Page 1

2016.


2016.


NAKLADNIK Novinsko, nakladničko i trgovačko d.d. 10000 ZAGREB - Trg bana J. Jelačića 3

ZA NAKLADNIKA Andreja VRCAN

GLAVNI UREDNIK Goran BEINRAUCH

UREDNICI

Vitomir PATKO, Ivan STUPNIŠEK

GRAFIČKA PRIPREMA I TISAK VJESNIK d.d., Zagreb

ILUSTRACIJE

Božidar ŠPOLJARIĆ-Largo

SURADNICI dr.sc. Željko ANDABAKA , Ivo BELAN, dr.med., Lovorka CESAREC BAN, prof., dr.sc. Maja ČAČIJA, doc.dr.sc. Iva DOLENČIĆ ŠPEHAR, Zrinka DRMIĆ, dipl.ing.agr., doc.dr.sc. Damir DRVODELIĆ, doc.dr.sc. Sanja FABEK, dr.sc. Goran FRUK, dr.sc. Sara GODENA, prof.dr.sc. Ante IVANKOVIĆ, dr.sc. Ana Marija JAGATIĆ KORENIKA, prof.dr.sc. Zlatko JANJEČIĆ, prof.dr.sc. Tomislav JEMRIĆ, Miroslav JEROSIMIĆ, dipl.ing.građ., dr.sc. Ivan JURAN, Kruno LAŽEC, dr.vet.med., dr.sc. Darija LEMIĆ, prof.dr.sc. Josip LETO, Davorka LONČAR, dipl. iur., Damir LUČIĆ, dipl.ing.agr., prof.dr.sc. Zoran LUKOVIĆ, Zoran MARIČEVIĆ, dipl.ing. agr., Ivan MARJANICA, dipl.ing., dr.sc. Luna MASLOV, mr.sc. Tatjana MEĐIMUREC, dr.sc. Marin MIHALJEVIĆ ŽULJ, Vesna MIJAT, mag.ing.agr., prof.dr.sc. Tihomir MILIČEVIĆ, dr.sc. Adrijana NOVAK, dipl.ing., dr.sc. Vesna OČIĆ, Dario PADRO, mag.ing.agr., dr.sc. Ivana PAJAČ ŽIVKOVIĆ, dr.sc. Igor PALČIĆ, dr.sc. Dragutin PAVLIČEVIĆ, prof.emer., dr.sc. Željko PAVIČIĆ, prof.dr.sc. Ana POSPIŠIL, Darko PETANJEK, doc.dr.sc. Marko PETEK, doc.dr.sc. Miroslav POJE, doc.dr.sc. Darko PREINER, Ivana PUHELEK, dipl.ing.agr., izv.prof. dr.sc. Martina SKENDROVIĆ BABOJELIĆ, Domagoj STUPIĆ, dipl.ing.agr., dr.sc. Branka ŠAKIĆ BOBIĆ, Nikola ŠNEBERGER, mr.sc. Milorad ŠUBIĆ, Zoran TIMARAC, Antonija TOMIĆ, dipl.ing.agr., Danijel TOMIĆ, dipl.ing.agr., mr.sc. Željko TOMIĆ, doc.dr.sc. Tea TOMLJANOVIĆ, Alan VAJDA, mag.iur., doc.dr.sc. Ivan VNUČEC, Marko VUČETIĆ, dipl. ing., Lidija VULJANIĆ, dipl.ing.agr., dr.sc. Nevijo ZDOLEC, dr.sc. Robert ZOBEL, izv.prof. dr.sc. Vesna ŽIDOVEC

ISSN 0432-111 Gospodarski kalendar


2016. Siječanj P U S Č P 1 4 5 6 7 8 11 12 13 14 15 18 19 20 21 22 25 26 27 28 29

S 2 9 16 23 30

Veljača N 3 10 17 24 31

P 1 8 15 22 29

U 2 9 16 23

Travanj P U S Č P 1 4 5 6 7 8 11 12 13 14 15 18 19 20 21 22 25 26 27 28 29

Č 4 11 18 25

P 5 12 19 26

S 6 13 20 27

N 7 14 21 28

Svibanj S 2 9 16 23 30

N 3 10 17 24

Kolovoz S 2 9 16 23 30

N 3 10 17 24 31

P 1 8 15 22 29

U 2 9 16 23 30

Listopad P U S Č P S 1 3 4 5 6 7 8 10 11 12 13 14 15 17 18 19 20 21 22 24 25 26 27 28 29 31

S 3 10 17 24 31

Č 4 11 18 25

P 5 12 19 26

P U 1 7 8 14 15 21 22 28 29

S 2 9 16 23 30

Č 3 10 17 24

P 4 11 18 25

S 2 9 16 23 30

Č 3 10 17 24 31

P 4 11 18 25

S 5 12 19 26

N 6 13 20 27

P U S 1 6 7 8 13 14 15 20 21 22 27 28 29

Č 2 9 16 23 30

P 3 10 17 24

S 4 11 18 25

N 5 12 19 26

S 3 10 17 24

N 4 11 18 25

Rujan S 6 13 20 27

N 7 14 21 28

Studeni N 2 9 16 23 30

P U 1 7 8 14 15 21 22 28 29

Lipanj

P U S Č P S N 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31

Srpanj P U S Č P 1 4 5 6 7 8 11 12 13 14 15 18 19 20 21 22 25 26 27 28 29

S 3 10 17 24

Ožujak

P U S Č 1 5 6 7 8 12 13 14 15 19 20 21 22 26 27 28 29

P 2 9 16 23 30

Prosinac S 5 12 19 26

N 6 13 20 27

P U S Č 1 5 6 7 8 12 13 14 15 19 20 21 22 26 27 28 29

P 2 9 16 23 30

S 3 10 17 24 31

N 4 11 18 25


Kalendar radova u siječnju U POLJU. Njive su obično zaštićene snježnim pokrivačem, a zbog kolebanja temperatura (noću niske, danju sunčano) stvara se ledena pokorica, koju treba razbijati prohodom traktora. Ako u siječnju ne padne snijeg i izostanu niske temperature, nastavljaju se jesenski radovi – zimska brazda uz zaoravanje mineralnih gnojiva (uree, fosfornih i kalijevih) i stajnjaka. Ako zatopli, ispušta se voda koja leži na njivi. Izrađuju se planovi proljetnih i ostalih radova tekuće godine. Nabavlja se materijal za proljetnu sjetvu: sjeme, gnojiva, zaštitna sredstva, rezervni dijelovi i ostalo. Obavlja se pregled uskladištenih proizvoda (repa, krumpir u trapovima), koji se utopljavaju. U STAJI. Posebna se pozornost poklanja hranidbi suprasnih krmača i steonim junicama i kravama. Preživačima se uz sijeno daje i svježa gomoljasto-korijenasta hrana uz dodatak koncentrata. Silažom se hrani sva stoka jer je to najbolja hrana. Perad, a osobito kokoši nesilje, drže se na toplom uz umjetno svjetlo. Ovčari u ovom mjesecu obavljaju mrkanje ovaca radi ljetnog janjenja. U VINOGRADU. Tko rigola, krajnji mu je rok da to obavi, kopaju se jame za sadnju cijepova, dovozi se stajnjak za proljetnu gnojidbu. Priređuje se kolje, premazuje smolom ili nekim od sredstava za zaštitu drva, namače u otopinu modre galice. Pregledava se žičano-betonska armatura i po potrebi popravlja. Nabavljaju se lozni cijepovi, alat se priprema, nabavlja ili popravlja, kopaju se jame za sadnju na praznim mjestima. U VOĆNJAKU. Uredite voćke, prihranite ih stajskim i mineralnim gnojivom. Ako nisu niske temperature, u tom razdoblju obavlja se zimska zaštita. U POVRTNJAKU. Planira se uzgoj povrća u obiteljskom povrtnjaku. Popravlja se ili kupuje alat i inventar, kvalitetno sjeme, mineralna gnojiva i pesticidi. Pripremaju se tople lijehe, klijališna zemlja i bioenergetski materijal. U zaštićenom prostoru priprema se tlo za sjetvu zelja ranog, kelja ranog, cvjetače rane, brokule rane i salate. Na otvorenom prostoru siju se grašak i bob-mahunar. Pregledava se povrće u trapu, podrumu i tavanu. U PODRUMU. Kušajte vino kako biste provjerili njegova organoleptička svojstva (boju, bistroću, okus i miris). Posebnu pažnju posvetite mirisu. Kod mladih vina često se pojavi miris po sumporovodiku ili gnjilim jajima. Obvezno u vinu odrediti – alkohol, ukupne kiseline, hlapljive kiseline te količinu ukupnog i slobodnog sumpora. Svi ovi podaci moraju biti upisani na kartonu koji je pričvršćen na sudu (bačvi, cisterni). Taloženje soli vinske kiseline proces je koji počinje u tijeku alkoholnog vrenja i nastavlja se završetkom vrenja, osobito u nadolazećim hladnim danima. To je prirodni proces koji stabilizacijom moramo privesti kraju, prije razlijevanja vina u boce. Stabilizaciju provodimo izlaganjem vina niskim temperaturama u rashladnim uređajima ili prirodnim putem. Međutim, stabilnost se može postići dodavanjem vinu metavinske kiseline. U VRTU. Zemlju pognojite stajskim gnojem, mineralnim gnojivom ili razbacajte kompost. Ako ima snijega, skinite ga s grana ukrasnog drveća i grmlja. Provedite zaštitu od zečeva. Trajnice koje prezimljuju u zatvorenim prostorijama pregledajte i povremeno ih zalijte. U SKLADIŠTU. Održavati nisku temperaturu pšenice, ječma, kukuruza i sličnih proizvoda. U PRIOBALJU. U voćnjaku se čiste i orezuju stabla, suhe i bolesne grane i grančice se spaljuju, za topla vremena obavljaju se i svi ostali poslovi. Mogu se saditi i presađivati voćke, kopaju se jame, suzbija medić. Vinograd se orezuje, sade cijepovi, popravlja i postavlja naslon. Sjetva povrća u klijališta: kelj rani, kupus rani, salata. Sjetva povrća na otvorenom: bob-mahunar, grašak-biža, salata proljetna. Sadnja povrća: krumpir rani. GNOJIDBA. Za osnovnu, predsjetvenu gnojidbu, te prihranu nabavite gnojiva iz širokog asortimana gnojiva Petrokemije d.d.: NPK formulacije različitih odnosa hraniva, UREU, KAN, AN i tekuće dušično gnojivo UAN. Za manje površine ili okućnice izaberite FLORINE mala pakiranja mineralnih gnojiva, a za proljetne folijarne prihrane nabavite FERTINE, tekuća mineralna gnojiva s makro i mikrohranivima.

4


SIJEČANJ − malobožićnjak P 1 NOVA GOD., Marija Bogorod. S 2 Bazilije Veliki, Grgur Nazijanski N 3 Ime Isusovo, Cvijeta, Anastazija P 4 Anđela Folinjska, Dafroza U 5 Telesfor, Gaudencije S 6 BOGOJAVLJENJE - Sv. Tri kralja Č 7 Rajmund, Rajko, Lucijan P 8 Severin, Teofil S 9 Julijan, Vilim N 10 KRŠTENJE ISUSOVO, Grgur X. P 11 Honorat, Higin, Neven U 12 Ernest, Tatjana, Bernard S 13 Rozalija, Katarina, Hilarije, Veronika Č 14 Feliks, Srećko P 15 Pavao pustinjak, Stošija S 16 Marcel, Oton, Mislav N 17 Antun opat, Vojmil P 18 Priska, Liberata, Biserka U 19 Mario, Kanut, Ljiljana, Marta S 20 Fabijan i Sebastijan Č 21 Agneza, Janja, Ines, Neža P 22 Vinko đakon i muč., Vice S 23 Ema, Vjera N 24 Franjo Saleški, Bogoslav P 25 Obraćenje sv. Pavla ap. U 26 Timotej i Tit, Bogoljub S 27 Angela Merici, Julije Č 28 Toma Akvinski, Tomislav P 29 Valerije, Konstancije, Zdeslav S 30 Martina, Gordana, Darinka N 31 Ivan Bosco, Marcela, Viktor SUNCE U SIJEČNJU (U ZAGREBU)

DAN

IZLAZI

ZALAZI

MJESEČEVE MIJENE U SIJEČNJU

2. 7 h 33 min 16 h 25 min    posljednja četvrt 06 h 32 min 10. 7 h 32 min 16 h 34 min    mlađ 02 h 30 min 17. 7 h 28 min 16 h 42 min    prva četvrt 00 h 26 min 24. 7 h 22 min 16 h 52 min    uštap 02 h 45 min Zemlja najbliže Suncu (perihel) ........................................................... 2. I. u 23 h 49 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka u većem dijelu kontinentalne Hrvatske kreće se oko -1,3 °C, a duž obale i na otocima oko 7,5 °C. Najtopliji je krajnji jug Republike Hrvatske s više od 9 °C. Osijek -1,6 °C Zagreb -1,0 °C Hvar 8,9 °C Najobilnije oborine su u Gorskom kotaru i Lici, oko 130 l/m2, a u nizinskom pojasu oko 50 l/m2. Uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 80 l/m2.

5


Kalendar radova u veljači U POLJU. Počinje prihrana pšenice i ostalih ozimih usjeva, ozime zobi, raži, ječma i uljane repice dušičnim i kompleksnim mineralnim gnojivima s povećanim sadržajem dušika. Koristi se mehanizacija i posljednje smrzavanje za prihranu usjeva. Potkraj mjeseca siju se jari usjevi pšenice, zobi, raži i ječma, drljaju se i prozračuju tratine na livadama uz prihranu. Na livadama se možebitna voda ispušta u jarke, kanale i vodotokove. U STAJI. Za toplih dana oko podneva staju treba prozračiti, a stoka se pušta na svježi zrak. Tada se staja temeljito očisti i poprave manje štete. Hranidbi stoke i dalje treba pokloniti punu pažnju, posebno osigurati dovoljno minerala i vitamina. Perad i dalje držati na toplom, davati joj kvalitetnu hranu. Guske počinju nesti jaja, savijati gnijezda, pa im treba osigurati odgovarajuće mjesto. U VINOGRADU. Kad je povoljno vrijeme, može početi rezidba vinograda. Mogu se obaviti svi propušteni radovi – kopanje jama, vađenje starih i osušenih čokota, popravak naslona, nabava i izrada kolja, gnojidba stajnjakom i kompleksnim mineralnim gnojivom, nabava cijepova i pripravaka za zaštitu bilja. U VOĆNJAKU. Uredite voćke, prihranite ih stajskim i mineralnim gnojivom. Ako nisu niske temperature, u tom razdoblju obavlja se zimska zaštita. U POVRTNJAKU. Tople lijehe pune se bioenergetskim materijalom i dobrom klijališnom zemljom. Pripremaju se klijališta za sjetvu ili pikiranje biljčica. Provodi se njega sijanog povrća iz siječnja. U zaštićenu prostoru sije se rani kupus, rani kelj, rana salata, rana cvjetača, rana brokula, rana rajčica, rana paprika, patlidžan, rana korabica, a na otvorenom prostoru bob-mahunar, cikla, grašak, luk, mrkva, peršin, rotkvica. Na otvorenom prostoru sadi se češnjak, krumpir, rani kupus, kelj, kozjak, artičoka. Sadi se rajčica u plastenik. Iz trapa se uklanja trulo povrće. U PODRUMU. U ovom mjesecu, kao i svakom daljnjem, provodimo kontrolu vina s obzirom na količinu sumpornog dioksida, ukupnog i slobodnog, što obvezno unosimo na karton na sudu. Zatim kušamo vino i bačve nadolijevamo, tako da uvijek budu pune. Ako se vino prirodnim putem nije izbistrilo, bistrimo određenim bistrilima (želatina, bentonit i dr.). Nakon provedenog bistrenja, ako želimo imati kristalno bistro vino, a pogotovo ako ga punimo u boce, moramo provesti filtriranje vina. U VRTU se reže živica. Pregledajte vrtni alat (kod svakog rezanja obvezno ga dezinficirajte), popravite ga ili nabavite novi. Možete saditi neke vrste lukovičastog cvijeća ako zemlja nije smrznuta. U SKLADIŠTU. Pazi na miris proizvoda. Ako se žito počelo zagrijavati, provjeriti ima li kukaca (žižaka) te primijeniti odgovarajući insekticid. U PRIOBALJU. Breskva se štiti od štitaste uši i moljca, maslina se liječi od čađavice. U vinogradu se dovršava rezidba i sadnja, provodi zimska zaštita od bolesti i štetnika i prska protiv korova. Sjetva povrća u klijalištu: paprika rana, patlidžan, rajčica rana. Sjetva povrća na otvorenom: bob-mahunar, celer, cikla, grašak-biža, kapula, mrkva, peršin, rotkvica, šparga, špinat. Sadnja povrća na otvorenom: artičoka, češnjak, kapula, krumpir. GNOJIDBA. Za prvu prihranu ozimih usjeva najbolji izbor su KAN ili AN N. Ukoliko u jesen nije primjenjena dovoljna količina NPK gnojiva mogu se koristiti NPK 15-15-15 ili NPK (SO3) 15-15-15 (18). Korištenje NPK formulacija u prihrani trebala bi biti iznimka, a ne pravilo. Voćnjake, vinograde i maslinike u kojima nije obavljena osnovna gnojidba u jesen, treba pognojiti s NPK formulacijama u kojima je naglašen sadržaj fosfora i kalija kao što je NPK 5-15-30, NPK 7-20-30, NPK 8-26-26, PK 20-30 ili NPK(SO3) 7-14-21 (24). Livade i pašnjake, ako nisu poplavljeni, trebalo bi prihraniti s 200-400 kg/ha NPK 8-26-26 ili NPK 15-15-15.

6


VELJAČA − sviječen P 1 Brigita, Miroslav U 2 SVIJEĆNICA, Marijan S 3 Sv. Blaž, Sv. Vlaho Č 4 Andrija Corsini, Veronika Jeruz. P 5 Agata, Dobrila, Jagoda S 6 Doroteja, Dorica N 7 Rikard, Držislav P 8 Jeronim Emilijani, Jerko U 9 Apolonija, Sunčana S 10 PEPELNICA; BL. Alojzije Stepinac Č 11 Gospa Lurdska, Mirjana, Dan bolesnih P 12 Damjan, Zvonimir S 13 Katarina Ricci, Božidarka, Kristina N 14 Sv. Valentin, Zdravko P 15 Vitomir, Agapa, Klaudije U 16 Julijana, Miljenko, Danijel S 17 Rudolf, Robert, Aleks, Darko kvatre Č 18 Šimun, Bernardica P 19 Konrad, Ratko kvatre S 20 Leon, Lav, Lea kvatre N 21 Petar Damiani, Damir P 22 Katedra Svetog Petra, Tvrtko U 23 Polikarp, Grozdan, Romana S 24 Fidelis, Vjera, Latin, Javor, Montan, Modest Č 25 Viktorin, Hrvoje P 26 Sandra, Branimir, Aleksandar S 27 Donat Zadarski N 28 Roman, Vikica, Bogoljub P 29 Hilarije, Osvald, August

SUNCE U VELJAČI (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U VELJAČI DAN IZLAZI ZALAZI 1. 7 h 14 min 17 h 04 min    posljednja četvrt 04 h 27 min 8. 7 h 05 min 17 h 15 min    mlađ 15 h 38 min 15. 6 h 55 min 17 h 25 min    prva četvrt 08 h 46 min 22. 6 h 44 min 17 h 36 min    uštap 19 h 19 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 1,6 °C, uz obalu i na otocima oko 8,0 °C, a u središnjem planinskom području -0,5 °C. Pojava prvih cvjetova visibabe, podbijela i šafrana znak je nastupa fenološkog pretproljeća. Osijek 1,4 °C Zagreb 1,7 °C Hvar 9,3 °C Srednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom dijelu iznose oko 125 l/m2, u nizinskom pojasu oko 45 l/m2, a uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 75 l/m2.

7


Kalendar radova u ožujku U POLJU. Nastavlja se prihrana ozimih usjeva dušičnim ili kompleksnim mineralnim gnojivima. To je mjesec intenzivnih priprema i sjetve jarih kultura – jare pšenice, zobi, raži i ječma. U usjev ozime pšenice i ozimog ječma usijava se crvena djetelina. Sredinom mjeseca počinje sjetva šećerne repe, jare grahorice, jaroga stočnoga graška, jare uljane repice i stočnih repa. Rana sjetva tih jarina ne smije uslijediti u travnju jer bitno smanjuje prirod. Nabavljaju se sjeme i zaštitna sredstva za kulture koje se siju u travnju i svibnju. Uzimaju se uzorci za kemijsku analizu tla i za potrebe proljetne sjetve. U STAJI. Stoka se nakon zimske hranidbe treba dovesti u dobru kondiciju, posebnu pažnju posvetiti izbalansiranoj hranidbi. Ne puštati ih na ispašu i čuvati od prehlade jer se počinju linjati. U VINOGRADU. Ovog je mjeseca u vinogradu najviše posla od rezidbe, kolidbe, kopanja do ranoga proljetnog prskanja. Rigolano se tlo mora razmjeriti, iskopati jame, pripremiti gnoj i humus za sadnju cjepova. Pri rezidbi se iskapaju posušeni i iznureni čokoti i kopaju jame za nadosađivanje. U VOĆNJAKU je vrijeme tretiranja bresaka nekim bakrenim sredstvom protiv kovrčavosti lišća. I dalje se obavlja rez radi uređenja voćnjaka. Sade se nove voćke, a stare se prihranjuju. U nasade bi se trebala postaviti zaštitna mreža na stupove. Zaštitna mreža štiti urod od tuče, sprječava razne štete i vrlo je zahvalan i isplativ dugoročni zahvat. U POVRTNJAKU. U zaštićeni prostor siju se rajčica, paprika, patlidžan, rani kupus, kelj, cvjetača, brokula, korabica, celer, salata, poriluk, njeguje se sijano i sađeno povrće u veljači u zaštićenom i otvorenom prostoru. Predsjetveno se priprema tlo za sjetvu i sadnju povrća. Provodi se zaštita povrća od bolesti i štetnika. Na otvorenom prostoru siju se: bob-mahunar, cikla, mrkva, peršin, šparga, crni korijen, grašak, pastrnjak, rotkva, rotkvica, špinat, blitva. Na otvorenom polju sade se kupus, kelj, salata, artičoka, šparga. U PODRUMU. Kontrola vina, ponovno kušajte vino, jer ono je živa tvar, stalno podložno promjenama. To je važan posao u tijeku dozrijevanja vina, a provodite ga sve do stavljanja vina u boce. Za čuvanje i dozrijevanje vina važna je podrumska mikroklima, pod kojom podrazumijevamo temperaturu i vlažnost zraka. Najpovoljnija temperatura je od 12 do 16 °C, a vlažnost zraka od 65 do 70 %. Ventilacija podruma (prozračivanje) pridonosi dozrijevanju vina. U VRTU se počinje s uništavanjem korova kemijskim sredstvima ili mehanički. Sade se ukrasno drveće i grmlje. Režu se ruže i ukrasno grmlje. U SKLADIŠTU. Provjeriti ima li rupica na kukuruzu i pšenici ili se vide moljci, odnosno žišci. U PRIOBALJU. Bere se rano povrće, u klijalištima se njeguje rasad, na otvorenom sadi kupus, kelj i salata, siju mahune i tikvenjače. Breskve i bademi prskaju se protiv kovrčavosti lista, dovršava se uređenje voćnjaka, masline se gnoje. Nakon završenih radova vinograd se kopa uz dodatak mineralnih gnojiva. Pikiranje u klijalište: paprika rana, patlidžan, rajčica rana. Sjetva povrća na otvoreno: bob-mahunar, celer, cikla, komorač, mrkva, peršin, rotkvica, šparga. Sadnja povrća u plastenik: kelj rani, kupus rani, salata proljetna. GNOJIDBA. Nakon što se vrijeme ustali, a dnevne temperature prijeđu 10°C, potrebno je obaviti prvu prihranu ozimih usjeva. U prihrani uljane repice primjeniti dušik u lako pristupačnom obliku kao što je KAN u količini 100-150 kg/ha. Pšenicu se može prihraniti sa 100-150 kg/ha KAN-a, ili s 80-100 kg/ ha UREE, ili 80-100 l/ha UAN-a. Ukoliko se u proljeće prihranjuje s NPK 15-15-15 potrebna količina je 200-300 kg/ha. U vinogradima i voćnjacima obaviti prihranu sa 100 kg/ha UREE ili 200 kg/ha NPK 15-15-15 ili 150 kg/ha KAN-a. Za gnojidbu povrća treba nabaviti NPK(SO3) 7-14-21 (24) ili NPK 7-20-30 i UREU.

8


OŽUJAK − gregurjevčak U 1 2. KORIZMENA (PAČISTA), Albin S 2 Lucije, Čedomil, Iskra, Ines Č 3 Kunigunda, Marin, Kamilo, Anzelmo P 4 Kazimir, Eugen, Natko S 5 Teofil, Vedran N 6 Marcijan, Viktor, Zvjezdana P 7 Perpetua i Felicita, Ruža U 8 3. KORIZMENA (Bezim.), Ivan od Boga S 9 Franciska, Franjka, Fanika Č 10 Emil, Makarije, 40 mučenika P 11 Firmin, Tvrtko, Kandid, Blanka S 12 Teofan, Bernard, Maksimilijan N 13 Rozalija, Patricija, Modesta P 14 Matilda, Milijana U 15 4. KORIZMENA (Sredoposna), Longin, Vjekoslava S 16 Julijan, Smiljan, Hrvoje Č 17 Patrik, Domagoj, Gertruda P 18 Ćiril Jeruzalemski S 19 Sv. JOSIP, zaruč. BDM, Josipa, Joso N 20 CVJETNICA P 21 Serapion, Vesna U 22 5. KORIZMENA (Gluha), Oktavijan, Jaroslav, Lea S 23 Oton, Pelagije Č 24 VELIKI ČETVRTAK, Katarina Švedska P 25 VELIKI PETAK (post i nemrs) S 26 VELIKA SUBOTA, Montan i Maksima N 27 USKRS – VAZAM P 28 USKRSNI PONEDJELJAK, Priska, Sonja U 29 Jona, Bertold, Eustazije S 30 Kvirin Č 31 Benjamin, Amos, Ljubomir, Natalija SUNCE U OŽUJKU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U OŽUJKU DAN IZLAZI ZALAZI 2. 6 h 28 min 17 h 48 min    posljednja četvrt 00 h 10 min 9. 6 h 15 min 17 h 59 min    mlađ 02 h 54 min 15. 6 h 03 min 18 h 07 min    prva četvrt 18 h 02 min 23. 5 h 48 min 18 h 18 min    uštap 13 h 01 min 31. 5 h 32 min 18 h 28 min    posljednja četvrt 17 h 16 min Početak proljeća ........................................................... 20. III. u 5 h 31 min Uskrs 27.III. Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka kontinentalne Hrvatske kreće se od 5,8 °C u nizinskim, do 4,1 °C u planinskim predjelima. Uz obalu mora, sa srednjom temperaturom od oko 10,1 °C već se osjeća nailazak proljeća. Početak cvatnje maslačka znak je ranoga fenološkog proljeća. Osijek 6 °C Zagreb 5,8 °C Hvar 10,9 °C Raspodjela srednje količine oborina slična je kao i u siječnju, u planinskom dijelu oko 130 l/m2, u nizinskom pojasu oko 50 l/m2, a uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 85 l/m2.

9


Kalendar radova u travnju U POLJU. Najveći radovi u travnju su sjetva glavnih proljetnih kultura. Početkom mjeseca siju se crvena djetelina, travno-djetelinske smjese, konoplja, lucerna, suncokret, soja, grah i sadi se krumpir. U drugoj polovici sije se kukuruz, najprije raniji hibridi, posebice tvrdunci, zatim kasniji, i na kraju srednje rani i opet rani, što ovisi o području i klimatu. Zaštićuju se ozimi usjevi od travnih korova do kraja busanja, stoga se pazi na izbor herbicida od širokolisnih korova u vlatanju. Obavlja se prvo tretiranje repičinog sjajnika ako se pojavi (repica u stadiju pupanja prije grananja). U STAJI. Stoka izlazi na ispašu ili se počinje hraniti zelenom hranom, postupno, da ne bi došlo do probavnih tegoba. Ako se krmača prasi, treba odojcima osigurati toplinu ako nastupi razdoblje hladnog vremena. U VINOGRADU. Dovršavaju se poslovi koji nisu obavljeni prošli mjesec. Početkom mjeseca sade se cijepovi u već pripravljene jame uz dodatak stajskog i mineralnoga gnojiva. Potkraj mjeseca, ako je loza porasla, može se plijeviti i prvi put prskati. Postavljaju se zaštitne mreže na stupove, koje imaju višestruki pozitivni učinak. U VOĆNJAKU. Po završetku svih proljetnih radova tlo se obrađuje i po potrebi gnoji. Zaštita od zečeva skida se potkraj mjeseca kad se valja pripremiti i za proljetna prskanja. Pratiti izvještaje prognozne službe i prskati prema uputama. Ovisno od nasada i voćne vrste postavljaju se sustavi natapanja. U POVRTNJAKU. Provodi se “kaljenje” presadnica za izlazak na polje. Redovito se njeguje sijano i sađeno povrće iz ranijeg razdoblja. Priprema se tlo za sjetvu i sadnju uz odgovarajuće postupke protiv štetnika. U zaštiti od bolesti ne preskočiti postupke na plamenjači luku-kapuli i češnjaku. Prihranjuje se ranije sađeno povrće. Na otvorenom prostoru siju se: cikla, dinja, mahuna, krastavci, lubenice, mrkva, peršin, rajčica, paprika, patlidžan, brokula, tikvice, podzemna koraba, rotkva, rotkvica, crni korijen, špinat, kupus, kelj, korabica, mahune, poriluk, salata. Na otvorenom prostoru sade se: paprika, rajčica, patlidžan, brokula, krumpir, kelj, cvjetača, korabica, salata, šparga, hren. Kako bi osigurali dovoljno vlage, mogu se postaviti sustavi za natapanje koji će osigurati potrebnu vodu biljkama za ljetne mjesece. U PODRUMU. Opet provedite kontrolu vina, i to kušanjem, i obvezno odredite ukupni i slobodni sumpor (SO2) kako bi štitio vino od utjecaja kisika i spriječio razvoj bolesti, posebno octikavosti. Bačvu nadoliti jer uvijek mora biti puna. U toplim krajevima osigurati provjetravanje noću, pogotovo ako je podrum nadzemni, osim ako je klimatiziran, odnosno ako je vino u inoks cisternama. Ako razlijevamo vina u boce, moraju biti kristalno bistra, što postižemo filtriranjem, kao i pravilno zasumporena. U VRTU je vrijeme sijanja trave. Stari se travnjaci prvi put kose, a nakon toga se zalijevaju i prihranjuju. U SKLADIŠTU. Bacanjem zrna po površini hrpe provjeriti ima li moljaca. Ako ih ima, upotrijebiti insekticid ili manje količine odmah trošiti. U PRIOBALJU. Posađeno povrće štititi od bolesti i štetnika, čistiti tlo od korova i prema potrebi zalijevati. Oslobođene gredice pripremaju se za novu sadnju ili sjetvu. U voćnjaku se provode redovne mjere zaštite od bolesti i štetnika. Vinogradi se plijeve, počinje priprema za zaštitu. Sjetva povrća na otvorenom: celer, cikla, dinje, grah-mahunar, krastavac, lubenica, mrkva, paprika, patlidžan, rajčica, tikvice. Sadnja povrća na otvorenom: paprika, patlidžan, rajčica. GNOJIDBA. Za drugu prihranu pšenice preporuča se primjeniti 150-200 kg/ha KAN-a, ili 80-100 kg/ ha UREE ili 50-80 l/ha UAN-a. Za predsjetvenu gnojidbu kukuruza preporuča se 100-150 kg/ha UREE ili 100-150 l/ha UAN-a, dok se startno (zajedno sa sjetvom) može primjeniti 200 kg/ha NPK (SO3) 15 15-15 (18). Za osnovnu gnojidbu krumpira preporuča se primjeniti 500-600 kg/ha NPK 7-20-30, ili NPK 5-15-30 ili NPK 8-26-26, ili 700 kg/ha NPK (SO3) 7-14-21 (24). U povrću osjetljivom na klor primjeniti 600-700 kg/ha NPK(SO3) 7-14-21. Primjenom 150-200 kg/ha UREE prije sjetve ili sadnje, može se izbjeći prihrana povrća. Voćnjake, vinograde i maslinike prihraniti s 1% otopine Fertine V, Fertine G i Fertine B.

10


TRAVANJ − jurjevčak P 1 Hugo, Teodora, Anastazije S 2 Franjo, Teodora, Dragoljub N 3 NEDJELJA BOŽJEG MILOSRĐA P 4 Blagovijest, Platon, Strahimir U 5 Julijana, Irena, Berislav S 6 Irenej, Petar Veronski, Prudencije Č 7 Ivan de la Salle, Herman P 8 Dionizije, Alemka S 9 Marija Kleofina, Demetrije N 10 Ezekijel, Apolonije, Sunčica P 11 Stanislav, Stana U 12 Julije, Viktor, Davorka S 13 Ida, Martin I. papa, Justin Č 14 Valerijan Tiburcije, Maksim, Zdravko P 15 Krescencije, Anastazija, Bosiljka S 16 Josip Benedikt Labre, Bernardica N 17 Rudolf, Robert, Šimun P 18 Roman, Amadej U 19 Konrad, Ema, Marta S 20 Marcijan, Teotim, Vilim Č 21 Anzelmo, Goran P 22 Soter i Kajo, Teodor S 23 Sv. Juraj, Đuro, Đurđica, Adalbert N 24 Fidelis, Vjera, Vjeran P 25 Sv. Marko ev., Maroje U 26 Kleto i Marcelin S 27 Bl. Ozana Kotorska Č 28 Petar Chanel, Euzebije, Ljudevit P 29 Katarina Sijenska, Kata S 30 Pio V. papa SUNCE U TRAVNJU (U ZAGREBU) DAN IZLAZI ZALAZI 7. 5 h 19 min 18 h 37 min 14. 5 h 06 min 18 h 46 min 22. 4 h 52 min 18 h 56 min 30. 4 h 40 min 19 h 06 min

MJESEČEVE MIJENE U TRAVNJU            

mlađ prva četvrt uštap posljednja četvrt

13 h 05 h 07 h 05 h

23 min 59 min 23 min 28 min

Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 10,7 °C, uz obalu i na otocima oko 13,6 °C, a u središnjem planinskom području oko 8,4 °C. Pravo fenološko proljeće nastupa listanjem lipe krupnoliste i bukve te cvjetanjem divljeg kestena. Osijek 11,2 °C Zagreb 10,5 °C Hvar 14,3 °C Srednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom dijelu iznose oko 115 l/m2, u nizinskom pojasu oko 65 l/m2, a uz obalu i na otocima prosjek je oko 70 l/m2.

11


Kalendar radova u svibnju U POLJU. Nastavlja se i dovršava sjetva kukuruza. Na ozimim žitaricama obavlja se posljednje tretiranje protiv širokolisnih korova herbicidima koji se smiju upotrijebiti u toj fazi razvoja. Na jarim žitaricama pšenice, zobi, raži i ječmu (do kraja busanja) obavljaju se tretiranja herbicidima protiv travnih (uskolisnih) korova. Započinje zaštita ozimih žitarica od bolesti i štetnika. Obavlja se možebitno drugo tretiranje uljane repice protiv sjajnika (prije cvatnje). U STAJI. Sva stoka počinje se hraniti zelenom svježom hranom, no kod toga treba biti oprezan da ne dođe do nadma. Pri davanju zelene djeteline stoka se napaja prije hranidbe ili nakon nekog vremena. Mladoj ždrebadi dobro je dati uz pašu nešto zobi te im njegovati kopita. Mlada goveda i ostali podmladak te rasplodna stoka neka što više borave na pašnjaku. U VINOGRADU. Loza je u punom porastu i kad prođe opasnost od mrazeva počne se plijeviti. Kod toga pazimo koje ćemo mladice ostaviti za iduću godinu bez obzira na to jesu li rodne ili nerodne. Kod čokota koji su vrlo oštećeni od zime ili su se osušili, ostavimo mladice koje tjeraju s podnožja i od kojih iduće godine oblikujemo trs. Još jednom pregledamo prskalice i pripremljena sredstva za zaštitu i počinjemo prskati prema uputama Savjetodavne službe. Vežu se narasle mladice. U VOĆNJAKU su voćke u cvatu. Tlo se ispod voćaka okopa i prihranjuje. U POVRTNJAKU. Provodi se zaštita protiv svih nametnika na povrću, posebice protiv plamenjače luka-kapule i rajčice. Okopava se povrće, prihranjuje se i plijeve se korovi, priprema se tlo za sjetvu i sadnju povrća. Tlo se drži na ugaru do sadnje novog povrća. Ako je vrijeme sušno, jače se zalijeva povrće, i to nakon sjetve, sadnje i ujutro. Siju se: cikla, mahuna, mrkva, peršin, brokula, kupus, kelj pupčar, cvjetača, podzemna koraba, rotkva, crni korijen, krastavac, tikvice, korabica, poriluk, salata. Sade se: rajčica, patlidžan, brokula, celer, salata, poriluk. U PODRUMU. Provoditi redoviti pregled vina, kako smo već spomenuli (analiza vina, nadolijevanje). Prema potrebi, vino dosumporiti. Ako prije nismo punili vino u boce sada je pravi trenutak. Puniti se može samo dozrelo, zdravo i stabilno vino, znači mora biti postignut puni razvoj mirisne komponente vina, svojstvene sorti od koje potječe. Podrumar je taj koji određuje trenutak punjenja vina u boce, na temelju kemijske analize i organoleptičke ocjene vina. Već smo spomenuli poslove koji prethode punjenju vina (bistrenja, bistrilima ako je potrebno, a filtriranje je obvezno). Prije svakog punjenja vina u boce punilicu moramo isprati sredstvom za dezinfekciju kako bismo uništili mikrofloru (bakterije i kvasce). U VRTU. Okapa se bilje i razrahljuje zemlja. Ako je suho, treba početi zalijevati. Vani se sadi ljetno bilje nakon opasnosti od pojave mrazeva. U SKLADIŠTU. Potrošiti stare zalihe žitarica. Očistiti prostoriju za novo žito. Obaviti nužne zidarske radove. Svježe obojiti zidove. U PRIOBALJU. U voćnjacima se provode redovite mjere zaštite od bolesti i štetnika. Posebice sprječavati crvljivost plodova trešnje i maraske. U vinogradu se nakon plijevljenja nastavlja sa zaštitom od peronospore i pepelnice. Povrtnjaci se čiste od korova, štite od bolesti i štetnika, beru se dozrele kulture i posebno se pazi da biljke imaju u tlu dovoljno vlage. Sjetva povrća: cikla, celer, grah mahunar, mrkva, peršin. Sadnja povrća: paprika, patlidžan, rajčica. GNOJIDBA. Svibanj je vrijeme prihrane livada koje se intenzivno koriste. Nakon skidanja prvog otkosa obavlja se prihrana sa 100 kg/ha UREE, 150 kg/ha KAN-a, ili 80-100 l/ha UAN-a. U stadiju 4-6 lista suncokreta prilikom kultiviranja prihraniti sa 150-200 kg/ha KAN-a. Ukoliko se prije sjetve soje primjeni UREA, nije potrebna prihrana, u suprotnom se prihranjuje sa 150-200 kg/ha KANa. Obaviti prvu prihranu kukuruza s 200 kg/ha KAN-a u stadiju 4-6 listova. Vinogradi, voćnjaci i maslinici prihranjuju se sa 100-150 kg/ha KAN-a. Vinograde prihraniti s 0,5-1 % otopinom UREE ili 2% otopinom Fertine G, a za bolju oplodnju pred cvatnju 1% otopinom Fertine B

12


SVIBANJ − filipovčak N 1 PRAZNIK RADA, Josip Radnik P 2 Anastazije, Eugen U 3 Filip i Jakov ap., Mladen S 4 Florijan, Cvijeta, Cvjetko Č 5 UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – SPASOVO P 6 Dominik Savio S 7 Sv. Dujam, Duje N 8 Marija Posrednica, Ida P 9 Mirna, Beata U 10 Gospa Trsatska S 11 Mamerto, Franjo Hieronim Č 12 Sv. Leopold Mandić, Pankracije P 13 Gospa Fatimska, Servacije, Emilija S 14 SPASOVO, Matija ap., Matko N 15 Izidor seljak, Sofija, Sonja P 16 Ivan Nepomuk, Nenad U 17 Paskal, Paško S 18 Ivan I. papa, Venancije kvatre Č 19 Celestin, Rajko, Ivan, Teofil P 20 Bernardin Sijenski kvatre S 21 Andrija Bobola, Dubravka kvatre N 22 Helena, Jagoda, Renata P 23 Deziderije, Željko, Nadan U 24 DUHOVI, Marija Pomoćnica, Suzana S 25 Beda Časni, Grgur VII. Papa Č 26 TIJELOVO, Filip Neri, Zdenko P 27 Augustin Canterburyjski, Brun S 28 German, Vilim, Velimir N 29 Maksim, Ervin, Većeslav P 30 Ivana, Ferdinand, Srećko U 31 POHOD BDM, Presveto Trojstvo SUNCE U SVIBNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U SVIBNJU DAN IZLAZI ZALAZI 6. 4 h 30 min 19 h 14 min    mlađ 21 h 29 min 13. 4 h 22 min 19 h 22 min    prva četvrt 19 h 02 min 21. 4 h 13 min 19 h 31 min    uštap 23 h 14 min 29. 4 h 07 min 19 h 39 min    posljednja četvrt 14 h 11 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednje mjesečne temperature zraka na cijelom su području Hrvatske prešle 10 °C. U nizinskom dijelu iznose oko 1,5 °C, duž obale i na otocima oko 17,7 °C, a u središnjem planinskom području oko 13,5 °C. Početak cvatnje bagrema označava fenološko rano ljeto. Osijek 16,4 °C Zagreb 15,1 °C Hvar 18,4 °C U središnjem planinskom dijelu Hrvatske u prosjeku padne oko 115 l/m2 oborina, a u nizinskom pojasu i duž obale i na otocima ta je količina podjednaka i iznosi oko 75 l/m2.

13


Kalendar radova u lipnju U POLJU. Nastavlja se međuredna kultivacija kukuruza, krumpira, suncokreta, soje i drugih okopavina koje nisu do tada prihranjene ili su iz bilo kojeg razloga u slabijoj kondiciji. Sredinom lipnja obavljamo glavnu i naknadnu sjetvu heljde na slobodnim ili naknadno oslobođenim površinama košnjom krmnog bilja. Vrlo uspješno mogu se sijati rani hibridi kukuruza iz grupe FAO 100, 200 i 300, zatim sirka i drugih kultura kraće vegetacije, kao krumpira i graha. U prvom desetodnevlju lipnja obavlja se košnja grahorice, crvene djeteline i već drugi otkos lucerne za sijeno uz kraće zadržavanje u otkosima zbog manjeg gubitka lišća i kvalitete općenito. Početak lipnja najpogodniji je u gotovo svim našim krajevima za košnju livada, jer je trava u cvatnji, a tada se dobije i najkvalitetnije sijeno. U drugom i trećem desetodnevlju obavlja se žetva ozimog ječma i ranijih sorti uljane repice te prva postrna sjetva kukuruza, krumpira, heljde, soje (ranije sorte) sve za zrno ili silažu, kao i postrna sjetva (kultura za zrno, silažu ili zelenu gnojidbu). Obavlja se priprema za žetvu raži, jarog ječma, jare pšenice, jare zobi. U STAJI. U ovom mjesecu pune se staje podmlatkom, kojem treba osigurati dovoljno kvalitetne i raznovrsne hrane. Paša i zelene hrana osnova su hranidbe uz dodatak odgovarajućih minerala i vitamina. Staje treba održavati hladnim i što je više moguće uništavati muhe koje uznemiravaju stoku. U VINOGRADU. U lipnju je vinograd u najbujnijem porastu, pa je i mnogo poslova. Prije cvatnje ga oplijevimo, zaštitimo od peronospore i pepelnice sistemičnim fungicidima te prvi put prskamo protiv sive truleži. Nakon cvatnje nastavljamo zaštitom i prihranom dušičnim gnojivima. U VOĆNJAKU se obavlja zaštita voćaka. Ne tretiraju se voćke čiji se plodovi uskoro beru. Obavlja se zelena rezidba i počinje berba ranih sorti. U POVRTNJAKU. Provodi se priprema za sjetvu i sadnju povrća, zaštita rajčica, krumpira, luka-kapule, češnjaka, mahune, ali i protiv drugih nametnika ako se jave na povrću. Plijeve se korovi, sve više treba zalijevati povrće. Prekopava se tlo nakon berbe. Sije se: cikla, grah-mahunar, mrkva, kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, salata, radič, raštika, brokula, peršin, podzemna koraba, rotkva, korabica, poriluk, endivija. Sadi se: cvjetača, brokula, kupus, kelj, kelj pupčar, paprika, patlidžan, korabica kasna, salata, poriluk. U PODRUMU. U ovom mjesecu najvažnije je kontrolirati vino, onako kako smo već opisali, a to znači kušati vino i provjeriti sadržaj sumpornog dioksida, posebno sadržaj slobodnog, koji ne smije biti manji od 20 mg/l. Temperatura podruma u ovom i nadolazećim toplim mjesecima mora se održavati na 12 do 16 °C. U VRTU se provodi zaštita protiv korova i raznih štetnika kemijskim sredstvima ili mehaničkim postupcima. U SKLADIŠTU. Prskati površine insekticidom nekoliko dana prije unošenja novog žita. Stare zalihe proizvoda koje nisu potrošene smjestiti u posebnu prostoriju. U PRIOBALJU. U vinogradu je najvažniji posao zaštita od peronospore i pepelnice uz ostale radove oko njega. Masline se štite od moljaca, a maraska od kozičavosti. U povrtnjaku se bere dozrelo povrće, ostalo se redovito zalijeva, štiti od bolesti i korova. Siju se kelj, kupus, cvjetača i ostale kulture koje se rasađuju za jesensku i zimsku proizvodnju. Sjetva povrća: artičoka, bamija, celer, cikla, cvjetača, grah mahunar, kelj zimski, kelj pupčar, kupus zimski, mrkva, peršin, poriluk, radič, rajčica. GNOJIDBA. Ozime usjeve do početka klasanja može se prihraniti s otopinom UREE u koncentraciji 10-15%. Kukuruz se može folijarno prihraniti u fazi 6-8 listova otopinom Fertine R u koncentraciji 3-5% U voćnjacima i maslinicima obavlja se folijarna prihrana s 2% otopine Fertine V i 1,5% otopine Fertine Ca, a vinograde prihraniti s 2% otopine Fertine G. Početak je intenzivnog tretiranja plodovitog povrća i krumpira Fertinom Ca i Fertinom B za ljepši, zdraviji plod i gomolj, a za opću kondiciju i potpunu ishranjenost povrća namijenjena je Fertina P. Za spriječavanje truleži glave šećerne repe, primijeniti Fertinu B u količini 50 l/ha, a najbolje ju je primjenti 2 puta po 20-25 l/ha.

14


LIPANJ − ivanšćak S 1 Marija Majka Crkve, Mladen Č 2 Marcelin i Petar, Eugen P 3 Karlo Lwanga i dr. S 4 Prečisto srce Marijino, Sv. Kvirin Sis. N 5 Bonifacije, Valerija, Darinka P 6 Norbert, Neda, Paulina U 7 Robert, Sabinijan S 8 Vilim, Medardo Č 9 Efrem, Ranko, Rikard P 10 Margareta, Greta, Biserka S 11 Borna, Jolanda N 12 PRESVETO SRCE ISUSOVO P 13 BEZGREŠNO SRCE MARIJINO U 14 Rufin, Elizej S 15 Sv. Vid, Modest Č 16 Franjo, Gvido P 17 Adolf, Laura S 18 Marko i Marcelijan, Ljubomir N 19 Romuald, Rajka, Bogdan P 20 Naum Ohridski, Silverije, Margareta U 21 Alojzije, Slavko, Vjeko S 22 DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE, Paulin Č 23 Sidonija, Zdenka P 24 Rođenje Ivana Krstitelja S 25 DAN DRŽAVNOSTI, Dominik N 26 Ivan i Pavao, Virgilije P 27 Ladislav, Vlatko U 28 Neven, Irenej S 29 Sv. PETAR I PAVAO , Krešo Č 30 Rimski prvomučenici, Emilija SUNCE U LIPNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U LIPNJU DAN IZLAZI ZALAZI 5. 4 h 3 min 19 h 45 min    mlađ 04 h 59 min 12. 4 h 1 min 19 h 49 min    prva četvrt 10 h 09 min 20. 4 h 2 min 19 h 52 min    uštap 13 h 02 min 27. 4 h 5 min 19 h 53 min    posljednja četvrt 20 h 18 min Početak ljeta ........................................................... 21. VI. u 0 h 35 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 18,9 °C, uz obalu i na otocima 21,7 °C, a u središnjem planinskom području 16,6 °C. Početak i opće cvjetanje lipe sitnoliste znak je nastupa fenološkoga pravog ljeta. Osijek 19,6 °C Zagreb 18,6 °C Hvar 22,3 °C Srednje mjesečne količine oborina se kreću od 125 l/m2 u planinskom dijelu do 90 l/m2 u nizinskim predjelima. Duž obale i na otocima uz 65 l/m2 naslućuje se skori godišnji minimum padalina.

15


Kalendar radova u srpnju U POLJU. Žetvu treba obaviti u što kraćem roku zbog količine i kakvoće priroda kao i ekonomičnosti glavnog posla godine. Obrada, gnojidba i uređenje tla obavlja se “dok je još kombajn na njivi”, radi čuvanja dragocjene vlage i razgradnje žetvenih ostataka, klijanja, nicanja i uništavanja korova navedenom obradom. U isto vrijeme siju se postrne kulture kraće vegetacije za zrno, silažu ili zelenu gnojidbu kao: kukuruz FAO grupe 100, sirak, suncokret, soja, heljda, stočna repa i rauola. Srpanj je mjesec izvođenja kanalske i putne mreže, drenaže, ravnanja, podrivanja, krtičenja, kalcizacije, lumizacije i drugih hidrotehničkih i agromelioracijskih zahvata na uređenju tla na oslobođenim površinama. Nakon žetve uzimaju se uzorci tla za kemijsku analizu za potrebe jesenske sjetve. Obavljaju se prve pripreme za sjetvu uljane repice. U STAJI. Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tijekom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode. U VINOGRADU. Uz stalnu zaštitu prema uputama antiperonosporne službe, u vinogradu se vežu mladice, a potkraj mjeseca obavlja se i zelena rezidba. Tlo se prekopa uglavnom plitko da se spriječi isparavanje i sačuva vlaga. Njeguju se posađeni cijepovi, posebno se pazi na uklanjanje brandusa (površinskih žila). U VOĆNJAKU se beru ljetne vrste voća. Provodi se malčiranje. Neke voćne vrste mogu se okulirati. I dalje se provodi zelena rezidba. U POVRTNJAKU. Povrće je “žedno”, treba ga sve više zalijevati. Priprema se tlo za sjetvu i sadnju povrća. Povrće se zaštićuje prema stanju i napadima nametnika. Prekopava se tlo nakon obranih kultura. Okopava se, plijevi i prihranjuje povrće, što se redovito čini poslije zalijevanja ili kiše. Sije se: cikla, grah-mahunar, mrkva, peršin, kupus, kelj, cvjetača, salata, radič, endivija, poriluk, podzemna koraba, rotkva, korabica, a sadi se: kelj, kupus, kelj pupčar, cvjetača, brokula, salata, korabica, radič, poriluk. U PODRUMU. Provode se isti poslovi kao i u prethodnom mjesecu. U VRTU je najvažniji posao razbijanje pokorice tla. Ruže se gnoje i okuliraju. Lukovičasto bilje je sazrelo, pa se lukovice vade iz zemlje. U SKLADIŠTU. Suho žito spremiti u suhu, hladnu i zračnu prostoriju. U PRIOBALJU. Bere se povrće koje dozrijeva u ovom mjesecu, ostalo se zalijeva i njeguje. Priprema se tlo za sadnju, a potkraj mjeseca počinje sadnja. U vinogradu se nastavlja zaštita od pepelnice i plamenjače i ostali poslovi prema potrebi. S maslina se uklanjaju izdanci i prskaju se prije napada muhe. Sjetva povrća: brokula-kavulin, celer, cikla, cvjetača, endivija, grah-mahunar, kelj, kineski kupus, kupus zimski, mrkva, peršin, poriluk, radič, salata. Sadnja povrća: cvjetača, kelj pupčar, kelj zimski, krumpir jesenski - mladi, kupus zimski, salata jesenska. GNOJIDBA. Nakon žetve ozimih žitarica može se primjeniti 100-150 kg/ha UREE ili 100-150 l/ha UAN-a i plitko unijeti u tlo radi brže razgradnje organske mase (slame). Vinograde prihraniti s Fertinom G u koncentraciji 2 % i ukoliko je potrebno s Fertinom Fe u koncentraciji 0,1-0,2 % u razmaku 10-14 dana. Voćnjake je potrebno intenzivno prskati s Fertinom Ca radi čvršćeg i kvalitetnijeg mesa. Na karbonatnim i bijelim tlima u voćnjacima i maslinicima primijenite putem lista Fertinu Fe i Fertinu B, dok na crvenicama Fertinu Ca i Fertinu Fe. Fertinu Fe primjenjujte u 0,1-0,2 % otopini, Fertinu B u 1 % otopini, Fertinu V i Fertinu Ca u 2 % otopini. Cvijetnjake i okućnice prihraniti s 1% otopine Fertine C za cvijeće i ukrasno bilje, Fertinom C za pelargonije, surfinije i ostale cvjetnice.

16


SRPANJ − jakopovčak P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N P U S Č P S N

1 Aron, Šimun, Estera 2 Oton, Višnja 3 Sv. Toma apostol, Tomo 4 Elizabeta, Laura, Elza 5 Sv. Ćiril i Metodije, Antun M., Zakarija 6 Marija Goretti, Suzana 7 Klaudije, Vilibald, Vilko 8 Akvila i Priscila, Hadrijan, Eugen 9 Bl. Marija Petković, Leticija, Nikola Pik. 10 Amalija, Ljubica, Veronika 11 Benedikt op., Dobroslav 12 Mohor, Ivan G., Mislav 13 Majka Božja Bistrička, Henrik, Hinko 14 Kamilo, Gašpar, Miro 15 Bonaventura, Dobriša 16 Gospa Karmelska, Karmela, Elvira 17 Aleksije, Branko, Marcelina 18 Fridrik, Emilija, Bruno 19 Aurelija, Zora, Zlatka 20 Sv. Ilija prorok, Iljko, Margareta 21 Lovro Brindizijski, Daniel, Danica 22 Marija Magdalena, Manda, Lenka 23 Brigita, Apolinar, Ivan Cassian 24 Kristina, Mirjana, Kunigunda 25 Sv. Jakov apostol, Jakša 26 Joakim i Ana, roditelji BDM 27 Kliment Ohridski i dr., Natalija 28 Nazarije i Celzo 29 Marta, Flora, Blaženka, Mira 30 Petar Krizolog, Rufin, Anđa 31 Sv. Ignacije Lojolski, Vatroslav

SUNCE U SRPNJU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U SRPNJU DAN IZLAZI ZALAZI 4. 4 h 09 min 19 h 51 min    mlađ 13 h 00 min 12. 4 h 16 min 19 h 46 min    prva četvrt 02 h 51 min 20. 4 h 24 min 19 h 40 min    uštap 00 h 56 min 27. 4 h 32 min 19 h 32 min    posljednja četvrt 00 h 59 min Zemlja najdalje od Sunca (afel) ........................................................... 4. VII. u 18 h 25 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka kontinentalne Hrvatske kreće se od 20,2 °C u nizinskim, do 18,9 °C u planinskim predjelima. Uz obalu mora sa srednjom temperaturom od oko 24,5 °C osvježenje se traži u moru. Osijek 20,9 °C Zagreb 20,0 °C Hvar 24,9 °C Maksimum oborina u nizinskom je pojasu oko 90 l/m2, a u planinskom i primorskom dijelu Hrvatske nastupa godišnji maksimum s oko 60 odnosno 45 l/m2.

17


Kalendar radova u kolovozu U POLJU. Nastavlja se s uređenjem tla. Obavlja se plitko oranje prethodno prašenih strništa. Kosi se djetelina za sjemensku proizvodnju. Vade se ranije sorte krumpira, a probiraju i uskladištuju za sjeme. Obavlja se sjetva uljane repice travnih i travno-djetelinskih smjesa kao i čistih trava ili djetelina. Kraj kolovoza posljednji je rok druge košnje (otava). U STAJI. Odabiru se grla koja će se ostaviti za rasplod i daljnji uzgoj, a ostala se tove i prodaju. Stoka koja je bila na ispaši dohranjuje se prekrupom od ječma, kukuruza ili zobi u željenim količinama. Perad za jesensku prodaju tovimo prisilno i slobodno. U VINOGRADU. Zaštita u vinogradu svodi se na obranu od pepelnice i sive plijesni. Potkraj mjeseca obavi se prikraćivanje mladica, a ranozrele stolne sorte se odlistavaju i po mogućnosti mrežama štite od ptica i kukaca. Prema potrebi vežu se mladice, uklanjaju korovi, održava opća urednost vinograda. U VOĆNJAKU beru se ljetne vrste voća. Provodi se zelena rezidba. Obavljaju se cijepljenja na spavajući pup. Ukoliko nema kiše, voćke se zalijevaju. U POVRTNJAKU. Pojačan je napad nametnika i potrebna je redovita zaštita. Sve više se tlo suši i sve više treba povrće zalijevati. Prekopava se tlo poslije berbe kultura. Sije se: blitva, mrkva, peršin, grah-mahunar, salata, radič, endivija, špinat, poriluk, luk srebrenac, matovilac, kineski kupus. Sadi se: cvjetača, kupus, kelj, kelj pupčar, brokula, salata, radič, endivija, raštika, korabica, poriluk, ljutika. U PODRUMU. Sve strojeve, runjaču-muljaču, prešu pregledati i neispravne popraviti, sve suđe (bačve, kace, cisterne) urediti, oviniti i sumporiti, kako bi zdrave prihvatile mošt, odnosno masulj crnoga grožđa. Vrijeme je nabavke enoloških sredstava – K-metabisulfita, sumpovina, selekcioniranih vinskih kvasaca i dr. U VRTU se reže crnogorična živica. Crnogorično drveće se sadi i presađuje. Ocvale trajnice razmnožavaju se dijeljenjem. Zimsko cvijeće sadi se na otvoreno. U SKLADIŠTU. Prebaciti žito da se ohladi i prozrači. Ukloniti nepoželjne primjese. Pripremiti skladište za kukuruz ili omogućiti razdvajanje pšenice od kukuruza. U PRIOBALJU. U vinogradu počinje berba ranih i stolnih sorata, a u podrumu pripreme za berbu vinskih. Uz uređenje podruma treba pregledati pribor i postupiti prema potrebi. Obavlja se ljetna rezidba višnje i masline, beru se i suše rogač, badem i smokva. Sjetva povrća: cvjetača, endivija, kelj pupčar, kelj zimski, kupus zimski, krumpir mladi, ljutika, poriluk, radič, raštika, salata. GNOJIDBA. Prije gnojidbe za jesenske kulture preporučuje se uzeti uzorke tla za kemijsku analizu, posebno pred podizanje trajnih nasada. Za meliorativnu gnojidbu treba koristiti NPK 5-15-30, NPK 7-20-30, NPK 8-26-26 ili PK 20-30. U osnovnoj gnojidbi uljane repice preporuča se zaorati 400-500 kg/ha NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30, a prije sjetve uljane repice dodati 100-150 kg/ha UREE. Pred sjetvu djetelinsko travnih smjesa može se primjeniti 500 kg/ha NPK 8-26-26 ili NPK 7-20-30.

18


KOLOVOZ − velikomešnjak P 1 Alfons L., Vjera, Nada U 2 Gospa od Anđela, Porcijunkula S 3 Bl. Augustin Kažotić, Lidija Č 4 Ivan Vianney, Justin P 5 DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI, Nives S 6 Preobraženje Gospodinovo N 7 Siksto papa, Kajetan, Donat P 8 Dominik, Dinko, Neda U 9 Sv. Edita Stein, Roman S 10 Lovro đakon, Lovorka Č 11 Sv. Klara, Jasna P 12 Anicet, Hilarija, Veselka S 13 Poncijan i Hipolit, Kasijan N 14 Sv. Maksimilijan Kolbe, Euzebije, Alfred P 15 VELIKA GOSPA, Marija U 16 Stjepan kralj, Sv. Rok, Krunoslav S 17 Hijacint, Liberat, Miron Č 18 Sv. Jelena Križarica, Jelka P 19 Ivan Eudes, Ljudevit, Tekla, Donat S 20 Bernard, Samuel, Porfirije N 21 Pio X. papa, Hermogen P 22 BDM Kraljica, Vlasta U 23 Ruža Limska, Filip Benicije, Zdenko S 24 Sv. Bartol ap., Bariša Č 25 Ljudevit kralj, Patricije P 26 Rufin, Zefirin, Jadranko S 27 Monika, Honorat, Časlav N 28 Augustin, Gustav, Tin P 29 Glavosijek Ivana Krstitelja, Ivanka U 30 Feliks i Adaukt, Gaudencija S 31 Rajmund, Rajko, Optat, Željko SUNCE U KOLOVOZU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U KOLOVOZU DAN IZLAZI ZALAZI 2. 4 h 39 min 19 h 25 min    mlađ 22 h 44 min 10. 4 h 49 min 19 h 13 min    prva četvrt 20 h 20 min 18. 5 h 00 min 19 h 00 min    uštap 11 h 26 min 25. 5 h 08 min 18 h 48 min    posljednja četvrt 05 h 40 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 19,5 °C, uz obalu i na otocima oko 23,9 °C, a u središnjem planinskom području 17,9 °C. Osijek 20,3 °C Zagreb 19,3 °C Hvar 24,8 °C Srednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom području iznose oko 100 l/m2, u nizinskom dijelu iznose oko 57 l/m2, a uz obalu i na otocima taj prosjek iznosi oko 49 l/m2.

19


Kalendar radova u rujnu U POLJU. Nastavlja se sjetva uljane repice, djeteline, lucerne, smiljkite, trava i travno-djetelinskih smjesa. Krajnji rok za sjetvu ovih kultura je prvo desetodnevlje rujna. U drugom desetodnevlju rujna sije se ozima grahorica i ozimi grašak, te njihove smjese s ozimom raži i ozimom zobi, a potkraj rujna s ozimom pšenicom ili ozimim ječmom. U drugoj polovici rujna započinje jesensko-zimsko oranje površina za proljetnu sjetvu (ne ranije zbog zakorovljenja u jesen i osobito u rano proljeće) jer bi se u proljeće moralo ponovno orati. Beru se rani hibiridi kukuruza, sirka, suncokreta, soje, vadi se krumpir i šećerna repa. Obavljaju se intenzivne pripreme za sjetvu ozime pšenice, ozimog ječma, ozime raži i ozime zobi. Nastavlja se s berbom jarih kultura. U STAJI. Stoka se polako privikava na prijelaz sa zelene na suhu krmu i nastavlja s tovom. S obzirom na velike količine otpada u ratarstvu (kukuruzinac, lišće šećerne repe i sl.) treba misliti kako ih iskoristiti u staji za hranu ili stelju. U VINOGRADU. Grožđe se pregledava, utvrđuje stupanj sladora i zdravstveno stanje i utvrđuje dan berbe. Vinograd treba urediti kako bi berba bila što lakša i veselija, a prerada grožđa brža. Ako je potrebna gnojidba stajnjakom, može se dopremiti za jesensku gnojidbu. U VOĆNJAKU berba je u prvom planu. Provodi se jesenska obrada tla, kopaju se jame za jesensku ili proljetnu sadnju. Voćke je dobro okopati. U POVRTNJAKU. Zalijeva se prema potrebi. Zaštita povrća od nametnika provodi se prema potrebi. Prekopava se tlo za sadnju novih kultura. Sije se: mrkva, peršin, radič, salata, špinat, matovilac. Sadi se: češnjak, salata, radič, endivija, artičoka, poriluk, luk srebrenac, kozjak, ljutika. U PODRUMU. Prvi dani rujna još uvijek se mogu iskoristiti za uređenje podruma, zidova i podova. Još jednom pregledaju se svi strojevi. Započinje se s kontrolom dozrijevanja grožđa, određivanjem šećera u grožđu, a kod ranih sorata počinje berba. Međutim, kod crnih sorata treba kontrolirati porast polifenola, koji su jedan od najznačajnijih sastojaka crnog vina. U VRTU sade se lukovice cvijeća koje cvate potkraj zime i početkom proljeća. Sadi se dvogodišnje cvijeće. Crnogorično drveće valja zaliti. U SKLADIŠTU. Ako se čuva samo kukuruz, odvojiti u posebnu prostoriju stare zalihe. U prostoriju za novi kukuruz, iako je svježe obojena, prskati zidove insekticidom nekoliko dana prije unošenja. U PRIOBALJU. Berba grožđa i njegova prerada plod su uloženog truda tijekom godine. Stoga i jedno i drugo treba obaviti tako da mlado vino bude nagrada i užitak za vinogradara. U vrtu se bere preostalo povrće, presađuje endivija i salata, sade češnjak i luk, a siju mrkva, peršin, salata i špinat. Masline se gnoje uz istovremenu obradu. Sjetva povrća: celer, matovilac, mrkva, peršin, radič, salata, špinat. GNOJIDBA. Zaoravanjem NPK gnojiva namijenjenih osnovnoj gnojidbi može se istovremeno unijeti i stajski gnoj, a po potrebi obaviti i kalcizaciju Fertdolomitom praškastim u količini 1-3 t/ha. U osnovnoj obradi za ozime i proljetne usjeve primjeniti 300-600 kg/ha NPK 7-20-30, NPK 8-26-26, NPK 5-15-30 ili PK 20-30 ovisno o kulturi i tlu. Za pšenicu zaorati 300-500 kg/ha NPK 8-26-26 ili NPK 7-20-30, a predsjetveno dodati 100 kg/ha UREE ili 100-150 l/ha UAN-a. Za gnojidbu povrća koje se sije ili sadi u jesen, primijeniti 500-700 kg/ha NPK 7-20-30 ili NPK(SO3) 7-14-21 (24). U maslinicima obaviti osnovnu gnojidbu s 350-450 kg/ha NPK 8-26-26 ili NPK 7-20-30 i prihraniti s 50 kg/ha UREE. U voćnjacima prije berbe jabuka i krušaka, može se obaviti zadnje prskanje Fertinom Ca radi boljeg čuvanja plodova, odnosno bolje skladišne sposobnosti.

20


RUJAN − malomešnjak Č 1 Egidije, Konstancije, Tamara P 2 Kalista, Maksima, Divna S 3 Grgur Veliki, Grga, Gordana N 4 Ruža Viterpska, Dunja, Ida, Marcel P 5 Bl. Majka Terezija U 6 Zakarija, Boris, Davor S 7 Sv. Marko Križevčanin, Blaženko Č 8 MALA GOSPA, Rođenje Marijino, Marija P 9 Petar Klaver, Strahimir S 10 Nikola Tolentinski, Pulherija N 11 Proso i Hijacint, Cvjetko, Miljenko P 12 Ime Marijino, Dubravko U 13 Ivan Zlatousti, Zlatko, Ljubo S 14 Uzvišenje sv. Križa, Višeslav Č 15 Gospa Žalosna, Dolores P 16 Eufemija, Kornelije i Ciprijan S 17 Rane Sv. Franje, Robert Belarmin N 18 Josip Kupertinski, Sonja, Irena P 19 Januarije, Suzana U 20 Andrija Kim, Andrijana S 21 Sv. Matej ap. i ev., Matko kvatre Č 22 Bl. Ivan Mendez, Toma Vilanovski P 23 Lino, Tekla, Konstancije kvatre S 24 Gospa od Otkupljenja, Rupert kvatre N 25 Aurelije, Zlata, Rikarda P 26 Sv. Kuzma i Damjan, Damir U 27 Vinko Paulski, Gaj, Berislav S 28 Vjenceslav, Većeslav, Veco Č 29 Sv. Mihael, Gabriel i Rafael ark. P 30 Sv. Jeronim, Jerko, Jere, Honorije SUNCE U RUJNU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U RUJNU DAN IZLAZI ZALAZI 1. 5 h 17 min 18 h 35 min    mlađ 11 h 03 min 9. 5 h 27 min 18 h 19 min    prva četvrt 13 h 48 min 16. 5 h 35 min 18 h 05 min    uštap 21 h 05 min 23. 5 h 44 min 17 h 52 min    posljednja četvrt 11 h 56 min Početak jeseni ........................................................... 22. IX. u 16 h 22 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. U unutrašnjosti Hrvatske temperature su se značajnije spustile, i njene srednje vrijednosti u nizinskim i planinskim predjelima iznose 15,8 °C i 14,6 °C. U priobalju i na otocima 20,7 °C je ljetni ugođaj. Pojava prvih cvjetova mrazovca znak je nastupa fenološke rane jeseni, a pojava prvih zrelih plodova hrasta i kestena prave jeseni. Osijek 16,5 °C Hvar 21,8 °C Zagreb 15,7 °C U središnjem planinskom dijelu Hrvatske u prosjeku padne kiše oko 135 l/m2, a u nizinskom pojasu 65 l/m2. Duž obale i na otocima srednja vrijednost za ovaj mjesec je 95 l/m2.

