da im se postave umjetne osmatračnice. Rekorderi u visini leta su, ako se izuzmu seobe, strvinari, koji žive u planinama. Svaka ptica ima svoj teritorij gniježđenja i “lovište” od nekoliko četvornih kilometara. Tako bjeloglavi sup, podigavši se na veliku visinu pomoću zračnih struja satima jedri bez mahanja krilima. Pažljivo promatra zemlju i traži strvinu, svoju hranu. Nekada je to i umiruća životinja. Kada nađe hranu, brzo se spušta s visine od nekoliko kilometara. Skupivši krila, pikira prema hrani, a raskrilivši krila-padobran, spušta se uz sam cilj. No, sup se ne uspijeva bolje pozabaviti hranom, jer stižu drugi supovi. Kako oni znaju da je njihov susjed našao hranu? Pokazalo se da im u tome pomaže oštri vid. Leteći nekoliko kilometara jedan od drugog, supovi promatraju zemlju, ali i jedan drugog. Primjetivši da se jedan od njih spušta, ostali kao na signal, stižu na gozbu. Sličan sustav radi i u galebova i vrana. 285


lov i ribolov

Američki somić – riblji korov Vjerojatno nijedna vrsta riba, koja živi u našim vodama, nije dobila toliko narodnih imena, kao što je to slučaj s američkim somićem. Primjerice, pastat u Osijeku i okolini, kucin u Valpovštini, cvergl u zapadnoj Hrvatskoj. Domovina američkog somića je slijev rijeke Mississippi u Sjevernoj Americi. U Europu je unesen krajem pretprošlog, a u Hrvatsku početkom prošlog stoljeća u ribnjake Končanica, Crna Mlaka i Našice. Odatle se proširio u vode Dunavskog slijeva, ali i u neke stajaćice Jadranskog slijeva, kao što je Hutovo Blato u Hercegovini.

Živi u toplijim stajaćim vodama i tekućicama sporog tijeka, u koje spadaju i neki kanali. Posebno voli stajaćice, a to mogu biti i one od kopanja gline za proizvodnju cigle i crijepa. Kako je otporan, može opstati u stajaćicama sa smanjenim sadržajem kisika i s malo hrane. Ulovljen može dugo živjeti bez vode. Posebna značajka su mu tri bodlje – na leđnom i na dva prsna peraja, smeđe do crnosive boje u raznim nijansama. Zbog bodlji ga ne vole grabežljive ribe, ali ni neki ribolovci i domaćice. Američki somić se razmnožava kada dostigne dužinu 8 do 10 cm, a mrijest je u svibnju i lipnju. Plodnost je od 500 do 5 tisuća jajašaca ikre, koja su u promjeru oko 3 mm. Za polaganje ikre mužjak i ženka grade gnijezdo, koje ima izgled jamice pod korijenjem biljaka ili na drugom skrivenom mjestu. Možda je to ranije bio jedan od razloga za veliki broj somića. Sada ih, tko zna zbog čega, ima znatno manje. Grabežljivac je i svejed, koji “strpa” u želudac praktično sve što živi u vodi i što može progutati. Ako ima mogućnost doći do hrane, pravi je proždrljivac. Hrani se ribljom ikrom, daljim razvojnim oblicima, sitnim ribama, ali i većim bolesnim i mrtvim. Lovi rakove u vrijeme presvlačenja, punoglavce i sitnije žabe, crve, kukce i druge beskralježnjake. 286


lov i ribolov Prehrana je jako ovisna o raspoloživoj hrani, temperaturi i količini kisika u vodi. Najmanje se hrani zimi, kada se temperatura vode spusti ispod 5 stupnjeva. Najveći apetit somići imaju ljeti. Kada se tada zbog velike vrućine, niskog vodostaja i drugih razloga smanji količina kisika u vodi, i somići gube tek. Osnovna prehrana mladih somića je zooplankton i kukci u raznim razvojnim fazama. Kada naraste do 15 cm, počne se hraniti ribama. Primjerci dužine približno 25 cm hrane se pretežito ribama. No, uvijek u želucima somića raznih starosti možemo naći biljnu hranu. Iako puno jede, raste sporo. U ribnjacima se smatra ribljim korovom, ukoliko se ne uzgaja posebno, naročito za izvoz. U prodaju ide u veličinama od 10 do 15 cm. Ima ukusno meso. U svojoj domovini američki somić dostiže dužinu od 45 cm i težinu do 2 kg. U nas ni približno ne dostiže te mjere. Naraste do pola kilograma, obično od 100 do 150 g. Doživi šest godina. U sportskom ribolovu nije neki užitak. Lovi se na plovak i dubinski. Zagrize čvrsto i često proguta udicu. Mali somići zagrizu i na veliku udicu i mamac. Lovi se na gujavice, ličinke muha (“crve”), sitne ribice, riblje meso i na drugu animalnu hranu. Nekada se ulovi i na biljnu hranu.

Stiropor - pomoć i mamac Lagani, sintetski materijal, stiropor, ima raznovrsnu primjenu, pa je nalazi i u sportskom ribolovu. Može poslužiti u izradi plovaka i nekih umjetnih mamaca, za olakšavanje udica i mamaca, ali i sam kao mamac. Stiropor se može stavljati na udicu da bude lakša u ribolovu šarana pomoću boila. Može pomoći u dubinskom načinu ribolova grabežljivih riba pomoću kedera na mjestima gdje se može lako zapeti – tamo gdje ima potonulog drveća, panjeva, granja, kamenja i drugog. Koristi se mrtvi keder, jer živi može lakše zapeti. U kedera se stave kuglice stiropora, koje će ga izdići iznad dna. Užim, lakšim kederima kuglice stiropora se mogu ugurati kroz usta. Širim i težim se načini rez na leđima, kuglice se stave u trbušnu šupljinu i zašije se koncem ili tankom bakarnom žicom (“licnom”). Za ribolov na takvim mjestima i uz pomoć kuglica stiropora koristi se teže olovo. Manje je poznato da stiropor može poslužiti i kao mamac za lov bijele ribe. Najbolja su zrna stiropora veličine graha, meka i pahuljasta. Na udicu se stavljaju po jedan ili dva takva zrna, a ako su manja, onda više komada. Zrnca stiropora se mogu stavljati i u kombinaciji s prirodnim mamcima biljnim ili životinjskim: ličinkama muha (“crvima”), gujavicama, zrnima pšenice, konoplje, kukuruza, riže, tijestom od kukuruznog, pšeničnog ili miješanog brašna ili krupice, kruhom i drugim. 287


lov i ribolov

Za trajnije boile U trgovinama, gdje se može kupiti ribolovni pribor i oprema, možemo naći najraznovrsnije boile za ribolov šarana i nekih drugih vrsta riba. Jednako dobre, ako ne i bolje te mamce, možemo sami izraditi. Loša strana “domaćih” boila je da nisu trajni i treba ih što prije potrošiti. U tim istim trgovinama mogu se kupiti razni dodaci, koji pomažu da naši boili budu trajniji. Među njih spadaju konzervansi, koji poskupljuju “domaće” bolile. Zato se za njih odlučuje malo šaranaša. Loša osobina konzervansa je da mijenjaju okus boila u oštar, što za ukus riba i ribolov nije poželjno. Trajnost boila možemo povećati sušenjem, smrzavanjem i konzerviranjem. Za trajnije boile trebamo prvo znati što se s njima događa kada ih izvadimo iz lonca, u kojem smo ih kuhali. Zapravo, kvarenje boila je posve prirodna pojava, koju nazivamo raspadanje. U tom procesu sudjeluju brojne bakterije, a intenzitet raspadanja zavisi o tri činitelja: vode, zraka i temperature. Na njih moramo obratiti pozornost, ako želimo povećati trajnost boila. Činitelj voda ili vlaga je u samim boilima. Možemo ga smanjiti, tako da boile poslije kuhanja dobro osušimo. Preporučljivo ih je sušiti u suhoj prostoriji 48 sati ili duže. Poslije toga ih je najbolje upotrijebiti svježe ili spremiti na suho mjesto. Vlažna mjesta nisu preporučljiva, jer boile popljesnive i nisu za uporabu Poslije sušenja ih stavimo u plastične vrećice (koliko treba za jedan ribolov) i stavimo ih u ledenicu. Tako isključujemo djelovanje drugog činitelja – temperature. Pri niskim temperaturama bakterije nemaju uvjeta za život i kvarenje boila. Treći činitelj je kisik. Možemo si pomoći da nekim uređajem izvučemo zrak iz vrećica i zavarimo ih. Boili mogu imati duži rok trajanja i uz pomoć nekih drugih domaćih metoda. U domaćinstvu je puno dodataka, koji mogu poslužiti kao konzervansi, primjerice, sol i šećer. Nekoliko žličica jednog i drugog produži rok trajanja tog mamca, ali i poboljša okus. 288


lov i ribolov

Naseliti gavčicu Mnogi ribiči vole loviti grabežljive vrste riba. Kako bi ih više mogli uloviti, treba se pobrinuti za prehranu tih riba. Jedna od mogućnosti je naseljavanje gavčice. Gavčica je izvrstan i otporan keder (mamac) za ribolov smuđa, štuke i pastrvskog i našeg grgeča, dobro podnosi hvatanje, prijevoz i držanje u keder-kanti. U neke je vode prenesena kederkantom, tako da se donesene gavčice iz neke vode puste u vodu u kojoj se ribolovilo. Jedna je od najmanjih riba u obitelji šarana i među našim slatkovodnim ribama uopće. Naraste do najviše 8 cm, obično manje. Mužjaci su obično sitniji od ženki. Ima kratko, visoko tijelo, bočno spljošteno. Glava je nevelika, usta mala, poludonja. Krljušti su krupne. Bočna linija je nepotpuna i pruža se na prvih 4 do 7 krljušti. Meso joj je navodno gorkasto, no to ne smeta vrstama riba, koje se njome hrane. Lijepo je obojena, pa se zbog toga i drugih razloga može držati u akvarijima. Već prema građi tijela gavčice može se zaključiti da za stanište daje prednost stajaćim ili sporo tekućim vodama. Traži pliće, vodenim biljkama zarasle dijelove uz obale. Najviše se namnoži u nizinskim, manjim i zatvorenim vodama. Posebno joj odgovaraju dobro zagrijane vode, no ponekad se može naći u zaljevima prigorskih potoka. U Hrvatskoj naseljava vode Crnomorskog i Jadranskog slijeva. Gavčica ima posebni način razmnožavanja. Ženka pomoću legalice polaže ikru u ljušturu školjke. To je samo desetak jajašaca, ali se gavčica mrijesti porciono tijekom cijelog vegetacijskog doba, od travnja do kolovoza. Jedna školjka je domaćin za više gavčica. Nakon što mužjak oplodi ikru ona se inkubira u školjci, a male gavčice duže vremena ostaju u škrgama domaćina. Gavčica u prehrani nije izbirljiva. Hrani se sitnijim zooplanktonom i beskičmenjacima i rado slijedi kukce u stupcu vode i na površini. Prije nego što želimo naseliti gavčicu u neku vodu, gdje je nema ili je ima malo, prvo treba utvrditi ima li tu (dovoljno) većih školjaka. Ako ih nema ili ih ima malo, prvo treba naseliti primjerene školjke. Za naseljavanje, gavčice se mogu uloviti mrežicom za kedere ili elektroagregatom (uz posebnu dozvolu). Gdje god se nasele, gavčice će sigurno opstati i razmnožiti se, jer spadaju u najotpornije vrste slatkovodnih riba. No, prije svega u naseljavanju gavčica treba se pridržavati zakonskih propisa. 289


lov i ribolov

S grabljama u ribolov U jako zaraslim vodama stajaćicama (rjeđe u tekućicama) treba u ribolov ponijeti grablje. Možete nositi samo metalni dio, a dršku možete naći na mjestu ribolova. Grabljama možete očistiti mjesto za lov ribe, ali pri tome ne treba uništiti previše vodenih biljaka, a ne smiju se uništavati one koje su zaštićene. Uklanjanje biljaka iz vode obalnog dijela ima na ribe dvojaki učinak: neke brzo napuštaju taj prostor, dok ga neke druge, kao što je linjak, radoznalo pregledavaju. Između ostalog, tu mogu naći lak plijen – vodene životinjice, koje su pale s biljaka na dno ili su izgrabljane iz mulja. Linjaci na takvim mjestima grizu oprezno, ali zato intenzivnije i duže. Korištenjem grablji oslobađamo se biljaka, koje nam sprječavaju učinkovito hranjenje i nuđenje udice s mamcem, ali i koje nam otežavaju umaranje i izvlačenje ribe. U praksi očistimo biljke na što manjoj površini. I to ne samo zbog očuvanja vodene vegetacije, nego i zbog očuvanja zaklona riba. A ribe redovno obilaze očišćene pruge u potrazi za hranom, pa i onom koju ribolovac baca. Svježe očišćene pruge su bolje za ribolov od onih, koje su davno očišćene. Ako nam to prilike dozvoljavaju, najbolje je “pograbljati vodu” uvečer prije sutrašnjeg ribolova. Nakon tri do četiri dana ribe pokazuju mnogo manje zanimanje za očišćene dijelove. Za čišćenje od vodenih biljaka trebamo najobičnije vrtne grablje s dužom drškom. Ako želimo očistiti duže pruge ili ako su vodene biljke i podalje od obale, koristimo dvoje grablje. Svežemo ih šiljcima prema van i dužim užetom bacimo ih u vodu i vučemo prema sebi. Kada izvučemo biljke na obalu, trebamo ih pregledati. Tu se mogu naći dobri prirodni mamci za ribolov. 290


iz

z a k o n s k i hiz zakonskih p r o ppropisa isa

Ovršni zakon Ovršni postupak je postupak u kojem javni ovršitelji i javni bilježnici provode prisilnu naplatu potraživanja na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava, te postupak prema kojem sudovi određuju i provode prisilnu naplatu potraživanja kada je to zakonom propisano. Odredbama Ovršnog zakona koji se u cijelosti počinje primjenjivati od dana 01. 01. 2012. g. cilj je uspostava djelotvornog sustava ovrhe, pojednostavljivanje i skraćivanje ovršnog postupka te rasterećenje sudova. Napušta se sudska provedba ovrhe i ovrha se povjerava javnim ovršiteljima. Prema novom Ovršnom zakonu ovršna tijela su javni ovršitelji, javni bilježnici i sudovi koji postupaju po odredbama Ovršnog zakona. Javni ovršitelji provode ovrhu na temelju ovršne isprave (npr. pravomoćnog rješenja, presude i dr.), javni bilježnici provode ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (npr. računa, izvoda iz poslovnih knjiga i dr.), a sudovi provode ovrhu samo u slučajevima kada postoji nadležnost ovršnog suda. S obzirom na opširnost Ovršnog zakona ovdje ćemo se osvrnuti samo na dio njegova sadržaja koji je čitateljima kao potencijalnim sudionicima u ovršnom postupku zanimljiv, npr. izuzeće od ovrhe, ograničenje ovrhe, postupak ovrhe na nekretninama, pravni lijekovi. Ovrha se ne može provesti u slučajevima koje određuje članak 91. Ovršnog zakona, to su: - primanja po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, - primanja po osnovi naknade zbog tjelesnog oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, - primanja po osnovi socijalne skrbi, - primanja po osnovi privremene nezaposlenosti, - primanja po osnovi dječjeg doplatka, - primanja po osnovi stipendija i pomoći učenicima i studentima, - naknada za rad osuđenika, osim tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja te za tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom, - primanja po osnovi odličja i priznanja. 291