21


Kalendar radova u listopadu U POLJU. Slobodne površine nakon krumpira, suncokreta, soje, šećerne repe, sirka, krmnog bilja i ranijih hibrida kukuruza kao i sjemenskoga kukuruza zasijavaju se ozimim ječmom, ozimom raži i sortama ozime pšenice koje zahtijevaju raniju sjetvu. Intenzivno se nastavlja berba kukuruza, šećerne repe i svih proljetnih kultura radi oslobađanja površina za sjetvu pšenice. U listopadu se obavlja najveći dio poslova u godini, jer se preoravaju najveće površine, obavlja se gnojidba stajskim i mineralnim gnojivima i nastoji obaviti sjetva do kraja mjeseca kad završava i optimalni rok za veći dio sorata, što je ovisno o područjima. U STAJI. Sve je manje mogućnosti ispaše i zelene hrane, pa stoka počinje trošiti što je spremljeno za zimu. Hrane sad ima u izobilju pa stoka određena za tov dobro napreduje. Ovaj mjesec trebaju pronesti kokice koje su se izvalile u proljeće. Sve koje nisu pronijele s 5 - 6 mjeseci, treba izdvojiti iz jata kao nesilje. U VINOGRADU. Nakon berbe osnovni je i najvažniji posao jesenska obrada i gnojidba. Svake godine potrebno je pognojiti mineralnim gnojivima, koja se zaoravaju. U VOĆNJAKU sade se nove voćke, obavlja se prihranjivanje. Stari i zapušteni voćnjaci se uređuju. Kopaju se jame za jesensku sadnju novih voćnjaka ili za popunjavanje, mlada stabla zaštićuje se od glodavaca. U POVRTNJAKU. Razbacuje se stajski gnoj i rasipa mineralno gnojivo, te se provodi duboko kopanje ili oranje na svim slobodnim površinama za sjetvu ili sadnju povrća u proljeće. Priprema se tlo za sjetvu ili sadnju povrća ovog roka. Iz klijališta se vadi zemlja i razgrađeni bioenergetski materijal. Raskužuju se klijališta, klijališni okviri i klijališni prozori. Skladišti se i konzervira povrće za zimu. Počinje sjetva boba-mahunara, a nastavlja mrkva, peršin i špinat. Sadi se: češnjak, luk-kapula, salata, radič, artičoka, luk srebrenac. U PODRUMU. Nastavlja se berba. Berba kod vinogradara koji proizvode predikatna vina može se produžiti, a za proizvodnju ledenih vina na studeni – prosinac. Svakog dana tijekom berbe važno je ubrati toliko grožđa koliko se može isprešati. U VRTU sve slobodne površine treba duboko prekopati. Sadi se ukrasno grmlje, posađeno u proljeće lagano se oreže. U SKLADIŠTU. Spremiti suhi kukuruz u suhu, hladnu i zračnu prostoriju. U PRIOBALJU. Nakon berbe vinograd se gnoji i obrađuje. Nastavlja se rigolanje i priprema za sadnju novog vinograda. Povrtnjak se obrađuje za sljedeće kulture koje će se odmah sijati ili saditi. GNOJIDBA. U podignutim vinogradima i voćnjacima može se obaviti osnovna gnojidba tla s 300-500 kg/ha NPK(SO3) 7-14-21, NPK 7-20-30, NPK 8-26-26, NPK 5-15-30 ili PK 20-30. U skladu s kemijskom analizim tla (ako je napravljena) obavlja se meliorativna gnojidba NPK gnojivima (1000-2500 kg/ha NPK 5-15-30, NPK 7-20-30, NPK 8-26-26 ili PK 20-30), a po potrebi kalcizacija (Fertdolomitom praškastim) i humifikacija tla prije sadnje trajnih nasada. Nakon berbe jabučnjaci se mogu poprskati 5 % otopinom UREE.

22


LISTOPAD − miholjšćak S 1 Terezija od Djeteta Isusa, Remigije N 2 Anđeli čuvari, Anđelko, Anđelka, Teofil P 3 Maksimilijan, Gerhard U 4 Sv. Franjo Asiški, Franka, Kajo S 5 Sv. Faustina K., Flavijan, Placid Č 6 Bruno, Fides, Verica P 7 BDM od Krunice (Ružarija), Rozario S 8 DAN NEOVISNOSTI, Šimun N 9 Dionizije A., Ivan Leonardi, Abraham P 10 Franjo Borgia, Danijel, Darko U 11 Ivan XXIII, Prob, Emilijan S 12 Serafin, Maksimilijan, Makso Č 13 Eduard, Edo, Hugolin, Hugo P 14 Kalist papa, Divko S 15 Sv. Terezija Avilska, Rezika, Valter N 16 Hedviga, Marija Margareta P 17 Ignacije Antiohijski, Vatroslav U 18 Sv. Luka ev., Lukša S 19 Pavao od križa, Ivan Breb. i Izak Č 20 Vendelin, Irena, Miroslava, Sanja P 21 Uršula, Zvjezdan, Hilarija S 22 Marija Saloma, Dražen N 23 Sv. Ivan Kapistran, Borislav, Severin P 24 Antun M. Claret, Jaroslav U 25 Katarina Kotromanić, Krizant i Darija S 26 Demetrije, Zvonimir Č 27 Sabina, Kontardo, Gordana P 28 Sv. Šimun i Juda Tadej, Siniša, Tadija S 29 Narcis, Donat, Darko, Ida N 30 Marcel, Marojko, German P 31 Alfons Rodriguez SUNCE U LISTOPADU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U LISTOPADU DAN IZLAZI ZALAZI 1. 5 h 54 min 17 h 36 min    mlađ 02 h 11 min 9. 6 h 05 min 17 h 21 min    prva četvrt 06 h 32 min 16. 6 h 14 min 17 h 08 min    uštap 06 h 23 min 22. 6 h 22 min 16 h 58 min    posljednja četvrt 21 h 13 min 30. 6 h 34 min 16 h 46 min    mlađ 18 h 38 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom i planinskom dijelu Hrvatske je podjednaka i iznosi 10,6 °C, odnosno 10,0 °C. Akumulirana toplina u moru sad polako dolazi do izražaja pa je u priobalju i na otocima uz 16,8 °C još razmjerno toplo. Oznaka fenološke kasne jeseni je opće opadanje lišća listopadnog drveća. Hvar 17,6 °C Osijek 11,2 °C Zagreb 11,5 °C Srednje mjesečne količine oborina kreću se od 134 l/m2 u planinskom području, ali i u priobalju i na otocima. U nizinskim predjelima samo oko 57 l/m2.

23


Kalendar radova u studenom U POLJU. Nastavlja se berba proljetnih kultura i sjetva ozime pšenice, osobito sorata koji toleriraju kasniju sjetvu. Slobodne površine nakon završetka jesenske sjetve duboko se izoraju i gnoje stajskim i mineralnim gnojivima. Brazda ostaje otvorena kako bi mogla bolje i dublje izmrznuti tijekom zime i akumulirati zimsku vlagu, dragocjenu za sljedeću godinu, osobito u slučaju suše. U STAJI. Ovaj je mjesec klanja svinja, stoga ih treba hranidbom dobro pripremiti. Pojedine vrste hrane utječu na budući okus mesa i masti, pa o tome treba voditi računa. Hladni dani ne dopuštaju da stoka izlazi, već se treba brinuti za povoljnu toplinu. U VINOGRADU. Nastavljaju se radovi, ukoliko vrijeme dopušta, koji su propušteni prošlog mjeseca. Rigola se ručno ili mehanizacijom gdje dopušta teren. Nabavlja se materijal za proljetne radove. U VOĆNJAKU se obrađuje tlo, gnoji se, sade se mlade voćke i provodi zaštita od niskih temperatura i zečeva. U POVRTNJAKU. Tlo u povrtnjaku gnoji se stajskim i NPK gnojivima, nakon čega se duboko kopa i ore. Pregledava se ventilacija na trapovima i spremištima. Sprema se povrće za dugotrajno čuvanje. Prazne se i raskužuju klijališta, okviri te prozori. Priprema se tlo za sjetvu i sadnju. Sije se: bob mahunar, grašak, mrkva, peršin, a sadi se: češnjak, luk-kapula. Sjetva rajčice u plastenik. U PODRUMU. Vrijeme je pretakanja – odvajanja mladog vina još uvijek djelomice mutnoga – magličastog od taloga. Tim postupkom počinje dozrijevanje vina. Kada provesti rani (7 - 14 dana nakon vrenja), a kada kasni pretok (1 - 1,5 mjesec nakon vrenja)? Rani pretok provest ćemo kod alkoholno slabijih vina, s ciljem dobivanja mladog vina, voćnih aroma, kao i kod vina gdje nije provedeno taloženje mošta, isto tako i kod vina dobivenog od oštećenog grožđa. Tu se provodi tzv. zatvoreni pretok uz pojačano sulfitiranje (15 - 20 g/hl k-metabisulfita). Vina pak dobivena od mošta s većim sadržajem šećera, bogatija ukupnim ekstraktom i pepelom teže se bistre, pa se i pretaču kasnije, kao i vina visokog sadržaja ukupne kiseline, za razliku od onih niske ukupne kiseline. Opora jabučna kiselina pod utjecajem mliječno-kiselih bakterija pretvorila se u blagu, ugodnu mliječnu kiselinu. Sve spomenute poslove koje smo naveli valja provesti kod vina koja su potpuno prevrela, a tamo gdje je zbog bilo kojeg razloga ostao dio neprevrelog šećera, moramo potaknuti tzv. naknadno vrenje. Na dan biskupa sv. Martina 11. studenoga obavlja se krštenje vina. U VRTU zaštićuju se od zime lukovice koje prezimljuju vani. Okopava se ukrasno grmlje. Osjetljive vrste zaštićuju se od niskih temperatura. U SKLADIŠTU. Provjeriti miris i temperaturu pšenice i kukuruza. Ako su vidljive točkice, potražiti kukce (žiške ili moljce). Lopatanjem, pri otvorenom prozoru (suhi zrak), ohladiti žito. Pri pojavi kukaca upotrijebiti odgovarajući insekticid. U PRIOBALJU. U vinogradu se nastavljaju poslovi iz listopada. Ukoliko se u proljeće sadi vinograd, nabavlja se sav potreban materijal. Nastavlja se s jesenskom obradom i gnojidbom. Sjetva povrća: bob-mahunar, celer, grašak-biža, mrkva, peršin. Sadnja povrća: češnjak, mladi luk. GNOJIDBA. Na obrađivanim poljoprivrednim površinama ostaje nakon berbe puno biljnih ostataka (kukuruzovina, slama, lišće šećerne repe), pa je prije zaoravanja preporučljivo dodati 100-150 kg/ha UREE ili 100-150 l/ha UAN-a radi brže razgradnje biljnih ostataka. Na taj način će se izbjeći tzv. dušična depresija u tlu. U proizvodnji šećerne repe u jesen se u osnovnoj gnojidbi primjenjuje 500-600 kg/ha NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30.

24


STUDENI − sesvetčak U 1 SVI SVETI S 2 DUŠNI DAN Č 3 Martin Porres, Hubert, Silvija P 4 Sv. Karlo Boromejski, Dragutin, Drago S 5 Emerik, Mirko, Imbro, Zakarija N 6 Leonard, Vedran, Severin P 7 Anđelko, Zdenka U 8 Gracija Kotorski, Bogdan S 9 Ivan Lateranski, Teodor Č 10 Leon Veliki, Lavoslav, Lav P 11 Sv. Martin biskup, Davorin S 12 Jozafat, Emilijan, Milan N 13 Stanislav Kostka, Stanko P 14 Sv. Nikola Tavelić, Ivan Trogirski U 15 Albert Veliki, Berto, Leopold S 16 Margareta, Gertruda, Biserka Č 17 Elizabeta Ugarska, Jalža, Liza P 18 Posveta bazilike sv. Petra i Pavla S 19 Krispin, Elizabeta N 20 Feliks Valois, Srećko, Edmund P 21 Prikazanje BDM, Gospa od Zdravlja U 22 Cecilija, Cilika S 23 KRIST KRALJ, Klement, Milivoj Č 24 Krizogon, Krševan P 25 Sv. Katarina, Erazmo S 26 Konrad, Leonard, Dubravko N 27 Maksim, Severin, Virgilije P 28 Jakov M., Sosten U 29 1. NEDJ. DOŠAŠĆA, Iluminata, Vlasta S 30 Sv. Andrija ap. SUNCE U STUDENOM (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U STUDENOM DAN IZLAZI ZALAZI    prva četvrt 7. 6 h 45 min 16 h 35 min 20 h 51 min    uštap 14. 6 h 55 min 16 h 27 min 14 h 52 min    posljednja četvrt 21. 7 h 03 min 16 h 21 min 09 h 33 min    mlađ 29. 7 h 14 min 16 h 16 min 13 h 18 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Središnja mjesečna temperatura zraka kontinentalne Hrvatske kreće se od 5,5 °C u nizinskim do prohladnih 3,5 °C u planinskim predjelima, a uz obalu mora i na otocima 12,1 °C. Osijek 5,6 °C Hvar 13,9 °C Zagreb 5,5 °C Srednje mjesečne vrijednosti količina oborina u planinskom području iznose oko 148 l/m2, u priobalju oko 120, a 70 l/m2 u ravnicama.

25


Kalendar radova u prosincu U POLJU. U skladu s prilikama dovršava se zimsko oranje, uz gnojidbu stajskim gnojivima. Ranije sijane ozime pšenice, ječam i raž koji su razvile više od 4 lista ili su izbusale potrebno je prihraniti, a na vodom ugroženim površinama vodu ispustiti. Prosinac je mjesec zbrajanja godišnjih rezultata, planiranja proizvodnje i radova u sljedećoj godini te priprema mehanizacije za prezimljenje, nabave sjemena, gnojiva, zaštitnih sredstva i rezervnih dijelova za iduću sjetvu. Vlastito stručno uzdizanje, proizvođači mogu postići praćenjem stručne literature i posjećivanjem stručnih predavanja i čitanjem “Gospodarskog lista”. U STAJI. S obzirom na hladnoću stoka mora biti u toplim stajama, održavati higijenu, a posebno paziti na hranidbu. Kad vrijeme dopušta, staje se dobro prozrače, obroci se daju redovito u točno određeno vrijeme, u određenoj količini i kakvoći. Perad i nesilice držati na toplom, dobro hraniti i produljavati dan umjetnim svjetlom. U VINOGRADU. Tlo se rigola, navozi se gnoj, priprema se kolje za proljeće, popravljaju žice i stupovi, po potrebi se mijenjaju. Čokoti se čiste, mladi zagrnu radi zaštite od zime i zečeva. Izrađuju se planovi za novu proizvodnju, nabavlja potreban materijal. U VOĆNJAKU se voćke posađene ujesen nagrnu zemljom kako se korijenje ne bi smrznulo. Obavlja se prihranjivanje i uređuju se krošnje. Postavlja se kućica i hrana za ptice. U POVRTNJAKU. Tlo se gnoji stajskim i mineralnim NPK-gnojivima. Provodi se duboko kopanje ili oranje na svim slobodnim površinama. Prikuplja se svježi bioenergetski materijal i čuva do doba upotrebe. Popravlja se ili kupuje dotrajali alat i sitni inventar. Sije se: bob-mahunar i grašak. Pikiranje rajčice u plasteniku. Sije se: rani kupus i rani kelj u zaštićeni prostor. U PODRUMU. Ako vino nije pretočeno u studenome, valja ga pretočiti u prosincu. Počinje formiranje vina, znači vino postupno poprima sortna svojstva. Mnogi se sastojci mjenjaju i nastaju novi. Poslije prvog pretoka vino bi trebalo dozrijevati u drvenoj-hrastovoj bačvi, jer kroz pore na hrastovim dugama bačve prodire kisik koji utječe na promjenu pojedinih sastojaka. Vino i u ovom mjesecu moramo analizirati i kušati, jer je to put postizanja visoke kakvoće vina. U VRTU se alat čisti i sprema. Nezasađene površine na koje se sadi u veljači pokrivaju se lišćem, travom ili kompostom. U SKLADIŠTU. Ohladiti zrnatu robu na što nižu temperaturu lopatanjem i zračenjem kad je suhi zrak. U PRIOBALJU. Vinogradi se obrađuju, počinje rezidba na zrelo. Vrtovi se pripremaju za sjetvu i sadnju. Masline se beru, čisti krošnja i spaljuju grane, kopaju jame za sadnju. GNOJIDBA. U sastavljanju zimskih obroka za preživače koristite Benurale – bjelančevinasto fosforno-kalijeve mineralne dodatke stočnoj hrani u gotovim smjesama i u silaži. U hranidbi svih kategorija domaćih životinja koristite mineralne dodatke Petrokemije d.d. koji ne sadržavaju komponente životinjskog porijekla. Samo mineralima dobro izbalansirani obroci mogu biti učinkoviti. Bjelančevinasto mineralni dodaci hrani preživača: BENURAL – S, UBEA – 70, BENURAL – M, FOSFOBENURAL. Fosforno mineralni dodaci hrani za sve vrste životinja: FOSFONAL, FOSFONALFORTE. Kalcijev fosforno mineralni dodatak hrani za sve vrste životinja: KAFONAL.

26


PROSINAC − velikobožićnjak Č 1 Eligije, Natalija P 2 Bibijana, Blanka S 3 Sv. Franjo Ksaverski, Klaudije N 4 Sv. Barbara, Barica, Ivan Damaščanski P 5 Saba, Krispina, Slavka U 6 2. NEDJ. DOŠAŠĆA, Sv. Nikola biskup, Nikša S 7 Ambrozije, Agaton kvatre Č 8 BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM P 9 Valerija, Zdravka, Abel kvatre S 10 Gospa Loretska, Julija kvatre N 11 Damaz, Damir, Sabin P 12 Gospa G., Ivana F Chantal U 13 3. NEDJ. DOŠAŠĆA, Sv. Lucija, Jasna S 14 Ivan od Križa, Špiro Č 15 Irenej, Bl. Drinske Mučenice P 16 Adela, Albina, Zorka S 17 Lazar, Florijan, Izak, Jolanda N 18 Gracijan, Bosiljko, Dražen P 19 Urban, Tea, Vladimir U 20 4. NEDJ. DOŠAŠĆA, Amon, Eugen i Makarije, Dominik S 21 Petar Kanizije, Snježana Č 22 Honorat, Časlav, Zenon P 23 Ivan Kentijski, Viktorija S 24 BADNJAK, Adam i Eva N 25 BOŽIĆ, Božidar P 26 Sv. Stjepan, Krunoslav U 27 Sveta obitelj, Ivan ap. i ev., Janko, Fabiola S 28 Nevina dječica, Mladen, Nevenka Č 29 Toma Becket, David, Davor P 30 Sabin, Liberije, Trpimir S 31 Silvestar I., Silvije, Melanija SUNCE U PROSINCU (U ZAGREBU) MJESEČEVE MIJENE U PROSINCU DAN IZLAZI ZALAZI 7. 7 h 22 min 16 h 14 min 10 h 02 min    prva četvrt 14. 7 h 28 min 16 h 14 min 01 h 05 min    uštap 21. 7 h 31 min 16 h 17 min 02 h 55 min    posljednja četvrt 29. 7 h 33 min 16 h 23 min 07 h 53 min    mlađ Početak zime ........................................................... 21. XII. u 11 h 45 min Vrijednosti su dane prema srednjoeuropskom vremenu (SEV), a u razdoblju ukaznog vremena ili ljetnog računanja vremena ovim vrijednostima se dodaje po jedan sat. Srednja mjesečna temperatura zraka u nizinskom dijelu Hrvatske iznosi oko 0,6 °C, a uz obalu i na otocima blagodatnih 8,8 °C, a u središnjem planinskom području 1,2 °C. Osijek 0,8 °C Hvar 10,7 °C Zagreb 0,8 °C Srednje mjesečne količine oborina u središnjem planinskom području iznose oko 142 l/m2, u nizinskom dijelu oko 60 l/m2, a uz obalu i na otocima oko 116 l/m2.

27


Proizvodni program Bc Instituta U

TE

ME

8 LJ ENO 1

97

.

Bc sorte strnih žitarica

Bc hibridi kukuruza Bc 191

FAO 100

Bc 244 Bc 282 ALIBI NOVO! THRILLER NOVO! Bc 306 Bc 344 Bc 354 NOVO! KEKEC PAJDAŠ Bc 408 B Bc 418 B NOVO! Bc 424 Bc 462 NOVO! MEJAŠ JUMBO 48 Bc 525 NOVO! KLIPAN Bc 532 Bc 572 Bc 5982 Bc 574 Bc 582 Bc 616 NOVO! Bc 6661 Bc 678 NOVO! RIĐAN NOVO! DUGI Bc 723 Bc 38W (bijelo zrno) Bc 413 p.c.(kokičar) Bc 513 p.c. (kokičar) SUPERSLATKI (šećerac) OSMAN (pečenjak)

Bc 306

Sorte ozime pšenice

Bc 344

FAO 200

FAO 300

FAO 400

Bc Anica Bc Mandica Bc Darija Bc Lorena Bc Bernarda Bc Tena Mihelca Bc Renata Prima Bc Lira Bc Certissa

NOVO!

NOVO!

Talijanski ljulj Mir NOVO!

Ozimi dvoredni ječam Bc Bosut Bc Vedran Bc Agram

FAO 700 FAO 300 FAO 500 FAO 200 FAO 200

Pajdaš

Engleski ljulj Šampion Vlasulja livadna Zelena dolina Vlasulja nacrvena Korana

Favorit

Vlasulja trstolika B-18

Ozimi tritikale Bc Goran Bc Ranko

Klupčasta oštrica B-15

Ozima zob Bc Marta FAO 600

Lucerna Mirna Posavina Crvena djetelina Nada

Ozimi višeredni ječam

FAO 500

Bc sorte krmnog bilja

Jari dvoredni ječam Erih Bc Alarik Bc Kalnik Jara zob Baranja Kupa Istra Ozimi pravi pir Bc Vigor

Bc 418 B

Bc 572

Bc Institut d.d., Rugvica, Dugoselska 7, 10370 Dugo Selo, Hrvatska Komercijala: Tel.: +385 1 27 81 500, 27 81 520; Fax: +385 1 48 54 080 bc-uprava@bc-institut.hr, www.bc-institut.hr

Mačji repak B-10 Ozimi stočni grašak Maksimirski ozimi Ozimi Šampion

Soja Rane i srednje rane sorte Zlata 0 Buga 0 Ružica 0 Hrvatica 0

Bc Anica

Bc Mandica

Bc Goran


ratarstvo

ratarstvo

Značaj kvalitete sjemena na prinos i uspjeh proizvodnje Uspješnost proizvodnje poljoprivrednih kultura u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti sjemena i sadnog materijala. Zbog izuzetne važnosti sjemena u poljoprivredi, a time i u nacionalnoj ekonomiji uopće, proizvodnja, dorada, ispitivanje i promet sjemenom u svim državama regulirani su zakonskim propisima. U načelu, u promet se stavlja samo sortno sjeme. U Hrvatskoj, sva pitanja vezana uz sjeme i sjemenarstvo regulirana su Zakonom o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja (NN 140/2005., 35/2008., 15/2011., 14/2014.) i Pravilnikom o metodama uzorkovanja i ispitivanja kvalitete sjemena (NN 99/2008.).

Zahtjevi i norme

Sjeme najvažnijih ratarskih i industrijskih kultura (kukuruz, pšenica, ječam, zob, raž, soja, suncokret, uljana repica, šećerna repa i duhan) mogu proizvoditi samo fizičke i pravne osobe, upisane i registrirane u Upisnik dobavljača sjemena. Sjeme ratarskih i industrijskih kultura koje se stavlja na tržište mora udovoljavati propisanim minimalnim zahtjevima kvalitete (tablica 1.). Norme kvalitete sjemena poljoprivrednih kultura propisane su Pravilnikom o stavljanju na tržište sjemena žitarica (NN 83/2009., 31/2013.), Pravilnikom o stavljanju na tržište sjemena uljarica i predivog bilja (NN 126/2007., 20/2013.), Pravilnikom o stavljanju na tržište sjemena repa (NN 72/2007.), Pravilnikom o stavljanju na tržište sjemenskoga krumpira (NN 129/2007., 103/2015.), Pravilnikom o stavljanju na tržište sjemena povrća (NN 129/2007., 78/2010., 43/2013., 29/2014.) i Pravilnikom o stavljanju na tržište sjemena krmnog bilja (NN 129/2007., 78/2010., 31/2013.). Prema Pravilniku o stavljanju na tržište sjemenskog krumpira (NN 129/2007.), sjemenski krumpir se prije stavljanja na tržište mora kalibrirati prema veličini gomolja. Na tržište se ne smiju stavljati gomolji manji od 25 mm. Na certifikatu o sjemenu, koji se stavlja na pakiranje, mora biti navedena gornja i donja granica veličine gomolja u pakiranju. 29


ratarstvo Tablica 1. Norme kvalitete sjemena ratarskih kultura Najmanja analitička čistoća (težinski %)

Najmanja klijavost (% od čistog sjemena)

Pšenica

98

85

Ječam

98

85

Raž

98

85

Tritikale

98

80

Biljna vrsta

Zob

98

85

Kukuruz

98

90

Sirak

98

80

Soja

98

80

Bob stočni

98

80

Suncokret

98

85

Uljana repica

98

85

Uljna buča

98

75

Mak

98

80

Lan uljani

99

85

Konoplja

98

75

- genetski jednoklično sjeme

97

80

- kalibrirano (obloženo) sjeme

97

75

Cikorija

95

80

Šećerna repa

Poznavanje veličine gomolja krumpira važno je radi određivanja količine potrebnih gomolja za sadnju. Partija sjemena krumpira smije imati do 2 % nečistoća, te do ukupno 6 % izobličenih i oštećenih gomolja, te gomolja zaraženih bolestima (suha i mokra trulež i obična krastavost). Gomolji ne smiju biti zaraženi bolestima, rakom krumpira (Synchytrium endobioticum (Schilb.) Perc.), prstenastom gnjiloćom krumpira (Corynebacterium sepedonicum (Spieck. et Kotth.) Skapt. et Burkh. i smeđom prstenastom gnjiloćom (Psudomonas solanacearum Smith).

Preduvjet visokih prinosa

Sjetva i sadnja zdravog certificiranog sjemena jedan je od preduvjeta visokih prinosa. Certifikat o sjemenu jamči sortnu čistoću određene kulture. Također, jamči visoku klijavost i čistoću sjemena, te je jamstvo da sjeme nije zaraženo bolestima. Ako se sije vlastito nedorađeno sjeme, mogu se tijekom vegetacije pojaviti problemi s bolestima. Jedna od bolesti koja se može pojaviti nakon sjetve necertificiranog sjemena pšenice je smrdljiva snijet (Tilletia spp.). Simptomi bolesti se javljaju pred žetvu. Zrna su ispunjena crnom masom neugodnog mirisa. 30


ratarstvo Takva zrna se ne smiju koristiti niti za prehranu ljudi, niti za hranidbu životinja. Takav usjev se mora duboko zaorati da se bolest ne bi dalje širila. Sjetvom nedorađenog sjemena dobiva se neravnomjerno razvijen usjev s obzirom da zrna koja smo sijali nisu ujednačene veličine. Krupnija zrna brže klijaju i niču te daju bolje razvijene biljke u odnosu na sitnija zrna. Doradom sjemena se uklanjaju štura (neispunjena) zrna, te se sjeme razdvaja po frakcijama. Npr. kod pšenice obično se izdvajaju frakcije <2,2 mm, 2,2-2,5 mm, 2,5-2,8 mm i >2,8 mm. Za sjetvu se koristi frakcija 2,2 – 2,5 mm i 2,5-2,8 mm. Kod zobi je osobito važna dorada sjemena, jer se zrna jako razlikuju po krupnoći i u istom klasiću. Osim toga, doradom sjemena se uklanjaju nečistoće i sjeme korova, te su manji problemi s kontrolom korova tijekom vegetacije. Nakon dorade sjeme nekih kultura se tretira fungicidom, te se na taj način smanjuje pojava bolesti. Sadnja zdravog certificiranog sjemena krumpira osnova je uspješne proizvodnje krumpira, odnosno ostvarenja visokih prinosa. Sjemenski krumpir je skup, pa se proizvođači odlučuju na sadnju vlastitog krumpira proizvedenog u prethodnoj godini. Na taj se način šire bolesti, te se bez obzira na primijenjenu odgovarajuću

Sjeme raznih ratarskih kultura

tehnologiju proizvodnje ne mogu očekivati visoki prinosi. Kod krumpira je prisutno i tzv. izrođivanje koje je osobito izraženo u područjima s visokim temperaturama. To znači da se u takvim područjima sadni materijal mora češće mijenjati u odnosu na područja s nižim temperaturama tijekom vegetacije. 31


ratarstvo

Sorte strnih žitarica Bc Instituta d.d. Već više od 100 godina, Bc Institut d.d. najveća je hrvatska privatna sjemenarska kompanija s vlastitim programima oplemenjivanja ratarskog i krmnog bilja (kukuruz, pšenica, ječam, tritikale, zob, soja, djeteline i trave). Također, Bc Institut d.d. je među vodećim hrvatskim znanstveno-istraživačkim i stručnim organizacijama na području poljoprivrede, koja ima veliki utjecaj na poboljšanje poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj, ali i u zemljama regije. Cilj Bc Instituta je kreiranje hibrida i kultivara najpoželjnijih agronomskih svojstava i kvalitete koji će biti valjano evaluirani i prezentirani krajnjim korisnicima – poljoprivrednim proizvođačima i prerađivačko-prehrambenoj industriji. Do sada, Bc Institutu je priznato više od 250 Bc hibrida kukuruza, 95 sorti ozime pšenice, pet sorti ozimog ječma, dvije sorte ozimog tritikala, jedan ozimi pravi pir i jedna ozima zob, te tri sorte jarog ječma, tri sorte jare zobi i jedna sorta jare pšenice. Imati vlastito sjeme je od velikog značaja, jer u tom slučaju zemlja nije ovisna o uvozu sjemena iz drugih zemalja. Osim domaćih potreba, sjeme kukuruza je gotovo uvijek bio i važan izvozni proizvod. Iz tog razloga se poslovne aktivnosti Bc Instituta, osim na domaćem tržištu, odvijaju i u inozemstvu. Uz značajne proizvodne kapacitete u Hrvatskoj (dva sjemenarska doradbena centra) Bc Institut ima vlastite kapacitete i tvrtke u BiH, Srbiji, i Turskoj. Proizvodnja sjemena odvija se na više od 5000 ha u Hrvatskoj i inozemstvu, a godišnje se prodaje oko 10.000 tona sjemena strnih žitarica i više od 300.000 sjetvenih jedinica sjemena kukuruza, osim u Hrvatskoj i na više od 15 inozemnih tržišta (sve zemlje regije, zapadna Europa, Ukrajina, Rusija, Turska, Iran, ...). Bc Anica Priznata je 2010. godine. Bc Anica je moderna golica s kojom se postižu izrazito visoki i stabilni urodi. Pored vrhunskih uroda, sortu karakterizira i izvrsna krušna kvaliteta s visokim sadržajem proteina (veći od 13,5%). Kao takvu, Bc Anicu su prepoznali i domaći i strani proizvođači, što je razlog zbog kojeg se u samo nekoliko godina značajno proširila na proizvodnim površinama pšenice. Bc Lorena Priznata je 2011. godine. Radi se o niskoj brkulji atraktivnog izgleda, srednje rane vegetacije s izrazitom otpornošću na polijeganje. Rezultati Bc makropokusa potvrđuju njezin visoki urod kao i izvrsnu kvalitetu uz visok sadržaj proteina (veći od 13,5%). Zbog navedenih svojstava, Bc Lorena će opravdati povjerenje proizvođača koji će je izabrati za sjetvu. 32


ratarstvo Bc Darija Priznata je 2012. godine, a karakterizira je visok potencijal uroda, izvrsna kvaliteta (proteini oko 13,5%) i otpornost na polijeganje. U širokoj proizvodnji postigla je izvrsne rezultate uroda što ju je svrstalo u rang s najprinosnijim sortama na domaćem tržištu. Bc Darija ima perspektivu za daljnje širenje u proizvodnji. Bc Mandica Priznata je 2013. g. To je srednje kasna golica zapadnoeuropskog tipa, niskog rasta i visoke otpornosti na polijeganje i bolesti. Karakterizira ju izrazito visok potencijal uroda koji je veći od 9 t/ ha, kao i izuzetna kvaliteta sa sadržajem proteina oko 13%. Bc Bernarda Isto kao i Bc Mandica priznata je 2013. g. Bc Bernarda je srednje kasna brkulja, značajne otpornosti na bolesti i izvrsne kombinacije visokog uroda i kvalitete sa sadržajem proteina čak i do 15%. U nadolazećim godinama Bc Bernarda će zasigurno potvrditi svoje vrijednosti u proizvodnji. Bc Tena Radi se o srednje kasnoj brkulji s kojom se postiže stabilan urod koji karakterizira vrlo visok sadržaj proteina koji se kreće u rasponu od 15 – 16%. Zbog svoje visoke kvalitete Bc Tena svrstava se u kategoriju sorata poboljšivača. Bc Goran Ozimi tritikale srednje kasne vegetacije s velikom otpornosti na polijeganje. Karakteriziraju ga rekordni urodi veći i od 9 t/ha. Njegovu vrijednost potvrđuje zastupljenost na proizvodnim površinama u pet zemalja regije. Bc Goran je tri godine za redom, 2013., 2014. i 2015. g,. dobitnik priznanja „Zlatno sjeme“ za uvjerljivo najprodavaniji tritikale u Republici Hrvatskoj. Bc Bosut Dvoredni ječam srednje rane vegetacije koji se u proizvodnji pokazao kao izrazito adaptabilan na različite proizvodne uvjete. Zbog svog genetskog potencijala rodnosti i izrazite kvalitete za stočarsku proizvodnju zauzima sve više poljoprivrednih površina u RH i u zemljama regije. Zbog svojih proizvodnih kvaliteta, Bc Bosut je standardni kultivar za priznavanje novih sorata ozimog ječma u Republici Srbiji. Bc Vedran Dvoredni stočni ječam srednje kasne vegetacije i izrazite otpornosti na bolesti. U svim dosadašnjim godinama proizvodnje postizao je uvijek stabilne urode i stabilnu kvalitetu, te je idealan odabir za sjetvu. 33


ratarstvo Tablica 1. Urod Bc Sorata strnih žitarica u makropokusima u 2015. g. Sorta

Rugvica

Staro Toplje

Lovas

Donja Dubrava

Prosjek

Urod (t/ha) Ozima pšenica Bc Anica Bc Lorena Bc Darija Bc Mandica Bc Bernarda Bc Tena Bc Lira Mihelca Prima Bc Renata

7,173 6,703 6,338 7,278 6,437 5,330 5,767 5,931 5,192 7,456

6,406 6,354 5,897 7,588 6,624 5,412 6,463 6,255 5,663 6,106

9,344 8,711 9,141 9,259 6,833 6,615 6,786 7,394 9,141 8,968 Ozimi ječam

9,643 8,156 8,783 9,420 7,587 8,148

8,142

-

6,339

-

6,527

-

6,665

-

7,510

Bc Bosut Favorit Bc Vedran

5,048 5,994 5,267

4,559 4,614 5,267

6,825 6,672 6,079 Ozimi tritikale

-

5,477

-

5,760

-

5,538

7,481 7,540 8,386 6,870 6,376

Bc Goran

7,234

6,698

-

-

6,966

Bc Ranko

6,807

5,823

-

-

6,315

Ozima zob Bc Marta

4,191

Bc Vigor

6,217

4,384

-

-

4,288

5,316

Ozimi pravi pir -

-

5,767

Tablica 2. Kvaliteta ozime pšenice u makropokusima 2015 godine  Tablica 2. Kvaliteta ozime pšenice u makropokusima 2015 godine Indirektni pok azatelji kakvoće Ozima pšenica

Sedimentacijska Sadržaj Vlažni vrijednost

proteina gluten

Farinografska svojstva

Exstenzografsk a svojstva

Moć upijanja

Stupanj

Kvalitetni

Grupa

vode

omekšanja

broj

kvalitete

(FJ)

Energija Rastezljivost 2

(cm )

(mm)

Otpor (EJ)

Omjer O/R

(ml)

(%)

(%)

(%)

Bc Anica

45

13,85

32,9

62,3

50

67,0

B1

77,5

155

225

1,45

Bc Lorena

42

14,86

32,0

65,9

75

62,0

B1

61,5

172

229

1,33

(EJ/mm)

Mak ropokus Lovas

Bc Darija

41

13,43

30,5

61,7

50

65,4

B1

75,5

152

225

1,48

Bc Mandica

37

12,83

29,4

62,2

90

61,2

B1

69,5

214

255

1,19

Bc Bernarda

58

15,19

32,5

60,3

20

81,3

A2

124,9

206

336

1,63

Bc Tena

46

15,97

43,4

69,8

70

71,3

A2

65,2

207

265

1,28

Bc Lira

53

14,83

34,2

63,5

40

73,6

A2

110,8

226

348

1,54

Makropok us Donja Dubrava Bc Anica

41

13,62

31,3

62,0

65

72,2

A2

73,1

180

250

1,39

Bc Lorena

40

13,55

30,6

64,7

80

59,4

B1

60,5

155

197

1,27

Bc Darija

42

13,29

29,6

60,0

65

65,0

B1

69,2

168

230

1,37

Bc Mandica

35

12,52

27,4

60,6

105

58,3

B1

65,4

173

201

1,16

Bc Bernarda

48

14,03

31,2

57,5

35

69,0

B1

81,0

185

276

1,49

Bc Tena

45

14,23

33,5

61,3

60

63,3

B1

78,0

166

240

1,45

34


ratarstvo Bc Marta Prva hrvatska sorta ozime zobi i dobitnica priznanja „Zlatno sjeme“ za najprodavaniju ozimu zob u Republici Hrvatskoj. Uz tolerantnost na niske temperature i brz proljetni porast, karakterizira ju potencijal rodnosti veći od 6 t/ ha i izražena otpornost na polijeganje. Zbog kvalitete svojeg zrna kojeg čine ugljikohidrati, proteini, minerali i vlakna Bc Marta predstavlja izrazito vrijednu sirovinu za hranidbu stoke. Bc Vigor Bc Vigor kao prva hrvatska sorta ozimog pravog pira proširila se na proizvodnim površinama strnih žitarica i afirmirala se kao pravi hit među proizvođačima. Potencijal uroda zrna s više od 5 t/ha neoljuštenog sjemena, otpornost na niske temperature i otpornost na bolesti klasa (fuzarioze) čine ga izrazito atraktivnim kultivarom kako za intenzivnu, tako i za ekološku proizvodnju strnih žitarica. Njegovo zrno je izrazito bogato proteinima (oko 18%), te zbog svoje specifične kvalitete na tržištu postiže izrazito visoku cijenu. Bc Vigor također je dobitnik priznanja „Zlatno sjeme“ za najprodavaniju sortu ozimog pravog pira na hrvatskom tržištu u 2015. godini.

Prihrana pšenice i uljane repice nakon zimskih uvjeta Prihrana je agrotehnička mjera o čijoj pravovremenoj provedbi ovisi visina prinosa pšenice i uljane repice, kao i njihova kvaliteta. Prihrana po izlasku iz zimskih uvjeta uglavnom podrazumjeva primjenu dušičnih gnojiva. Prihranu dušikom potrebno je dobro isplanirati, jer će primjena prevelike količine dušika dovesti do bujnijeg rasta nadzemne mase na uštrb razvoja korjenovog sustava koji će zbog toga imati slabiju moć usvajanja hraniva, a isto tako će ostati u plićem sloju tla, zbog čega će imati smanjenu sposobnost podnošenja stresnih uvjeta izazvanih dužim sušnim razdobljima u kasnijim fazama razvoja. Još jedan negativan efekt je taj da bujna nadzemna masa biljke postaje podložnija napadu bolesti i štetnika. Preniske pak količine dušika smanjuju prinose i kvalitetu zrna.

Višekratna prihrana

Kolike su potrebne količine dušika za prihranu po izlasku iz zimskih uvjeta pokazuje nam niz faktora. Najvažniji od njih su ukupna potreba pšenice i uljane 35


ratarstvo repice za dušikom, trenutno stanje usjeva i njegova gustoća, kao i zaliha dušika u tlu (saznajemo je iz provedene analize tla). Prihranu treba uskladiti s povoljnim vremenskim prilikama i razdobljem najintenzivnijeg usvajanja hraniva od strane biljaka. Na taj način se postiže veća iskoristivost hraniva. Prihranu u našim agrotehničkim uvjetima najprikladnije je obavljati višekratno, jer višekratna primjena pruža šansu da se prilagode količine dušika s obzirom na klimatske, ekonomske i ekološke prilike. U praksi se najčešće provode dvije prihrane iako bi se radi postizanja što bolje kvalitete trebala primjenjivati i treća prihrana. Prihrana mora biti usklađena s ukupnom gnojidbom kulture. Budući da je tijekom zime jako usporena mineralizacija organske tvari i oslobađanje dušika iz nje, pšenici i uljanoj repici osiguravamo potreban dušik prihranom mineralnim gnojivima.

Prva prihrana

Točno vrijeme prihrane mora biti usklađeno sa stanjem usjeva nakon zime i fazom razvoja u kojoj se nalazi, što se utvrđuje pregledom usjeva u polju. Prvu prihranu valjalo bi uvijek tempirati kada usjev izlazi iz faze mirovanja i počinje s proljetnim porastom. Svakako bi trebalo izbjegavati prvu prihranu dok su usjevi još u fazi mirovanja ili je tlo smrznuto, a temperature niske. Ako postoji bojazan da zbog nepovoljnih vremenskih prilika prva prihrana u rano proljeće ne bude obavljena u optimalnoj fazi razvoja usjeva, bolje je primijeniti dušik u osnovnoj gnojidbi. Za tu namjenu se koristi UREA ili UAN-a pri čemu se može unijeti za teška tla 30-50% ukupno potrebnog dušika, a na laganim tlima 25-30%. U prvoj prihrani se oblikuju začeci vegetativnih i generativnih organa i zato ova prihrana ima važan utjecaj na visinu prinosa. Prvu prihranu treba obaviti čim se dnevne temperature povise na više od 5°C. Pod uvjetom da je obavljena adekvatna osnovna gnojidba, prva će prihrana biti zadovoljavajuća, ako se u tlo unese 40-60 kg/ha dušika i svakako u ovoj prihrani treba koristiti mineralno gnojivo koje sadrži nitratni ili amonijsko-nitratni oblik dušika. U našim uvjetima preporuča se koristiti KAN za pšenicu, kao i za uljanu repicu u količini 150-200 kg/ha.

Druga prihrana

Druga prihrana koja se provodi tri do četiri tjedna nakon prve ima važnu ulogu, jer utječe na povećanje broja zrna u klasu ili komuški kao i njegovu krupnoću. U drugoj prihrani može se koristiti 100-150 kg/ha KAN-a. Osim KAN-a u drugoj prihrani se može koristiti 150-200 kg/ha PETROKEMIJas-a ili 50-80 l/ha UAN-a. Petrokemijas je granulirano mineralno gnojivo koje osim dušika sadrži i sumpor, a sumpor je vrlo važno hranivo osobito za gnojidbu uljane repice, jer povećava sadržaj ulja u biljci što se odražava na bolju kvalitetu proizvoda. UAN je tekuće mineralno gnojivo koje u svom sastavu ima sva tri oblika dušika, a prednost mu je ta što se koristi folijarno (prskanjem preko lista) mješajući ga sa sredstvima za zaštitu bilja koja se koriste u toj fazi razvoja usjeva. 36


ratarstvo

Treća prihrana Treća prihrana trebala bi se provesti do početka cvatnje pšenice i uljane repice. Ova prihrana utječe na kvalitetu, dok na povećanje prinosa nema značajnijeg utjecaja, isto tako neizostavna je mjera kada dođe do oštećenja biljka od tuče. Ova bi se prihrana trebala obavljati folijarno (putem lista), jer u ovoj fazi ima puno zelene mase, a hraniva primjenjena putem lista biljka može odmah koristiti. Kruta mineralna gnojiva primjenjena u trećoj prihrani imaju smisla jedino kada ima dovoljno oborina u tom razdoblju, a to znači i dovoljno vlage u tlu. U trećoj prihrani uljane repice može se primjeniti tekuće mineralno gnojivo Fertina R, koja uz makrohraniva dušik i kalij sadrži i potrebna mikrohraniva, cink, bor i magnezij. Fertina R primjenjuje se u koncentraciji 3-5 %. Kod pšenice se u trećoj prihrani može koristiti 150 l/ha 20% - otopine UREE, vodeći brigu da se primjenjuje otopina pripremljena dan ranije, kako bi dostigla temperaturu zraka potrebnu radi izbjegavanja efekta šoka vidljivog na biljkama kao ožegotine. Osim UREE može se primjeniti UAN u količini 40 l/ha. UAN je tekuće mineralno gnojivo koje sadrži dušik u amidnom, amonijskom i nitratnom obliku, može se miješati s većinom sredstava za zaštitu bilja, a primjenjuje se u jutarnjim ili večernjim satima kada je veća vlaga zraka, pa je smanjena mogućnost stresnog utjecaja na biljku. Petrokemija d.d.

Usvajanje i razgradnja hranjivih tvari kod ratarskih kultura Za rast i razvoj biljaka osim sunčeve svjetlosti, dovoljne količine pravilno raspoređene količine vode, povoljnih temperatura i precizne zaštite od korova, bolesti i štetnika, biljke trebaju tlo odgovarajuće plodnosti. Biljke tijekom rasta i razvoja usvajaju hraniva iz tla za izgradnju tkiva i organa i na taj način iscrpljuju tlo. Ako je tlo relativno plodno, biljke će nesmetano rasti nekoliko godina, postignuti prinosi bit će na zadovoljavajućoj razini, ali će se s vremenom javiti problemi zbog nedostatka hraniva u tlu, a samim time i u biljkama. Ako se želi održati plodnost tla barem na onoj razini kakva je bila prije sjetve, svake godine bi trebalo dodati u tlo onoliku količinu hraniva koliko je uzgajana vrsta iz tla iscrpila ostvarenim prinosom. Želi li se podići razinu plodnosti tla na zadovoljavajuću razinu, potrebno je svake godine dodati više hraniva od prinosom odnijete količine hraniva iz tla. 37


ratarstvo

Gnojidba napamet Većina ratara u Hrvatskoj ne raspolaže rezultatima provedenih kemijskih analiza tla. Gnojidba se uglavnom obavlja napamet. Uz to, tijekom posljednjih nekoliko godina, znatan broj poljoprivrednih proizvođača - ratara „štedi“ upravo na gnojidbi. Osim toga, plodored na oranicama često se svodi na izmjenu strne žitarice i kukuruza. Radi različite dubine prodiranja korijenovog sustava (i različite razvijenosti korijena kod različitih poljoprivrednih vrsta) nužno je na oranicama izmjenjivati kulture dubokog korijenovog sustava s vrstama koje imaju plitak korijen (trave imaju žiličast korijenov sustav, a glavna masa korijenovih žila nalazi se u oraničnom sloju). Time se održava dobra struktura, prozračnost i ocjeditost poljoprivrednog zemljišta. Radi različitog volumena korijena u tlu, različite upojne moći, različito je i iznošenje hraniva iz tla za različite poljoprivredne vrste. Također se uzgajane vrste razlikuju prema potrebama na hranivima. Poljoprivredne kulture koje stvaraju ugljikohidrate imaju veliku potrebu za kalijem (šećerna repa, krumpir, duhan itd.), druge pak zahtijevaju više fosfora (strne žitarice), a mahunarke imaju veliku potrebu i za fosforom i za kalijem. Ako se ratarske vrste sličnih potreba na hranivima uzgajaju uzastopno, može se dogoditi da usjev za svoju ishranu iscrpi pričuvu određenog hraniva iz tla, pa se nedostatak tog hraniva javlja kao ograničenje uzgoja na oranici. Također je poželjno izmjenjivati poljoprivredne vrste koje proizvode malu, s onima koje razvijaju veliku biomasu korijena (travno-djetelinske smjese). Izmjenom kultura različite dubine zakorijenjavanja i zahtjeva prema hranivima gnojiva se bolje koriste. Tada gnojidba organskim i mineralnim gnojivima na oranicama postaje agroekološki i gospodarski djelotvornija, a ekonomski isplativija.

Različite potrebe za hranivima

Ratarske kulture imaju različite potrebe na hranivima ovisno o rastu i razvoju. Dakle, dinamika usvajanja hraniva tijekom vegetacije je različita ovisno o uzgajanoj kulturi. Budući da je kukuruz u Hrvatskoj najzastupljenija ratarska kultura, navodi se primjer potreba na makrohranivima i dinamika njihovog usvajanja za biljku kukuruza. Kukuruz za visok prinos treba najviše dušika. Usvajanje dušika traje sve dok se ne završi nakupljanje suhe tvari u zrnu. U ranom porastu, dok ne dostigne 0,5 m visine, kukuruz usvaja malo dušika. Tijekom brzog vegetativnog porasta kukuruza, naglo raste i potreba za dušikom, pa do faze svi38


ratarstvo lanja kukuruz usvoji više od 60% ukupno usvojene količine dušika tijekom cijele vegetacije. Kukuruz je vrlo osjetljiv ako je „gladan“ u fazi cvatnje. Tijekom ranog porasta, kukuruznoj biljci potrebno je malo fosfora, ali nakon toga kukuruzna biljka nastavlja ubrzano usvajati fosfor (ukoliko ga ima na raspolaganju), tako da je u fazi svilanja kukuruz usvojio već 50% ukupne količine fosfora potrebne kroz cijelu vegetaciju. Za razliku od prije opisanih makrohraniva, kalij se ubrzano usvaja u prvom dijelu vegetacije kukuruza, pa s pojavom svile kukuruz već usvoji 80 % ukupne količine kalija. Usvajanje kalija prestaje u mliječnoj zriobi kukuruznog zrna. Iz svega proizlazi da kukuruz treba imati na raspolaganju hraniva i u vrijeme cvatnje kad se njegov korijen nalazi na dubini oko 30 cm ili dublje (ovisi o tlu), što znači da jedan dio hraniva moramo primijeniti u osnovnoj gnojidbi (prije oranja). Kukuruz vrlo dobro reagira na primjenu organskog gnojiva (stajski gnoj – kruti i tekući i/ili žetveni ostaci predkultura).

Pravilno gospodarenje biljnim ostacima

Nakon berbe kukuruza na poljima ostaje velika masa kukuruzovine. Stabljika kukuruza sadrži veliku količinu celuloze i zbog toga se teško i sporo razgrađuje u tlu. Kod unošenja žetvenih ostataka može se očekivati pojava „dušične depresije“ u tlu, jer dušik privremeno vežu bakterije tla. Radi toga se po žetvenim ostacima treba raspodijeliti određena količina dušičnih gnojiva. Količina dušika ovisi o masi žetvenih ostataka i njihovom sastavu, pa se kreće u rasponu od 6 do 12 kg/t biljne mase (biljnih ostataka) koje unosimo obradom u tlo. Za kukuruzovinu je to 80150 kg/ha UREA-e. Dubina unošenja nadzemnih ostataka mora biti tolika da do njih u tlu dopre kisik, jer je proces razgradnje aeroban. Razgradnja kukuruzovine je brža i intenzivnija ako se usitni prilikom berbe korištenjem kukuruznog adaptera sa sječkom ili, ako kombajn nema sječku, usitni (tarupira) nakon berbe traktorskim sitnilicama (tarupima). Da bi se kukuruzovina razgradila, potrebna je intenzivna mikrobiološka aktivnost u tlu. Upravo su žetveni ostaci izvor energije neophodne za rad mikroorganizama tla. Međutim, na oraničnim površinama na kojima se nije vodilo računa o dobrom upravljanju tlom, značajno se smanjila populacija korisnih zemljišnih bakterija. Pravilnim gospodarenjem biljnim ostacima ratarskih kultura koji nakon žetve ostaju na oranicama, mogu se osigurati određene količine hranjivih tvari u tlu za naredne kulture. Povrh toga, hranjive tvari koje se nalaze u žetvenim ostacima, nalaze se na oranici i ne treba ih dovoziti na polja (štedi se na transportu). 39


www.lemken.com

Nošeni plugovi Juwel 7 i Juwel 8 postavljaju nova mjerila za obradu tla. Nisu samo iznimno jednostavni za upravljanje nego i vrlo pouzdani i učinkoviti u najzahtjevnijim uvjetima obrade tla ! Doživite Juwel generaciju plugova i uvjerite se u prednosti plave boje.

povećana užne daske, DuraMaxx pl 80 % a cc i 150% . izdržljivost za jenu dijelova om pr za a en em vr je man

Predplugovi se prilagođuju jednostavno bez alata

Hydromatic za oranje bez oštećenja na kamenjaru

TurnControl za sigurno okretanje pluga

Optiquick sustav za kontrolu protiv pomaka u stranu

PLAVO SMIRUJE GENERACIJA PLUGOVA JUWEL JEDNOSTAVNO UPRAVLJANJE I SIGURAN RAD


m e h a n i z a c imehanizacija ja

Osnovno održavanje traktora Često se ne polaže dovoljna pažnja na održavanje traktora i njegovu pripremu za sezonu, iako se time produljuje radni vijek i smanjuju troškovi popravaka. Osnovno održavanje traktora svodi se na 15 osnovnih koraka njegove pripreme za proljetnu poljoprivrednu sezonu: 1. Prema potrebi obaviti pranje i čišćenje traktora. Voditi računa da se prije pranja zaštiti usis filtera, alternator i kutija osigurača. 2. Podmazati s mašću ili uljem mjesta na traktoru koja su definirana u uputstvima za upotrebu i rukovanje. Za podmazivanje koristiti univerzalnu mast ili ulje za ležajeve, puškice i zglobove volana. 3. Provjeriti razinu rashladne tekućine u hladnjaku, te prema potrebi, nadopuniti antifrizom ili destiliranom vodom. 4. Provjeriti razinu ulja u motoru, te prema potrebi nadoliti ili zamijeniti ulje (definirano u upustvima za upotrebu i rukovanje). 5. Provjeriti filter zraka, te ga prema potrebi očistiti ili zamijeniti. Ako su filteri zraka uljni, potrebno je očistiti filter i zamijeniti ulje u filteru. Kod traktora koji imaju suhi filter, potrebno je očistiti filter zrakom pod pritiskom ili ga zamijeniti. 6. Provjeriti zategnutost remena ventilatora. Prema potrebi zategnuti ili, ako je remen istrošen, zamijeniti. 7. Provjeriti stanje elektrolita u akumulatoru i klema. Ako je „mokri“ akumulator, prema potrebi nadoliti destiliranu vodu. Voda se nadolijeva do razine koja će pokriti saće (rebra) akumulatora. Uz kontrolu vode obaviti i pregled klema (+ i -). Ako je akumulator „suhi“, kontrolirati samo kleme (+ i -). U slučaju kada su kleme oksidirale očistiti ih i namazati površinski s vazelinskom mašću. 41


mehanizacija 8. 9. 10 11. 12. 13. 14. 15.

Provjeriti razinu ulja u mjenjaču i diferencijalu (razina ulja definirana u upustvima za upotrebu i rukovanje). Voditi računa da pri kontroli ulja traktor stoji na vodoravnoj površini. Provjeriti rad ručnih i nožnih kočnica. Ako kočnice ne koče dobro ili ravnomjerno, potrebno ih je prilagoditi prema upustvu s odgovarajućim vijcima. Provjeriti slobodni hod pedale spojke. Preporučen slobodan hod iznosi 2 do 3 centimetra. Provjeriti pritegnutost vijaka kotača. Provjeriti tlak u prednjim i stražnjim gumama. Provjeriti svjetlosnu i zvučnu signalizaciju – pozicijska svjetla, srednja i duga svjetla, žmigavce, stop svjetla i zvučnu sirenu. Provjeriti pritegnutost vijaka nosača motora. Podmazati užad gasa i kočnica na mjestima gdje uže ulazi u zaštitu užeta ili gibljivim mjestima.

Redoviti pregled i održavanje traktora produžit će radni vijek i smanjiti troškove popravaka

Pri općem i tekućem održavanju potrebno je pridržavati se uputstava danih u originalnom uputstvu za upotrebu i rukovanje dobivenih od proizvođača traktora. Servisiranje treba povjeriti isključivo stručnim osobama, osposobljenim od strane proizvođača traktora. 42


mehanizacija

Nove tehnologije u berbi jabuka Berba jabuke je najvažniji i najzahtjevniji dio procesa proizvodnje jabuke kojeg treba obaviti kvalitetno, racionalno i u optimalnom roku. Ona predstavlja i najosjetljiviji tehnološki zahvat, pri kojem se primjenjuju različite tehnike berbe, kao što su berba u drvene sanduke i berba u platnene klokan torbe i slično, što rezultira sporom, nekvalitetnom i skupom berbom s niskoproduktivnom i slabo motiviranom radnom snagom. Najučinkovitiji i najkvalitetniji rezultati postižu se pomoću specijalnih strojeva za berbu jabuka.

Vučene i samohodne platforme Danas su u upotrebi vučene i samohodne platforme za berbu, tzv. PlukO-Trak platforme, koje su se počele koristiti od 1969. godine i koje u velikoj mjeri olakšavaju proces berbe. Njihovim korištenjem smanjene su potrebe za radnom snagom i troškovi berbe, kao i oštećenje plodova prilikom berbe. Plodove koji se planiraju čuvati dulje vrijeme najbolje je spremati u plastične boks palete. Drvene palete, zbog fitosanitarnih razloga, izbacuju se iz upotrebe u EU. Polumehanizirani stroj za ovakav način berbe jabuke ima trake koje omogućuju da 6 berača istovremeno beru na svim razinama od donjeg dijela krošnje, pa do najvišeg dijela krošnje. Na taj način se omogućuje brzina berbe od 250 do 300 kg plodova jabuke na sat po beraču, odnosno, takav jedan stroj može dnevno imati kapacitet berbe do 15 tona. Jedan berač koji bere pomoću ljestava i torbe, prosječno ubere od 80–150 kg/sat. Ovakav stroj definitivno je nužnost, ako se želi biti konkurentan s voćarima iz drugih naprednih europskih voćarskih zemalja.

Modernizacija berbe jabuke

Stroj za berbu s vakuumskom tehnologijom

Modernizacija berbe jabuke u svijetu započela je prije pedesetak godina. Selektivno sakupljanje sezonskog voća kao što su jabuke zahtjeva intenzivan fizički rad u kratkom roku. Tako su se u svijetu razvili različiti strojevi za berbu jabuka. Tvrtka Phil Brown Welding Corp. iz američke 43


mehanizacija države Michigan, osmislila je stroj koji čini branje jabuke lakšim i bržim, a omogućuje i branje noću, a ne samo tijekom dana, a sastoji se od platforme za berbu koja je opremljena vakuum tehnologijom za odlaganje ploda. Stroj za berbu tvrtka je razvijala šest godina, stvarajući novi pogled na berbu, koji je sigurniVakuum sustav u radu ji, prihvatljiviji i lakši za samog berača, a također i produktivniji u odnosu na dosadašnje načine berbe jabuke. Ovakvi strojevi imaju hidraulične pomične platforme koje se na svakoj strani mogu pomicati u svim smjerovima, što omogućava berbu na svim razinama. Svaki berač ima malu vrećicu obloženu pjenastim materijalom, koja je priključena na vakuum crijeva. Vakuum tehnologija koristi centrifugalne vakuum crpke, koje rade tiho i s više spojenih crijeva, te nakon što berači stave voće u vrećicu za prikupljanje, jabuka putuje kroz cijevi brzinom od oko 12 metara u sekundi. Usporenjem vrtnje kotača koji na izlazu iz crijeva prihvaća plodove, usporavaju se jabuke koje se pomoću elektronskih senzora dovode u distributer. Na ovaj način ne dolazi do udaranja po samom plodu, te se jabuke potom odlažu u košare bez oštećenja od udaraca. Sama inovacija i potreba za korištenjem ovakvog stroja pojavila se iz razloga što se u mnogim voćnjacima pojavio nedostatak radne snage, a stanje se pogoršava svake godine. Na ovaj način berači koji rade na stroju mogu ubrati 20 posto više jabuka, što čini važan dio statistike za izračun troškova proizvodnje, pogotovu u uvjetima nedostatka radnika na tržištu.

Tresači i sakupljači Drugi način berbe jabuka je pomoću tresača i stroja za naknadno skupljanje. Na ovaj način bere se jabuka koja odmah poslije prikupljanja ide u industrijsku preradu. Stroj se može koristiti i za prikupljanje drugih vrsta voća, kao što su orah ili kesten. Načelo rada stroja je jednostavno; rotirajući bubanj opremljen je gumenim hvataljkama, tzv. perajama, kojima prikuplja plodove s tla i prenosi ih na vođenu rešetku preko koje se plodovi čiste pomoću sofisticiranog sustava za čišćenje na putu do prikupljanja u sanduk, gdje se prikupljaju bez nečistoća. 44


mehanizacija

Tresač s hidrauličnom rukom

Ovisno o radnim uvjetima i gustoći sklopa, kapacitet ovakvih strojeva koji plodove prikupljaju u sanduke je između 1 i 40 tona voća po satu.

Kombajni za jabuke Osim strojeva za berbu s platformama i vakuum sustavima, te nekih specijaliziranih strojeva kojima se berba obavlja tresačima stabala i dodatnim sakupljanjem jabuka za preradu, u svijetu su razvijeni posebno unificirani strojevi kojima se može obaviti kombajniranje stabala jabuke, ali i rezidba i zaštita. Princip rada i tehnologija za ovakve strojeve razvijena je u Velikoj Britaniji. Prilikom rada stroj lagano trese stabla čime se otkidaju zreli plodovi, koji se preko pokretne trake prikupljaju u prikolicu. Osim za kombajniranje, stroj se može koristiti i za rezidbu i za zaštitu. Strojevi za sakupljanje jabuke sa tla 45


mehanizacija

Kombajni za berbu jabuke

Krune pritom moraju biti oblikovane na način koji omogućuje stroju da kao jahač prelazi preko reda. Ugrađena funkcija prskanja prilikom zaštite, omogućava najveće moguće smanjenje drifta, odnosno zanošenja vjetrom. Osim navedenih sustava berbe, napravljeni su i prvi koraci u robotiziranoj berbi jabuke u budućnosti. Ključni element stroja za robotiziranu berbu jabučastog voća bazira se na integriranom učinku industrijskih komponenti s novodizajniranom fleksibilnom hvataljkom koju sačinjava silikonski lijevak s kamerom montiranom iznutra. Tehnologija i tehnika u svijetu se razvijaju i, bez obzira na visoku cijenu, sigurno pronalaze svoj put ka kupcima, njihovim konačnim korisnicima.

46


mehanizacija

Novost u berbi višanja - samober vučeni tresač za višnje i drugo koštićavo voće Zbog posebnih svojstava ploda, višnja se s pravom naziva plemenitom voćnom vrstom. Njezina najveća važnost je u prerađivačkoj industriji. U Hrvatskoj se uzgaja u dva proizvodna područja, sjevernom kontinentalnom dijelu i u sredozemnom dijelu tj. u Dalmaciji. Proizvodnja višnje u ova dva proizvodna područja se itekako razlikuje. U Dalmaciji se proizvodi Maraska, vrlo poznata sorta višnje, dok se u kontinentalnom dijelu RH proizvodi uglavnom sorta za preradu - Oblačinska višnja. Proizvodnja višanja u 2013. godini povećana je za 58 posto, na 10,7 tisuće tona. Pritom je za tržište proizvedeno 6,9 tisuća tona, a za vlastite potrebe 3,7 tisuća tona višanja.

Gubici rasipanjem kod berbe Tvrtka Agro-Tovarnik d.o.o. iz Tovarnika bavi se uzgojem višanja od 2006. godine. Oblačinska sorta višanja posađena je u dva voćnjaka, površine 10 i 15 hektara. Proizvodnja višanja je u cijelosti orijentirana ka industriji, za preradu. Prinosi iz godine u godinu su u porastu, zaključno s 2014. kada je ostvareni prinos bio 15,7 tona po hektaru.

Višnjik u Tovarniku

47


mehanizacija Problemi nastaju u berbi, jer je plod višnje izuzetno osjetljiv i ima kratak rok trajanja. Prethodnih godina berba višanja obavljala se beračima tipa tzv. kišobrana. Rasipanje i gubici tijekom takve berbe su bili i do 40 %, uz produženo vrijeme berbe zbog čestih kvarova. U 2013. godini u Agrotovarniku po prvi puta berba višanja obavljena je korištenjem stroja-tresača naziva samober. Stroj je namijenjen za branje višanja i drugog koštićavog voća. Inovacija iz susjedne države prisutna je na tržištu unazad nekoliko godine, a tvrtka Agro-Specijal d.o.o iz Novog Sada predstavila je stroj na poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu. Prednost nad dosadašnjim beračima leži u minimalnom rasipanju voća tijekom berbe. U berbi višanja, konkretno, gubitci rasipanjem kod berbe samoberom su u od 0,2 do 2,8 %. U 2014. godini u Agrotovarniku berba je odrađena korištenjem dva tresača - Samobera. Berba višanja na 25 ha završena je u desetak dana, berba je trajala duže od predviđenog vremena zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. Prosjek učinka po stroju bio je 80 stabala po satu, uz prosječno vrijeme trešnje od 40 sekundi.

Kako samober radi? Samober je vučeni stroj i zahtjeva snagu traktora od 30 kW. Priključuje se na traktor za donju poteznicu i potrebno je postaviti prethodno skraćeno kardansko vratilo (kako ne bi oštetilo vratilo traktora ili vratilo generatora). Na desnu podiznu polugu postavlja se i fiksira uzemljivač samober-a. Potezne poluge podižu se u gornji položaj tijekom transporta. Samober se u voćnjaku postavlja u red koji je u planu berbe, tako da je prva voćka na sredine trake. Razmak trake od voćke je 10-30 cm. Putem podizne poluge uzemljivač se pritišće u tlo na 10-15 cm. Tijekom rada kardanskog vratila i kretanja traktora kroz voćnjak, uzemljivač mora biti u kontaktu s tlom. Na samober se kvači prikolica s praznim gajbama Postavljanje samobera za berbu višanja za voće. Dva dje48


mehanizacija latnika pomoćnu platformu postavljaju s druge strane voćke koja je na redu za berbu (prorez na sredini platforme obuhvaća deblo voćke), zatvaraju prostor iznad trake i čekaju početak trešnje. Traktorist uključuje kardansko vratilo, pri čemu se istovremeno na generatoru uspostavi napon. Na izlaznom vratilu potreban broj je 420, odnosno voltmetar na 400 V, što odgovara broju obrtaja traktora 1400 o/min. Preporuka proizvođača je ograničenje maksimalnog broja obrtaja na traktoru (na Bosch pumpi) kako ne bi došlo do prevelikog napona. Potom upravitelj na tresaču uključuje prvo glavnu, te ostale sklopke. Djelatnik pri punjenju gajbi uključi transportnu traku i ventilator za izbacivanje lišća i postavlja praznu gajbu u položaj za punjenje. Upravitelj tresača stegne deblo na optimalnoj visini hidrauličnim cilindrom i pokrene trešnju (vrijeme trešnje je 5-10 s) pomoću taster prekidača. Trešnja se može i ponoviti ako je na stablu ostala veća količina voća. Frekvenciju trešnje moguće je podesiti pri upravljačkom ormaru na potenciometru. Prema uputama proizvođača, trešnju treba pokušati odraditi sa što manjom frekvencijom i pojačavati je tek kad je potrebno. Višnje padaju na platformu i dospijeva preko transportne trake u gajbe. Odmah po trešnji, pomoćna platforma se odmiče i seli na drugu voćku, postupak se ponavlja. Stroj samober traktorist pomiče u položaj za branje brzinom 2-3 km/ha (prvom sporohodnom brzinom) bez isključivanja kardanskog vratila. Tijekom berbe traktor je preporučljivo izbaciti iz brzine, kako ne bi došlo do pomicanja stroja u radu. Djelatnik na punjenju gajbi rukom izravnava razinu voća dok se gajba ne napuni, pomiče ju u desno i stavlja novu praznu gajbu. Kompletan ciklus berbe po voćki u prosjeku traje između 30 i 60 sekundi. Nakon obavljenog rada, isključuje se kardansko vratilo, podigne uzemljivač i otkači se prikolica s gajbama. Samober je potrebno Samober u berbi pregledati i oprati. 49


mehanizacija

Tehničke značajke samobera: • Potrebna snaga traktora 30 kW • Brzina u kretanju u transportu je 10 km/ha • Pri pakiranju voća koriste se gajbe za oko 10 kg voća • Instalirana snaga na stroju je 8 kW • Kardanski generator - agregat za električnu struju je 13.5 kVA i 400 V Berač poslužuju 1. traktorist 2. upravitelj tresača 3. dvije osobe na pomoćnoj platformi 4. jedna osoba na dodavanju praznih gajbica 5. jedna osoba za skidanje punih gajbi s voćem 6. jedna osoba pri punjenju gajbi na traci  Vrijeme trešnje je od 5-10 s  Frekvencija trešnje 10-20 Hz  Amplituda trešnje je 0-40 mm i 0-50 mm, ovisno o tipu ekscentra  Maksimalni promjer stezanja stabla je 150 mm  Minimalna visina stabla od zemlje 500 mm  Minimalni razmak u redu je 3,8 m  Radni učinak 1 000-3 000 kg po satu u zavisnosti od rodnosti voćnjaka.

Kvalitetna žetva Da bi se obavila kvalitetna žetva, adapteri ili hederi su prvi koji sakupljaju ili rasipaju zrno ili biomasu. Odmah treba misliti i na tlo, jer u tlu imamo vodu od gustog sklopa biljaka koju valja sačuvati, i treba ga zaštititi od evaporacije.

Evaporacija se suzbija na nekoliko načina 1. Konzerviranjem vlage prašenjem strništa, odnosno plitkom obradom, čupanjem korova ili njihovim poticanjem na rast. Nakon 3-4 tjedna plitko oranje kao preventivna borba protiv korova prije njihovog osjemenjivanja. 2. Sjetvom usjeva za zelenu gnojidbu i krmnih postrnih usjeva. 3. Izravnom sjetvom ozimih kultura. Valja misliti i na humus koji je djelom potrošen od požnjetog usjeva. Njega obnavljamo unošenjem slame, stabljika i ostale biomase koja se raspada. Tako održavamo i mikrobiološku aktivnost, a minimalna razina je za uspješan rast je 2%. Suvremena poljoprivreda sve manje koristi organska gnojiva, čime osiromašuje organo-mineralni kompleks, jer samo na njega se vežu biljna hraniva 50


mehanizacija poput fosfora, kalija, dušika i mikrohraniva kao mangan, cink, željezo i dr. U protivnom se veliki dio ispire u podzemnu, odnosno pitku vodu. Prema načelima dobre poljoprivredne prakse, tlo ne valja ostavljati bez usjeva. Većom proizvodnjom krmnih kultura proširujemo plodored i osiguravamo dovoljno stočne hrane za zimu ili za ispašu. Kvalitetni kombajni imaju dobre adaptere, a na izlazu sječke koje usitnjavaju slamu i organsku masu. Danas se biomasa sakuplja i za proizvodnju bioplina. Ne zaboravimo da je spaljivanje zabranjeno radi širenja požara i narušavanja mikroflore i faune zemljišta.

Adapteri ili hederi Adapteri ili hederi su prilagođeni za različite poljoprivredne kulture. Oni su prvi dio kombajna koji ulazi u usjev, te ako nisu pravilno prilagođeni dolazi do rasapa zrna. Na veći gubitak utječe i zrelost usjeva i krupnoća zrna. Prezrela biljka se lakše osipa. Uljana repica se treba žeti kada je 2/3 biljaka zrelo. Ako bi čekali punu zrelost, komuške na vrhu se počinju same otvarati. Na sve ove zahtjeve trebaju odgovoriti prilagođeni adapteri. Glavni dijelovi hedera za uljanu repicu su kosa, pužnica, vitlo. Stol na kojeg padaju stabljike s komuškama ima uvlačeću traku, radi bržeg uvlačenja. S obje strane se nalaze bočne (okomite) kose koje sa strane ubacuju biljke koje su na rubu zahvata. One završavaju na stolu hedera, čime je rasap dodatno smanjen. Heder za uljanu repicu

Sklopivi heder u radnom položaju

Manjem gubitku zrna znatno doprinose uvlačeće trake na stolu koje dopremaju odrezanu stabljiku s klasom do pužnice, koja ih sakuplja do uvlačećeg transportera s letvama. Prednost adaptera za suncokret je u skupini sakuplja51


mehanizacija ča. Lako se kopča na kombajn, ima zatvorene kutije i jedan sakupljački lanac. Stabljiku sjeku 4 rotacijske kose, čime je osigurana velika brzina rada. Zamjenjiva spojnica prilagođena je svakom tipu kombajna. Adapter ima duge razdjeljne točke, pa s lakoćom ubire i polegnuti suncokret. Heder za suncokret Lako se preklapa i stavlja u transportni položaj, a transportna pužnica ima veliki promjer i promjenjivu dubinu spirale. Ovo je bitno zbog toga što ne dolazi do zagušivanja, a uvlačenje je kontinuirano. Kapa za usmjeravanje ulaza glava suncokreta je okrenuta natrag, a tako usmjerena smanjuje osipavanje i gubici su minimalni. Širina zahvata ovisi o snazi motora kombajna i broju redova koji zahvaća.