iz zakonskih propisa Ograničenje ovrhe predviđeno je u članku 92. Ovršnog zakona: - ako se ovrha provodi na plaći od ovrhe je izuzet iznos u visini 2/3 prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, izuzet je iznos od ½ prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem je slučaju izuzet iznos koji odgovara iznosu ¼ prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj za proteklu godinu, - ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne neto plaće u RH od ovrhe je izuzet iznos u visini 2/3 plaće ovršenika, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, izuzet je iznos u visini ½ neto plaće ovršenika, - navedene odredbe primjenjuju se i na ovrhu na naknadi umjesto plaće, naknadi za skraćeno radno vrijeme, naknadi zbog umanjenja plaće, mirovini, plaći vojnih osoba te na primanja osoba u pričuvnom sastavu za vrijeme vojne službe i na drugom stalnom novčanom primanju civilnih i vojnih osoba, - ovrha na primanju invalida po osnovi novčane naknade za tjelesno oštećenje i doplatak za tuđu pomoć i njegu može se provesti samo radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja i to do iznosa od ½ tog primanja, - ovrha na primanju po osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju i doživotnoj renti te na primanju po osnovi ugovora o osiguranju života može se provesti samo na dijelu koji prelazi iznos najviše stalne socijalne skrbi koja se isplaćuje na području na kojem ovršenik ima prebivalište. Određene nekretnine ne mogu biti predmet ovrhe, a to su: - poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade poljodjelca u opsegu potrebnom za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove uže obitelji te drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Od ovrhe su izuzete i sljedeće pokretnine: - odjeća, obuća, rublje i drugi predmeti osobne upotrebe, posteljne stvari, posuđe, namještaj, štednjak, hladnjak, stroj za pranje rublja i druge stvari koje služe za zadovoljavanje potreba kućanstva ako su nužni ovršeniku i članovima njegova kućanstva s obzirom na uobičajene uvjete života njihove društvene okoline, - hrana i ogrjev za potrebe ovršenika i članova njegova kućanstva, - radna i rasplodna stoka, poljoprivredni strojevi i druga oruđa za rad koji su ovršeniku poljodjelcu nužni za održavanje poljoprivrednog gospodarstva u mjeri u kojoj je to nužno za njegovo uzdržavanje i za uzdržavanje članova njegova obi292


iz zakonskih propisa teljskog kućanstva, te sjeme za uporabu na tom gospodarstvu i hrana za stoku za četiri mjeseca, - gotov novac ovršenika po osnovi tražbina koje su izuzete od ovrhe te gotov novac ovršenika koji ima stalna mjesečna primanja do mjesečnog iznosa koji je po zakonu izuzet od ovrhe, razmjerno vremenu do idućeg primanja, - odličja, medalje, ratne spomenice i druga odličja i priznanja, vjenčani prsten, osobna pisma, rukopisi i drugi osobni spisi ovršenika, obiteljske fotografije, osobne i obiteljske isprave i obiteljski portreti, - pomagala koja su invalidu ili drugoj osobi s tjelesnim nedostacima nužna za obavljanje životnih funkcija, - poštanska pošiljka ili poštanska uputnica upućena ovršeniku ne može biti predmet ovrhe prije uručenja ovršeniku. Provedba ovrhe na nekretninama doživjela je neke promjene u novom Ovršnom zakonu. Jedna od promjena je ta da se ovršni postupak na nekretnini temeljem ovršne isprave pokreće kod javnog ovršitelja na čijem području ovršenik ima prebivalište dok je do sada nadležnost bila određena prema mjestu gdje se nalazila nekretnina. Uz prijedlog za ovrhu se osim izvornika ovršne isprave treba priložiti izvadak iz zemljišnih knjiga kao dokaz da je ovršenik vlasnik nekretnina na kojima se traži provedba ovrhe. Nakon što javni ovršitelj donese ovršni nalog odmah će zatražiti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba ovrhe. Zatim se pristupa utvrđivanju vrijednosti nekretnine (suglasnost stranaka, procjena Porezne uprave ili ovlaštenog sudskog vještaka) koja se utvrđuje zaključkom o prodaji u kojem se određuje način prodaje, uvjeti prodaje, vrijeme i mjesto prodaje. Novina je to što se sada prodaja neće moći provesti neposrednom pogodbom već samo na javnoj dražbi. Zaključak o prodaji objavljuje se na internetskoj stranici Hrvatske javnoovršiteljske komore odnosno na oglasnoj ploči suda ako ovrhu provodi sud. Na prijedlog stranke prodaja se može objaviti i u sredstvima javnog priopćavanja, a mogu se obavijestiti i osobe koje se bave prodajom nekretnina. Osobe koje žele sudjelovati na dražbi dužne su dati jamčevinu koja ne može iznositi manje od 1/10 utvrđene vrijednosti nekretnine. Ovrhovoditelj na čiji je prijedlog ovrha određena ne treba dati jamčevinu. Dražbeno ročište se može održati i ako na njega pristupi samo jedan ponuditelj, ali stranka može predložiti da se takvo ročište odgodi. Kupac ne može biti ovršenik, javni ovršitelj ili druga osoba koja službeno sudjeluje u postupku prodaje, osoba koja je u radnom odnosu kod osobe koja službeno sudjeluje u postupku prodaje, osoba kod koje postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njezinu nepristranost te osoba koja po zakonu ne može steći nekretninu koja je predmet ovrhe. Nekretnina se na prvom dražbenom ročištu ne može prodati ispod 2/3 utvrđene vrijednosti nekretnine, a na drugom dražbenom ročištu ispod 1/3 utvrđene vri293


iz zakonskih propisa jednosti. Nakon što se na dražbi nekretnina proda, javni ovršitelj donosi rješenje o dosudi nekretnine koje se objavljuje na internetskoj stranici Hrvatske javnoovršiteljske komore. Nekretnina se može kupiti i na kredit, u tom će slučaju ovršno tijelo (javni ovršitelj) na prijedlog kupca već u rješenju o dosudi odrediti da će se u zemljišnu knjigu prigodom upisa prava vlasništva u korist kupca upisati i založno pravo na nekretnini radi osiguranja tražbine po osnovi kredita u korist davatelja kredita. Prema odredbama Ovršnog zakona žalba je redoviti pravni lijek koji se izjavljuje protiv ovršnog naloga, rješenja o ovrsi, ostalih rješenja donesenih u prvostupanjskom ovršnom postupku. Žalba u pravilu ne odgađa ovrhu. U ovršnom postupku izvanredni pravni lijekovi (npr. revizija) nisu dopušteni, a povrat u prijašnje stanje dopušten je samo zbog propuštanja roka za izjavljivanje žalbe. Javni ovršitelj donosi ovršni nalog protiv kojeg nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od 3 dana. Protiv odluke kojom se provedba ovrhe odbija ili odbacuje također se može izjaviti žalba u roku od 8 dana. Javni bilježnik donosi rješenje o ovrsi protiv kojeg nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od 3 dana. Ovršenik može pobijati ovršni nalog iz razloga koji su propisani u članku 49. st. 1. Ovršnog zakona, a to su: - zbog bitne povrede ovršnog postupka, - zbog pogrešne primjene materijalnog prava, - iz razloga kojim osporava postojanje ili ispunjenje ovrhovoditeljeve tražbine na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, - iz razloga kojim osporava dopuštenost ovrhe. Ovrhovoditelj može pobijati ovršni nalog ako je njime prekoračen njegov zahtjev te zbog odluke o troškovima postupka. O žalbi odlučuje sud prvog stupnja (mjesno nadležni Općinski sud ili Trgovački sud) koji može prihvatiti žalbu, odbiti žalbu kao neosnovanu, odbaciti žalbu, prihvatiti žalbu i ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu. Stranke mogu predložiti odgodu ovrhe. Ovrhovoditelj može predložiti odgodu ovrhe i to najviše do tri godine. Ovršenik također može predložiti odgodu ovrhe. U tom slučaju će ovršno tijelo (javni ovršitelj, sud) rješenjem odgoditi ovrhu radi naplate novčane tražbine samo ako ovršenik da jamčevinu u iznosu glavnice i kamata, odnosno ako ovršenik da primjerenu jamčevinu u postupku radi naplate nenovčanih tražbina. Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika može trajati najviše tri godine za koje vrijeme teku zatezne kamate na ovrhovoditeljevo potraživanje. 294


iz zakonskih propisa Ako ovršenik ne da jamčevinu u roku koji mu odredi ovršno tijelo koje provodi ovrhu, a koji ne može biti duži od 15 dana, smatrat će se da je odustao od prijedloga za odgodu. Iznimno sud prvog stupnja koji je nadležan odlučivati o žalbi protiv ovršnog naloga na prijedlog ovršenika može odgoditi ovrhu, a da ovršenik ne položi jamčevinu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako ovršenik učini vjerojatnim da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje. O takvom prijedlogu za odgodu sud je dužan odlučiti u roku od 8 dana od primitka prijedloga. Odgoda ovrhe je moguća i na temelju suglasnosti stranaka ako se ovrhovoditelj i ovršenik suglase o odgodi ovrhe. Tada sud neće ispitivati postoje li za to propisane pretpostavke. Takva odgoda može trajati najviše tri godine.

Javni ovršitelji Početkom 2012. g. na snagu stupa Zakon o javnim ovršiteljima. Javnoovršiteljsku službu će obavljati javni ovršitelji kao samostalni i neovisni nositelji službe koji će imati svojstvo osoba javnog povjerenja. Javnoovršiteljska služba će provoditi ovrhu na temelju ovršnih isprava u skladu s odredbama Ovršnog zakona (pravomoćnih presuda, rješenja i dr.). Javni ovršitelji imaju svoje službeno sjedište i područje na kojem obavljaju svoju službu, imaju službeni pečat i žig kojima ovjeravaju svoje odluke i isprave. Javni ovršitelji imaju službenu iskaznicu koju izdaje Ministarstvo pravosuđa i koju su dužni pokazati tijekom poduzimanja ovršnih radnji. Javni ovršitelj može imati svog zamjenika, javnoovršiteljskog pomoćnika, javnoovršiteljske službenike, vježbenike i vršitelje dužnosti javnog ovršitelja. Javni ovršitelj osim redovnog računa mora otvoriti zaseban račun kod banke na koji će polagati isključivo novčana sredstva pribavljena ovrhom i koja pripadaju ovrhovoditelju. Radno vrijeme javnih ovršitelja propisuje se pravilnikom koji donosi ministar pravosuđa, a radnje može poduzimati i izvan radnog vremena. Javni ovršitelji se udružuju u Javnoovršiteljsku komoru koju čine svi javni ovršitelji, javnoovršiteljski zamjenici, javnoovršiteljski pomoćnici, službenici i vježbenici koji se upisuju u imenik Javnoovršiteljske komore. Javnoovršiteljska komora dužna je čuvati čast i ugled svojih članova te štititi njihova prava i interese. Komora odlučuje o pravima, obvezama i odgovornosti svojih članova. Nadzor nad radom javnih ovršitelja vrši Ministarstvo pravosuđa RH i tijela Javnoovršiteljske komore. Ministarstvo pravosuđa RH vrši nadzor po službenoj dužnosti i po pritužbama. Stegovna odgovornost javnih ovršitelja postoji u slučaju kada isti u vršenju službe krše odredbe Zakona o javnim ovršiteljima ili nekog dru295


iz zakonskih propisa gog zakona, kada isti svojim ponašanjem vrijeđaju čast i ugled javnoovršiteljske službe. Javni ovršitelj obavlja sljedeće radnje: - provodi ovrhu temeljem ovršnih isprava (presuda, rješenje i dr.), - obavlja dostavu svih sudskih pismena, ovršnih isprava i drugih isprava koje su vezane uz ostvarivanje pojedinih prava i obveza (radni odnosi i dr.), - obavlja na zahtjev stranke ili javnog bilježnika dostavu javnoovršiteljskih isprava i odluka, - uručuje ovršne naloge, zapisnike i druge isprave u vezi s provedbom ovrhe, - obavlja identifikaciju stranaka i sudionika ovrhe, - za provedbu ovrhe prikuplja podatke o imovini ovršenika, - na zahtjev ovrhovoditelja ili ovršenika posreduje između stranaka radi sporazumnog postizanja rješenja, - može od policijskih službenika zatražiti obavljanje službenih radnji, - može angažirati javnog komisionara, stalnog sudskog vještaka i dr. Javni ovršitelj provodi ovrhu u skladu s odredbama Ovršnog zakona ili s odredbama drugih zakona koji to propisuju. Uvijek je dužan paziti na dostojanstvo ovršenika, odnosno da ovrha za ovršenika bude što manje nepovoljna. Ovrha se provodi radnim danom i to danju. Javni ovršitelj može provesti ovrhu i neradnim danom ili noću ako za to postoji opravdan razlog, ali samo uz odobrenje Općinskog suda na čijem se području provodi ovrha. Javni ovršitelj je dužan u provedbi ovrhe postupati žurno i bez odgađanja, redoslijedom kojim su predmeti zaprimljeni, a o svim poduzetim radnjama dužan je redovito obavještavati ovrhovoditelja. Ako ovrha ne daje rezultate, odnosno ako ovršenik nema imovine podobne za ovrhu, javni ovršitelj je dužan u roku od jedne godine predmet vratiti ovrhovoditelju . Javni ovršitelj je prilikom pretrage ovršenikova stana ili odjeće koju nosi na sebi i poduzimanja drugih ovršnih radnji postupati s dužnim obzirom prema osobi ovršenika i članovima njegova kućanstva. Za poduzimanje ovršnih radnji u ovršenikovom stanu potrebno je odobrenje Općinskog suda na čijem se području provodi ovrha, ali bez navođenja datuma kada će se ta radnja provesti. Ako se ovršne radnje provode u stanu ovršenika, a nije nazočan ovršenik, njegov zakonski zastupnik, opunomoćenik ili odrasli član kućanstva, moraju biti nazočna dva punoljetna svjedoka. Kad ovršnu radnju treba provesti u prostoriji koja je zaključana, a ovršenik ili njegov zastupnik nije nazočan ili neće otvoriti prostoriju, javni ovršitelj će otvoriti prostoriju u nazočnosti policije i dvaju punoljetnih svjedoka. O provedenim radnjama sastavit će se zapisnik koji će potpisati pozvani svjedoci i policija. Javni ovršitelj je ovlašten zatražiti podatke (npr. podaci o imovini ovršenika) potrebne za provedbu ovrhe od svih državnih tijela i tijela s javnim ovlastima, pravnih i fizičkih osoba. Zatraženi podaci trebaju biti dostavljeni javnom ovršitelju u roku od 8 dana od primitka zahtjeva. 296