Spremanje sjenaže Spremanje sjenaže od strnih žitarica se radi u fenofazi voštane zriobe. Sakupljanje se radi pick up uređajem koji na sebi ima direct disc koji u jednom prohodu kosi i usitnjava stabljiku žitarica. Ostaje i više nego dovoljno vegetacijskog razdoblja za sjetvu ranih FAO grupa hibrida kukuruza. Mogu biti namjenjeni za silažu ili ostati do pune zriobe. Orbis je jedan od najsuvremenijih hedera za silažu kukuruza, koji omogućavaju veliku brzinu rada i veliku preciznost rada, te ravnomjernost sječenja mase stabljike. Omogućava rezanje stabljike neovisno o redovima, pomoću rotora koji ih dopremaju do grla, gdje se nalaze valjci koji masu zbijaju i pripravljaju za usitnjavanje. Na valjcima se prilagođava i veličina sječenja, 4-17 mm. Opremljeni su detektorima kamenja i tvrdih predmeta. Rotori imaju radijus 630 mm i broj okretaja 1200 u minuti. Broj je noževa na rotoru, ovisno o tipu, do 36, postavljeni su u slovo“V“, te posjeduju uređaj kojim se obavlja Adapter Claas Orbis 52


mehanizacija brušenje noževa iz kabine i automatsko prilagođava razmak noža i protunoža. Corn cracker uređajem drobi zrno čime se poboljšavaju uvjeti za silažne procese. Da se sprječi zagušenje posjeduje i ubrzivač mase iz rotora kroz cijev u prikolicu.

Sječke za slamu ili ostatke stabljike Nalaze se na izlazu iz kombajna, i sastoje se od rotirajućih noževa. Cilj im je usitniti biomasu kako bi se lakše unijela u zemlju. Tome doprinose i sječke s radijalnom distribucijom slame. Ugrađuju se ili uključuju onda kada želimo raditi neki oblik konzervacijijske obrade ili izravne sjetve postrnih usjeva. Ako se biomasa koristi kao energent ostaje u zbojevima. Prikuplja se pick-up uređajima u prikolice ili se balira u velike bale.

Konzervirajuća obrada ili prašenje strništa Kod Rexius twina raspon zahvata je od 4,5-10 m. Veći zahvat iziskuje i jači traktor. Sklapa se hidraulički i sužava se na 3 m širine. Cijeli radni dio preuzimaju 4 kotača. Oruđe je testirano u najtežim uvjetima. Sastoji se od raptor zubaca koji pljeve (čupaju) korov s posebnim dodacima. Slijede žličasti dodaci, više vodoravno postavljeni, za miješanje i bolje unošenje biljnih ostataka. Dubina zahvata i crossboard (kut ulaska nazubljenih valjaka u tlo) može se regulirati iz kabine. Zahvat je plitak do 15 cm. Twin paker valjci, kao što im ime govori, rade u paru. Rexius twin – jedan od najsuvremenijih uređaja za miTemeljni zadatak je dodat- nimalnu obradu i prašenje strništa no usitnjavanje grudica i kvalitetna predsjetvena priprema. Rad je bez zastoja na uvratinama jer se cijeli postroj lagano hidraulički podiže, dok je oruđe vučenog tipa. Sub tiller spada u kultivatore. Ugradnjom sjetvenih elemenata služi za izravnu sjetvu u jednom prohodu. Prednja radna tijela su postavljena u slovo „V“, što omogućava široki zahvat. Robusni podrivači se po potrebi mogu skidati, a srednji je jedino fiksni. Radi se u 6 varijanti - 2,2.5,3,3.5 i 4 m zahvata kao fiksni i 5 m zahvata s hidrauličkim sklapanjem. Dubina zahvata može biti i do 60 cm rahljenja. Za kamenita tla izrađuju se elementi na kojima se radni organi „njišu“, kako bi izbje53


mehanizacija gli lomove. Paker valjak regulira radnu dubinu i „pakira“ vlagu od evaporacije. Izrađuju se u veličinama od 550-610 mm. Sijaćica se standardno izrađuje s 3 m širine. Prije sjetve nailaze diskovi promjera 400 mm, a nakon njih harrow zubci koji stvaraju otvore u zemlji za sjeme. Spremnik za Sub tiller za izravnu sjetvu postrnih usjeva ili sjeme je veličine 760 l. Nakon usjeva za zelenu gnojidbu polaganja sjemena, „nastupa“ kolutasti valjak težine 70-85 kg, koji potiskuje sjeme u tlo. Na samom kraju uređaja je brana s dugim prstima koja dodatno prekriva sjeme tlom. Optimalna brzina rada je 15 km/h.

Zelena gnojidba - dobra praksa Trave i djeteline do jeseni daju otkos ili služe za napasivanje do početka zime. Mogu doći u obzir i biljke kratke vegetacije kao proso i heljda koje dozrijevaju do jeseni. Presađivanje stočnog kelja ili nekih drugih kupusnjača doći će u obzir, jer njima pred kraj vegetacije odgovaraju niže temperature. Stočni kelj je gotovo jedina zelena krmna biljka u polju tijekom zime koja se ubire po potrebi. Nije zanemariva i njezina hranidbena vrijednost puna vitamina. Gotovo sve zeljaste biljke dolaze u obzir za zelenu gnojidbu ili sideraciju. Nakon mraza one se zaoravaju i raspadanjem do proljeća stvaraju humus. Glava kalendara_2016.ai 1 10/12/2015 08:11:08

Valtra N4 serija

Fendt 1050

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

2016.

K

Ekskluzivni prodajni i servisni partner traktora Fendt i Valtra za Republiku Hrvatsku www.pmt.hr | info@pmt.hr

54

PSC ZAGREB | Donje Svetice 40, Zagreb T: 01 2335 166 | F: 01 2318 878 PSC OTOK | Skorotinci 4, Otok T: 032 395 515 | F: 032 395 516


krmno

b i l j ekrmno bilje

Najvažnije trave i djeteline za naše uvjete Naša domovima ima različite ekološke uvjete za uzgoj krmnih kultura. Svaka regija ima svoje specifičnosti klime, tla itd. Opisati ćemo najvažnije vrste trava i višegodišnjih mahunarka za naše uvjete. U obzir ćemo uzeti vrste koje se mogu nabaviti na našem tržištu. Klupčasta oštrica (Dactylis glomerata L.) je višegodišnja, produktivna, visoka trava. Kod nas može rasti u svim područjima, ali najbolje u kontinentalnoj RH. Otporna

Klupčasta oštrica

Mačji repak

na sušu i hladnoću. Prvenstveno namijenjena košnji i kombiniranom korištenju, košnja-napasivanje. Mačji repak (Phleum pratense L.) je višegodišnja visoka trava. Idealna kultura za gorsku Hrvatsku, te za vlažnija staništa kontinentalne i nizinske Hrvatske. Nije pogodan za Mediteran. Visoko produktivan, vrlo dobre kvalitete. Dobro prilagođen košnji i hladnim, vlažnim klimatima. Izuzetno otporan na 55


krmno bilje zimske uvjete. Osjetljiv na napasivanje. Nije pogodan za povoljne nizinske klimate i intenzivne sustave. Livadna vlasulja (Festuca pratensis Huds.) je višegodišnja visoka trava. Spada u najkvalitetnije visoke trave, a koristi se košnjom i ispašom. Nije prikladna za mediteransko područje. Produktivna vrsta, dobro prilagođena hladnijim klimatima (planinska područja), te vlažnim i hladnim tlima, čak i plavljenim tijekom zime. Na sušu, kao i na kontinentalnu kliLivadna vlasulja mu, otpornija od engleskog ljulja. Trstikasta vlasulja (Festuca arundinecea Schreb) je višegodišnja visoka trava. Kod nas raste u svim područjima i vrlo je produktivna. Prilagođena ekstremnim uvjetima okoliša, npr. ljetna suša, zimska poplava, a osobito pogodna za tople i suhe klimate. Trstikasta vlasulja Može se koristiti košnjom ili ispašom. Nakon zasnivanja, traje jako dugo (10 ili više godina). Razvija se polako nakon sjetve. Slabo prihvaćena od strane životinja na ispaši (kožasto lišće), osobito ako imaju ponuđene druge vrste. Zbog toga se često napasuje samo početkom proljeća, a zatim silira. Talijanski ljulj (Lolium multiflorum Lam.) - postoje dvije podvrste; ssp. westerwoldicum, vestervoldski ljulj, jednogodišnja biljka koja odumire nakon formiranja sjemena i ssp. multiflorum, talijanski ljulj, traje 2-3 godine. Kod nas raste u svim područjima, ali u gorskim Talijanski ljulj krajevima nestaje tijekom prve 56


krmno bilje zime zbog dubokog snijega. Vrlo produktivan i kvalitetan i jako pogodan za siliranje. Zasniva se vrlo brzo i vrlo je konkurentan u borbi s korovima. Dobar za smjese sa crvenom djetelinom. Osjetljiv na hladnoću, poplavu i sušu. Engleski ljulj (Lolium perenne L.) je višegodišnja niska trava. Može rasti u svim područjima RH, ali ljeti zaustavlja porast uslijed suše. Produktivna i izvrsne kvalitete. Puni potencijal ostvaruje kod gnojidbe visokim količinama N, P i K, na plodnim tliEngleski ljulj ma s blago kiselom do neutralnom reakcijom. Zasniva se brzo i jako je konkurentan prema korovima i otporan na ispašu. Sadrži velik udio visoko topivih ugljikohidrata (jedan od najviših između svih trava) što je pogodno za siliranje. Osjetljiv je na hladnoću pa nije pogodan za planinska područja. Ljetna proizvodnja je relativno niska, osobito u razdobljima suše. Livadna vlasnjača (Poa pratensis L.) je višegodišnja niska trava. Raste u svim područjima RH. Produktivna, dobre otpornosti na sušu. U kontinentalnoj klimi i na suhim tlima, predstavlja alternativu engleskom ljulju. U planinskom području u napasivanim traLivadna vlasnjača tinama, jedna od najboljih trava uz nacrvenu vlasulju. Raste vrlo sporo nakon sjetve, a postaje produktivnija nakon 2-3 godine. Nacrvena vlasulja (Festuca rubra L.) raste u svim područjima RH. Produktivna, vrlo otporna i tolerantna na širok raspon ekoloških uvjeta. U usporedbi s drugim vrstama, ima dobru proizvodnost i na tlima slabe do umjerene plodnosti. Sposobnost rasta u ljetnom dijelu godine rezultira održivim prinosom i kad 57


krmno bilje mnoge druge vrste podbace. U planinskom području, izvan područja pogodnog za engleski ljulj, predstavlja najbolju vegetaciju za napasivanje. Netolerantna na intenzivnu ispašu. Lucerna (Medicago sativa L.) se u intenzivnoj proizvod-

Nacrvena vlasulja

nji uzgaja 3-7 godina, a u optimalnim uvjetima rasta je dugotrajna kultura (5-7 i više godina). Vijek trajanja joj najčešće skraćuje kiselost tla. Kod nas raste u svim područjima, gdje tla nisu prekisela za njen rast. Izuzetna rodnost i kakvoća krme, uglavnom se kosi. Izvrsna otpor-

Lucerna

nost na sušu, visoke i niske temperature i može usvojiti velike količine dušika iz zraka. Ne podnosi stajaću vodu čak niti na kratko vrijeme, a u svježem stanju izzaziva nadam. Crvena djetelina (Trifolium pra58

Crvena djetelina


krmno bilje tense L.) je po površini na kojoj se uzgaja i hranjivoj vrijednosti u samom vrhu sitnozrnih mahunarki, tj. odmah iza lucerne. U intenzivnoj proizvodnji gubi na važnosti, jer intenzivnu agrotehniku bolje koristi lucerna, no za humidnu (vlažniju) klimu, plića, kiselija, hladnija i vlažnija tla, te za krajeve s kraćom vegetacijom (brdsko-planinska područja) ostaje i nadalje najvažnija krmna kultura. U intenzivnom uzgoju traje 2,5-3 godine. Nije pogodna za uzgoj na Mediteranu zbog visokih temperatura i suše. Izuzetna rodnost i kakvoća krme, i može usvojiti velike količine dušika iz zraka. Ima slabiju otpornost na sušu, dok u svježem stanju zaziva nadam. Bijela djetelina (Trifolium repens L.) je najvažnija mahunarka za napasivanje. Izvrsna kakvoća krme i dobro podnosi zimu. Može usvojiti velike količine dušika iz zraka, ali ne podnosi zasjenu ni jaču sušu. U svježem stanju zaziva nadam.

Bijela djetelina

Roškasta smiljkita (Lotus corniculatus L.) veliku raširenost duguje skromnim zahtjevima i mogućnostima uspijevanja u različitim uvjetima, osobito onima koji nisu pogodni za lucernu i crvenu djetelinu. Dugotrajna je vrsta, ali za proizvodnju krme najčešće se koristi 4-5 godina. Raste u svim područjima RH i izvrsno podnosi sušu. Vrlo otporna na zimu i pogodna za ishranu stoke ispašom jer ne izaziva nadam i dugo traje. Manje je produktivna od lucerne ili crvene djeteRoškasta smiljkita line. 59


krmno bilje

Gospodarenje travnjacima prije i poslije zime Jedna od mjera osiguranja dugotrajnog i kvalitetnog korištenja travnjaka (ali i DTS/TDS, monokultura trava i djetelina) njegova je priprema za zimu. Obzirom da uobičajena praksa korištenja travnjaka do kasno u jesen znatno snizuje njihovu kvalitetu i trajnost, o njezi i pravilnom gospodarenju travnjacima treba voditi računa i na vrijeme poduzeti sve potrebne mjere. Da bi razumjeli važnost pripreme travnjaka za zimu sjetimo se pripreme naših vozila za zimske uvjete (stavljanje antifriza, zimske tekućine za pranje vjetrobranskih stakala i sl.). Bez tih predradnji imali bi velikih problema i financijskih izdataka tijekom zime. Isto tako je i s biljnim vrstama. Da bi uspješno prezimile i dale odgovarajući prinos iduće godine mora ih se kvalitetno pripremiti za zimu.

Otpornost na hladnoću Znanstvenici su vrlo opsežno istraživali utjecaj temperatura ispod nule na izdržljivost biljaka, odnosno otpornost na zimu i otkrili proces „kaljenja biljaka“. Pod utjecajem promjena vanjskih uvjeta u jesen (skraćivanje dana i snižavanje temperature) počinje proces kaljenja i biljke stječu veću ili manju otpornost prema zimskim temperaturama, koja pak odgovara nasljednoj prirodi biljaka (genetici). Proces kaljenja počinje tijekom jeseni. U jesenskim sunčanim danima biljke dosta intenzivno provode fotosintezu, a disanje se jače smanjuje zbog pada temperature zraka i tla. Rezultat takve aktivnosti je znatno nagomilavanje šećera. Šećeri su prvi važan uvjet za prezimljavanje i potrebni su biljaci kao neophodna hraniva i energetska pričuva za zimu, a u izvjesnoj mjeri štite biljku od djelovanja niskih temperatura.

Dužina vegetacije Osim procesa kaljenja poželjno je da i zadnji porast biomase na travnjacima (djetelištima) traje dovoljno dugo, da biljke tijekom tog rasta procesom fotosinteze stvore i pohrane u prizemne dijelove biljke i korijen dovoljno hraniva i za prezimljavanje i za ponovni porast nakon zime. Kod intenzivne proizvodnje lucerne (5 otkosa godišnje) dužina vegetacije zadnjeg porasta treba biti 40-50 dana, kako bi se nakupile dovoljne količine hraniva za bolje prezimljenje i prinos krme iduće godine. U našim uvjetima, košnja zadnjeg porasta lucerne treba biti u prvoj dekadi listopada. U područjima gdje se lucerna kosi 3-4 puta godišnje dužina vegetacije zadnjeg porasta treba biti duža. Predzadnju košnju bi trebalo obaviti do sredine kolovoza. Slična situacija je i 60


krmno bilje s crvenom djetelinom, kod nje bi trebalo omogućiti 40-50 dana od prezadnje do zadnje košnje da bi se biljke adekvatno pripremile za zimu, a zadnji otkos obaviti najkasnije početkom listopada (u kontinentalnim krajevima). Na prirodnim i sijanim travnjacima zadnji otkos bi trebao biti otprilike mjesec dana prije nastupa jačih mrazeva.

Napasivanje Što se tiče pašnjaka, tu, osim prekida napasivanja mjesec dana prije nastupanja prvih dugotrajnijih mrazeva, treba primijeniti i sanitarnu košnju. Danas je većina pašnjačkih površina degradirana i/ili zapuštena, a takva je situacija rezultat dugotrajnog neracionalnog korištenja pašnjaka. Jedan od najvećih problema je nekontrolirano (slobodno) napasivanje, pri čemu se ne vodi računa o opterećenju pašnjaka, optimalnom početku i završetku ispaše.

Napasivanje

Tijekom vegetacijske sezone životinje slobodno, selektivno pasu i biraju najkvalitetnije vrste. One vremenom nestaju s travnjaka, a šire se manje kvalitetne i nepoželjne vrste, jer ih domaće životinje izbjegavaju te im omogućavaju dozrijevanje, donošenje sjemena i daljnje širenje. Tako nepoželjne biljne vrste postaju dominantne na travnjaku (npr. trnovite vrste, razne mlječike itd). Drugi je problem postupno širenje grmolikih i drvenastih vrsta na travnjacima, obzirom da se većina poljoprivrednih površina u RH nalazi u klimaksu šume. To znači da bi se prestankom ljudske aktivnosti na duže vrijeme sve te površine u konačnici pretvorile u šume. Sanitarna košnja se može provesti i tijekom sezone napasivanja, idealno nakon prvih 2-3 turnusa napasivanja, kad se nakupi dovoljno nepopašene biljne mase, osobito kod napasivanja goveda. Biljna masa koja raste nakon sanitarne košnje puno je ukusnija i kvalitetnija za preživače, osobito mliječna goveda. Ako tijekom vegetacijske sezone nismo kosili pašnjak, dobro bi bilo to učiniti poslije zadnjeg turnusa napasivanja svake ili bar svake druge godine. Na taj se način uklone sve nepopašene biljne vrste, a pogotovo se spriječi širenje grmolikih i drvenastih vrsta. 61


krmno bilje

Gnojidba Kao i svaka druga poljoprivredna kultura i travnjaci zahtijevaju gnojidbu za osiguravanje visokih prinosa kvalitetne voluminozne krme. U jesen se koriste N-P-K formulacije s malo N i povećanim sadržajem P i K (npr. formulacije 8:26:26, 7:20:30 itd.). Najbolje vrijeme primjene je poslije predzadnjeg otkosa, odnosno tijekom rujna, tako da jesenske kiše unesu P i K u dublje slojeve tla. Okvirne količine su 300-500 kg/ha NPK.

Gnojidba

Travnjake možemo gnojiti i stajskim gnojem, pogotovo ako ga imamo kao nusproizvod na našim farmama. Osim što pridonosi znatnim uštedama u poslovanju, stajski gnoj je izvrsno gnojivo za travnjake. Na već razvijenom travnjaku se može koristiti i u proljeće, prije kretanja vegetacije i u jesen tako da ga apliciramo po površini travnjaka (zabranjeno gnojiti travnjake krutim stajskim gnojem od 1. svibnja do 1. rujna). Važno je da to bude zreli stajski gnoj. Najbolje ga je primijeniti neposredno nakon zadnjeg napasivanja na pašnjacima, odnosno poslije zadnjeg otkosa na košanicama. Ako koristimo tekući stajski gnoj vrijeme primjene je isto kao i kod krutog stajskog gnoja.

Što s travnjacima nakon zime? Nakon zimskog mirovanja pričuvne tvari koje su biljke spremile tijekom svog intenzivnog rasta u korijen i prizemne dijelove biljke omogućuju ponovni porast izdanaka. U proljeće, izboji višegodišnjih trava koriste pričuvna hraniva iz korijena i busa 2-3 tjedna nakon početka vegetacije, dok još listovi ne proizvedu dovoljno hraniva, kako za rast tako i za stvaranje novih pričuva. Kod organiziranja napasivanja u proljeće dopustimo travnjaku da se dovoljno oporavi poslije zime, jer će ga prerano napasivanje dodatno iscrpiti i u konačnici prorijediti. Optimalna visina travnjaka za pregonsko napasivanje goveda je 15-20 cm, a za ovce 10-15 cm. Napasivanje prekidamo kad životinje popasu travnjak na 62


krmno bilje 4-6 cm za ovce, 7-10 mliječna goveda u laktaciji. Ako travnjak napasujemo kontinuiranim sustavom napasivanja (najjednostavniji sustav ispaše, gdje je stoka stalno prisutna na pašnjaku veći dio ili kroz čitavu pašnu sezonu) važno je da tratinu stalno održavamo na određenoj visini, ovisno o vrsti domaćih životinja ili o sustavu proizvodnje; ovce s janjcima 4-6 cm, krava + tele 7-9 cm, mliječna goveda 7-10 cm. Poslije zime, kad se travnjaci počnu lagano zeleniti dobro je obići i pregledati ih. Ako ima krtičnjaka i neravnina dobro je branama ili laganim drljačama poravnati travnjak. Ako ima plješina, jako prorijeđenih mjesta, odrona ili smo uklanjali veće kamenje, grmlje ili drveće, travnjak je na tim mjestima potrebno poravnati i nadosijati, ručno ili strojno. Ako se radi o većim površinama najbolje bi bilo koristiti sijaćice za izravnu sjetvu trava i djetelina. Proljetna gnojidba travnjaka se može višekratno obaviti mineralnim N gnojivima (KAN, UREA) odmah u početku vegetacije, te poslije otkosa, a ako koristimo zreli stajski gnoj, onda što ranije da se gnoj stigne razgraditi do prvog otkosa.

Prednosti korištenja mahunarki u proizvodnji krme Niske cijene energije tijekom većeg dijela druge polovice 20. stoljeća rezultirale su obiljem jeftinih mineralnih gnojiva, što je smanjilo interes za proizvodnju krme na travnjacima bogatim mahunarkama. Te su promjene imale negativne utjecaje na okoliš uslijed povećanja emisije stakleničkih plinova i smanjivanja bioraznolikosti, a današnje cijene gnojiva ugrožavaju rentabilnost mnogih proizvođača. Mahunarke nude važne prednosti u održivoj stočarskoj proizvodnji na travnjacima, jer mogu • povećati prinos krme, • zamijeniti mineralna N-gnojiva besplatnim dušikom (simbioznom fiksacijom N2 iz zraka), • doprinijeti očuvanju okoliša, • povećati hranidbenu vrijednost krme i učinkovitost pretvaranja biljnih u životinjske bjelančevine.

DTS-e su ključ povećanja prinosa krme U povoljnim uvjetima za poljoprivrednu proizvodnju, monokulture odabranih, visoko produktivnih travnih vrsta, gnojene visokim dozama N gnoji63


krmno bilje va, daju visoke prinose krme. Međutim, mnogi proizvođači ne mogu podnijeti visoke troškove proizvodnje takve krme. DTS su obećavajuća strategija za održivo intenziviranje poljoprivredne proizvodnje. Gušći sklop, ravnomjerniji raspored lisne mase po etažama, bolje iskorištenje sunčeve energije, ravnomjernije korištenje hraniva i vode u tlu po dubini, rezultiraju većim i sigurnijim prinosima krme DTS-a. DTS, uz to, daju stabilnije prinose krme od monokultura trava, pogotovo u slučajevima stresa (suša i sl.), jer u smjesama obično dolaze i 1-2 stres tolerantne vrste koje opstaju u takvim uvjetima i nadoknađuju gubitke drugih vrsta. U suradnji s bakterijama u tlu mahunarke mogu vezati znatne količine dušika iz zraka i na taj način omogućavaju znatne uštede u gnojidbi. U travnjacima se godišnja količina simbiozno vezanog N2 iz zraka od strane mahunarka kreće od 100 do 380 kg N/ha, a u istraživanjima su zabilježene količine koje premašuju 500 kg N/ha/god. Osim toga, dio tog dušika (10 - 75 kg N/ ha/god) u smjesama mahunarke predaju travama (transferirani dušik) putem mineralizacije, odumrlih podzemnih dijelova biljke (korijen, kvržice, vriježe), odumrle biljne mase na tlu, te recikliranog N od urina i izmeta preživača napasivanih mahunarkama. Time se dodatno smanjuju potrebe za skupim mineralnim N gnojivima i na taj način pojeftinjuje proizvodnja. Pogledajmo koliko koja mahunarka može godišnje usvojiti dušika iz zraka i pretvorimo to u kune (po cijenama za KAN=2,4 kn/kg): • bijela djetelina 85-256 kg N/ha = 315-948 kg KAN= 756 - 2.275,20 kn • crvena djetelina 125-220 kg N/ha = 463-815 kg KAN= 1.111,20 - 1.956 kn • smiljkita 60-138 kg N/ha= 222-511 kg KAN=532,80 - 1.226,40 kn • lucerna (u optimalnim uvjetima) 300 kg N/ha= 1.111 kg KAN = 4.444 kn Općenito, krmne mahunarke u smjesama, s razumnim udjelom trava (2040%), namiruju većinu potrebnog N (> 80%) simbioznom fiksacijom N2 iz zraka.

Mahunarke čuvaju okoliš Danas se stočarska proizvodnja smatra jednim od većih uzročnika zagađenja okoliša. Korištenje mahunarki u proizvodnji stočne hrane ima povoljan utjecaj na okoliš i smanjuje negativne učinke različitih pogleda stočarske proizvodnje (a posebno proizvodnje mlijeka) na okoliš. Primjenom mineralnih dušičnih (N) gnojiva u proizvodnji krme potencijalno dolazi do ispiranja dijela N u obliku nitrata, čime dolazi do onečišćenja okoliša. Uključivanjem mahunarki u proizvodnju krme taj se problem može izbjeći. Dok god je udio mahunarki u smjesi ispod 60-80% nema povećanog rizika od ispiranja nitrata. Metan proizveden u buragu preživača jako doprinosi emisiji stakleničkih plinova. Preživači hranjeni mahunarkama obično izlučuju manje metana 64


krmno bilje od životinja hranjenih travom, po jedinici unosa hrane. Ispuštanje N2O, kao jednog od jačih stakleničkih plinova (oko 300 puta jači od CO2), iz travnjaka bogatih mahunarkama, niže je od ispuštanja tog plina iz travnjaka gdje dominiraju trave gnojene mineralnim gnojivima. Najveće godišnje količine N2O ispuste dušikom gnojene trave (4,5 kg N2O-N/ha), nakon čega slijede monokulture mahunarka (0,8 kg N2O-N/ha monokultura bijele djeteline i 2 kg N2O-N/ha monokultura lucerne), te smjese trava i djetelina s 0,5 kg N2ON/ha. Mahunarke nude alternativu i u smanjenju ispuštanja CO2 u atmosferu, jer sav ugljik potreban biljci, dolazi izravno iz atmosfere putem fotosinteze, pa se ovaj proces smatra CO2 neutralnim. Daljnja mogućnost smanjenja emisije CO2 (i ublažavanja klimatskih promjena) je zadržavanje C u tlu. Utvrđeno je da je sadržaj organske tvari u tlu veći ispod smjesa trava i djetelina nego ispod monokultura trava. Uspoređujući emisije stakleničkih plinova iz mliječnih farma u Švedskoj, Njemačkoj i N. Zelandu može se zaključiti da proizvodnja na N. Zelandu počiva uglavnom na trajnim pašnjacima trava i bijele djeteline, koji se napasuju tijekom cijele godine i gnoje do 100 kg N/ ha godišnje, a manje od 10 % hranidbenih zahtjeva goveda osigurava se dodatnom hranom. Ovaj „novozelandski sustav proizvodnje mlijeka“ ispušta ukupno 3080% manje stakleničkih plinova po 1 kg mlijeka od europskih farmi. Emisija stakleničkih plinova na intenzivnim europskim mliječnim farmama temeljenim na pašnjacima s malo ili nimalo mahunarka je 3,7 puta veća od novozelandskog sustava, zbog proizvodnje i prometa koncentrata i mineralnih-N gnojiva, kao i zbog načina gospodarenja nusproizvodima stočarske proizvodnje (stajski gnoj, otpadne vode…). Uvođenje mahunarka u stočarsku proizvodnju smanjuje potrošnju neobnovljivih energenata (nafta), jer mogu koristiti atmosferski N, i nema izravnih financijskih ili energetskih

Grašar

Livadni kozlinac

65


krmno bilje troškova povezanih s osiguravanjem potrebnog dušika. Biljke koje sadrže kondenzirane tanine, poput esparzete i smiljkite, kao kultiviranih biljnih vrsta, te samoniklog bilja poput: grašara (Coronilla varia L.) i livadnog kozlinca (Astragalus cicer L.), nikada ne uzrokuju nadam (bilo same u obroku ili u smjesama s vrstama koje potencijalno izazivaju nadam). Korištenje zelene esparzete kao dopune napasivanoj lucerni pomaže u sprječavanju nadma u goveda.

Mahunarke povećavaju hranidbenu vrijednost krme i proizvodnost životinja Stočarska je proizvodnja pod Esparzeta utjecajem hranjive vrijednosti krme i količine krme koju životinje mogu pojesti (konzumacija po volji). Mahunarke imaju visoke koncentracije sirovih proteina i minerala, kao što je kalcij, ali sadrže relativno niske koncentracije ugljikohidrata topljivih u vodi, u usporedbi s engleskim ljuljem. Konzumacija po volji je termin koji opisuje koliko hrane životinja može pojesti kad joj je ponuđeno da jede do mile volje. Konzumacija po volji krme mahunarka je 10-15% veća od trava slične probavljivosti, bez obzira u kojem je obliku (silaža, sijeno ili zelena masa). Ova razlika se pripisuje manjem otporu kod žvakanja mahunarki, bržem usitnjavanju i bržoj probavi u buragu, što pak smanjuje ispunjenost buraga. Konzumacija silaže raste za 2-3 kg, kada se krave hrane silažom crvene ili bijele djeteline, u usporedbi sa silažom engleskog ljulja. Silaže od čistih mahunarki, ili smjesa gdje dominiraju mahunarke, mogu povećati proizvodnju mlijeka u odnosu na travne silaže. Veći udio bijele djeteline u pašnjacima povećava dnevnu količinu mlijeka po kravi od 1-3 kg, kada se mliječnim govedima ponudi ista količina krme za napasivanje u obliku monokulture engleskog ljulja ili smjese trava i djetelina. Kod hranidbe mliječnih goveda u štali dnevna količina mlijeka raste s povećanjem sadržaja bijele djeteline u obroku i dostiže maksimum kod udjela bijele djeteline 50-60 %. S druge strane, proizvodnja mlijeka se smanjuje, kada je udio djeteline nizak (<20%). Kao posljedica većeg unosa energije, na DTS/TDS povećava se i koncentracije proteina u mlijeku. 66


z a š t i t a b i l j azaštita bilja

Novosti u suzbijanju jabukova savijača Jabukov savijač (Cydia pomonella) ekonomski je štetnik koji se redovito javlja u uzgoju jabuke i kruške. Gusjenica jabukova savijača hrani se mesom i sjemenjačom ploda. Plodovi oštećeni rano u sezoni otpadaju sa stabla, a kasnije napadnuti plodovi ostaju na stablu, ali je njihova unutrašnjost oštećena (“crvljiva”).

Promjene ponašanja Posljednjih godina u voćarskoj proizvodnji diljem svijeta uočene su promjene u ponašanju ovog štetnika. Jabukov savijač javlja se u većim populacijama i aktivan je tijekom cijele sezone uzgoja, od zametanja plodova do početka berbe kasnog sortimenta. Zbog uočenih promjena, proizvođači voća prisiljeni su primjenjivati veći broj insekticidnih tretmana kako bi se populacija štetnika održavala ispod ekonomskog praga štetnosti. Intenziviranjem kemijskog suzbijanja povećali su se troškovi proizvodnje, te je štetnik razvio rezistentnost na određene kemijske skupine insekticida, stoga se u zaštiti sve više pozornosti pridaje alternativnim načinima suzbijanja. U tu svrhu u Europi se primjenjuje mehanička zaštita voćaka upotrebom protugradnih mreža, te se rokovi suzbijanja pokušavaju optimizirati uvođenjem automatskog sustava za praćenje štetnika. Protugradne mreže postavljaju se na jedan red voćaka, a u svrhu zaštite od savijača i drugih štetnika modificirane su na način da prekrivaju cijele krošnje stabala. Odrasli oblik jabukovog savijača 67


zaštita bilja Pretpostavlja se da mreža služi kao prepreka koja ometa razmnožavanje štetnika, time što sprječava njihov let preko krošnji. U sklopu LIFE + projekta Integrirana zaštita bilja uz smanjenu primjenu pesticida u održivoj i sigurnoj proizvodnji voća (LIFE13 ENV/HR/000580), čiji je nositelj Agronomski fakultet Gusjenica u plodu jabuke Sveučilišta u Zagrebu (Zavod za voćarstvo), učinkovitost mehaničkog tipa zaštite od savijača ispitivana je u voćnjaku jabuke na području Krapine. Analizom prvih rezultata istraživanja utvrđena je 100%-tna učinkovitost mreža u odnosu na kontrolu koja nije bila pokrivena mrežom. Negativna strana ovog načina zaštite je u tome što mreža osim štetnog organizma (npr. jabukova savijača), ometa i korisne organizme (npr. božje ovčice, stjenice, pauke, osolike muhe i dr.), te pogoduje razvoju gljivičnih bolesti. S obzirom da se suzbijanje jabukova savijača bazira na praćenju leta leptira pomoću feromonskih lovki, rokovi suzbijanja pokušavaju se optimizirati razvojem automatskih sustava za praćenje kukaca. Procjena broja primjeraka populacije štetnika skup je i dugotrajan proces koji iziskuje redovite provjere lovki i dugotrajno ručno brojanje ulova. Stoga ovakvi sustavi uvelike olakšavaju ulov štetnika kao temelj za donošenje odluka na području zaštite bilja što rezultira jasnijom, preciznijom, te ekološki povoljnijom zaštitom. U sklopu LIFE + projekta Inovativni nadzor u stvarnom vremenu i suzbijanje štetnika” (LIFE13 ENV/HU/001.092) čiji je partner Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Zavod za poljoprivrednu zoologiju), učinkovitost automatskog sustava za praćenje jabukova savijača ispitivat će se u voćnjacima jabuke na području svjeverozapadne Hrvatske, kako bi se optimizirao ukupan broj insekticidnih tretmana u zaštiti od jabukova savijača. U integriranoj proizvodnji jabuke u Hrvatskoj za suzbijanje jabukova savijača dozvolu ima veći broj insekticidnih pripravaka (npr. Rely 40, Coragen 20 SC, Mospilan SP,Calypso 480 SC, Affirm WG, Runner 240 SC, Mimic SC, Insegar 250 WP i dr.), a na tržištu je dostupan i biološki insekticid na bazi granulovirusa Madex SC, koji naročito dobre rezultate postiže kod suzbijanja prve generacije jabukova savijača. 68


zaštita bilja

Grčice hrušta - značajni štetnici poljoprivredne proizvodnje Obični hrušt jedan je od najpoznatijih kukaca. Odrasli hrušt kornjaš je smeđeg pokrilja, te crne glave i nadvratnog štita. Dužina tijela im je od 20 do 28 mm. Mužjak ima uočljivo jače razvijena ticala od ženke. Odrasli hruštevi javljaju se u travnju i svibnju, čim temperatura zraka prijeđe 20ºC,a hrane se lišćem voćaka, vinove loze, šumskih i ukrasnih vrsta, te ponekad mogu izazvati i golobrst. Nakon 40 dana odvija se kopulacija i ženke se zavlače u tlo na 20-ak cm gdje odlažu prvu skupinu jaja. Zatim se vraćaju na drveće radi ishrane, te se ponovo zavlače u tlo na odŽenka i mužjak običnog hrušta laganje jaja. Za ovipoziciju ženke odabiru rahla obrađivana tla.

Životni ciklus Nakon 30-40 dana iz jaja izlaze ličinke, koje se nazivaju grčice, žive u tlu, te se hrane korijenjem raznih biljaka. Prve godine grčice su malene i ne prave značajnije štete, druge godine štete su veće, dok su grčice treće godine najveće i najproždrljivije, te pričinjavaju značajne štete. Mogu oštetiti korijenje voćnih i loznih sadnica, a posebno su štetni u uzgoju krumpira, povrća, jagoda i bobičastog voća te cvijeća. Ljeti te treće godine, razvoja, grčice se kukulje u tlu, a ubrzo iz kukuljice izlazi odrasli hrušt. Odrasli hrušt ostaje u tlu do proljeća iduće godine te u trenutku povoljne temperature zraka izlazi Ishrana odraslih hrušteva na listu trešnje iz tla i ciklus se ponavlja. Klimatski čimbenici uzrokuju masovnu pojavu hrušteva u pojedinim godinama. Takve godine nazivaju se letne godine. Vodeći evidenciju o tim godinama mogu se prognozirati godine kada će grčice pričinjavati najveće štete. 69


zaštita bilja

Suzbijanje Suzbijanje odraslih hrušteva rijetko je kada potrebno. Brojnost i štete od grčica mogu se uspješno smanjiti kombinacijom agrotehničkih i kemijskih mjera. Od agrotehničkih mjera osobito je važna obrada tla, čime se grčice mehanički uništavaju i izbacuju na površinu. Na taj način izložene su nepovoljnim klimatskim čimbenicima, te postaju lak plijen raznih prirodnih neprijatelja (ptica, kukaca predatora). Odluku o suzbijanju grčica treba temeljiti isključivo na rezultatima pregleda tla. Pregled tla na sve zemljišne štetnike obavlja se kopanjem jama dimenzija 25x25, a dubina jame odgovara jednoj duljini lopate (25 cm). Sva Različiti razvojni stadiji grčica zemlja iz jame se stavi na prostirku, mrvi te detaljno pregleda na prisutnost štetnika. Prosječan broj jama za male parcele iznosi 5-8 jama, a za parcele od 1-5 ha iznosi 8-14 jama. Da bi se dobio broj pojedinog štetnika po m², treba izbrojiti pojedinačno svakog štetnika, pomnožiti dobiveni broj sa 16 te podijeliti s brojem jama. Kad se pregledom tla pronađe više od jedne grčice hrušta potrebne su kemijske mjere zaštite koje treba provesti prije sadnje/sjetve odnosno u vrijeme sadnje/sjetve, unošenjem u tlo insekticidnih granula na dubinu 3 – 8 cm ili prskanjem tla. Za kemijsko suzbijanje dozvolu na našem tržištu imaju insekticidi na osnovi klopririfosa (Dursban E-48, Nufos, Pyrinex 48EC, Kentaur G5), imidakloprida (Gaucho FS 600 ROT) koji se primjenjuju širom prije sjetve/sadnje uz inkorporaciju, ili u trake istovremeno sa sjetvom uz inkorporaciju. Također dozvolu za suzbijanje grčica hrušta imaju granulirana sredstva na osnovi teflutrina (Force 1,5-G) koja se primjenjuju pomoću depozitora za granulirane insekticide, te sredstva za tretiranje sjemena također Životni ciklus običnog hrušta na osnovi teflutrina (Force 20 CS). 70


zaštita bilja

Žičnjaci – opasnost u tlu Žičnjaci se ubrajaju u značajne zemljišne štetnike naših ratarskih kultura, posebice rijetkog sklopa, no napadaju i povrće te brojne druge kulture i korove. To su ličinke žutosmeđe boje koje liče na komadić mjedene žice. Žive u tlu i hrane se korijenjem biljaka i sjemenkama. Ovisno o vrsti, prezimljuju ličinke i odrasli, ili samo ličinke, spuštajući se dublje u tlo. Odrasli oblici nisu ekonomski štetnici. Najveće štete žičnjaci čine u proljeće nakon sjetve, kada oštećuju sjeme, pregrizaju klicu i korijenje tek izniklih biljaka. Posebice su štetni pri niskoj vlazi u tlu. U jesen mogu oštetiti gomolje krumpira i šećernu repu. Uslijed napada biljke zaostaju u rastu i razvoju, propadaju, a može doći i do poŽičnjak jave plješina na polju. Štete su ponekad tolike, da se napadnute površine moraju presijati. Korištenje herbicida dodatno povećava njihovu štetnost.

Preventivne mjere S obzirom da žičnjaci štete rade u tlu, nemoguće je provesti bilo kakvu kurativnu mjeru suzbijanja nakon što se napad uoči. Zato se za suzbijanje žičnjaka nakon pozitivne prognoze napada primjenjuju preventivne mjere (primjena insekticida prije sjetve ili zajedno sa sjetvom). Donošenje odluke o potrebi suzbijanja žičnjaka temelji se na poznavanju visine zaraze, odnosno praga odluke. Prognoza je nužna kako bi se izbjegle neočekivane štete na poljima s visokom zarazom ili kako bi se izbjegla nepotrebna uporaba insekticida na poljima gdje je zaraza ispod ekonomskog praga. Brojnost ili visina zaraze žičnjacima može se utvrditi različitim metodama. Najčešća metoda je pregled tla, a ostalim pouzdanim metodama smatraju se ukopavanje zrnatih mamaca pod foliju i uzorkovanje tla sondom.

Pregled tla Pregled tla se obavlja početkom jeseni ili tijekom rujna i listopada, no može se obaviti i početkom proljeća. Važno je da se napravi prije sjetve ili 71


zaštita bilja sadnje kulture. Pri pregledu tla kopaju se jame 25 x 25 cm na težim tlima, odnosno 50 x 50 cm na lakšim tlima. Dubina jame kod proljetnog pregleda je 20 do 25 cm, a pri jesenskom pregledu dubina je nešto veća (30 cm), jer se žičnjaci u jesen spuštaju u dublje slojeve tla. Broj jama ovisi o veličini parcele. Preporuča se za male parcele iskopati najmanje 5-8 jama, za parcele od Jama veličine 25 x 25 x 25 cm 1-5 ha 8-10 jama, za parcele od 5-10 ha 10-15 jama, za parcele od 10-50 ha treba prosječno 0,5-1,5 jama po ha, a za parcele veće od 50 ha 0,25-0,5 jama po ha. Raspored jama mora biti pravilan na čitavoj površini. Sadržaj tla iz jame stavi se na plastičnu foliju, dobro usitni rukama do grudica manjih od jednog cm i pregledava. Pronađeni žičnjaci sakupljaju se u bočice sa 70 %-tnim alkoholom. Ako se pregledavaju jame 25 x 25 cm, ukupan broj pronađenih žičnjaka množi se sa 16, a kod većih jama broj se množi s četiri, te se dobiveni umnožak dijeli s brojem pregledanih jama na parceli kako bi se dobio broj žičnjaka po m2. Iako je ova metoda fizički dosta zahtjevna, vrlo je važno obaviti temeljiti pregled usitnjenog tla i same jame, budući da nalaz samo jednog žičnjaka u jami znači zarazu od 16 ličinki po 1 m2.

Pregled tla na žičnjake

72


zaštita bilja Prije početka široke primjene herbicida u kukuruzu, pragom odluke na lakim tlima smatrano je 15-30 žičnjaka po m2, odnosno 10-20 na težim tlima. Danas se kao prag odluke za većinu ratarskih kultura smatra 3-5 žičnjaka po m2 u našim vlažnijim (zapadnijim), odnosno 1-3 žičnjaka po m2 u sušim (istočnijim) područjima. Za kulture gustog sklopa prag odluke je 25 žičnjaka po m2 u vlažnijim i 15 u sušim područjima, a na zakorovljenim ili navodnjavanim površinama brojke su još veće. Žičnjaci kao zemljišni štetnici prirodno obitavaju i u tlu livada, pa te površine treba izbjegavati za sjetvu ili sadnju povrća. Prije sjetve ratarskih kultura, osobito u krajevima gdje se žičnjaci redovito javljaju, poželjno je obaviti pregled zla, kopanjem jama i pregledom iskopane zemlje. U praksi se brojnost žičnjaka u tlu često ne utvrđuje te proizvođači zaštitu rade „za svaki slučaj“, a ne na temelju stvarne potrebe. Međutim, troškovi proizvoljnog suzbijanja „na pamet“ često su veći nego gubici u prinosu. Iz tog razloga, važno je pregledom tla na jednostavan način utvrditi brojnost žičnjaka na svakoj parceli i sa sigurnošću odrediti postoji li ili ne potreba za njihovim suzbijanjem.

Žuta hrđa pšenice – iznimno jak napad na osjetljivim sortama pšenice U usjevima ozime pšenice posljednjih godina zabilježeni su neuobičajeno jaki napadi žute hrđe pšenice (Puccinia striiformis f.sp. tritici) Tijekom obilaska polja zasijanih ozimom pšenicom poglavito u Podravini, ali i u drugim proizvodnim područjima, 2014. godine, zamijećena je ova bolest, čiji je uzročnik gljivica Puccinia striiformis f.sp. tritici. Iako se sve do nedavno smatralo da, za razliku od drugih hrđa pšenice (P. graminis i P. recondita), P. sriiformis nema alternativne domaćine, već se cijeli životni ciklus odvija samo na pšenici, novijim je istraživanjima potvrđeno da su to neke vrste žutike (Berberis spp.). Ipak, taj parazit najčešće Jak napad žute hrđe na pšenici u Podravini (Snimio prezimi kao dormantni miceŽ.Tomić) 73


zaštita bilja

Žuto – narančaste nakupine spora na listu pšenice (Snimio Ž. Tomić)

lij u listovima samonikle ili posijane ozime pšenice, a rano u proljeće na takvom lišću formiraju se nakupine spora, tzv. uredosorusi, prepuni uredospora, koje kiša i vjetar brzo prenose na nezaražene biljke u usjevu, ali i na nezaražena područja desecima kilometara (vjetar) od izvora infekcije.

Jedna od najopasnijih bolesti pšenice

Štete na osjetljiim sortama mogu biti drastične (i do 100%), jer, osim što uništava list pšenice, u povoljnim uvjetima napada i klas, pa čak i zrno u formiranju. Ova je bolest slabije poznata u Hrvatskoj jer se najčešće samo sporadično javlja u usjevima i ne izaziva značajne štete. U proljeće 2014.g dogodio se nezapamćeni napad na pšenici, od Podravine do Vukovarsko-srijemske županije. Dosta oborina, puno rose i prilično blaga zima zasigurno su bili jedan od uzroka masovnog širenja bolesti, no slični vremenski uvjeti javljali su se i u prošlim godinama kada nije bilo ovakve zaraze, zato je teoretski moguće da je posrijedi pojava nove rase P. sriiformis na koju su naše sorte pšenice puno osjetljivije. Ako je to slučaj, za očekivati je da ćemo u sljedećim sličnim godinama imati još jače zaraze. Treba napomenuti da su jakim napadom žute hrđe najprije bile zahvaćene županije uz sjevernu granicu Hrvatske, tako su npr. polja s osjetljivim sortama pšenice u Koprivničko-križevačkoj županiji već početkom travnja bila totalno zaražena, a u Zagrebačkoj su se prvi simptomi tek počeli javljati. Iz toga se može zaključiti da su izvori ovako jake infekcije najvjerojatnije bili negdje u susjednim zemljama, poput Mađarske. I u ostatku Europe je tijekom 2014. zabilježen neuo74


zaštita bilja bičajeno jak napad P. sriiformis. Štoviše, prema najnovijim izvješćima (GRRC), od 2011. godine, kad je prvi put registrirana nova tzv. „Warior“ rasa, ta se rasa proširila po većini zemalja EU. Prohladno vrijeme (do 15oC) s puno rose i vlage optimalno je za razvoj žute hrđe, a razdoblja suhog vremena s temperaturama iznad 20 oC zaustavljaju razvoj bolesti. Simptomi, u obliku žuto-narančastih pruga uzduž nervature lista, ispunjenih masom uredospora, javljaju se tjedan do dva nakon ostvarenja infekcije. Postoje otporne sorte pšenice na kojima se simptomi ili uopće ne javljaju ili se vide u obliku sitnih nekrotičnih pjega ili pruga (hipersenzitivna reakcija biljke). Suzbijanje žute hrđe na takvim sortama nije potrebno. Za razliku od njih, osjetljive sorte obavezno se mora zaštititi fungicidom i to najbolje odmah na početku pojave Uredosorusi prugasto poredani na listu bolesti. U toj fazi većina fungicida pšenice (Snimio Ž.Tomić) može dobro zaštititi pšenicu, najčešće se koriste kombinacije djelatnih tvari iz skupine triazola i strobilurina. U slučaju kada se žuta hrđa već jako raširila u usjevu (izbacio dio teksta) suzbijanje je vrlo problematično, tada se trebaju koristiti isključivo sistemične djelatne tvari (triazoli i njihove kombinacije). U godinama kad se tijekom zime ostvari zaraza pšenice žutom hrđom, a nakon toga uslijedi prohladno i vlažno proljeće, s puno oborina, za uspješno suzbijanje na osjetljivim sortama potrebno je obaviti dva ili više tretiranja fungicidom.

Pepelnica lagestremije - sve češći problem u uzgoju Pepelnica lagestremije Erysiphe australiana najznačajnija je bolest lagestremije. Pojavljuje se u proljeće ili početkom ljeta na listovima, granama i cvjetnim pupoljcima. Zaražene biljke prerano odbacuju listove, slabije cvatu, a kod vrlo jakih zaraza dolazi do potpunog zastoja u rastu. Veće štete očekuju se u rasadnicima na mladim biljkama dok na odraslim biljkama predstavlja prvenstveno estetski problem. Tijekom 2010. i 2011., pepelnica lagestremije zabilježena je u jakom intenzitetu na području Istarske (Rovinj, Umag), Šibensko kninske (Jadrija, 75


zaštita bilja Dubrava, Šibenik), Splitsko-dalmatinske (Split, Duilovo) i Zadarske županije (Turanj) čemu je vjerojatno pogodovalo sušno vrijeme s visokim dnevnim i niskim noćnim temperaturama. U svibnju 2014., zbog velikih promjena u vremenu (izmjena izrazito kišnih i suših razdoblja) bolest se ponovo pojavila u jakom intenzitetu u gore navedenim županijama.

Indijska ruža Lagestremija (Lagerstroemia indica) je listopadna cvjetno dekorativna vrsta koja predstavlja sve prisutniju stablašicu u brojnim vrtovima Hrvatske. Porijeklom je iz Indije, Kine i sjeverne Australije, a autohtona je i u tropskom području Amerike. U vrtnim rasadnicima može se naći pod nazivom „indijska ruža“ ili „kineski jorgovan“. Na rasprostranjenost lagestremije dobrim djelom utječe njena produljena cvatnja, dok prednost leži i u njenoj univerzalnoj primjeni. Moguće ju je uzgajati kao ulično stablo (drvoredi), u gredici grmlja, kao neformalnu živicu, kao pojedinačnu biljku (soliter) ili u vidu bonsaia (Brkljačić, 2007). Pepelnice su obligatni epifitni (ekto) paraziti koji imaju micelij, konidije i kleistotecije. Kleistoteciji su proizvod spolnog razmnožavanja i omogućuju preživljavanje gljiva pod različitim nepovoljnim vanjskim uvjetima ili u odsutnosti osjetljivog domaćina (Jurković i sur., 2010).

Simptomi Prvi simptomi se pojavljuju vrlo rano, sredinom travnja, u trenutku pojavljivanja prvih listova, ali ih je teško uočiti prije kraja svibnja, početka lipnja. Listovi, mladi izbojci i cvjetni pupoljci prekriveni su prevlakom bijele do sive boje koja predstavlja nakupinu micelija s konidioforima i konidijama. Nakupine se uglavnom stvaraju na licu lista i gornjoj strani biljnih organa koji su izloženi sunčevoj svjetlosti. Kod vrlo jakih zaraza biljni organi mogu biti u potpunosti prekriveni micelijem. Mlado i mekše tkivo biljke je osjetljivije na zarazu od starih i tvrđih biljnih dijelova. Zaraženi listovi uvijaju se i prerano otpadaju, izboji odumiru, cvjetovi abortiraju, a biljka zaostaje u rastu. Zaraze jačeg inten76


zaštita bilja

Pepeljasta prevlaka na listovima, izbojima i cvjetnim pupoljcima (snimila: Tatjana Masten Milek)

Zaraženi cvjetni pupoljci (snimila: Tatjana Masten Milek)

ziteta ostvariti će se na sjenovitim i vlažnim lokacijama, slabe prozračnosti i u gustom sklopu. Gljiva prezimljuje u dormantnim pupovima u obliku „spavajućeg“ micelija. U rano proljeće, prezimljeli micelij brzo se širi kroz mlade grane, peteljke lista, po površini lista i kroz čitavu biljku. U povoljnim uvjetima za razvoj gljive (topli i suhi dani, a hladnije noći) stvaraju se konidiofori i konidije koje se raznose vjetrom i ostvaruju sekundarne zaraze. Obzirom da patogen prezimljuje u spavajućim pupovima, ako se bolest ne suzbija na odgovarajući način, zaraza je iz godine u godinu sve jačeg intenziteta, te na kraju dovodi do potpunog propadanja cijele biljke.

Zaštita

Sadnja otpornih kultivara: prema literaturi navodi se veliki broj kultivara otpornih na pepelnicu kao što su „Catawba“, „Cherokee“, „Glendora White“, „Potomac“. Hibrid L.indica x fauriei glasi kao vrlo otporan na zarazu pepelnicom Sakupljanje i uništavanje zaraženih biljnih ostataka: na taj način se smanjuje inokulum i mogućnost ostvarivanja sekundarnih infekcija Sadnja biljaka na sunčanom i prozračnom mjestu Prihrana: preporuča se prihrana dušikom u nekoliko aplikacija smanjenom količinom, u zamjenu za 1 prihranu s većom količinom dušika Primjena fungicida: Primjena fungicida preporuča se samo u slučaju vrlo jake zaraze. U Hrvatskoj ne postoje registrirani fungicidi za suzbijanje pepelnice, na lagestremiji, ali postoje pripravci koji su registrirani na ukrasnom bilju za suzbijanje pepelnice kao što je azoksistrobin (Quadris), trifloksistrobin (Zato 50 WG) i sredstva na bazi sumpora. U svijetu se za zaštitu koriste pripravci na bazi azoksistrobina, miklobutanila, propikonazola. Prvu aplikaciju potrebno je obaviti na početku listanja ili kada se pojave prvi simptomi na listovima. Aplikacije je potrebno ponavljati svakih 7-14 dana sve do sredine ljeta kada su listovi stariji i više nisu toliko podložni zarazama. 77


stočarstvo

stočarstvo

Tov bikova Tov bikova u Hrvatskoj duge je tradicije, posebice proizvodnja mesa mlade junadi (baby beef). Prije četrdesetak godina Hrvatska je raspolagala s nešto više od milijun goveda, uglavnom simentalske pasmine, pogodne za tov tehnologijom u kojoj dominira intenzivna hranidba kukuruzom, silažom i zrnom. Ovakvom hranidbom postiže se izvrsna kvaliteta junećeg mesa, tražena na domaćem i inozemnom tržištu. Međutim, tov junadi može se temeljiti i na drugim krmivima, paši, sjenaži i drugim krmivima, uz nešto drugačiju dinamiku rasta i kvalitetu mesa.

Stabilna cijena mesa Tov junadi, posebice bikova zanimljiv je većem broju farmera, posebice radi prilično stabilne cijene junećeg mesa, potražnje za kvalitetnim mesom, te skromne (niske) cijene mlijeka. Na mliječnim farmama s dovoljno raspoloživih krmnih površina i kapaciteta smještaja nerijetko se može zateći junad u tovu. Tov bikova najčešći je oblik proizvodnje junećeg mesa. Rentabilnost tova ovisi o brojnim faktorima, genetske i negenetske naravi. Genetski profil bika u tovu, bilo da je čiste pasmine ili križanac, određuje brzinu rasta, završnu masu životinje, iskoristivost trupa i kvalitetu mesa. Tov bikova na farmi 79


stočarstvo Farmerima su na raspolaganju brojne pasmine i njihovi križanci, premda ne uvijek u potrebitom broju.

Nedostatak tovne teladi Naime, područje EU uključujući i Hrvatsku dugi niz godina nema dovoljno kvalitetne tovne teladi na vlastitom uzgojnom području, te ih uvozi iz drugih država. Negenetski faktori koji utječu na isplativost tova bikova su cijene (teladi, junadi, krmiva i drugog), troškovi izgradnje objekata, nabave opreme i rada, dnevni prirasti, pojava bolesti i drugo. Visini troškova ulaganja u proizvodnju i očekivanim prihodima treba prilagođavati tehnologiju i dužinu tova. Primjerice, uz visoku cijenu teladi koju uključujemo u tov opravdano je produžiti tov do većih završnih masa bikova. Također, niska cijena krmiva opravdava nešto duži tov, do veće starosti bikova i većih završnih masa. Tovilišta treba graditi funkcionalno i jednostavno, bez nepotrebnog investiranja u objekte i opremu. Junad u tovilištu trebaju biti izložena čim manjem stresu, zaštićena od nepotrebnog uznemiravanja, uz dovoljno krmiva i vode tijekom cijelog dana. Budući da je rad skup, na većim je tovilištima opravdana nabava prikolica za pripremu kompletnog obroka, te strojeva za izgnojavanje. U Hrvatskoj treba tražiti prigodu za uspješan tov i manje poznate tehnologije tova, primjerice ekstenzivni ili pašni tov u područjima bogatijim pašnjacima. Takvo meso je osobito i bogatijeg okusa. Ekološka proizvodnja goveđeg mesa prigoda je za dio farmera, no iziskuje pridržavanje strogih načela ekološke proizvodnje. Tov volova (kastrata) također je jedna od mogućnosti proizvodnje kvalitetne govedine. Tov bikova u Hrvatskoj duge je tradicije i dobre perspektive, te uz nadogradnju znanja i iskustva treba iskoristiti raspoložive krmne i Tovilište druge resurse. 80


stočarstvo

Zimsko držanje goveda u štali Način držanja goveda, mliječnih i tovnih, u značajnoj mjeri utječe na proizvodnju, zdravlje, plodnost i druge važne odlike. U dobrim uvjetima držanja, smještaja i hranidbe, mliječne krave proizvode više kvalitetnijeg mlijeka, redovitije ostaju steone, rjeđe pobolijevaju, te daju vitalniju telad. Tovna goveda u dobrim uvjetima držanja imaju bolje dnevne priraste, kvalitetnije meso, te također rjeđe obolijevaju. Junice u dobrim uvjetima držanja boljeg su zdravlja i plodnosti, te pripremljenije ulaze u prvu laktaciju. Telad je posebno osjetljiva na loše uvjete držanja koji katkada mogu dovesti i do njihova uginuća.

Uvjeti držanja u stajama Kada promišljamo o držanju goveda, treba promišljati i tome imaju li dovoljno prostora, da li im je povoljna temperatura, vlažnost zraka i ventilacija, imaju li dovoljno svjetla. Često su staje, posebice zimi zagušljive, s većim sadržajem amonijaka i sumporovodika u zraku, te s premalo svjetla. U takvim slučajevima staje treba češće prozračivati, čistiti i održavati im higijenu. Držanje goveda u staji tijekom zime svakako donosi određene promjene koje osjećaju i goveda. U uvjetima

Iskustva ukazuju da goveda dobro podnose temperature niže i od -10 °C, no pri tom trebaju biti zaštićena od propuha, vjetra ili prevelike vlažnosti zraka.

81


stočarstvo dobrog smještaja i hranidbe, goveda neznatno osjećaju nevolje zimskog okruženja. Kada farmeri uoče manjkavosti smještaja, propituju se na koji bi način mogli poboljšati uvjete držanja u stajama, posebice ako je to izvedivo bez značajnih ulaganja. Prve znakove lošeg načina držanja tijekom zime farmer zapaža na samim govedima, njihovom izgledu (lošem stanju i kondiciji), padu visine proizvodnje, uznemirenosti ili drugim znakovima. U pogledu držanja goveda, svakako treba znati da goveda puno bolje podnose niže od viših stajskih temperatura, te da temperature i nešto niže od 0 °C ne dovode do većih problema. Goveda treba tijekom jeseni postupno privikavati na dolazeće niže zimske temperature, kako bi postupno dobila nešto deblji dlačni pokrivač koji će ih štiti od niskih temperatura. Nije poželjno goveda nenaviknuta na niske temperature (smještena uglavnom u toplim stajama) zimi, pri niskim temperaturama duže ostavljati vani, bez skloništa. Goveda se u tako kratkom vremenu ne mogu dobro prilagoditi novonastaloj situaciji, te doživljavaju određeni stres koji rezultira nižom proizvodnjom ili drugim problemima. No, za vrijeme povoljnijih zimskih temperatura, odnosno ljepših zimskih sunčanih dana, svakako je povoljno da goveda borave na ispustu. Njihovo kretanje i boravak na suncu povoljno djeluje na njihovo ukupno stanje. Stoga, držanje goveda zimi, ako su staje prozračne i osvjetljene, ne predstavlja govedima nikakav problem, već naprotiv, ugodnije se osjećaju nego za vrućih ljetnih dana. Ako im se osigura malo kretanja u ispustu, time će biti zadovoljnija i zdravija.

Proizvodnja janjećeg mesa Specijalizirana proizvodnja janjećeg mesa u današnje vrijeme temelji se na tipičnim mesnim pasminama ovaca. Najznačajnije pasmine u toj proizvodnji su suffolk, hampshire, texel, merinolandschaf i dr. Danas se proizvodnji janjećeg mesa pristupa sustavno i organizirano, uz primjenu različitih tehnologija, od pašnog tova do intenzivnog tova janjadi u tovilištu. Proizvodnja se uglavnom temelji na izrazito mesnim pasminama naglašenih mogućnosti pojave estrusa te pripusta i janjenja tijekom cijele godine, dobre plodnosti i iskoristivosti krmiva (osobito paše), brzog prirasta janjadi, visokog randmana, te mesa izvrsne kakvoće. Ovčarstvo je, za razliku od drugih stočarskih grana, vrlo specifično, budući da je u svakoj državi ili regiji poželjan određen tip trupa specifične mase, ovisno o proizvodnim osobitostima pojedinog područja. U sjevernoj Europi uzgajaju se mnoge pasmine ovaca selekcionirane na odlike trupa i dobro razvijenu mu82


stočarstvo skulaturu (mesni tipovi), dok mliječne i masnorepe pasmine ovaca dominiraju u uzgoju na područjima južne Europe, te u Aziji i Africi. Janjad pasmina mesnog tipa uglavnom se tovi do 20 i više kilograma klaoničke mase trupa, dok za lagane trupove (<10 kg) postoje zasebna tržišta u nekim Sredozemnim zemljama, osobito u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj i na jugu Francuske, te u Hrvatskoj (paška janjetina). Iz navedenog proizlazi da uzgojno područje i tehnologija uzgoja pojedinih, a osobito izvornih pasmina ovaca, uvjetuju masu trupa i dob janjadi pri klanju. Prosječna klaonička masa ovčjeg trupa u svijetu je 15 kg, dok postoje velike razlike u klaoničkoj masi koja varira od 6 do 9 kg u Bangladešu, Peruu i Italiji, te od 27 do 30 kg u Egiptu, Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoj Americi i Japanu. Razlike u masi janjećeg trupa mogu biti podjednako izražene na samo jednom kontinentu, kao npr. u Europi. Tako su u zemljama južnog Sredozemlja poželjni trupovi manje prosječne mase- Portugal 8 kg, Italija 9 kg, Španjolska 11 kg, dok su u zemljama središnje i sjeverne Europe uobičajeni veći trupovi: Danska 25 kg, Nizozemska 23 kg, Irska 21 kg. Janjeće meso

Važan uzgoj autohtonih pasmina

Ovce na otoku Braču

Janjeće meso, odnosno janjetina, neizostavna je sastavnica kulinarske tradicije stanovništva u Sredozemnom području pa tako i u Hrvatskoj. U zemljama europskog Sredozemlja proizvodnja janjetine je tradicionalna poljoprivredna djelatnost koju obilježava uska povezanost s lokalnim okolišem i običajima. 83


stočarstvo Brojne lokalne ili izvorne (autohtone) pasmine ovaca su osnova proizvodnje janjetine tog podneblja i zbog toga su iznimno značajne za ostvarivanje prihoda tamošnjeg ruralnog stanovništva. U svijetu se proizvodnja ovčjeg mesa temelji na mesnim i mesno-vunskim pasminama dok se na području Sredozemlja glavnina dohotka u ovčarstvu ostvaruje proizvodnjom mlijeka, a meso (janjetina) je drugi važan proizvod. Sustavi uzgoja ovaca u nas kao i u Europi prilično se razlikuju, a uvjetovani su specifičnim okolišnim uvjetima i tradicijom koja određuje izbor pasmine, način držanja, hranidbu, razinu intenzifikacije proizvodnje, živu masu janjadi pri klanju, i konačno, zahtjeve tržišta. Kao i u većini europskih zemalja, u Hrvatskoj se ovce također uzgajaju uglavnom radi proizvodnje mesa, ponajviše janjetine, dok se za proizvodnju mlijeka koristi oko 10-12% ukupne populacije ovaca, odnosno između 60.000 i 70.000 ovaca.

Proizvodnja u Hrvatskoj Proizvodnja janjetine u Hrvatskoj uglavnom je sezonska, tj. ovisi o godišnjem dobu, odnosno o porastu vegetacije (90% hranidbenih potreba ovce zadovoljavaju na prirodnim pašnjacima). Sukladno tome, sezona janjenja i uzgoj janjadi također su usklađeni s porastom vegetacije, kao i u većini zemalja Sredozemlja. Najviše janjećeg mesa u Hrvatskoj proizvodi se uglavnom u mediteranskim i gorskim predjelima, gdje ovce najveći dio godine borave i pasu na prirodnim pašnjacima, uz rijetko ili čak nikakvo prihranjivanje krepkim krmivima. Pritom se navedena djelatnost pretežno temelji na izvornim (autohtonim) pasminama koje se uglavnom uzgajaju na ekstenzivan način, uz minimalne proizvodne troškove. Iako su to pasmine kombiniranih svojstava, glavni cilj uzgoja im je proizvodnja janjetine. Zahvaljujući svojoj proizvodnoj namjeni i brojnosti, izvorne pasmine dominiraju u ukupnoj hrvatskoj proizvodnji janjetine u usporedbi s inozemnim pasminama kombiniranog i mesnog tipa. Prema Godišnjem izvješću Hrvatske poljoprivredne agencije za 2013. godinu, u Hrvatskoj se uzgaja oko 630.000 rasplodnih ovaca, od kojih su oko 80% izvorne pasmine. Od 9 hrvatskih izvornih pasmina najbrojnija je dalmatinska pramenka s oko 280.000 grla, zatim je po brojnoIstarska ovca sti slijede lička pramenka i 84


stočarstvo paška ovca s po 30.000 grla, dok preostali dio ove populacije čine krčka ovca, creska ovca, rapska ovca, cigaja, istarska ovca i dubrovačka ovca – ruda, jedina naša ugrožena pasmina. U populaciji inozemnih pasmina najbrojnija je travnička pramenka, zatim slijede merinolandschaf, romanovska ovca, solčavsko-jezerska ovca, istočnofrizijska ovca, suffolk i ille de france s najmanjim brojem grla.

Janjeći trupovi Raznolikost janjećih trupova na tržištu rezultat je kombinacije pasmina i sustava uzgoja, odnosno međuodnosa ovaca i okolišnih uvjeta. Oblik u kojem trup dolazi na tržište uglavnom je određen živom masom janjadi pri klanju. Trupovi teže janjadi (35-50 kg žive vage) na tržište dolaze uvijek bez glave i organa prsne i trbušne šupljine. U nekim zemljama janjeći trup dolazi na tržište s glavom, bubrezima, srcem, jetrom, plućima i potrbušnicom, a u drugima bez navedenih dijelova. Međutim, glava je gotovo uvijek sastavni dio trupa sisajuće (10-15 kg tjelesne mase) i lagane (18-24 kg tjelesne mase) janjadi, a ponekad u masu takvih trupova ulaze i neki organi prsne (pluća sa srcem) i trbušne šupljine (jetra, slezena). Na hrvatskom tržištu janjeće meso uglavnom se prodaje u obliku cijelog trupa (za ražanj) različite mase. Tako na otoku Pagu kolju vrlo mladu (od 28 do 40 dana) i laganu janjad-dojenčad (od 7 do 15 kg). Glavni razlog klanja ovako mlade i lagane janjadi („sa sise“) je raniji početak mužnje i iskorištavanje vrha laktacije za proizvodnju mlijeka koje se prerađuje u poznati paški sir. Naime, laktacija ovaca na otoku Pagu najčešće traje do polovice lipnja kada nastupa sušno razdoblje i paša je sve oskudnija. Uz to, tada počinje i turistička sezona uz koju su brojni ovčari posredno ili neposredno vezani. Zbog toga se pripust ovaca obavlja ranije (tijekom srpnja), kako bi se ovce janjile već u prosincu, te što bolje iskoristile proljetnu pašu za proizvodnju većih količina mlijeka (sira). U Istri, gdje se kao i na Pagu, glavni dio prihoda u ovčarstvu ostvaruje proizvodnjom i preradom mlijeka, janjad ostaje na sisi nešto dulje, te ih kolju pri gotovo dvostruko većoj tjelesnoj masi. Janjad dalmatinske pramenke pri klanju je znatno starija i teža od janjadi paške ovce, ali mlađa i laganija od rapske i ličke janjadi. Kao što je navedeno, temeljni razlog različitih tjelesnih masa i dobi janjadi pri klanju proizlazi iz proizvodne namjene ovaca na određenom području. Za razliku od otoka Paga i Istre, na otocima Cresu, Krku, Rabu i Braču, ovce se uzgajaju ponajviše za proizvodnju mlade janjetine, tj. janjećeg trupa za ražanj, klaoničke mase od 8 do 12 kg. Slično je i u drugim hrvatskim priobalnim krškim područjima gdje se ovce uzgajaju za proizvodnju mesa. Janjad ličke pramenke pri klanju je pak starija i teža od prethodno navedene janjadi. Naime, veličina tjelesnog okvira ličke pramenke i bogata ljetna ispaša glavni 85


stočarstvo su čimbenici koji određuju tjelesnu masu janjadi pri klanju na području Like i Gorskog Kotara.