iz zakonskih propisa Postupak ovrhe pokreće se kod javnog ovršitelja koji je mjesno nadležan za ovršenika, to znači da će ovrhu provoditi javni ovršitelj koji je imenovan za područje na kojem ovršenik ima prebivalište. Ako se ovrha treba provesti protiv više ovršenika koji imaju različita prebivališta, tada je nadležan javni ovršitelj koji je mjesno nadležan za jednog od ovršenika. Nakon što se ovrhovoditelj obrati javnom ovršitelju isti poduzima sve daljnje radnje, određuje ovrhu, nalazi imovinu, prodaje je i dr. Javni ovršitelj provodi ovrhu koja se pokreće podnošenjem prijedloga za ovrhu od strane ovrhovoditelja, a na temelju ovršne isprave (pravomoćne presude, rješenja i dr.). Ako javni ovršitelj smatra da je prijedlog za provedbu ovrhe dopušten i potpun, donosi ovršni nalog. Javni ovršitelj može bez obzira na prijedlog ovrhovoditelja odrediti sredstvo i predmet ovrhe za koji smatra da će biti najefikasniji odnosno kojim će se najlakše ostvariti prisilna naplata. Ovršni nalog mora sadržavati uputu o pravnom lijeku, a nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od primitka pismenog otpravka ovršnog naloga. Ovršna isprava (presuda, rješenje i dr.) treba biti priložena uz prijedlog za ovrhu u izvorniku, otpravku ili ovjerovljenom prijepisu s potvrdom ovršnosti. Javni ovršitelj postupa na temelju podnesaka odnosno drugih pismena u skladu s odredbama Ovršnog zakona i Zakona o parničnom postupku. Javni ovršitelj je dužan prigovor, žalbu ili pritužbu bez odgađanja dostaviti Općinskom sudu na čijem području je njegovo sjedište. Javni ovršitelj održava i ročišta (ročište za javnu dražbu odnosno prodaju pokretnina i nekretnina, ročišta u postupku osiguranja i dr.). O ročištu sastavlja zapisnik, ali može sastaviti i službenu bilješku. Izostanak s ročišta jedne ili obiju strana nema za posljedicu povlačenje prijedloga za ovrhu, priznanje navoda protivne strane niti bilo kakvu drugu negativnu posljedicu, a niti mirovanje postupka. Stranke protiv odluka javnog ovršitelja mogu izjaviti redovni pravni lijek – žalbu. Žalba u pravilu ne odgađa provedbu ovrhe. Protiv odluke prvostupanjskog suda po žalbi nije dopuštena žalba. O žalbi odlučuje nadležni Općinski ili Trgovački sud. Troškove postupka prethodno snosi ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja. Troškove je dužan predujmiti u roku koji mu odredi ovršno tijelo pa ako ne predujmi troškove to može biti razlog za obustavom ovrhe. Javni ovršitelj sam odlučuje rješenjem o troškovima nastalim u pogledu provedbe ovrhe. Javni ovršitelj ima pravo na naknadu za svoj rad i naknadu troškova za obavljenu službenu radnju, naknade su utvrđene Pravilnikom o nagradi za rad i naknadi troškova. Javni ovršitelj ima pravo tražiti naplatu nagrade odmah po obavljenom poslu, a za predvidive troškove može tražiti predujam. Osim nagrade za rad javnog ovršitelja stranke su dužne platiti i javnoovršiteljsku pristojbu utvrđenu Tarifom javnoovršiteljskih pristojbi. Javni ovršitelj nije 297


iz zakonskih propisa dužan poduzeti radnju ako stranka ne dokaže da je pristojba plaćena. Visina pristojbe ovisi o vrijednosti tražbine čija se naplata traži. Ako stranka ima pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka, prema pravilima Zakona o parničnom postupku može zatražiti od suda na području kojeg se nalazi sjedište javnog ovršitelja kod kojeg se traži poduzimanje službene radnje, da je oslobodi od dužnosti plaćanja troškova za obavljanje te radnje, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. U tom će slučaju sud osloboditi stranku i od plaćanja naknade troškova javnom ovršitelju. Javni ovršitelj u tom slučaju ima pravo zatražiti od države plaćanje nagrade i naknade troškova, a o tom zahtjevu odlučuje nadležni općinski sud, a naknada i nagrada se isplaćuju iz sredstava suda. Javni ovršitelj je dužan kao tajnu čuvati sve što sazna u obavljanju svoje dužnosti osim ako iz zakona ili volje stranaka ne proizlazi što drugo. Javnoovršiteljsku tajnu dužne su čuvati i osobe zaposlene kod javnog ovršitelja. Postoje stvari i prava na kojima je ovrha ograničena ili su izuzete od ovrhe, odredbe koje se odnose na ograničenje i izuzimanje od ovrhe pobliže su navedene u Ovršnom zakonu. Javni ovršitelj treba paziti da ne provede ovrhu na stvarima i pravima koji su izuzeti od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena. Ovrha je ograničena na predmetima u svrhu zaštite ovršenika fizičke osobe npr. na predmetima koji su nužni za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je isti po zakonu dužan uzdržavati.

Provedba ovrhe na novčanim sredstvima Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima uređuje se provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika. Ovrhu na novčanim sredstvima provode Financijska agencija (FINA), Hrvatska narodna banka i banke. Ovrha na novčanim sredstvima ovršenika provodi se na novčanim sredstvima koja se nalaze na svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama i to prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, bez njegove suglasnosti. Ovrha se ne provodi na novčanim sredstvima, odnosno računima koji su zakonom izuzeti od ovrhe, a utvrđeni su odredbama Ovršnog zakona. Ovrha se provodi tako da nadležno tijelo odnosno ovrhovoditelj (npr. fizička ili pravna osoba) dostavi osnovu za plaćanje Financijskoj agenciji u izvorniku ili otpravku. Osnova za plaćanje je: rješenje o ovrsi, rješenje o osiguranju, zadužnica, nalog Ministarstva financija za naplatu po aktivnom državnom jamstvu, nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku i svaka druga odluka nadležnog tijela kojom se u cijelosti ili djelomice prihvaća prijedlog za provedbu ovrhe. 298


iz zakonskih propisa Ovrhovoditelj dostavlja osnovu za plaćanje u FINU neposredno ili preporučenom pošiljkom, putem javnog bilježnika ili opunomoćenika. Nakon što bude dostavljena u FINU, osnova za plaćanje upisuje se u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje (Očevidnik) koji predstavlja jedinstvenu bazu podataka o redoslijedu kojim su primljene osnove za plaćanje i stanju njihove izvršenosti po pojedinom ovršeniku. Osnovu za plaćanje FINA upisuje u Očevidnik prema trenutku (datumu, satu i minuti) primitka. Očevidnik sadrži još i podatke o primljenim, vraćenim, izvršenim i neizvršenim osnovama za plaćanje, a vodi se u elektroničkom obliku. FINA daje naloge temeljem kojih se izvršava (naplaćuje) osnova za plaćanje onim redoslijedom kojim su upisane u Očevidniku. Osnova za plaćanje najprije se izvršava na računima, a zatim na oročenim novčanim sredstvima. FINA daje nalog bankama za izvršenje osnove za plaćanje onim redom kojim su računi navedeni u osnovi za plaćanje, na način da se osnova za plaćanje izvršava na svim računima u pojedinoj banci. Ako u osnovi za plaćanje nisu pojedinačno navedeni računi na kojima se ovrha provodi, tada se ovrha provodi redom – počevši od banke koja vodi račun koji je najranije otvoren, a prema podacima iz Jedinstvenog registra računa. Tek kada osnova za plaćanje nije izvršena (naplaćena) na računima, a ovršenik ima oročena novčana sredstva, osnova za plaćanje se naplaćuje iz oročenih novčanih sredstava. Jedinstveni registar računa je elektronička baza podataka koja sadrži račune poslovnih subjekata, račune građana, račune za posebne namjene, podatke o štednim ulozima, oročenim novčanim sredstvima poslovnih subjekata i građana, podatke o ugovorima o stambenoj štednji poslovnih subjekata i građana, podatke o depozitima poslovnih subjekata i građana u kreditnim unijama. Jedinstveni registar računa ne sadrži podatke o stanju računa, već samo podatke o postojanju računa i o tome je li račun blokiran ili nije. Jedinstveni registar računa vodi FINA, a podatke su obvezni dostavljati Hrvatska narodna banka, banke, stambene štedionice i kreditne unije. FINA će svakoj zainteresiranoj osobi na njen pismeni zahtjev osigurati uvid u javne podatke u jedinstvenom registru računa (podaci o računima poslovnih subjekata), a podatke o računima građana FINA daje samo na temelju pisanog zahtjeva suda ili drugog nadležnog tijela.

Postupak izvršenja osnove za plaćanje FINA daje nalog banci da izvrši (naplati) nalog u visini koja je potrebna za naplatu novčanog potraživanja koje je navedeno u osnovi za plaćanje (npr. rješenju o ovrsi, zadužnici i sl.), a banka izvršava nalog u visini raspoloživih novčanih sredstava na računima sve do iznosa koji je naveden u nalogu FINE i o tome obavještava FINU. 299


iz zakonskih propisa Ako nalog nije izvršen u cijelosti, banka će prema nalogu FINE zabraniti raspolaganje novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima do visine koja je određena u nalogu sve dok od FINE ne primi novi nalog. Ovaj postupak FINA ponavlja pojedinačno od banke do banke. Ako osnova za plaćanje nije izvršena u cijelosti, nakon opisanog postupka FINA daje nalog bankama da blokiraju sve ovršenikove račune i zabrane raspolaganje oročenim novčanim sredstvima. Kada je osnova za plaćanje naplaćena, FINA u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima. Ukoliko osnova za plaćanje nije naplaćena na novčanim sredstvima po svim ovršenikovim računima naplata se vrši iz oročenih novčanih sredstava uključujući i kamate. Banka i ovršenik ne smiju produžiti niti mijenjati ugovor o oročenju za vrijeme trajanja zabrane raspolaganja. Dospjele kamate koje se prema ugovoru isplaćuju za vrijeme zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima koriste se za izvršenje osnove za plaćanje, smatraju se priljevom novčanih sredstava. Ovršenik može radi naplate osnove za plaćanje raskinuti ugovor o oročenju. Osnove za plaćanje dostavljaju se u FINU od ponedjeljka do petka u vremenu od 8 do 16 sati poštom ili neposrednom dostavom, a može se dostaviti i kao elektronička isprava putem interneta korištenjem web servisa od 0 do 24 sata. Osnove za plaćanje koje su primljene u FINI u periodu od 8 do 12 sati izvršavaju se istog dana, a osnove za plaćanje primljene između 12 i 16 sati izvršavaju se sljedećeg radnog dana iza 8 sati. Kada u Jedinstvenom registru računa poslovni subjekt (pravna osoba ili fizička osoba koja obavlja registriranu gospodarsku djelatnost i fizička osoba koja se bavi slobodnim zanimanjem) ima oznaku blokade računa ovršenik - poslovni subjekt - ne smije obavljati obračunsko plaćanje (kompenzaciju, cesiju, asignaciju, preuzimanje duga), također ne smije plaćati svoje obveze gotovim novcem. Gotov novac koji je primio obavljajući registriranu djelatnost ovršenik je dužan položiti na račun u banci.

Provedba ovrhe na novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe Od ovrhe su izuzeta novčana sredstva koja se ovršeniku na račun uplaćuju s osnova primanja i naknada navedenih u čl. 91. i 92. Ovršnog zakona. Ovršenik u tom slučaju treba poslati obavijest u FINU. Obavijest će sadržavati ime i prezime ovršenika, adresu i OIB ovršenika, vrstu primanja ili naknade koja je izuzeta od ovrhe i iznosa koji je izuzet od ovrhe, naziv i adresu uplatitelja, broj računa na koji se uplaćuju primanja, naziv banke u kojoj je taj račun otvoren i potpis ovršenika. 300


iz zakonskih propisa Kada FINA primi takvu obavijest od ovršenika bez odgode je dužna dostaviti presliku ovršnog naloga ili rješenja o ovrsi uplatiteljima (poslodavci, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i dr.). Uplatitelj primanja dužan je odmah po primitku preslike rješenja o ovrsi odnosno ovršnog naloga uskratiti uplatu primanja na ovršenikov račun u iznosu koji je na temelju zakona izuzet od ovrhe. FINA će ovršni nalog odnosno rješenje o ovrsi početi izvršavati od dana od kada su svi uplatitelji primili presliku ovršnog naloga odnosno rješenja o ovrsi, a najkasnije sljedećeg radnog dana. Ako se primanja uplaćuju ovršeniku putem banke, FINA će banci navedenoj u obavijesti ovršenika naložiti da otvori poseban račun ovršeniku. Banka je dužna odmah po primitku naloga otvoriti poseban račun ovršeniku i o broju tog računa pisanim putem bez odgode obavijestiti FINU. O otvaranju računa FINA je dužna pisanim putem bez odgode obavijestiti uplatitelje (poslodavca, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i dr.), radi uplate primanja i naknada na poseban račun.

Legalizacija nezakonito izgrađenih zgrada Ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada provodi se temeljem odredbi Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama koji je objavljen u Narodnim novinama br. 90/11. Osnovni cilj ovog zakona je uređenje stanja u prostoru kao i zaštita prostora. Posebna vrijednost ovog postupka je mogućnost ozakonjenja bespravnih objekata u poljoprivrednom gospodarstvu. Postupkom ozakonjenja poljoprivrednih gospodarstava omogućuje se utvrđivanje vrijednosti objekata te stjecanje uvjeta za korištenje poticaja iz međunarodnih programa. Neće se moći ozakoniti objekti koji su bespravno sagrađeni u nacionalnim parkovima, parkovima prirode, infrastrukturnim koridorima, na pomorskom i javnom dobru, područjima koja su u prostornim planovima predviđena za drugu namjenu, na osobito vrijednom poljoprivrednom zemljištu, zaštitnim šumama, područjima posebne zaštite voda, u zaštićenom obalnom području mora, unutar arheoloških nalazišta, unutar kulturno-povijesne cjeline upisane u Listu svjetske baštine, u strogom rezervatu, spomeniku prirode, park-šumi i spomeniku parkovne arhitekture. Da bi zgrada (nova zgrada ili rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava gradnja odnosno protivno tom aktu) mogla biti ozakonjena propisano je da mora biti evidentirana na digitalnoj ortofoto karti (DOF5) u 301


iz zakonskih propisa mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske od 21. 06. 2011. g. Državna geodetska uprava je za taj postupak naručila izradu digitalne ortofoto karte na datum 21. 06. 2011. g. Digitalna ortofoto karta dostupna je na uvid građanima i drugim korisnicima na geoportalu Državne geodetske uprave od 30. 09. 2011. g. odnosno dostupna je na uvid u sjedištu tijela nadležnog za državnu izmjeru i katastar nekretnina. Postupak ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade može se pokrenuti najkasnije do dana 31. 12. 2012. g. Postupak ozakonjenja započinje predajom zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nadležnom upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave koje obavlja izdavanje akata vezanih za prostorno uređenje i građenje. Gradovi i općine su dužni najkasnije do dana 31. 12. 2011. g. pripremiti popis svih nezakonito izgrađenih zgrada na svom području te najmanje jedanput mjesečno objaviti javni poziv vlasnicima nezakonito izgrađenih zgrada s odgovarajućim informacijama. Podnositelj zahtjeva dužan je uz zahtjev priložiti geodetski elaborat koji je izradio ovlašteni geodet, arhitektonski snimak koji je izradio ovlašteni arhitekt i dokaz o ispunjenom bitnom zahtjevu mehaničke otpornosti i stabilnosti izrađenima po ovlaštenom inženjeru građevinarstva, uvjerenje nadležne policijske postaje o mjestu prijavljenog prebivališta do 21. 06. 2011. g., dokaze u svrhu obračuna naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade (izvod iz zemljišne knjige ili drugi odgovarajući dokaz da ima pravo graditi – sudsko rješenje, ugovor, suglasnost suvlasnika, dokaze o vremenu građenja). Podnositelj zahtjeva dužan je platiti određene naknade da bi se proveo postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju i to komunalni doprinos jedinici lokalne samouprave, vodni doprinos Hrvatskim vodama te naknadu za zadržavanje u prostoru čija se sredstva u jednakom iznosu od po 50% uplaćuju u proračun jedinica lokalne samouprave na čijem se području takva zgrada nalazi i u Državni proračun RH. Naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru može se platiti odjednom ili u obrocima. Ako se plaća u obrocima, treba biti plaćen prvi obrok. Rok obročne otplate ne može biti duži od dvije godine, a naplata dospjelih neplaćenih obroka se izvršava prisilnim putem. Naknada se utvrđuje prema ocjeni utjecaja nezakonito sagrađene zgrade na prostor i uz primjenu općih korektivnih koeficijenata. Način obračuna naknade određen je Uredbom o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađenih zgrada u prostoru (Narodne novine br. 101/11.) Sredstva naknade koriste se namjenski za poboljšanje infrastrukture naselja prema programu koji donosi predstavničko tijelo jedinica lokalne samouprave. Nakon što nadležno tijelo utvrdi da su zadovoljeni uvjeti za ozakonjenje zgrade te uplaćene potrebne naknade, izdaje rješenje o izvedenom stanju. 302