Klaonička masa Klaonička masa trupa sisajuće janjadi s glavom, jestivim iznutricama i bubrežnim lojem, a bez kože i donjih dijelova nogu u rasponu je od 5 do 9 kg. Randman navedene janjadi je u rasponu od 56 do 60%. U nas, ovoj kategoriji pripada paška i manjim dijelom istarska janjetina. Trupovi ove kategorije su mali i slabo razvijenog mišićja, blijedoružičaste boje. Klaonička masa trupa mlade janjadi s glavom, bubrezima i bubrežnim lojem, a bez jestivih iznutrica (jetra, pluća, srce) je u rasponu od 10 do 15 kg. Randman takve janjadi je nešto niži nego u sisajuće janjadi, a najčešće je u rasponu od 50 do 56%. U odnosu na sisajuću janjad, ova kategorija je krupnija te ima razvijenije mišićje svijetloružičaste boje. Najviše janjadi zaklane u Hrvatskoj, bez obzira radi li se o janjetini dobivenoj od izvornih ili uvezenih pasmina, ili pak o živoj uvezenoj janjadi pa zaklanoj u našim klaonicama pripada upravo ovoj skupini. Iz navedenog je razumljivo da se glavnina proizvodnje janjetine u nas tradicionalno zasniva na klanju lagane janjadi (20-25 kg žive vage) u dobi od 90 do 120 dana. Prethodno spomenuta dob i tjelesna masa životinja, pri klanju rezultiraju klaonički obrađenim trupovima teškim od 10 do 13 kg kakvi su najtraženiji na hrvatskom tržištu, jer se uglavnom pripremaju pečeni na ražnju. Na europskom tržištu janjećeg mesa u ponudi je cijeli asortiman janjećih trupova s obzirom na masu i izgled. Tako u zemljama južne Europe potrošači preferiraju janjetinu dobivenu klanjem mlađe janjadi manje tjelesne mase, budući da je mekanija od mesa dobivenog klanjem starije i teže janjadi. Sukladno tome, kvalitativna svojstva janjećeg mesa iz zemalja sjeverne Europe znatno su različita u usporedbi s istim svojstvima janjetine proizvedene na području Sredozemlja. U Sredozemlju kolju mlađu i lakšu janjad čije je meso svijetlo ružičaste boje i s manje masnoće u odnosu na meso iz sjevernoeuropskih zemalja koje se dobiva klanjem starije i teže janjadi, te je masnije i izraženijeg mirisa. Jedan od zastupljenijih sustava ovčarenja u zemljama Sredozemlja podrazumijeva klanje janjadi mliječnih pasmina u dobi od 25 do 45 dana (kao i u nas na Pagu), vrlo male tjelesne mase, od ≈10 do 11 kg. Meso sisajuće janjadi najviše je traženo u određenim dobima godine (Božić, Uskrs) kad na tržištu postiže najviše cijene, što znači da je ponuda takvog mesa na tržištu sezonskog karaktera. Osim trupova sisajuće i lagane janjadi, na južnoeuropskom su tržištu s manjim udjelom prisutni trupovi mase 13-15 kg dobiveni klanjem mlade utovljene janjadi (tjelesne mase 25-30 kg) u dobi od 90 do 100 dana. Janjad namijenjena proizvodnji takvih trupova potječe od križanaca lokalnih pasmina ovaca s ovnovima mesnog tipa, a drži se isključivo 86


stočarstvo u zatvorenom i uz sisanje mlijeka dodatno se prihranjuje krepkim krmivima i sijenom. Osim prethodno navedenih varijanti trupa koji se mogu naći na Sredozemnom tržištu, u nekim zemljama južne Europe prodaju se i trupovi koji više nalikuju onima s područja središnje i sjeverne Europe. To su trupovi teške utovljene janjadi dobivene križanjem lokalnih pasmina ovaca s inozemnim ovnovima mesnog tipa. Tehnologija uzgoja ovakve janjadi podrazumijeva tov krepkim krmivima do tjelesne mase od 30 do 40 kg. Dob janjadi pri klanju je od 4 do 5 mjeseci, a masa klaonički obrađenog trupa u prosjeku je 18 kg. S obzirom na lokalitet uzgoja ovaca i tjelesnu masu janjadi pri klanju, u Europi postoji više različitih tipova/varijanti janjećeg trupa, koji stoga nose i specifičan naziv. Tako je u središnjim i sjevernim područjima glavni proizvod teško janje (trup >13 kg), koje se naziva mutton (UK), mouton (Francuska), ovino mayor (Španjolska) i agnello pesante (Italija). U navedenim zemljama kolju i lakšu janjad (trup 7-13 kg) i naravno pod drugim nazivom- agneau (Francuska), cordero (Španjolska) te agnello leggero (Italija). I trupovi dobiveni od sisajuće janjadi u mediteranskom području (do 7 kg) prepoznatljivih su naziva: agneau de lait (Francuska), agnelet (područje Baskije), lechal (Španjolska) i agnello da latte (Italija).

Sustavi napajanja za svinje Svinje, kao i sva živa bića, za život trebaju svježu, čistu, higijenski ispravnu, te uvijek dostupnu vodu. Za napajanje svinja od najmlađe dobi koristimo različite vrste pojilica, a njihov utjecaj na proizvodne rezultate se često zanemaruje. Iako je očita činjenica da je voda nužno hranjivo za sva živa bića, njena važnost u proizvodnji se često zaboravlja. Kakvoća vode koju svinje piju je ključna za postizanje odgovarajućih proizvodnih rezultata. Bilo kakva kontaminacija vode dovodi do širenja zaraznih bolesti, koje mogu dovesti do šteta različitog opsega, od smanjenja prirasta do gubitka svih životinja u uzgoju. Međutim, ako je kakvoća vode zadovoljavajuća, svinje moraju imati na raspolaganju dovoljne količine vode kako bi postigle odgovarajuće proizvodne rezultate. Broj pojilica za određenu skupinu svinja, njihov razmještaj te protok vode su ključni čimbenici koje itekako treba uzeti u obzir. Postoje različiti tipovi pojilica koje koristimo za napajanje svinja. Najčešće se koriste tzv. nipl pojilice, pojilice u obliku posude te pojilice u obliku korita. Prikladnost svakog pojedinog tipa pojilice ovisi o proizvodnom sustavu u kojem držimo svinje te o dobi svinja. Ključni element u izboru odgovarajućeg tipa 87


stočarstvo pojilice postaje smanjenje prolijevanja vode, što je osobito bitno sa stanovišta ekološke proizvodnje. Pretjerano prolijevanje vode u objektu dovodi do veće ukupne potrošnje vode, stvaranja većih količina gnojovke, a i veće potrošnje električne energije koja se koristi za rad pumpi koje premještaju gnojovku iz objekta u lagune. Opskrba svinja vodom mora biti izvedena tako da životinje imaju jednostavan i stalan pristup vodi.

Suvremeni sustav napajanja za svinje

Pojilice moraju biti pravilno postavljene u odgovarajućem broju s obzirom na broju svinja u objektu. Ako je postavljeno premalo pojilica, manje dominantne životinje imaju manju mogućnost dobiti dovoljne količine vode. Proizvođači i stručnjaci koji se bave hranidbom svinja preporučuju najčešće jednu nipl pojilicu (ili pojilicu u obliku posude) na 10 svinja, ako se svinje hrane suhom hranom (koncentratom). Ako se primjenjuje vlažna ili mokra hranidba, moguće je smanjiti broj pojilica (do odnosa 1 pojilica : 20-25 svinja). Pojilice moraju također biti ravnomjerno razmještene po objektu kako bi se mogle optimalno koristiti. Individualno držane životinje moraju imati svoju vlastitu pojilicu unutar boksa, s tim da je moguće iz jedne dovodne cijevi imati nekoliko nipl pojilica za nekoliko boksova čime se smanjuju troškovi ugradnje.

Kada kreće napajanje? Napajanje svinja počinje već u vrijeme laktacije u dobi od dva tjedna. U to vrijeme prasadi treba osigurati u boksu za prasenje bilo nipl pojilicu ili poji88


stočarstvo licu u obliku posude. Prilikom odbića prasadi i premještaja u boksove za uzgoj, iako u boksovima postoje ugrađene nipl pojilice, prasadi u prvih nekoliko dana treba osigurati alternativan izvor vode kako bi što uspješnije prošla kroz to vrlo stresno razdoblje zbog odvajanja od majke i promjene sredine. Nipl pojilice u uzgajalištu mogu prouzročiti i ozljede prasadi, stoga je nužno promatrati ponašanje životinja i po potrebi postaviti instalacije za zaštitu. Odgovarajuća brzina protoka vode je nužna kako svinje ne bi provodile previše vremena za vrijeme napajanja i time stvarale gužvu na pojilicama. Potrebe na količini i protoku vode za svinje različitih kategorija Proizvodna faza

Tjelesna masa, kg

Količina vode, litara/svinji/dan

Protok vode, litara/minuti

Sisajuća prasad

<9

0,7 – 1,0

0,4 – 0,5

Odbita prasad

< 29

1,0 – 3,0

0,5 – 0,7

< 50

3,0 – 6,0

0,6 – 1,0

50 – 80

5,0 – 8,5

0,8 – 1,2

80 – 120

8,5 – 11,0

1,5 – 1,8

Nazimice

8,0 – 12,0

1,5 – 1,8

Suprasne krmače

10,0 – 15,0

1,5 – 1,8

Dojne krmače

15,0 + 1,5 po prasetu

2,5 – 3,0

Tovljenici

Smanjeni protok vode može smanjiti unos vode u organizam što dovodi do pojave da životinje nisu dovoljno napojene, te postaju nervozne. Najveće potrebe za vodom imaju krmače, osobito u vrijeme laktacije, što zahtijeva brži protok vode i sustave s većim pritiskom. Međutim, treba biti oprezan, jer u slučaju previsokog protoka vode može doći do pretjeranog prolijevanja vode i prevelike vlage u boksu. Da bi svinje mogle optimalno koristiti vodu iz nipl pojilica, pojilice moraju biti postavljene na odgovarajuću visinu. Svinje prilikom napajanja glavu podižu pod kutem od 45 stupnjeva, tako da voda nesmetano ulazi u usta, što znači da bi nipl pojilice trebale biti postavljene 5 do 10 cm više u odnosu na visinu svinja. Postoje različiti sustavi koji osiguravaju optimalnu visinu pojilica. Najbolje su pomične instalacije koje podižu visinu pojilica kako svinje rastu. Postoje modeli koji imaju dvije pojilice na različitim visinama na jednom mjestu za napajanje, a najjednostavniji način je da se pojilice postave na srednju visinu, tako da mlađe svinje mogu dohvatiti nipl pojilicu, a starije opet ne prolijevaju previše vodu. 89


stočarstvo

Koze iz Bukovice Današnji čovjek ostaje zapanjen kad u zabiti kamenjara naiđe na raštrkane i napuštene skupine malih kamenih kuća, a napose kad odjednom daleko od tih kuća, naiđe na dio kamenjara ograđen suhozidom, a iza suhozida nije obradiva površina već drveće. Stari su stočari širom Bukovice, ograđivali određene površine na kojima je raslo drveće, s tih površina sakupljalo se suho lišće-sušanj i grančice za prehranu u najhladnijim zimskim mjesecima.

„Žegarski sustav držanja koza“ Znakovit način držanja koza na prostorima Bukovice registriran je kod FAO-a i Instituta CAPRA-Bruxelles kao „Žegarski sustav držanja koza“ u kojem jasno stoji – u svakom slučaju aspekt područja u kojem se uzgajaju; drže koze na žegarski ili blizak način, te izgledaju mnogo bolje nego li susjedne kraške goleti. Jasno stoji zapisano da su o broju i veličini gore opisanih, ograđenih površina, te o balansu broja koza i ovaca odlučivale starješine sela. Dokazano je da je koza samo intermedijarni stadij u procesu degradacije između destruktivne akcije čovjeka s jedne strane i prekomjerne ispaše ovaca kao glavnog uzročnika erozije tla s druge strane. Uzroke degradacije mediterana treba tražiti u ekstenzivnoj privredi u cijelosti, a ne u ispaši jedne životinje, tj. koze. Poznato je da koza brsti i odgriza grančice s drveća čak do dva metra visine, čime omogućuje čovjeku lakši pristup sjeći drva u svekolike svrhe, koza doduše odgriza samo vrhove trava, što jasno ukazuje da drveće i trava ostaju dobro ukorijenjeni, a korijenje je izravna i jedina prirodna podrška stabilnosti gornjih slojeva tla. Tijekom stoljeća stanovnici zaleđa našeg dijela Mediterana prepoznali su multifunkcionalnost točno određenog tipa koza. Posebnost i osebujnost tih koza zapazio je francuski putopisac, promatrač i zoolog-crtač Joseph Crespin. Objavio je 1906. godine u svjetskim stručnim časopisima veličanstveni crtež tih koza. Razgovarao je sa stočarima dalmatinskog zaleđa o porijeklu i nazivu tih koza. Stočari su dali objašnjenje da ta koza oduvijek postoji na našim prostorima, no naziv pasmine nije uspio saznati. Kao što je u uljuđenom običaju, nazvao je tu kozu prema zemljopisnom porijeklu ili točnije po mjestu nalaska – Bukovica. Dosta godina kasnije izašla je i knjiga autorice Valerie Porter, „Koze svijeta“. U tom izdanju svjetski priznate stručne knjige s područja caprinokulture objavljen je točan opis i zemljopisno porijeklo hrvatske autohtone koze pasmine bukovica. Stručni rad Joseph-a Crespin-a i Valerie Porter priznaju sve svjetske značajne znanstvene ustanove i njihovi suradnici. Svjetski gledano, mora nas 90


stočarstvo se dojmiti tragikomedija koze Bukovica. Svijet ju je više no precizno odredio kao autohtonu hrvatsku rasu, no mi je zakonom 1954. uništavamo, a u Lijepoj našoj, bezobzirno i neodgovorno preimenujemo nekoliko puta.

Posebna regionalna pasmina Koza bukovica nije šarena koza, već je dvobojna crno- Koze iz Bukovice bijela koza, nije hrvatska, jer nije koza Slavonije, Hrvatskog Zagorja, Like, Istre, ili Primorja, već je posebna regionalna pasmina koza, koja se prema svjetski uobičajenim normama mora njegovati i držati in situ, što znači u kraju izvornog porijekla, u zaleđu Dalmacije. Potpunu odgovornost za budućnost koze Bukovice moraju preuzeti regionalne udruge malih preživača, kao što je to uostalom zakonom i propisima jasno određeno u svim zemljama članicama EU, koja financijski posebno potiče biološku različitost, odnosno osnivanje sve većeg broja tzv. arhivskih gospodarstva (njem. Arche-Hof), na kojima se drže najmanje 3 pasmine starih domaćih životinja. Na Vlašiću je 1987. g. objavljen izvanredan rad autora prof.dr.sc. S. Jančića, prof.dr.sc. S. Miletića i N. Antunca, dipl.ing.agr., iz kojeg se može nedvojbeno zaključiti da je uzgoj visokomliječnih pasmina koza moguć samo uz osiguranje optimalnih uvjeta hranidbe i njege. U protivnom njihova proizvodnja mlijeka ne dostiže razinu proizvodnje mlijeka bukovica koze. Prosječna dnevna mliječnost bukovica koze bila je veća (1,197 litara), nego kod križanki u tipu sanske koze (1,054 litara) i alpina koza (1,012 litara) držanih u istim skromnim i teškim uvjetima ishrane i njege. Utvrđena su znatna odstupanja u sastavu mlijeka bukovica, križanaca i alpina. Uz pomoć austrijskih i švicarskih institucija, te inozemnih i naših volontera, nedvojbeno je utvrđen genetski profil koze bukovice. Bukovica je po vanjskom izgledu (fenotipu) dosta slična Pfauen kozi. Molekularno-genetsko istraživanje ukazalo je na neka zajednička hvatišta Pfauen i bukovica koze, no genetski profili jasno ukazuju na dvije samosvojne pasmine. Također je nedvojbeno utvrđeno da su križanci s tzv. alpinama, sve koze koje su pri uzimanju uzoraka imale djelomično različite nijanse smeđe boje kostrijetidlake na nekim dijelovima tijela. Na prostorima zaleđa Dalmacije postoji raznolikost križanih koza, nekontrolirano su se obavljala međusobna parenja, što je rezultiralo neujednačenim potomstvom, koje je dobilo prpošan i zvonak naziv „Hrvatska šarena koza“. 91


veterinarstv o veterinarstvo

Značaj i način pregleda vimena krava Mlijeko je prijeko potrebna namirnica u ljudskoj prehrani, jer sadrži velik broj tvari potrebnih ljudskom organizmu i jedina je namirnica životinjskog porijekla koja je svojim sastavom i odlikama pogodna za izravnu potrošnju u prirodnom i neprerađenom obliku, no pri tome mora biti higijenski i po sastavu besprijekorna. Mlijeko iz bolesnog vimena štetno je za zdravlje ljudi, jer sadrži patogene mikroorganizme ili njihove toksine, a često sadrži antibiotike čije je prisutnost posljedica nekontroliranog postupanja prilikom liječenja. Osim toga, različite bolesti vimena, prije svega upale, ne samo da utječu na kakvoću mlijeka nego nanose velike štete farmama mliječnih krava. Pravilna ocjena građe i položaja vimena pri kupnji krave od presudna je značaja, jer će samo životinja s pravilno građenim i položenim vimenom moći pravilno i proizvoditi. Bolesna stanja mliječne žlijezde za posljedicu imaju promjenu izgleda, položaja, veličine i građe ove žlijezde. Kako je vlasnik u stalnom dodiru sa svojim životinjama, prvi će i primijetiti promjene u mliječnosti, kvaliteti mlijeka i ponašanju životinje. Od velike je važnosti dobra educiranost vlasnika o građi i izgledu mliječne žlijezde, kako bi na vrijeme prepoznao bolest i pokrenuo liječenje.

Značaj pregleda mliječne žlijezde Znanstveni izvještaji iz različitih zemalja pokazuju kako je učestalost mastitisa velika u svim stadima mliječnih krava: oko 20% u Norveškoj, 26% Nizozemskoj, 42 do 55% Engleskoj i Walesu, te 40% do 50% u Danskoj. No, pri ocjeni spomenutih podataka treba uzeti razlike u definiciji mastitisa temeljem koje su postavljane dijagnoze, jer svaki mastitis započinje kao supklinički (infekcija bez znakova ili s teško vidljivim znacima) i samo će dio tih mastitisa 93


veterinarstvo prerasti u kliničke (s vidljivim znacima). Neki izračuni pokazuju kako ukupni troškovi uslijed mastitisa u SAD-u iznose oko 1.8 milijardi dolara, odnosno oko 200 $ po kravi, dok izvještaji iz drugih dijelova svijeta govore o troškovima između 61 € i 97 € po kravi, ovisno o zemlji iz koje dolaze. Troškovi uslijed pojave mastitisa trošak

iznos $

smanjena proizvodnja mlijeka

110

odbačeno mlijeko

20

troškovi napajanja teladi zamjenicom

16

štete uslijed uginuća i izlučenja

15

smanjena otkupna cijena mlijeka

10

lijekovi

8

ponovljeni slučajevi mastitisa

5

veterinarski troškovi

4

dodatan rad i briga

2

Ukupno

200

Na bolest mliječne žlijezde moguće je posumnjati kada naglo padne količina proizvedenog mlijeka. U cilju postavljanja sigurnije sumnje potrebno je provjeriti opće stanje životinje, a prvenstveno apetit, tjelesnu temperaturu i ponašanje. Upalna stanja mliječne žlijezde gotovo će redovito rezultirati porastom tjelesne temperature i padom apetita, a uslijed boli mijenja se način kretanja i držanja tijela bolesne životinje. Ako je rektalna temperatura viša od 39,5°C, apetit je smanjen ili prestao, a životinja se drugačije kreće (šepa, stoji raširenih stražnjih nogu i sl.), pristupa se kliničkoj pretrazi i pregledu vimena, kako bi se potvrdila sumnja na bolest.

Osnovna pretraga vimena Osnovnu pretragu vimena lako može izvršiti svaki stočar, ako je pažljiv i obazriv, a nalaz će poslužiti veterinaru kako bi se lakše ravnao oko rasporeda dolaska i početka liječenja. Pri pretrazi vimena treba voditi računa o fazi laktacije, jer nije svejedno da li je životinja u suhostaju ili naponu laktacije, a vime se promatra s obje strane tijela i straga. Pri tome se promatra boja kože vimena, oblik i veličina vimena, vezanost vimena s tijelom, eventualna prisutnost i veličina pasisa, veličina i oblik sisa, simetričnost desne i lijeve strane vimena, međusobni odnos četvrti, te izgled vrha sise i položaj sisnog otvora. 94


veterinarstvo

Zdravo vime Koža zdravog vimena je svijetlo ružičasta i ujednačene boje po cijeloj površini. Prisutnost crvene boje upućuje na moguću upalu četvrti, a ako je taj dio topliji od okoline, sumnja je dodatno potvrđena. Prisutnost plavkaste boje upućuje na tešku poremetnju cirkulacije, te će koža toga dijela često biti i hladnija od okoline. Ove promjene također upućuju na upalu vimena i loš su znak, najčešće gangrenozne upale, odnosno upale koja traje nešto dulje. Temperiranost vimena utvrđuje se prislanjanjem nadlanice na kožu vimena na više mjesta, a vime bi pri tome trebalo jednolično toplo na cijeloj svojoj površini - svaka promjena temperiranosti upućuje na poremećaje cirkulacije i bolesno stanje. Koža vimena je nježna i osjetljiva, te pri njenom pregledu treba biti obazriv. Koža zdravog vimena može se odignuti od podloge (potkožje) u kožni nabor. Ako to nije moguće, vjerojatno se radi o nakupljanju tekućine u potkožju (edem vimena), a što je posljedica upale (ako krava nije svježe oteljena, te je u pitanju post porođajni edem vimena). Važno je napomenuti kako bi koža vimena i sisa trebala u svakom trenutku biti čista, a nakupljeni izmet, mokraća i druga prljavština predstavlja izvor patogenih mikroorganizama i povećava izglede za infekciju i upalu vimena. Također, održavana i čista oprema za mužnju i prostor izmuzišta pomaže u držanju ove bolesti na prihvatljivim razinama.

Od velike je važnosti dobra educiranost vlasnika o građi i izgledu mliječne žlijezde, kako bi na vrijeme prepoznao bolest i pokrenuo liječenje

(A)simetričnost vimena Pravilno građeno vime je simetrično bez obzira s koje ga strane promatramo. Nesimetričnost može biti posljedica loše anatomske građe vimena, ali i bolesnih stanja. Ako je povećana samo jedna četvrt vimena, gotovo je sigurno kako se radi 95


veterinarstvo o bolesnom procesu. No, treba voditi računa kako povećanje četvrti vimena može biti posljedica trenutne upale, ali i upale koju je krava preboljela prije više godina. Stare upale koje nisu liječene, liječene su nepravilno ili je upalu uzrokovao posebice otporan uzročnik, mogu dovesti do trajnog povećanja četvrti, što mijenja ukupni izgled i simetričnost vimena. Pri tome je i proizvodnja mlijeka promijenjene četvrti smanjena, katkada i potpuno prestala. No, dobra je strana da zasušenje jedne četvrti ne predstavlja posebno značajan gubitak mliječnosti i proizvodnja mlijeka s takvom životinjom može biti rentabilna, budući da se smatra kako je proizvodnja mlijeka kod zasušenja jedne četvrti smanjena oko 10%. Navedeno se pripisuje činjenici kako u slučaju zasušenja jedne četvrti, ulogu proizvodnje mlijeka većim dijelom preuzimaju četvrti čija je funkcija očuvana. Koža sisa mora biti glatka, ružičasta i bez ozljeda. Sise se pipaju između kažiprsta i palca tako da se nježno obuhvate i rotiraju, svaka posebno. Sve bi sise trebale biti jednake veličine i oblika, a promatrane postrance bi trebale završavati u istoj razini. Vrh sise trebao bi biti lagano udubljen i završavati otvorom koji uvijek mora biti potpuno zatvoren i bez ikakva iscjetka (otvara se samo pri sisanju i mužnji da bi propustio mlijeko). Prisutnost otečenja, temperiranosti, bolnosti i kvržica u sisi upućuje na bolesna stanja. Vime se pipa prstima obje ruke, svaka četvrt posebno, tako da se prsti jedne ruke usmjeravaju prema prstima druge ruke, nježno i bez naglih pokreta. Na pritisak se u vimenu osjeća fina, zrnata građa i vime na opip djeluje poput nježne gume. Nakon što popusti pritisak, koža vimena s potkožjem mora se brzo vratiti u početni položaj i ne smije na njoj ostati nikakav otisak. Prisutnost toplijih i/ili bolnih područja, raznih otečenja, zadebljanja i kvržica govori o bolesnom procesu. Ako životinja na pažljivi pregled vimena reagira bolno gotovo je sigurno kako je u toku upalni proces. Nalaz toplijih područja, ograničenih otečenja, područja u kojima je promijenjen nalaz pod pritiskom prstiju budi sumnju na bolesne procese koje svakako treba pregledati veterinar u cilju postavljanja sigurne dijagnoze i početka liječenja. Limfni čvorovi u tijelu imaju važnu ulogu u kontroli, lokalizaciji i sprječavanju širenja upala na dijelovima tijela za koje su zaduženi, odnosno dijelova iz kojih se u njih slijeva prikupljena limfa. Upravo stoga promjena veličine, temperiranosti i pojava bolnosti na limfnom čvoru ukazuje na upalni proces u dijelu tijela za koji je zadužen. O zdravlju vimena, između ostalog, brinu i limfni čvorovi smješteni na bazi vimena gotovo uz trbušnu stjenku - supramamarni limfni čvorovi. Ti su limfni čvorovi plosnata izgleda i eliptični (izgleda poput izduljene kovanice), okvirne veličine 5 x 2 x 8 cm, a lako ih se može napipati i pregledati, te predstavljaju značajan dijagnostički materijal u potvrđivanju sumnje na upale mliječne žlijezde. Nalaz povećanih i bolnih limfnih čvorovi s velikom sigurnošću govori o upali mliječne žlijezde i znak je za detaljniji pregled i početak liječenja. 96


veterinarstvo

Nadam buraga Nadam buraga je stanje prekomjernog nakupljanja plinova u buragu, bilo u obliku pjene (pjenušavi nadam) ili u obliku čistog plina (plinoviti nadam). Najčešći je u goveda, rjeđi u ovaca, dok se u koza javlja samo iznimno. Primarni uzroci ovog stanja su hranidba životinja hranom koja ima visoki postotak bjelančevina (npr. mlada i bujna trava), nagle promjene hrane (npr. u rano proljeće), prekomjerno hranjenje hranom s visokim postotkom lako probavljivih ugljikohidrata itd. Sekundarni nadam uzrokovan je plinom koji se i inače stvara u buragu kao posljedica vrenja, no sada je iz nekog razloga onemogućeno podrigivanje i odstranjivanje plina iz buraga. Upravo je stoga ovo stanje posljedica bolesti organa gornjeg dijela probavnog sustava (začep jednjaka stranim tijelima ili novotvorevinama, paraliza živca, atonije buraga, otrovanja i sl.). Nastala pjena u buragu onemogućuje normalno odstranjivanje plinova iz buraga mehanizmom podrigivanja, a zbog snažnog vrenja plin se miješa s tekućinom tvoreći nove količine stabilne pjene. Masa bubri, rasteže stijenku buraga kojem se volumen drastično povećava, te on počinje pritiskati na organe u svojoj okolici, prije svega na srce i pluća, remeteći disanje i krvotok. Disanje postaje sve pliće, jer životinja ne može udahnuti zrak, a cirkulacija postaje sve teže zbog pritiska na krvne žile. Nadam se u početku očituje uče-

Probavni sustav goveda

97


veterinarstvo stalim podrigivanjem, pojačanim tonovima rada buraga, te izraženim bolovima u trbuhu, da bi uskoro motorika buraga bila posve blokirana. Kasnije se javi otežano disanje, sluznice poprime plavkastu boju (znak poremetnje krvotoka i slabe zasićenosti krvi kisikom), malaksalost, nesvjestica, sve do uginuća životinje uslijed gušenja u grčevima. Dijagnoza stanja relativno je laka, jer su znaci vrlo karakteristični, a povećani je volumen buraga posve lako moguće vidjeti u lijevoj gladnoj jami koja bude znatno izbočena u odnosu na desnu.

Upotreba lijekova Od lijekova se primjenjuju sva sredstva koja prije svega nisu otrovna, a razbijaju buragovu pjenu (sredstva koja povećavaju površinsku napetost vode). No, prije davanja tekućine na usta svakako je neophodno prvo se uvjeriti kako je jednjak prohodan, a što se čini sondiranjem. Ako je jednjak neprohodan (npr. uslijed začepa jednjaka stranim tijelom), aplikacija tekućine na usta može završiti teškom upalom pluća, jer će aplicirana tekućina biti udahnuta i završiti u plućima. Ako je količina tekućine znatna, posljedica će u tom slučaju biti smrt. Kada iz sonde osjetimo prepoznatljiv kiseli miris buragova sadržaja i još u sondi nađemo malo buragove pjene, sigurni smo kako je sonda bila u buragu, a jednjak je prohodan. Lijekove je tada moguće dati putem sonde ili zalijevanjem iz prilagođene boce. Od sredstava namijenjenih razbijanju buragove pjene (uz gotove pripravke koje je moguće kupiti u veterinarskim ljkernama i uputno ih je uvijek imati u rezervi u štali) daju se jestivo ili maslinovo ulje (1 do 2 litre), domaća rakija (litra domaće rakije razrijeđene s litrom obične vode), te rastopljena i topla svinjska mast (oko pola litre). Ako je bilo neophodno izvršiti troakiranje, te je lijekove moguće dati i kroz troakar izravno u burag.

Hitno stanje Stanje je hitno i veterinara je potrebno zvati odmah, te mu dati do znanja o čemu se radi. Ako je veterinar udaljen ili je nedostupan, svaki stočar može pružiti prvu pomoć i spasiti život životinje sredstvima i materijalima kojih ima pri ruci u svakoj štali. U tu je svrhu potrebno gumeno crijevo duljine oko 2 metra i promjera palca do tri prsta, otvarač za usta, a za što može poslužiti komad plastične cijevi duljine 15 do 30 cm i promjera 10 do 15 cm, te već pobrojana sredstva za zalijevanje. Prvo se u usta životinje stavi komad plastične cijevi (inače će krava sažvakati gumeno crijevo, a ovako ne može zatvoriti usta nit žvakati). Zatim se kroz cijev u usta uvuče gumeno crijevo (sonda), pri čemu se jednom rukom pridržava plastični komad cijevi u ustima životinje. Sonda se polako gura sve dublje i povremeno je dobro u crijevo i puhnuti kako bi se potaknuo refleks gutanja i olakšalo sondiranje. 98


veterinarstvo Kada se osjeti prepoznatljiv, kiseo miris buragova sadržaja, pouzdano znamo da je sonda ušla u burag. Sada je sigurno pristupiti davanju priručnih lijekova, jer će životinja sigurno moći dočekati veterinara. Po dolasku veterinar će dati sredstva za jačanje krvotoka, sredstva protiv bolova, sredstva za smirenje i eventualno antibiotike. Životinju valja narednih nekoliko dana hraniti samo kvalitetnim sijenom, uz dodatak bakterija buragova sadržaja (davanje buragova sadržaja druge zdrave životinje putem sonde, ili davanje gotovih pripravaka za tu svrhu).

Sekundarni nadam buraga Sekundarni nadam buraga nastaje začepom jednjaka, jer je tada onemogućeno odstranjivanje buragova plina podrigivanjem. Do začepa jednjaka može doći pojedenim komadom hrane ili pritiskom novotvorevine (tumora) u okolici jednjaka (iznimno rijetko). Do začepa jednjaka najčešće je dolazilo zbog gutanja jabuka (prilikom povratka krava s paše kada su bile prisiljene jabuke gutati naglo iz straha da ih neće uspjeti pojesti dovoljno), rjeđe sirovim krumpirima, te npr. komadom tkanine i plastičnom vrećicom (svima je znana smiješna proždrljivost krava). Bez obzira na vrstu predmeta koji je začepio jednjak, isti je neophodno iz jednjaka ukloniti. Kako bi se dobilo na vremenu i osiguralo da životinja zahvat i preživi, neophodno je prethodno izvršiti troakiranje kako bi se plinu osigurao alternativni izlaz. Sada se ima dovoljno vremena za pažljivo vađenje predmeta iz jednjaka. U tu su svrhu konstruirane brojne i vrlo maštovite sonde namijenjene hvatanju predmeta, iako se često izvlače rukom. Za tu je svrhu neophodan metalni otvarač za usta, a što je obični željezni obruč kroz koji se može provući ruka i koji se stavlja u usta krave. Kroz obruč, odnosno u usta, uvlači se ruka sve do ramena, odnosno dok se ne napipa predmet. Tada druga osoba sa stražnje strane predmeta, i s obje strane, obujmi predmet kako bi se spriječilo klizanje predmeta dublje i dalje u jednjak. Tada se predmet obuhvati prstima i nježno izvuče napolje. Iako je ovo objašnjeno vrlo jednostavno, zahvat je ipak vrlo kompliciran i nadasve opasan, jer se životinja brani, pokušava izbaciti otvarač za usta i ruku, pokušava gristi i žvakati, pokušava udariti glavom i nogama i brani se na sve duge načine. Stoga je potrebno (ili barem pametno) da ovaj zahvat izvrši educirani stručnjak. Kako bi se kravi olakšalo stanje, prije zahvata daju se sredstva za umirenje i protiv bolova. Nakon uklanjanja predmeta dobro je dati protuupalne lijekove, antibiotike i osigurati sredstva protiv bolova nekoliko narednih dana. 99


m l j e k a r s t v omljekarstvo

Osjetilno ocjenjivanje sireva Mlijeko je idealan medij za razvoj različitih vrsta mikroorganizama uzročnika kvarenja, što se loše odražava na kvalitetu gotovog proizvoda, pogotovo sireva. Kvalitetno proizveden sir nagrada je svakom proizvođaču za uložen trud i potvrda ispravno provedenih postupaka tijekom proizvodnje. Primjena senzornih tehnika analize pri ocjenjivanju sira čest je alat primjerice pri kreiranju novog proizvoda, kontroli proizvodnje od strane samog proizvođača, utvrđivanju eventualnih nepravilnosti u tehnologiji proizvodnje, te zaštita potrošača, pogotovo ako govorimo o prodaji na tržnicama ili kućnom pragu. Osoba koja sudjeluje u ocjenjivanju je ocjenjivač, a može biti stručni i odabrani ocjenjivač. Stručni ocjenjivač ili ekspert mora imati iskustvo u senzornom ocjenjivanju mlijeka i mliječnih proizvoda (poznavanje tehnologije proizvodnje) i postići dobru ponovljivost rezultata. Odabrani ocjenjivač nema iskustvo u provođenju senzornog ocjenjivanja, ali sudjeluje u senzornom ocjenjivanju, te daje nestručno mišljenje o nekom proizvodu i najčešće predstavlja potrošača. Neparan broj (najmanje tri) ocjenjivača čini panel skupinu koja provodi senzorne analize. Osnovu za senzorno ocjenjivanje mliječnih proizvoda čini međunarodni standard IDF 99C:1997 i Pravilnik za ocjenjivanje kakvoće mlijeka i mliječnih proizvoda (2004.), Interni pravilnik Zavoda za mljekarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje se ocjenjivanja i provode.

Postupak ocjenjivanja Uzorak sira koji se ocjenjuje mora biti označen (deklariran) i mora ga biti u dovoljnoj količini. Priprema uzoraka za ocjenjivanje obuhvaća označavanje (ocjenjivač nema uvid u identitet proizvođača) i temperirani na sobnu temperaturu. Prostorija gdje se provodi senzorno ocjenjivanje mora biti svijetla i prozračna. 101


mljekarstvo Ocjenjivanje sireva provodi se prema bodovnom sustavu za pojedinu vrstu sira i to za:  izgled  boju  stanje i strukturu tijesta  presjek  miris  okus Ukupan broj bodova iznosi 20, pri čemu se za svako odstupanje oduzima po 0,25 bodova. Važno je da se na početku ocjenjuju laganiji sirevi (svježi), a na kraju oni teži, masniji, s dodatkom začinskog bilja i dimljeni siOcjenjivanje sireva revi. Kako ne bi došlo do miješanja okusa između pojedinih uzoraka sira potrebno je neutralizirati okus prethodno ocjenjenog sira, gutljajem vina ili vode i žvakanjem komadića kruha, jabuka ili badema.

Sirevi naših malih sirara su mikrobiološki sigurni – primjer kuhanog sira Tradicionalni prehrambeni proizvodi proizvedeni u specifičnim klimatskim, tehnološkom, pa i higijenskim uvjetima dio su gastronomske baštine pojedinih regija. Danas su dostupni svi uvjeti zaštite takvih proizvoda u okvirima našeg zakonodavstva, što može bitno doprinijeti nastupu na zahtjevnom zajedničkom tržištu EU. Proizvodnja sireva na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima u Hrvatskoj ima dugu tradiciju i vrijednost. Poznato je da u kućanstvima ponekad ne možemo očekivati ni primjenjivati stroge higijenske i slične standarde, no vre102


mljekarstvo menom i to se mijenja. Drugim riječima, svatko tko je naumio sir i druge vlastite mliječne proizvode plasirati na tržište ne može i ne želi riskirati ugrožavanje zdravlja potrošača. Stoga se danas na poljoprivrednim gospodarstvima uređuju prostori, oprema, ulaže u tehnologiju, edukaciju itd. Sve je to u duhu europskog zakonodavstva o hrani čiji je glavni moto „za zdravstvenu ispravnost hrane odgovoran je subjekt u poslovanju s hranom“. Autohtoni sirevi proizvedeni u odobrenim objektima (mini sirana) podliježu tako svim općim uredbama europskog zakonodavstva uključujući uredbe „Higijenskog paketa“ koje između ostalog propisuju higijenske norme i načine službenih kontrola. Među tim zahtjevima posebno je važno udovoljavanje mikrobiološkim kriterijima koji se odnose na higijenu proizvodnje i sigurnost (zdravstvenu ispravnost) proizvoda.

Mikrobiologija sira Mikrobiološka kakvoća sira ocjenjuje se prema odredbama Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu (NN 81/2013) koji zapravo prenosi odredbe europske Uredbe (EZ) 2073/2005 (naš bivši Pravilnik o mikrobiološkim kriterijima za hranu (NN 156/08)). Subjekti u poslovanju hranom moraju osigurati sukladnost hrane s propisanim mikrobiološkim kriterijima što se ostvaruje provođenjem mjera u svakoj fazi proizvodnje, prerade i distribucije, uključujući maloprodaju u okvirima dobre higijenske prakse i načela HACCP-a. Mikrobiološki kriterij definira se kao kriterij koji utvrđuje prihvatljivost jednog proizvoda, serije proizvoda ili procesa, na temelju odsutnosti, prisutnosti ili broja mikroorganizama i/ili količine njihovih toksina/metabolita po jedinici mase, volumena, površine ili serije. Pod kriterijem sigurnosti hrane podrazumijevamo kriterij kojim se utvrđuje prihvatljivost jednog proizvoda ili serije proizvoda i primjenjuje se na proizvode stavljene na tržište, a kriterij higijene procesa jest kriterij koji označava prihvatljivo funkcioniranje proizvodnog procesa. Za sireve se mikrobiološki kriteriji sigurnosti hrane odnose na bakterije Salmonella spp. i Listeria monocytogenes te enterotoksine stafilokoka, a kriteriji higijene procesa na koagulaza-pozitivne stafilokoke i Escherichia coli. Za proizvođače mliječnih proizvoda važno je spoznati da su pojedine vrste mikroorganizama bitne u tijeku proizvodnog procesa, neke na kraju procesa, a neke pak tijekom roka trajanja proizvoda. Potpuno je jasno da je mikrobiološka kvaliteta sirovog mlijeka od primarnog značaja za dobivanje kvalitetnog i mikrobiološki stabilnog sira. Nadalje, higijena u proizvodnom procesu i tehnološke operacije utječu na smanjenje/povećanje mikrobioloških rizika. Važno je znati da sir na kraju proizvodnog procesa nije sterilan i ne očekuje se da bude sterilan (bez mikroorganizama), no ne smije sadržavati štetne mikroorganizme (patogene) ili metabolite (mikrobne toksine). Također se ne smije zaboraviti kako se 103


mljekarstvo i mikrobiološki besprijekoran sir može naknadno onečistiti tijekom rukovanja, pakiranja, skladištenja i distribucije. To je tzv. sekundarna kontaminacija koja može rezultirati mikrobiološkim procesima u smjeru kvarenja, pa i rasta patogenih bakterija tijekom roka trajanja sira.

Nepoželjna bakterija u gotovoj hrani (siru) Listeria monocytogenes primjer je bakterije koja je u javnozdravstvenim temama često prisutna i povezana je s konzumacijom tzv. gotove hrane (engl. ready-to-eat, RTE) u koju spadaju i sirevi. Naime, gotova hrana se nakon proizvodnje ne podvrgava nikakvim dodatnim tretmanima, npr. toplinskoj obradi i sl. već se konzumira u izvornom stanju. Razvidno je sada kolika je važnost prije spomenutih higijenskih procedura i prakse u pripremi gotove hrane (sireva), jer svako onečišćenje ovom bakterijom može biti potencijalno visokorizično. Razlozi tomu su što je ova spomenuta bakterija osebujna po svojim svojstvima - raste u kiselom i lužnatom mediju, slanim otopinama, na niskim temperaturama, stvara tzv. biofilmove na opremi/u sirani. Razmišljajući o kemijskom sastavu, fizikalno-kemijskim svojstvima nekih sireva (npr. mekih, polutvrdih i sl.), temperaturama njihova skladištenja i prodaje, dolazimo da spoznaje da mogu pogodovati rastu takve bakterije tijekom roka trajanja sira. To prepoznaje i zakonodavstvo EU tj. Uredba (EZ) 2073/2005 prema kojoj su subjekti u poslovanju s hranom obvezni provoditi istraživanja kako bi istražili sukladnost s mikrobiološkim kriterijima tijekom roka trajanja proizvoda. Radi dokazivanja sukladnosti sireva s mikrobiološkim kriterijima za L. monocytogenes tijekom roka trajanja provode se kemijska i mikrobiološka ispitivanja poput određivanje aktiviteta vode, pH, količine soli, kompetitivne mikroflore, testova trajnosti itd. Također se može provesti umjetna inokulacija bakterije L. monocytogenes (challenge test) u sir, te određivati potencijal rasta bakterije tijekom pohrane na temperaturi hladnjaka. Temeljem dobivenih rezultata i usporedbom sa znanstvenim istraživanjima, donosi se mišljenje o sukladnosti proizvoda s mikrobiološkim kriterijima, odnosno preporuke koje mogu poslužiti u razvoju programa kontrole bakterije Listeria monocytogenes u pojedinom objektu.

Primjer: kuhani sir i Listeria monocytogenes

Savez Udruga malih sirara Hrvatske (SirCro) u svojem Vodiču dobre higijenske prakse za proizvodnju mliječnih proizvoda na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima opisuje pojedine autohtone sireve i tehnologiju njihove proizvodnje. Kuhani sir proizvodi se u širem području Sjeverozapadne Hrvatske. Osnovne faze procesa su priprema mlijeka (zagrijavanje na temperaturu 90-95 ºC), sirenje (octenom kiselinom), soljenje gruša, stavljanje u kalupe, cijeđenjeprešanje, vakuumiranje. U svim fazama nakon zagrijavanja mlijeka teoretski postoji mogućnost mikrobnog onečišćenja. 104


mljekarstvo

Kuhani sir

Prema dostupnim podacima o kemijskom sastavu i fizikalno-kemijskim značajkama može se smatrati da kuhani sir podržava rast bakterije L. monocytogenes. U tom smislu proizvođači kuhanog sira proveli su zajedničko istraživanje o sukladnosti svojih proizvoda s kriterijima za L. monocytogenes tijekom roka trajanja (mjesec dana). Istraživanja su provedena u laboratorijima Zavoda za higijenu, tehnologiju i sigurnost hrane Veterinarskog fakulteta uz sudjelovanje Savjetodavne službe, Agronomskog fakulteta i Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta. Mikrobiološkim analizama potvrđeni su visoki standardi higijene u proizvodnji budući da prisutnost L. monocytogenes nije utvrđena, kao niti njezina pojava u povećanom broju tijekom roka trajanja (testovi trajnosti). Rezultati kemijskih analiza očekivano su pokazali kako je u tom siru rast spomenute bakterije svakako moguć. Međutim, nakon namjernog onečišćenja sira bakterijom i praćenjem dinamike njenog rasta tijekom roka trajanja, zabilježen je nizak potencijal rasta, te možemo reći da je kuhani sir naših malih sirara u pogledu bakterije L. monocytogenes siguran proizvod u postavljenom roku trajanja od 30 dana. Naravno, preduvjet održavanja ovakvog povoljnog stanja je nastavak dobre proizvođačke prakse na postojećoj razini. Dodatnim mikrobiološkim analizama zaključeno je da kuhani sirevi proizvedeni na našim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima udovoljavaju svim postavljenim mikrobiološkim kriterijima tijekom roka trajanja. Ovakvo istraživanje provodi se i na drugim vrstama naših sireva s obiteljskih 105


mljekarstvo poljoprivrednih gospodarstava kako bi se sveobuhvatno prikazala sukladnost s mikrobiološkim kriterijima tijekom roka trajanja sireva, a u pogledu bakterije L. monocytogenes. Zahtjevi propisa u području higijene/mikrobiologije hrane danas su u odnosu na prijašnje naše zakonodavstvo, iako to proizvođačima ne zvuči istinito, blaži. Mogućnosti samokontrole, samostalnog određivanja učestalosti uzorkovanja hrane, limitiranje učestalosti i trajanja službenih kontrola prema stupnju rizika objekta i sl. donekle ublažuju administrativni i financijski pritisak na male proizvođače. Nadalje, spomenuti propisi omogućuju i udruživanje proizvođača, u ovom slučaju sirara Saveza SirCro, pri provođenju mjera za dostizanje postavljenih zahtjeva. Takav je i primjer u dokazivanju sukladnosti sireva s kriterijima za bakteriju L. monocytogenes tijekom roka trajanja određenog tipa sira.

Što je mascarpone? Zadnjih nekoliko godina popularnost mascarponea raste - sladoledi i deserti poput poznatog kolača tiramisu neizostavni su pogotovo u zimsko vrijeme. No, što je zapravo mascarpone? Iako se tako deklarira, za mascarpone ne možemo reći da je sir. Tradicionalno, mascarpone se proizvodi u Italiji, u regiji Lombardiji od vrhnja obranog s mlijeka koje se koristi u proizvodnji poznatog sira parmezana.

Tehnologija proizvodnje Tehnologija proizvodnje mascarponea je vrlo jednostavna i primjenjiva u svakoj kuhinji. Vrhnje je potrebno zagrijati na približno 85°C, potom dodati vinsku kiselinu (može poslužiti i limunska kiselina) i ostaviti 10-tak minuta da se zgusne, formira „gruš“. Nakon toga, masa se izlijeva u cijedilo prekriveno sirnom maramom (ili gazom) i ostavlja na cijeđenju kroz 24 sata. Soli se nakon cijeđenja, no mascarpone se uglavnom ne soli. Mascarpone je blijedo bijele boje poput vrhnja i guste konzistencije. Može poslužiti kao izvrsna zamjena za preko-masno vrhnje u slasticama i delikatesnim jelima. Također, po106


mljekarstvo put poznatog sira mozzarelle i mascarpone se na području južne Italije ponekad izrađuje od bivoljeg mlijeka. Zanimljivo, upravo zato što se ne može deklarirati kao sir, mascarpone nije mogao biti zaštićen Oznakom izvornosti. Unatoč „nerazumijevanju“ od strane Europske unije, talijanska vlada uspijeva zaštiti mascarpone, ali primjenjujući Prodotto agroalimentare tradizionale (PAT), oznaku sličnu oznaci zaštićenog zemljopisnog podrijetla prema propisima EU. Ova zaštita priznaje mascarpone kao tradicionalni poljoprivredni prehrambeni proizvod Lombardije.

Mliječne liste - pokazatelj kvalitete hranidbe krava Podaci o sastavu mlijeka važna su pomoć pri otkrivanju grešaka hranidbe. Odnos između masti i bjelančevina, te sadržaj ureje najprimjereniji su u tu svrhu. Odnos između masti i bjelančevina (indeks mast bjelančevina=IMB) posredni je pokazatelj opskrbljenosti krava energijom, a istovremeno je upozorenje na eventualne poteškoće probave i moguće metaboličke bolesti (acidoza, ketoza isl.). Temeljem sadržaja ureje u mlijeku može se zaključiti o uravnoteženosti obroka s obzirom na količinu bjelančevina, no u cilju pravilne interpretacije podataka u obzir se moraju uzeti i podaci o mliječnosti (količini proizvedenog mlijeka), stadiju laktacije (početak, sredina ili kraj), količini proizvedene mliječne masti, te sadržaju bjelančevina. Tabelarni prikaz pojedinih grešaka hranidbe i sastava obroka: UREJA

BJELANČEVINE

VJEROJATNE GREŠKE HRANE

< 3,2

< 15

manjak energije (E-) i manjak bjelančevina (B-)

< 3,2

15-30

manjak (E-)

< 3,2

> 30

manjak energije (E-), višak bjelančevina (B+)

3,2 - 3,5

< 15

manjak bjelančevina (B-)

3,2 - 3,5

15-30

IZVRSNO

3,2 - 3,5

> 30

višak bjelančevina (B+)

> 3.5

< 15

višak energije (E+) i manjak bjelančevina (B-)

> 3,5

15-30

višak energije (E+)

> 3,5

> 30

višak energije (E+) i višak bjelančevina (B+) 107


mljekarstvo

Izvori energije za preživače:

 mljeveni suhi kukuruz (šrot)  kukuruzna silaža  melasa (nusproizvod industrije šećera)  suhi repini rezanci  kukuruzni gluten

Izvori bjelančevina:

 ureja  lucerka djetelina (suha, svježa i silirana)  sojina sačma  sačma uljane repice  sačma suncokreta  DTS  kvalitetno livadno sijeno

IMB

Indeks masti i bjelančevina (IMB) govori o odnosu masti i bjelančevina u mlijeku, a rezultat je dijeljenja količine masti s količinom bjelančevina, te bi trebao biti u granicama između 1,1 i 1,5. IMB veći od 1,5 ukazuje na manjkavu opskrbu metaboličkom energijom i najčešći je u početnom dijelu laktacije kada se očituje mršavljenjem uslijed povećanog crpljenja tjelesnih zaliha. IMB manji od 1,1 posljedica je hranidbe prekomjernim količinama koncentrirane krme s povećanom sklonošću nastanku dislokacije sirišta, acidoze buraga, ketoze, bolestima papaka, smanjenom plodnošću i smanjenim apetitom.

Urea u mlijeku

Količina ureje u mlijeku kreće se od 15 do 30 mg/100 ml mlijeka i pokazatelj je opskrbljenosti organizma bjelančevinama i energijom. Količina ureje viša od 30 mg/100 ml mlijeka ukazuje na višak bjelančevinskog dijela uz manjak energetskog dijela obroka. Rješenje se svodi na smanjenje količine bjelančevina u obroku te povećanje energetskog dijela obroka. Količina ureje niža od 15 mg/100 ml mlijeka ukazuje na višak energije u obroku i manjak bjelančevina. Smatra se kako će umjetno osjemenjivanje/prirodni pripust dati najbolje rezultate kada količina ureje u mlijeku dosegne 20 do 25 mg/100 ml mlijeka, kada raste dva mjeseca uzastopce, a krave imaju ocjenu tjelesne kondicije (BCS) 2.9. Tada će najviše životinja ostati steono nakon pripusta, a što je od presudnog značenja u opstanku farme krava.

Mliječna mast

Količina mliječne masti u mlijeku treba biti od 3% do 5%. Ako je niža od 3%, ukazuje na mogući loš koncentrat, naglu promjenu hrane (posljedič108


mljekarstvo Korekcija obroka nakon dobivanja rezultata laboratorijske analize mlijeka: NALAZ U MLIJEKU

KAKO TUMAČITI

(E+) (B-)

višak energije i premalo lako razgradivih bjelančevina u obroku

(B-)

nedovoljno lako probavljivih bjelančevina u obroku

(E-) (B-)

nedovoljno energije i bjelančevina u obroku (gladovanje)

(E+)

prekomjerna količina energije u obroku ili smanjen apetit (u svježe oteljenih krava)

nedostatak energije (E-)

nedovoljno energije u obroku

(E+) (B+)

suviše i energije i bjelančevina u obroku (prežderavanje)

(B+)

suviše bjelančevina u obroku

(E-) (B+)

premalo energije i suviše bjelančevina u obroku

NALAZ

PROMJENA OBROKA

- smanjiti količinu kukuruza u obroku (šrot, - prekomjerno dobivakukuruzna silaža) nje na težini - povećati količinu krmi- povećani broj krava va s lako razgradivim sa nalazom cista na bjelančevinama (lucerjajnicima na), sijeno, sjenaža, sojina sačma - smanjena proizvod-povećati količinu kvalinja mlijeka tetnog, mladog sijena - povećani broj krava -povećati količinu sojine s nalazom Anovulatorsačme, pogače uljane nog estrusa i luteinirepice, ureje, sjenaže zarnim folikulima - povećati količinu obroka - gubitak težine - ako je apetit smanjen -smanjen apetit povećati udio sjenaže, - pad proizvodnje lucerke, sojine sačme - anestrija ili sačme uljane repice, dodatak melase, ureje - prekomjerno dobivanje na težini - smanjti količinu kuku- povećani broj krava ruza I druge energije sa nalazom cista na (melasa) jajnicima gubitak na težini - povećati energetski dio povećani broj krava obroka (melasa, kukusa nalazom endomeruz, silaža tritisa - povećati ješnost obrovisoka razina masti u ka dodavanjem okusa mlijeku (čak i iznad 6) - debljanje - smanjti cjelokupni - nalaz cista na jajniobrok cina - povećati udio sijena u - anovulatorni ciklus obroku - zaostajanje postelji- u slučaju TMR-a, ce po porodu sjeckati hranu na veću - endometritis duljinu (iznad 3 cm) - problemi s jetrom - povećati energetski dio - smanjena plodnost obroka - pobačaji - smanjti bjelančevinski - bolesti papaka dio obroka - smanjena plodnost - povećati energetski dio - pobačaji obroka - mršavljenje - smanjiti bjelančevinski - bolesti papaka dio obroka 109


mljekarstvo no slabu probavu i iskorištavanje hrane), nizak sadržaj vlaknaste hrane (rezanje na suviše kratke dijelove), malenu količinu sirove vlaknine u obroku (nedostatak sijena). Visoki postotak mliječne masti (iznad 5,5%) u početku laktacije ukazuje na povećanu razgradnju tjelesnih rezervi energije i moguću prisutnost ketoze. Visoki postotak mliječne masti u kasnijim fazama laktacije ukazuje na višak energetskog dijela obroka i vodi u moguću pretilost i smanjenu plodnost.

Laktoza Postotak laktoze (mliječnog šećera) niži od 4.6% ukazuje na prijeteću pojavu upale vimena i moguću prisutnost mikroorganizama u mlijeku, a na mliječnoj listi označen je zvjezdicom u gornjem desnom kutu. Navedena je situacija posljedica činjenice da upala mliječne žlijezde umanjuje protok krvi čime se smanjuje i količine mliječnog šećera (laktoze) u mlijeku.

Produživanje održivosti mlijeka Nakon mužnje, sastav mikroflore mlijeka stalno se mijenja, što ubrzo može prouzročiti smanjenje njegove hranidbene vrijednosti. Te se promjene u prvom redu sastoje u kiseljenju mlijeka i njegovu konačnom grušanju. Kako je neracionalno proizvoditi sterilno mlijeko, čija bi održivost bila neograničena, primjenjuju se različiti postupci konzerviranja za produživanje njegove održivosti. Stoga je jedna od najčešće primjenjivanih metoda u svrhu produživanja održivosti fizikalno konzerviranje mlijeka. Pod fizikalnim konzerviranjem mlijeka podrazumijeva se prvenstveno uporaba visokih i niskih temperatura. U tom smislu u uporabi je hlađenje i smrzavanje mlijeka, a visoke temperature uključuju različite postupke pasterizacije, termizaciju, baktofugiranje kao poseban oblik kombiniranog konzerviranja i konačno, kuhanje mlijeka. Pod pasterizacijom podrazumijevamo zagrijavanje mlijeka određeno vrijeme na temperaturama nižima od 100 °C. Poslije zagrijavanja mlijeko se odmah hladi na temperaturu nižu od 5 °C. Svrha je pasterizacije da se unište svi patogeni mikroorganizmi, kao i oni koji bi svojom biokemijskom aktivnošću mogli skratiti njegovu održivost. Time se postiže produživanje održivosti mlijeka, jer se pasterizacijom broj mikroorganizama u mlijeku znatno smanji. 110


mljekarstvo Danas u praksi postoje različiti načini pasterizacije, različiti po trajanju i visini temperature zagrijavanja mlijeka. Tako razlikujemo visoku pasterizaciju, nisku dugotrajnu pasterizaciju i kratkotrajnu pasterizaciju. Visoka pasterizacija je toplinska obrada mlijeka na temperaturi između 80 i 90 °C tijekom nekoliko sekundi. Redovito je prati djelomična koagulacija albumina i globulina, djelomično taloženje minerala, te smanjivanje količine pojedinih vitamina (C i B kompleksa), a primjenjuje se za mlijeko loše higijenske kakvoće. Uređaji za visoku pasterizaciju omogućavaju da mlijeko kroz njih prolazi u finom tankom sloju, oplahujući zagrijane plohe. Što je sloj mlijeka tanji, i što je veća ploha za zagrijavanje, to je jednakomjernost zagrijavanja potpunija. Postoji više uređaja za pasterizaciju, koji se svakim danom usavršavaju. Jedan od najčešće korištenih je pločasti pasterizator, a sastavljen je od ploča preko čijih površina u tankom sloju protječe mlijeko. Osim toga, koriste se cjevasti pasterizatori, sastavljeni od više cijevi kojima protječe mlijeko koje grije voda. Niska dugotrajna pasterizacija toplinska je obrada mlijeka na 63 °C tijekom 30 minuta, pri čemu ne mijenja značajnije kemijski sastav mlijeka. Uporaba niske pasterizacije ne uništava termorezistentne bakterije, pa treba računati na mogućnost njihova nalaza i nakon toplinske obrade. Uređaji za nisku pasterizaciju obično su pokriveni kotlovi s dvostrukim stijenkama, između kojih protječe zagrijana voda i na taj način zagrijava mli-

Suvremen uređaj za pasterizaciju mlijeka

111


mljekarstvo jeko. Mogu se koristiti i pločasti pasterizatori, jer je tada ovaj oblik pasterizacije brži. Međutim, u industrijskim uvjetima niska se pasterizacija sve manje koristi, jer su uređaji za pasterizaciju velikih količina mlijeka preskupi, traže puno prostora, a postupak se može primijeniti samo na sirovo mlijeko besprijekorne kakvoće. Kratkotrajna pasterizacija je toplinska obrada mlijeka na 72 °C tijekom 15 - 20 sekundi. Takva pasterizacija može se obavljati u istim pasterizatorima koji se koriste za visoku pasterizaciju mlijeka. Termizacija je toplinska obrada mlijeka na temperaturi između 63 i 68 °C tijekom 15 sekundi. Ova obrada namijenjena je za mlijeko koje se rabi za dalju preradu, a obično se obavlja u pločastim pasterizatorima. Baktofugiranje je kombinirana obrada mlijeka kod temperature između 70 i 75 °C, uz korištenje supercentrifuge. Taj postupak toplinske obrade omogućava izdvajanje iz mlijeka najvećeg broja mikroorganizama i koristi se pretežno u sirarstvu. Sterilizirano mlijeko je konzumno mlijeko koje je najkasnije 24 sata nakon mužnje kratko zagrijano na 135 -150 °C, homogenizirano te ohlađeno i aseptički upakirano u hermetički zatvorenu ambalažu. Općenito, mlijeko se sterilizira na temperaturi višoj od 100 °C, uz primjenu određenog pritiska i tijekom odgovarajućeg vremena. Što je vrijeme sterilizacije kraće, to temperatura na koju se zagrijava mlijeko treba biti viša, i obrnuto. Tako se mlijeko može sterilizirati za 12 minuta na 116 °C, ili za 20 minuta na 114 °C, ili za 30 minuta na 110°C. Mlijeko koje se sterilizira treba biti primjerene higijenske kakvoće, odnosno mora sadržati što manji broj mikroorganizama. Trajnije je od pasteriziranog, jer je u njemu visokim zagrijavanjem uništen i najveći dio sporogene mikroflore. To znači da ono nije potpuno sterilno, a za proizvode takve vrste uobičajen je termin “komercijalna sterilnost”. Sa stanovišta fiziologije prehrane, sterilizirano mlijeko ne može zamijeniti pasterizirano, osobito ne u prehrani djece, zbog smanjene ukupne biološke vrijednosti. Ipak, prednosti su steriliziranog mlijeka: prikladno je za potrošače koji ne mogu svakodnevno nabavljati pasterizirano mlijeko, kao i zbog njegova duljeg čuvanja. Kuhano mlijeko je konzumno mlijeko, kuhano najmanje tri minute, i za to vrijeme neprekidno miješano. Takvo se mlijeko najčešće rabi u kućanstvima, jer mnoge kućanice kupe pasterizirano mlijeko i još ga prokuhaju. Svim navedenim metodama toplinske obrade mlijeko gubi svojstva sirovog mlijeka, osobito dulje zagrijavanog na višoj temperaturi, jer se između ostalog uništavaju mikroorganizmi i tako sprječavaju prehrambena trovanja ljudi. 112


p e r a d a r s t v peradarstvo o

Hranidba purana Danas se u intenzivnom tovu purana koriste višelinijski hibridi koji se dijele u nekoliko tipova, laki, srednje teški i teški. Svima je svojstven brzi porast uz vrlo dobru konverziju hrane, te veliku količinu mesa, osobito prsiju. Intenzivan tov teških hibrida obično se izvodi kao kratki ili dugi tov, pri čemu se životinje mogu toviti pomiješane ili odvojene po spolovima. Kratki tov izvodi se sezonski, obično za potrebe božićnih i novogodišnjih blagdana, i tada se tov izvodi do dobi od 10 do 12 tjedana, purice postižu masu 4,0-5,5 kg, purani 5,5-8,0 kg, a tove se zajedno. Većina proizvedenog purećeg mesa na intenzivan način potječe od teških tipova hibrida, gdje mužjaci u dobi od 19-20 tjedana dostižu 14-17 kg, a ženke u dobi od 13 do 15 tjedana dostižu 8-10 kg. Ženke postižu konverziju hrane od 2,5 do 2,7 kg za kg tjelesne mase, a mužjaci od 2,9 do 3,1 kg.

Rentabilan ekstenzivni tov

Ekstenzivan, sezonski orijentiran tov purana pogodniji je pasminama pura sa slabijim proizvodnim rezultatima (zagorski puran). Takav tov može biti vrlo rentabilan, jer se troši manje koncentrirane hrane (troši se samo u toploj fazi uzgoja), postiže se bolja kakvoća mesa utovljenih purana, pa i veća prodajna cijena u odnosu na intenzivno utovljene hibridne životinje. U slučaju tova našeg domaćeg zagorskog purana, računa se s utroškom 4-6 kg koncentrirane hrane, 25-30 kg žitarica po utovljenoj životinji, a ostatak hrane čini ispaša (kukci) ili svježe pokošena zelena hrana, koja obično nije veliki troZagorski purani 113


peradarstvo šak. Na takav način utovljeni zagorski purani u dobi od 6 do 7 mjeseci imaju 5-7 kg, purice 3-4 kg, i idealni su za obiteljsku pečenku. Uzgoj purana je sličan uzgoju pilića, ali je puno zahtjevniji. Da bi omogućili brz rast purana hranidba mora biti s kvalitetnim krmnim smjesama u obliku peleta. Nije poželjno davati im pretežno brašnastu hranu, jer ona slabije odgovara njihovom probavnom traktu. Hranilice moraju biti uvijek napunjene hranom kao i pojilice svježom i čistom vodom. Hranidba kompletnim krmnim smjesama tijekom tova pura može biti prilagođena miješanom spolu, ili se provodi odvojeno po spolovima. U Tablici 1. prikazane su prosječne hranidbene potrebe tovnih purana tijekom klasičnog tova teških hibrida. U ekstenzivnom se uzgoju pure nakon tople faze ispuštaju na zatravnjene površine, treba im napraviti nadstrešnicu, jer im smeta jako sunce. Krmna se smjesa postupno zamjenjuje žitaricama u zrnu, što im uz dodatak nekog proteinskog krmiva (sojina sačma) i vitaminsko-mineralnog dodatka (Kostovit), te pašu čini osnovni obrok. Na jedan hektar moguće je naseliti do 400 purana, ako se koristi prigonsko napasivanje. Tablica 1. Hranidbene potrebe purana tijekom klasičnog tova Vrsta krmne smjese i dob tova Predstarter, 1. - 2. tjedan

Starter 3 - 5. tjedan

Grower, 6 - 9. tjedan

Finišer I, 10 -13. tjedan

Finišer II, 14 -17. tjedan

Finišer III, 18 -22. tjedan

Sir. bjelančevine, %

29,00

26,00

24,00

21,00

18,00

15,00

Metabol. ener., MJ/kg

11,70

11,90

12,10

12,35

12,60

13,00

Metionin, %

0,60

0,50

0,45

0,40

0,35

0,30

Metionin+cistin, %

1,00

0,90

0,85

0,75

0,65

0,60

Lizin, %

1,80

1,60

1,40

1,10

0,80

0,70

Triptofan, %

0,28

0,26

0,22

0,21

0,18

0,16

Kalcij, %

1,40

1,30

1,20

1,20

1,10

1,00

Iskorist. fosfor, %

1,00

1,00

0,85

0,85

0,80

0,70

Natrij, %

0,18

0,18

0,17

0,17

0,17

0,17

Prosječni utrošak hrane po životinji, kg

114

Ženke

0,3

1,6

4,5

7,8

8,5

-

Mužjaci

0,4

1,8

5,3

10,0

13,8

19,5


peradarstvo

Alternativni izvori bjelančevina u hranidbi peradi Peradarska proizvodnja ima vrlo važnu ulogu u globalnom osiguranju dostatne količine hrane za prehranu sve brže rastućeg broja stanovnika u cijelome svijetu. Soja i riblje brašno su tradicionalno glavni izvori bjelančevina u hrani za perad, no zbog sve viših cijena i s vremena na vrijeme nedostatne opskrbe, neizbježno je da se sve više razmatraju alternativni izvori bjelančevina u hrani za perad u bliskoj budućnosti, a koji se mogu proizvoditi lokalno i dostupni su kroz veći dio godine. Pred nutricionistima i tvorničarima stočne hrane je veliki zadatak iznaći cjenovno povoljniji izvor bjelančevina u hranidbi peradi koji bi djelomice ili u potpunosti zamijenio gore navedena krmiva.

Stočni grašak

Stočni se grašak prvenstveno uzgaja u umjerenim klimatskim područjima, ali se kao dodatak stočnoj hrani koristi u cijelom u svijetu. Trend upotrebe zrna stočnog graška u stočnoj hrani značajno se povećao u Europi nakon zabrane korištenja mesno-koštanog brašna, te GMO sojine sačme i porasta njezine cijene. Na hranjivu vrijednost zrna stočnog graška utječe sorta, vrijeme sjetve i agrotehničke mjere tijekom uzgoja. U zrnu stočnog graška ima oko 23% sirovih bjelan-

Mješavina sjemena proteinskih kultura za hranidbu peradi

115


peradarstvo čevina koje su visoko probavljive i imaju izvrstan aminokiselinski profil, osobito se to odnosi na lizin (1,67 %), kojeg ima više nego u zrnu soje. Kao i većina mahunarki ima niži sadržaj sumpor-aminokiselina metionina (0,28 %) i cistina (0,22 %). Dostupan sadržaj energije zrna stočnog graška je sličan onoj kod ječma i iznosi oko 2600 kcal/kg. U zrnu stočnog graška nalazi se oko 1,4 % sirove masti i 5,5% sirovih vlakana. U odnosu na većinu žitarica, zrno stočnog graška ima relativno visok sadržaj škroba, no probavljivost mu je relativno niska kod nekih vrsta graška. Probavljivost se donekle može povećati suhim zagrijavanjem i usitnjavanjem zrna stočnog graška ili dodavanjem enzima. Zrno stočnog graška može biti vrijedan izvor energije i bjelančevina za različite vrste peradi. Za razliku od cjelovitog zrna soje, koje mora biti prethodno toplinski obrađeno za korištenje u hranidbi peradi, jare sorte stočnog graška imaju niske razine inhibitora tripsina, te one mogu biti uključene u hranidbu bez zagrijavanja. U hranidbi kokoši nesilica se može uključiti do 10 % zrna stočnog graška, a u hranidbi brojlera i hibridnih purana do 20 %. Upotrebom određenih enzima može se povećati probavljivost bjelančevina zrna stočnog graška.

Uljana repica

Uljana repica zbog svoje relativno niske cijene u odnosu na druge uljarice i dobre adaptabilne sposobnosti na različite uvjete uzgoja, najraširenija je uljna kultura u Europi. Kultura uljane repice ima veliku plodorednu vrijednost, jer rano napušta tlo i omogućuje pravovremenu obradu tla za sljedeći usjev, a i sjetvu postrnih usjeva. U proizvodnji ulja iz uljane repice ostaju velike količine sačme i pogače uljane repice koja predstavlja dobar izvor sirovih bjelančevina (od 30 do 35 %). Zbog relativno visokog sadržaja omega-3 masnih kiselina nusproizvodi uljane repice ulje, sačma i pogača mogu se koristiti u hranidbi peradi, a u svrhu obogaćivanja peradskih proizvoda omega-3 masnim kiselinama, odnosno smanjenje PUFAn6/PUFAn3 omjera u obroku ljudi. U hranidbi tovnih pilića, purana i gusaka preporučuje se upotreba do 10% sačme i pogače uljane repice, a u hranidbi kokoši nesilica do 8%.