iz zakonskih propisa Rješenje o izvedenom stanju sadrži utvrđenje da se zgrada ozakonjuje, oznaku jedne ili više katastarskih čestica na kojima je zgrada sagrađena, podatke o zgradi s obzirom na smještaj na čestici, namjenu za koju se zgrada koristi i broj etaža, oznaku geodetskog elaborata za evidentiranje podataka o zgradama i arhitektonske snimke, oznaku izjave ovlaštenog inženjera građevinarstva da zgrada ispunjava bitni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti, oznaku izjave ovlaštenog inženjera strojarstva za zgradu javne i društvene namjene da ispunjava bitne zahtjeve u smislu sigurnosti korištenja. Na temelju izdanog rješenja o izvedenom stanju katastarski ured evidentira zgradu u katastarskom operatu i zajedno s dokumentima propisanim posebnim propisima za upis zgrade u zemljišnu knjigu po službenoj dužnosti dostavlja nadležnom sudu. Nadležni sud prilikom upisa zgrade u zemljišnu knjigu po službenoj dužnosti u posjedovnici zemljišne knjige stavlja zabilježbu da je priloženo rješenje o izvedenom stanju. Ozakonjuju se zgrade koje su u pogledu namjene, veličine i smještaja na čestici izgrađene u skladu s prostornim planom koji važi na dan stupanja na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (od 10. 08. 2011. g.), osim ako njihovo ozakonjenje ne spada u prethodno opisanu skupinu područja na kojima se ne može dopustiti ozakonjenje. Na nezakonito izgrađenoj zgradi izgrađenoj protivno prostornom planu može se ozakoniti najviše dvije etaže od kojih je druga potkrovlje, osim ako odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije određen veći broj etaža. Ako se u postupku traži odobravanje rekonstrukcije zgrade ili njezinog dijela za koje je izdano rješenje o izvedenom stanju potrebno je ishoditi rješenje o uvjetima građenja, odnosno potvrdu glavnog projekta za cjelokupnu zgradu. Investitor plaća komunalni doprinos i vodni doprinos prema posebnim propisima samo za rekonstruirani dio koji se odobrava u tom postupku. Pravna posljedica propuštanja ozakonjenja zgrade je nemogućnost otuđenja zgrade odnosno zemljišta dok se ta zgrada ne ukloni, sklopljeni ugovori ne proizvode pravne učinke i ne mogu se provesti u zemljišnim knjigama niti u drugim javnim evidencijama.

303


iz zakonskih propisa

170

304


dom

i

o b i t edom l j i obitelj

Peka – tradicionalni način spremanja hrane Peka ili saće je proizvod namijenjen za pripremu hrane na prirodan način, pomoću žara dobivenim loženjem drva ili drvenog uglja. Jela ispod peke potpuno su prirodna i čuvaju sve okuse. Samo ime je nastalo zbog načina spremanja jela. Naime, peka ili kako je negdje zovu „pekva“ (u Lici) ili saće (u Bosni) je zapravo posuda u obliku poklopca. Takva posuda ili poklopac je izrađen ili od pečene gline ili od željeza, a na sebi ima dodatak od dva do najviše tri obruča isto od željeza, koji imaju ulogu zadržati žar i pepeo. U Dalmaciji posebice, jela ispod peke postala su tradicionalan način spremanja hrane i svrstavaju se u vrhunske specijalitete hrvatske kuhinje.

Priprema peke Prije prve upotrebe, peku je potrebno lagano zagrijati i iznutra (zdjelu i zvono) namazati jestivim uljem ili jestivom masti. Sve to treba ponoviti nakon svake upotrebe tj. čišćenja. Nakon upotrebe i čišćenja, peku treba uvijek držati namašćenom. Ispod peke mogu se spremati jela od mesa, bilo janjetina ili teletina, pa do hobotnice i raznorazne ribe. Smisao je jelo pomiješati s povrćem, začiniti začinima (sol, papar,vegeta, ružmarin itd.) i dodati ulje. Jela ispod peke postala su tradicionalan način pripremanja hrane i svrstavaju se u vrhunske specijalitete hrvatske kuhinje

305


dom i obitelj Jelo koje se sprema (janjetina, teletina, hobotnica ili riba) stavlja se u plitku posudu (glinena ili željezna), koja je odgovarajuće širine prema poklopcu. Naslaže se meso ili riba s krumpirima, povrćem i raznim začinima. U međuvremenu se na ploči kamenog roštilja napravi vatra i skupi dovoljno žara, na koji se postavi plitka okrugla posuda s naslaganim mesom ili ribom s povrćem i začinima i zatim se poklopi pekom koja se potom prekrije žarom, dok okolna vatra služi za održavanje same vatre zbog žara koji bi mogao naknadno zatrebati. Ako se dogodi da se pripremi premalo žara oko peke, po njoj se polože manji komadi drveta i napravi se lagana vatra da bi pečenje priveli kraju. Samo pečenje traje 1-2,5 sata, što ovisi o vrsti hrane koja se priprema. Može se peći i domaći kruh, pogača ili razne štrudle.

Teletina ispod peke Sastav: 1,5 kg teletine, 2 dcl maslinova ulja, 1 kg krumpira, 50 dkg svježe rajčice, paprike, 2 dcl crnog vina, češnjak, luk, ružmarin, bosiljak, sol i papar Priprema: Plitku posudu se namaže uljem te se stavi krumpir narezan na ploške, doda ostalo povrće, začini i promiješa. Na povrće se stavi posoljeno i začinjeno meso. Kad se vatra razgori, razgrne se žar, stavi podmetač, a na njega posuda s teletinom, te poklopi pekom. Zagrne se žarom i peče oko sat vremena, nakon čega se otkrije peka, zalije vinom i nastavi peći pod pekom još pola sata. Pečeno jelo služi se uz začinjenu salatu.

Ljekoviti celer Da celer ima ljekovitu vrijednost potvrđuje i činjenica da jača živce, potiče probavu i odvajanje neprobavljivih tvari, jača potenciju i štiti od nervoze. Osim toga, celer se u kineskoj medicini već dugo preporučuje za snižavanje krvnog tlaka, a provedeni pokusi potvrđuju opravdanost takvih preporuka. U jednoj je studiji kod pokusnih životinja ubrizgavanje injekcija s ekstraktom celera izazvalo značajno sniženje krvnog tlaka. Konzumiranje tek četiri stabljike celera izazvalo je isti učinak i kod ljudi.

306


dom i obitelj

Jesu li “light” proizvodi zdravi? Osmišljeni kako bi potrošačima osigurali uživanje u punoći okusa i istovremeno značajno smanjenom broju kalorija, light proizvodi opkolili su police i hladnjake širom svijeta. Gotovo svaki renomirani proizvođač hrane nastoji svojim potrošačima osigurati light varijantu koja se smješka kako iz mlijeka i mliječnih proizvoda, tako iz kategorije mazivih masnoća, voćnih napitaka, slastica, pekarskih proizvoda, džemova te iz grickalica poput čipsa i sličnih proizvoda. Termin light najčešće se upotrebljava u označavanju proizvoda koji, u odnosu na originalne pandane, imaju za otprilike 30% smanjenu energetsku vrijednost. Jedna od najvećih zabluda vezanih uz light hranu je percepcija potrošača da mogu pojesti znatno veću količinu ovakvog proizvoda, što najčešće nije istina. Light proizvodi jesu korisni ako pazimo na unos energije, ali nikakve koristi od ovakve štednje nema ako se pretjera pa je u konačnici ukupan unos energije možda i veći nego da smo pojeli normalan proizvod.

Vrste „light“ proizvoda Proizvod koji nosi tvrdnju „light”, lagan ili dijetalan, prema Pravilniku o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama treba nositi i naznaku jednog ili više svojstava koja utječu na dijetalnost te hrane. Primjerice, može se raditi o smanjenom udjelu masnoća i/ili šećera. Kod sadržaja masti tako možemo govoriti o namirnicama bez masti (gdje proizvod sadrži manje od 0,5 g masti na 100 g ili 100 ml proizvoda) i namirnicama s malom količinom masti (gdje proizvod sadrži maksimalno 3 grama masti na 100 g ili 1,5 grama masti na 100 ml kod namirnica u tekućem stanju). No pojam mast ne podrazumijeva nužno nepoželjni nutrijent; dapače, organizmu je svakodnevnom prehranom kroz masnoće potrebno osigurati barem 25% od ukupnog energetskog unosa. Budući da su se posljednjih desetljeća kao neprijatelji ljudskog zdravlja (preciznije – kardiovaskularnog sustava) iskristalizirali kolesterol i zasićene masti, očekivana je posljedica izbacivanje tih sastojaka iz proizvoda te jasno deklariranje njihove (ostatne) količine. Tako namirnice možemo podijeliti na one s malom količinom zasićenih masnih kiselina (gdje proizvod sadrži najviše 1,5 g zasićenih masnih kiselina i transmasnih na 100 g kiselina u krutome stanju ili 0,75 g/100 ml u tekućem stanju, a niti u jednome slučaju zbroj zasićenih masnih kiselina i transmasnih kiselina ne smije davati više od 10% energije) te na one bez zasiće307


dom i obitelj nih masti (gdje proizvod sadrži maksimalno 0,1 g zasićenih masti – zbroj zasićenih masnih kiselina i transmasnih kiselina na 100 g ili 100 ml). Kako masnoće nisu jedini „zlikovac” koji se pokušava u najvećoj mogućoj mjeri eliminirati iz proizvoda (do granice neškodljive za zdravlje i za kvalitetu proizvoda), tu su i ugljikohidratne namirnice koje se također stratificiraju, odnosno deklariraju kao namirnice bez šećera (gdje proizvod sadrži manje od 0,5 grama šećera na 100 g ili 100 ml), namirnice bez dodanog šećera (gdje proizvod ne sadrži nikakve dodane monosaharide ni disaharide niti bilo kakvu drugu hranu koja se koristi zbog svojih svojstava zaslađivanja. Ako su šećeri prirodno prisutni u tom proizvodu / namirnici, na oznaci se mora pojaviti i sljedeća naznaka: »sadrži prirodne šećere«) te namirnice s malom količinom šećera (gdje proizvod ne sadrži više od 5 g šećera na 100 g u krutom stanju ili više od 2,5 g šećera na 100 ml u tekućem stanju). Ukoliko je fokus na samoj energetskoj vrijednosti, bez raščlanjivanja na skupine nutrijenata, namirnice se mogu podijeliti na one bez energetske vrijednosti / kalorija (gdje proizvod sadrži manje od 4 kcal na 100 grama ili 100 ml), na one niskoenergetske (gdje proizvod sadrži maksimalno 40 kcal na 100 g u krutome stanju ili više od 20 kcal/100 ml u tekućem stanju) te na namirnice sa smanjenom energetskom vrijednošću (gdje je sadržaj kcal u proizvodu smanjen za barem 30 % u odnosu na standardni proizvod).

Zašto biramo „light“ proizvode? Motivi za konzumaciju light proizvoda su različiti, primjerice, kontrola tjelesne težine, poboljšanje prehrane, preporuka liječnika u sklopu određenih bolesti poput šećerne bolesti i povišenog krvnog tlaka. Kako bi njihova konzumacija zaista bila učinkovita, nužna je selektivnost i umjerenost. Odsutnost ili mala količina određenog nutrijenta (šećera, soli, masti) u light proizvodima često je shvaćeno kao poziv na njihovu neograničenu konzumaciju. Međutim, nikako ne treba zanemariti činjenicu da – usprkos smanjenoj količini nutrijenta, odnosno ne dodavanju dodatnih količina istog – proizvod obično ipak sadrži dotični nutrijent te da se njegovom povećanom konzumacijom (uzrokovanom odsustvom grižnje savjesti jer se radi o „light” proizvodu) postiže jednak učinak: povećan unos onoga što se izbjegava. Stoga načelo umjerenosti treba u svakom trenutku biti ideja vodilja, jednako kao i činjenica da je organizmu za optimalno funkcioniranje potreban uravnotežen unos svih nutrijenata (55-60% ugljikohidrata, 20-25% masti, 15% proteina uz bitnih 30 g prehrambenih vlakana). 308


dom i obitelj

Malina – hranjivo i zdravo voće Malina je sočno i osvježavajuće voće, slatko kiselog okusa. Može se koristiti za konzumaciju u svježem stanju, preradu u sokove, marmelade i slično. Zbog svojeg osvježavajućeg okusa vrlo je popularna jer tijekom cijele godine svojim okusom osvježava i podiže raspoloženje. Naime, nove tehnologije omogućavaju vrlo brzo smrzavanje (tekućim dušikom) svakog pojedinog ploda bez gubitaka soka ili kvalitete prilikom odmrzavanja. Tako smrznuti plod se može vrlo lako i brzo poslužiti jer se na sobnoj temperaturi odmrzava bez gubitka soka iz ploda, a na taj način se može posluživati tijekom cijele godine. Malina sadrži mnogo vitamina, antioksidanata i vlakana. Antioksidansi su tvari koje na sebe vežu slobodne radikale koji kolaju po organizmu te ih organizam tako vezane izbacuje van. Slobodni radikali su štetne tvari koje mogu oštetiti stanične membrane i druge strukture u organizmu te pridonose razvoju tumora. Malina također sadrži visoke količine elagične kiseline koja može pomoći u sprječavanju nastanka tumora. Ona zaustavlja rast tumoroznih stanica , a ponekad čak i cijelih tumora. Visoke količine antocijana koje sadrži malina, ne pridonose samo njezinoj lijepoj crvenoj boji nego također antioksidativnim i antimikrobnim svojstvima. Malina sadrži i kvercetin, antioksidans koji smanjuje ispuštanje histamina, te time smanjuje i alergijske reakcije. Malina slabo utječe na razinu šećera u krvi zbog visokog sadržaja vitamina, mineralnih i drugih tvari kao što su velike količine vitamina C, vitamina B kompleksa, riboflavina, folata, niacina, magnezija, kalija i bakra. Neka istraživanja pokazuju da plod maline ima čak 50% veću antioksidativnu aktivnost od jagode, tri puta veću od kivike i deset puta veću od rajčice. S dijetarnog aspekta, vrlo je zahvalna zbog količine vlakana koje sadrži, a koji daju osjećaj sitosti dulje vrijeme. Također se može naći i mineral mangan koji potpomaže metabolizam masti u organizmu. Svježa ili smrznuta malina zadržava visoku razinu antioksidativne aktivnosti te bi ih trebalo konzumirati u tom stanju. Istraživanja su pokazala da prerađeni plodovi (ne samo maline, nego i 309


dom i obitelj ostalog voća i povrća) značajno gube kvalitetu i sadržaj antocijana, antioksidanata te vitamina tijekom prerade. Također i hrana iz konzerve, pa čak i hrana za bebe zbog prerade nema više gotovo ništa od tih prirodnih antioksidanata i antocijana iako sadrže plodove s visokim sadržajem tih tvari. U kozmetičkoj industriji, malina se koristi kao prirodni izvor zaštitnih tvari od sunčanih zraka, te staračkih pjega na koži. Samo ulje iz sjemenki može se također koristiti kao prirodni zaštitni faktor od sunca, a sprječava i nastanak tumora. Međutim, unatoč svim navedenim korisnim aspektima maline, njena prevelika konzumacija nije preporučljiva jer može u tijelu nakupiti velike količine oksalata, pa se bubrežnim i žučnim bolesnicima preporučuje izbjegavanje maline. Kao i sa svime i u konzumaciji maline treba biti umjeren!

Hranjiva vrijednost maline Količina u 100 g

Hranjiva tvar vlakna folati omega 3 masne kiseline ukupni ugljikohidrati šećeri proteini vitamin B2 (riboflavin) vitamin B3 (niacin) vitamin C vitamin E vitamin K tiamin niacin

6,78 g 26,00 µg 0,10 g 12 g 4g 1g 0,10 mg 0,89 mg 25,01 mg 0,87 mg 7,8 µg 0,032 mg 0,598 mg

Hranjiva tvar vitamin B6 pantotenska kiselina Ca Fe P Zn Se Na Mg Mn K Cu energetska vrijednost (100 g)

Količina u 100 g 0,055 mg 0,329 µg 25 mg 0,69 mg 29 mg 0,42 mg 0,2 µg 1 mg 18,00 mg 1,01 mg 152,00 mg 0,08 mg 49,01 cal

Vitaminska bomba – oskoruša Plodovi imaju hranjivu i dijetoterapeutsku vrijednost. Svježe ubrani nisu jestivi, već moraju odstajati. Dospjeli plodovi sadrže 78-82% vode, oko 14% šećera (više fruktoze, manje glukoze), sorbitola, organske kiseline (jabučna, vinska, limunska) i oko 2% pektina. Sadrže dosta vitamina B2, A i C. Posebno je značajno napomenuti da oskoruša sadrži vitamin C jednako kao i crni ribiz, koji je poznat kao vitaminska bomba. Plod sadrži i dosta tanina. Plodovi se mogu trošiti kao svježi (nakon što odstoje), kao sušeni ili prerađeni u sokove, džemove, marmelade ili već spomenutu žesticu. No, kako ove voćne vrste ima uistinu malo, teško da ćete ijednu od spomenutih prerađevina pronaći na tržištu.

310


dom i obitelj

Ukusne i zdrave školjke Školjke su namirnica koju većina ljudi konzumira tek povremeno, u posebnim prilikama. U nutritivnom smislu, školjke su vrijedan izvor mnogih mikronutrijenata, a ujedno su niskokalorične. Prosječno sadrže tek 40 - 80 kcal u 100 g jestivog dijela školjke. Osiguravaju visokovrijedne bjelančevine i imaju dobar profil masti. Iako su načelno siromašne mastima, vrijedan su izvor dragocjenih omega 3 masnih kiselina koje imaju blagotvorno djelovanje na zdravlje srca i krvnih žila. Riba, školjke i drugi plodovi mora jedinstven su izvor omega 3 masnih kiselina u obliku EPA i DHA. Te masne kiseline imaju blagotvoran učinak na kognitivne funkcije te štite od kroničnih upalnih bolesti i karcinoma. Znanstvenici su izračunali da bi se unosom šest kamenica srednje veličine 5-7 puta mjesečno postigao unos omega 3 masnih kiselina dovoljan za blagotvoran učinak. Osim što sadrže vrijedne masti, školjke su odličan izvor vitamina B12, koji je važan za zdravlje živčanog sustava i crvene krvne stanice. Primjerice, 85 g ili devet prnjavica zadovoljava čak 1400% dnevnih potreba za vitaminom B12. Školjke su također izvrstan izvor cinka, kojim posebice obiluju kamenice. Šest kamenica sadrži 27 mg, što je približno 181% dnevnih potreba. Školjke su dobar izvor minerala željeza, a primjerice 85 g dagnji sadrži 6 mg željeza ili 60% preporučenih dnevnih potreba. Mnoge vrste školjaka ujedno su izvor magnezija, kalija i vitamina C, a kamenica je bogata i vitaminom A.

Oprezno sa sirovim školjkama Poznato je i da školjke imaju negativnu reputaciju zbog sadržaja kolesterola i natrija. Međutim, budući da su siromašne zasićenim mastima, bolji su izbor od životinjskog mesa bogatog kolesterolom. Nadalje, ponekad ih nazivaju i “čistačima mora” jer dnevno filtriraju 56 do 75 litara mora kao normalni dio metabolizma. Ako je more onečišćeno mikroorganizmima, školjke mogu biti kontaminirane i izazvati trovanje ukoliko se konzumiraju nedovoljno termički obrađene. Stoga je prilikom konzumacije sirovih školjaka važno voditi brigu o porijeklu. 311


dom i obitelj Upravo se kamenice jedu sirove, tek s nekoliko kapi limunovog soka, kao vrhunski gastronomski doživljaj. Kamenice se često opisuju i kao moćan afrodizijak, dijelom kao rezultat drevnih tradicijskih priča, a dijelom zbog činjenice da su iznimno bogate cinkom. Taj mineral često nedostaje u prehrani suvremenog čovjeka, te se njihovom konzumacijom popravlja nutritivni i zdravstveni status.

Ribe i školjke čuvaju vid Istraživanje u kojem je sudjelovalo više od 2500 ispitanika u dobi od 65 do 84 godine je otkrilo kako unos ribe i školjaka bogatih omega 3 masnim kiselinama štiti oči od poremećaja zvanog makularna degeneracija. Makularna degeneracija je kronična bolest oka povezana sa starenjem koju obilježava istrošenost dijela oka odgovornog za centralnu vidnu oštrinu. Znanstvenici su zabilježili da postoji statistički velika vjerojatnost da osobe kojima je dijagnosticirana uznapredovala makularna degeneracija ne unose dovoljno ribe i školjaka prehranom i zaključili kako unos omega 3 masnih kiselina ostvaruje protektivan učinak na oči.

Suhe šljive – prijatelji kostiju Osim postojećih terapija lijekovima, određeni životni stil i prehrambeni čimbenici mogu smanjiti rizik od osteoporoze. Među prehrambenim čimbenicima, suhe šljive i grožđice smatraju se najučinkovitijima, kako u prevenciji tako i u liječenju gubitka koštane mase. Nova studija američkih znanstvenika bavila se ispitivanjem do koje mjere unos suhih šljiva može spriječiti gubitak koštane mase kod žena s dijagnosticiranom osteopenijom u postmenopauzi. Za potrebe istraživanja anketirano je 236 žena koje ne uzimaju nikakvu hormonsku nadomjesnu terapiju ili neki od lijekova za koje je utvrđeno da utječu na metabolizam kostiju. Ispitanice su podijeljene u dvije skupine. Prva je skupina tijekom 12 mjeseci svakodnevno unosila 100 g suhih šljiva, dok je druga skupina unosila suhe jabuke. Obje su skupine tijekom trajanja istraživanja unosile i 500 mg Ca i 400 IJ vitamina D. Različitim testovima ustanovljeno je kako je unos suhih šljiva povećao gustoću koštane mase lakatne kosti i kralježnice u usporedbi s unosom suhih jabuka, čime je dokazano kako unos suhih šljiva zaista jača kosti. 312


dom i obitelj

Sprječavanje zimskih infekcija Dolazak zime je vrijeme da spriječimo napade virusa i bakterija a prva linija obrane odnosi se na jačanje vlastitih obrambenih sposobnosti, i to sredstvima koja su pri ruci - za stolom. Neka hrana i pića imaju ljekovita svojstva i pravo je vrijeme da se pitamo - čega trebamo više. ČEŠNJAK uz brojna ljekovita svojstva ima i prirodnu antibiotsku moć. Nemojte štedjeti na njemu u ove zimske dane! Možete ga dodati i u tekućinu za inhalaciju ukoliko imate problema s dišnim putevima i sinusima. MED je nezaobilazna preventiva osobito ako sadrži propolis i matičnu mliječ jer podiže “na noge” obrambene snage. Ako možete birati, uzmite med od kadulje, lipe ili majčine dušice. LJEKOVITI ČAJEVI - toliko je bogatstvo ponude da je teško sve prebrajati. Ipak najslavniji su čaj od bazge koji se pijucka pomalo cijeli dan, a osobito onda kad je bolest već počela; potpomaže znojenje, a time snižava temperaturu i izlučivanje štetnih tvari. Svakako treba imati u pripremi šipkov čaj kojemu se dodaju citrusi pa tako pojačava u njemu doza C vitamina: vrlo je dobar lipov čaj uz dodatak meda; uz bok njima ide i kamilica, stolisnik... Posebno mjesto zauzima zeleni čaj bogat polifenolima, tj. antioksidansima, a oni pridonose boljoj obrani. Mada se čajevi uglavnom pojačano piju kad se jave simptomi prehlade ili gripe, ipak je dobro piti ih i unaprijed - tekućina vlaži sluznice i tako otežava napadačima da se “nalijepe” tamo gdje ih ne želimo, dok suha sluznica ima male pukotine kroz koje uljezi imaju otvoren put. Juhe, i to pileća i riblja, također su poželjne u zimskoj prehrani zbog dobrih sastojaka, ali i tekućine. Ako se javi bolest - prehrana takvim juhama je najvažnija. LJUTA PAPRIČICA - nema samo žestok karakter već i ljekovita svojstva: pojačava prokrvljenost i lučenje sekreta na sluznici dišnog sustava. Zato pojačava lokalnu obranu, a i olakšava otežano disanje ako ono nastupi. Sadrži i beta karoten iz kojeg nastaje A vitamin - moćan zaštitnik sluznica i kože. Papričicu se stavlja obično u juhu ili jela, ali je manje poznato da se može staviti i u čaj pa on onda ima zanimljiv okus. Slično djelovanje ima i CIMET, ali on bolje “paše” u slatkoj hrani pa ga se stavlja u čaj, kompot i kolače. CITRUSI (LIMUN, NARANČA, GREJP) I KISELI KUPUS - svakako uvrstite što češće u zimski jelovnik jer sadrže visoke vrijednosti C vitamina - priznatog borca protiv zimskih infekcija. VOĆNI SOKOVI - su također vrijedan izvor vitamina i minerala pa ih treba piti i to razrijeđene umjesto rakije i vina. Alkoholna pića odvode tekućinu iz tijela i suše sluznice pa nisu poželjni gosti za stolom. I na kraju dodajmo da i biljčica ehinaceja (pupavica, slamnjak, rudbekija) poznata po ljepoti cvjetova i moći podizanja imuniteta može se naći ako ne kod kuće, a ono sigurno u apoteci u obliku kapljica, pastila ili praha, uz upute o korištenju. Ehinaceju treba čim prije početi trošiti jer joj treba bar dva mjeseca da razvije puno djelovanje. Obično se uzima 3 tjedna pa se načini stanka, a onda nastavi dok se ne napuni osam tjedana. 313


dom i obitelj

Klinčić – začin i lijek Klinčić potječe s Moluka, skupine otoka u Indoneziji, a na Sredozemlje su ga donijeli perzijski i arapski trgovci. U Europi se upotrebljavao od 4. stoljeća, jer je zbog jakih mirisa postao omiljeni sastojak mirisnih kugli koje su služile za zaštitu od zaraze i kuge. Zbog klinčića, ali i drugih začina, u 17. stoljeću su Nizozemci i Portugalci vodili borbe za uspostavu monopola nad dragocjenim začinima. Francuzi su od 1770. godine počeli s vlastitim uzgojem na Mauricijusu, potom u Gvajani, Brazilu, Zapadnoj Indiji.

Klinčić traži vlagu i toplotu Klinčić je zimzeleno drvo visoko oko 20 m, s mekanom sivom korom i tamnozelenim ovalnim listovima sjajne i kožaste strukture. Na početku kišnog razdoblja pojave se na krajevima grana mirisni, zeleni pupovi (klinčići). Postupno pocrvene, pa ako se ne uberu, otvore se u crvene cvjetove. Uspijeva na plodnim tlima, a traži visoku vlagu zraka i minimalnu temperaturu oko 18 ºC. Prvi neotvoreni cvjetni pupovi (klinčići) beru se kad je stablo starosti 6-8 godina. Urod je promjenjiv: jedne godine obilan, dok druge vrlo mali. Klinčići se beru ručno da se spriječi oštećenje grana kojim bi se ugrozio rod za iduću godinu.

Uporaba klinčića Klinčić se dosta koristi u liječenju, jer ima digestivna svojstva, ublažuje mučninu, sprječava povraćanje i pojavu crijevnih parazita i glista. Klinčićevo ulje i danas se upotrebljava kao zubarski antiseptik i analgetik. Komadić vate namočen u klinčićevo ulje i stavljen izravno na zub ublažit će zubobolju. Klinčić se koristi u prehrani, kao začin, cijeli ili samljeven u ukiseljenom povrću, konzerviranom voću. Stavlja se u pečene jabuke, pite od jabuka, deserte i kolače. Eterična ulja od klinčića koriste se u parfumeriji, u pastama za zube, u vodicama za ispiranje usta i dr. 314


dom i obitelj

ZA HLADNE ZIMSKE DANE Rakija s medom SASTOJCI: 0,5 kg aromatičnog meda (od lipe ili akacije), 0,7 l 38-42%-tne lozovače (ili 0,54 l vinske žeste), 0,1 l prokuhane ili destilirane vode, 0,15 l suhoga bijelog vina, 1 limun i prstohvat korijandera. Med ulijete u veći lonac, uz miješanje umjereno zagrijte da postane tekuć. Odmaknite od plina ili ploče. Ako je dovoljno tekuć, neprestano miješajući dodavajte lozovaču, prokuhanu vodu, bijelo vino, naribanu limunovu koricu i usitnjeni korijander. Mješavinu ulijte u boce do vrha i dobro zatvorite. Nakon 2 mjeseca stajanja rakiju profiltrirajte i ulijte u čiste boce. Što dulje stoji - to je bolje!

Crno vino i tamna čokolada – hrana za mozak Ljudski je mozak fini mehanizam koji upravlja funkcijama svih naših organa, mišića, živaca... Uz sve to upravlja željama, strahovima, mislima, idejama. Kako biste ga održali u formi trenirajte ga križaljkama, no ne zaboravite i pomoć u hrani. Britanska studija potvrdila je kako crno vino i tamna čokolada imaju antioksidativno djelovanje. Oni u praksi djeluju tako da šire krvne žile i omogućuju bolju opskrbu kisikom, koja olakšava i ubrzava rad neurona. S obzirom na to da je vino alkoholno piće, a čokolada visokoenergetska hrana, valja ih konzumirati u ograničenim količinama.