Tikva uljanica

Tikva uljanica (golica) je plemenita varijanta stočne tikve. Na osnovu izgleda sjemena razlikuju se tikva uljanica – golica koja je bez ljuske i uljana tikva s ljuskom čije su sjemenke pokrivene čvrstom, bijelom ljuskom. Najvažniji sastojci tikve uljanice su ulje, bjelančevine i vitamini, prije svega vitamin B. Postupkom dobivanja ulja stvaraju se ostaci koji i dalje sadrže određenu količinu ulja, te drugih važnih sastojaka. Masa koja ostane nakon prešanja i izdvajanja ulja se naziva bučina pogača. Ostatak ulja nakon prešanja do gotovo 10 % daje pogači visoku ješnost, a iznimno visok udio proteina (57-60 %), pogaču ističe za proteinsko krmivo u hranidbi peradi u količini do 10 % u krmnim smjesama. 116


peradarstvo

Praktični strojevi za peradare Većina će se složiti da je jedan od najmukotrpnijih radnih procesa u peradarstvu čerupanje perja. Ručno čerupanje dugotrajan je zadatak tijekom kojeg su ruke mokre i opečene, nos pun vonja ofurenog perja, a križobolja neminovna. U današnje vrijeme, praktičniji uzgajivači pribjegavaju novim tehnologijama, te će nabaviti ili izraditi vlastitu čerupaljku. Kod nas se koriste strojevi za čerupanje s okretnim valjkom prekrivenim gumenim prstima. Princip rada temelji se na trenju perja uz naborane gumene prste. Rukovatelj strojem prethodno ofurenu perad drži prislonjenu uz rotirajući valjak i okreće prema potrebi, dok sve perje nije iščupano. Jedan od strojeva koji se kod nas mogu nabaviti je KERBL stroj sastavljen od postolja i okretnog valjka s 24 gumena prsta. Ovaj tip stroja je rješenje za manji OPG zbog jednostavne upotrebe i stroj kupuju mali hobi farmeri s 50 – ak pilića. U jednom satu može se obraditi 60 – 70 pilića, ali uvijek jednog po jednog.

Čerupaljke u obliku bubnja

Na našem tržištu nalaze se i čerupaljke izrađene u obliku bubnja u koji se perad umetne. Bubanj je načinjen od nehrđajućeg čelika ili plastike pokriven gumenim prstima duljine oko 7-10cm. Cijena gumenih prSamostojeći stroj za čerupanje s valjkom KERBL stiju kreće se od 2,5kn+pdv, pa do 8kn. Naši oglasnici prepuni su bubanj strojeva iz kućne radinosti, a cijene im se kreću od: 1.200kn

Stroj za čerupanje perja na principu bubnja - američka izrada Unutrašnjost bubnja

117


peradarstvo pa na više (do 4.000,00 kn). Novim strojevima profesionalne proizvodnje kao što je model slovenske tvrtke Vi-ja cijena se kreće oko 6.300,00 kn. Ovakvi strojevi rade na principu trenja koje se stvara između perja i gumenih prstiju kada se donji dio bubnja okreće, a strane bubnja miruju. Kada trenje iščupa perje, ono se uz stijenke bubnja polako vodom ispire ispod gdje ga je jednostavno sakupiti. Na Internetu se učestalo spominje Whizbang brend čerupaljki koji je stvorio jedan američki hobi poljoprivrednik sam dizajniravši svoju verziju stroja u obliku bubnja. Whizbang je jako popularan i stvorio je biznis, ali ne od prodaje strojeva već od prodaje shematiziranog vodiča prema kojem svaki amater može složiti jeftini stroj za čerupanje peradi. Na tržište čerupaljki su već odavna ušli i nezaobilazni Kinezi čije bubanj-strojeve je moguće nabaviti preko Interneta. Zagovornici bubanj-čerupaljki naglašavaju da se ovim modelom može istovremeno čerupati više komada peradi, a rukovatelj ne treba stajati uz stroj pridržavajući i okrećući perad već samo pričekati da stroj završi proces. No nad čerupanjem čovjek ima manju kontrolu jer se ptici ponekad može slomiti ud od okretanja po bubnju, a i poneko perce će ostati neočerupano.

Čerupaljke s okretnim valjkom

Kod čerupaljki s okretnim valjkom, rukovatelj mora stalno stajati uz stroj na sebi noseći zaštitne naočale i rukavice, te držati i okretati jednu po jednu pticu. Sam regulira pritisak na prste, te položaj pileta. No, to je ujedno i prednost čerupaljke s okretnim valjkom, jer se ptica drži u ruci i sam rukovatelj strojem utječe na čistoću čerupanja. Nježno se naslanja npr. pile, za razliku od bubanj-čerupaljki gdje pile prilikom čerupanja udara u stijenke bubnja i dosta se ošteti.. A, kakav je zapravo postupak čerupanja: Pile se 3 puta umoči u vodi koja ne smije biti toplija od 80 stupnjeva i lagano se stavi na gumene pipke koji se vrte na bubnju. Čišćenje se pomoću 36 gumenih prstiju izvrši vrlo brzo za oko 1 min. Čistač pile okreće i rastvara krila prema potrebi i pile se ne oštećuje.“ Cijena ovog tipa čerupaljki je s električnim motorom od 2.000,00 kn Čerupaljka hrvatske proizvodnje Bravarija Kralj s PDV-om, pa na više ovisno Kocijan o proizvođaču. 118


peradarstvo Na inozemnom tržištu postoje još strojevi koji rade kao mali okretni valjci s gumenim prstima, a koji se mogu spojiti na bušilicu. Valjak se treba fiksirati, a perad držati u ruci i okretati. Ovakav model zahtjeva više truda. Nude se i modeli prilagođeni lovcima na terenu gdje se okretni valjak spaja na automobilski akumulator preko invertera i namijenjeni su za čerupanje vodene pernate divljači. http://thefowlplucker.com/travel-pluckers/ U Engleskoj se proizvode strojevi za suho čerupanje, a izrađeni na principu modernih ženskih epilatora s više metalnih diskova koji u rotaciji hvataju perje. Integrirani usisavač iščupano perje usisava u vreću za otpad. http://www.pluka. co.uk/about-pluka-2/gallery/

Idealan stroj za čerupanje

Da biste bili zadovoljni svojim strojem za čerupanje peradi, valja obratiti pažnju na sljedeće: • kapacitet stroja u vremenskoj jedinici treba biti prilagođen vašim potrebama, • model stroja treba biti pogodan za čerupanje vrste peradi koju uzgajate (veći promjer bubnja za veću/ za perad osjetljive kože bolji su modeli gdje rukovatelj drži perad), • veličinu, tvrdoću, oblik i raspored gumenih prstiju (prsti gušće postavljeni za manje ptice, mekša guma za pernatu divljač osjetljivije kože, duži prsti za perad dužeg perja, razne neravnine na prstima povećavaju površinu trenja), • vrstu materijala od kojeg su izrađene komponente za stroj (npr. bubanj od nehrđajućeg čelika ili plastike, gumeni prsti od prehrambene gume, i sl.), • dodatne funkcije; neki sustavi nude dodatne funkcije: sustav za ispiranje kod čišćenja, sustav za odvodnju perja i vode, sustav za usisavanje perja u vreću, integrirani termometar, integrirana jedinica za šurenje, i sl., • količinu ljudskog rada potrebnog za čerupanje izabranim modelom stroja, • sigurnost za rukovatelja (električne instalacije, motor zaštićen od vode, zaštita ruku, očiju, sigurnosne sklopke,...); • kvalitetu očišćene peradi (količina zaostalog perja, polomljene kosti, oštećena koža,...), • servis i garanciju stroja; • dostupnost rezervnih dijelova (gumeni prsti i metalni diskovi se troše); • te na kraju, ali ne manje važno, na cijenu. Za optimalne rezultate prilikom čerupanja perja važno je strogo se pridržavati uputa o temperaturi i trajanju šurenja. Također, kod pripreme za čerupanje, ne treba zanemariti važnost kompletnog iskrvarenja da se tijekom čerupanja ne bi stvarali podljevi. Perje nakon čerupanja može se iskoristiti za kompost. 119


peradarstvo

Emdenska guska Kolijevka ove pasmine je istočna Frizija, gdje se na veliko uzgajala, vjerojatno još i prije 2000 godina. Podaci o dokazanom ciljanom uzgoju potječu iz 13. stoljeća. Dvije velike olujne poplave, jedna u 13. a druga u 19. stoljeću značajno su smanjile njihov fond. Godine 1862. izvezene su u Englesku, gdje su križane s tuluškim guskama, pa je uskoro stvoren jedan drugi tip, kod kojeg je međutim elegancija skroz nestala. Usto je postignuto povećano nesenje jaja od 15 na 35 godišnje, ali ona se oblikom nije dopala ukusu njemačkih uzgajatelja. Nakon 1. svjetskog rata postavljen je ustrajnim i marljivim radom kamen temeljac današnjem uzgoju emdenskih gusaka.

Elegantan oblik tijela

Radi se o glomaznim guskama elegantnog labuđeg oblika tijela. To se može postići samo uz dovoljnu duljinu i širinu trupa, ali u presjeku životinja treba biti viša nego li šira. Tražena težina od 11 do 12 kg u gusana, te 10 do 11 kg u guske postiže se samo ako je stražnji dio masivne građe. Pri tom odlučujuću ulogu igra trbušina (kožni nabor), dvostruka trbušina, naprijed paralelna i jasno razdvojena, koja se proteže prema naprijed, no odozada je dobro zatvorena. Jednostavna trbušina i ona koso položena ubrajaju se među krupne greške. Blago Emdenska guska uzdignuto nošena prsa moraju se doimati široka i puna. Kobilica se nipošto ne smije isticati, jer je to strogo zabranjeno naslijeđe ranijih križanja s tuluškim guskama. Uz ovu punu donju liniju spadaju široka, krilima pokrivena blago savijena leđa. Primarna letna pera trebaju prianjati poput ogrtača. Rasne životinje ih nose visoko i ona su prilično dugačka i široka. Cjelokupan dojam se gubi ako krila nose labavo ili prekriženo. Rep kojeg nosi čini se prilično kratkim obzirom na masivno tijelo. Privučeno ili ovješeno repno perje kvari tip u završetku. Jedva srednje dugački, umetnuti u perje bedara i trbuha pojavljuju se čvrsti bataci. Boja nogu je narančastocrvena, na dobro raširenim nožnim prstima nalaze se bijeli nokti. 120


peradarstvo

Labuđi vrat Linija vrata i glave važna je za ukupan dojam. Oznaka labuđi vrat ne označava samo dug i tanak vrat, nego i oblik S tipičan za ovu pasminu, osobito znakovit u gusana. Linija vrata u guske uglavnom je nešto kraća. Ako se vrat doima predebeo i kratak, gubi se elegancija. U životinja čiste pasmine, prednja granična linija donjeg dijela vrata prelazi bez pregiba u prsni dio. Tipična glava u emdenskih gusaka mršava je i tankih linija, s plosnatim čelom, tako da u bočnom presjeku imamo blago savijen luk od kljuna do vrata. Traže se dosta široki obrazi, ali ne smiju biti zaobljeni prema van. Izvučeni vrh kljuna, bez korijena ispred čela, daje glavi odlučujući plemenit izgled. Linija grla treba biti dobro savijena, a gruba greška je izraženi podvratak kao i kratka široka glava s kljunom savijenim prema dolje. Boja kljuna je žive narančastocrvene boje. Boja očiju treba biti svijetloplava, a uski crveni prstenovi neoperjane kože su poseban izraz vitalnosti. Ukupan dojam kretanja ne smije biti pod utjecajem prejake trbušine. Ona bi uvijek trebala visiti slobodno, tj. ne smije se vući po tlu.

Perje

Standard zahtijeva čistu bijelu boju perja. U mladih gusaka dopušteno je ponešto sivog perja, ali ne i u gusana. Dvogodišnje i višegodišnje životinje moraju biti čiste bijele boje. Izvaljeni guščići žutog paperja gotovo uvijek postanu gusani. Oni sa šarenim paperjem na glavi i leđima postaju guske. Ima i guščića sa zelenkastim paperjem, u kojih nije lako ustanoviti kojega su spola. Ali ako netko dobije iz zajamčenog uzgoja čiste pasmine nešto tamnije šarene guščiće, ne mora se zato prestrašiti, i pomisliti na prijevaru.

Dobre nesilice

Već su ranije emdenske guske hvaljene zbog svojih osobina kao dobre nesilice. U kontroliranom uzgoju nekadašnjeg DDR-a nesivost je u prosjeku iznosila 35 jaja po guski. U nekim uzgojima guske su postizale normu od 40 jaja. Raspon varijacije bio je vrlo širok, od 20 do 65 jaja. U drugim su zemljama guske nesle i do 80 jaja godišnje. Ove relativno visoke brojke mogu se postići samo ako guska ne sjedi na jajima. Stoga nesjedenje na jajima spada u važne ciljeve uzgoja. Za uzgoj su najprikladnije dvogodišnje ili višegodišnje životinje. Za gusane se kaže da su pri oplodnji gusaka pomalo nespretni. Držanje životinja isključivo na tlu odražava se nepovoljno na oplodnju. One bi trebale imati barem izdašnu priliku za kupanje. Preporučuje se jednom gusanu dodijeliti tri guske. Preteške životinje, posebice sa zamašćenim, jako ovješenim trbusima nisu prikladne za uzgoj. Na kraju spomenimo da u velike greške za isključenje s izložbe peradi spadaju ovješena ili nagnuta krila, kosa leđa, vanjski dio i boja kao u tuluških gusaka (očiti križanci), te koso nošen rep. 121


peradarstvo

Hrvatska ili zagorska kokoš Sve do početka 19. stoljeća sjeverna i srednja Europa poznavala je uglavnom obične seoske kokoši u tipu crvene divlje kokoši (Gallus gallus). Preci ovih kokoši dospjeli su na europsko tlo putem Kelta od 600. do 200 godine prije Krista. Kelti, Germani i Slaveni posjedovali su već i prije rimskog nadiranja domaću kokoš, a imali su za nju i poseban naziv, neovisno o rimskom. Ovdje je ona bila nešto sveto, što se nije smjelo pojesti, izuzev njenih jaja. Širenjem Rimljana i njihova moćnog carstva, stigle su mediteranske domaće kokoši i u područja sjeverno od Alpa. Tamo su se tijekom vremena križale s lokalnim „keltskim“ kokošima. U Srednjem vijeku kada se ljudi više nisu skanjivali pojesti ovu nekoć svetu životinju, započeo je uzgoj peradi u cijeloj središnjoj Europi, kao vrlo značajan čimbenik kulture. Taj su uzgoj posebno poticali samostani. Kao što saznajemo iz srednjevjekovnih poreznih knjiga zemljoposjednika, kokice i jaja predstavljali su glavni prinos nekih imanja, a često su bile i jedini gospodarski inventar siromašnog naroda. Žive kokice u drvenim kavezima bile su omiljena hrana vojsci koja bi odlazila u boj. Također su uzgajane na svim važnijim mjestima kao primjerice na prijelazima preko većih rijeka za opskrbu hranom putujućih plemića. Po naredbi cara Karla Velikog, veća imanja morala su držati stotinjak kokica i 30 gusaka, a manja barem 50 kokica i 12 gusaka. Kmetovi su morali plemićima, gospodarima i samostanima davati desetinu svojih kokoši i jaja.

Prirodne i seoske pasmine

U literaturi postoje brojne definicije pojma „pasmine“, koje se sve više manje čine prikladnima. Jedna vrlo jasna i sveobuhvatna definicija kaže da su „prirodne pasmine“ temelj i podrijetlo svih današnjih pasmina, pri čijem je nastanku utjecaj čovjeka bio vrlo mali ili nikakav. Iz prirodnih pasmina nastaju tzv. „seoske pasmine“. Kod njihovog nastanka dolazi najprije više do slučajnog, a zatim sve više do ciljanog utjecaja čovjeka. Prirodne i seoske pasmine igrale su stotinama godina, a djelomično i danas, vrlo važnu ulogu u životu ljudi. Idealno su prilagođene klimi, hranidbi, tlu i nametnicima iz okoliša. Ističu se širinom sposobnosti reakcija, raznolikošću nasljednih osobina, nespecijaliziranošću, očuvanim prirodnim instinktima i velikom sposobnošću modeliranja u rukama vrsnog uzgajatelja. Ovisno o okolišu iz kojeg dolaze radi se u pravilu o životinjama malog utrška i velike prilagodbe. One su manje i imaju manju potrebu za hranom i vodom od pasmina iz intenzivnog uzgoja. Seoske pasmine vrijedno traže 122


peradarstvo hranu i lakše prebrode razdoblja s poteškoćama, kada nema dovoljno ni vode, ni hrane. Dakle, sve seoske kokoši razvijale su se pod utjecajem lokalnih klimatskih prilika i hranidbe prirodnom selekcijom. Primjeri toga bile su: siva škotska kokoš, danska seoska kokoš, galska kokoš, zelenonoga poljska kokoš, češka kokoš, štajerska kokoš, mađarska plavonoga kokoš, galicijska kokoš, dalmatinska kokoš, talijanska kokoš kao i španjolske pasmine kokoši, zatim preci mnogih regionalnih i nadregionalnih pasmina, kojih danas više nema. Ove seoske kokoši slobodno su tumarale naokolo i bile su stoljećima stalni inventar u selima, na dvorovima i u gradovima. S vremenom su očvrsnule na duge zime i nagle promjene godišnjih doba. Međutim, oko 1850. godine došlo je do trajnije promjene u uzgoju peradi, uvozom malajskih borbenih pasmina i teških pasmina iz azijskog prostora (kokinkina, langšan, čitagong ...). Tako je koncem 19. i početkom 20. stoljeća došlo do utemeljenja većine „kulturnih pasmina“ i pretapanja bezbrojnih seoskih pasmina radi poboljšanja proizvodnih svojstava. Uzgajatelji kokoši upoznali su se s uzgojem pasmina drugih zemalja, pa je nadmoć uzgoja rasne peradi u inozemstvu, posebice u Engleskoj, potaknula uzgajatelje na uvoz hvaljenih stranih pasmina. To strano ih je toliko draškalo i mamilo da su zanemarili vlastito blago, zaboravili su na njega, tako da je domaća seoska kokoš doživjela propast u miješanju sa stranim pasminama.

Hrvatska ili zagorska kokoš

Austrijski peradarski stručnjak Armin Arbeiter, koji je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće započeo revitalizaciju štajerske kokoši, dolazio je sa svojim suradnikom, celjskim geometrom Emanuelom Martinyem, na zagrebačku Harmicu kupovati pijetlove hrvatske (zagorske) pasmine, obzirom da je kod njih križanje s uvezenim azijskim pasminama već uveliko uzelo maha. U svojoj knjizi iz 1914. godine on je točno definirao hrvatsku kokoš: Ova kokoš je zapravo identična štajerskoj kokoši iz južne Štajerske, a najčešća razlika je ta da hrvatska kokoš nema uvijek kukmu i povreme- Preparirani zagorsko-štajerski pijetao u pšeničnoj boji no se pojavljuju životi- perja 123


peradarstvo nje s plavim nogama, što je posljedica slabije domestifikacije i nedovoljne brige oko uzgoja. U nekim hrvatskim priručnicima a i u tradiciji starih hrvatskih poljoprivrednika ova se kokoš naziva i zagorska kokoš, a ostaci primjeraka ove originalne kokoši mogu se još uvijek pronaći, ali je zbog nePreparirana zagorsko-štajerska kokoš u pšeničnoj boji urednog kasnog nasađiperja vanja manja od štajerske kokoši. U Zagorju uglavnom susrećemo jarebičastu i crvenu varijantu, na bosanskoj granici žutu i zlatnovratu, dok se na hrvatskoj obali pojavljuje i grahorasta varijanta. Hrvatska se pasmina jako dobro održala u okolici Plitvičkih jezera. Pijetlovi su dostizali težinu od 3 ¼ kg a kokice od 2 do 2,50 kg i godišnje su nesle oko 160 jaja. Među domaćim peradarskim stručnjacima toga vremena za uzgoj i selekciju hrvatske (zagorske) kokoši posebno se zauzimao poznati tiflopedagog i humanista Vinko Bek (1862.- 1935.). Pisao je za časopise Gospodarski list i Seoski gospodar, te je znao potaknuti čitatelje na promjene, što je ostavilo velikog traga u narodnom peradarstvu. U suradnji sa zagorskim vlastelinima izlagao je domaću kokoš na izložbama peradi u inozemstvu i na našim gospodarskim izložbama. Godine 1903. započet je selekcijski uzgoj hrvatske kokoši na zemaljskom dobru u Božjakovini pokraj Dugog Sela. Tamo je u novosagrađeni ogledni peradnjak smješteno četrdeset kokica i četiri pijetla. Sva perad je bila prstenovana i postavljena su kontrolna gnijezda kako bi se pratila godišnja nesivost jaja. Tijekom nekoliko godina uzgoja u kontroliranim uvjetima, povećala se i ujednačila nesivost, a jaja su postizala težinu veću od 60 grama. U svrhu širenja oplemenjene peradi na seljačka gospodarstva nabavljena su iz inozemstva četiri Hearsonova inkubatora, a 1906. još dva Mückeova sustava.

Zagorsko – štajerska kokoš

Ruski emigrant general Lav L. Bajkov (1869.- 1938.) tridesetih je godina prošlog stoljeća djelovao kao stručni konzultant za peradarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede. Smatramo ga jednim od najznačajnijih peradarskih stručnjaka koji je svojim predanim radom u području racionalnog peradarstva za124


peradarstvo dužio našu peradarsku struku i hobistički sektor. On je u svojoj knjizi „Uzgoj i izbor“ objavljenoj 1930. godine zapisao: U Hrvatskoj, u području južno od Zagreba, u okolici Rojiča i Plitvičkih jezera, postoji ujednačeni tip kokoši, koji se odlikuje „divljom“ (jarebičastom) bojom perja, kratkim plavim nogama, a ponekad bradom i dosta velikom kukmom. Boja perja i kratke noge bliske su štajerskoj pasmini, a boja nogu, brada i kukma padovanskoj pasmini, koja je zbog relativne blizine Lombardije (za koju je padovanska pasmina lokalna) mogla uzeti učešća u stvaranju spomenutog tipa hrvatske kokoši, poznate obično pod imenom „zagorske“. U tom vremenskom razdoblju odvija se selekcija naše domaće kokoši u dva različita smjera. Dok su Ivan Lakuš iz podravskog mjesta Torčeca i Franjo Brošan iz Zagreba provodili selekciju kroz križanje sa starnim pasminama (leghorn i welsumer) i tako stvorili kokoš „hrvaticu“, predstavnici peradarske struke (Ogrizek, Šmalcelj, Kodinec, Oberhofer, Pirnat, Došen) bili su orijentirani na uzgoj i selekciju zagorske kokoši koju su zbog vrlo velikog afiniteta sa štajerskom kokoši prozvali „zagorsko-štajerska“ kokoš. Profesor zagrebačkog agronomskog fakulteta dr.sc. Georgij Kodinec u Gospodarskom glasniku iz 1941. godine piše: Sam naziv „zagorsko-štajerska“, ili kako se češće govori „štajerska“ kokoš, nastao je kao posljedica nastojanja, da se ova domaća pasmina selekcionira i kao takva promiče na teritoriju Štajerske i susjednih krajeva. Domovina ove kokoši nije u stvari, kako se to često misli na prvi pogled, Štajerska, jer je ova kokoš prije mnogo stoljeća bila raširena kao predstavnica domaće peradi srednje europskog skupa po svim alpskim predjelima od Dunava pa do Jadranskog mora i u cijeloj Panonskoj nizini. Poljoprivredne vlasti Banovine Hrvatske provele su pasminsku rajonizaciju u kojoj su zapadni i sjeverozapadni srezovi ušli u područje uzgoja zagorsko-štajerske kokoši, dok su istočni gospodarski napredniji i žitaricama bogatiji krajevi ušli u područje uzgoja pasmina plymouth rock i rhode island. Od osnutka banovine 26.08.1939. do konca 1940. godine u osam srijezova (Valpovo, Požega, Ivanec, Vrginmost, Slunj, Vrbovsko, Gospić i Perušić) podijeljeno je 116 pijetlova, 81 kokoš i 401 pilić zagorsko-štajerske pasmine, u korist unaprijeđenja peradarstva na malim seljačkim posjedima. Retroaktivni križanci u tipu zagorsko-štajerske gojidbe spontano su se održali tek u tragovima u nekim dijelovima Hrvatskog zagorja, Prigorja i Posavine. Ono što mi možemo i moramo učiniti s tom kokicom jest to da je obnovimo i očuvamo u izvornom obliku, bez forsiranja jednostranih gospodarskih svojstava na uštrb zdravlja i vitalnosti. Sustavnim uzgojem u „čistoj krvi“ moguće je od te populacije već kroz nekoliko generacija stvoriti pasminu čvrsto ujednačenih svojstava. 125


C 60 IJE ,0 NA 0k n

šte

u at

j

ac

ku

i en

Hr

e tsk va

po

em pr

un

ač br

jk šil

u

en

cij

ve

eu

as

za va ća

eo

rin

ta

š po

po

Medeni kolači i slastice s medom

Priroda nam u medu daje jedan od svojih najdragocjenijih darova. Ne postoji nijedan ljudski proizvod toliko bogat sastojcima nužnim za zdrav razvoj i rad našeg organizma, poput meda. Ova knjiga donosi brojne maštovite i poticajne recepte za kolače, slatka jela i pića s medom.

Format knjige: 14 x 20 cm Opseg: 116 stranica u boji Uvez: spiralni

tel: 01/3843-222 www.gospodarski.hr e-mail: narudzbe@gospodarski-list.hr


pčelarstvo

pčelarstvo

Pčele i voda Pčele, kao i sva živa bića trebaju određene količine vode za svoj život. Potrebe pčelinje zajednice za vodom ovise o godišnjem dobu, jačini zajednice, prašnim prilikama, mikroklimatskim uvjetima smještaja pčelinjaka i slično. Često se potrebe pčela za vodom podcjenjuju, pa možemo vidjeti na pašu doseljene košnice u kamionima, autobusima ili kontejnerima bez postavljene pojilice. Pčele kao jedinke i kao zajednica moraju imati na raspolaganju vodu. Potrebe za vodom nisu uvijek jednake. Poznavanje potreba za vodom jedan je od važnijih čimbenika za uspješno pčelarenje. Prilikom zimovanja pčele troše vrlo male količine vode. Dnevne potrebe prosječno jake zajednice iznose oko 4 do 10 grama. Kako pčele ne izlijeću iz košnica te količine namiruju vodom koja se normalno nalazi u medu, zatim vodom koju med u otklopljenim stanicama saća upija iz vlažnog zraka i kondenziranom vodenom parom na stijenkama košnice.

Potrebe za vodom

Proljetnim razvojem i njegovanjem legla povećava se i potreba za vodom. Budući da pčele vodu ne skladište kao med, ovisne su o vanjskim izvorima. Kada matica snese jaje na dno stanice, za njegovo razvijanje, uz temperaturu, potrebna je i relativna vlažnost oko 95%. Iz tako inkubiranog jajeta nakon tri dana izlazi ličinka koju pčele hraniteljice prvo hrane matičnom mliječi, a zatim smjesom meda, peluda i vode. Vodu za pripremanje ove hrane pčele donose izvana, odnosno nije dostatna voda iz meda. Ako računamo da jedna ličinka dobije oko 150 127


pčelarstvo ovakvih obroka, a njezino tijelo sadrži 80% vode prvi dan razvoja i 55% šesti dan, onda se vidi koliko je voda važna za razvoj pčele i zajednice. Iz toga proizlazi da ako zajednice u proljeće prihranjujemo pogačama ili sirupom jače koncentracije, svakako trebamo obratiti pozornost i na mogućnost pčela da dođu do vode koja im je potrebna za preradu dodane hrane. Vremenske prilike u proljeće su često prevrtljive i nepovoljne za izlijetanje pčela iz košnica da dođu do vode. Tada je možemo dodavati i putem hranilica ako to njihova konstrukcija dozvoljava. Za trajanja paša redovite potrebe za vodom pčele namiruju iz donesenog nektara. U nektaru većine medonosnih biljaka ima dosta vode, ponekad i do 70 %. Unatoč tome, može se dogoditi da su i tada povećane potrebe za vodom i to iz više razloga. Naime, cvjetovi nekih biljaka ipak nemaju dovoljno rijedak nektar, kao suncokret, pa ako on prevladava u paši pčele moraju imati na raspolaganju dodatne količine vode. Zna se dogoditi i da vjetar ili povišena temperatura u doba cvatnje određenih biljaka isušuju nektar do te mjere da ga pčele još uvijek unose, ali znatno gušćeg nego inače. Povećane potrebe za vodom u pašnom razdoblju mogu se javiti i ako u košnici prevladava med koji se brzo kristalizira, pa ga pčele prije upotrebe moraju otopiti. Takav je med od vrbe, uljane repice i suncokreta. U vrijeme velikih vrućina pčelama je voda potrebna za rashlađivanje košnica. Poznato je da voda prilikom isparavanja na sebe veže toplinu i tako hladi okolinu. Pčele unose vodu u košnicu, raspoređuju je na saće, lepezaju krilima stvarajući struju zraka koja pojačano isparava vodu i tako hladi unutrašnjost košnice. To se najčešće događa u srpnju i kolovozu, a dnevne količine vode potrebne za hlađenje mogu dostići i do 1,5 litre.

Pojilica za pčelinjak Ako pčelinjak nije smješten uz potočić koji stalno osigurava vodu, potrebno je postaviti pojilicu za pčele. Blizina pojilice na pčelinjaku sprječava donošenje vode iz nepoznatih izvora koji mogu biti zagađeni, ili iz jama gnojnica koje mogu ugroziti zdravlje zajednice ili onečistiti krajnji pčelinji proizvod. Sljedeći razlog postavljanja pojilice na pčelinjaku je i broj pčela radilica koje su zaposlene donošenjem vode. Ako se voda ne nalazi u blizini pčelinjaka, velik broj pčela zaposlen je donošenjem vode iz udaljenih mjesta koje bi mogle umjesto vode donositi nektar. Pojilicu ispred košnica postavljamo na udaljenosti najmanje 5 do 10 metara. Bliže postavljamo koso od krajnje košnice, a dalje ako je ravno ispred košnica, dok iza košnica ne bi smjela biti bliže od 2 do 3 metra. 128


pčelarstvo

Postavljanje pojilice Pojilica s vodom potrebna je na pčelinjaku od početka proljeća do zadnjih izlazaka pred zimu. Pojilicu treba postaviti što je ranije moguće, odnosno kada to vremenske prilike dopuste. Rano postavljanje potrebno je zbog toga da se pčele naviknu na postojanje izvora vode za piće, jer ako pronađu neki drugi izvor teško se priviknu na novi, makar on bio bliži i čišći. Pojilica se postavlja na sunčanom mjestu, bez vjetra, ali ne na pripeci jer pčele rado uzimaju vodu zagrijanu od 20 do 30oC. Zagrijanu preko 38oC pčele neće uzimati. Najbolje je ako je možemo postaviti pod neku krošnju ili nadstrešnicu gdje je tijekom prijepodneva sunčano, a poslije podne sjena. Pčelari konstruiraju pojilice na razne načine i od različitih posuda. Kao pojilica nam može poslužiti svaka posuda koja ne propušta vodu, izrađena od materijala koji nisu štetni, a da se stijenke mogu lako održavati i čistiti. Volumen mora biti prilagođen našim mogućnostima dopunjavanja kako bi svježe vode uvijek bilo dovoljno. Kao pojilice mogu poslužiti i staklenke većeg volumena (za zimnicu od 3 do 5 litara) okrenute naopako i zatvorena poroznim poklopcem ili gustom tkaninom koja lagano propušta utrošenu količinu vode. Za udaljene pčelinjake može se napraviti i pojilica koja pomoću podtlaka ispušta onoliko vode koliko je utrošeno. Na pčelinjacima koji su smješteni uz vodoopsrbnu mrežu pojilice mogu biti izrađene na način da se razina vode regulira ventilom s plovkom (kao kod WC kotlića). Ako je rezervoar vode proziran ili od svijetle plastike dobro ga je obojiti nekom tamnijom bojom ili napraviti okvir ili plašt za prekrivanje, jer na taj način sprječavamo ulaz svjetla pod čijim utjecajem se javlja rast vodenih algi koje je iz zatvorene posude teško iščistiti. Voda kojom pojimo sve vrste životinja, pa tako i pčele, mora biti higijenski ispravna, odnosno takva da bi je i sami pili. Čistoća vode je u prvom redu bitna za sprječavanje širenja nozemoze. Pčele prilikom pojenja često balegaju u samu vodu ili okolinu pojilice. Ako su pri tome zaražene nozemozom uzročnik ostaje u 129


pčelarstvo vodi i može zaraziti sljedeću pčelu. Kako je to u pašnom razdoblju, bolest se ne primjećuje, a zajednica je ipak zaražena što se vidi tek u proljeće slijedeće godine. Da bi pčele brže navikli na uzimanje vode iz pojilice možemo u početku pojilicu puniti vodom u kojoj smo otopili malo meda (0,5 kg na 5 litara vode). Primijećeno je da pčele radije uzimaju vodu koja je blago posoljena (0,1 %). Kako bi pojilicu održali higijenski ispravnom, potrebno ju je povremeno (poželjno je jednom tjedno) oštrom četkom očistiti od kamenca i oprati vrelom vodom. Za sprječavanje širenja nozemoze, u proljeće i na jesen u vodu preventivno dodajemo jodni pripravak (nozecid, nozepip ili slično). Preko ljeta nema potrebe za dodavanjem takvih pripravaka, iako povremeno ne može štetiti.

Medenje biljaka Nektar je slatka tekućina koju u cvjetovima medonosnih biljaka izlučuju biljne žlijezde - nektarije. Postoje i biljke koje imaju izvancvjetne nektarije, ali one nisu značajne za pčelinju pašu. Nektar se uglavnom sastoji od vode i šećera čija se koncentracija kreće do 3 do 70 %. U malim količinama sadrži i minerale, eterična ulja, organske kiseline, te zrnca peluda.

Nektar

Glavna uloga nektara u cvijetu je privlačenje kukaca. Oni pri sakupljanju nektara obave oprašivanje i oplodnju cvijeta. Nakon oplodnje, izlučivanje nektara naglo se smanjuje. Izlučivanje nektara kod medonosnih biljaka ovisno je o nizu čimbenika okoline u kojoj one rastu, poput temperature i vlažnosti zraka, jačini sunčeve svjetlosti, vjetra i vlažnosti zemljišta. Kod iste vrste biljaka izlučivanje nektara mijenja se tijekom dana, a i svi cvjetovi na jednoj biljci ne izlučuju ga jednako. Različite biljke izlučuju nektar različite količine šećera. Primjerice bagrem, kao najveća kontinentalna paša, izlučuje nektar s oko 50 % šećera, uljana repica oko 40 %, a važna proljetna paša trešnje oko 20 %. Temperatura zraka ima značajnu ulogu u količini i kvaliteti dobivenog nektara. Iako svaka biljka ima “svoju” optimalnu temperaturu kod koje izlučuje najveće količine nektara, smatra se da je za većinu njih najpovoljnija temperatura zraka između 20 i 30oC. Izlučivanje je prisutno i pri nižim temperaturama, ali je između 16 i 20oC sadržaj šećera manji za dva do tri puta. Znatan utjecaj imaju i dnevna temperaturna odstupanja, pa ako imamo tople dane i hladne noći, doći će do smanjenja jačine fizioloških procesa u biljci, a time i posljedično do prestanka izlučivanja nektara. 130


pčelarstvo Optimalna vlažnost zraka za izlučivanje nektara kod najvećeg broja medonosnih biljaka iznosi 60 – 80 %. Nektar upija vlagu iz zraka, pa je u slučajevima visokih temperatura i smanjene vlažnosti izlučivanje manje od isparavanja i on postaje nedostupan pčelama. Kada se zbog suhoće zraka nektar zgusne i dostigne koncentraciju šećera 70 %, pčele ga više ne mogu sakupljati. S druge strane, uslijed dugotrajnih kiša, koncentracija šećera može pasti ispod 5 % i pčele ga opet prestaju sakupljati. Sunčeva svjetlost povoljno utječe na dobivanje nektara kod medonosnih biljaka. To se objašnjava time da je asimilacija jača pri jačem osvjetljenju, a time je i izlučivanje nektara pojačano. Tako ista vrsta biljke uz rub šume ili u udolini daje manje količine nektara od one koja je veći dio dana izložena sunčevom svjetlu. O tome je dobro voditi računa prilikom smještaja selećeg pčelinjaka.

Nepovoljni vjetar

Vjetar nepovoljno djeluje na medonosno bilje i izlučivanje nektara. Posebno su nepovoljni hladni sjeveroistočni i topli južni vjetrovi. Pod njihovim utjecajem nektar iz nektarija isparava ili prestaje njegovo izlučivanje. Jači vjetar također smeta i pčelama, pa one manje izlijeću po vjetrovitom vremenu i manje posjećuju cvjetove na putu dominantnih vjetrova. Vlažnost zemljišta je isto jedan od čimbenika koji izravno utječu na izlučivanje nektara. Većini biljaka odgovara umjereno vlažno zemljište. Velike kiše ispiru nektar ili dovode do prevelike razgranatosti biljke, što uzrokuje smanjeni sadržaj šećera u nektaru. S druge strane, sušno vrijeme dovodi do slabog razvoja medonosnog bilja, a time i do malih količina nektara. Iz svega navedenog proizlazi da je za optimalne količine izlučenog nektara, a time i za visoke prinose meda najbolje toplo, umjereno - vlažno vrijeme, bez vjetra. Za utvrđivanje količine nektara u samom cvijetu koristi se nekoliko načina; metoda kapilarne cijevi, upijanje preko filter - papira, ispiranje nektara, te metoda intenziteta posjećivanja pčela cvjetovima. Metoda intenziteta posjećivanja pčela cvjetovima najpristupačnija je pčelarima. Temelji se na zadržavanju, u minutama, pčele na cvjetovima. Što neki cvijet izlučuje više nektara, to se pčela kraće zadržava na njemu i obrnuto. Metode kapilarne cijevi i upijanja nektara pomoću filter papira temelje se na preciznoj vagi kada se izvaže prazna kapilara ili suhi papir, zatim iz cvjeta isiše nektar i putem razlike u težini dođe do količine nektara. Najpreciznija je metoda ispiranja nektara gdje se pomoću kemikalija odredi sadržaj šećera u otopini kojom ispiremo cvijet. 131


pčelarstvo Određivanje količine nektara po jednoj biljci može biti važno zbog određivanja broja košnica koje ćemo postaviti na jednom mjestu. Pčele pretvaraju nektar u med i to tako da pomoću enzima iz svojeg tijela invertiraju veću količinu saharoze u grožđani i voćni šećer koji su glavni sastojci meda. Višak vode uklanjaju prenoseći nektar iz stanice u stanicu, kao i ventilacijom košnice. Budući da u medu ima do 20 % vode, a 80 % suhe tvari, za preciznije predviđanje broja košnica po hektaru trebalo bi kemijskim putem utvrditi točan sadržaj šećera u nektaru, što je za većinu pčelara komplicirano i suvišno.

Poticajna prihrana pčela Glavni cilj stimulativne prihrane je oponašati proces medenja u košnici, ubrzavajući tako rad pčele matice i opće aktivnosti u pčelinjaku. Najiskusniji pčelari preporučuju da se taj postupak ne izvodi do 35 ili 40 dana prije mogućeg cvjetanja, budući da se, uzimajući u obzir životni ciklus pčela, oko tih dana razvijaju pčele radilice. Također, potrebno je naglasiti kako se kod spomenutog kao evidentan problem može pojaviti opasnost da ispaša kasni, te se mlada pčela smrzne, dobivanjem moguće gljivične infekcije zbog smanjivanja temperature. Važno je ne pretjerati s prihranom budući da će se višak uskladištiti i kasnije se pojaviti u sastavu meda.

Pojačana prihrana

Prvi stimulans kojeg prima zajednica za pojačanu prehranu pčele matice i da ona poveća svoju ulogu je vanjski unos nektara. Na taj način stimulirajuća energetska prihrana trebala bi imati značajke Pčelinjak zimi vrlo slične nektaru; time se postiže da će koncentracija šećera u takvoj prihrani biti puno manja nego u slučaju dopunske prihrane. Proizvodi koji se koriste za energetsku stimulaciju zajednice su identični onima koji se koriste u dopunskoj prihrani; jedina razlika je što se u prvom slučaju teži da pripravak sliči nektaru zbog čega je ono što varira koncentracija sirupa. U slučaju sirupa visoke fruktoze, koristi se razrijeđena otopina s 50% vode. 132


pčelarstvo Iako korištenje meda daje izvrsne rezultate u stimulaciji zajednice, činjenica da takav med ima poseban miris, zahtijeva od pčelara oprez prilikom prikupljanja meda. Za razliku od dopunske prihrane, stimulacija sirupima treba se obaviti u količinama koje su dovoljne da pčele sve konzumiraju prije nego se sirup počne razgrađivati. Isto tako, treba znati da se zajednica ne može hraniti s više ličinki nego što je kapacitet pčela hraniteljica. To podrazumijeva da će se obujam stimulacije povećavati u skladu s veličinom zajednice.

Različite vrste prihrane

Dopunska prihrana nema vremensko određenje, obavlja se u košnicama koje su oslabljene zbog bolesti, bespašnog razdoblja, nepovoljnih klimatoloških pojava i drugih okolnosti. Prihrana je osobito važna tijekom zimskih mjeseci kad se pčelama osigurava hrana prilagođena lakšoj probavi, kako bi ostalo minimum neprobavljenih tvari u debelom crijevu probavnog sustava pčele, jer u zimskim mjesecima i kod dugih zima, i po nekoliko mjseci nema izleta pčela. Med: Idealna prihrana za košnice, jednako za proljeće kao i zimi. Med treba imati poznato porijeklo da ne bi dolazio iz bolesnih košnica ili bio tretiran medicinskim proizvodima, kao u slučaju razrijeđenog meda, te na taj način ozbiljno naštetio košnici. Gusti sirup: Obično se sastoji od 60 % šećera (dva udjela šećera i jedan vode), u mješavinu se može dodati malo meda kako bi se postigla veća energetska konzistencija, ali ne previše, jer može potaknuti prikupljanje. Najbolji način primjene je plastičnim vrećicama od 1-2 kg koje se stavljaju na gornju stranu košnice. Čvrste tvari: Postoji velika raznolikost namaza za prihranu koji dovode do odgovarajuće hranjive razine. Pri ovakvom načinu prihrane razlikujemo sljedeće vrste: Tablete od meda: Dobivaju se na bazi tekućeg meda koji se postupno temperira kako se ne bi previše ugrijao, dodaje se kristalni šećer i sve se dobro promiješa. Mješavina se rasporedi u vrećice i prilikom hlađenja se kristalizira. Nije prikladno dodavati smeđi šećer ili drugu vrstu zgušnjivača budući da ih pčele ne mogu dobro probaviti. Tablete od glukoze: Koriste se industrijski sirupi i bijeli šećer u prahu. Može se umjereno dodati običnog šećera. Primjena ovakve prihrane u košnici je kao u prethodnom slučaju, pomoću plastičnih vrećica. 133


pčelarstvo Tablete od šećera: Sastavljene su od jednog udjela vode i pet udjela bijelog šećera. Voda se zagrijava do vrenja i dodaje se šećer, vrenje se održava dok se sve ne otopi, a zatim se postupno hladi u vodenoj kupelji, trenutak kada se može dodati malo meda kako bi se postigla veća energetska konzistencija, i postupno se miješa dok se ne kristalizira, a zatim se prelije u kalup za koji se preporučuje da nije širi od 2 cm. Ovaj pripravak je najprikladniji za hladne zime. Šećerne pogače: Ne moraju se koristiti komercijalne pogače, koje se mogu kupiti u specijaliziranim trgovinama, već se mogu napraviti i u kućnoj izradi. Jednostavnu pogaču sačinjavaju šećer, med i voda, a pripravlja se na način da se med zagrije i pomiješa s mlakom vodom i u tu smjesu pomiješa se šećer. Za 100 kg šećera potrebno je 20% meda 20% (20 kg) i 2% vode (2 l). U pogače se mogu umiješati i razni dodaci, poput pekarskog kvasca, peludi, sojinog brašna, limunska kiselina, vitamini dr. Šećer za pogaču treba prethodno što sitnije samljeti. Dobro umješene pogače odmah se stavljaju u vrećice za zamrzavanje od 3 kg. U njih se stavlja smjesa od 1 kg, koja se posloži na na debljinu 1-1,5 cm, i zatvara. Pripremljene pogače stavljaju se u kutije u kojima se čuvaju do davanja pčelama. Ako se zimi hrana u košnici potroši, a i dalje vladaju niske temperature, zajednica može uginuti od gladi iako na bočnim udaljenim okvirima može biti dovoljno meda. Da bi se to spriječilo, preporučljivo je u dati društvima po jednu pogaču od 1 kg. Pogače treba pripremiti odmah nakon Nove godine. To predstavlja najčešće prvu pčelarsku aktivnost u nastupajućoj godini. 134


pčelarstvo

Ubod pčele Pčele vrlo rijetko napadaju bez da su izazvane. Najčešće ih hotimično pritisnemo ili na drugi način izazovemo. Iznimka je kada se nađemo u blizini njihova gnijezda koje nije uvijek vidljiva košnica. Tako ih u prirodi možemo pronaći u šupljem drveću, pukotinama stijena, ispod streha ili na sličnim mjestima. Ako se osjete ugroženima branit će svoju košnicu i napasti sve koji su u blizini. Ovakve pojave češće su u bespašnom razdoblju s velikim vrućinama, kakve su kod nas posljednjih ljeta. Pčele prilikom uboda u žrtvu ispuštaju otrov. On je čisti proizvod organizma pčele. Izlučevina je žalčanog sustava koji ima osnovnu biološku ulogu u štićenju pčelinje zajednice od neprijatelja. Kako ima ulogu oružja, složene je građe i izvana jako zaštićen. Ako pčela ubode kukca ili koju drugu životinju iz koje može izvući žalac potroši cijeli ili dio otrova. Može se dogoditi da nakon toga ubode nas, pa reakcija na mjestu uboda postaje slaba ili nikakva i pomislimo kako smo imuni na ubod pčele, sve dok nas ponovno ne ubode pčela koja ima dovoljno otrova u spremniku.

Kada pčela ubada?

Pčele rijetko ubadaju neizazvane. Više ubadaju u blizini košnica što je i normalno jer jedan dio pčela starosti od 18. do 21. dana obavlja stražarsku službu na letu košnice. One paze da u košnicu ulaze samo pčele iz te košnice koje prepoznaju po mirisu. Ponekad mogu propustiti i pčele iz drugih košnica ako donose med ili pelud, pa ne predstavljaju kradljivice koje izazivaju pljačku i grabež. U bespašno doba stražarice mogu ubadati i na većoj udaljenosti od košnice (oko 10 metara) ako je neprijatelj ispred nje, odnosno u njihovom vidokrugu. Pri tome lakše uočavaju odjeću žarkih boja. Osobito rado bodu ljude i životinje intenzivnog mirisa, tako su znale napadati znojne konje i ljude. Ne odgovara im niti miris alkohola, kozmetičkih sredstava, krema za sunčanje i parfema. Također osjete i miris omekšivača za rublje, pa o tome treba voditi računa prilikom pranja zaštitne odjeće u koju smo odjeveni kada odlazimo na pčelinjak. Na toj odjeći mogu 135


pčelarstvo zaostati i žalci od prethodnih pregleda koji imaju svoj miris i izazivaju pčele. Taj miris najintenzivniji je na mjestu uboda i zato ga je dobro odmah isprati hladnom vodom, koja uz čišćenje ima i protuupalno djelovanje. Da bi pčela mogla izbaciti žalac i ubosti, njene zračne vrećice u trbuhu moraju biti ispunjene zrakom i tako omogućiti određeni pritisak. Tu leži i jedan od razloga nadimljavanja pčela prilikom otvaranja i pregledavanja košnica. Naime, kada košnicu otvorimo i polako pustimo par dimova iz dimilice, pčele osjete opasnost kao da je požar i počinju sisati med iz saća. To rade zbog toga jer u slučaju požara postoji mogućnost napuštanja dotadašnjeg doma. Tako napunjenog mednog mjehura ne mogu dovoljno saviti zadak niti zrakom ispuniti vrećice i osigurati potreban pritisak za ubod. Medni mjehur ispunjen je i prilikom rojenja, pa uz zadovoljstvo obilne paše i pun medni mjehur pčele iz roja ne ubadaju, iako zbog meteža izgledaju kao podivljale. Kada pčela ubode drugu pčelu ili nekog kukca, može izvaditi žalac zbog toga jer rupica koju žalačne iglice naprave ostaje istog promjera. Kada ubode u kožu čovjeka ili neke životinje ona se zbog svoje elastičnosti stegne oko iglica, obuhvati zupce žalačnih iglica i pčela ga više ne može izvući. Tada pokušava na silu odletjeti i gotovo uvijek žalac ostaje u koži, otkida se cijeli žalčani sustav, dio trbuha i pčela može odletjeti, ali zbog oštećenja vrlo brzo ugiba.

Reakcija na ubod pčele

Na mjestu uboda razvija se reakcija čija se jačina razlikuje od čovjeka do čovjeka. Da bi se razvila, potreban je alergen (u ovom slučaju pčelinji otrov) i specifično antitijelo koje proizvodi organizam. Sam naziv alergijska reakcija označava jačinu pojave oštećenja tkiva lokalno ili na cijelom tijelu – sistemske reakcije. Lokalna reakcija javlja se odmah poslije uboda i posljedica je otpuštanja histamina prilikom spajanja antigena i antitijela. Simptomi su jaka bol na mjestu uboda, crvenilo i otok, a mogu se pojaviti i mjehurići, a kasnije se javlja svrbež. Lokalno se simptomi mogu ublažiti postavljanjem hladnog obloga ili leda, te premazivanjem antihistaminskim kremama. Sistemska (opća) reakcija je mnogo opasnija, a u najtežim slučajevima kod posebno preosjetljivih ljudi može izazvati smrt uslijed anafilaktičkog šoka. Javlja se vrlo brzo, unutar desetak minuta nakon uboda. Blaga reakcija očituje se kroz crvenilo lica, svrbež po cijelom tijelu, urtikarije (crvena, nepravilna, od okoline oštro ograničena žarišta koja su uzdignuta od ostale kože), peckanje u nosu i mučninom. Umjerena reakcija praćena je otečenim očnim kapcima, oteče136


pčelarstvo nim usnama i jezikom, dlanovima i tabanima. Posebnu opasnost predstavlja otok u području vrata ili unutar u ždrijelu. Tada se javlja otežano čujno disanje i promuklost, osjećaj gušenja i nemogućnost uzimanja dovoljne količine zraka. Uslijed stezanja bronha dolazi do asmatskog napada kašlja. Teška reakcija nastaje naglo, a očituje se anafilaksijom i anafilaktičkim šokom. Simptomi su stezanje u prsima i u području grkljana, otežano disanje i gutanje, trnci u usnama, znojenje, strah i svrbež je prisutan po cijelom tijelu. Mogu se javiti grčevi u trbuhu, mučnina i proljev. Problemi u cirkulaciji vide se u padu tlaka uz ubrzano bilo (puls) koje se teško pipa. Osoba s ovim simptomima može izgubiti svijest i umrijeti od ugušenja ili zastoja cirkulacije. Prepoznavanje ovih znakova je vrlo važno kod pčelinjaka koji su udaljeni od naseljenih mjesta u kojima se nalaze ambulante hitne medicinske pomoći ili domovi zdravlja. Osobito je opasno kada se pčelari samostalno, bez nekog drugog odraslog u blizini upućuju na pčelinjak. Liječenje ovih reakcija ovisi o njihovoj jačini i kliničkoj slici. U slučaju pojave bilo kojeg od navedenih simptoma potrebno je potražiti liječničku pomoć, uz anamnestičke podatke o ranijoj preosjetljivosti, o broju i mjestu uboda. Smatra se da je kod neosjetljivih ljudi smrtna doza od 500 do 1500 uboda, a kod preosjetljivih je dovoljan jedan. Uz ubod pčele, slične ili iste simptome može izazvati i ubod bumbara, stršljena, ose i mrava.

s vama već 25 godina Stalnom upotrebom tla u poljoprivredne svrhe • koncentracija humusa dolazi do smanjenja makro i mikro hraniva koje • koncentracija makroelemenata (N,P,K) biljka troši. Iscrpljeno tlo nije pogodno za komerci• koncentracija mikroelemenata (željezo, cink, jalno isplativu poljoprivrednu proizvodnju, pa iz kalcij, mangan, magnezij, bor i dr.) tog razloga posebnu pažnju moramo posvetiti Nakon kemijske analize tla slijedi klasifikacija tla kontroli plodnosti tla. Kontrola plodnosti tla je te kreiranje plana i proračuna gnojidbe, s obzirom moguća isključivo kemijskom analizom. na poljoprivrednu kulturu koja se planira posaNajvažniji parametri koji se određuju kemijskom diti/posijati ili već raste na danom tlu. Cilj plana analizim tla su: gnojidbe je vremenski pravovremena i količinski • pH vrijednost tla optimalna primjena gnojiva, a koristi od tog • električna vodljivost (EC) pristupa su višestruke. • hidrolitička kiselost (Hk) Laboratorij ovlašten i akreditiran za ispitivanje poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, tla, gnojiva, voda, otpadnih voda i otpada

EUROINSPEKT CROATIAKONTROLA d.o.o. Karlovačka cesta 4 L, 10020 ZAGREB, Tel.: +385 1 4817 215, Fax.: +385 1 4817 191 www.croatiakontrola.hr, e-mail: info@croatiakontrola.hr

137


C 60 IJE ,0 NA 0k n

šte

u at

un

ač br

jk šil

po

ve

eu

as

za va ća

u

en

cij

eo

rin

ta

š po

j

ac

ku

i en

Hr

e tsk va

po

em pr

Jela za sve prigode

Vizualan doživljaj hrane i stvaranje teka prije nego što je hrana iskušana, kratki i jednostavni recepti zadovoljiti će i najveće gurmane. Knjiga sa svojih 250 jedinstvenih recepata pomoći će Vam u pripremi jela za svakodnevne obroke, ali i za svečane prilike i vjerske blagdane. Uz svaki recept predloženo je i odgovarajuće vino.

Format knjige: 14 x 20 cm Opseg: 264 stranica u boji Uvez: spiralni

tel: 01/3843-222 www.gospodarski.hr e-mail: narudzbe@gospodarski-list.hr


k u n i ć a r s t v okunićarstvo

Boja i krzno kunića Krzno kunića čine tri vrste glavnih dlaka i jedna prijelazna, a glavne su pokrovna, osjasta i vunasta, a prijelazna je osjasto - vunasta dlaka. Međusobno se razlikuju kvalitetom i dužinom. Pokrovna dlaka predstavlja zaštitu kunićima od različitih negativnih vremenskih utjecaja. Ona određuje i boju krzna, a sastoji se od dugih i ravnih dlaka. Osjasta dlaka, zajedno s pokrovnom, tvori gornje, pokrovno krzno i nadvisuje ostale dlake i zadebljala je na vrhovima, a određuje konturu tijela kunića. Ispod pokrovne dlake smještena je vunasta, dužine od jedan i pol do tri centimetra, valovita i gusta, s vrlo bitnom ulogom u regulaciji topline tijela. Oblikuje potkrzno ili temeljno krzno. Osjasto - vunasta dlaka predstavlja prijelazni oblik - donji dio joj je poput osjaste, a gornji poput vunaste dlake.

Boja krzna

Pasminsko obilježje kunića čini oblik i veličina tijela, težina, kakvoća krzna, rast, fiziološka svojstva i boja. Prvo što na kunićima uočimo, uz veličinu i oblik tijela je boja krzna. Različite boje potječu od količine i rasporeda pigmenta u dlaci i genetski su uvjetovane. Boja krzna pojedine pasmine je nasljedno svojstvo. Istraživanjima su utvrđene točno određene kombinacije gena za pojedinu boju, a osnovna boja je sivo smeđa – boja divljeg kunića. Dugotrajnim uzgojem pojedine boje postale su ustaljeno svojstvo i obilježje jedne pasmine. U uzgojima se ponekad mogu javiti manja ili veća odstupanja od propisane boje, pa nalazimo lagane (malo nejednolična boja, bijeli ili hrđavi odsjaj, svijetla područja kod obojenih pasmina,) i teške greške (jako nejednolična boja, bijeli ili drugobojni čuperci ili cijela područja, jaka hrđavost ili bjeličastost, pogrešne ili različite boje očiju i noktiju). Nijanse osnovnih boja mogu se javiti zbog različite dužine dlake, pa tada možemo dobiti dojam da je životinja nejednako obojena - tamnija ili svjetlija. Prema hrvatskom standardu kunića, jedan od faktora kod ocjenjivanja pasminskih obilježja na izložbama su i boje kunića. One imaju svoje specifične nazive i točno 139


kunićarstvo opisuju boju kod jednobojnih ili raspored različitih boja kod višebojnih životinja. Razlikuju se : Plavosiva boja - leđa, postrani dijelovi tijela, prsa i glava ravnomjerno su tamni. Prijelaz između vrata i tijela, te međuboja smeđkasti su i slabije izraženi. Pokrovna boja trbuha je tamna, dok je donja boja plava. Oči su plavosive, a nokti tamni. Madagaskar - pokrovna boja je žutosmeđa s čađavim odsjajem sa i bez crteža. Donja boja je žutocrvena, na tamnijim mjestima plavosmeđa. Oči su smeđe, a nokti rožnati. Isabell - pokrovna boja nešto je svjetlija nego kod madagaskar boje. Tamnoplavo opaljena dlaka leži na vunici i tvori plavkasti štit. Trbuh je plavkaste boje i nema oštrih prijelaza na tamnoplavkaste uši i noge. Donja boja je žuta, oči su plavosive, a nokti tamni. Žuta - intenzivno žuta i jednolična boja. Trbuh bijel do kremast, donja boja je nijansu svjetlija, oči su smeđe, a nokti rožnati. Divlje siva - ima leđa, prsa i postrane dijelove nešto svjetlije, zatiljak je smeđ, a čeljusti, trbuh, unutarnje strane nogu i repa bijele su boje. Uši su crno obrubljene. Međuboja je smeđa, a temeljna plava, oči su smeđe, a nokti tamni. Zečje siva - istovjetna je divlje sivoj boji samo u nešto svjetlijem tonu. Oči su smeđe, a nokti tamni. Tamnosiva - glava, prsa, leđa i postrani dijelovi su tamnosivi, dok je trbuh nešto svjetliji. Međuboja i klin zatiljka svjetlosmeđi su, dok je donja boja plava. Oči su smeđe, a nokti tamni. Čelična - tamnosiva je po cijelom tijelu, samo malo svjetlija na trbuhu. Međuboja i klin zatiljka slabo su smeđe boje, dok je donja boja plava. Oči su smeđe, a nokti tamni. Smeđa - tamnosmeđa po cijelom tijelu s malo svjetlijim trbuhom. Donja boja je plava, oči su smeđe, crveno svjetlucave, a nokti tamni. Crna - intenzivna crna boja cijelog tijela. Donja boja je plava, oči su smeđe, a nokti tamni. Plava - rasprostire se po cijelom tijelu u nijansama od svijetlo do tamnoplave. Donja boja je lagano svjetloplava, oči su plavosive, a nokti tamni. Crvena - lisičasto crvena s dobrim sjajem. Nešto svjetliji mogu biti očni krugovi, čeljust, trbuh, unutarnje strane nogu i repa. Oči su smeđe, a nokti rožnati. Bijela - mora biti čista po cijelom tijelu, oči su crvene (albino) ili svjetloplave, a nokti bezbojni. Zečja boja - pokrovna boja je crvenosmeđa, svjetla s pahuljastim šatirungom. Crne osjaste dlake formiraju čuperke. Trbuh i prednje noge nemaju šatirung, a podbradak, trbuh i unutarnja strana repa bezbojno su nijansirani. Uši su široko crno obrubljene, donja boja je plava, oči su smeđe, a nokti tamni. Plavo zečja boja - tamno šatirana leđa, prsa i postrani dijelovi nešto svjetliji, vrat smeđkast, uši su plavo obrubljene. Trbuh, unutarnja strana nogu i podbradak 140


kunićarstvo bijele su boje, donja boja je plavkasta, oči su plavosive, a nokti tamni. Činčila - svijetlo pepeljastosiva sa smeđom nijansom i pahuljastim crnim šatirungom. Pokrovna boja sadrži crnobijele dlake između kojih strše crne osjaste dlake. Trbuh i unutarnja strana Različite boje krzna repa bijele su boje, dok je donja boja tamnoplava, oči su smeđe, a nokti tamni. Osim navedenih osnovnih boja, u amaterskim uzgojima, križanjem različitih pasmina kroz veći broj generacija ili zbog želja za stvaranjem novih pasmina postoje kunići s različitim kombinacijama osnovnih boja.

Pravilna hranidba kunića Bez dobre i pravilne hranidbe teško je dobiti očekivane rezultate. Pravilna hranidba je preduvjet za dobru proizvodnost i za dobro zdravlje. Stoga, da bi se bolje razumjeli zahtjevi hranidbe, potrebno je osvrnuti se na anatomske i fiziološke značajke kunića.

Probavni sustav kunića

Probavni sustav kunića ima svojih osobitosti u odnosu na druge vrste životinja. Kunić je glodavac i zubalo mu je slično kao i u ostalih glodavaca. U gornoj vilici ima par glavnih sjekutića i par sporednih sjekutića koji skupa čine žlijeb u obliku slova “V”. U gornjoj čeljusti nalazi se još 6 premolara i 6 molara. U donjoj čeljusti nalazi se jedan par sjekutića, 4 premolara i 6 molara. Svi zubi kunića stalno rastu tijekom cijelog života, pa je za ispravnost zubala neophodno da se zubi stalno troše. U ustima se hrana usitnjava i vlaži slinom koju luče žlijezde slinovnice. Jednjak vodi hranu od usta do želuca. Želudac kunića je relativno mali i u njemu se luči želučani sok koji dalje razgrađuje hranu. Iz želuca hrana biva potisnuta u tanko crijevo gdje se s njom miješaju fermenti crijeva i pankreasa. Nakon završene razgradnje hrane, u tankom crijevu upijaju se razgrađeni hranjivi sastojci koji odlaze u krvotok i bivaju razneseni po tijelu. Ostatak vlaknastih i neprobavljenih tvari biva potisnut u slijepo crijevo. U slijepom crijevu se nalazi 141


kunićarstvo bogata anaerobna mikroflora koja rastvara celulozu i proteine. Na izlazu iz slijepog crijeva najbogatiji ostaci hrane obavijaju se tankim slojem sluzi i formiraju se meki peleti izmeta. Oni dosta brzo prolaze kroz debelo crijevo te kunić ih ponovno jede, a sam proces pojave ponovnog konzumiranja vlastitog izmeta nazivamo koprofagija. Koprofagija se odvija najčešće noću kad je najveći mir, a zahvaljujući ovom mehanizmu, kunić može znatno bolje iskoristiti hranu. Tvrdi izmet je istinski otpadni produkt koji kunić izbacuje van organizma.

Stalna dostupnost hrane

Zbog relativno male zapremine i slabe muskulature želuca, hranu iz želuca u tanko crijevo potiskuje novopridošla hrana. Stoga kunić uzima hranu u 70-80 manjih obroka tijekom 24 sata (ponekad za samo 1-2 minute od prethodne konzumacije), te je bitno osigurati stalnu dostupnost hrane kuniću. Uz hranu je potrebno osigurati dovoljne količine vode za piće. Ženke u laktaciji troše i do 1. litru vode dnevno, dok tovljenici troše 0,3-0,4 litre vode na dan. U intenzivnom uzgoju kunića uglavnom se koriste gotove krmne smjese, dok se u poluintenzivnom i ektenzivnom uzgoju mogu koristiti i zelena krmiva (trave, djeteline), suha krmiva (sijeno, slama), korijenje i gomoljaće (krumpir, mrkva i repa), zrnevlje (zob, ječam, kukuruz), nusproizvodi (melasa, posije, repini rezanci), te vitaminsko – mineralni dodaci. Dobro i pravilno hranjenje preduvjet je za održavanje dobrog zdravlja, otpornosti na različite bolesti i dobre proizvodnosti kod kunića. Svaka hrana sadrži hranjive tvari kao osnovne sastojke u raznim omjerima. Ti su osnovni sastojci voda, ugljikohidrati, bjelančevine, ulja i masti, vitamini i minerali. Kvaliteta hrane treba odgovarati U uzgoju kunića najvažnija je pravilna hranidba, jer životinja koja nije dobro i pravilno hranjena ne hranidbenim i higijenskim nordaje očekivane rezultate. mama. Izgled hrane često pokazuje i njenu kvalitetu tako npr.sitnija zob je manje vrijedna od krupne zobi, sijeno lošije boje i opipa odaje lošiju kvalitetu. Obujam obroka važan je u hranidbi, jer osim što obrok mora zadovoljiti u pogledu energije, bjelančevina i minerala, obrok mora zadovoljiti i količinom. Na potrebnu količinu obroka utječe veličina, težina i aktivnost životinje, te količina suhe tvari u obroku. Da bi kunići ostali zdravi i da bi dobro proizvodili, tj. davali dobra legla, dobro meso, krzno i vunu treba ih odmah po dolasku na svijet hraniti zdravom, ukusnom i kvalitetnom hranom. Najteži poznati gubici u uzgoju kunića do sada su bili uzrokovani probavnim smetnjama zbog neispravne hrane ili nedovoljnog hranjenja. 142


kunićarstvo

Hranidba u ekstenzivnom sustavu Ako se kunići drže u malim skupinama na ekstenzivan način, može ih se hraniti voluminoznom hranom. Za takav način držanja kunića prema može se koristiti svježa lucerna, djetelina i ostale lepirnjače, zatim kvalitetna trava, žitarice, kupusnjače i ostale biljke, njihove nadzemne i korjenaste dijelove. U suhom stanju može se koristiti lucernu, djeteline, trave, slamu zobenu i pšeničnu, mrkvu, stočnu i šećernu repu, a od zrnate hrane zob, ječam, pšenica, tritikale, kukuruz, sjeme lepirnjača, sjeme leguminoza i sl. Uz to se mogu koristiti i nusproizvodi prehrambene industrije: posije, uljane sačme, rezanci šećerne repe i sl. Hrana treba biti kvalitetna i svježa. Sijeno lepirnjača i trava mora biti prikladno osušeno i zdravo, bez gnjiloće i lošeg mirisa, te bez škodljivih sastojaka.

Vlakna za zdrave zube

Glavna komponenta u hranidbi kunića je svježa trava ili sijeno. Bitna je u hranidbi zato što sadrži visok udio vlakana koja su bitna za održavanje zdravlja zubiju i probavnog sustava. Bez vlakana u hranidbi kunića dolazi do brojnih anomalija, a jedna od njih je pretjeran rast zubi. Da bi se spriječile takve i slične pojave bitno je kunićima osigurati dobro izbalansiran obrok bogat vlaknastom voluminoznom krmom. Kod hranidbe kunića posebno se obraća pažnja na kvalitetu, probavljivost i ukusnost hrane, na odnose i omjere hranjiva u obroku, veličinu obroka, raznovrsnost hrane, te redovito davanje i miješanje hrane. Također se treba osvrnuti i na znakove manjkavosti u hranidbi.Trava je najprirodnija hrana za kunića. Idealno bi bilo kada bi kunići mogli svojevoljno pasti travu, ali to na žalost nije uvijek praktično. Kod davanja trave kunićima važno je imati na umu da se nikako ne smije davati pokošena trava, već samo škarama odrezana. Naime pokošena trava je izmrvljena te podložna vrenju i prije no što ju kunić pojede, a to uglavnom nije dobro za kunića, u nekim slučajevima rezultira izvrtanjem želuca. Zbog velike količine trave koju kunić može pojesti dnevno, vrlo je teško osigurati dovoljno svježe trave da se zadovolje potrebe kunića. Rješenje za to je dopuna ili nadomjestak trave sijenom. Sijeno je dostupno i lako se pohranjuje. Sijeno je odrezana i posušena trava te samim time ima ista svojstva i isti utjecaj na probavni sustav kao i svježa trava. Zob i ječam su vrste trava koje se obično uzgajaju za njihova zrna, odnosno kao žitarice. Kada se beru prije no što sazrije zrnje, mogu se davati također i kao sijeno. Jednom kad biljka pređe iz zelene u zlatno smeđu boju i kada zrnje sazrije, biljka gubi svoju nutritivnu vrijednost, te se tada koristi kao slama. Lucerna je mahunarka, a ne trava, također se uzgaja kao hrana za životinje. Sijeno lucerne ima višu razinu bjelančevina od sijena trava, što ga čini neupotrebljivim za hranidbu odraslih jedinki, jer su sklone debljanju, već se koristi kod mladih ili za dohranu mršavih jedinki. 143


kunićarstvo

Korovi kao hrana kunića Uz sijeno kao osnovnu hranu, tijekom cijele godine za prehranu možemo koristiti i različite vrste korova. Iako se uglavnom koriste kao dodatna hrana uz druga krmiva, neki od njih po svojoj vrijednosti ne zaostaju za ostalim poznatijim krmivima. Oni rastu bujnije od kulturnog bilja i postoji veliki broj vrsta koje nalazimo na livadama, u šumarcima, na rubovima šuma i oko naših povrtnjaka. Ekološki su ispravni i zdravi. Za prehranu kunića najviše koristimo koprivu, maslačak, trputac i kiselicu.

Koprive

Jako rasprostranjena vrsta korova i nalazimo ih posvuda. Razlikujemo veliku, malu i vrtnu koprivu. U prehrani kunića koristimo samo mlade, sočne koprive prije cvatnje. Smatraju se vrlo zdravom zelenom hranom bogatom bjelančevinama i mineralima. Ponekad, nakon što ih ponudimo kunićima po prvi put, nerado ih uzimaju, ali se vrlo brzo na njih priviknu. Zbog malih i oštrih dlačica kojima su prekrivene i koje izazivaju peckanje, najčešće ih upotrebljavamo samljevene. Pokošene koprive možemo pustiti da malo povenu ili ih poparimo, zatim isjeckamo i upotrebljavamo pomiješane s drugom hranom poput mekinja ili kuhanog krumpira. Navedenoj smjesi možemo dodati i maslačak, jer ga kunići rado uzimaju. Kao dobru hranu tijekom zime smatramo posušene mlade koprive izrezane na dužinu od dva do tri centimetra. Sijeno koprive može se i popariti i iscijediti, te upotrebljavati kao meka hrana s mekinjama ili repinim rezancima. Kopriva sadrži oko 2,5% bjelančevina, 8,5% ugljikohidrata, vitamine A, K, C i B-kompleksa. Sadrže i znatan broj minerala, osobito željezo, fosfor, mangan i kalcij. Kunići probave više od šezdeset posto vrijednosti koprive. Smatra se da ona povoljno utječe na parenje, oplodnju i rast mladunčadi, na mliječnost ženki, održanje zdravlja, te lijep izgled krzna. Postoji i mrtva kopriva koju također jedu, ali je neki kunići ne vole.