Vanilija – vrlo skup začin Prava vanilija je poslije klinčića drugi najskuplji začin na svijetu. To ne čudi kada se zna koliki je trošak potreban za njenu proizvodnju. Izvan domovine svaki se cvijet mora ručno oprašivati jer nedostaju specijalno prilagođene pčele za tu namjenu. Potrebno je 5-8 mjeseci da bi se mogli brati poluzreli plodovi, a svaki nalet hladnoće tijekom tog razdoblja uništi berbu. Nakon toga plodovi se kratko zagrijavaju i potom fermentiraju 3-6 mjeseci i to prvo svakodnevno na suncu, a potom umotani u vunene deke. Preko noći čuvaju se u zrakonepropusnim spremnicima kako bi se sačuvala aroma. 315


dom i obitelj

Domaći sapun od maslinovog ulja Mnoge naše bake kada se čiste kamenice i druge posude u kojima se čuvalo maslinovo ulje i odstranjuje talog, zvan murga, prionule bi izradi domaćeg sapuna od maslinovog ulja. Još i danas, na nekim srednjodalmatinskim otocima spremaju domaći sapun za pranje obojane odjeće, posebno one radne, težačke, ribarske i građevinske. Recept za spravljanje vrlo učinkovitog sapuna od maslinovog ulja je Domaći sapun star desetak gojednostavan i jeftin, stoga ga preporučuje- dina mo i mlađim ženama. Sastojci 0,5 kg sode kaustike; (soda za pranje bačava) 6 litara vode kišnice (ili prokuhane iz vodovoda) 3 litre maslinovog ulja ili 5 kilograma murge (taloga maslinovog ulja) jedna šaka kuhinjske krupne morske soli Priprema Nakon što smo stavili kuhati 5 litara vode, kada zakipi dodamo 0,5 kilograma sode kaustike i maslinovo ulje ili murgu, te kuhamo na laganoj vatri, najmanje dva sata, uz neprestano miješanje sve dok se masa ne zgusne i postane kao med. Ako se umjesto ulja koristi murga istu ćemo dan prije prokuhati desetak minuta na laganoj vatri i ostaviti do sljedećeg dana da kruta tvar slegne na dno posude, koju ćemo naknadno odstraniti. Tijekom kuhanja i miješanja povremeno dodajemo još jednu litru vode i šaku morske soli, kako bi se masa pravilno promiješala i kako ne bi došlo do odvajanja masnoće. Napominjemo da kod pripreme i kuhanja treba biti oprezan, kako ne bi došlo do oštećenja kože, te preporučujemo zaštitnu odjeću, rukavice i naočale. Nakon što se masa dovoljno zgusnula, možemo dodati ulje od lavande ili ružmarina, dobro promiješati i izliti u pripremljene kalupe, ili u duboki pleh za pečenje kolača i ostaviti da se ohladi. Kada se sapun stvrdne, oštrim vlažnim nožem izrežemo sapun na željene komade i složimo komad po komad na pripremljeni papir. Ovako napravljeni sapun čuva se na hladnom i prozračnom mjestu, a neće izgubiti kvalitetu ni nakon desetak godina. Gospodarski list 1916. 316


zanimljivo

i zanimljivo p o u ič no poučno

Žitarice u politici starog Zagreba Slobodni kraljevski grad Gradec (Zagreb) najveći je procvat doživio za vladavine prvih Anžuvinaca (1301. - 1382.). U procesu refeudalizacije, a bez kraljevske zaštite, ostaje bez većine svojih posjeda, a zbog ugroženosti od Turaka na najniže grane pada u XVI. st. U takvim okolnostima najpreča briga gradskog magistrata bila je dobrobit građana, a ona je većinom počivala na stjecanju novih povlastica i obrani starih. Kako je to uvelike ovisilo o naklonosti raznih mogućnika, grad je nastojao da tu naklonost stekne ili zadrži raznim darovima. Poklanjano je svašta, a najčešće vino, meso, kruh i začini, zatim luksuzna uvozna roba kao što su bile glave šećera i južno voće, a katkad i domaće rano voće, prije svega trešnje i kruške. Najdragocjeniji poklon su bile uštavljene kunine kože, a one su bile namijenjene samo najeminentnijim osobama. U takvoj gradskoj politici, koja bi se nedobronamjerno mogla nazvati i podmićivanjem, vrlo su važnu ulogu imale neke žitarice i proizvodi od njih. To se prije svega odnosi na kruh. Ovdje treba reći da je u tadašnjoj kraljevini Slavoniji sve do XVII. st. osnovna krušarica bila proso. Kruhom od prosa, zvanim kravajica, hranili su se seljaci i najsiromašniji gradski slojevi. Dakako da grad nije velikašima poklanjao takav kruh niti ga je rabio na gozbama koje je prigodice priređivao, nego se tada poklanjao ili služio kruh od pšeničnog brašna s manjim ili većim dodacima raženog ili prosenog brašna. Pšenični ili bijeli kruh (panis albus) bio je rijetkost još i u XVI. st. jer je jedino 1560. g. za zasjedanja Sabora u Zagrebu grad poklonio “gospodi magnatima” takvog kruha u vrijednosti od 2 florena i 80 denara, a još su posebno njime nadareni, vrijednim ukupno 80 denara, i kraljev izaslanik i dvojica tridesetničara. (Za usporedbu, tada je godišnja plaća upravitelja gradske škole iznosila 20 florena.) Proso kao najpriprostiju žitaricu grad nije poklanjao. Iznimno je 1538. g. grad nešto prosa poklonio Tomi Kamarayu te kraljevim ljudima koji su došli u utvrdu Želin. Što se tiče izdataka za poklonjeni kruh za grad je bila najteža 1557. g. Tada je grad banu Petru Erdodyju, generalu Johanneu Lenkoviću, knezu Johannesu Zrinskom i drugima koji su s vojskom bili pod čazmanskom tvrđavom, poslao, među ostalim, i kruha u vrijednosti od 13 florena i 15 denara. Da nevolja bude veća te 317


zanimljivo i poučno je godine u Zagrebu održano zasjedanje Sabora, pa su razni velikodostojnici nadareni kruhom u vrijednosti od 2 florena i 87 denara. Kruh je također korišten i za brojne poslovne ručkove što su ih priređivali gradski suci. Ne može se doznati kolika mu je bila vrijednost, jer su u obračunima iskazani samo ukupni troškovi pojedinog ručka. U vezi s kruhom zanimljivo je napomenuti da je 1592. g. nadvojvoda Ernst naredio gradu Zagrebu da austrijskoj vojsci prodaje kruh po pristojnoj cijeni. Uz spomenute krušarice najvažnija žitarica u gradskoj politici bila je zob. Ona je bila onovremena nafta i glavno “pogonsko gorivo” za osnovno prometalo, tj. konja. Bez konja i zobi nezamislivo je funkcioniranje srednjovjekovnog društva, pa tako i Zagreba, koji je znatne količine zobi trošio za odlaske svojih izaslanika u udaljenije krajeve. Velike potrebe za zobi imali su i gradečki trgovci, bilo zbog odlaska na sajmove, bilo radi nabave robe iz inozemstva. Zbog svega toga Gradec je veliku pažnju posvećivao zobi i svojim propisima. Nju stavlja na prvo mjesto kada 1425. g. gradski magistrat zabranjuje na gradskom trgu prijepodnevnu kupnju nekih roba radi preprodaje. Štiteći svoju proizvodnju gradska općina je 1508. g. zabranila da se, među ostalim, na konkurentskom kaptolskom trgu kupuje zob. O važnosti zobi ne samo za grad već i za građane svjedoči i podatak da su građani 1514. g. posijali 17 jutara zobi na zagrebačkom Kaptolu silom zauzetom posjedu Krog. U gradskoj politici zob je imala istu ulogu kao i kruh, svakako veću od često darivanog vina. Nema sumnje da je grad, da bi udobrovoljio potrebite mu, zob počeo koristiti već u XIII. ili XIV. st., ali podaci o tome nisu sačuvani. Prvi podaci o darovanoj zobi sačuvani su u računima gradskog suca Krznara Matije iz 1538. g., koji je zabilježio da je za 32 denara zobi dao Tomi Karamayju, jedan korus (oko 140 litara) literatu Petru i pol korusa Emeriku Bradaču. Najviše zobi darovano je 1557. g. za zasjedanja Sabora u Gradecu, kada je general Lenković dobio deset kvarti (zagrebačka kvarta sadržavala je 106,62 l), razna gospoda 30 kvarti i još 28 kvarti za bana i sabornike. Tu je zob grad kupio i utrošio ukupno nešto više od 17 florena. Taj golemi izdatak prinudio je grad da počme uzgajati zob u vlastitoj režiji, pa je već iste godine kupljeno 12 kvarti zobi za sijanje. Grad je zob poklanjao i 1558. (glavnom tridesetničaru, Lenkoviću i banu), 1559. (banu i Lenkoviću dva puta, Franji Tahyju i nekom kapetanu), 1560. (dvojici tridesetničara), 1564. (nekoj gospodi), 1584. (banu Kristoforu Ungnadu, banu Tomi Erdodyju prilikom njegove instalacije, podbanu, vrhovnom tridesetničaru, nunciju grada Varaždina, carevim izaslanicima koji su zbog oružja došli u Zagreb), 1588. (banu i novom diktatoru kraljevine) i 1589. g. (tridesetničaru u Samoboru, glavnom tridesetničaru Slavonije i povjereniku nadvojvode Karla). Upada u oči da se među nadarbenicima često spominju tridesetničari. Ustvari to su carinici, a za grad su postali nadasve zanimljivi otkako je prihod zagrebačke carinarnice ustupljen gradu za popravak gradskih zidina i utvrda te za izgradnju novih Mesničkih vrata. 318


zanimljivo i poučno

Temperaturni rekordi Brojne bilješke iz davne prošlosti otkrivaju prisutnost mnogih neobičnih zima. Pojedinačni slučajevi iznimno oštrih i blagih zima pobuđivali su veliku pozornost. No, događalo se da tijekom nekoliko godina ili desetljeća učestaju istovrsne zime, koje su prekomjerno žestoke i snježne ili neprilično tople i kišne. U drugome tisućljeću nakon Krista posebice učestale hladne zime bile su u “malom ledenom dobu”. U Europi je trajalo od sredine 15. do sredine 19 stoljeća. U Poljskoj je u 16. stoljeću bilo čak 26 izrazito studenih zima. U 17. stoljeću takvih je zima bilo manje (12), a u 18. njihov se broj smanjio na 8. Prorjeđivanje “ljutih” zima nastavljeno je i u 19. stoljeću, a pogotovo ih je malo bilo u 20. stoljeću. Na temelju nekih pisanih podataka moglo se zaključiti o hladnim zimama polovicom 15. stoljeća, te posebice u prvoj polovini 16. stoljeća. U 17. stoljeću ponovno su 30 godina vladale jake zime posebno u drugoj polovici. U zapisima iz sjeverne Hrvatske zabilježeno je da zbog oštre zime 1708./09. – koja je inače diljem Europe bila na glasu kao jedna od najzločestijih zima. Godina 1709. nije bila sretna – na Sveta tri kralja zapao je debeo snijeg i slijedili su ga i drugi snjegovi sve do Josipova (19. ožujka). Zima je bila toliko oštra da su pozebli zamalo svi vinogradi i zimski usjevi. Zato je zavladala nerodica. Zima 1726./27. bila je – prema ljetopisu iz Pakraca – vrlo snježna. Dana 7. prosinca zapao je veliki snijeg i potrajao je sve do 4. svibnja. Zima 1739./40. smatrala se u Europi najopakijom. Trajala je gotovo osam mjeseci, od sredine listopada do sredine lipnja!

Vjesnici promjena Prema podacima vremenskih motrenja u Zagrebu, koja su počela šezdesetih godina 19. stoljeća, otad su se nekoliko puta izmjenjivala razdoblja hladnih i toplih zima. Na mijeni 19. i 20. stoljeća nastupilo je klimatsko zatopljenje. U prva četiri desetljeća 20. stoljeća u Zagrebu je bilo deset toplih i samo tri hladne zime! Tada se dogodila i najhladnija zima u 20. stoljeću, zloglasna zima 1928./29. Važna poduka: prisutnost toplog klimatskog razdoblja ne isključuje povremeni posjet izrazito hladne zime! Prije otprilike tridesetak godina počelo je “globalno zatopljenje”. Čini se da je vjesnik takva stanja bila iznimno topla zima 1974./75. godine. U tome razdoblju, kojemu se svršetak ne nazire, bila je samo jedna poprilično hladna zima (1984./85.), a čak desetak izrazito toplih, pa i pretoplih zima.

Zagrebačke zime Zima 2006./07. sa srednjom temperaturom 6,9 °C na zagrebačkoj meteorološkoj postaji na Griču, bila je u Zagrebu dosad najtoplija zima od prosinca 1861. Bila je čak 1,3 °C toplija od dotad najtoplije zime godine 1997./98., 319


zanimljivo i poučno a treća na ljestvici najtoplijih je zima 2000./2001. Zima 2007./08. također je bila topla (u Zagrebu 2,1 °C toplija od prosjeka), ali ne čudesno topla. Zima 2008./09. bila je u Zagrebu 0,9 °C toplija od prosjeka. Prosudba je klimatologa da će nas zime u budućnosti češće milovati toplinom nego “brijati” mrazom. malo ledeno doba • od sredine 15. stoljeća do sredine 19. stoljeća 1739./40. – najoštrija zima u Europi. Makarski su franjevci zabilježili između ostaloga kako je “pozeblo sve povrće, masline, i smokve, pčele uginule od hladnoće...” 1879./80. – jedna od hladnih zima, kad je Drava bila zaleđena dva mjeseca, a led na njoj debeo dva metra – u prva četiri desetljeća 20. stoljeća –10 toplih i 3 hladne zime 1928./29. – najhladnija zima u 20. stoljeću 1974./75. – izrazito topla zima 1984./85. – jedna od rijetkih hladnih zima na kraju 20. stoljeća 1997./98. – druga najtoplija zima u Zagrebu 2000./01. – treća najtoplija zima u Zagrebu 2006./07. – najtoplija zima u Zagrebu otkad se provode mjerenja temperature – prosječno 6,9 stupnjeva Celzijevih

Cikloni Snažni ciklonski sustavi iznad oceana vrlo su jaki vrtložni sustavi vjetrova, a čiji je promjer oko 1000 kilometara. U umjerenim zemljopisnim širinama prostranstva koja zahvaćaju ciklonski sustavi su manja, ali je zato jačina nevremena mnogo veća. Cikloni su najsnažniji atmosferski sustavi, jer posjeduju veliku količinu energije, zahvaćaju veliko područje, a materijalne su štete koje uzrokuju katkada i katastrofalnih razmjera. Cikloni svojom razornom snagom štete nanose i poljoprivredi, te ratari, povrtlari, ali i voćari Ciklon – vrtložni sustav vjetrova i vinogradari katkada i nisu sretni kad ih sinoptičari najavljuju. Poznato nam je kako 72% ciklona nastaje na sjevernoj polutki našeg planeta. Ostatak (28%) ciklona nastaje na južnoj polutki, što se objašnjava nižom temperaturom oceana. Zanimljivo je spomenuti kako svaki ciklon ima i svoje ime. Najčešće je to ime nekog sveca, jer je upravo na njegov blagdan ciklon 320


zanimljivo i poučno opažen. No, česta su muška, ali i ženska imena. Vrijedno je zapamtiti da se imena određuju uvijek unaprijed kako bi nam bilo lakše pratiti njihov razvoj i kretanje.

Jakost ciklona

Od velike je važnosti i jakost ciklona, a ona se određuje pomoću središnjeg tlaka na morskoj razini. Međutim, najčešće se jakost određuje preko najveće brzine vjetra. Kad je brzina vjetra veća ili jednaka 32 metara u sekundi (115 km/sat), govorimo o uraganu. Vjetrovi čija je brzina veća od 32 m/s povezani su uz pojavu tornada ili pijavica. Do danas poznate izmjerene brzine vjetrova u ciklonu prelaze 260 km/h, odnosno 70 m/s. No, pretpostavlja se da su brzine vjetrova prema nastalim štetama na gospodarskim objektima već bile i veće BRZINEod 400 km/h, tj. 110 m/s. Vjerujemo kako je interesantno poznavanje i staza ciklona. Poznato je kako se oni općenito gibaju prema zapadu i zakreću prema umjerenim zemljopisnim širinama, tj. idu prema polu. Upravo zato, na sjevernoj polutki se gibaju od jugoistoka prema sjeverozapadu. No, gibanje ciklona ipak je u najvećoj mjeri određeno okolnom atmosferom.

Životni ciklus ciklona

Možda niste znali da postoji i takozvani životni ciklus ciklona. Spomenuti se životni ciklus sastoji od postanka, razvoja, zrelosti, slabljenja i na kraju raspada, a sve skupa traje od više dana pa i do nekoliko tjedana. I tako, za rano otkrivanje i praćenje ciklona danas smo zahvalni mnogobrojnim meteorološkim postajama širom svijeta, radarima, a pogotovo satelitima koji neprestano kruže u zemljinoj orbiti.

Vino i riža Vino je sve bolje ....

Promjena klime utječe na kakvoću vina koja je sve bolja. S višim temperaturama nestali su problemi zrenja iz prijašnjih godina. Ali za vinogradare postoji i druga strana medalje; prijeti im više šteta od tuče i problemi sa sušom. Njemački vinogradari već su nabavili uređaje za navodnjavanje kapljicama vode. Ipak, prednosti prevladavaju. Promjena klime kreće se za vinogradare “apsolutno u dobrom smjeru”.