Maslačak

Korov kojeg kunići vrlo rado jedu i to najvjerojatnije zbog mlijeka koje sadrži. Bogat je bjelančevinama, a probavljivost mu je veća od sedamdeset posto. 144


kunićarstvo Ženke kunića koje su hranjene maslačkom imaju više mlijeka i dobre su dojilje. Maslačak i svježu koprivu koristimo u proljeće kao jedno od prvih zelenih krmiva, bogato vitaminima kojih je nedostajalo tijekom zime. Veliki, mali i suličasti trputac omiljena su hrana kunićima, posebno mladunčadi. Sadržaj bjelančevina je osrednji. Beremo ih u obliku rozeta kao i maslačak, pri čemu odstranimo donje žute i nagnjile listove. Pazimo da nije mokar od rose ili kiše i suviše zaprljan zemljom. Kiselice sadrže dosta bjelančevina i probavljivost im je veća od sedamdeset posto. Svježe lišće kunići rado jedu, posebno ako ga pomiješamo s drugom krmom. Bere se i suši samo lišće, jer stabljike odrvene i kunići ih nerado jedu. Kad beremo korove za dopunsku hranidbu kunića, moramo paziti da nisu s rubova puteva gdje ih najčešće nalazimo, a mogu biti onečišćeni od prašine i ispušnih plinova motornih vozila. Također, trebamo obratiti pažnju da nisu zagađeni izmetom domaćih ili divljih životinja, naročito mesoždera koji prenose neke parazitarne bolesti. Kao nadopuna obroka kunića koriste se i zelene lisnate grančice voćaka, te crnogoričnog i bjelogoričnog drveća. Posebno rado glođu grane jabuke. Možemo ih davati kroz cijelu godinu, samo moramo paziti odakle potječu, jer na njima mogu zaostati različiti pesticidi koji se koriste u zaštiti bilja. Na zaustavljanje proljeva dobro djeluju grančice hrasta i kestena. Grančice vrbe i javora dovode do smanjenja mliječnosti, pa ih ne smijemo davati kunicama koje doje. Osim u prehrani, zelene grančice imaju ulogu i u brušenju zubi kunića, a time posredno i u sprječavanju glodanja drvenih predmeta u kunićnjaku. Kunići neobično rado jedu lišće bagrema koje im možemo davati kao jedan od obroka.

Dobrobit uzgoja kunića Današnji pitomi kunići potječu od divljeg kunića (Oryctolagus cunuculus) koji je izvorno živio na području južne Europe i sjeverne Afrike. Još uvijek ih nalazimo u slobodnoj prirodi, kod nas u Podravini i na otocima. U zemljama oko Sredozemnog mora bio je poznat prije 2000 godina. Tomu svjedoči njegov lik na kovanim novčićima koji potječu iz 130 - 120-tih godina prije nove ere. Iz tog razdoblja postoje i podaci o uzgoju kunića u kunićnjacima ili na nekom manjem ograđenom otvorenom prostoru. Čovjek je divlje kuniće lovio, koristio za meso i krzno, ali i pripitomljavao, uzgajao, međusobno pario i križao. Tako je kroz stoljeća nastalo današnjih stotinjak pasmina koje su standardizirane i ustaljenih su genetskih osobina. Iz Sredo145


kunićarstvo zemlja se uzgoj kunića proširio u cijelu Europu, osobito u Francusku, Njemačku i Poljsku, a kasnije se uzgoj preselio i preko oceana u Veliku Britaniju, Ameriku. Kao unesena (alohtona) vrsta u Australiji i na Novom Zelandu, bez prirodnih neprijatelja postali su prava napast, širili su se velikom brzinom i pustošili zelena područja uništavajući usjeve i kultivirano bilje.

Korist uzgoja

Uz ekonomske koristi koje čovjek može imati baveći se kunićarstvom, ne smije se zanemariti ni emocionalna strana. Kunići su mirne, drage i druželjubive životinje i rad s njima predstavlja veliko zadovoljstvo i svojevrsna je antistresna terapija koja je mnogima potrebna u ova današnja vremena. Uzgoj i držanje kunića mogli bi podijeliti na farmski, hobi i u posljednje vrijeme učestali način držanja kunića kao kućnih ljubimaca. U našoj zemlji više nema velike farme registrirane za uzgoj kunića. Posljednjih godina javljaju se veći uzgajivači koji su to često postali zbog ekonomske situacije. Oni najčešće samostalno nastupaju na tržištu, pa se kunićevina kao osnovni proizvod ponekad može naći u maloprodaji na malo dostupnih mjesta. Zbog toga meso kunića u velikim lancima najčešće dolazi iz uvoza. Uzgoj kunića iz hobija relativno je raširen, vlasnici drže čistokrvne pasmine koje izlažu na izložbama, a kunićji proizvodi su uglavnom sporedni i služe samo za obogaćivanje vlastitog stola i kao mala pomoć kućnom budžetu. Sve raširenije je držanje kunića kao kućnih ljubimaca, naročito u velikim gradovima, gdje je najvažnija emocionalna strana i briga za jednu do dvije životinje uz pružanje najveće moguće pažnje i njege. Prepoznati su kao idealni ljubimci, poglavito za djecu i starije osobe, jer uz minimalna ulaganja i ne pretjeran trud i fizički napor, dobivaju vjernog i uvijek raspoloženog prijatelja. Kod djece je

146


kunićarstvo briga za kuniće poželjna za razvijanje radnih navika i odgovornosti. Oni se dobro slažu i s ostalim kućnim ljubimcima. Danas postoje i posebne pasmine (male i patuljaste) namijenjene držanju u stanovima, ali svaki će se kunić brzo i lako prilagoditi životu u stanu. U adventsko vrijeme kunići će se nerijetko nuditi i kao dar. Prije toga obvezno se moramo raspitati o njihovim potrebama i zahtjevima za uzgoj i držanje. I u hobi držanju emocionalna strana je važna, ali najčešće nije presudna. Kako bi uzgoj bio što jednostavniji i lakši potrebno je poznavati neke posebne odlike kunića i uvažavati ih prilikom druženja s njima, bilo da se radi o jednoj životinji ili o većem uzgoju.

Pristup kunićima

Kunići reagiraju na mirise, boje, glasove i pokrete, pa prilikom uspostavljanja početnog kontakta moramo voditi računa o tome. Oni u odnosu na ostale domaće životinje imaju i trideset posto više mirisnih stanica. To im omogućava brzu reakciju na svaku promjenu mirisa. Posebno su osjetljivi na intenzivne mirise poput alkohola, parfema, ulja i nafte. Uočit će i promjenu boje odjeće, pa se preporuča da kunićar prilikom ulaska u nastambe upotrebljava odjeću istih ili sličnih boja. Najbolje su boje koje smiruju poput bijele, zelene i plave. Crvenu, narančastu i ljubičastu boju treba izbjegavati jer imaju posve suprotan učinak. Kunići imaju vrlo osjetljiv sluh i reagiraju na svaki, pa i najmanji šum u njihovoj okolini. Radi navedenog, najbolje im je pristupiti gledajući ih u oči, te pričajući smirenim i jasnim glasom. Treba izbjegavati svaki oblik vikanja i jasne nervoze u glasu. Pokreti kunićara prilikom manipulacije moraju biti mirni i staloženi, a nikako nervozni i nestrpljivi, jer će u tom slučaju kunići biti nemirni i nespremni za svaku daljnju suradnju. Često je potrebno životinju izvaditi iz kaveza. Kunići se instinktivno boje hvatanja i ono je za njih stres. Ako se obavlja nepravilno, taj stres će se samo dodatno povećavati. Zato se trebamo pridržavati određenih pravila. Životinju bi iz kaveza trebala iznositi poznata osoba koja i inače vodi brigu o njoj. Prvo, nakon otvaranja kaveza neko vrijeme bi trebala obavljati uobičajene poslove u njemu. To će kod kunića pobuditi sigurnost i znatiželju i on će se početi polagano približavati. Tada ga oprezno i nježno pogladimo po glavi. Zatim ruku preko glave spustimo do mjesta hvatanja - leđa. Ostavljamo je nekoliko sekundi i tako kuniću damo vremena da shvati da ga želimo primiti i tada ga hvatamo. Druga ruka je podvučena pod njega ispod trbuha ili trtice. Objema rukama iznosimo ga van. Kunić će se osjećati sigurno i dopustiti će nam iznošenje. Kada ga pokušamo iznijeti jednom rukom držeći ga za kožu ušiju ili leđa, životinja će reagirati burno zbog boli i više nam neće dopuštati olako iznošenje iz kaveza. Isto tako, prilikom nošenja ne smijemo vikati ili raditi nagle i nervozne pokrete. 147


g r a d i t e lj s t v graditeljstvo o

Nadstrešnice za razne namjene Nadstrešnice mogu imati razne namjene, te su stoga vrlo korisne građevine uz osnovnu građevinu (stambenu, gospodarsku ili drugu osnovnu građevinu), a mogu se raditi i samostalno na parceli/katastarskoj čestici. Stoga se nadstrešnice vrlo često grade, pogotvo na parcelama većih površina. Nadstrešnice mogu biti samostojeće/slobodnostojeće građevine ili sastavni dio druge osnovne građevine.

Kad je potrebna građevinska dozvola?

Za izgradnju nadstrešnice potrebno je znati osnove građevinske regulative iz Zakona o gradnji (NN RH 153/13.) i Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN RH 79/14.). Prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima “bez građevinske dozvole i glavnog projekta može se graditi slobodnostojeća ili sa zgradom konstruktivno povezana nadstrešnica, tlocrtne površine do 15 m², izvan tlocrtnih gabarita postojeće zgrade”. To znači da za gradnju nadstrešnice do 15 m² koja je slobodnostojeća ili se gradi uz postojeću zgradu i s njom je konstruktivno vezana, ne treba tražiti građevinsku dozvolu niti raditi projekte. Površina se računa od vanjskih rubova nosivih vertikalnih elemenata (npr. stupova). Krovne istake/ strehe ili drugi istaknuti dijelovi koji su u zraku ne računaju se u tlocrtnu površinu. Za nadstrešnice tlocrtne površine veće od 15 m² potrebno je tražiti građevinsku dozvolu i priložiti Izračun tlocrtne površine nadstrešnice P = a x b (m²) 149


graditeljstvo sljedeće projekte: glavni geodetski projekt izrađen po ovlaštenoj geodetskoj tvrtki/uredu, glavni arhitektonski projekt izrađen po ovlaštenoj arhitektonskoj tvrtki/uredu i glavni građevinski projekt izrađen po ovlaštenoj građevinskoj tvrtki/uredu. Radove je potrebno prijaviti nadležnom tijelu koje je izdalo građevinsku dozvolu, radove treba izvoditi tvrtka registrirana za građevinsku djelatnost i potrebno je imati stručni nadzor nad građenjem koji vrši ovlaštena tvrka/ ured/osoba. Za one koji žele nadstrešnicu veću od 15 m² tlocrne površine, mogu iskorisiti članak 4., stavak 1., Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama Primjer samostojeće nadstrešnice, tlocrtne površine i radovima: «Bez građeveće od 15 m² - nacrti vinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može se graditi: 1. pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade za potrebe te zgrade, i to pomoćna zgrada koja ima jednu etažu do 50 m² tlocrtne površine. Po ovom članku, pomoćna zgrada može biti i nadstrešnica (ako na parceli postoji osnovna građevina). Za izgradnju ove građevine potrebni su sljedeći glavni projekti: geodetski projekt, arhitektonski projekt, građevinski projekt. Stručni nadzor nad izvođenjem radova je u ovom slučaju obvezno, kao i prijava gradilišta.

Konstrukcija i namjena nadstrešnica

Ovdje će se objasniti osnove konstrukcije za nadstrešnice do 15 m² tlocrtne površine, za koje nije potrebno ishođenje građevinske dozvole niti projekt. Za nadstrešnice tlocrtne površine veće od 15 m² potrebno je ishođenje građevinske dozvole i izrada glavnih projekata, te se pri projektiranju želje naručitelja trebaju uzeti u obzir i prema njima projektirati nadstrešnicu. 150


graditeljstvo

Primjer samostojeće nadstrešnice, tlocrtne površine veće od 15 m² (16,64 m²), iz- građene uz osnovnu zgradu, s nacrtima

Tlocrt prizemlja

Presjek

Tlocrt krovišta

Nadstrešnice su najčešće otvorene sa svih strana ili mogu imati zidove od trajnog i stabilnog materijala (beton, opeka, kamen) od gotovog poda do krovišta, po cijeloj dužini nadstrešnice, najviše na jednoj strani za slobodnostojeće nadstrešnice. Nadstrešnice mogu biti ograđene ogradama od različitih materijala. Nosivi konstruktivni elementi na tlu i u tlu su betonski temelji samci, betonski trakasti temelji (poželjno je 151


graditeljstvo da se dijelovi ovih temelja koji su izvan tla armiraju ili se armiraju kompletni temelji), ili betonska temeljna ploča (i u ovom slučaju poželjno je armiranje). Za podnu betonsku ploču poželjno je da ima blagi pad na jednu ili dvije strane, radi oticanja vode. Na izvedene temelje bilo koje vrste, ugrađuju se nosivi konstruktivni stupovi od različitih materijala (drveni, zidani opekom, zidani kamenom, čelični/metalni, armirano betonski). Drveni stupovi se obvezno ugrađuju u čelične/metalne papuče koje odvajaju drvene stupove od betona, i time se sprječava upijanje vlage drveta iz betona ili uslijed padalina. Na stupove se ugrađuju nosivi elementi krovišta. Ovi elementi mogu biti od različitog materijala (drvene podrožnice, armirano betonske grede, čelični/metalni nosači raznih vrsta). Na ove elemente se ugrađuju nosači pokrova krovišta koji opet mogu biti od različitih materijala (drvene nazidnice, drveni rogovi, drvene podrožnice, drvene sljemenjače, čelični/metalni nosači raznih vrsta). Krovište nadstrešnice može biti jednostrešno, dvostrešno ili višestrešno, a pokrov može biti glineni crijep, profilirani limovi (najbolje aluminijski), šindra, plastika, krovni paneli, staklo (obvezno kaljeno staklo ili lamelirano staklo s Low-e premazom, radi zaštite od sunčeva zračenja - pregrijavanje zraka ispod stakla) i drugo. Ako je krovište drveno, a pokrov glineni crijep, preporuča se na rogove ili između rogova postavljanje dasaka 24 mm, drvene OSB ploče, lamperija ili dr., radi sprječavanja dizanja crijepa uslijed djelovanja vjetra. Pod nadstrešnice može se raditi od raznih materijala, koji su otporni na habanje i atmosferske utjecaje (kiša, mraz, visoke temperature). Pod se može izvesti od kamena, betonskih kocki, kulir ploča, vanjskih protukliznih i protumraznih keramičkih pločica, tvrdog drveta zaštićenog premazima protiv utjecaja atmosferilija ili se može ostaviti betonski pod (u ovom slučaju preporuča se izvedba završnog sloja betona od cementnog morta do crnog sjaja – češka glazura). Konstrukcija i svi elementi nadstrešnice ovise o željama i potrebama vlasnika. Preporuča se da se izrada nadstrešnica povjeri strukovnim majstorima, ovisno od vrste materijala od kojeg se nadstrešnica izrađuje. Moguća je i kombinacija različitih konstruktivnih nosivih materijala što opet ovisi o željama vlasnika. Važno je napomenuti da se pri izgradnji nadstrešnica od određenog materijala treba pridržavati pravila struke i tehničkih propisa za materijale od kojih se radi nadstrešnica.

Konstrukcija drvenih nadstrešnica

Otvorene drvene nadstrešnice najčešće su izgrađivane nadstrešnice. Standardne su klasične tesarske veze drvenih elemenata s osnovnim čeličnim spojnim sredstvima, iako se danas sve više koriste samo čelični elementi za vezu drvenih elemenata. Klasične, standardne tesarske veze daju cijeloj drvenoj konstrukciji duh autentičnosti drvenih konstrukcija, znanja o drvenim konstrukcijama, ljepši izgled i u skladu su s tehničkim propisima i normama za drvene konstrukcije. Temeljenje nadstrešnice, opisano je prethodno. Materijal za drvenu nadstrešnicu obično je piljena drvena građa II klase i to obično crnogorica. Potrebno je 152


graditeljstvo da drvena građa bude suha, da ne bi došlo do naknadnih vitoperenja, izvijanja ili većih cijepanja/pucanja već izrađenih elemanata nadstrešnice. Svo drvo prije obrade za ugradnju i prije same ugradnje potrebno je premazati tekućim sredstvom protiv insekata, tj. njihovih larvi, crva, gljivica, plavila i truljenja. Ovdje je važno napomenuti da se svi rezovi drveta također zaštite istim sredstvom prije ugradnje. Stupovi su osnovni nosivi elementi nadstrešnice. Kao što je već napomenuto, poželjno je stupove odvojiti metalnim papučama od poda nadstrešnice da isti ne povlače vlagu s poda nadstrešnice. Papuče je potrebno zaštiti/obojati zaštitnim sredstvom protiv hrđanja (ako su čelične). Mogu se upotrijebiti i papuče od aluminija ili inox čelika, u kojem slučaju nije potrebna posebna zaštita papuča. Papuče se ugrađuju u svježi beton temelja i fiksiraju, dok se beton ne stvrdne. Time se osigurava točna geometrija buduće nadstrešnice i olakšava ugradnja stupova. Veza papuča i stupova izvodi se vijcima (ili čavlima). Prilikom ugradnje stupova potrebno je vodi brigu o vertikalnosti i jednakim visinama stupova. Na stupove se postavljaju grede podrožnice. Veza podrožnica i stupova se izvodi vezom na čep. Potrebno je ugraditi kosnike koji vežu podrožnice i stupove, za preuzimanje horizontalnih sila. Veza kosnika sa stupovima i podrožnicama se izvodi vezom na zasjek ili kosi čep, koja se učvršćuju čeličnim vijcima ili čavlima. Kosnici mogu biti manjih dimenzija od podrožnica i ugrađuju se tako da je kut između stupa – kosnika – podrožnice = 45o. Ovisno o dužini podrožnica, potrebno je ugraditi 2 – 3 razuporne grede podrožnica. Ove razupore osiguravaju točan i stalan razmak podrožnica i onemogućuju okretanje podrožnica uslijed opterećenja od rogova. Veza razupornih greda i podrožnica se izvodi zasjecanjem podrožnica i razupornih greda maksimalno do polovice visine razupora i podrožnica. Veza se učvršćuje vijcima (ili čavlima). Dimenzije razupora mogu biti manjih ili većih dimenzija od podrožnica, ovisno o dužini razupora. Ako se podrožnice rade iz dva ili više dijelova, potrebno ih je spojiti vezom na kosi list (ili pravi list). Ovu veza se izvodi na stupu nadstrešnice. Ispod veze na list ugrađuje se sedlo, koje je istih dimenzija kao podrožnica i dužine veće od lista, te se cijeli spoj (list podrožnice, sedlo) uvršćuje vijcima. Veza sedla i stupa se izvodi vezom na čep. Na podrožnice se postavljaju rogovi, dužine preko podrožnice, da se dobije streha nadstrešnice. Rogovi se u vrhu spajaju zasjecanjem na pola širine i radi se čavlana veza. Na mjestu nalijeganja rogova na podrožnicu, zasjecaju se rogovi radi nalijeganja na podrožnicu i radi se čavlana veza rogova i podrožnice. Za nadstrešnice do 15 m², ovisno o širini nadstrešnice, poželjno je izvesti pri vrhu rogova (cca. 50 cm od donjeg ruba rogova) vezu dva roga s razupornom gredom, koja može biti manjih dimenzija od rogova. Razuporne grede i rogovi se zasjecaju maksimalno na pola širine razuporne grede i veza se učvršćuje vijcima (ili čavlima). Veza dvaju rogova može se izvesti i kliještima, npr. dvije daske 24 mm sa svake strane rogova sa čavlanom vezom. Visina daske bi trebala biti minimalno 20 cm. Na rogove ili između rogova se 153


graditeljstvo postavlja daska 24 mm, drvene OSB ploče, lamperija ili dr., po cijeloj površini rogova. Završni pokrov ovisi o željama vlasnika (glineni crijep, šindra, aluminijski lim i dr.). Preporuča se glineni biber crijep, koji je naprikladniji za opisanu nadstrešnicu. U tom slučaju se na rogove, čavlanom vezom, postavljaju letve 5/3 cm, na razmaku, ovisno o veličini crijepa i načinu pokrivanja nadstrešnice, a prema uputstvu proizvođača. Za nadstrešnicu je dovoljno jednostruko pokrivanje crijepom. Na kraju se postavljaju sljemenjaci. Za kontroliranu odvodnju krova nadstrešnice, izvode se horizontalni žljebovi i vertikale od pocinčanog lima, plastike, bakrenog lima – ovisno o želji vlasnika. Za završnu zašitu drveta nadstrešnice preporučuje se lazurni premaz u boji po želji vlasnika. Lazurni premaz se preporučuje jer na sakriva teksturu drveta. Zaštitni premaz nanosi se po uputi proizvođača. Može se upotrijebiti i lak za drvo, ali u tom slučaju se ne vidi tekstura drveta.

Drvene nadstrešnice

Nadstrešnica od opeke s drvenim krovištem

Čelične/metalne nadstrešnice

Namjena nadstrešnice ovisi o željama vlasnika. Može služiti za odmor i boravak na otvorenom, igru djece, pripremu hrane (roštilj, peka i sl.), privremena ostava poljoprivrednog alata, pribora i proizvoda, kao parkiralište automobila i sl. 154


graditeljstvo

Osnove postupka ozakonjenja/legalizacije bespravno izgrađenih zgrada Postupak legalizacije bespravno izgrađenih zgrada provodi se sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (NN 86/12. i 143/13.). Zgrada u smislu ovoga Zakona je svaka građevina koja služi smještaju ljudi, biljaka, životinja i stvari, što znači da se zgradom smatra i obiteljska kuća, garaža, farma, spremište za alat, višestambena zgrada za stanovanje, hotel itd. Bespravno izgrađenom zgradom (koja se može ozakoniti/legalizirati) se smatra svaka građevina izgrađena bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave, izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. god., na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) s ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja je izgrađena u skladu s prostornim planom koji važi na dan stupanja na snagu Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju, ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva i koja je izgrađena na način i od materijala kojima se osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja. Zgrade koje su sagrađene prije 12. veljače 1968. god. i nisu dograđivane ili rekonstruirane van prvobitnih gabarita/ dimenzija ili na bilo koji način ne odstupaju od dimenzija od prije 12. veljače 1968. god. smatraju se zakonito izgrađenim zgradama i nije ih potrebno legalizirati. Uvjerenje da je zgrada sagrađena prije 12. veljače 1968. može se dobiti u područnom katastarskom uredu, nadležnom za područje na kojem se zgrada nalazi. Isto uvjerenje se može dobiti i od Središnjeg ureda Državne geodetske uprave RH. Zgrade na kojima je na bilo koji način obavljena obnova u domovinskom ratu oštećenih kuća, smatra se zakonito izgrađenom zgradom, ako ne odstupaju od akta kojim se regulira obnova kuće i nije ih potrebno legalizirati.

Postupak legalizacije

Postupak legalizacije započinje podnošenjem zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, nadležnom upravnom odjelu koji izdaje akte za gradnju na području na kojem se građevina nalazi. Zahtjevu je potrebno priložiti određenu dokumentaciju koja ovisi o kategoriji u koju građevina pripada. Sve su građevine razvrstane u 4 kategorije. Dokumentaciju izrađuju ovlaštene osobe, odnosno ovlašteni arhitekti, geodeti ili inženjeri građevinarstva. Rok za podnošenje zahtjeva je bio 30. lipnja 2013. g. U slučaju da je predan samo zahtjev 155


graditeljstvo bez Zakonom propisane dokumentacije, isti je potrebno dopuniti propisanom dokumentacijom. Prvi postupak u prikupljanju dokumentacije je Katastar. Ako je građevina ucrtana u katastarski plan onakva kakva je izgrađena, nije potrebno tražiti geodetsku snimku izvednog stanja. Katastarski plan odnosno geodetska snimka izvednog stanja podloga su za izradu ostale dokumentacije.

Kategorije građevina i prilozi zahtjevu za izdavanje Rješenja o izvedenom stanju Zahtjevna zgrada je zgrada čija je građevinska bruto površina veća od 400 m² i zgrada za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija je građevinska bruto površina veća od 1000 m², a podnositelj zahtjeva prilaže: - tri primjerka geodetske snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade koju je izradio ovlašteni inženjer geodezije, odnosno kopije katastarskog plana ako je nezakonito izgrađena zgrada evidentirana na katastarskom planu, – tri primjerka arhitektonske snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade koju je izradio ovlašteni arhitekt – izjavu ovlaštenog inženjera građevinarstva da nezakonito izgrađena zgrada ispunjava bitni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti. Manje zahtjevna zgrada je zgrada čija građevinska bruto površina nije veća od 400 m² i zgrada za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska bruto površina nije veća od 1000 m², a podnositelj zahtjeva prilaže: – tri primjerka geodetske snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade koju je izradio ovlašteni inženjer geodezije, odnosno kopije katastarskog plana, ako je nezakonito izgrađena zgrada evidentirana na katastarskom planu, – tri primjerka snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade koju je izradio ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer građevinarstva. Jednostavna zgrada je zgrada čija građevinska bruto površina nije veća od 100 m² i zgrada za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska bruto površina nije veća od 400 m² za koju podnositelj zahtjeva prilaže: – tri primjerka geodetske snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade koju je izradio ovlašteni inženjer geodezije, odnosno kopije katastarskog plana ako je nezakonito izgrađena zgrada evidentirana na katastarskom planu, – iskaz površina i obračunske veličine zgrade koji je izradio ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer građevinarstva. Pomoćna zgrada je zgrada u funkciji osnovne zgrade, koja ima jednu etažu i čija tlocrtna površina nije veća od 50 m² i podnositelj zahtjeva prilaže: – tri primjerka kopije katastarskog plana – akt na temelju kojega je osnovna zgrada izgrađena ili drugi dokaz da je osnovna zgrada zakonito izgrađena. 156


graditeljstvo Legalizirati se može jedna ili više zgrada na jednoj ili više katastarkih čestica/ parcela. Za zgradu koja ima jednu etažu i čija tlocrtna površina nije veća od 50 m², a jedina je zgrada na katastarskoj čestici, podnositelj zahtjeva prilaže: – tri primjerka geodetske snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade koju je izradio ovlašteni inženjer geodezije, odnosno kopije katastarskog plana ako je nezakonito izgrađena zgrada evidentirana na katastarskom planu, – iskaz površina i obračunske veličine zgrade koji je izradio ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer građevinarstva. Ako se npr. legaliziraju dvije zgrade na jednoj parceli od kojih je jedna zgrada zahtjevna, manje zahtjevna ili jednostavna zgrada, a jedna zgrada je prizemnica kojoj je tlocrtna površina manja od 50 m², onda se ta zgrada legalizira kao pomoćna zgrada. Zgrada čija građevinska bruto površina više od 50 % služi za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti smatra se zgradom za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti. Prema uputi MGIPU (Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja), za zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti, čija je građevinska bruto površina veća od 100 m², a podnositelj zahtjeva nema registriran OPG (obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo) prilaže se snimka izvednog stanja, a ne iskaz površina i obračunske veličine zgrade.

Rješenje o izvedenom stanju

Nezakonito izgrađena zgrada ozakonjuje se rješenjem o izvedenom stanju. Rješenje o izvedenom stanju donosi upravno tijelo jedinice područne (regionalne), odnosno lokalne samouprave koje prema posebnom zakonu obavlja poslove izdavanja akata za provođenje dokumenata prostornoga uređenja i građenje na čijem se području nalazi nezakonito izgrađena zgrada ili državna Agencija za ozakonjenje nazakonito izgrađenih zgrada (A ZONIZ). Podnositelj zahtjeva ima pravo žalbe na izdano Rješenje.

Vodni i komunalni doprinos i naknada za zadržavanje zgrade u prostoru Podnositelj zahtjeva plaća vodni i komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje zgrade u prostoru, na osnovu obujma zgrade (m³), lokaciji i namjeni zgrade. Svi podaci i dokumenti za navedene naknade su sastavni dio arhitektonske snimke izvedenog stanja, snimke izvednog stanja ili iskaza površina i obračunskih veličina zgrade (ovisno o kategoriji građevine). Za pomoćnu zgradu plaća se samo Naknada za zadržavanje zgrade u prostoru u iznosu od 500,00 kn. Za zgradu koja je izgrađena protivno aktu kojim se odobrava gradnja ili je naknadno bespravno dograđivana ili rekonstruirana, za vodni i komunalni doprinos plaća se razlika obujma zgrade, a za naknadu za zadržavanje zgrade u prostoru obujam cjelokupne zgrade. Ovi podaci i dokumenti za navedene naknade su također sastavni dio arhitektonske snimke izvednog stanja, snimke 157


graditeljstvo izvednog stanja ili iskaza površina i obračunskih veličina zgrade (ovisno o kategoriji građevine).

Evidentiranje u katastarskom operatu

Evidencija u katastarskom operatu (ucrtavanje zgrade u katastarski plan) radi se za potpuno završenu zgradu ili njezin potpuno završeni dio prema posebnom propisu, a nakon izdavanja Rješenja o izvednom stanju. Završena zgrada je zgrada na kojoj su izvedni svi radovi (pripremni radovi, zemljani radovi, konstrukcijski radovi, instalaterski radovi, završni radovi, te ugradnja građevnih proizvoda, postrojenja ili opreme). Opis završenosti zgrade je sastavni dio arhitektonske snimke izvednog stanja, snimke izvednog stanja ili iskaza površina i obračunskih veličina zgrade (ovisno o kategoriji građevine). Dokumentaciju za evidentiranje zgrade u katastarskom operatu izrađuju ovlašteni inženjeri geodezije. Popis ovlaštenih osoba za obavljanje geodetske djelatnosti objavljen je na stranicama Državne geodetske uprave. Ovlaštene arhitekte i ovlaštene inženjere građevine moguće je pronaći internetskim pretraživanjem ili putem strukovnih udruženja. Na službenoj stranici Hrvatske komore arhitekata objavljen je popis članova, kao što je i na službenoj stranici Hrvatske komore inženjera građevinarstva objavljen popis ovlaštenih članova.

Suhozid Suhozid je jedan od najljepših vrtnih elemenata. Osnovna funkcija suhozida je stabilizacija terena odnosno svladavanje visinskih razlika koje su prisutne na samoj lokaciji. Tu se misli na površine gdje su manja opterećenja i gdje je dovoljan manji zid (do 1,5 m) odnosno tamo gdje nema potrebe za klasičnim čvrsto temeljenim potpornim zidovima. Takav zid se rijetko primjenjuje na ravnom terenu, osim u slučaju ako doprinosi zaštiti (kao ograda odnosno vanjski zid) ili drugoj oblikovnoj funkciji kao što je primjerice razdvajanje različitih sadržaja u vrtu. Naravno, danas se suhozid sve više koristi i zbog svojih dekorativnih značajki. Njegova prednost jest ta da je relativno trajan, te mu je potrebno minimalno održavanje kako bi zadržao svoju strukturu i izgled. Općenito, gradnja takvog zida podrazumijeva način izvođenja pri kojem se ne koriste nikakvi vezivni materijali pri spajanju različitog kamenja u jednu cjelinu. Suhozid se gradi od neobrađenog i lomljenog autohtonog kamena kako bi se što bolje uklopio u svoju okolinu, odnosno kako bi bio što autentičniji podneblju u kojem se nalazi. Naravno, iznimno je bitno da se vodi računa i o tome da bude u skladu s ostalim elementima vrta. 158


graditeljstvo

Izgradnja suhozida Prije same izgradnje, potrebno je označiti točan položaj zida te razvrstati dostupno kamenje po obliku i veličini. Podizanje zida započinje kopanjem temelja čija širina ovisi u visini i funkciji zida, ali nekih 40 cm je dovoljna za većinu vrtnih prostora. Na tu širinu je dovoljna dubina od 40 cm. Iskopani rov ispunjava se 30 cm debelim slojem šljunka ili tucanog kamena koji je potrebno dobro sabiti.

Pravilo je da na dno ide veće, a prema vrhu sve manje kamenje što znači da bi profil zida trebao biti u obliku velikog slova A. Zadržavanje takvog oblika može se osigurati zabijanjem drvenih štapova u tlo te njihovim povezivanjem sa špagom ili konopcem.

Slaganje se obično izvodi u horizontalnim redovima. Kamen se ugrađuje u zid tako da je dužom stranom okomit na smjer pružanja zida, jer je tako bolje učvršćen. Prvi red kamena uz tlo treba biti od većih komada s ravnim dnom zbog ravnomjernog slijeganja. Između lica zida (dvije vidljive strane zida), koje su od pravilnijih većih komada, stavlja se unutarnja ispuna, od manjeg 159


graditeljstvo kamenja različitih veličina, koja stvara trenje i horizontalni oslonac za sljedeći red kamenja.

Svaki kamen treba dobro uglaviti ispunom tako da se ne pomiče. Sljedeći red se slaže tako da kamen stavlja na fugu reda ispod, tako da se fuge po okomici ne nastavljaju izravno jedna na drugu. Drugim riječima, dva kamena iste veličine ne bi trebali biti smješteni točno jedan iznad drugog. Na vrh zida stavljaju se veći ravniji komadi koji čine tzv. kapu zida. Namjeravamo li obogatiti suhozid biljkama, prostori između kamenja se mogu ispuniti tlom.

Time će se potaknuti rast biljaka koje su specifične za ovakve uvjete. Valja pripaziti i na to da biljke koje izaberemo nemaju snažno korijenje koje bi tijekom vremena moglo narušiti stabilnost zida. 160


graditeljstvo

Sustavi ventiliranja u svinjogojskim farmama Mikroklimatski uvjeti u kojima borave svinje neposredno se odražavaju na njihovo zdravstveno stanje te posljedično na rezultate proizvodnje i njenu ekonomičnost. Ventiliranje izravno utječe na temperaturu, vlažnost i sastav zraka u nastambama za svinje. Ventiliranje je posebno važno u velikim i zatvorenim sustavima držanja, posebno u uvjetima u kojima su promjene mikroklimatskih čimbenika česte i izražene. Ventiliranjem se utječe na sastav zraka u nastambi, pri čenu se iz nastambe izvlači zrak onečišćen plinovima, vodenom parom i prašinom, a u prostoriju se dovodi čist zrak. Ventiliranje ima jednaku važnost u hladnijem i toplijem dijelu godine. U hladnijem dijelu godine potrebno je iz nastambe izbaciti zrak zasićen plinovima i vodenom parom, dok je u toplijem dijelu godime cilj ventiliranja spriječiti Shema sustava ventiliranja na svinjogojskoj povećanje temperature u nastambi farmi i spriječiti toplinski udar na životinje. Također, ventiliranjem se kontrolira sastav zraka, odnosno spriječava se povećavanje koncentracije štetnih plinova: amonijaka, sumporovodika i ugljikovog dioksida.

Izmjena zraka

Prema načinu izmjene zraka, razlikujemo prirodno i umjetno ventiliranje nastambe. Kod prirodnog načina ventiliranja ne koriste se ventilatori, već se izmjena zraka temelji na činjenici da je hladniji zrak teži od toploga, te ga zbog veće težine potiskuje iz staje. Učinak prirodne ventilacije može se ostvariti u slučaju da je razlika između temperatura vanjskog i nutarnjeg zraka 5-6°C. Kod prirodnog sustava ventiliranja svježi zrak ulazi u nastambu kroz postrane dovodne otvore smještene uzduž nastambe, kroz prozore ili zidove. Pri tome svježi, teži zrak pada prema mjestu boravka životinja, dok onečišćeni, topli, lakši zrak kroz otvore izlazi iz nastambe. Kako bi se u hladnijem dijelu godine spriječila prehlada životinja, poklopci se mogu ručno zatvoriti kako bi se spriječio prodor hladnog zraka u nastambu. Prirodni sustav ventiliranja zahtjeva manja početna 161


graditeljstvo ulaganje. Međutim, zbog ograničenog učinka pogodno je za manje nastambe za ekstenzivnije sustave držanja. Nedostatak ovog načina ventiliranja očituje se u ovisnosti u temperaturnih razlika između vanjskog i unutarnjeg zraka. Za razliku od prirodnog ventiliranja, umjetno ili prisilno ventiliranje temelji se na korištenju ventilatora, pri čemu su moguće tri varijante: ventiliranje na principu podtlaka, ventiliranje na principu nadtlaka, te ventiliranje ne principu jednakog tlaka. Prednost umjetnog ventiliranja je neovisnost o vanjskim čimbenicima kao što su vjetar i temperaturne razlike. Ventiliranje na principu podtlaka temelji se na izvlačenju onečišćenog zraka iz nastambe ventilatorima koji mogu biti smješteni u stropu, zidovima ili kanalizaciji. Suprotan način ventiliranja je na principu nadtlaka, odnosno „upuhivanje“ svježeg zraka u nastambu. Ventilatori se u ovom slučaju najčešće smještaju u krovni ventilacijski kanal, a rjeđe u bočne zidove. Također, svježi zrak Ventilator se u nastambu može dovoditi pomoću rupičasth cijevi smještenih na stropu nastambe. Pri planiranju sustava ventiliranja nastambi moguće je kombinirati ova dva sustava ventiliranja, pri čemu ventilatori s jedne strane odvode onečišćeni zrak iz nastambe, dok drugi upuhuju svježi zrak u nastambu. Pri tome je važno da su ventilatori s obje strane jednakog kapaciteta. Rad ventilatora moguće je regulirati ugrađivanjem senzora te automatskim pokretanjem, odnosno zaustavljanjem sustava prema informacijama o temperaturi, vlazi, te koncentraciji štetnih plinova. U kombinaciji s automatiziranim sustavom grijanja, na taj se način postiže pouzdana regulacija mikroklime u nastambi, smanjuje se potreba za ljudskim radom, te je osigurana dobrobit životinja i pretpostavke za ostvarivanje dobrih proizvodnih rezultata. Početna ulaganja u kvalitetan sustav ventilacije mogu se činiti velikima, no uložen novac će svakako biti opravdan kroz dobre proizvodne rezultate životinja kojima su osigurani optimalni mikroklimatski Suvremeni sustav ventilacije na bočnom zidu farme uvjeti. 162


voćarstvo

voćarstvo

Kvalitetne sadnice voćaka Sadnice su kroz razdoblje promjena voćarstva od devedesetih godina prošlog stoljeća na ovamo bile stvar brojnih prijepora. Ni danas u Hrvatskoj nemamo jedinstveno mišljenje stručnjaka što sadnicu čini kvalitetnom. Sjećamo se prvih Savjetovanja voćara kada su neki predvodnici voćarskih tehnologija zagovarali prikraćivanje sadnica nakon sadnje, neki su zagovarali ostavljanje neprikraćenih nerazgranatih sadnica. Neki stručnjaci su zagovarali nerazgranate sadnice, a neki pak razgranate. Neki su čak zagovarali tehnologiju u kojoj već u godini sadnje treba ostaviti plodove, a neki su zagovarali skidanje plodova kako bi se sadnica razvila adekvatno.

Povrat investicije Kako bismo mogli zauzeti neki stav o sadnicama moramo imati standarde po kojima ih ocjenjujemo. Financijski ili investicijski standard nalaže čim hitriji povrat investicije. To je moguće ranim i što intenzivnijim ulaskom u rod i punu rodnost. To je očito lakše moguće sadnicom velikog promjera provodnice (sadržaj rezervnih hranjivih tvari za dobar start sadnice), velikim brojem izboja (koji su nosači roda u godini sadnje i kasnije), visinom sadnice (čime se definira postotna zapunjenost rodnog volumena), stupnjem diferencijacije pupova (u rasadniku treba raditi na tome da je sadnica diferencirana) i razvijenošću korjenovog sustava. Pritom unutrašnja kvaliteta u svakom slučaju mora biti neupitna, a to znači da materijal mora biti slobodan od virusa, fitoplazmoza i drugih bolesti i štetnika i mora biti traženog genetskog materijala (sorte i klonovi koji su traženi na tržištu i koji olakšavaju voćarima prodaju plodova) Naravno, da bi se s takvom sadnicom krenulo u brzu proizvodnju i brzi povrat investicije voćar mora udovoljiti određenim preduvjetima: 163


voćarstvo • sadnja mora biti u jesen kako bi se sadnica aklimatizirala, a korijen što bolje sljubio s tlom kako bi u prvoj vegetaciji optimalno opskrbljivalo sadnicu vodom i hranivima • sadnica mora imati od početka čvrsti oslonac (vezana za bambus ili žice) • sadnica mora imati natapanje od početka, kao i adekvatnu prihranu, čist herbicidni pojas i adekvatnu primijenjenu pomotehniku U tim slučajevima je takva, teška sadnica, knip sadnica ili neprikraćena obrasla dvogodišnja sadnica ili čak trogodišnja „Magnum“ sadnica pravi izbor za one voćare koji žele brz povrat investicije. Ovakav način voćarenja će međutim biti sve popularniji i popularniji ne samo u slučaju sadnje novih voćnjaka, nego i u slučaju održavanja voćnjaka. Naime, na zahtjevnom tržištu plodova postaje sve bitnije imati u uzgoju uvijek nove klonove sorata. Primjer kod jabuke je sorta gala: klon galaxy ima tek Sadnice voćaka do 50% dopunske crvene boje. Takve plodove, makar imali i lijepu krupnoću i okus, u odnosu na istu sortu, ali potpuno obojanu (klonovi buckeye, schniga, …) teško je prodati, dok je za plodove iste sorte, ali lijepo obojane je moguće dobiti više novca i lakše ih je prodati. I zato krčenje i sadnja novog voćnjaka koji u dvije do tri godine u potpunosti zapuni rodni volumen biti će odabir i standard proizvodnje uspješnih voćara. Jednom postavljena infrastruktura (mreže, natapanje, …) ionako ostaju isti, a zamjena starih sadnica novim visoko standardiziranim omogućuje veću profitabilnost. Voćke nakon sadnje 164


voćarstvo

Jeste li znali? U nomenklaturi sadnica „po težini“, magnum sadnica predstavlja iznimno tešku sadnicu. Laka sadnica je obično jednogodišnja sadnica bez izboja. Poluteška i teška sadnica su jednogodišnje sadnice s prijevremenim izbojima ili dvogodišnje knip sadnice, ili dvogodišnje neprikraćene sadnice, a magnum sadnice su trogodišnje obrasle sadnice ili dvogodišnje neprikraćene i vrlo obrasle s visinom preko 2 m. Na taj način, osobito ako se sade u uskom sklopu, već u godini sadnje imaju više od 75% rodnog volumena.

Puni urod Jasno je pritom da takva sadnica košta 5 i više eura i da takva investicija u gustoći sklopa od 4.000 sadnica/ha košta 20.000 eura, međutim već u prvoj vegetaciji može dati po 2 kg/stablu (8.000 kg/ha), a drugoj vegetaciji 6-8 kg/stablu (24.000 – 32.000 kg/ha), a u trećoj 10-12 kg/stablo (40.000-50.000 kg/ha). Već u trećoj godini se dakle uspostavlja puni urod, te se na taj način neperspektivan voćnjak pretvara u perspektivan voćnjak. Svi voćari znaju koliko mogu dobiti za perspektivnu sortu i klon, a koliko za neperspektivnu. Dotaknimo se „lakih“ sadnica, kako ih neki voćari nazivaju. U pitanju su sadnice bez postranih izboja. I takva sadnica mora imati minimalnu visinu od 120 cm i treba biti diferencirana. I takva sadnica mora biti neupitno zdravstveno ispravna i perspektivne sorte i klona. Takva sadnica isto treba imati što veći promjer provodnice i što bolje razvijen korijenov sustav. Vole je voćari koje muči postotak prijema sadnica. Obično su to voćari koji nemaju natapanje ili nemaju odgovarajuće natapanje. Sigurno je da laka sadnica lakše podnosi sušu i općenito teže uvjete rasta i razvoja, nego teška sadnica. Osim toga, takva je sadnica znatno jeftinija i voćarima ju je lakše financirati. Nepovoljno je što vrhunski rasadničari vrhunske sorte uglavnom ne proizvode kao lake sadnice, nego minimalno kao dvogodišnje, tako da često najbolje sorte nije niti moguće nabaviti kao laku sadnicu. Treba napomenuti kako laka sadnica u odnosu na tešku sadnicu ima velik potencijal rasta, stoga prikraćivanje takvih sadnica, što je „Magnum“ sadnice 165


voćarstvo nekada bila standardna operacija nakon sadnje, osobito u dobrim uvjetima rasta, rezultira velikim brojem izrazito uspravnih izboja. Takve izboje je onda potrebno savijati, a često nisu niti diferencirani. Takvoj sadnici je poremećen odnos rasta i rodnosti, te je potrebno puno fizičkog ručnog rada (rezidbe, savijanja grana) kako bi se uspostavio taj pravilan odnos. Zato je preporuka svim voćarima, ako sade laku sadnicu da se nikako ne prikraćuje. Radije se u prvoj vegetaciji odradi izolacija vrha kako bi takva sadnica što prije postigla svoju konačnu visinu, a za to vrijeme će ona puštati postrane izboje umjerenog rasta i uglavnom velikog kuta grananja koje će nakon prve vegetacije obustaviti rast i biti dobro diferencirane. Takva rana i kvalitetna diferencijacija uspostavlja ranu rodnost i jamči ravnotežu rasta i rodnosti.

Najčešće pogreške u rezidbi mladih voćaka Rezidba je važan uzgojni zahvat o čijoj pravilnoj izvedbi ovisi rast i rodnost voćke. Pravilno obavljena rezidba osobito je važna za mlade voćke, jer o tome ovisi njihov životni vijek, rodnost i izgled krošnje. Stoga će u ovom članku biti objašnjena najvažnija načela pravilne rezidbe mladih voćaka. Mnogi voćari – amateri žele postići simetričan i lijep izgled krošnje pod svaku cijenu. U toj želji često odstranjuju sve izbojke koji se izgledom ili položajem ne uklapaju u njihovu predodžbu o izgledu krošnje voćke. Prejaka rezidba značajno smanjuje lisnu površinu, što ima negativne posljedice ne samo na rast voćke, nego izaziva kasniji ulazak u rod Česta je praksa da se svi izbojci na mladoj voćki prikraćuju za trećinu ili polovi166

Jedna od najčešćih pogrešaka u rezidbi mladih voćaka je prejaka rezidba.


voćarstvo cu ukupne dužine kako bi se postiglo što bolje razgranjavanje. U nekim je slučajevima, naravno, prikraćivanje poželjno, ali ne treba zaboraviti da se dobro razgranjavanje i obrastanje izbojka puno lakše postiže povijanjem i izolacijom vrhova izbojaka nego njihovim prikraćivanjem. Povijanje pod kutem od 45 do 50 stupnjeva u odnosu na provodnicu i odstranjivanje ili pinciranje svih mladica koje rastu u području od 15 do 20 cm od vrha izbojka imati će znatno bolji učinak nego njegovo prikraćivanje izbojka. Rezidba mladih voćaka ima za cilj uzgojiti krošnju s dobrim rasporedom grana, koje će moći nositi puno plodova kada voćka uđe u punu rodnost. Danas za većinu voćaka postoje podloge slabije bujnosti koje omogućuju rano ulaženje voćke u rod, pa se rezidba za oblikovanje krošnje kombinira s rezidbom za rod kako bi se što ranije dobili plodovi. Takve voćke treba prikraćivati što je moguće manje, a prednost treba dati rezidbi u vegetaciji. Treba uklanjati ili pincirati suvišne mladice u fazi kada nisu narasle više od 5 do 10 cm. Čim iz pinciranih mladica potjeraju pupovi koji se nalaze u pazušcima ostavljenih listova, pinciranje treba ponoviti. Rezidba u zeleno osobito je važna kod koštičavih voćaka čije rane teško zarastaju. Proljetna rezidba tada postaje suvišna ili se svodi tek na popravljanje onoga što je propušteno obaviti tijekom vegetacije. Tako će se vegetativni rast usmjeriti u mladice koje su potrebne za oblikovanje odabranog uzgojnog oblika, te voćka neće trošiti asimilate i hraniva na rast suvišnih izbojaka koje bi trebalo odbaciti rezidbom u vrijeme mirovanja.

Rezidba za održavanje rodnosti Voćke posađene na bujnijim podlogama sporije ulaze u rod i sklone su jačem rastu vrhova grana i užim kutevima grananja. I za njih je povijanje i rana izolacija vrhova bolja nego prikraćivanje, premda ćemo nekada morati više posegnuti i za prikraćivanjem ne daju li povijanje i izolacija vrha željeni učinak. Kada voćka počne davati prve plodove, treba naučiti raspoznavati rodne izbojke i rezidbu obavljati radi održavanja rodnosti i odabranog uzgojnog oblika, pazeći da ostavljeni izbojci imaju dobro osvjetljenje i da su pravilno raspoređeni. Postoje grane na voćkama koje nije teško prepoznati i koje treba uvijek odstraniti. To su stare, oštećene, polomljene grane ili one koje su oštetili bolesti i štetočine. Rezidba pridonosi održavanju dobrog zdravstvenog stanja voćke, zato se u rezidbi ne smiju zaboraviti odstraniti navedene grane. Da ne odstranimo ništa drugo, nego da samo oslobodimo voćku grana koje su izvor bolesti i štetočina za ostale zdrave grane, za voćku smo dosta učinili. Prije rezidbe treba dobro pregledati voćku sa svih strana. Na umu treba imati cilj rezidbe, te s njime usporediti stanje voćke. Važno je uočiti osnovne elemente 167


voćarstvo uzgojnog oblika, strukturu krošnje, odnosno broj i raspored glavnih grana. Nakon toga treba odrediti mjesta gdje dolazi do zasjenjivanja, utvrditi ima li polomljenih, oštećenih ili bolesnih grana, koje bi rezidbom trebalo odstraniti. Potrebno je odrediti snagu vegetativnog rasta na temelju prosječne duljine i debljine jednogodišnjih izbojaka, a zatim procijeniti brojnost i kakvoću rodnih izbojaka. Tako ćemo imati sve potrebne elemente za procjenu vrste i jačine rezidbe.

Izolacija vrhova Rezidba se započinje od vrha krošnje prema osnovi. Tako se nećemo izgubiti u mnoštvu izbojaka i grana, jer ćemo imati dobar pregled onoga što smo odstranili i onoga što treba učiniti. Pojedine se grane također režu od vrha prema osnovi. Sve okomite izbojke na njima treba odstraniti u potpunosti kako bi grana imala izgled ‘’riblje kosti’’. Odmah na početku rezidbe grane treba odabrati njezinu produljnicu i osloboditi je suparničkih izbojaka. To je postupak izolacije vrhova kojeg treba obaviti i na provodnici i na svim produljnicama grana. Tako se omogućuje bolja osvjetljenost i razgranjavanje nižih dijelova grane kako bi se spriječilo ogoljivanje. Nakon rezidbe vrha grane obavlja se rezidba donjeg dijela grane i prorjeđuju suvišni rodni izbojci i odstranjuju vodopije.

Neizolirani vrh voćke (lijevo) i pravilno izolirani vrh (desno)

168


voćarstvo Povremeno je potrebno prekinuti rad i ponovo promotriti voćku sa svih strana kako bi se vidjelo što je učinjeno, a što još treba učiniti. S vremenom ćemo steći potrebno iskustvo te će mu rezidba ići brže i s manje napora. I iskusnijim voćarima lako se može dogoditi da ponekad odstrane krivu granu ili izbojak. Zato je važno pomno pratiti kako je voćka reagirala na rezidbu i prema tome obaviti rezidbu sljedeće godine. Tako ćemo najbolje svladati vještinu i umjetnost rezidbe.

Sadnja jagodastih voćaka Grmolike ili jagodaste voćke jedna su od 5 skupina voćaka u koje spadaju jagoda, malina, kupina, ribiz, ogrozd, brusnica, borovnica, aktinidija-kivika. Posljednjih godina, pored navedenih, na tržištu se pojavljuju plodovi i sadni materijal tzv. “novih” vrsta jagodastog voća, koje imaju veliki potencijal u budućnosti. Za ove vrste često se koristi naziv neobične, rijetke ili egzotične vrste jagodastog voća, a među njima najčešće su aronija, goji, sibirski kivi, rubus hibridi, haskap i pasji trn. Ranija sadnja jagodastih voćaka u proljeće bolja je od tzv. zakašnjele sadnje, zbog toga što se korijenova mreža obnovi i obraste novim korijenjem prije početka rasta nadzemnih organa. Tako obnovljena korijenova mreža može bolje opskrbiti nadzemni dio vodom i hranjivima. Kod proljetne sadnje jagodastog voća, uvjeti tla jednako su važni kao i kod sadnje u jesen. Zemlja ne smije biti smrznuta, ni previše vlažna. Bilo da odabirete voćke za cijeli voćnjak ili samo 2-3, važno je odabrati biljke koje će dobro uspijevati na tom tlu i klimatskim uvjetima. Mogu se odabrati manje komercijalni kultivari s plodovima dobrog okusa kojih nema u trgovinama, a vrijedi razmisliti i o manje zastupljenom voću, npr. crvenom i bijelom ribizu, čiji su plodovi nerijetko skupi.

Kontejnirane sadnice Kod sadnica jagodastih voćnih vrsta dobro je to što se one uglavnom prodaju kao kontejnirane sadnice. Tako je šok koji voćka doživljava presađivanjem značajno smanjen, jer korijen ostaje u mediju u kojem je rastao i razvijao se i u rasadniku. Takve kontejnirane sadnice, omogućavaju i produženu, ili čak zakašnjelu sadnju. Naime, voćke u kontejniranim sadnicama ponekad znaju i krenuti s vegetacijom prije sadnje, ali to ne predstavlja veliki problem s obzirom da korijen ima još uvijek dostupna hranjiva i vodu iz supstrata u kojem se nalazi. Ako su nepovoljne prilike za sadnju, moguće je vrlo lako pričekati povoljnije vrijeme bez velikih šteta. 169


voćarstvo Različite vrste zahtijevaju različite uvjete za uzgoj, ali kod jagodastih voćaka možemo izdvojiti dvije skupine. One koje vole kisela tla (borovnica, brusnica, aronija) i one koje vole neutralna tla (malina, kupina, ribiz, jagoda...). Priprema tla za sadnju kod obje skupine vrlo je slična. Dobro je odabrati i pripremiti mjesto sadnje i prije same kupnje sadnica. Tlo mora biti prorahljeno. Veličinu sadne jame treba prilagoditi veličini sadnice koja se kupuje, no opće pravilo je da za grmolike vrste treba iskopati jama dimenzija 40x40x40 cm. Radi se o uglavnom višegodišnjim vrstama, pa treba voditi računa da se korijen može nesmetano širiti i razvijati tijekom godina. Jagode je najbolje saditi na gredicu širine 30 do 50 cm, ovisno o načinu sadnje (jednoredno ili dvoredno). Prilikom kopanja rupe treba paziti da stranice (zidovi) ne budu zaglaSadnice golog korijena (lijevo i kontejniđeni da se korijen s vremenom lakše rana sadnica (desno)

slika 1. Prije sadnje, sadnice golog korijena treba pripremiti, tako da se preduge ili oštećene korijenove skrati na oko 20 cm slika 2. Sadna jama treba biti dovoljno velika da u stane rašireno korijenje slika 3. Kad se smjesti sadnica, zemljom se ispuni jama, tlo lagano nagazi, tako da oko korijena ne ostane zrak, a površina se lagano poravna slika 4. Nakon sadnje svakako treba zaliti sadnicu

170


voćarstvo širi. Prilikom same sadnje preporučljivo je iskopanu zemlju pomiješati s nekim supstratom ili kompostom, kako bi se ona prorahlila uz dodatak organske tvari. Takva mješavina omogućit će korijenu lakši rast i dostupnost hranjiva, a također i povoljniji vodozračni sustav tla. Također s tom zemljom i supstratom mogu se pomiješati i mikorizni preparati ili hidrogel (agrogel). Mikoriza je simbioza gljivica iz tla i korijena biljke. Ona pospješuje rast korijenovog sustava i upijanje hranjiva i vode iz tla. Time smanjuje potrebe za gnojidbom, te također poboljšava otpornost voćke na stresne čimbenike. Hidrogel je organski preparat, te je pogodan za ekološku proizvodnju. Njegova uloga u tlu je da na sebe veže vodu i polako je otpušta tijekom sušnih razdoblja. Na taj način se smanjuje stres voćke uslijed suše. Dok za mikorizne preparate treba paziti za koju preakciju (pH) tla su namijenjeni, hidrogel se može koristiti i na alkalnim i na kiselim tlima. Kod vrsta koje zahtjevaju kiselo tlo, treba biti siguran da je tlo u koje se sade prikladne reakcije. One obično zahtijevaju tla pH reakcije 3,5 do 4,5. Iako one uspijevaju i na slabije kiselim ili neutralnim tlima, za dobar i uspješan razvoj grma, te visoki urod kvalitetnih plodova, potrebno ih je saditi u zemlju navedenog pH. Ako mjesto na kojem se sadi nema tlo prikladne reakcije, najbolje i najjednostavnije rješenje je prilikom sadnje koristiti kiseli treset umjesto zemlje.

Kasna proljetna sadnja - loša

Kasna proljetna sadnja ima niz nepovoljnih posljedica. Prije svega korijen se ne pripremi i ne razvija dostatno, pa ne može nadzemni dio opskrbiti potrebnom količinom vode i hranjivih tvari. Naime, rast nadzemnog dijela počinje gotovo u isto doba kad i rast korijenja (obnavljanje korijenja nakon sadnje). Kad zbog povoljnih temperatura zraka (topline) počne vegetacija nadzemnog dijela, onda se od korijena zahtijeva dosta vode. Budući da korijen još nije sposoban nadzemni dio opskrbljivati vodom, a kamoli hranjivima, dolazi do zastoja, usporenja i nedovoljnog rasta mladih voćaka tijekom kasnog proljeća i ljeta. Tad mlade voćke u prvoj godini nakon sadnje ne postignu dobru, a često ni zadovoljavajuću razvijenost. Proljetna je sadnja voćaka, a pogotovo kasna, osobito nepovoljna u toplim južnim područjima, gdje zbog neravnomjernog rasporeda oborina (kiše) često nastupi suša. Kako se voćka budi, kreće njena aktivnost s, prema hranjivima i energiji, vrlo zahtjevnim procesima poput cvatnje i listanja. U to vrijeme lisna masa, koja fotosintezom tvori ugljikohidrate potrebne za ove procese, još nije formirana. Voćka svu potrebnu energiju i hraniva crpi iz rezervi koje je pohranila u korijenu prije zimskog mirovanja. Istovremeno korijen, ali i cijela voćka, doživljava određeni stres, jer se prilagođava novoj sredini i novim uvjetima. Iako oni mogu biti povoljniji od onih u rasadniku, to je ipak stres za biljku. Ipak rasadnici najviše sadnica za okućnice prodaju u proljeće. To je vjerojatno zato što se u proljeće priroda budi, sve počinje zeleniti, pa tako i ljudi dobivaju volju i polet za radove u vrtu. 171


voćarstvo

Obojenim mrežama protiv tuče do većeg priroda i bolje kakvoće plodova Uporaba mreža protiv tuče u voćnjacima poznata je već duže vrijeme i u našoj zemlji. One omogućavaju redovitost priroda i izbjegavanje troškova osiguranja voćnjaka od tuče. Međutim, manje je poznato da odabirom prikladne boje mreže protiv tuče i načina njezinog postavljanja voćari mogu značajno utjecati na krupnoću plodova, zaštitu od sunčevih ožegotina, manju potrošnju vode i smanjenje napada štetočina. Uporaba obojenih mreža u voćarstvu i povrćarstvu počela je u Izraelu prije dvadesetak godina, a danas se ova tehnologija širi i u ostale dijelove Svijeta. I u Republici Hrvatskoj, zahvaljujući projektu LIFE ENV 13/HR/000580 kojeg financira Europska komisija, pokrenuta su dvogodišnja istraživanja utjecaja obojenih mreža prirod i kakvoću plodova jabuke i breskve. Istražuju se četiri vrste mreže (Agritenax crvena, Agritenax žuta, Agritenax bijela) i posebna mreža namijenjena sprječavanju napada vinske muhe pjegavih krila (Drosophila suzukii), karantenskog štetnika koji je prisutan i u nekim krajevima Hrvatske.

Pokus na jabuci postavljen na sorti Braeburn u blizini Krapine

172


voćarstvo Mreže stvaraju zasjenjenje od 4 do 9 %, a također djeluju i na promjenu sastava sunčeve svjetlosti uz istovremenu promjenu temperature i vlažnosti zraka.

Crvene mreže daju veći prirod Nakon prve godine istraživanja, dobiveni su ohrabrujući rezultati. Obojene mreže su smanjile napad breskvinog i jabukovog savijača za četiri do šest puta, čime je izbjegnuta uporaba insekticida protiv ovih štetnika, o čemu je već pisano na stranicama Gospodarskog lista. Stoga će u ovom članku biti opisan učinak na prirod i kakvoću plodova. Iz priloženog grafikona je vidljivo da je uz uporabu crvene mreže postignut prirod jabuke veći od 40 t po hektaru, dok su stabla ispod bijele mreže imala prirod podjednak kontroli. U kontrolnim stablima (stabla koja nisu bila pokrivena mrežom) prirod je upola manji nego pod crvenom mrežom. To je posljedica štete od prve generacije jabukovog savijača, koji je izazvao veliko opadanje plodova s nepokrivenih stabala, jer u voćnjaku nisu uporabljeni insekticidi kako bi se provjerila učinkovitost mreža protiv štetnika.

Kakvoća plodova Prema istraživanjima provedenim u Španjolskoj na jabuci sorte ‘Mondial Gala’ s bijelom i crnom mrežom sličnih svojstava, pod utjecajem mreže dolazi do promjene u kakvoći plodova. Primjena crne mreže smanjila je obojenost plodova, dok je obojenost plodova ispod bijele mreže bila slična kontroli. Bijela mreža povećava krupnoću ploda, ali smanjuje prirod. Prema talijanskim 173


voćarstvo istraživanjima, provedenim na nektarini sorte ‘Laura’, crvena boja mreže smanjuje intenzitet obojenosti plodova nektarine i povećava bujnost stabala. Tvrdoća plodova ispod ove mreže je veća, ali je topljiva suha tvar manja. Dozrijevanje plodova je sporije. Izraelska istraživanja pokazuju da je fotosinteza ispod crvene mreže intenzivnija zbog toga što su lisne puči dulje otvorene. Žuta mreža ima slična svojstva crvenoj, ali učinak značajno ovisi o vrsti voćke na kojoj se primjenjuje. Podatci naših istraživanja prikazani u drugom grafikonu pokazuju da su plodovi breskve sa stabala ispod bijele i crvene mreže bili mekši. To se može povezati s kasnijim razvojem boje na plodovima zbog koje ih je trebalo brati nekoliko dana kasnije. Plodovi ubrani sa stabala ispod mreže protiv Drosophile suzukii i žute mreže, bili su tvrđi nego plodovi sa stabala nepokrivenih mrežom (kontrola). Izraelska iskustva s uporabom obojenih mreža u uzgoju mandarinke pokazuju da se postiže veći prirod i kakvoća plodova uz manji utrošak vode. Iz svega navedenoga se može zaključiti da je važno odabrati pravu boju mreže za pojedinu voćnu vrstu, pa čak i sortu. Neki izraelski proizvođači rabe mreže različitih boja u istom voćnjaku kako bi postigli različito dozrijevanje plodova i tako smanjili troškove berbe zbog manjeg utroška radne snage po jedinici površine, te osigurali dulji plasman plodova na tržištu. Ponekad čak i mijenjaju boju mreže u različitim fazama razvoja voćke, kako bi osigurali maksimalan pozitivni učinak. Uporaba obojenih mreža u voćarstvu značajno će doprinijeti povećanju priroda i kakvoće plodova uz manji utrošak pesticida i niže troškove rada.

174


voćarstvo

Gnojidba trajnih nasada Godišnji ciklus trajnih nasada; vinove loze, voćaka i maslina obuhvaća osnovnu gnojidbu i prihranu. Izvor biljnih hranjiva, posebno fosfora i kalija predstavljaju NPK mineralna gnojiva raznih omjera, dok izvor dušika predstavlja KAN, UREA, UAN, te dušično-sumporna gnojiva Petrokemijas (amonijev sulfat) i ASN (amonijev sulfonitrat).

Osnovna gnojidba trajnih nasada

Nakon berbe u voćnjacima i vinogradima primjenjuje se gnojivo s manje dušika, a više fosfora i kalija. U osnovnoj gnojidbi trajnih nasada razlikujemo gnojidbu mladih nasada i gnojidbu nasada u rodu.

Gnojidba mladih voćaka, vinove loze i maslina

U prvoj i drugoj godini stabla se gnoje pojedinačno. Prve godine uzgoja, u osnovnoj gnojidbi voćaka i maslina s gustim sklopom, gnoji se po stablu s 0,25 kg s NPK 7-20-30. Za voćnjak rjeđeg sklopa, po jednoj voćki dodaje se 100 – 150 grama. U drugoj godini uzgoja gnojidba se poveća za 50 %. Kod vinove loze prve godine unosi se 30 – 50 grama NPK 7-20-30, dok tijekom druge 45 – 75 grama visoko koncentriranog gnojiva. U trećoj i ostalim godinama uzgoja gnojidba se obavlja po cijeloj površini voćnjaka, maslinika i vinograda. Potrebna hraniva za gnojidbu vinograda u 3. godini: dušik (N) = 30-50 kg/ha, fosfor (P2O5) = 35 –70 kg/ha, kalij (K2O) = 60 – 80 kg/ha, što bi značilo zaorati 260 kg/ha ili 50 – 100 grama/trs NPK 7-20-30.

Gnojidba voćaka, maslina i vinove loze u rodu

Gnojiva se primjenjuju po cijeloj površini nasada. Tijekom osnovne gnojidbe dodaje se 400 – 500 kg/ha (40-50 kg/1000 m2 ili 40-50 g/m2) NPK 7-20-30. U maslinicima se dodaje još i Petrokemijas – dušično-sumporno gnojivo (NS 20-24) za intenzivnije nakupljanje ulja u plodovima masline u količini 150 – 200 kg/ha (15-20 kg/1000 m2 ili 15-20 g/m2).

Gnojidba kod sadnje voćaka, maslina i vinove loze u male sadne jame Prilikom sadnje sadnica u male sadne jame unosimo 20 – 30 grama, dok u veće sadne jame od 1 m3, unosi se od 0,5 – 1 kg na 1 m3 NPK 7-20-30.

Prihrana višegodišnjeg nasada

Prihranu višegodišnjeg nasada obavljamo dušičnim, dušično sumpornim gnojivima u tlo te folijarnim otopinama putem lista i ploda. 175


voćarstvo Proljetna gnojidba - prihrana dušikom (na svim tlima) Od kraja veljače do kraja travnja obavlja se prihrana trajnih nasada dušikom putem UREE ili KAN-a. Ako se sav dušik dodaje putem UREE, tada se količine kreću od 180 – 200 kg/ha (18 – 20 grama/m2 ili 18-20 kg/1000 m2) ili 30-40 grama po trsu, a ako se dodaje putem KAN-a, gnoji se s 350 – 380 kg/ha (35 – 38 g/m2 ili 35 – 38 kg/1000 m2) ili 60 – 70 grama po trsu. Obično u praksi, dvije trećine dušika unosi se krajem veljače/početak ožujka, putem 150 kg/ha (15 g/m2) UREE, dok se krajem travnja prihranjuje sa 150 kg/ha (15 g/m2) KAN-a. Po trsu vinove loze u ožujku se gnoji s 20-30 grama UREE, te krajem travnja/početkom svibnja, s 30 grama KAN-a. Proljetna gnojidba dušikom i sumporom (na neutralnim i lužnatim tlima) Za postizanje visokih prinosa uz veći sadržaj suhe tvari i šećera u voću i grožđu, te povišen randman ulja u plodu masline, preporuča se gnojidba s dušičnosumpornim gnojivima; Petrokemijas-om i ASN-om. Količine prve prihrane (između veljače i travnja) iznose 220-280 kg/ha ASN-a ili 300-375 kg/ha Petrokemijasa (amonijev sulfat). Druga prihrana obavlja se tijekom svibnja sa 110-150 kg/ha ASN (amonijev sulfo nitrat) ili 150-200 kg/ha Petrokemijasa. U maslinicima se obavlja i treća prihrana u tlo početkom rujna.

Prihrana putem lista (folijarna prihrana)

Za prihranu voćaka, maslina i vinove loze preporuča se: Fertina V – za voćke, predstavlja otopinu makro i mikro hraniva, te utječe na veličinu i obojenost ploda, kao i povećanje šećera, suhe tvari, te randmana ulja u maslinama. • Fertina B predstavlja otopinu mikroelementa bora. Služi za bolju oplodnju i razvoj cvijeta i ploda (bobice). Prva primjena slijedi dva tjedna prije cvatnje, a kasnije prema potrebi u 1 % koncentraciji, naročito na karbonatnim tlima. • Fertina Fe je otopina željeza. Namijenjena je za sprječavanje i otklanjanje kloroze na karbonatnim i alkalnim tlima. Primjenjuje se kao 0.1 – 0.2 % otopina putem lista. • Fertina Ca služi za opskrbu kalcijem, pogotovo na kiselim tlima i crvenicama.Učvršćuje meso i kožicu ploda, sprječava gorke i lenticelarne pjege na plodu, produžuje trajnost ploda. Primjenjuje se kao 1-2 % otopina bar 2-4 puta tijekom razvoja ploda. • Fertina R - otopina (N, K, B, Mg, Zn) Za ublažavanje i sprječavanje kloroze uslijed nedostatka cinka i bora. Primjenjuje se u 2 % koncentraciji 2 – 4 puta tijekom vegetacije. • Fertina G za vinovu lozu, otopina (N, K, B, Fe, Mg) Za ublažavanje i sprječavanje željezne kloroze, rehuljavosti grozda (opadanje bobica), pospješuje oplodnju, povećava koncentraciju šećera i suhe tvari u bobici. Primjenjuje se prije cvatnje 3 – 4 puta u 2 % koncentraciji. • Otopina UREE. Može se primjenjivati tijekom intenzivnog rasta ploda kao 0,5 % do 1 % otopina za vinovu lozu, 0,5-2 % otopina za voćke ili 3-5 % otopina za masline. 176


v i n o g r a d a r s t v ratarstvo o

Sortiment vinogradarske regije Istočna kontinentalna Hrvatska Prvi pisani zapisi o povijesti uzgoja vinove loze na području današnje Slavonije stari su više od dva tisućljeća. Raniji rimski zapisi o uzgoju vinove loze na ovim područjima vežu se uz rimskog cara Marka Aurelije Proba (276.-282. god.) koji je dopustio uzgoj vinove loze u mnogim područjima carstva, usprkos činjenici da se vinova loza u ovim krajevima uzgajala i puno ranije. Antički izvori spominju izvrsne vinograde u Donjoj Panoniji, a koje su podigli i uzgajali Kelti i Panonci. Grčki geograf i povjesničar Strabon (63.g.pr.Kr. – oko 20. god.) i povjesničar Dion Kasije Kokejan (155. -235. god.) navode kako je panonsko vinogradarstvo cvjetalo prije rimskih osvajanja.