.... ali se smanjuje godišnji prinos riže

U 2004. jedna je istraživačka ekipa poslije biljnih pokusa na Filipinima iznijela svoja predviđanja kako će se sa svakim Celzijevim stupnjem povišenja prosječne temperature smanjiti urod riže za deset posto. Poslije istraživanja na 227 rižinih farma u šest azijskih zemalja ta su se predviđanja dopunila: visoke dnevne temperature, doduše, trebale bi voditi do viših prinosa riže, ali istovremeno više noćne minimalne temperature to poništavaju, tako da se na kraju urod smanjuje. Zašto više noćne temperature djeluju negativno na urod još nije dovoljno istraženo. 321


zanimljivo i poučno

Što nam predskazuje “Stoljetni kalendar?”

Vrijeme u 2012. godini Siječanj: Veljača: Ožujak: Travanj: Svibanj: Lipanj: Srpanj: Kolovoz: Rujan: Listopad: Studeni: Prosinac:

Cijeli mjesec hladan, s oštrom zimom. Prvi dio mjeseca oblačno i prohladno, a drugi dio mjeseca velika studen. Prvih deset dana studeno i kišovito, ostatak mjeseca toplije, ali kišovito. Prva polovica mjeseca jako hladna, a prema kraju mjeseca sve toplije i kišovito. Sušni mjesec, topao i vjetrovit, tek pred kraj mjeseca manja kiša. Početak mjeseca sunčano i toplo, u drugom tjednu i sve do kraja mjeseca promjenjivo, toplo i kišovito. Početak mjeseca vrlo vruć, zatim slijedi kišovito razdoblje i zadnji tjedan ponovno toplo i lijepo vrijeme. Početak mjeseca vruće i sparno, a zatim slijedi kišno razdoblje od desetak dana, poslije čega nam do kraja mjeseca predstoji nestabilno vrijeme. Početak mjeseca topao, nakon toga do kraja mjeseca slijedi kišno vrijeme. Cijeli mjesec kišovit, s povremenim sunčanim danima. Prvi tjedan sunčan, zatim slijedi razdoblje vjetrovitog, hladnog i kišnog vremena. Nestalno, vjetrovito, kišovito i hladno vrijeme tijekom cijelog mjeseca.

Nemojmo zaboraviti da su naši stari o vremenskim predviđanjima u stoljetnom kalendaru obično rekli: “Ovako stoljetni kalendar, a kako će odrediti dobri Bog, vidjet ćemo”.

Jeste li znali da... ... je od 1815. godine vođeno 210 međunarodnih ratova • je kod čovjeka dužina od ručnog zgloba do lakta jednaka dužini stopala • za jedan kilogram meda pčele moraju posjetiti 4 milijuna cvjetova i pređu put 4 puta duži od Zemljinog obujma • je Madrid jedini glavni grad u Europi koji nije stacioniran na rijeci • je najduži rat, takozvani 100godišnji rat, između Britanije i Francuske u stvari trajao 116 godina i završio se 1453. • na Uranu ljeto i zima traju po 21 godinu • se pustinja Sahara širi za 1 kilometar mjesečno • je Sunce 330.330 puta veće od Zemlje • se u razvijenim zemljama svake godine baca oko 27% hrane • ako se količina vode u čovjekovom ogranizmu smanji za samo 1% - čovjek osjeća žeđ • je jastogu potrebno oko 7 godina da poraste i dobije masu od 500 grama • je kravu moguće voditi uz stepenice, ali ne i niz stepenice • leptiri osjećaju okus preko svojih nogu. 322


zanimljivo i poučno

Uskrs – u nedjelju nakon punog Mjeseca i proljetnog ekvinocija Crkve stalno ponavljaju kako bi konsenzusom valjalo odlučiti da se najveći blagdan za sve kršćane slavi isti dan. Definiciju slavljenja Uskrsa dao je još Nicejski sabor 325., na kojemu su se sve crkve usuglasile da se kršćanski Vazam slavi u nedjelju koja slijedi nakon punog Mjeseca (uštapa) poslije proljetnog ekvinocija. Tako je Uskrs postao pomični blagdan između 21. ožujka i 25. travnja. Kada je papa Grgur XVII. reformirao kalendar Zapadu, stvorila se razlika u danima u odnosu na istočni kalendar, kojim se služe još neke pravoslavne crkve. Crkve stalno ponavljaju kako bi konsenzusom valjalo odlučiti da se taj najveći blagdan za sve kršćane slavi isti dan, no takav dogovor nikako da se postigne. Uvijek kada bi se tijekom povijesti pokušalo doći do jedinstvenoga gledišta o datumu Uskrsa, razvila bi se žestoka rasprava. A polazište za tu raspravu uvijek je bila ista činjenica – izvještaj evanđelista da je Krist raspet uoči židovske Pashe – koja pada 14. nišana, prvog mjeseca po hebrejskom kalendaru, kada je uvijek bio pun Mjesec, tj. uštap. Isus je uskrsnuo u nedjelju nakon toga. Neke su crkve Uskrs uvijek slavile 14. nisana, bez obzira na to koji bi to bio dan u tjednu, dok bi ga druge slavile prve nedjelje nakon 14. nisana. U većini crkava taj je stav i prevladao. U crkvama koje imaju julijanski kalendar postoji još jedno pravilo, a to je da Uskrs mora biti poslije Pashe, pa se zbog toga može slaviti isti dan kada i prema gregorijanskom kalendaru ili čak i kasnije. POMIČNI BLAGDAN Godina Katolici Pravoslavci

2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 8. travnja 31. ožujka 5. travnja 27. ožujka 20. travnja 16. travnja 15. travnja 5. svibnja 12. travnja 1. svibnja

Jeste li znali da... ... flek na kravi je unikatan kao i otisak prsta ili pahulja snijega - ne postoje dvije krave s istim oblikom fleka • prva 4 poteza u šahu možete odigrati na 318.979.564.000 načina • na planetu Zemlji ima toliko zlata da je prekrije cijelu u sloju od jednog metra • štakori se razmnožavaju tako brzo da jedan par za 18 mjeseci može dobiti preko miliijun potomaka • kada se pomnoži 111.111.111 x 111.111.111 doije se 12.345.678.987.654.321 • slonovi su jedine životinje koje ne mogu skakati • komarci imaju zube • je vodik zapaljivi plin, kisik podržava gorenje, ali kombinirani čine vodu koja se koristi za gašenje požara. • je kikiriki jedan od sastojaka dinamita • su naše oči od rođenja uvijek iste veličine, ali da nos i uši ne prestaju rasti. 323


zanimljivo i poučno

Klijavost sjemena Staro sjeme, pa još i kako lijepo bilo, često nije za sjetvu sposobno, jer je u njem klijavost prestala. Neke biljke imadu sjeme, koje dulje sadrži klijavost, a neke opet takvo, kod koga klijavost brzo prestane. Evo kako sjeme zadržaje klijavost: Pšenica ozima

3 – 4 godine

Pšenica jara

2 – 3 godine

Raž ozima

8—4 godine

Ječam ozimi

3 – 4 godine

Ječam jari

2 – 3 godine

Zob

2 godine

Proso

2 – 3 godine

Heljda

do 6 godina

Kukuruz

4 – 5 godina

Grah i grašak

4 – 5 godina

Leća

2 godine

Lan

5 – 6 godina

Konoplja

do 3 godine

Repica

2 – 3 godine

Djetelina crvena

2 – 3 godine

Djetelina lucerna

3 – 4 godine

Esparzeta

4 – 5 godina

Mak

do 2 godine

Repa Kupus rani Kupus kasni Salata Bundeve Dinje Lubenice Rotkvica Krastavci Mrkva Pastrnak Peršin Cvikla Luk crveni i češnjak Koraba Celer Paprika Šparga Sunčanica

do 4 godine do 5 godina do 6 godina do 4 godine do 3 godine 6 – 7 godina do 4 godine do 5 godina 7 – 8 godina do 4 godine do 2 godine do 3 godine do 3 godine do do do do do 3–

2 3 3 2 3 4

godine godine godine godine godine godine

Prema tome sjeme, koje je starije, ma da je inače puno, lijepo i čisto, ne treba sijati, jer neće proklijati. Takvo staro sjeme dade se dobro u kućanstvu upotrebiti. Staro sjeme nije dozvoljeno stavljati u promet, a da se ne naznači da je staro i prema tome nesigurno za sjetvu. Kupujte sjeme kod „Hrv. slav. gospodarskog društva” ili kod takvih tvrtki koje su poznate sa svoje solidnosti pa pružaju jamstvo, da Vam neće prodati staro sjeme bez klijavosti. Gospodarski kalendar 1916. 324


zanimljivo i poučno

Baobab – drvo boca Baobab potječe iz tropskih područja Afrike. Vrsta obuhvaća 10 podvrsta. Ovo je tipično afričko stablo visine najviše 20 m, ali s promjerom i do 10 m, što ga svrstava u najdeblja drveća na svijetu. Stariji primjerci su često šuplji (truli) i katkada služe kao sklonište. Zajedno s kišobranastom akacijom, najtipičnija je vrsta afričke savane, a razvija se u blizini ekvatora i tamo gdje su male količine padalina raspoređene u dva kišna razdoblja. Izuzetno je sporog rasta, u prirodi ga često nalazimo u afričkim i australskim savanama. Vrlo se rijetko uzgaja izvan tropskih krajeva, katkad u parkovnim nasadima. U Africi se svi dijelovi drveta intenzivno koriste. Sjeme je crne boje s tvrdom i debelom sjemenom ljuskom, što mu omogućuje da dugo vremena ostane vitalno. Iz sjemena se dobiva jestivo ulje koje služi za proizvodnju laka. Mladi listovi koriste se kao povrće. Od kore drveta se izrađivao otrov na strijelama. Domoroci koriste koru baobaba u medicinske svrhe. Listovi su naizmjenični, obično s 5-7 duguljastih liski duljine do 15 cm. Krošnja je rijetka, široka, a grane raštrkane. Stablo je tek dvostruko više od svoje širine, ponekad čak šire nego više te osebujno oblikovano. Deblo je bez godova, vrlo mekano, spužvasto, vodom prožeto, što mu omogućuje da odoli dugom razdoblju bez kiše. Deblo može akumulirati mnogo vode zbog čega izgleda kao boca. Usprkos tome, stablo je često mjesecima bez lišća. Kora baobaba je debela i sive boje, sadrži snažno vlakno od kojeg se dobiva papir i užad. Cvatu i fruktificiraju samo odrasle, potpuno razvijene biljke. Cvjetovi su pojedinačni, viseći, na dugim stapkama, lijepo oblikovani, bijeli s crvenkastim prašnicima, krupni, sliče cvijetu hibiskusa. Latice cvjeta su kao porculan, duge. Na grimiznoj stapki prašnika nalaze se brojni prašnici. Cvjetovi noću šire neugodan miris, a oprašuju ih šišmiši. Plodovi baobaba su jajoliki ili duguljasti, duljine do 12-20 cm, sivi, težine nekoliko kilograma, slični krastavcima s drvenom ljuskom koja se ne otvara sama. Plod sadrži brojne sjemenke i brašnasto vlaknasto meso kiselkasta okusa koje domoroci jedu i od kojega prave napitak sličan limunadi. Neki od brojnih tradicionalnih načina korištenja baobaba imaju svoju pozadinu u magiji, što se zasigurno može povezati s njegovim osebujnim izgledom. 325


zanimljivo i poučno

Pčelinje zujanje u brojkama Za 1 kg meda, koji prerade od oko 3 kg nektara, pčele trebaju posjetiti oko 7,500.000 cvjetova. Jedna pčela danju posjeti oko 4000 cvjetova. Jedan kilogram pčela ima oko 10.000 jedinki. Pčelinja zajednica za svoje potrebe treba u godini oko 120 kg hrane, meda i peludi. Pčelinja matica u špici sezone snese oko 2000 jaja u danu, što je veća težina od nje same. Pčela radilica u djelatnoj sezoni živi oko 45 dana, a u jesensko-zimskom razdoblju i do sedam mjeseci. Pčele u brojkama Pčele imaju veliku ulogu u oplodnji voćaka. Pri oprašivanju voćaka povećavaju urod. Primjerice, u nasadima jabuka 4-5 puta, badema 4-7 puta, trešanja 4-10 puta itd. Tijekom jednog leta, na svom tijelu, pčela može prenijeti 1 do 100.000 peludnih zrnaca s cvjetova jabuke. Jedan cvijet jabuke ima oko 70.000 peludnih zrnaca. U jednoj minuti pčela može obići oko 10 cvjetova i tijekom dana napraviti 20-40 izleta. Ako je u jednoj košnici, primjerice, 1000 pčela koje aktivno sabiru pelud, one u jednom danu mogu posjetiti 2-3 milijuna cvjetova. Kolika je uloga pčela u oprašivanju dovoljno govori podatak da bi njihovim nestankom na Zemlji izumrlo oko 100.000 biljnih vrsta.

Šećerna trska – temelj za proizvodnju šećera u svijetu

Jedna od vrlo visokih vrsta iz porodice trava. Dostiže visinu do 8 metara. Vlati nerazgranate, debele 2-7 cm, često žućkaste ili crvenkaste boje. Listovi su dugački 50 do 200 cm i široki 4-10 cm. Plodovi koji se skoro u uzgoju nikada i ne vide su duguljasta zrna. Šećerna trska se uzgaja posvuda u tropskom području. Šećerna trska daje preko polovine svjetske proizvodnje šećera. Šećer se sakuplja iz srčiki stabljike i tamo doseže sadržaj do 20%. Polja se prije berbe često spale da bi se otjerale otrovne zmije i olakšao rad strojeva. Iz iscijeđenog soka dobiva se smeđi sirovi šećer, a daljnjom kristalizacijom bijeli kristalni šećer. Ostatak koji se ne može kristalizirati koristi se za dobivanje alkohola, ali i pogonskog goriva za automobile. U mnogim se zemljama dijelovi šećerne trske prodaju kao jeftini slatkiš. 326


zanimljivo i poučno

TABLICA RAZRJEĐIVANJA PRIPRAVLJANJE POTREBNE KONCENTRACIJE Volumen spremnika prskalice u litrama 1

5

10

Tražena koncentracija

15

20

50

60

80

100

200

400

450

Potrebna količina sredstva u g (ml)

0.01%

0.1

0.5

1

1.5

2

5

6

8

10

20

40

45

0.02%

0.2

1.0

2

3.0

4

10

12

16

20

40

80

90

0.03%

0.3

1.5

3

4.5

6

25

18

24

30

60

120

145

0.04%

0.4

2.0

4

6.0

8

20

24

32

40

80

160

180

0.05%

0.5

2.5

5

7.5

10

25

30

40

50

100

200

225

0.06%

0.6

3.0

6

9.0

12

30

36

48

60

120

240

270

0.07%

0.7

3.5

7

10.5

14

35

42

56

70

140

280

315

0.08%

0.8

4.0

8

12.0

16

40

48

64

80

160

320

360

0.09%

0.9

4.5

9

13.5

18

45

54

72

90

180

360

405

0.10%

1.0

5.0

10

15.0

20

50

60

80

100

200

400

450

0.15%

1.5

7.5

15

22.0

30

75

90

120

150

300

600

675

0.20%

2.0

10.0

20

30.0

40

100

120

160

200

400

800

900

0.25%

2.5

12.5

25

38.0

50

125

150

200

250

500

1000

1125

0.30%

3.0

15

30

45.0

60

150

180

240

300

600

1200

1350

0.40%

4.0

20

40

60.0

80

200

240

320

400

800

1600

1800

0.50%

5.0

25

50

75.0

100

250

300

400

500

1000

2000

2250

0.60%

6.0

30

60

90.0

120

300

360

480

600

1200

2400

2700

0.70%

7.0

35

70

105.0

140

350

420

560

700

1400

2800

3150

0.80%

8.0

40

80

120.0

160

400

480

640

800

1600

3200

3600

0.90%

9.0

45

90

135.0

180

450

540

720

900

1800

3600

4050

1.00%

10.0

50

100

150.0

200

500

600

800

1000

2000

4000

4500

1.50%

15.0

75

150

225.0

300

750

900

1200

1500

3000

6000

6750

2.00%

20.0

100

200

300.0

400

1000

1200

1600

2000

4000

8000

9000

2.50%

25.0

125

250

375.0

500

1250

1500

2000

2500

5000 10000 11250

327


zanimljivo i pouÄ?no

328


329


Pregled sajmova u Hrvatskoj (tjedni, mjesečni i godišnji) Aleksinica: stočni sajam svakoga drugog ponedjeljka.