Podregije

Današnje područje Slavonije prema postojećoj vinogradskoj regionalizaciji Republike Hrvatske, odnosno prema Pravilniku o zemljopisnim područjima uzgoja vinove loze, podijeljeno je na dvije vinogradarske podregije: Hrvatsko Podunavlje i Slavoniju. Spomenute podregije pripadaju vinogradarskoj regiji Istočna kontinentalna Hrvatska. Podregija Hrvatsko Podunavlje obuhvaća 3 vinogorja (Srijem, Erdut, Baranja), dok podregija Slavonija obuhvaća 10 vinogorja (Đakovo, Slavonski Brod, Nova Gradiška, Požega-Pleternica, Kutjevo, Daruvar, Pakrac, Feričanci, Orahovica-Slatina, Virovitica). Prema Vinogradarskom registru (Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju) na području podregije Slavonije vinogradi se uzgajaju na 3148,77 ha, dok se na području Hrvatskog Podunavlja uzgoj proteže na 3199,27 ha. Navedene površine obuhvaćaju 15, 08 % ukupnih vinogradarskih površina Republike Hrvatske na području podregije Slavonija, odnosno 15,32 % na području podregije Hrvatsko Podunavlje. Kao što je vidljivo iz tablice br. 1 Graševina je najzastupljenija sorta u obje podregije. Zanimljivost leži u činjenici kako se u ove dvije regije nalazi 83,19 177


vinogradarstvo jine Saône-et-Loire te se prvi put spominje još davne 1583. godine pod imenom Beaunois. Genetskim istraživanjima utvrđeno je kako su roditelji Chardonnaya Pinot* i Gouais blanc. Zanimljivo je istaknuti da je sorta Gouais blanc nedavno pronađena u Hrvatskom Zagorju pod sinonimom Belina starohrvatska te se pretpostavlja kako je upravo iz tih krajeva došla u Francusku. Chardonnay je jedna od najpoznatijih svjetskih sorata koja daje široku paletu vina, od voćnih, lepršavih do dozrelih, ________ *Pinot bijeli, Pinot sivi i Pinot crni su genetički identične sorte

% ukupnih površina s potonjom sortom na području Republike Hrvatske. Isto tako, vidljivo je da se uz Graševinu u znatnijoj mjeri uzgajaju Frankovka, Chardonnay, Traminac i Cabernet sauvignon. U sljedećim crticama ukratko će se opisati spomenute sorte. Chardonnay je jako stara sorta koja potječe iz francuske pokra178

Tablica 1. Najzastupljenije sorte u regiji Istočna kontinentalna Hrvatska Podregija Naziv sorte

Hrv. Pod

Sla

Površina (ha)

Graševina

1955,05

1884,65

Fankovka

194,48

208,58

176,8

124,23

Rajnski rizling

173,27

136,91

Traminac crveni

163,77

39,80

Cabernet sauvignon

157,65

94,09

Merlot

68,52

48,80

Pinot crni

51,88

74,58

Pinot sivi

37,75

69,21

Savignon bijeli

35,83

50,32

Zweigelt

27,19

87,16

Pinot bijeli

26,89

28,42

Ružica crvena

14,32

43,63

Cabernet franc

14,21

17,74

Muškat hamburg

12,86

7,11

Silvanac zeleni

12,62

29,87

Plemenka bijela

9,24

8,37

3199,27

3148,77

Chardonnay

UKUPNO (ha)

Chardonnay


vinogradarstvo

Graševina

jakih vina ovisno o tehTablica 2. Sinonimi Graševine u srednjoj Europi nologiji i klimatskim Sinonim Država Površina (Ha) uvjetima uzgojnog područja. Riesling Italico Italija 2030 Graševina je, isto Weslchriesling Austrija 3579 tako, jako stara sorta koLaški rizking Slovenija 2482 joj još uvijek sa sigurnošću ne znamo podrijetlo, Olasz Rizling Mađarska 4909 iako se u nekim zapisiRyzling Vlašsky Slovačka 3132 ma nalazi pretpostavka Ryzling Vlašsky Češka 1247 kako potječe iz Francuske. Graševina je gospoRiesling Italian Rumunjska 7061 darski najvažnija sorta Republike Hrvatske budući da sa svojih 4615,51 ha predstavlja 22,1 % ukupnih vinogradarskih površina na području Republike Hrvatske. U tablici br. 2 nalazi se popis najznačajnijih sinonima Graševine kao i država u kojima se uzgaja sa pripadajućim površinama. Graševina svoju popularnost može zahvaliti izrazitoj adaptabilnosti na različite klimatske uvjete, ali i vrlo dobroj kvaliteti uz srednje do visoke prinose. Graševina može dati daje svježa, dozrela, ali i predikatna vina. Frankovka se pod sinonimom Blaufränkisch prvi put spominje na izložbi u Beču davne 1862. godine. Smatra se kako potječe iz Donje Austrije, a danas je nalazimo u uzgoju na cijelom području srednje Europe. Nalazimo ju pod sinonimom Kékfrankos u Mađarskoj, Franconia Nera u Italiji te Blauer Lemberger u Njemačkoj. Proširila se čak i na područje Kanade (British Columbia), SAD-a (Washington) i Australije (Adelaide). Najnovija genetička istraživanja su pokazala kako roditeljski par Frankovke čine Belina starohrvatska i Silvanac crni, a istovremeno je utvrđeno i kako su Frankovka i Borgonja identične sorte. Fran179


vinogradarstvo

Traminac

kovka je sorta čija su mlada vina često neužitna i trpka, dok dozrijevanjem postižu svoj puni potencijal. U lošijim godinama i na lošijim terenima često ne dozori, a grožđe ima visoku kiselost. Rizling rajnski je sorta koja potječe iz Rheingau (dolina rijeke Rajne, Njemačka) te se upravo na tom području i spominje prvi puta 1435. godine. Rizling rajnski se najviše uzgaja na području Njemačke, Austrije Mađarske, ali ga nalazimo na značajnim površinama i na području Moldavije, SAD-a, Australije, Rusije i drugih država. Prema nekim podacima, procjenjuje se da se, u svjetskim razmjerima, Rizling rajnski uzgaja na približno 48 700 ha. Rizling rajnski je sorta koja voli hladnije okolišne uvjete, a daje svježa, voćna vina. Međutim, ova sorta iznimno je poznata po predikatnim (ledenim vinima) u kojima postiže vrhunsku kakvoću. Traminac je sorta koju nalazimo u više klonskih varijacija s obzirom na boju kožice poput Pinot-a, pa tako nalazimo bijeli, crveni i ružičasti Traminac. Najmanje zastupljen je onaj bijele boje kožice, poznatiji i pod imenom Savagnin blanc. Ipak najpoznatiji je Traminer roter ili Traminac crveni koji je ujedno i raširen na području Republike Hrvatske, posebice Iloka. Traminac se pod imenom Traminner prvi put spominje 1546. godine, a smatra se kako potječe iz mjesta Tramin u južnom Tirolu (Italija). Traminac se najviše uzgaja na području Italije, Francuske, Austrije, Njemačke, Mađarske, ali nalazimo ga i u SAD-u (Oregon, Washington) te na Novom Zelandu. Traminac je iznimno prepoznatljiva sorta zbog svoje naglašene cvjetne i voćne arome, a često se proizvode i vina s ostatkom neprovrelog šećera, što izvrsno godi njegovim aromatičnim vinima. Poput Rizlinga, i rajnski Traminac daje iznimne rezultate u proizvodnji predikatnih vina. 180


vinogradarstvo

Pogodne sorte za vinogradare hobiste U većini hrvatskih vinorodnih područja osim velikih profesionalnih vinogradara i vinara postoji mnoštvo malih proizvođača grožđa i vina od kojih većina proizvodi vino za vlastite potrebe. Mnogima od njih ovo je hobi kojemu posvećuju znatan dio svog slobodnog vremena, a vino koje proizvedu predstavlja im izuzetno zadovoljstvo. Svi oni koji imaju svoj mali vinograd uz vikendicu ili klijet, i proizvode grožđe od kojeg dalje rade svoje vino znaju najbolje koliko truda, vremena ali i novaca je potrebno uložiti kako bi se dobilo kvalitetno grožđe od kojeg možemo očekivati i dobro vino. Posebna teškoća s kojim se suočavaju mali vinogradari jest kako očuvati svoj vinograd od mnogih bolesti koje se pojavljuju tijekom godine. Svakako najviše teškoća stvaraju gljivične bolesti plamenjača, pepelnica i siva trulež grožđa, koje bez redovite i pravovremene zaštite mogu uništiti sav trud koji je uložen u vinograd.

Škodljivost pesticida Veliku opasnost pritom predstavljaju različita zaštitna sredstva tj. pesticidi koji se pritom moraju koristiti, a kojima se vinograd mora prskati svakih desetak dana u vlažnijim godinama tijekom cijele vegetacije. Svaki pesticid je u određenoj mjeri opasan kako za okoliš tako i za samog vinogradara koji ga koristi. Posebno kod malih proizvođača koji se prilikom njegove primjene rijetko kad pravilno zaštite, kako ne bi bili izloženi njegovom štetnom djelovanju na zdravlje. Danas je postala jasna poveznica između bolesti vinogradara i dugotrajnoj izloženosti pesticidima. Često isto tako vinogradari ne poštuju propisane doze i „za svaki slučaj“ pojačaju malo dozu tih sredstava što dovodi do niz negativnih posljedica, od onih izravnih kao što su fitotoksičnost tj. različitih ožegotina lišća koja se mogu pojaviti, ali i onih koji nisu izravno vidljivi, a odnose se na dugoročno smanjenje učinkovitosti istih sredstava protiv određene bolesti. Ništa manje opasno nije što ostaci tih sredstava završe u grožđu u vrijeme berbe, a kasnije i u vinu. Unatoč što su ti ostaci u vinu u vrlo niskim koncentracijama i smatra se da nisu štetni, oni se dugoročno mogu nakupljati u organizmu i izazvati ozbiljne zdravstvene probleme.

Interspecijes hibridi Kao rješenje ovog problema mogu se iskoristiti određene sorte koje su otporne ili manje osjetljive na bolesti, a nazivaju se interspecijes hibridi. 181


vinogradarstvo Ove sorte već dugo postoje i poznate su u svim vinogradarskim zemljama, ali one se vrlo teško probijaju u proizvodnji unatoč što pred klasičnim osjetljivim sortama imaju veliku prednost, a to je značajna manja potreba korištenja pesticida u proizvodnji. Jedan od najznačajnijih razloga neprihvaćanja ovih sorata (interspecijes hibrida) jest njihovo povezivanje sa sortama izravno rodnih hibrida (tudum, direktor) koje su također otporne na bolesti ali imaju lošu kvalitetu i kao takve nisu mogle biti zamjena za klasične vinske sorte. Međutim važno je naglasiti kako je kod sorata interspecijes hibrida prisutna manja osjetljivost na bolesti, ali uz kvalitetu koja nije manja od one kod klasičnih sorata vinove loze. Ovdje ćemo opisati neke od tih sorata za koje je dokazano da u našim uvjetima proizvodnje (kontitnetalna Hrvatska) daju odličnu kvalitetu, uz visoku razinu otpornosti na najvažnije bolesti, a to su plamenjača i pepelnica. Od bijelih sorata spomenut ćemo sorte: Phoenix, Merzling, Bianca i Panonia, a od crnih Regent i Cabernet cortis. Phoenix – sorta je nastala 1964 godine u Njemačkoj u institutu Geilweilerhof. Ima dobru otpornost prema plamenjaći i pepelnici, te niskim zimskim temperaturama. Dozrijeva relativno rano, u II epohi. Grozdovi

Phoenix

su joj veliki sa krupnijim bobicama, a u punoj zrelosti ima odličan okus i laganu muškatnu aromu te je osim za proizvodnju vina prikladna i kao zobatica. Sorta je dosta bujna, zahtijeva dugi rez i povišeni uzgoj, a prikladna je i za uzgoj na pergolama. Vino ove sorte je lagano i pitko, uz lijepu cvjetno-muškatnu aromu, manje izražene kiselosti. Merzling - Bijela sorta nastala 1960. godine u Njemačkoj, u svom pedigreu ima Seyval ( francusko-američki hibrid), Rajnski rizling i Pinot sivi. Dobre otpornosti prema bolestima i niskim temperaturama. Dozrijeva početkom srednje krajem II ili početkom 182

Merzling


vinogradarstvo III. epohe. Dobrog je i stabilnog prinosa, dobro rodi i na kratkom rodnom drvu uz srednje visok uzgoj. Daje kvalitetna bijela vina koja po svojim svojstvima sliče vinima sorte Rizvanac. Bianca – sorta je nastala 1963. u Mađarskoj, a odlikuje se iznimnom otpornošću na niske temperature i bolesti. Osim toga sorta daje izvrsnu kvalitetu vina s izraženom sortnom aromom, koja ima određene sličnosti sa Sauvignonom bijelim, te se osim samostalno, može koristiti u kupažama s drugim sortama sa slabije izraženom aromom. Zahtjeva dugo rodno drvo i srednje visok uzgoj, a pogodna je i za pergole. Ima srednje

Bianca

Panonia

krupan grozd, izduženog oblika, i krupnije bobice, te se može koristiti i kao zobatica. Panonia – sorta nastala u Novom Sadu od strane poznatog ampelografa Petra Cindrića. Radi se o tipično vinskoj sorti dobrog kvalitativnog potencijala, srednje kasnog dozrijevanja (III epoha), ali i dobre otpornosti na bolesti posebno sivu trulež i niske temperature. Vino je neutralne arome, dobrog tijela i harmonično. Dobro rodi na kratkom ili srednje dugom rodnom drvu, uz srednje visok uzgoj. 183


vinogradarstvo Regent - Nastala je 1967. godine u njemačkom institutu Geiweilerhof. Unatoč tome što se radi o crnoj sorti u njezinom pedigreu su poznate bijele sorte Silvanac i Rizvanac, te francusko američki-hibrid Chambourcin. Danas se radi o najraširenijoj sorti otpornoj na bolesti u svijetu. O njegovoj popularnosti u Njemačkoj govori podatak da je 2000. godine ovom sortom bilo zasađeno 350 ha, a 2010. godine više od 2000 ha. Sorta je ranog dozrijevanja (II epoha), pogodna za sjevernija uzgojna područja, i nešto lošije položaje. Dobro nakuplja šećere i daje intenzivno obojena kvalitetna crna vina.

Cabernet cortis

184

Regent

Cabernet cortis - Crna sorta nastala 1982. godine u Freiburgu u Njemačkoj, a 2003. godine zaštićena je kao sorta. Ranog je dozrijevanja (II epoha), otporna na plamenjaču i sivu plijesan, a manje na pepelnicu. U svom pedigreu ima s jedne strane sortu Solaris i Cabernet sauvignon od kojeg je naslijedio dobra svojstva vina, prvenstveno aromu. Otporna je na niske zimske temperature. Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, lakše je doći i do sadnog materijala, a navedene sorte mogu se nabaviti i u domaćim rasadnicima.


vinogradarstvo

Bolesti vinove loze koje možemo uočiti prilikom rezidbe Tijekom zimskog razdoblja, pa sve do početka proljeća, u vinogradima se obavljaju razni agrotehnički radovi od kojih je najvažniji rezidba. Tom prilikom mogu se na vanjskim i unutarnjim dijelovima rozgve i trsova uočiti određene određene promjene koje u nekim slučajevima mogu upućivati na razvoj opasnih bolesti, odnosno zarazu s uzročnicima bolesti ili parazitima. Kod rezidbe jako je važno uočavati sve simptome i promjene koji odudaraju od zdravog izgleda i po mogućnosti provesti neke mjere suzbijanja ako se radi o bolestima. Koje bolesti se mogu uočiti prilikom rezidbe na vanjskim i unutarnjim dijelovima rozgve i trsova? To su prije svega crna pjegavost ili tzv. fomopsis, te razna propadanja i sušenja staničja (nekroze) uslijed razvoja bolesti kao što je eutipoza ili sušenje krakova loze, eska ili apopleksija, botriosferijsko sušenje i dr. Uočavanje simptoma bolesti važno je da bi se prilikom rezidbe poduzele neke preventivne mjere zaštite, a to je prije svega kompletno uklanjanje takvih zaraženih dijelova vinove loze iz vinograda, čime se smanjuje izvor zaraze i širenja bolesti, te spašava ostatak zdravog dijela trsa od daljnjeg propadanja.

Eutipoza ili sušenje krakova trsa vinove loze

Uzročnik eutipoze je gljiva Eutypa lata, po kojoj je bolest i dobila ime. Tipični simptomi eutipoze su upravo dobro vidljivi u vrijeme rezidbe na poprečnom prerezu krakova trsa u vidu većih ili manjih nekroza staničja, koje su često u obliku slova V. Međutim ovakvi simptomi bolesti lako se zamjenjuju sa simptomima bolesti koje uzrokuju gljive iz roda Botryosphaeria, koje su isto vrlo česti uzročnici sušenja v. loze. Iz takvih zaraženih krakova u proljeće izbijaju izrazito kržljavi izboji s vrlo kratkim internodijima što je tipični simptom eutipoze u vegetaciji. Ti iozboji su obično dužine od 15 -30 cm. Lišće im je često klorotično. Preporučljivo je sve krakove trsova loze s ovakvim simptomima odstraniti prilikom rezidbe, a rane od rezidbe premazati fungicidima za tu namjenu (na bazi bakra, cirama i dr.).

Botriosferijsko sušenje drva vinove loze

Ovu bolest uzrokuju više vrsta gljiva iz roda Botryosphaeria (Botryosphaeria obtusa i dr.). Simptomi bolesti su jako slični eutipozi i eski, pa djelomično i crnoj pjegavosti. Uglavnom se u unutarnjem staničju krakova, trsova vinove loze javljaju smeđe i tamne nekroze raznog oblika koje više ili manje zahvate staničje. Također se kao 185


vinogradarstvo

Simptomi botriosferijskog sušenja

simptom bolesti ponekad javlja i izbjeljivanje rozgve, kao i kod fomopsisa. Često uslijed razvoja bolesti može doći i do sušenja cijelih trsova. Prema našim zapažanjima bolest je često prisutna u našim vinogradima, čak puno više od eutipoze i eske. Kao mjera zaštite se preporuča uklanjanje svih zaraženih dijelova loze na kojima se primijete ovakvi simptomi sušenja i premazivanje rana fungicidima za tu primjenu (na bazi bakra, cirama i dr.).

Crna pjegavost Pojava ove poznate i opasne bolesti može postati jedan od glavnih problema u uzgoju vinove loze, pogotovo kod osjetljivih kultivara (plavac mali, škrlet, žilavka, kardinal, debit, vranac, i dr.). Uzročnik bolesti je gljiva Phomopsis viticola. Bolest se nekada nazivala eskorioza, iako se pod tim nazivom podrazumijevaju i neke druge bolesti vinove loze. Crna pjegavost je kao bolest postala problem nakon smanjene upotrebe fungicida na bazi bakra, koji su se prije više koristili, a imali su fungicidno djelovanje i na ovu bolest. U zimsko vrijeme simptomi se na odrvenjenoj rozgvi simptomi očituju izbjeljivanjem vanjskog dijela ili kore rozgve. To ne mora uvijek biti slučaj kod zaražene rozgve, jer simptome izbjeljivanja rozgve mogu uzrokovati i druge fitopatogene gljive kao npr. Botrytis, Botryosphaeria, Sphaeropsis i dr. Također se na rozgvi dobro uočavaju tamne izdužene lezije ili rane koje su se javile još na mladicama tijekom protekle vegetacije. Iz takve rozgve u rano proljeće izbijaju crna plodna tijela ili piknidi, u kojima nastaju piknospore, koje onda šire infekciju ili zarazu. Spore za vlažna vremena 186


vinogradarstvo izlaze iz piknida u vidu sluzastih vitica. Također pupovi na zaraženoj rozgvi zaostaju u razvoju i kasnije se otvaraju ili nikako ne polaze. Mladice koje izbiju iz takvih pupova često su zakržljale i zaostale u razvoju. Ako se bolest u vinogradu pojavi u jačem intenzitetu, vrlo teško se suzbija, što dovodi do velikih teškoća, osobito prilikom rezidbe, jer praktično nemamo mogućnosti ostavljanja zdrave rozgve za reznike i lucnjeve. Ako za rezidbu ostavimo zaraženu rozgvu pupovi ili ne potjeraju ili potjerale mladice budu jako zakržljale, pa iduće godine ne mogu poslužiti za daljnu rezidbu. Bolest stoga iz godine u godinu iscrpljuje biljku, smanjujući stalno urod, a može doći i do sušenja zaraženog dijela čokota. Stoga je glavna preventivna mjera suzbijanja ove bole- Simptomi crne pjegavosti na rozgvi tijekom zime sti kompletno uklanjanje zaražene rozgve iz vinograda prilikom rezidbe te njeno zaoravanje ili spaljivanje.

Eska ili apopleksija vinove loze Zadnjih godina veliku pažnju vinogradara širom svijeta, pa i kod nas zaokuplja pojava bolesti zvane eska ili bolesti zvane apopleksija ili apoplektično venuće ili sušenje vinove loze, o kojoj se još ne zna dovoljno dobro, pa se svake godine uvelike mijenjaju pogledi na ovu bolest i njezine uzročnike. Iako bolest zvana eska nije u biti nikakva nova ili nepoznata bolest vinove loze, ipak je ova bolest još i danas prilično nejasna, unatoč brojnim istraživanjima u svijetu i unatoč tome što je ova bolest po simptomima poznata još iz antičkih vremena. Simptomi mogu zahvatiti cijeli trs (pogotovo u slučaju mlađih trsova, koji venu i mogu se vrlo brzo potpuno osušiti) ili samo dijela trsa (u slučaju starijih trsova). Razvoj ovakvih simptoma ipak ne mora nužno dovesti do potpunog sušenja trsova loze. Uzrok ovakvih simptoma na lišću i drugim organima vinove loze su 187


vinogradarstvo

Gljivice koje uzrokuju esku ispuštaju fitotoksine i razaraju unutarnje staničje loze

patološke promjene u unutarnjem staničju loze, koje se na presjeku trsa zahvaćenog bolešću ogledaju u vidu razorenog staničja žuto-bijele boje, koje nastaje zbog djelovanja fitotoksina i enzima gljiva uzročnika. Ovakve promjene se upravo dobro uoče prilikom rezidbe. Kao gljive uzročnici ove bolesti danas se prema najnovijim saznanjima uglavnom navode vrste gljiva iz roda Fomitiporia (sinonim Phellinus) i to vrste Fomitiporia mediterranea i Fomitiporia punctata. Često se uz ove vrste koa gljive uzročnici eske navode i gljive iz rodova Phaeoacremonium (P. aleophilum) i Phaeomoniella (P. chlamydospora), ali prema najnovijim spoznajama vrste gljiva iz rodova Phaeoacremonium i Phaeomoniella više su svojstvene za drugu bolest koja je po simptomima jako slična eski, a zove se Petrijeva bolest vinove loze.

Mjere suzbijanja bolesti Glavne mjere zaštite od ove bolesti isključivo su preventivne, kao što su korištenje zdravog sadnog materijala, premazivanje rana od rezidbe zaštitnim voćarskim voskom kako bi se spriječio ulaz spora gljive u biljku, te u slučaju pojave bolesti uklanjanje zaraženih trsova iz vinograda. Da se bolest ne bi prenosila škarama za vrijeme rezidbe treba vršiti i dezinfekciju škara. Od izravnih ili kemijskih mjera zaštite fungicidima, za sada, na žalost ne postoje fungicidni pripravci kojima bi se uspješno mogla spriječiti pojava ili širenje ove bolesti. Postoje podaci o različitoj osjetljivosti/otpornosti nekih kultivara vinove loze, pa se tako kao izrazito osjetljivi kultivari navode Sauvignon, Cabernet Sauvignon, a kao otporni npr. Merlot. 188


vinogradarstvo

Uzgojni oblici za brajde Brajda (pergola, odrina) na okućnicama kao sustav uzgoja predstavlja primjer vrlo raznolike kombinacije tehnika formiranja uzgojnih oblika, rezidbe i njege. Najčešće vlasnici sami formiraju i održavaju brajdu ovisno o vlastitim željama, poznavanju tehnika uzgoja, te višegodišnjem iskustvu u uzgoju.

Krov Brajde u pravilu spadaju u visoke sustave uzgoja (visina stabla preko 160 cm), odnosno one kojima se glavnina zelene mase nalazi iznad 160 cm visine. Visoke sustave uzgoja stručnom terminologijom nazivamo pergole. Specifičnost pergola je upravo izvedba „krova“ koji nosi glavninu zelene mase i grožđa. „Krov“ može biti otvorenog ili zatvorenog tipa te koso ili horizontalno položen. Razvijeni sustavi uzgoja pergola primjenjuju se na plantažnim nasadima za proizvodnju stolnoga grožđa a u potpunosti se mogu primijeniti i za uzgoj brajde u vlastitom dvorištu. Najrašireniji sustav uzgoja je pergola zatvorenog ravnog krova: pergola tendone (tal.). Visina pergole tendone je između 200- 250 cm. Elemente reza formiramo dvadesetak centimetara ispod željene visine „krova“. U godini formiranja visine stabla ostavljaju se četiri vršna pupa iz kojih će se u tekućoj godini razviti mladice. Iduće godine odrvenjele mladice (rozgve) se orežu na kratke lucnjeve (pet do šest pupova). Lucnjeve vezivanjem treba rasporediti u prostoru kako bi nove mladice rastom prekrivale željenu površine brajde. Naredne godine na svakom ogranku novu najnižu rozgvu režemo ponovno na kratki lucanj. Ako je površina „krova“ brajde velika, a broj trseva na raspolaganju mali, potrebno je prilikom formiranja glavnoga stabla razviti jedan ili dva kraka preko krova brajde. U prvoj godini nakon formiranja krakova na razmaku od 30 do 50 cm ostavljamo nekoliko prigojnih reznika (dva pupa) koji će 189


vinogradarstvo kasnije imati funkciju ogranaka. Na ograncima svake naredne godine rezidbom najniže rozgve ostavljamo rodne reznike sa 3 do 5 pupova. Na ovakav način s malim brojem trsova možemo osigurati ravnomjernu prekrivenost krova brajde zelenom masom. U tradicionalnom poimanju pod brajde podrazumjevamo i redove vinove loze u srednjem sustavu uzgoja (visina stabla između 40 i 120 cm.) gdje formiramo samo vertikalnu plohu brajde. Uzgojni oblici od takvih nasada su jednostruki kordonac, dvostruki kordonac, jednostruki guyot ili dvokraki uzgojni oblik. Jednostruki kordonac: Kod jednostrukog kordonca formira se krak glavnog stabla horizontalno položen niz osnovnu žicu armature (60-80). Dužinom kraka na razmaku od 15-20 cm prilikom formiranja ostavljamo reznike koji predstavljaju buduće ogranke (4-5 ogranaka po stablu). U narednim godinama na svakom ogranku najniža rozgva oreže se na prigojni reznik (2 pupa) ili rodni reznik (tri do pet pupova), ovisno o željenom opterećenju. Dvostruki kordonac: Dvostruki kordonac posjeduje dva nasuprotna kraka a na svakom kraku formiraju se dva do tri ogranka. Rezidba je ista kao i kod jednostrukoga kordonca. Također kod oba tipa kordonca vrijedi pravilo što je sorta bujnija možemo formirati duže krakove sa više ogranaka. Jednostruki Guyot: ne posjeduje krakove već se formiranjem stabla na visinu uzgoja pri njegovom vrhu ostavlja prigojni reznik iz kojega u tekućoj godini izrastu dvije mladice. Nagodinu se iz gornje rozgve (odrvenjela mladica) ostavlja lucanj sa 8-10 pupova. Iz donje rozgve novi prigojni reznik sa dva pupa koji služi kao nova osnova za rezidbu iduće godine. Dvokraki sustav uzgoja: Sličan je sustav uzgoja kao jednostruki Guyot a razlika je u tome što se nakon formiranja visine uzgoja ostavljaju dva nasuprotna reznika koji služe kao osnova za rezidbu naredne godine. Pritome se na svakom rezniku gornja rozgva ostavlja za lucanj (8-10 pupova) a donja za novi prigojni reznik. Ovakav sustav uzgoja odgovara sortama visokog potencijala rodnosti. 190


p o d r u m a r s tpodrumarstvo vo

Osjećamo li u vinu klimatske promjene? U posljednjih nekoliko godina određeni novinarski članci istaknuli su zanimanje velikih proizvođača vina za kupnjom proizvodnih površina u sjevernijim regijama, osobito u Engleskoj. Smatra se da bi globalno zatopljenje moglo dovesti do zaokreta u distribuciji grožđa, u smislu da bi proizvodnja vina mogla postati profitabilnija u regijama koje su nekad bile neprikladne. Sve dok nema realnih osnova da se proizvodnja grožđa i vina preseli u područje sa stabilnijom klimom, neosporno je da bi povišenje temperature moglo uvelike utjecati na kvalitetu grožđa i proizvodnju vina. Klimatske promjene imaju veliki utjecaj na kemijski sastav grožđa i kvalitetu vina, što podrazumijeva utjecaj na vinifikaciju, mikrobiologiju i kemijski sastav vina, a time naravno i na senzorna svojstva vina. Najveći utjecaj na proizvodnju vina ima povećanje temperature, povećanje koncentracije CO2 i sunčevog zračenja. Ove promjene utječu na raniji rok berbe, povećanje količine šećera u grožđu, što pak dovodi do povećanja postotka alkohola u vinu, smanjenja ukupne kiselosti, a drugačiji je sastav i aromatskih spojeva u vinu. Visoka koncentracija šećera i alkohola dovodi do mnoštva mikrobioloških, tehnoloških, a i financijskih izazova u proizvodnji vina. Porast temperatura tijekom dozrijevanja grožđa ubrzava procese dozrijevanja bobice, te povećava razinu šećera koji u procesu alkoholne fermentacije daju veću koncentraciju alkohola. Zato je vrlo važno odrediti početak berbe uzimajući u obzir tip vina kojeg želimo proizvesti.

Fenolna zrelost

Grožđe se može ubrati kada je procijenjeni potencijalni alkohol zadovoljavajući ili kada grožđe postigne fenolnu zrelost. Pod fenolnom zrelošću grožđa smatra se optimalni stupanj sposobnosti fenolnih spojeva (antocijani 191


podrumarstvo i tanini), da iz sjemenke i kožice prijeđu u tekući dio, pa se tu vežu u stabilne spojeve. U prvom slučaju fenolna zrelost neće biti postignuta, a u drugom slučaju će postignuta koncentracija alkohola biti pretjerana. Grožđe s potpunom fenolnom zrelošću imaju veću koncentraciju šećera i nižu ukupnu kiselost, što može uzrokovati neke probleme. Visoka razina šećera u moštu uzrokuje osmotski stres kod mikroorganizama i tako može utjecati na kvalitetu vina. Stres uzrokovan velikom koncentracijom šećera dovodi do povećanog stvaranja nusprodukata, uključujući i octenu kiselinu koju je vrlo teško, ponekad i nemoguće ukloniti iz vina. S druge pak strane visoke koncentracije alkohola, tj. etanola mogu dovesti do spore fermentacije ili zastoja u fermentaciji, a isto tako utječu na senzornu percepciju vina (neuravnotežena vina), a određen su problem i na tržištu. Osim toga visoka razina alkohola je jedan od faktora koji ograničavanja malolaktičnu fermentaciju. Prisjetimo se. Malolaktična fermentacija je biološki proces pretvorbe jabučne kiseline u mliječnu, a vinari diljem svijeta tradicionalno je koriste u proizvodnji crnih i nekih bijelih vina.

“Vruća” vina

Povećan broj vina s alkoholnim razinama iznad 13%, 14%, pa čak i 15% primijećen je na tržištu, kao i sve češće pritužbe vinskih kritičara na “opojna” ili “vruća” vina. Alkohol, odnosno etanol kao glavni produkt alkoholne fermentacije u većim koncentracijama pojačava gorčinu vina uvjetovanu prisutnošću fenolnih spojeva, te utječe na senzaciju paljenja, topline u ustima. Njegova prisutnost može utjecati na povećanje viskoziteta vina, te na smanjenje astrigencije (skupljanje usta) jer utječe na slabije vezanje tanina s proteinima sline. S druge pak strane pojačava okus slatkoće. Osim što utječe na promjenu senzornih svojstava vina u vidu nedostatka voćnosti i svježine, visoke koncentracije alkohola negativno utječu i na zdravlje ljudi, te nisu u skladu s novim zahtjevima tržišta za laganijim i svježim vinima. Klimatske promjene predstavljaju ozbiljan problem s kojim će se vinogradarske industrije modernog doba morati suočavati. U budućnosti, klimatske promjene imat će velik utjecaj na vinifikaciju i završnu kvalitetu vina, osobito na aromu, te na mikrobiološku i kemijsku stabilnost vina. Povišene koncentracije šećera i alkohola, te smanjena razina kiselosti vina bit će glavni izazov s kojima će se morati suočavati proizvođači vina. Uvođenje novih kultivara, modificiranje ampelotehničkih zahvata, premještanje lokacija vinograda, raniji rok berbe ili uporaba kvasaca koji imaju slabiju sintezu etanola samo su neki od načina smanjenja alkohola u vinima. 192


podrumarstvo

Odabirom novih kvasaca možemo utjecati na proizvodnju manje alkoholnih vina U posljednjih nekoliko godine sve se češće javlja problem povećane koncentracije alkohola u vinima. Globalno zagrijavanje stimulira nakupljanje šećera i degradiranje kiselina u većoj mjeri nego u normalnim uvjetima. Time su vina “tupa” i neharmonična na okus i vrlo oštra u mirisu što značajno smanjuje kvalitetu. Kao rješenje navode se brojne metode koje mogu omogućiti smanjenje koncentracije vol% alkohola u vinima, a jedna od njih je i mikrobiološka metoda koja se temelji na primjeni selekcioniranih sojeva kvasaca koji bi tijekom alkoholne fermentacije intenzivnije usmjeravali razgradnju šećera prema sintezi sekundarnih produkata i time spriječili razvitak visokih koncentracija alkohola.

Razvoj kvasaca

Razvoj „nisko alkoholnih“ kvasaca interes je mnogih istraživanja i kvasaca trenutno najveći izazov u vinarskoj industriji. Glavni izazov je preusmjeriti veliku količinu šećera u moštu prema stvaranju drugih produkata umjesto etanola, održavajući pri tome redox i energetsku homeostazu kvasca. Genetskim inženjeringom uspjelo se preusmjeriti metabolizam ugljikohidrata stanice kvasca Saccharomyces cerevisiae prema stvaranju glicerola i 2,3-butandiola, smanjujući time prinos etanola za 19%. Upotreba takvih sojeva kvasaca ograničena je zbog negativnog stava javnosti spram produkata na bazi GMO-a. Stoga se pristupalo alternativnim metodama poput evolucijske adaptivnosti koja se bazira na manipulaciji metabolizma kvasaca u svrhu smanjenja prinosa etanola izlaganjem populacije kvasca selektivnim uvjetima u mediju uzgoja. 193


podrumarstvo Druga alternativa GMO-u je odabir kvasaca iz divlje mikroflore koji staraju niže koncentracije etanola u fermentaciji. Takve vrste su Saccharomyces uvarum, interspecies hibridi Saccharomyces cerevisiae i Saccharomyces uvarum te non-Saccharomyces vrste.

Potencijal kvasca Saccharomyces uvarum i njegova hibrida sa Saccharomyces cerevisae Saccharomyces uvarum vrstu karakterizira njihova tolerantnost prema niskim temperaturama i sposobnost proizvodnje visokih razina 2 fenil-etanola i odgovarajućih acetata (miris na ružu u vinu). Ustanovljeno je da prirodni hibridi Saccharomyces cerevisae i Saccharomyces uvarum nisu rijetkost u vinarskim sredinama, što znači da dolazi do njihovog spontanog križanja. provedenim Proizvodnja etanola u vinu Sauvignon od strane Saccharomyces U cerevisae skupine kvasaca, Saccharomyces uvarum skupine i me- eksperimentima, đuvrsnih hibrida interspecies hibrid pokazao je 0,30% manju proizvodnju etanola od Saccharomyces cerevisiae i povećano stvaranje glicerola kao produkt fermentacije. Povećanje koncentracije glicerola koji nastaje iz šećera umjesto etanola nije bilo povezano s povećanjem hlapive kiselosti. Ovo je vrlo važno jer time kvasac zadovoljava osnovne parametre za buduću selekciju. U budućnosti dakle postoji mogućnost selekcije ovakvih kvasaca za enološku upotrebu i komercijalizaciju u proizvodnji niskoalkoholnih vina.

Potencijal non-Saccharomyces kvasaca

Fermentacija grožđanog soka kompleksni je proces koji uključuje razvitak različitih zajednica kvasaca. Tijekom prvih nekoliko sati fermentacije, dominantni kvasac pripada rodovima Hanseniaspora, Kloeckera, Pichia, Candida i Metschnikowia ali i ostali non-Saccharomces kvasci poput Torulaspora delbrueckii, Schizosaccharomyces 194


podrumarstvo pombe Kluyveromyces spp., Issatchenkia spp., Zygosaccharomyces bailli također mogu biti prisutni. Ove vrste započinju fermentaciju i provode je sve dok ima dostupnih hraniva u moštu, a povećanjem sadržaja etanola i nastale temperature postupno se uklanjanju manje tolerantne vrste i na taj način pogoduju razvoju Saccharomyces cerevisae koja završava fermentaciju. Brojni znanstvenici istraživali su specifični metabolizam i potencijal određenih kvasaca non-Saccharomyces vrste u vinarskoj proizvodnji. Od toga su dvije vrste, Torulaspora delbrueckii i Candida zemplinina uspoređivane sa Saccharomyces cerevisae vrstom kvasaca. Prilikom istraživanja kvasca Torulaspora delbrueckii nisu opažene značajnije razlike u prinosu etanola u odnosu na Saccharomyces cerevisiae kvasac. Međutim zanimljivi rezultati postignuti su kod kvasca vrste Candida zemplinina. Vrste iz roda Candida zemplinina odlikuju se visokom sposobnošću proizvodnje glicerola, a također ih karakterizira osmotolerantosti i fruktofilnost (sklonost ka šećeru fruktozi u moštu). Cilj istraživanja bio je ispitati potencijal primjene ove vrste kvasaca u miješanim starter kulturama sa Saccharomyces cerevisae. U navedenim uvjetima, svi su Saccharomyces cerevisae sojevi alkoholnu fermentaciju doveli do kraja, dok je inokulacija mošta sa Candida zempelinina kvascima rezultirala zastojem u fermentaciji, čime je potvrđena slaba fermentacijska sposobnost ove vrste kvasaca. Međutim Candida zepelinina iskazala je siromašan prinos alkohola, čak 12% manje u odnosu na Saccharomycs cerevisae sojeve, što se može povezati sa hiperprodukcijom glicerola. Kako bi se omogućilo smanjenje proizvodnje alkohola, a s druge strane izbjegli zastoji u fermentaciji razmatrala se mogućnost korištenja Candide zemplinine kao “partnera„ Saccharomyces cerevisae u miješanoj fermentaciji. Pri tom su izabrani određeni sojevi na temelju odgovarajućih fermentacijskih svojstava i ostalih kvalitativnih svojstava. Na temelju opažanja, kvasci roda Candida zempelinina razvrstani su u dvije skupine. Prvoj skupini pripalo je nekoliko sojeva, odbačenih zbog visoke razine nepoželjnih aroma u vinu (hlapiva kiselost 3.3 g/L, tri puta više od dozvoljenog u vinu), dok su iz druge skupine neki označeni kao prihvatljivi ili neutralni. Uzimajući u obzir reducirani prinos alkohola, glicerola i hlapive kiselosti, pronađena je jedna kombinacija dvaju kvasaca Candida zempelinina sa Saccharomyces cerevisae, dodanim nakon 24 sata fermentacije. Kratki pregled ovih značajnih istraživanja upućuje na to da ćemo u skoroj budućnosti moći smanjiti koncentracije alkohola u vinu odabirom specifičnih kvasaca kao starter kulture. 195


podrumarstvo

Proizvodnja organskih i biodinamičkih vina Kod potrošača se sve više podiže svijest o potrebi zaštite okoliša i konzumaciji nutritivno visokovrijednih proizvoda. Tako je i kod zaljubljenika u grožđe i vino, među kojima raste zanimanje za organskim, odnosno eko vinima. Ekološka vina su još 80-tih godina prošlog stoljeća slovila kao vina lošije kvalitete. Takav odnos danas se promijenio i pod oznakom eko proizvoda nalazimo sve kvalitetnija vina

Ekološka proizvodnja

Organska proizvodnja kao što je mi poznajemo je zapravo novi način proizvodnje, iako se kroz nju reflektiraju stariji modeli uzgoja iz razdoblja prije industrijalizacije. Kod organske poljoprivredne proizvodnje naglasak se stavlja na stvaranje i održavanje zdravog života tla, na ispravnost voda, otpornost biljaka na štetnike te biološku raznolikost i obnovljivost poljoprivrednih i šumskih eko sustava. Ekološka proizvodnja grožđa i vina u Hrvatskoj ne prati svjetske trendove. Iako je naša država donošenjem zakonskih propisa osigurala preduvjete za razvoj ekološke proizvodnje grožđa i vina, kod nas je ta proizvodnja tek u začecima. Prilikom ekološkog uzgoja vinove Hrvatski znak za ekološki proizvod loze vodi se računa o održavanju prirodnog ekološkog sustava vinograda, što znači da se ne koriste mineralna dušična gnojiva, te da su ograničena ili u potpunosti zabranjena kemijska ili sintetička sredstva za zaštitu loze. Vinograd treba biti udaljen od prometnica ili odvojen ogradom, a svi postupci u proizvodnji trebaju spriječiti ili smanjiti onečišćenje Ekoznak Europske unije okoliša. Plodnost i biološka aktivnost tla održava se uzgojem leguminoza i zelenom gnojidbom, te primjenom stajskog gnojiva ili drugog organskog materijala iz ekološke proizvodnje. Protiv gljivičnih 196


podrumarstvo bolesti dopuštena je upotreba sumpora, a korištenje bakra se odobrava samo u slučaju potrebe. U proizvodnji eko vina dozvoljena je primjena kalijevog metabisulfita i sumporaste kiseline (najviše do 2/3 od količine koja je dopuštena Zakonom o vinu). U postupcima njege i dorade koriste se sredstava prirodnog podrijetla (npr. bentonit, silicijev dioksid, želatina…), dok je u potpunosti zabranjeno korištenje sintetskih polimera npr.PVPP-a. Suđe koje se koristi u proizvodnji ne smije biti izrađeno od PVCa i drugih materijala koji su izrađeni s pomoću tekućih omekšivača. Organske proizvode (komina, kvasci, talog) koji preostaju iz proizvodnje i prerade potrebno je vratiti u proizvodnju, kao organsko gnojivo.

Biodinamička proizvodnja

U posljednje vrijeme sve veći broj vinogradara u svijetu usvaja poseban oblik proizvodnje, tzv. biološko-dinamički uzgoj vinove loze prema učenju dr. Rudolfa Steinera. Biodinamika je krajnji oblik organske poljoprivrede, koji obuhvaća praksu i filozofiju istovremeno. Posebna se pozornost posvećuje utjecaju planeta i prirodnog ritma na sav živi svijet. Stoga se i poslovi u vinogradu i u podrumu, obavljaju u skladu s kretanjem planeta i ritmom prirode. Korištenje pripravaka u biodinamici je vrlo zahtjevno, što se tiče načina na koji se pojedina sredstva pripravljaju i vremena u kojem se primjenjuju. Za to je potreban određeni stupanj prakse, ali i određena razina intuicije. Djelovanje Biodynamic Quality prema toj metodi uključuje uporabu i Demeter, vodeće cerifikacijsko tijelo za proizvodnju biološko-dinamičkih pri- biodinamičke proizvode u svijetu pravaka od ljekovitog bilja (kamilica, stolisnik, preslica, itd.). Korištenje tih pripravaka obnavlja oslabljenu vitalnost biljaka, te potiče rast korijena, mikrobiološke aktivnosti tla i stvaranje humusa. Fokus u biodinamici je poticanje zdravlja vinove loze, tako da bolesti ne postanu problem. Ipak, biodinamički uzgajivači mogu koristiti bakar i sumpor kao fungicide, u strogo ograničenim količinama. U proizvodnji biodinamičkih vina naglasak se stavlja na prepoznatljivost tla i podneblja iz kojeg vina potječu. Kroz njih se može osjetiti vitalnost loze i sklad prirode. 197


podrumarstvo

Inkapsulirani kvasci – nove mogućnosti u proizvodnji pjenušavih vina Proizvodnja pjenušavih vina obuhvaća složene procese, počevši od samog uzgoja i berbe grožđa, proizvodnje osnovnog vina, pa sve do otvaranja boce pjenušca. Uz složene metode, zahtjeva veliki angažman, trud, znanje i vještinu proizvođača. Zadnjih nekoliko godina vidljiv je porast konzumacije pjenušavih vina, samim time dolazi i do njihove povećane proizvodnje. Upravo zbog toga neprestalno se istražuju novi kvasci koji bi unaprijedili proizvodnju, pa su se tako na tržištu pojavili novi oblici kvasaca - inkapsulirani kvasci. Inkapsulirani kvasci za proizvodnju pjenušavih vina kao što i sam naziv govori su dehidrirani proizvodi u obliku zrnaca promjera 2 mm. Zatvoreni su u alginat kapsuli. Sačinjavaju ih selekcionirani kvasci roda Saccharomyces cerevisiae. Vanjski sloj kapsule je sloj alginata koji sprječava oslobađanje stanica kvasaca u vino. Alginat je polisaharid ekstrahiran iz algi Phaeophycaeae, a to su morske trave. Sekundarna fermentacija u proizvodnji pjenušavih vina počinje nakon inokulacije kvasaca u bocu. Postupak inkapsulacije omogućuje kvascu, nakon introdukcije u bocu zajedno sa osnovnim vinom, obavljanje svoje fermentativne aktivnosti unutar kapsule putem ulaska supstrata i otpuštanja metabolita. Proces se događa bez otpuštanja stanica kvasca u vino upravo zbog kapsule unutar koje se kvasci nalaze. Bazno vino mora biti stabilno na tatrtarate kako bi se spriječilo nakupljanje zrnaca koje može uzrokovati poteškoće tijekom kasnijeg degoržiranja. Također mora proći i stabilizaciju na termolabilne bjelančevine kako bi se tijekom sekundarne fermentacije izbjegla netopljivost kojoj su skloni nestabilni proteini.

Tiražni liker

Talog kvasca u grliću boce

198

Osobita pozornost treba se obratiti na higijenu opreme i svih materijala koje se koriste pri dodavanju tiražnog likera. Tiraražni liker potiče sekundarnu fermentaciju, a to je otopina vina, šećera, tiamina i anorganskog dušika (diamonij


podrumarstvo – sulfat). Postupak je od iznimne važnosti, jer može spriječiti rast mikroorganizama koji mogu uzorkovati zamućenje u boci. Jedna od najbitnijih prednosti korištenja kapsuliranih kvasaca očituje se u preskakanju procesa remuage, odnosno okretanja boca, obzirom da je kapsuliranim kvascima potrebno samo nekoliko sekundi da se spuste u grlo boce. Samim time i postupak degoržiranja postaje brz i olakšan. Također je smanjen ručni rad.

Inkapsulirani kvasac

Bez autolize kvasaca

No, postoji jedna bitna razlika između inkapsuliranih i uobičajenih kvasaca, a to je da kod inkapsuliranih kvasaca nema dozrijevanja vina na kvascima odnosno nema autolize kvasaca. To im je jedina, ali i najveća mana. Tijekom dozrijevanja vina na kvascu zapravo se stvara stil pjenušavog vina. U tom razdoblju protječe autoliza kvasaca, malolaktična fermentacija i procesi koji rezultiraju značajnim promjenama u sastavu vina. Dozrijevanje doprinosi karakteru i kompleksnosti pjenušca i tada se zapravo kreira struktura, punoća, bouquet pjenušavog vina. Obzirom da je korištenje kapsuliranih kvasaca nova metoda u proizvodnju pjenušaca, vjerujemo se da će se njenim usavršavanjem postići ogromne uštede, no vjerojatno nikada neće moći u potpunosti zamijeniti tradicionalni postupak proizvodnje pjenušavog vina običnim, nekapsuliranim kvascima.

Okretanjem boce kapsulirani kvasci u roku od nekoliko sekundi dospiju u grlo boce

Dozrijevanje na kvascima

199


podrumarstvo

Loši mirisi vina Pojava tiola u butelji tijekom starenja vina zadaje glavobolju ne samo priozvođačima nego i znanstvenicima koji nastoje odrediti točan mehanizam njihova nastajanja kako bi se ova neugodna pojava mogla spriječiti. Organosumporni spojevi poznati kao tioli (stariji napušteni naziv je merkaptani) su organski spojevi, sumporni analozi alkoholima (sumpor je umjesto kisika u hidrokisilnoj skupini karakterističnoj za alkohole), izrazito gadnog, intenzivnog i smrdljivog mirisa.

Reduktivna nota

Sumporovodik ima prepoznatljiv miris trulih jaja, metantiol miris truljenja, a etantiol miris luka. U vrlo niskim koncentracijama, ovi spojevi su normalne komponente vina, te čak u pojedinim slučajevima mogu imati presudnu ulogu u nekim pozitivnim senzornim značajkama. Tioli se povezuju s manom koja se opisuje kao reduktivna nota. Često prisutnost i tragova navedenih hlapljivih spojeva može maskirati prepoznatljive cvjetne note vina u manje izražajne ili bezizražajne. Nastajanje organosumpornih spojeva u vinu tijekom alkoholne fermentacije povezano je s metabolizmom kvasaca. Sulfati koji su prirodno prisutni u moštu putem kvasaca se reduciraju u sulfide. Reducirani sumpor (S2-) kvasci koriste kako bi sintetizirali aminokiseline koje u svojoj strukturi sadrže sumpor (metionin i cistein). Prilikom sinteze takvih aminokiselina, kvasci moraju uzeti dušik u obliku amonijaka i šećer kao izvor energije. Ako je prisutna deficijencija dušika, sulfid nastao u kvascu ne može se ugraditi aminokiseline s obzirom da ugradbene jedinice dušika tj. amonijaka nema u dovoljnim količinama. U normalnim uvjetima kvasac proizvodi sulfide točno onoliko koliko je potrebno za proizvodnju aminokiselina. Nedostatakom hranjivih tvari sinteza sulfida ne može u potpunosti biti kontrolirana, te nastaje višak sulfida koji se djelomično oslobađaju u vinu u obliku sumprovodika, a također mogu nastati i tioli i njihovi vrlo teško uklo200


podrumarstvo njivi oksidacijski produkti dimetildisulfid (miris kupusa) i dietildisulfid (miris češnjaka). Tradicionalno, problem nastajanja sumporovodika i tiola rješava se dodavanjem bakrovog sulfata. Male količine dodanog Cu2+ veže sulfide, te nastaju soli koje potom precipitiraju. Uvriježeno mišljenje je da su tioli u potpunosti uklonjeni dodatkom Cu2+, međutim na molekularnoj razini, bakar Cu2+ može stvarati komplekse s tiolima koji ostaju u vinu, te postoji mogućnost da se reverzibilno vezani kompleksi tiola kasnije oslobode u vinu. Na ponovno oslobađanje tiola u vinu mogu utjecati: a) antioksidansi prisutni u vinu koji mogu reducirati Cu2+ do Cu0 te b) kompeticijsko kompleksiranje Cu2+ s polifenolima tijekom starenja vina. Točan mehanizam još nije poznat. Dovoljno je da oslobođeni tioli budu prisutni u vrlo niskim koncentracijama u vinu, oko 1 do 2 μg/L, da se organoleptički prepoznaju po svojim neugodnim mirisima. Tioli su izrazito mirisne molekule čiji su mirisni pragovi detekcije vrlo niski. Mirisni prag detekcije je najniža koncentracija određenog spoja čije je miris prepoznat ljudskom osjetilu njuha.

Kako spriječiti nastajanje loših mirisa?

Pojavu sumprovodika i tiola moguće je prevenirati tijekom fermentacije upotrebom inaktivnih vinskih kvasaca koji otklanjaju nepoželjnje sumporne mirise ili redovitim praćenjem nastajanja organosumpornih spojeva u ranoj fazi. Kemijska analiza organosumpornih spojeva je vrlo zahtjevna zbog njihove reaktivnosti. Obično se analiziraju plinskom kromatografijom uz specifične detektore osjetljive na sumpor (sumpor-kemiluminiscencijski detektor ili pulsni plamenofotometrijski detektor, p-FPD) ili spektrometar masa uz prethodnu mikroekstrakciju na čvrstoj fazi. Tablica 1. Opis organosumpornih spojeva i njihovi pripadajući mirisni pragovi detekcije Spoj

Opis arome

Mirisni prag detekcije μg/L

Sumporovodik, H2S

Pokvarena jaja

0.1

Ugljikov disulfid, CS2

Guma, kupus

0.05

Metantiol, CH3SH

Raspadanje, truljenje

0.3

Etantiol, CH3CH2SH

Luk, feces

1.1

Dimetilsulfid, CH3SCH3

Kupus, šparoge, kukuruz

10

Dimetil-disulfid (CH3)2S2

Sumpor, kuhani kupus

20

Dietil-sulfid, CH3CH2SCH2CH3

Češnjak

0.95

Dietil-disulfid (CH3CH2)2S2

Češnjak, truljenje

4.1 201


C 49 IJE ,0 NA 0k n

šte

u at

un

ač br

nu

a

jka

p

il oš

se

az av eć v u

e cij

eo

rin

ta

š po

j

ac

em pr

ku

i en

Hr

e tsk va

po

Rezidba voćaka

Je li vaša voćka ostarjela? Urod joj je svake godine sve manji? Došlo je vrijeme za pravilno orezivanje! Programom u pet koraka, pokazat ćemo kako kruške, borovnice i drugo voće ponovo potaknuti na bolji urod i ujedno im produljiti vijek. Više na www.shop.gospodarski.hr

Format knjige: 16,5 x 20 cm Opseg: 64 stranice u boji Uvez: broširani

tel: 01/3843-222 www.gospodarski.hr e-mail: narudzbe@gospodarski-list.hr


naš

J a d r a n naš jadran

Opasna bolest prijeti hrvatskim maslinicima Uzročnik bolesti brzog sušenja masline, bakterija Xylella fastidiosa (porodica Xanthomonadaceae), štapićasta je gramnegativna bakterija bez bičeva i obligatni aerob. Radi se o A1 karantenskoj štetočinji (EPPO, 1989). Prvi je put utvrđena 1892. na vinovoj lozi u južnoj Kaliforniji, a sindrom je nazvan Pierce-ova bolest (1987. godine). Potvrđeno je da je u Italiji (Puglia, poluotok Salento) na maslini bakterija prenesena uvozom zaraženog ukrasnog bilja podrijetlom iz Kostarike. Bakterija je raširena u SAD-u na vinovoj lozi (kod koje razvija tzv. Pierce-ovu bolest). Osim toga, potvrđena je i na vinovoj lozi na Kosovu. Osim na vinovoj lozi, prisutna je i u Južnoj Americi na breskvi (u Brazilu).

Domaćini

Osim masline, domaćini bakterije su velik broj biljaka, prvenstveno vinova loza, razno voće (citrusi, breskva, badem i šljiva), lucerna, brijest, hrast, dud, javor, oleandar, kao i velik broj divljih vrsta i korova. Bakterija se razmnožava u ksilemu, korijenu, stabiljci i listovima ovih vrsta, te uzrokuje začepljenje provodnih snopova. Optimalne temperature za razvoj bakterije su od 26 do 28 °C-, a razvija se u područjima gdje postoje blage zime, dok vlažne zime omogućavaju preživljavanje vektora i širenje bolesti i u područjima s vlažnim ljetima. Na početku bolesti na maslini dolazi do pojave rubne i vršne nekroze na listovima, odnosno dolazi do promjene boje i otpadanja listova, zatim venuća i sušenja vršnih mladica i izboja smještenih u gornjim dijelovima krošnje. Simptomi vršne nekroze lista masline na mladici ili grani, slični su simptomima nedostatka bora, pa treba to uzeti u obzir. Talijanska sorta Leccino pokazala se kao najotpornija sorta (u tkivu ksilema utvrđena 3-4 puta manja koncentracija bakterije u odnosu na osjetljive sorte, a zabilježen je samo manji broj suhih izboja). 203


naš jadran Na oleandru se pojavljuju specifični simptom odnosno rubna nekroza, a biljke domaćini bakterije mogu biti zaražene i da ne pokazuju vidljive simptome zaraze. Za sigurno utvrđivanje ove bakterije potrebne su preciznije metode dijagnoze odnosno najsigurnije su molekularne metode detekcije.

Simptomi na maslinama

Vektori – prenositelji bolesti U razumijevanju epidemiologije bolesti, biologija vektora je vrlo važna. Vektori odnosno prijenosnici bakterije su kukci iz reda Hemiptera i podred Homoptera, odnosno vrste Cicadella viridis (Cicadellidae) i Philaenus spumarius (Cercopidae). Svi kukci koji se hrane sisajući sokove u ksilemu mogu biti potencijalni vektori ove bakterije. No, u istraživanju u Italiji (Salento) jedino je vrsta pjenuša Philaenus spumarius (natporodica Cicadoidea – cvrčci, cikade) u pokusima prijenosa potvrđena kao vektor, odnosno prenositelji ove bolesti. Ova vrsta stvara pjenaste nakupine na listovima ili stabljikama različitih vrsta korova ili kultiviranog bilja u kojima se razvijaju nimfe, a krajem proljeća, nakon završenog razvoja, odrasli se s korova sele na maslinu ili druge vrste poput mirte, oleandar ili vinovu lozu. Upotrebom entomološke mreže mogu se sakupiti vrste i pratiti populaciju kukaca. Mužjaci pjenuše se dobro love na žutim ljepljivim pločama, pa je upo204


naš jadran trebom žutih ploča moguće praćenje gustoće populacije i disperzije kukaca. Osim žutih, moguće je koristiti i bijele ljepljive ploče, budući da neke vrste iz podreda Cicadomorpha ne privlači žuta boja.

Rizik širenja i mjere zaštite

U Italiji su nakon pojave bolesti poduzete drastične mjere kako bi se spriječilo daljnje širenje bakterije u unutrašnjost zemlje i kontinenta, dijelom su uništena zaražena stabla, uveden je fitosanitarni kordon od 40 kilometara od Jadranskog mora do Tirenskog zaljeva s demarkacijskom linijom i tampon Pjenuša Philaenus spumarius zonom u kojima se provodi intenzivan nadzor, česta testiranja, suzbijanje kukaca potencijalnih vektora, uništavanje svih biljaka domaćina na javnim površinama, suzbijanje korova i dr. Tijekom 2014. godine proveden je program posebnog nadzora u sklopu kojeg nije utvrđena nazočnost ove štetne bakterije u Republici Hrvatskoj, a trgovina i promet biljnog materijala s područja južne Italije mogao bi biti primaran način introdukcije u Republiku Hrvatsku. Trenutno su jedine mjere zaštite od bakterioze proizvodnja nezaraženog sadnog materijala, suzbijanje vektora, uništavanje zaraženih biljki domaćina te selekcija i uzgoj otpornih ili tolerantnih sorti (npr. sorta Leccino).

Zrioba i berba maslina Datum berbe maslina značajno utječe na broj plodova u sljedećoj godini. Stoga, potrebno je napraviti detaljnu analizu o tome kad je najbolje odrediti početak berbe plodova. Ako berba kasni, započinje proces fiziološkog slabljenja svojstva maslina, pojavljuju se izdanci i stvaraju cvjetovi iz kojih će nastati plodovi u sljedećoj sezoni. Kao posljedica kašnjenja berbe može doći i do smanjenja količine maslina u sljedećoj godini. Ako se masline namjeravaju koristiti u proizvodnji maslinova ulja, imat će najbolju moguću industrijsku iskoristivost kada plodovi postignu najviši sadržaj ulja, 205


naš jadran a to se može lako uočiti jer se promijeni vanjska boja maslina. Tada, naime, nestane intenzivne zelene boje i maslina prvo postane žuto zelena, a zatim crno ljubičasta Moramo također imati na umu da zbog uznapredovale zrelosti masline plod sam pada na tlo. U tim slučajevima, svaka vrsta pokazuje specifično ponašanje na koje utječe vlažnost tla, hranidbena svojstva tla i vremenski uvjeti poput snažnih vjetrova, ekstremnih temperatura i mraza. U slučaju stolne masline koja se uzgaja za konzerviranje, a većinom se radi o zelenim maslinama, one su spremne za berbu kada se intenzivno zelena boja pretvori u žutozelenu i može se brati dok se ne pojave ljubičaste mrlje na plodu. Ako se namjeravaju upotrebljavati za konzumiranje kao crne masline, berba može trajati od početka promjene boje, ali mora biti gotova prije nego meso izgubi čvrstoću i prije početka prvog mraza. Berba maslina koje će se konzumirati kao crne počinje kada se boja potpuno promijeni u ljubičastu, odnosno, crnu.

Porast popularnosti mehaničke berbe maslina

Povećani troškovi berbe maslina koji u nekim slučajevima nadilaze 50% ukupne vrijednosti proizvoda i predstavljaju gotovo 80% manualnih radova tijekom upravljanja urodom razlog su sve većoj upotrebi mehaničkih sredstava, što je posebno vidljivo kod sorata koje su namijenjene proizvodnji ulja. Iskustvo je pokazalo kako se ovom vrstom berbe trenutno ne uspijevaju sakupiti sve masline sa stabla jer na njima ipak ostaje oko 30% plodova. No, također se pokazalo teškim zaposliti radnike koji bi obavljali te poslove posebice u sezoni berbe, pa zbog smanjenja troškova berbe na ovaj način mehanizacija se čini vrlo primamljivom. Troškovi se još smanjuju ako je moguće iznajmiti mehaniza-

206


naš jadran ciju, ali ponekad je i to nemoguće, jer je većina maslinika posađena tradicionalno, pa zbog starosti stabala i razmaka između njih mehanička berba se ne može obaviti. Na primjer, gustoća posađenih stabala trebala bi biti veća, broj stabala u redu trebao bi biti veći kao primjerice na modernim plantažama gdje je broj stabala utrostručen ili čak učetverostručen. Uz to, preporuka je da se stabla sade prema osi na koju se oslanjaju grane koje ne bi smjele biti predebele niti predugačke, a cijela struktura stabala trebala bi omogućiti veliku količinu pupoljaka plodova koji bi osigurale razvoj ploda maslina. Bez sumnje je to pravac u kojem se mora ići budući da u međunarodnom kontekstu posljednjih godina nije dopušteno povećati potrebnu rentabilnost primarne proizvodnje koja bi sektoru omogućila da raste i da se razvija u održivu granu poljoprivrede. Uz to, zbog visokih troškova berbe, počinju se mehanički brati i vrste maslina koje su namijenjene za konzerviranje, a zbog toga se moraju pronaći načini i potrebna logistika da se smanje štete i izbjegne početak oksidacije koji uništava proizvod. Suočeni s ovim stanjem na globalnom tržištu maslinova ulja koji se, čini se, neće promijeniti sljedećih nekoliko godina, treba pronaći rješenja za proizvođače koji računaju na tradicionalne maslinike u sljedećih tridesetak godina. U tim slučajevima, moraju se razviti strategije berbe koristeći strojeve za trešnju grana ili mehaničke češljeve koji pomažu smanjiti vrijeme za berbu po osobi po danu. Naravno, ako je moguće, također mora se planirati postupna obnova maslinika u sljedećih nekoliko godina na način da se ne desetkuju prinosi.

Zaboravljena brnistra

Brnistra je grmolika biljka rasprostranjena duž Jadrana i mediterana

Brnistra (Spartium junceum) ili žuka, grmolika je biljka iz porodice mahunarki. Veliki razgranjeni grm naraste do 3 metra visine. Rasprostranjena je po čitavom Sredozemlju, na našoj obali i na otocima. U Dalmaciji je brnistra stoljećima imala i gospodarsku vrijednost, a u današnje vrijeme, zaboravljena brnistra samo je ukras koji svojim lijepim grozdastim žutim cvje207


naš jadran tovima i ugodnim mirisom privlači poglede i plijeni pažnju ugodnim mirisom. Cvate od travnja do srpnja žutim cvjetovima, promjera 1 - 2 cm. Grane su dugačke, šibolike, zelene s nijansom plave boje na kojima je mali broj listova. Čim započnu vrućine, listovi otpadnu. Cvjetovi su jarko žute boje, skupljeOsim što se koristila kao lijek, brnistra se služila kao jelo ni na vrhovima grana u salatama, a imala je i gospodarsku vrijednost kao siroi šire ugodan miris, jer vina za proizvodnju tkanina je bogata aromatičnim uljem. Brnistra najbolje uspijeva na žarku suncu, a voli suhe terene. Otporna je na posolicu, pa je ima čak i tamo gdje jedino kamen “raste”. Zelena stabljika ima ulogu lista, obavlja fotosintezu. Građa cvjetića tipična je za mahunarke. Cvjetovi su se prije brali i sušili kao i od buhača, te ih je otkupljivala „Biljana“ u Trogiru, koja je poslije prerasla u Plivin pogon.

Višestruko korisna

U Dalmaciji je brnistra stoljećima imala i gospodarsku vrijednost, jer su se od nje proizvodila vlakna za konope i izradu vreća, što je prestalo tek nakon Drugog svjetskog rata. Od njenih cvjetova koji su namočeni u maslinovo ulje korišteni kao ljekovito sredstvo protiv reume, preko stabljike od koje su se izrađivala užad, metle, “vrše” za loviti ribu,  te “ljese” za sušenje smokava, pa čak i postole (cipele), posebno za KUD-ove. Posebna tvrda tkanina dobivala se primitivnim načinima obrade stabljike, od namakanja u moru, valjanja i raščupavanja do predenja i tkanja. Nekad se brnistra upotrebljavala za proizvodnju tkanina, grube sagove, vreće, konope i brodsku užad, te za punjenje madraca, a još i danas se u nekim mjestima u Dalmaciji brnistrom veže loza u vinogradima, ali već je izgubila bitku s plastičnim materijalima. Međutim, sve se više uvodi u hortikulturu, pa ne krasi više samo vrtove uz more. Osim toga, gdje je brnistra, nema zmija, zahvaljujući sparteinu, alkaloidu kojega sadrži. Naši stari to su dobro znali, pa su koze i ovce dovodili na ispašu u brnistru, nakon čega su bile otporne na zmijski ugriz. Danas se u nekim mjestima, poput Pirovca, obnavlja ova tradicija koja se radi ne u vrijeme cvatnje, nego kasnije kad brnistra nosi mahunaste plodove. 208


naš jadran

Isplativ uzgoj bajama Bajam je dugovječna voćna vrsta, za koju postoje idealni uvjeti uzgoja u našoj zemlji, posebno u mediteranskom području, a na tržištu gotovo da i nema domaćeg bajama već Hrvatska to voće uvozi iz Kalifornije, Španjolske i Italije. Bajam uglavnom raste na okućnicama i na obroncima, zatim oko polja i to u obliku starih stabala, slobodno oblikovanih krošnji, a intenzivni nasadi ove profitabilne vrste su zastupljeni u malom postotku. Prevladavaju, rano cvatuće sorte i tipovi tvrde ljuske loše gospodarske vrijednosti (prinos jezgre je malen, 25 – 30%). Bajam se još naziva i badem, mendula (Amygdalus communis) i voćka je skromnih zahtjeva iako intenzivan uzgoj zahtijeva primjenu različitih agrotehničkih i pomotehničkih zahvata, u cilju postizanja maksimalnih priroda i dobrog randmana, ali generalno za bajam se može reći kako nema nekih specijalnih zahtjeva za uzgoj.

Uzgoj i korist

Važno je pri odabiru proizvodnog prostora voditi računa o apsolutno minimalnim temperaturama. U tom pogledu bajam je dosta sličan breskvi i marelici, što znači da se u našoj zemlji ipak može uspješno uzgajati ovisno o lokalitetu. Osnovni ograničavajući čimbenik rentabilne proizvodnje bajama u Hrvatskoj i svijetu, su niske temperature za vrijeme njegove cvatnje koja započinje u veljači, te je u to vrijeme velika osjetljivost cvjetnih pupova i tek zametnutih plodova na hladnoću, pa je prirod smanjen ili često potpuno izostane. Najosjetljiviji je na niske temperature u vrijeme cvatnje i zametanja plodova (dok plodovi ne postignu duljinu od oko 3 cm), ali to nije razlog da se ne može uspješno uzgajati. Ovaj problem se lako riješi izborom adekvatnog sortimenta tj. sorata koje kasnije cvatu, i na taj način se sprječava mogućnost oštećenje cvjetova, plodova i izostanak priroda. Iz tog razloga važno je prilikom odabira sortimenta birati sorte kasnije cvatnje koje su otpornije i mnogo prikladnije za uzgoj u konStablo bajama tinentalnim i toplijim mediteranskim po209


naš jadran dručjima. Poznato je da se bajam najčešće uzgajao isključivo na sjemenjaku, koji je rano procvjetao zbog čega je mraz često znao uništiti cvijet. Treba naglasiti da su starija stabla bajama, uz primjenu kvalitetne agrotehnike, vrlo otporna na niske temperature. Bajam u odnosu na ostale voćne vrste jako dobro podnosi sušu i kod visokih temperatura ne dolazi do pojave paleži pojedinih organa. Isto tako u pogledu tla i natapanja, može se reći da bajam nema velikih zahtjeva, raste na najskromnijim tlima od svih voćnih vrsta, ali za dobar rast i razvoj, redovit i kvalitetan prirod traži duboka, rastresita tla dobro opskrbljene vodom i hranjivima. U sklopu čimbenika, koji osiguravaju obilnu i redovitu rodnost bajama, veliko značenje ima poznavanje fiziologije ishrane, ispravne primjene oblika i količine gnojiva, kao i izbor načina i vremena gnojenja. Ovisno o klimatskim prilikama i stupnju prikladnosti tla na uzgoj bajama potrebno je provoditi gnojidbu, koja se odražava na rast i rodnost, a time i na različitu ekonomičnost uzgoja bajama.