Ćeralije: tjedni svake prve i treće nedjelje u mjesecu.

Aržano: tjedni svakog utorka; godišnji: 19. III. i 8. IX.

Desinić: tjedni svakog utorka, godišnji: 25. IV., 16. VI., 26. VII. i 18. VIII.

Babina Greda: mjesečni svakog 10. i 25. u mjesecu.

Donja Dubrava (Prelog): godišnji: 19. III., 13. VII., mjesečni prvi četvrtak poslije 15. u mjesecu, tjedni četvrtkom.

Beli Manastir: mjesečni svake nedjelje poslije 1. u mjesecu; ako je 1. u nedjelju, sajam se održava iduće nedjelje.

Donja Stubica: tjedni ponedjeljkom i svake 1. i 3. subote u mjesecu.

Benkovac: tjedni svakog ponedjeljka od VI. do XI. mjeseca; mjesečni svakog 10. u mjesecu.

Donji Andrijevci: mjesečni svakog 8. i 22. u mjesecu.

Berek: tjedni subotom; godišnji za sitnu i krupnu stoku: 28. II., 9. IV., 22. V., 29. IX., 31. X., 7. XII.

Donji Miholjac: tjedni za sitnu stoku svakog četvrtka; godišnji sajmovi: 11. II., 22. III., 17. IV., 29. V., 25. VI., 26. VII., 13. VIII., 26. IX., 25. X., 11. XI., 13. XII.

Bizovac: mjesečni: 10. I., 3. II., 20. III., 20. IV., 20. V., 2. VI., 21. VII., 8. VIII., 20. IX., 10. X., 10. XI., 21. XII. Bjelovar: tjedni svakog četvrtka; mjesečni svakog ponedjeljka u mjesecu.

Donji Lapac: tjedni svake srijede.

Drenovci: mjesečni svakog 15. u mjesecu. Drniš: svakog 5. u mjesecu od 5. VI. do 5. XI. Duga Resa: stočni sajam svakog petka.

Bosiljevo: stočni sajam svakog ponedjeljka.

Dugo Selo: tjedni svakog ponedjeljka.

Bošnjaci: mjesečni svakog 8. u mjesecu.

Budimci: godišnji: 25. III., 12. VIII., 23. IX.

Đakovo: mjesečni svakog 1. i 15. u mjesecu, osim onih mjeseci u kojima se održavaju godišnji sajmovi; godišnji sajmovi: 20. I., 15. III., 24. IV., 24. VII., 26. X., 24. XI., 21. XII. (seli u Piškorovce).

Buje: mjesečni svakoga drugog ponedjeljka i svakoga petog utorka.

Đurđenovac: godišnji: 15. III., 10. IV., 12. IX.

Buzet: svakoga prvog petka i svakoga trećeg četvrtka u mjesecu.

Đurđevac: tjedni četvrtkom, mjesečni svakoga prvog četvrtka poslije 1. i 15. u mjesecu.

Bribir: 29. VI., 29. IX. Brinje: tjedni svakog ponedjeljka.

Cetingrad: godišnji 19. III. Cista Provo (Imotski): tjedni svakog četvrtka; godišnji: 23. IV. i 18. X. Čađavica: tjedni svakog četvrtka; godišnji: 25. I., 23. IV., 26. VI., 21. IX., 3. XII.

Ferdinandovac: tjedni ponedjeljkom; godišnji: 30. V., 29. VIII., 6. XII. Feričanci: godišnji: 14. III., 1. VI., 19. VIII. i 27. X.

Čakovec: tjedni svake srijede.

Gaj: tjedni svake subote, mjesečni svakog 5. u mjesecu.

Čazma: tjedni svakog utorka.

Gaj kod Lipika: svaki 19. u mjesecu.

330


Garešnica: tjedni svakog utorka; mjesečni sajmovi krupne stoke svakog 6. u mjesecu.

Knin: tjedni svake subote i mjesečni svakog 25. u mjesecu od VII. do XI. mjeseca.

Glina: tjedni svake srijede.

Komletinci: mjesecu.

Gola: svake srijede poslije 1. i 15. u mjesecu. Gornja Rijeka: tjedni svakog utorka. Gornja Stubica: tjedni svakog četvrtka. Gospić: svakog petka. Gračac: svake subote. Grubišno Polje: tjedni svakog ponedjeljka; mjesečni: 13. I., 10. II., 20. III., 10. IV., 24. V., 6. VI., 10. VII., 4. VIII., 15. IX., 4. X., 8. XI., 15. XII. Hercegovac: tjedni svakog četvrtka; mjesečni svakoga prvog četvrtka u mjesecu. Hrvatska Kostajnica: tjedni svakog ponedjeljka. Ilok: tjedni svakog petka. Imotski: tjedni svake srijede. Ivanec: tjedni svake srijede.

mjesečni

svakog

18.

u

Koprivnica: tjedni svakog ponedjeljka; mjesečni u petak poslije 15. u mjesecu. Korenica: tjedni svake subote. Koška: godišnji: 5. II., 31. III., 3. V., 27. VI., 15. VII., 15. VIII., 8. IX., 23. X., 16. XI., 8. XII. Križevci: tjedni svakog petka. Kutina: tjedni srijedom. Lasinja: mjesečni ponedjeljkom poslije 1. i 15. u mjesecu, godišnji: 19. III., 18. IV., 20. VII., 22. VIII. i 19. XI. Lipovljani: mjesečni (veliki) sajam svakog 15. u mjesecu. Lovinac: tjedni utorkom. Luka: tjedni: svakog petka u godini; godišnji: 12. III., 23. IV., 22. V., 24. VI., 22. VII., 17. VIII., 29. IX., 18. X. i 11. XI.

Ivanić Kloštar: svaka treća subota u mjesecu.

Ljubešćica: svaki prvi utorak u mjesecu.

Ivanić Grad: tjedni svake subote.

Našice: mjesečni svake prve subote u mjesecu; godišnji: 15. I., 5. II., 22. IV., 10. VIII., 5. X. i 25. XI.

Ivanska: tjedni svakog utorka; mjesečni: 17. I., 17. II., 16. IV., 7. V., 25. VI., 17. VII., 28. VIII., 14. IX., 10. X., 15. XI., 11. XII. Jakovlje: tjedni svake srijede; mjesečni svake prve srijede u mjesecu. Jastrebarsko: tjedni svakog ponedjeljka; godišnji 7. I. i 7. XII.

Motovun: svakog 3. ponedjeljka.

Nijemci: mjesečni svakoga prvog ponedjeljka u mjesecu. Nova Bukovica: tjedni svake druge i četvrte srijede u mjesecu. Nova Gradiška: tjedni svake subote.

Kalinovac: tjedni svakog ponedjeljka; mjesečni svakog prvog ponedjeljka u mjesecu.

Nova Kapela: tjedni svakog petka; godišnji: 24. II. i 12. VIII.

Karlovac: svaki petak.

Nova Rača: 14. I., 9. II., 19. III., 25. IV., 28. V., 30. VI., 20. VII., 15. i 16. VIII., 8. i 9. IX., 16. X., 25. XI. i 15. XII.

Kaštel Stari: tjedni svake subote; godišnji: 29. VIII. i 3. X. Kistanje: tjedni svakog petka. Klanjec: tjedni petkom. Klis: 1. i 2. V., 1. i 2. IX. Kloštar Podravski: tjedni svakog utorka; mjesečni svakog prvog utorka u mjesecu; godišnji: 21. III., 8. VI., 5. VII.

Novigrad Podravski: tjedni svakog petka; mjesečni svakoga prvog petka u mjesecu. Novo Virje - Drenovica: tjedni svakog petka; mjesečni svakog petka poslije 1. u mjesecu. Novska: tjedni svakog ponedjeljka; mjesečni svakog 3. u mjesecu. 331


Nuštar: mjesečni svakog 5. i 15. u mjesecu. Obrovac: tjedni svakog četvrtka. Ogulin: tjedni svake srijede. Okučani: tjedni svakog petka. Omiš: tjedni svake subote. Orahovica: tjedni svake subote; godišnji sajmovi: 28. I., 28. IV., 21. VII., 16. IX., 20. XI. Oroslavje: tjedni svakog utorka. Osijek: tjedni svakog petka. Otočac: tjedni srijedom. Otok: mjesečni svakoga prvog četvrtka u mjesecu. Pakrac: tjedni četvrtkom. Pazin: mjesečni svakoga prvog utorka u mjesecu.

27. IV., 3. VIII., 9. X., 29. XII. (ako sajam padne u nedjelju ili na državni praznik, tada se održava dan poslije). Posavski Bregi: svake 1., 2. i 4. subote. Prelog: tjedni svakog utorka. Prgomet: tjedni svakog ponedjeljka. Samobor: tjedni svake subote; godišnji: 14. II., 19. III., 22. V., 28. VII., 10. VIII., 21. XII. Sela kraj Siska: stočni sajam svaki utorak. Senj: tjedni svakog četvrtka. Sesvete: tjedni svakog četvrtka, godišnji: 25. V., 22. VII., 2. XI. Severin: tjedni svake srijede. Sikirevci: 16. III. i 16. V. Sinj: tjedni svake subote.

Perković: tjedni svakoga petka (od l. V. do 30. X.).

Skradin: tjedni ponedjeljkom, godišnji: 8. IX., 30. IX., 27. X.

Perušić: tjedni svakog četvrtka.

Slano: godišnji 2. VIII.

Petrinja: tjedni utorkom: godišnji sajmovi: 10. VIII. i 21. XII.

Slatina: tjedni svakog petka; godišnji: 18. III., 9. VII., 2. X., 17. XI.

Pisarovina: mjesečni svakoga prvog utorka u mjesecu.

Slunj: tjedni četvrtkom.

Pitomača: tjedni svake srijede, mjesečni svake prve srijede u mjesecu. Piškorevci: mjesečni svakog 1. i 15. u mjesecu, osim onih mjeseci u kojima se održavaju godišnji sajmovi: 20. I., 12. III., 24. IV., 24. VII., 26. X., 24. XI, 21. XII. Pleternica: mjesečni svake prve srijede u mjesecu; godišnji: 20. II., 29. IV., 20. VII., 25. IX., 10. XII. (ako sajam pada u nedjelju ili na državni praznik, tada se održava dan poslije). Podgorač: godišnji: 12. II., 11. V., 20. VII., 5. VIII., 9. X., 6. XI., 28. XII. Podravska Slatina: tjedni svakog petka, godišnji: 18. III., 9. VII., 2. X., 17. XI.

Sokolovac: tjedni utorkom; mjesečni svakog utorka poslije 1. u mjesecu. Split: tjedni svakog ponedjeljka i četvrtka. Staro Petrovo Selo: tjedni svakog četvrtka. Ston: godišnji 23. VII. Sunja: tjedni petkom; godišnji: 19. III., 28. VI., 22. VII., 29. IX. Sutina: 20. VII. Sveti Ivan Zelina: tjedni ponedjeljkom. Sveti Ivan Žabno: tjedni svake srijede, mjesečni: 11. I., 8. II., 1. III., 15. IV., 16. VII., 25. VIII., 23. IX., 22. XI., 29. XII. Svetvinčenat: svakog trećeg utorka u mjesecu.

Popovača: mjesečni svake 1. subote.

Šljivoševci: godišnji: 15. II., 10. III., l. IV., 28. IV., 15. V., 4. VI., l. VII., 26. VIII., 15. IX., 5. X., 20. XI.

Poreč: svakoga prvog petka u mjesecu.

Štefanje: tjedni svake srijede.

Požega: mjesečni svakoga prvog ponedjeljka u mjesecu; godišnji: 12. I., 15. III.,

Tinjan: mjesečni svakoga drugog utorka u mjesecu.

Pokupsko: svakog četvrtka u mjesecu.

332


Trilj: 28. i 29. IX.

Virovitica: tjedni četvrtkom.

Trnjani: mjesečni svake prve i treće subote, godišnji: prve subote u kolovozu i 25. XI.

Višnjan: svakoga trećeg četvrtka u mjesecu.

Trogir: tjedni subotom.

Voćin: tjedni nedjeljom.

Udbina: tjedni svakog ponedjeljka; godišnji prve nedjelje u listopadu.

Vodnjan: svake prve subote u mjesecu.

Uljanik: tjedni ponedjeljkom. Valpovo: tjedni svake srijede; mjesečni svake prve srijede poslije 1. u mjesecu, godišnji sajmovi: 25. I., 21. II., 25. III., 12. IV., 5. V., 21. VI., 12. VIII., 12. IX., 21. X., 16. XI., 5. XII. Varaždin: tjedni četvrtkom. Varaždinske Toplice: tjedni svake subote. Velika Gorica: tjedni svakog petka.

Vrbovec: tjedni utorkom; mjesečni i godišnji: 20. I., 21. II., 19. III., 25. IV., 4. V., 15. VI., 5. VII., 5. VIII., 21. IX., 15. X., 3. i 28. XI., 20. XII. Vrbovsko: svakoga drugog utorka u mjesecu, godišnji Martinjski sajam 11. XI. Vrgorac: tjedni subotom; godišnji 29. VI. Vrhovine: tjedni utorkom. Vrlika: tjedni svakog četvrtka; godišnji: 25. VII. i 1. X.

Veliki Grđevac: tjedni petkom; svakog 3. i 23. u mjesecu; mjesečni: 26. I., 22. II., 11. III., 15. IV., 10. V., 17. VI., 24. VII., 23. VIII., 24. IX., 23. X., 22. XI., 29. XII.

Zadvarje: godišnji 12. i 13. VI. i 23. i 24. VIII. tjedni utorkom.

Veliki Prolog: 14. i 15. VIII.

Zaton: 2. V., 27. VII. i 16. VIII.

Veliki Zdenci: tjedni svake srijede.

Zavojane: 1. i 2. IX.

Veliko Trgovišće: prvi utorak u mjesecu.

Zlatar: tjedni svakog utorka; mjesečni svaki prvi utorak u mjesecu.

Vid-Narona (kod Metkovića): godišnji 5. VIII. Virje: tjedni subotom; mjesečni treće subote u veljači, ožujku, listopadu i prosincu; godišnji: 20. I., 4. IV., 11. V., 21. VI., 25. VII., 18. VIII., 21. IX., 11. XI.

Vrpolje: mjesečni svakog 4. u mjesecu.

Zrin: tjedni četvrtkom. Zvonimirovac: tjedni svake srijede. Žminj: svake druge srijede u mjesecu. Županja: mjesečni svakog 2. u mjesecu.

Dragi čitatelji, kako bi naš Pregled sajmova bio točniji i potpuniji, zahvaljujemo na vašim ispravcima i dopunama, očekujući i dalje vašu suradnju! 333


334


335


KAZALO

KALENDAR RADOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4

RATARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

35

MEHANIZACIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

51

KRMNO BILJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

65

ZAŠTITA BILJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

79

STOČARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

93

VETERINARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 MLJEKARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

115

PERADARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 PČELARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 KUNIĆARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 GRADITELJSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 VOĆARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177 VINOGRADARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 PODRUMARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203 NAŠ JADRAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215 POVRĆARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227 CVJEĆARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241 LJEKOVITO BILJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251 EKOLOGIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265 LOV I RIBOLOV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 279 IZ ZAKONSKIH PROPISA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291 DOM I OBITELJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305 ZANIMLJIVO I POUČNO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317 SAJMOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329 336