Podloge

Bajam se razmnožava uglavnom cijepljenjem na generativne podloge (sjemenjaci gorkog i slatkog bajama te vinogradarske breskve) ili vegetativne podloge koje ustvari predstavljaju križance bajama i breskva (GF 677, GF 557, GF 667) te šljive i breskve (Isthara®), Marianna GF 8-1 i Damascena 1869). Uzgojem bajama na sjemenjacima moguće se prilagoditi uvjetima uzgoja na manje prikladnim terenima, jer se sjemenjaci kao podloge bolje prilagođavaju na suha i karbonatna tla (preko 12% pa čak do 18% vapna). Porijeklo sjemenjaka može biti od gorkog i od slatkog bajama. Sjemenjaci gorkog bajama imaju veću bujnost i bolje su otporni prema žilogrizu, a sjemenjake slatkog bajama karakterizira jednoličniji rast i općenito su boljeg zdravstvenog stanja. Sjemenjak bajama kao podloga ima i nedostataka: teže podnosi presađivanje (treba ga rano presaditi na stalno mjesto), korijen mu je osjetljiv na gljivične bolesti i nematode te ne podnosi ekscesivno vlažna tla. Sjemenjak vinogradarske breskve je podloga na kojoj sorte bajama postižu dobru bujnost, brzo rastu i rano daju urod. Potrebna su joj teksturno lakša, rastresita tla u kojima ne stagnira voda i u kojima nema više od 5% aktivnog vapna. Podloge hibridi breskva i bajama daju dobru bujnost i kompatibilnost, a selekcije šljive kao podloga za bajam se koriste u cilju adaptacije na loše uvjete tla npr. podloga Marianna 2624, se upotrebljava na težim tlima. Otporna je prema nematodama i raku korijena, a dobro je kompatibilna sa sortama bajama. Što se tiče sortimenta bajama u nas su prisutne sorte sa s niskim randmanom, jezgre (sjemenki) od 20 do 25%. Selekcijski rad teži stvaranju kasno cvatućih sorata koje se odlikuju dobrim gospodarskim svojstvima kao što su visoka i redovita rodnost, kasna cvatnja, dobar randman jezgre (od 35-40 %), malo dvostrukih sjemenki, i dobra kvalitativna svojstva jezgre. Sorte koje se mogu preporučiti su Ferragnes, Tuono, Primorski, Prianiy, Knez Črnomir, Texas, Jalski i dr. 210


naš jadran

Odlike plodova Berba bajama se odvija pri botaničkoj zrelosti plodova kada dolazi do morfoloških promjena zelenog omotača ploda koji mijenja boju i puca, a do čega dolazi tek nakon odrvenjavanja ljuske. Bajam dopušta nešto dulje razdoblje berbe, što je pozitivna okolnost jer se može kombinirati s uzgojem ostalih voćnih vrsta koje voćari obično imaju zastupljene u vlastitoj proizvodnji. Koristi se zreli plod, koji se ubire u rujnu i listopadu. Plodovi bajama Prilikom uzgoja bajama važne su sljedeće odlike broja plodova u jednom kilogramu, postotak jezgre (randman), kakvoća jezgre, tvrdoća ljuske. Plodovi se razlikuju po okusu jezgre te tvrdoći ljuske. Postoje dvije osnovne podvrste: gorki bajam (koristi se za proizvodnju esencijalnog ulja, začina, ali ako se ne procesuira izrazito je otrovan), te slatki bajam (koristi se za izravno za prehranu,u industrijskoj preradi i posebno kod izrade slatkiša, kolača). Prema tvrdoći ljuske i randmanu jezgre sorte bajama se dijele u pet skupina: 1. jako tvrde ljuska i randman jezgre od 20-25% 2. tvrde ljuske i randmane jezgre od 25-40% 3. polutvrde ljuske i randmane jezgre od 40-50% 4. polumeka ljuska i randmana jezgre od 50-60% 5. mekana ljuska i randman jezgre preko 60% Plodovi bajama su cijenjeno, vrlo kalorično, hranjivo i jako traženo voće na domaćem i stranom tržištu i sadrže kvalitetne masnoće, bjelančevine, ugljikohidrate, mineralne tvari, aromatske tvari i vitamine. 100 grama ploda slatkog bajama sadrži 19 grama proteina, 54 grama masti, od kojih puno jednostruko nezasićenih i višestruko nezasićenih masnih kiselina, te 4,5 grama zasićenih masnih kiselina i oko 4 grama ugljikohidrata i 14,5 grama biljnih vlakana. Energetska vrijednost u 100 grama iznosi oko 2600 kJ (640 kcal). Od vitamina sadrži vitamine B1, B2, B6, nijacin, vitamin E i bogat je mineralima, naročito kalijem - 860 mg, kalcijem - 250 mg, te magnezijem, fosforom, željezom, cinkom, bakrom, sumporom. Plodovi se mogu dugo čuvati, a najviše se mogu upotrebljavati za stolnu potrošnju, te u prehrambenoj, konditorskoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Zbog velike potražnje u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji te manje proizvodne troškove i nešto veću otkupnu cijenu uzgoj bajam je isplativa kultura. 211


C 60 IJE ,0 NA 0k n

šte

u at

un

ač br

nu

ije

a av

jka

šil

po

c za

eo

rin

ta

š po

j

ac

em pr

ku

i en

Hr

e tsk va

po

Pučka kuharica

ć ve eu

s

Knjiga s više od 180 novih recepata iz različitih kulinarskih područja. Uspješan nastavak izvrsno prihvaćenih kuharica: Obiteljska kuharica i Jela za sve prigode.

Format knjige: 14 x 20 cm Opseg: 180 stranice u boji Uvez: spiralni

tel: 01/3843-222 www.gospodarski.hr e-mail: narudzbe@gospodarski-list.hr


povrćarstvo povrćarstvo

Dobri susjedi - začinsko povrće u povrtnjaku Uzgoj začinskog povrća povećava raznolikost vašeg vrta, što je jedno od ključnih načela uspješnog organskog sustava proizvodnje povrća. To su biljke koje stoljećima pomažu ljudima kao sredstvo za liječenje bolesti. Uzgajaju se zbog korisnih svojstava, uz pogodnost blizine svježih biljaka kad god zatreba, a primjena organskih metoda uzgoja bilja osigurava da su biljke zdravstveno ispravne. Začinsko povrće zbog svojih organoleptičkih svojstava koristi se kao začin i dodatak raznim jelima. Odlikuju se raznovrsnim okusima, kako za slana, tako i za slatka jela. Iako se začinske biljke lako nabavljaju u sušenom obliku, okus im je daleko bolji kad su svježe. U povrtnjacima začinsko povrće ima važnu ulogu u kombiniranom uzgoju s ostalim povrćem, pri čemu se ostvaruje ušteda na prostoru, omogućuje suzbijanje korova i kontrola štetnih insekata na prirodan način. Dobrosusjedski odnosi biljaka imaju višestruki značaj, jer s jedne strane ostvaruje se veći urod, a s druge strane ne mora se koristiti kemijski sintetički preparati za zaštitu bilja i time se dobiva organski uzgojeno povrće zdravo za prehranu.

Povrće i začin

Kulinarska tradicija ubraja mrkvu, peršin, pastrnjak, celer, kopar, anis, komorač, kim i korijander među začinsko povrće, a ipak se mogu uvrstiti ravnopravno sa ostalim povrćem, jer svaki drugi pristup navedenim povrtnim kulturama bio bi nepravedan. Mrkva se smatra začinskim povrćem s najbogatijim izvorima karoteinoida provitamina A - alfa-karotenom i beta-karotenom, koji se pretvaraju u aktivan oblik vitamina A i blagotvorno djeluju na imunološki sustav. Bogata je hranjivim tvarima, pa je i idealni začin koji se dodaje jelima. Uzgoj mrkve isti je kao kod peršina i pastrnjaka. U mješovitim gredicama ide red mrkve na svaka četiri reda crnog luka da bi se luk odbijao mrkvinu, a mrkva lukovu muhu, pa su obje vrste zaštićene od štetnika. To ima učinka prije nego što luk počne oblikovati lukovice. 213


povrćarstvo

Mrkva i luk – dobri susjedi u povrtnjaku

Peršin je dvogodišnja biljka, kod kojeg je jednako koristan i korijen i list. Važan je izvor vitamina C, a predstavlja nezamjenjivo začinsko povrće bez kojeg se ne može zamisliti ni jedna svjetska kuhinja. Kod miješanih usjeva, na jednoj gredici kao dobar susjed peršinu pokazala se rajčica, a loš susjed salata i endivija. Pastrnjak se na tržnici često zamijeni za peršin zbog sličnog izgleda, no ipak se radi o drugoj vrsti koja ima blagotvorni učinak na ljudski organizam. Može se sijati skupa s mrkvom, ako je mrkva napadnuta od mrkvine muhe. Formira bijeli korijen koji je veći od korijena mrkve, slatkastog je okusa i koristi se u dijeti dijabetičara zbog visokog sadržaja eteričnog ulja i vitamina. Korijen pastrnjaka dobro podnosi zimu, te se može u zimskom razdoblju ostaviti u gredicama i brati po potrebi pod pokrivačem slame. Korijen je bolje brati u kasnu jesen, jer je u zimskim danima dobra poslastica voluharicama. Pastrnjak je manje poznat od mrkve, ali se uvijek uzgajao kao začinsko povrće i ljekovita biljka. Jako je zdrav, osobito zimi kao dodatak u juhama ili u varivu jer ima specifičan, intenzivan i vrlo osvježavajući okus.

Svestrani celer

Celer se uzgaja iz presadnica, a sadi se u drugoj polovini svibnja. Zahtijeva vlažna tla, a za razliku od peršina i mrkve, voli tlo dobro pognojeno kompostiranim organskim gnojivom. Ima velike zahtjeve prema kaliju koji se može osigurati dodavanjem drvenog pepela i razgrađenim stajskim gnojem. Celer se u mješovitoj gredici sadi između redova kupusa sprječavajući pojavu kupusnog bijelca. 214


povrćarstvo Miris celera smeta leptirima, štetnicima kupusa koji ih inače svojim mirisom privlači. U organskim vrtovima u kombiniranoj sadnji celer uspijeva posebno dobro s cvjetačom, porilukom i grahom. Lišće se može trošiti već preko ljeta, a uporaba korijena je prikladna na koncu listopada. Celer se koristi kao začin u jelima i u svježem stanju kao iscijeđeni sok sirovog korijena, listova i stabljike.

Kopar –poboljšava okus

Kopar ima okus sličan kimu, a u prehrani se koriste listovi (svježi ili sušeni) i sjemenke. Može se koristiti kao dodatak umacima, juhama ili salatama. Kopar svojim mirisom odbija leptira kupusara, a u mješovitoj gredici dobro se slaže s salatom, krastavcima, mrkvom, kupusom, lukom i repom. Zbog prepoznatljive arome i ukusa začinsko povrće korijander, anis, komorač i kim najčešće se koristi kao začin u mnogim poznatim jelima. Upotrebljavaju se u svježem stanju kao dodatak raznim salatama, te kao začin za juhe, umake, preljeve, kao i za spravljanje eteričnih ulja u aromaterapiji. Dobri su susjedi za većinu povrtnih kultura, jer poboljšavaju okus susjednim biljkama. Začinsko povrće posađeno po rubovima i između biljaka npr. ranom krumpiru koji se sadi uz kim i korijandar poboljšava se ukus, a kopar i mrkva imaju sličan međusobni utjecaj.

Cijepljenje krastavaca na podlogu smokvolisne tikve Smokvolisna ili sijamska tikva (Cucurbita ficifolia) ima lišće urezano poput smokve, pa joj otuda potječe i naziv. Ima prugastu zeleno-bijelu koru, sličniju lubenici, bijelo meso, te miris i okus kao nezrela lubenica. Od svih tikava jedino smokvolisna ima crne sjemenke i srednje krupne plodove sa zelenim mramorastim pjegama na bjeloj podlozi. Uspješno se uzgaja na tlu kao i na ogradama. Ova vrsta potječe iz tropskih dijelova Azije. Riječ je o višegodišnjoj biljci, ali se u našim klimatskim uvjetima uzgaja kao jednogodišnja kultura, jer tijekom zime smrzne. Pretežno se koristi za potrebe stočne 215


povrćarstvo prehrane, ali i kao dekorativna (ukrasna) biljka. Od nje se pripremaju voćni kompoti, džem, marmelade i slatko nazvano „Anđeoska kosa“. Iz sjemenki se dobiva visoko kvalitetno i ljekovito ulje. Iz mesa se može napraviti vrlo ukusna bučnica.

Idealna kao podloga

Ova tikva krije u sebi mnoge zanimljivosti i posebnosti. Ima izuzetno bujan vegetativni rast i može se raširiti i više od 10 metara od korijena. Druga zanimljivost vezana je uz kasnu cvatnju. Plodovi nakon zametanja vrlo brzo rastu, a dozrijevaju i beru se u kasnu jesen kad mraz uništi njezine listove. Zbog bujnog korijenja koje prodire u rahlom tlu u velike dubine, te otpornosti na biljne bolesti i štetnike (uzgoj bez zaštite) često se koristi kao podloga za cijepljenje raznih vrsta i sorti krastavaca. Kod cijepljenja krastavaca na smokvolisnu tikvu dobije se veći prinos, duži i krupniji plodovi i veća otpornost na biotske (bolesti i štetnici) i abiotske (suša) čimbenike. Plodovi se mogu čuvati na suhom mjestu do 3 godine po čemu se ova vrsta ističe od mnogih drugih. Usprkos višestrukim koristima, kod nas se vrlo rijetko uzgaja. Posebno joj odgovaraju naši primorski i dalmatinski krajevi.

Postupak cijepljenja

Sjetva na otvorenom obavlja se krajem travnja ili početkom svibnja u nagnojene kućice na razmak 3 x 2 m ili 3 x 3 m. Njega je istovjetna njezi ostalih tikvica. Nakon uzimanja sjemena iz tikve, treba ih dobro očistiti od mesa, potopiti u vodi (flotacija), kako bi se odstranile one prazne ili slabije razvijene. Ako se želi obaviti cijepljenje krastavaca na podlogu smokvolisne tikve tada se u veliku čašicu od jogurta posiju po dvije sjemenke krastavca i dvije sjemenke tikve (jedna pored druge). Sjetva se obavlja u zaštićenim prostorima (grijani staklenici i plastenici, prozorske klupčice). Sije se krajem travnja. Nakon sjetve potrebno je redovito zalijevanje. Ako niknu obje biljke, ostavi se samo jedna bolje razvijena od tikve i jedna od krastavca. Kad biljke dostignu debljinu 3-4 mm može se obaviti cijepljenje.

Ovako zajedno spojiti

Ovdje zarezati

Tikva

Krastavac

Cijepljenje krastavca na podlogu smokvolisne tikve

216

Omotati ljepljivom trakom


povrćarstvo Na tikvici i krastavcu, nekoliko centimetara od razine tla napravi se oštrim cjepljarskim nožićem jezičak do polovice debljine stabljike tako da ulazi jedan u drugi. Prije cijepljenja cjepljarski nož valja dezinficirati u alkoholu. Jezičak tikve i krastavca se nakon toga spoji, a mjesto spoja učvrsti gumicom za cijepljenje. Cijepljene biljke treba držati u uvjetima visoke temperature i vlažnosti (prekrivanje pvc folijom s izbušenim rupicama) kako bi do srastanja došlo što ranije. Obično je za sraštanje potrebno 10-14 dana, nakon čega se podloga sijamske tikve odreže oštrim nožićem iznad mjesta spajanja. Ovim načinom krastavac će imati korijenski sustav sijamske tikve, a kao rezultat cijepljenja je već spomenuti obilniji urod, veća duljina plodova i otpornost na sušu tijekom ljetnih mjeseci. U literaturi postoji podatak i o mogućnosti cijepljenja lubenica na podlogu smokvolisne tikve čime se također povećavaju prinosi, težina jednoga ploda i otpornost na sušu.

Štete od tuče i mraza na povrću Neuravnoteženi klimatski uvjeti posljednjih godina sve više dovode do nepredvidljivih vremenskih (ne)prilika tuče i mraza koje ugrožavaju razvoj povrtnih kultura i smanjuju ili potpuno uništavaju očekivani urod. Pojava mraza u kasnu jesen ili rano proljeće normalna je pojava, te je važno na vrijeme zaštititi povrće u povrtnjaku od posljedica niskih temperatura. Jedan mraz je dovoljan da mlado i osjetljivo povrće bude trajno uništeno, što je često pojava u kontinentalnim područjima. Mraz se javlja pri temperaturama koje su ispod točke smrzavanja, a oštećenje na biljkama od mraza nastaje na nadzemnom dijelu u vidu bijelo-žutih mrlja na mladom lišću koje trune, te podzemnom dijelu biljke. Pravilan izbor položaja za povrtnjak može umanjiti opasnost od utjecaja mraza. Parcele u blizini većih vodenih površina ili na južnim padinama manje su podložne utjecaju mraza.

Preventivne mjere

Štete od mraza na kupusu

Dobra priprema tla za uzgoj povrća predstavlja preventivnu mjeru koja može doprinijeti zaštiti povrća od mraza. Tla bez 217


povrćarstvo korova pridonose boljem zagrijavanju i hlađenju tla tijekom noći. Dobro pripremljena i rastresita zemlja povećava prijenos topline i smanjuje hlađenje zraka tijekom noći. U rano proljeće kod uzgoja povrtnih kultura osjetljivih na mraz, poželjno je pokrivanje tla malč materijalom (suho lišće, slama, sijeno, izgorjeli stajnjak) s obzirom na to da debeli sloj malča pomaže zadržavanju topline tla. Da bi povrćarska proizvodnja postala što manje ovisna o elementarnim klimatološkim nepogodama, obavezna mjera u zaštiti od mraza je natapanje i orošavanje. Vlažno tlo ima veću sposobnost zračenja, isparava više od suhog tla, a sporije se hladi od suhog. Povećavanjem vlažnosti u tla povećava se toplinski kapacitet jer voda ima veći toplinski kapacitet od čvrstih čestica tla. Postavljanjem malih tunela plastenika preko gredica najčešća je mehanička metoda u zaštiti od mraza. Osim tunela, može se koristiti agrotekstil polaganjem preko usjeva povrća na otvorenim poljima i zatvorenim površinama. Time se osigurava zaštita usjeva od zimskog i ranog proljetnog mraza, te ubrzava njihov rast. Tlo se ispod agrotekstila tijekom dana zagrijava, a noću sporije hladi, što smanjuje kolebanje temperature.

Što nakon tuče?

Nastanak tuče tijekom ljetnih mjeseci može povrćarima uzrokovati veće ili manje štete na povrtnim usjevima. Način oštećenja biljke ovisi o jakosti tuče i razvojnom stadiju u vrijeme nastanka oštećenja. Tuča oštećuje nadzemne dijelove biljka (vegetativne i generativne organe), a oštećenja na biljkama može biti površinska bez štetnih posljedica na urod, ali i takve da unište biljke u cijelosti (prijelom, otkinuće, prekinuće). Povrtne kulture je potrebno zaštititi nakon tuče radi saniranja nastalih oštećenja, a izbor pripravaka ovisi o vremenu dozrijevanja plodova. Mogu se koristiti pripravci na bazi bakra, pod uvjetom da fenofaza to dopušta. Od pripravaka mogu se koristiti Nordox 75 WG, Champion tekući, Bordoška juha 20 i dr. Također, svim preparatima preporučuje se dodavanje fizioloških biostimulatora (Amino Vital, Poly-Amin ili Bioplex Poly-Amin, Drin, Protifert, Megafol, Amalgerol Premium, i dr) koji pomažu u prevladavanju stresa od tuče i nepovoljnih vremenskih uvjeta. Treba voditi računa da se koriste sredstva koja imaju dozvolu za pojedinu kulturu u povrćarstvu uz poštivanje karence. Jedino sigurno i učinkovito rješenje za obranu od tuče poljoprivrednih kultura je postavljanje Šteta na povrću od tuče zaštitne mreže. 218


povrćarstvo Za sigurnu zaštitu povrća od svakodnevnih rizika elementarnih vremenskih nepogoda poljoprivrednim proizvođačima i gospodarstvima pruža se mogućnost da s policom osiguranja kod osiguravajućih kuća zaštite usjeve od tuče, mraza i dr. U Republici Hrvatskoj i zemljama Europske Unije razvijen je sustav osiguranja svih poljoprivrednih kultura protiv elementarnih nepogoda. Sustav osiguranja povrtnih kultura može nadomjestiti nastalu štetu od tuče ili mraza, ali ne može vratiti izgubljeno tržište zbog gubitka.

Bijeli i crni korijen – zaboravljeno korjenasto povrće U skupinu korjenastog povrća, osim dobro poznatih vrsta (mrkva, peršin, celer i pastrnjak) iz porodice štitarki, ubrajaju se i vrste iz porodice glavočika bijeli i crni korijen. Ove zaboravljene ili mnogima nepoznate vrste korjenastog povrća podjednake su hranidbene vrijednosti, a zdravstvena vrijednost im se očituje u smanjenju šećera i masnoće u krvi, reguliranju probave, pospješivanju rada jetre, te jačanju imuniteta. Pozitivnom učinku na zdravlje, pogotovo u prehrani dijabetičara, doprinosi polisaharid inulin koji ne uzrokuje porast količine šećera u krvi, a ujedno povećava apsorpciju vitamina i minerala. Korjenovi obje vrste bogat su izvor kalija, magnezija, željeza te vitamina B1, C i E. Potječu iz južne Europe, a uzgajane su kao ljekovite biljke, nadomjestak za kavu i u dekorativne namjene. Tek od 16. stoljeća uzgajaju se kao povrće, a bijeli korijen se iz područja Mediterana proširio u Englesku, Afriku i Sjevernu Ameriku. Danas se crni korijen najviše uzgaja u Belgiji, Francuskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj.

Crni korijen

(Scorzonera hispanica L.)

Crni korijen

Višegodišnja je biljka (trajnica), no uzgaja se kao jednogodišnja biljka zbog zadebljalog korijena dužine 20 do 40 cm. Korijen je valjkastog oblika, tamnosmeđe do crne boje, a unutrašnjost je bijela i sočna. Na presjeku korijena pojavljuje se lateks („mlijeko“) koje u prisutnosti zraka oksidira i poprimi smeđu boju. 219


povrćarstvo Prilikom pripreme za jelo korijen se mora oguliti, a kako ne bi potamnio, nakon čišćenja i usitnjavanja preporučuje se nakapati limunovima sokom ili staviti u vodu začinjenu limunovim sokom ili octom.

Bijeli korijen

(Tragopogon porrifolius L.)

Ovo zanimljivo povrće listovima podsjeća na listove poriluka, a korijenom na pastrnjak. U literaturi su poznati sinonimi „kozja brada“, „vrtni turovac“ i „biljka kamenica“ budući da bijeli korijen mnoge aromom podsjeća na kamenice. Divlji srodnik bijelog korijena sastavni je dio mješavine samoniklih ljekovitih biljaka (mišancija). Kao dvogodišnja biljka uzgaja se zbog korijena svijetlokrem ili žute boje s razvijenim sitnim korjenčićima i rozete uskih listova. Mladi listovi mogu se konzumirati svježi kao salata ili se mogu pirjati, pripremati kao varivo ili špinat. Cvjetna stabljika se razvija u drugoj godini uzgoja, a na njezinom vrhu se razvijaju pojedinačni cvjetovi (glavice): žuti kod crnog korijena Bijeli korijen i svijetloružičasti ili ljubičasti kod bijelog korijena. Zbog dekorativnih cvjetova, bijeli i crni korijen često se koriste kao ukrasne biljke u uređenju okućnice. Cvjetni pupovi sa desetak cm stapke mogu se pripremati kao i izboji šparoge. Formiranje cvjetne stabljike nepovoljno utječe na kvalitetu bijelog korijena jer se formiraju vlakna i korijen postaje drvenast. Za razliku od bijelog korijena, crni korijen kao višegodišnja vrsta nakon cvatnje zadržaCvjetovi crnog i bijelog korijena va sočnost i ne odrveni pa se može upotrebljavati u pripremi jela.

Sjetva u rano proljeće

Bijeli i crni korijen uzgajaju se izravnom sjetvom, a u kontinentalnom području Hrvatske može se sijati u rano proljeće (ožujak, početak travnja). Sjeme 220


povrćarstvo je štapićastog oblika, a kod crnog korijena oba vrha sjemenke su zaobljena, dok je kod bijelog korijena jedan vrh zašiljen, a drugi zaobljen. Ujedno, ove se vrste razlikuju i bojom sjemene ljuske koja je crna kod bijelog, a bijela kod crnog korijena. Sjeme brzo gubi klijavost, pa se preporučuje upotreba sjemena uzgojenog u prethodnoj vegetacijskoj godini. U 1 g je 60 do 90 sjemenki bijelog, odnosno, 70 do 100 sjemenki crnog korijena. Minimalna temperatura klijanja za obje vrste je 5 °C, a optimalna oko 20 °C te je uslijed nepovoljnih uvjeta nicanje vrlo sporo (i do 3 tjedna). Optimalna temperatura za vegetativni rast, odnosno, razvoj rozete je 15 do 20 °C. Ove povrtne vrste dobro podnose niSjeme crnog i bijelog korijena ske temperature, pa mogu uspješno prezimiti u kontinentalnom području Hrvatske bez dodatne zaštite agrotekstilom ili slamom. Preporučeni razmaci između redova su 25 do 50 cm i 10 do 15 cm unutar reda. Zbog neujednačenog nicanja i kako bi se osigurao optimalan sklop potrebna je gušća sjetva s utroškom sjemena oko 12-14 kg/ha. Nakon nicanja i porasta malih biljaka preporučuje se prorjeđivanje, kako bi se osigurao optimalan vegetacijski prostor za rast i razvoj biljaka. Na tržištu Europske unije najčešće uzgajane sorte crnog korijena su: Duplex, Géante noire de Russie, Melina i Géante Westlandia, a najčešća sorta bijelog korijena je Sandwich Island. Za proizvodnju bijelog i crnog korijena najpovoljnija su lagana do srednje teška tla, kako bi se omogućio razvoj pravilnog zadebljalog korijena i njegovo lakše vađenje. Budući da je cilj uzgoja korijen, potrebna je i duboka obrada tla, kako bi se osigurao dobar i pravilan razvoj jestivog dijela korijena. Preporučena reakcija (pH) tla za uzgoj obje vrste je 6 do 7,5. Budući da je početni rast biljaka izrazito spor, od mjera njege izrazito je važno provoditi uklanjanje korova. Važna je i optimalna opskrba vodom, posebice nakon nicanja, te u vrijeme intenzivnog porasta i zadebljanja korijena (kasno ljeto). Redovito natapanje osigurat će kvalitetu korijena i spriječiti ranu cvatnju u uvjetima suše. U uzgoju bijelog i crnog korijena mogu se pojaviti štete uslijed pepelnice i bijele rđe, te lisne uši. Prema pojedinim literaturnim navodima bijeli i crni korijen odbijaju mrkvinu muhu, a dekorativni cvjetovi privlače korisne kukce.

Berba

Zbog sporog rasta, korijen dospijeva za berbu nakon 120 do 200 dana od sjetve, pa berba najčešće započinje krajem listopada ili u studenom. Korijen je lako lomljiv, pa prilikom vađenja treba paziti da se ne ošteti jer se time umanjuje održivost i tržna vrijednost. 221


povrćarstvo Korjenovi se mogu uspješno skladištiti u podrumskim prostorima u letvaricama i kutijama pokriveni pijeskom, nadzemnim zemljanim trapovima ili u hladnjačama pri temperaturi oko 1 °C te relativnoj vlazi zraka oko 95 %. Budući da su obje vrste otporne na niske temperature, preporučuje se ostaviti ih u tlu do trenutka upotrebe, a niske temperature ujedno i pozitivno utječu na okus korijena.

Važnost sumpora (S) u gnojidbi Posljednih nekoliko godina sumpor sve više privlači pozornost poljoprivrednog proizvođača i zauzima sve istaknutije mjesto u gnojidbi poljoprivrednih kultura. Razlog tome je porast saznanja o potrebama pojedinih kultura za sumporom i njegovom velikom utjecaju na biljku, a s druge strane dolazi do postupnog smanjenja ukupne količine sumpora u tlu. Do smanjenja u tlu dolazi zbog manje industrijske emisije sumpora u atmosferu odakle se on oborinama taložio u tlu, manje potrošnje pesticida sa sumporom, te uzgoja visoko prinosnih sorti i hibrida koji iznose iz tla veće količine sumpora.

Značajna uloga sumpora

Sumpor ima značajnu ulogu u svim životnim procesima biljke, a jedna od najznačajnijih činjenica u vezi sumpora je njegov utjecaj na povećanje sadržaja ulja i proteina u biljci. Sumpor je značajan i za fotosintezu, povećava otpornost biljaka na sušu i niske temperature, pospješuje formiranje kvržica na korijenju mahunarki, što se odražava na boljoj fiksaciji dušika iz zraka, te je građevni dio aromatičnih spojeva koji daju karakteristične mirise i okuse pojedinim kulturama (aromatski efekt). Stoga je Petrokemija d.d., Kutina kao odgovor na sve veće potrebe tržišta krenula u proizvodnju dva nova mineralna gnojiva koja sadrže sumpor (S) i njima uspješno nadopunila svoj postojeći asortiman gnojiva. Riječ je o dva vrlo vrijedna i kvalitetna proizvoda, PETROKEMIJas-u i ASN-u. PETROKEMIJas je po kemijskom sastavu granulirani amonijev sulfat koji sadrži 20 % dušika (N) u amonijskom i 24 % sumpora (S) u sulfatnom obliku. U usporedbi s ostalim dušičnim gnojivima ima najmanju tendenciju vezanja atmosferske vlage i može se čuvati ili skladištiti na temperaturi i do 50ºC, te ima vrlo dobru skladišnu sposobnost. 222


povrćarstvo ASN je amonij sulfonitrat u granuliranom obliku koji sadrži 26 % dušika (N) od čega je 20 % u amonijskom i 6 % u nitratnom obliku, te sadrži i 15 % ukupnog sumpora. Oba gnojiva su potpuno vodotopiva i hraniva u njima su lako pristupačna biljkama. Zbog sadržaja amonijskog oblika dušika, usvajanje fosfora, a posebice sumpora je značajno pojačano, te su ekološki prihvatljivija gnojiva, jer se amonijski dušik privremeno veže na čestice tla, te su otporna na gubitke ispiranjem, isparavanjem i denitrifikacijom. Ujednačene su granulacije što je vrlo bitno zbog ravnomjernog raspodjeljivanja po proizvodnoj površini, sipka, otporna na sljepljivanje i ne dolazi do prašnjenja prilikom njihove primjene. PETROKEMIJas i ASN primjenjuju se u gnojidbi svih poljoprivrednih kultura, međutim posebice su namijenjeni za kulture : • koje u ishrani zahtijevaju veću količinu sumpora kao što su uljarice; uljana repica, suncokret, soja, uljna tikva i maslina, te kupusnjače; cvjetača, kupus, brokula i kelj pupčar • koje više vole amonijski nego nitratni oblik dušika, to su krumpir, šećerna repa, krmno bilje • koje bolje uspijevaju na umjereno do blago kiselim tlima, to su rajčica, mrkva, peršin, repa, rotkvica, tikvice, kupine, maline, borovnica • leguminoze (mahunarke) usvajaju iz tla puno sumpora radi boljeg formiranja kvržica na korijenu. • lukovičasto povrće i začinsko bilje s naglašenom potrebom za sumporom • glede izražajnosti aromatičnih svojstava • kukuruz i strne žitarice za povećanje sadržaja proteina u zrnu • vinovu lozu i voćke zbog njegovog utjecaja na povećanje suhe tvari u plodovima

Primjena Petrokemijasa i ASN-a

Primjenom na alkalnim tlima dolazi do izražaja njihov pozitivni učinak na snižavanje visokog pH, jer većina poljoprivrednih kultura bolje uspijeva na blago do umjereno kiselim tlima. Na alkalnim tlima pozitivan je njihov učinak i na oslobađanje fosfora iz teško topivih kalcijevih fosfata, te utječu i na oslobađanje blokiranih mikroelemenata poput bora (B), cinka (Zn), mangana (Mn) i željeza (Fe) koja su teško pristupačna na takvim tlima. Primjenjuju se predsjetveno i u prihrani u količini koja ovisi o potrebi svake pojedine kulture, intenzitetu i namjeni proizvodnje, očekivanom prinosu, vremenu primjene i prirodnoj plodnosti tla. Okvirno u pojedinačnom obroku može se primijeniti 200 do 300 kg/ha PETROKEMIJas-a ili 150 do 200 kg/ha ASN-a. PETROKEMIJas i ASN predstavljaju bogat izvor dva važna hranjiva u ishrani poljoprivrednih kultura, dušika i sumpora koji su odmah dostupni biljci, te su uz stabilna fizikalna i kemijska svojstva zauzela poziciju neizostavnog gnojiva u gnojidbi poljoprivrednih kultura. 223


C 60 IJE ,0 NA 0k n

šte

u at

j

ac

ku

i en

Hr

e tsk va

po

em pr

un

ač br

nu

ije

ac

az av

eo

rin

ta

š po

ć ve

Vrtno cvijeće

eu

s jka

šil

po

Ova knjiga je zabava, a ujedno i nadahnuće za sve ljubitelje vrta. Uza svu ljubav i trud koji pružate uređenju cvjetnog tepiha u vašem vrtu ili dvorištu, ponekad je potreban i pokoji stručan savjet ili mala pomoć koju ćete pronaći na više od 200 ilustriranih stranica ove knjige.

Format knjige: 14 x 20 cm Opseg: 208 stranica u boji Uvez: broširani

tel: 01/3843-222 www.gospodarski.hr e-mail: narudzbe@gospodarski-list.hr


cvjećarstvo cvjećarstvo

Posude za uzgoj ukrasnog bilja U 60-tim godinama 20. stoljeća pojavile su se na tržištu prve plastične posude i od tada do danas napravile tihu revoluciju, a proizvodnju, promet i primjenu ukrasnog bilja učinile nezamislivima bez njih. Lagane su, jeftine, jednostavne za transport i gotovo nelomljive. Danas je gotovo nemoguće vidjeti proizvodnju presadnica u tlu u klijalištima, sezonsku prodaju presadnica bez cvijeta, golog korijena. Plastične su posude, između ostalih tehnoloških rješenja, doprinijele da proizvodnja danas više nije sezonski već cjelogodišnji posao, a s ukrasnim se biljem u transportu i vrtnim centrima rukuje mnogo jednostavnije. Biljčice se mogu kupiti u vrijeme kad izgledaju najbolje, kad svaki i najneupućeniji kupac može vidjeti kako biljka izgleda i cvate, te tako privuči njegovu pažnju i stvoriti želju da je kupi. Rizik kod presađivanja takvih biljaka sveden je na minimum.

Razvoj korištenja posuda

Razvoj posuda za uzgoj ukrasnog bilja ima i svoju povijest. Prvi tragovi upućuju na stari Egipat, a na crtežima koji datiraju iz 1495.g. pr.Kr. prikazan je povratak prvih ekspedicija lovaca na biljke koje su za kraljicu Hatšetpsut iz Somalije donosile stabalca mire (Commiphora myrrha) u velikim glinenim posudama. U antičkoj Grčkoj zabilježena je uporaba zemljanih posuda za sjetvu komorača, salate, pšenice i ječma koje su se smještale uz kipove boga Adonisa za vrijeme svetkovina posvećenih u njegovu čast. Adonisov kult bio je poznat i u starom Rimu, a posude od terakote s drenažnim otvorima koristile su se za uzgoj bilja u vrtovima oko vila. Europski vrtovi poprimaju ukrasni značaj u 15. i 16. stoljeću, a pojavljuje se i razlika između posuda za uzgoj i transport bilja, te onih koje su same ukras vrtu. Tako su renesansni vrtovi prepuni prekrasnih kamenih urni koje su svoju renesansu doživjele u posebno kićenom i ukrasnom bilju sklonom viktorijanskom razdoblju. 225


cvjećarstvo

Posude za uzgoj kaktusa

Posude za uzgoj uzgoj od sjetve do pikiranja

Ipak, obična glinena posuda i dalje je imala važnu ulogu. Prilikom uvođenja brojnih egzotičnih biljnih vrsta iz novootkrivenih zemalja, došlo se na zamisao da se dva mjeseca prije putovanja bilje posadi u posude i tako poveća postotak preživjelih ‘putnika’ do Europe i njenih tek novoosnovanih botaničkih vrtova gladnih egzotičnih, do tada neviđenih biljnih vrsta. Upravo je činjenica da su obične glinene posude porozne, da tako održavaju korijenje vlažnim i svježim i omogućuju zdrav razvoj bilja, dovela do velikog pomora bilja u vrijeme pojave prvih plastičnih posuda. Naime, više bilja uzgajanih u posudama stradava od prekomjerne vlažnosti nego od pomanjkanja vode, a upravo to se dogodilo i tada kad su uzgajivači, navikli na porozne glinene posude nastavili bilje navodnjavati jednakom količinom vode.

Vrste posuda

Različite dekorativne posude za primjenu

Raspored drenažnih otvora na uzgojnoj posudi

226

Posude za uzgoj bilja na bazi gline, usprkos dekoracijama, različitim veličinama i oblicima, i dalje su zadržale svoju jednostavnost i mekoću prirodne boje te time stvarale kontrast raskoši oblika i boja cvjetova egzotičnih vrsta osobito popularnih u drugoj polovici 19. stoljeća. Katalozi iz viktorijanskog razdoblja koji nude vrtlarsku opremu puni su dekorativnih stalaka od kovanog željeza za primjenu bilja u posudama u vrtovima, staklenicima, trijemovima te sobama i salonima. Premda je proizvodnja plastičnih masa i uporaba plastičnih posuda za uzgoj i primjenu bilja znatno olakšala


cvjećarstvo biljnu proizvodnju, ne možemo govoriti o njihovoj osobitoj ljepoti. Više je tu riječ o funkcionalnosti koja je i dalje predmet istraživanja kako bi se svakoj biljnoj vrsti i fazi njenog razvoja osigurala prikladna temperatura, vlažnost i prozračnost supstrata, dostupnost ili nedostupnost svjetla korijenu, kao i dovoljan volumen, dubina i promjer posude. Tako se u proizvodnji koriste plastični kontejneri, ploče s velikim brojem uzgojnih posudica različite veličine ovisno o tehnološkom postupku i veličini biljke (za sjetvu, sadnju pikiranih biljčica ili prodajnih posuda različitih veličina, sve do balkonskih sandučića i visećih košara za primjenu). U primjeni, obične se plastične posude stavljaju u dekorativne koje pak trebaju biti usklađene s cjelokupnim uređenjem prostora u koji se smještaju po pitanju oblika, veličine, boje, teksture, a napravljene su od različitih materijala (poroznih poput gline, drva, te neporoznih kao što su keramika, staklo, plastika, metal).

Primjer okomitog zelenog zida

Poseban segment tehnike i dizajna te znanja o ispravnom odabiru biljnih vrsta, bavi se podizanjem zelenih zidova koji i na otvorenom i u zatvorenom prostoru djeluju itekako lijepo, a imaju i niz drugih funkcija - tehničke, arhitektonske, zdravstvene i psihološke uloge. 227


cvjećarstvo

Vrtni hibiskus Teško je u proljeće gledati bilo koji grm u vlastitom vrtu koji nije prolistao, a prvo što može pasti na pamet jest da se grm smrznuo tijekom zime. No, ako se posadi vrtni hibiskus, to neće biti slučaj, jer kasnije lista, te ima i mnogo dulju cvatnju. Vrtni hibiskus (Hibiscus syriacus) je listopadna biljka koja raste kao grm ili malo drvo koje naraste oko 2-3 m visoko i oko 2 m u širinu. Vrlo je popularni grm, jer je otporan na hladnoću, a i zato što cvate do kraja ljeta, a ako su vremenski uvjeti povoljni čak i dulje, sve dok ne zahladi. Početak cvatnje je u srpnju, a kraj krajem kolovoza, katkad i krajem rujna. Porijeklom je iz istočne Azije, u prostoru od Indije do Kine, a u Europi je prisutan od 16. stoljeća. Danas se uzgaja diljem svijeta i još uvijek se stvaraju mnogi novi hibridi sve atraktivnijih kombinacija boja i formi cvjetova.

Svaki dan novi cvijet

Vrtni hibiskus ima sjajne tamnozelene nazubljene listove koji su naizmjence raspoređeni po grančicama, narastu do 10 cm u duljinu, a javljaju se tek krajem svibnja. Cvatnja počinje u lipnju, i cvjetovi mogu biti s jednim (jednostruki) ili dva (dvostruki) reda latica, u raznim bojama i to bijeloj, plavoj, ljubičastoj, ružičastoj, a neki su i tamno grimizni ili purpurni. Cvjetovi su pojedinačni i cvatu samo jedan dan, no biljka producira velik broj cvjetnih pupova tako da svako sljedeće jutro brojni novi cvjetovi krase vrt. Grane su uspravne, otvaraju se do sredine prema vanjskom dijelu krošnje, pa grm poprima osebujan vazast oblik. Ako se grm ne orezuje, s godinama grane otežaju, pa se izvijaju prema tlu. Vrtni hibiskus je otporan na niske temperature, pa nema bojazni da će smrznuti u našim krajevima. Izdržljiva je biljka, pa joj nije problem rasti na raznim tipovima tla, iako najbolje uspjeva na plodnim i dreniranim tlima. Otporna je i na gradske uvjete onečišćenja, a voli potpuno osunčana mjesta. Preferira da joj je korijen u sjeni, a obzirom da je krošnja vazastog oblika, poželjno je ispod nje saditi drugo bilje (pokrivače tla, trajnice ili ljetnice).

Jednostavno razmnožavanje

Može se saditi kao soliterna biljka, a obzirom da dobro podnosi rez, može formirati i živicu, a lako se razmnožava reznicama u rano ljeto. Obzirom na otpornost, vrtni hibiskus je vrlo zanimljiv oplemenjivačima. Kultivar „Aphrodite“ ima jednostruke roze cvjetove s tamno purpurnocrvenim središtem, „Ardens“ ima svjetlo ljubičaste dvostruke cvjetove, „Blue bird“ ima jednostruke cvjetove boje lavande s tamno purpurnocrvenim središtem. 228


cvjećarstvo

Hibiscus syriacus „Aphrodite“ Hibiscus syriacus „Ardens Purple“ 

Kultivar „Diana“ je triploid čiji bijeli cvjetovi ostaju otvoreni i tijekom noći. „Minerva“ je također triploid koji ima cvjetove boje lavande s crvenim središtem, dok kultivar „Red heart“ ima bijele cvjetove s crvenim središtem. Vrtni hibiskus ne smije se zamijeniti s vrlo sličnim, ali tropskim hibiskusom (Hibiscus rosa sinensis) koji nije otporan na niske temperature i uglavnom se uzgaja kao lončanica koju se preko ljeta iznosi van.

Božuri - trajnice ugodna mirisa Odavno se uzgajaju uobičajene dvije vrste božura Paeonia lactiflora visine i promjera 50-70cm, i P. suffruticosa, grmoliki božur, visine i promjera do 2 m. Zeljasti božuri imaju gomoljasto zadebljano korijenje i jake nadzemne stabljike koje ujesen potpuno odumiru. U grmolikih božura nadzemne stabljike su odrvenjele. Kada ujesen odbace listove, ostaju uspravne drvenaste stabljike, nalik grmu ruže samo bez bodlji. Sam rod obuhvaća 30-tak vrsta što zeljastih trajnica, što zimzelenih grmova ili polugrmova porijeklom s livada i stjenovitih mjesta Europe, Istočne Azije i zapada Sjeverne Amerike.

Neizostavni u tradicijskim vrtovima

Uzgajaju se najviše zbog sjajnih cvjetova žarkih boja, kod nekih vrsta i mirisnih, upadljivih listova, a kod nekih vrsta i slikovitih sjemenih mahuna. Neizo229


cvjećarstvo stavna su vrsta tradicijskih seoskih vrtova koji cvatu krajem proljeća i početkom do sredine ljeta u širokom rasponu boja. U skladu sa staništem s kojeg potječu, traže dobro osunčane položaje, premda mogu podnijeti i djelomičnu zasjenu, te bogato i dobro ocjedito tlo. Osim kao ukrasna biljna vrsta, božur se još od vremena starih Grka koristi kao ljekovita biljka kod liječenja epilepsije. Listovi božura su srednje do tamno zelene boje, ponekad srebranste, plavkaste ili sivo zelene, sastavljeni su od nekoliko do mnogo, obično ovalnih do jajolikih cjeloviBožur se dobro uklapa i u vrtu kraj prozora tih do kopljastih ili pravilnih liski, najčešće meko dlakavih, osobito na žilama. Cvjetovi, promjera 7-10, a kod drvenastih grmolikih vrsta i do 5-30 cm, obično su uspravni, pojedinačni, ponekad ih je nekoliko na stabljici. Tanjurastog su ili oblika šalice, tj. zdjele, u početku kuglasti kada se otvore. Svaki cvijet ima pet zelenih lapova i 5-10 sjajno obojenih latica. S obzirom na oblik, razlikuju se jednostruki (s jednim ili dva reda latica i upadljivim središnjim ispupčenjem prašnika), djelomično višestruki (s dva ili tri reda latica), višestruki (s jednim ili dva vanjska reda velikih latica, a ostale latice u manje, prema središtu gušće poslagane i manje, prašnika je nekoliko, Božuri uz ulazni put neupadljivi su ili ih nema) i anemonasti (carski ili japanski) cvjetovi. Razlikuju se i prema veličini: kod zeljastih božura mali su cvjetovi promjera 5-10 cm, srednje veliki 10-15, veliki 15-20, a vrlo veliki više od 20 cm promjera.

Razmnožavanje i uzgojni uvjeti

Sve vrste božura mogu se razmnožavati u jesen sjemenom kojem može trebati i do tri godine da proklije. Gomoljaste vrste razmnožavaju se zimi korijenovim reznicama, a grmoliki božuri krajem ljeta poluzrelim reznicama. Reznice s vrhova ili ispod njih, djelomično odrvenjelih izboja, duljine 7,5 do 15 cm uzimaju se rano ujutro, odstranjuju im se donji listovi, a površina velikih listova se smanjuje za 1/3 do 1/2. Trajnice se mogu razmnožavati i dijeljenjem u jesen ili početkom proljeća, premda je najbolje vrijeme od sredine rujna do sredine listopada. Tlo treba biti bogato humusom, hranjivo, ilovasto, slabo kisele reakcije i umjerene 230


cvjećarstvo vlage, a položaj osunčan ili djelomično zasjenjen. Prije sadnje potrebno je tlo dobro pripremiti dodavajući organska i mineralna hraniva. Za uspješan rast dubokog korijenja koji će davati obilne i kvalitetne cvjetove, nakon što otpadne lišće, treba pognojiti gnojivom formulacije NPK 7:20:30 (500 kg/ha), nakon nicanja prihraniti gnojivom formulacije NPK 15:15:15 (150-200 kg/ ha), a preporučljivo je folijarno dodati još neko tekuće mineralno gnojivo s naglašenim mikroelementima. U prvoj godini uzgoja treba odstraniti sve cvjetne pupove da bi se stimulirao rast vegetativnih nadzemnih i podzemnih organa. U drugoj godini uzgoja pinciraju se postrani pupovi i ostavlja samo 1-2 cvijeta po biljci. Treće i narednih godina pinciraju se postrani izboji i ostavlja se 5-7 cvjetova po sadnici da bi se izbalansirala kvaliteta cvjetova i postigao kontinuitet cvatnje. Jednom kad se posade, božuri dugo ostaju na istom mjestu i ne vole uznemiravanje. Grmolike je božure potrebno zimi zaštititi od hladnog i suhog vjetra. Što se dodatnih mjera njege tiče, grmolike božure potrebno je orezivati krajem zime ili vrlo rano u proljeće još u vrijeme mirovanja. Uklanjaju se suhi i suvišni izboji i grm oblikuje kako bi zadržao prozračnost i oblik. Razni stadiji cvatnje božura

Bolesti krizantema tijekom i nakon zamračivanja Krizantema spada u skupinu biljaka kratkog dana, a cvatnju potiču hormoni koji se formiraju noću u starijem lišću. Cvatnja krizantema će nastupiti ako kod biljaka određene visine rasta nastupe dani ispod kritične dužine (kraći od 13 sati). Poznavanjem kritične duljine dana, odnosno granice između dugog i kratkog dana, može se odrediti početak cvatnje krizantema. Pokrivanje krizantema crnim plastičnim folijama obično se obavlja od prvog tjedna kolovoza do prvog tjedna rujna, a tada prema višegodišnjim prosjecima očekujemo kasno-ljetne ciklone koje donose kišne dane i povišenu vlagu zraka. 231


cvjećarstvo

Bolesti dolaze s povišenom vlažnosti zraka Zamračivanje krizantema u tom razdoblju dodatno favorizira razvoj nekoliko skupina biljnih bolesti, prvenstveno zbog povišene vlažnosti zraka i učestale rose i/ili magle, koje tijekom druge polovice kolovoza i početkom rujna često nastaju zbog razlike u noćnim i dnevnim vrijednostima temperatura zraka. Tablica 1. Spektar djelovanja većine fungicida dopuštenih u našoj zemlji za primjenu u cvijeću, ukrasnom bilju i krizantemi na najvažnije bolesti koje se najčešće javljaju tijekom i nakon zamračivanja: U Tablici 1. navedena je većina djelatnih tvari i pripravaka koji u našoj zemlji imaju dopuštenje za primjenu u cvijeću, ukrasnom bilju i krizantemi uz njihov spektar djelotvornosti na najvažnije vrste uzročnika bolesti koje se razvijaju i javljaju tijekom zamračivanja u kolovozu i početkom rujna! Od bolesti krizantema koje se najčešće tada javljaju su bijela hrđa krizantema (Puccinia horiana), dvije vrste pjegavosti lišća (Alternaria, Septoria), te smeđa trulež (Didymella). Stoga je najbolje redovito i naizmjenično kombinirati (u tzv. “tank-mix” primjeni) djelatne površinske tvari iz skupine ditiokarbamata (mankozeb, metiram) s lokalno-sistemičnim strobilurinima (azoksistrobin, trifloksiDjelatna tvar

Pripravak

mankozeb folpet kaptan metiram sumpor azoksistrobin tetrakonazol penkonazol pirimetanil fenheksamid fludioksonil* piraklostrobin* trifloksistrobin miklobutanil propikonazol bakaroksiklorid ciazofamid

Dithane DG Futura WP Kastor WP Polyram DF Cosavet i dr. Ortiva,Quadris Domark ME Topas 100 EC Pyrus SC Teldor SC Switch WG Signum DF Zato 50 WG Fond 12E Bumper EC Neoram DF Ranman Top

Najčešće skupine bolesti Puccinia + + + + + + + + + + + + ?

Alternaria + + + + + + + -/+ -

Didymella + + + -/+ -/+ -/+ -/+ +/-

Botrytis -/+ -/+ + + + + -/+ +/-

Oidium + + + + + + + + -

*fludioksonil u pripravku Switch ima dodatak djelatne tvari ciprodinil, a piraklostrobin u pripravku Signum ima dodatak djelatne tvari boskalid! 232


cvjećarstvo strobin, piraklostrobin) ili triazolima (miklobutanil, tetrakonazol, penkonazol, propikonazol), kako bi se istovremeno suzbijalo više vrsta uzročnika bolesti krizantema.

Bijela hrđa

Svakako najvažnija, najpoznatija, najraširenija i najštetnija bolesti krizantema koja se razvija u vrijeme zamračivanja je bijela hrđa (Puccinia horiana). Premda je opisana u Japanu još daleke 1895., u Hrvatskoj se ova bolest pojavila sredinom 1970tih godina u okolici Zagreba, pa nakon toga uzgoj krizantema postaje nemoguć bez pravovremene zaštite fungicidima. Od bijele su hrđe zabilježene potpune štete pri uzgoju netretiranih krizantema u zaštićenim prostorima. Temperatura obično nije ograničavajući čimbenik za razvoj ove bolesti, jer infektivne basidiospore mogu inficirati sve biljne organe od +4° do +24°C. Za epidemijski razvoj bijele hrđe je najvažnije zadržavanje vlage na osjetljivom biljnom tkivu, a pritom infekcija nastupa uz najkraće vlaženje dva i pol sata pri optimalnim vrijednostima od +17° do +24°C, uz relativnu vlažnost zraka veću od 90 %. Simptomi ili znakovi bolesti se razvijaju 7-10 dana nakon toga. Tipični znakovi su vidljivi na gornjoj strani lišća u obliku malih, okruglih, svjetlo-zelenih pjega veličine do 5 mm u promjeru. Najčešće se pojavljuju na lisnom tkivu između žila, a vrlo rijetko na cvjetovima. Na donjoj strani svjetlijih pjega razvijaju se bradavičaste izrasline, u početku brašnjavo-bijele boje – po čemu je bolest dobila ime “bijela hrđa”, a poslije postaju svjetlo-smeđe. Dobru preventivnu zaštitu daju ditiokabamati (Dithane DG, Polyram DF), ftalimidi (Futura WP, Kastor WP) i strobilurini (Ortiva, Signum DF, Zato WG). Već početkom zamračivanja mogu se prije znakova bolesti koristiti i neki triazoli (Domark ME, Topas EC, Fond 12E ili Systhane 24E). Tek nakon pojave prvih znakova bijele hrđe prednost dajemo primjeni propikonazola (npr. Bumper EC).

Pjegavosti lišća

Često se pojavljuju i dvije pjegavosti lišća krizantema, uzrokovane patogenim vrstama Alternaria i Septoria. Za njihov je razvoj potrebno dugotrajnije zadržavanje vlage na osjetljivom lisnom tkivu, u trajanju barem 12 sati, uz optimalne temperature +18° do +21°C (za Septoria) ili nešto veće vrijednosti +24° do +28°C (za Alternaria). Pjege su na lišću smeđe (Septoria) ili tamnije boje (Alternaria) a promjerom se povećavaju do 1,25 i više cm. Mogu se vidjeti s obadvije strane lišća. Ako se u središtu pjega razvijaju male crne točkice tada se radi o Septoria vrsti, a ako se u pjegama vide koncentrični krugovi tada se radi o Alternaria vrsti. Suzbijaju se izborom istih fungicida, a vrlo su djelotvorni strobilurini (npr. Ortiva ili Quadris, Zato WG, Signum DF) i površinski ditiokarbamati (Dithane DG, Polyram). 233


cvjećarstvo

Smeđa trulež Pojedinih je godina smeđa trulež (Didymella liguicola) u Međimurju u potpunosti uništila krizanteme, najčešće na lokalitetima uz riječne doline pri uzgoju u “visokim plastičnim tunelima” bez bočnog prozračivanja. Bolest je također opisana vrlo davne 1906. na području Sjeverne Karoline u Sjedinjenim Državama. Najčešće napada pupove, ali također stabljiku i rijetko lišće. Na stabljici i lišću se razvijaju izdužene lezije ili eliptične nekroze, duže i od 2,5 cm, a zaraženi pupovi trunu mijenjajući boju u tamno-smeđu ili crnu (pritom se vrlo lako mijenja sa znakovima zaraze sive plijesni – Botrytis). Na zaraženom tkivu nastaju plodišta bolesti (piknidi, periteciji). Za razvoj bolesti su optimalne temperature od +21° do +27°C, uz dovoljno dugo vlaženje osjetljivih biljnih organa. Ova bolest na zaraženim biljnim ostacima jako dobro prezimljava, pa posebno moraju o mjerama zaštite voditi računa uzgajivači krizantema koji su ranijih godina imali spomenute simptome. Jako je važno kvalitetno prozračivanje zaštićenih prostora gdje se uzgajaju krizanteme, a protiv smeđe truleži jedinu zaštitu daje redovita preventivna primjena površinskih fungicida (npr. mankozeb, kaptan). Ranijih smo sezona na našem tržištu imali pripravak Daconil SC, čija se djelatna tvar klortalonil sada nalazi u prodaji samo u kombinaciji sa azoksistrobinom u trgovačkom pripravku Amistar Opti (0,25 %). Od 2015. na hrvatskoj je tržištu iz kemijske skupine benzimidazola djelatna tvar tiofanat-metil u pripravku Topsin 500 SC (0,15 %) (dopušten u nekim cvjetnim vrstama, npr. karanfilima). Prema literaturnim podatcima bezimidazoli također daju određenu preventivnu zaštitu protiv smeđe truleži krizantema. Pepelnica (Oidium) je rijetka bolest krizantema, a svi fungicidi iz skupine strobilurina i triazola djelotvorni su na pepelnice, pa posebna primjena sumpornih fungicida u krizantemi nije potrebna.

Ekonomski najveće štete pri uzgoju krizantema u Međimurju zabilježili smo od bijele hrđe (Puccinia na slici lijevo) i smeđe truleži (Didymella na slikama u sredini i desno). Inicijalni razvoj najčešće započinje tijekom zamračivanja krizantema, a prve znakove na nezaštićenim biljkama pronalazimo već u drugoj polovici ili najčešće tijekom mjeseca rujna.

234


lj e k o v i t o b i ljekovito lj e bilje

Prirodni antibiotici Mnoge biljke iz različitih biljnih porodica koje koristimo u obliku začina, kao čaj ili u obliku eteričnog ulja, djeluju kao antibiotici, kao što su češnjak, luk, stolisnik, đumbir, timijan, kadulja i druge. Prednost biljnih antibiotika je u tome što se protiv bakterija ne bori samo antibiotska tvar nego i cijela skupina tvari, čija se koncentracija mijenja od jedne do druge biljke. Bakterije imaju genetičku sposobnost za prijenos i stjecanje otpornosti na lijekove koji se koriste kao terapeutska sredstava. To ne znači da ne bismo trebali uzimati antibiotike kada to smatra liječnik. Poznata Hipokratova rečenica „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana“, govori nam da bi u svoju prehranu trebali unijeti što više hrane i bilja koja sadrže antibiotska svojstva koja mogu na prirodan način podržati naš imunološki sustav i pomoći nam obraniti se od štetnih bakterija.

Bijeli luk (Allium sativum)

Louis Pasteur prvi je opisao protubakterijski učinak sokova bijelog luka. Bijeli luk sadrži nekoliko korisnih sastojaka, uključujući alicin, jedan od najmoćnijih antibiotika širokog spektra djelovanja. Ispitivanja provedena u Nizozemskoj pokazala su da treba jesti 5 do 15 češnja srednje veličine dnevno, kako bi se postiglo najpovoljnije antibiotičko djelovanje bijelog luka. Ovu količinu i nije baš lako unijeti u organizam, no i manje doze mogu biti korisne u kombinaciji s drugim ljekovitim biljkama i antibioticima. Na prvi znak prehlade i hunjavice poželjno je uzimati 1-2 češnja svježeg češnjaka 3 puta na dan.

Crveni luk (Allium cepa)

Crveni luk ima gotovo jednako protubakterijsko djelovanje kao i njegov bliski srodnik bijeli luk, te se također ubraja u prirodne antibiotike. Crveni luk nije samo biljni lijek, već cijela biljna ljekarna. Sirov, pečen, kuhan ili sušen, stoljećima se koristi kao ljekovito sredstvo. 235


ljekovito bilje

Sladić (Glycyrrhiza glabra) U ljekovite svrhe koristi se korijen sladića za koji se pretpostavlja da sadrži do 33% protubakterijskih sastojaka u odnosu na ukupnu suhu masu. Kinezi su stoljećima sladić koristili za liječenje bakterijskih i virusnih infekcija. Jedan od njegovih osam aktivnih protuvirusnih sastojaka, glicirizin, koji prema nekim istraživanjima sprječava razvoj velikog broja procesa koji sudjeluju u reprodukciji virusa. Korijen sladića koristi se i kao biljni lijek koji podržava funkciju nadbubrežne žlijezde. Kao čaj, samo od korijena sladića uzima se jedna čajna žlica na jednu šalicu čajnog oparka, a piju se dnevno 2-3 šalice. Osim toga, sladić je prijatnog slatkastog okusa, (ne podiže razinu šećera u krvi) koji ublažava gorčinu nekih drugih ljekovitih biljaka koje se koriste protiv prehlade, tako da ga je dobro koristiti u kombinaciji s njima.

Kadulja (Salvia officinalis)

Kako u srednjem vijeku, tako i danas kadulja zbog svog antibakterijskog, antifungicidnog i antivirusnog djelovanja ima važno mjesto u medicini. Kadulja je sjajna biljka za probleme dišnih puteva, smanjuje temperaturu na prirodan način, pomažući tako kod gripe i prehlade, a ujedno smiruje i probleme sa želucem. Za pripremu čaja od kadulje koristi se 1 žličica kadulje na 2 dl vode. Za sve navedene zdravstvene probleme kadulju treba kuhati 3 minute, poklopiti da odstoji jedan sat i procijediti. Čaj uzimati 2-3 puta na dan. Napomena: dugotrajno uzimanje čaja od kadulje može izazvati mučninu i povraćanje. Također se ne preporuča djeci, trudnicama i dojiljama.

Timijan (Thymus vulgaris)

Čaj od timijana preporuča se kod svih oboljenja dišnih puteva, kod astme, hripavca, upale pluća, upala sluznice želuca i crijeva. Čaj se priprema tako da se 1 čajna žlica timijana prelije s 1 šalicom ključale vode, ostavi se 3-5 minuta i nakon toga se procijedi. Dovoljno je uzeti samo ½ čajne žlice, a čaj se pije u gutljajima , 2-3 šalice dnevno. Dugotrajno uzimanje čaja od timijana može uzrokovati malaksalost. Ne preporuča se trudnicama i dojiljama. 236


ljekovito bilje

Što treba znati o uzgoju ljekovitog bilja? Najčešće se aromatično i ljekovito bilje naziva zajedničkim imenom ljekovito bilje, jer između njih ne postoji neka stroga granica. Pojedine biljke mogu se koristiti u medicinske svrhe, ali i za dobijanje aroma i eteričnog ulja. Na primjer, kadulja (Salvia officinalis L.) koristi se i kao ljekovita biljka, kao začin, ali i kao medonosna biljka, te za proizvodnju eteričnog ulja. Upotreba ljekovitog bilja stara je koliko i čovječanstvo. Njeni počeci bili su, vjerojatno, instiktivni. U potrazi za hranom koja je bila neophodno potrebna za opstanak, probajući razne trave na koje je nailazio u vječitom kretanju i lutanju, čovjek je kroz stoljeća stjecao dragocjeno iskustvo u pogledu razlikovanja bilja kao izvora hrane, lijeka i otrova i to svoje znanje prenosio sljedećim generacijama. Danas zbog sve veće ekološke svijesti, metode liječenja ljekovitim biljkama doživljavaju preporod.

Sastav aktivnih tvari

Da bismo bolje razumjeli primjenu ljekovitog bilja i njegovo djelovanje na organizam potrebno je poznavati i sastav aktivnih tvari koje ono sadrži. Sve aktivne tvari u biljci mogu se podijeliti na primarne i sekundarne. Primarne su one koje su neophodne biljci za rast i reprodukciju, a to su, prije svega ugljikohidrati i proteini. Sekundarne se nazivaju još i biološki aktivne tvari i one su važne zbog terapijskih djelovanja i arome. Sekundarne tvari sadrže: alkaloide, organske kiseline, eterična ulja, glikozide, gorke tvari, sluzi, vitamine, minerale, tanine, smole, gume, čiji je utjecaj na čovječji organizam dokazan. Važnost ljekovitog bilja je u sinergiji njezinih različitih dijelova. Osim toga, ljekovito bilje možemo koristiti i kao gnojivo zaoravanjem zelene nadzemne mase, neki dijelovi ljekovitog bilja koriste se za hranidbu stoke, pojedine biljke tjeraju insekte i mikroorganizme. Ostaci pojedinih ljekovitih biljaka nakon destilacije mogu se koristiti kao dobro gorivo za grijanje ili kao energetski materijal u sušarama u obliku briketa.

Plantažni uzgoj

Relativno mali broj ljekovitog bilja se uzgaja, stoga je neophodno potrebno početi sa plantažnim uzgojem ljekovitog bilja kako bi se osigurale sirovine za industriju ali i za one koji su vezani za tradicionalni način liječenja. Plantažni uzgoj u velikoj mjeri smanjuje nekontrolirano sakupljanje samoniklog bilja i tako sprječava njegovo potpuno uništenje. Naime neke vrste mogle bi potpuno nestati, 237


ljekovito bilje ako se hitno ne poduzmu neophodni koraci za njihov uzgoj i očuvanje. Naročito su ugrožene one vrste koje su najviše tražene na tržištu, Gentiana lutea – lincura, Arnica montana- brđanka (po zakonu u Republici Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta). Pri plantažnom uzgoju ljekovitog bilja potrebno je poznavati faktore koji utječu na količinu i sastav aktivnih tvari u ljekovitom bilju. U prvom redu to je tlo. Analiza tla nužna je za modernu poljoprivredu. Tlo na kojem biljke rastu preko svog mehaničkog sastava, pH vrijednosti i sadržaja hranjivih elemenata značajno utječe na kvalitativna i kvantitativna svojstva biljke. Nasad kadulje Voda bitno utječe na udio biološko aktivnih tvari u ljekovitom bilju. Ako prije berbe pada kiša, smanjuje se sadržaj aktivnih tvari kod mnogih vrsta ljekovitog bilja, jer se gube neke tvari lako topljive u vodi. To je posebno izraženo kod biljaka kod kojih se eterična ulja sintetiziraju u organima smještenima na površini nadzemnih dijelova biljke. Zapaženo je da lavanda i još neke biljke gube veliki dio eteričnog ulja, ako pred cvatnju i tijekom cvatnje padaju obilne kiše. Svjetlost svojim intenzitetom utječe na metabolizam biljke, tj. na kvalitetu i kvantitetu aktivnih tvari.Zbog toga biljke uzgajane na položajima sa više svjetlosti, gdje je fotosintetska aktivnost izraženija, daju više ulja bogatog esterima i jačeg mirisa. Geografska širina utječe na sintezu pojedinih aktivnih tvari, prije svega masnih kiselina. Biljke iz toplijih klimatskih područja (tropskoga i sutropskoga-biljke kratkog dana) uzgojene u hladnjim područjima (umjerena klima i alpsko područje-biljke dugog dana) sadrže više nezasićenih masnih kiselina. Vrijeme i gustoća sjetve, odnosno sadnje može imati negativan učinak na prinos i kvalitetu, ako se ne obavi na vrijeme, jer onda biljke niču u nepovoljnim uvjetima (visoke temperature i nedostatak oborina). Gustoća sjetve ili sadnje također utječe na prinos i kvalitetu. Biljke različito reagiraju na gustoću, pa tako nevenu, kimu i još nekim biljkama smeta jako gusti sklop. Suprotno tome, nekim vrstama (npr. paprenoj metvici odgovara gusta sjetva ili sadnja, jer brže sintetiziraju eterično ulje. Mažuranu odgovara gušći sklop, jer pri rijetkom brže odrveni. Matičnjaku odgovara rjeđa sadnja, jer tako se razvija više prizemnih listova koji sadrže više aktivnih tvari od vršnih. Kod nekih biljaka gustoća sklopa se određuje prema namjeni proizvodnje. 238


ljekovito bilje Zalijevanje kao jedna od mjera njege nasada ljekovitog bilja preporuča se kod nekih vrsta ljekovitog bilja, no treba biti jako oprezan kod biljaka kojima je eterično ulje skoncentrirano u vanjskim dijelovima listova i cvjetova. One se nikako ne smiju zalijevati orošavanjem jer se tako količina eteričnog ulja znatno smanjuje. Način i vrijeme berbe mogu značajno utjecati na kvalitetu proi- Polje lavande na Hvaru zvoda. Da bi se izbjegao gubitak sjemena kod više vrsta iz porodice Apiaceae, treba ih brati strojevima koji suviše ne tresu biljke. Miloduh treba kositi više iznad tla, jer se tako najmanje oštećuju bazni dijelovi biljaka.

Kokotac žuti

Kokotac

Melilotus officinalis (med.) Lam, u narodu poznat pod nazivom kokotac žuti, velika djetelina, žučka, svinduh, dvogodišnja je (rjeđe jednogodišnja ) biljka iz porodice lepirnjača (Fabaceae), koja se još u starom vijeku koristila kao ljekovita biljka koja steže, omekšava, tjera znoj i vodu, te ublažava bolove. Uspravne je i razgranate stabljike koja naraste od 50 do 150 239


ljekovito bilje cm. Listovi su duguljasti, eliptični, trodijelni, na rubovima nazubljeni. Sitni žuti cvjetovi nanizani su jedan do drugoga u uspravne 4 do 10 cm duge grozdove, koji stoje u pazušcima listova. Cvjetovi cvatu od svibnja do rujna, plodovi su svjetlosmeđe, malene i kratke mahune s dvije zelenkastožute sjemenke.

Aromatičan s mirisom na med

Zbog mirisa na med i sličnosti s djetelinom naziv roda Melilotus potječe od grčke riječi meli, što znači med, i lotos - djetelina. Samoniklo raste uz puteve, jarke, vinograde, na nasipima i neobrađenim poljima. Visoki kokotac ( Melilotus altissimus Thuil.) sličan je prvoj vrsti, samo je visok do 1,50 m i raste više na močvarnim livadama i čistinama, te mnogo jače miriše na kumarin. Bijeli kokotac (Melilotus albus Med.) kao i predhodna vrsta sadrži kumarinske spojeve. U ljetnim mjesecima beru se rascvjetani vršci biljke, vežu u manje snopiće i suše obješeni u hladu na toplom mjestu. Listovi za sušenje beru se poslije cvatnje. Za razliku od svježe biljke pravilno osušeni kokotac jačeg je i aromatičnijeg mirisa. Upravo zbog tog svog prepoznatljivog mirisa kokotac se nekada koristio za stelju, ali i kao biljka za odvraćanje od kukaca i moljaca umjesto lavande.

Kokotac za zelenu gnojidbu

Kokotac se također smatra izuzetno korisnom biljkom za povećanje plodnosti tla. U tlu ostavlja 185 kg/ha fiksiranog dušika pomoću bakterija Rhizobium meliloti koja se izvrsno razvija na korijenu kokotca i u skromnim uvjetima plodnosti tla. Kokotac sadrži melilotin, iz kojega se tijekom sušenja fermentacijom razvija kumarin. Tu su još tanini, flavoni, sluzi,kolin i nešto eteričnog ulja, prvenstveno u cvjetovima.

Ljekovita svojstva

U staroj bilinarskoj literaturi kokotcu se pripisuje dobro ljekovito djelovanje u obliku vlažnih i toplih obloga kod kožnih čireva. Oblog od kokotca priprema se od 2 žlice kokotca i 5 dl kipuće vode. Usitnjeni, suhi kokotac prelije se s kipućom vodom i ostavi stajati pokriven 10 minuta i nakon toga se procijedi. U tekućinu umočimo gazu, iscijedimo i stavimo na oboljelo mjesto kao oblog. U staroj njemačkoj farmakopeji (knjiga o lijekovima) spominje se biljna mješavina pod nazivom „Species emollientes“ (biljke koje omekšavaju) u kojoj je i kokotac, a koristi se također kao oblog za smekšavanje oteklina, te površinskih i potkožnih čireva. Tinktura od cvjetova upotrebljava se za masažu kod reumatskih bolova u zglobovima. Glavna vrijednost žutog kokotca je u kombinaciji vanjske i unutarnje upotrebe kod liječenja varikoznih vena i hemeroida. Sastojci u kokotcu sprječavaju stvaranje tromba i upala. Izvana koristimo mast za liječenje vena, hemeroida i otečenih nogu. Mast izvrsno djeluje na kapilarni sustav i vene, jer povećava kapilarnu otpornost i smanjuje propusnost kapilara. Zbog blago sedativnog djelovanja nekada se upotrebljavao protiv ner240


ljekovito bilje voze i nesanice, a u tu svrhu koristio se čaj. Jedna žličica suhog kokotca prelije se s 2,5 dl kipuće vode, ostavi se pokriven 5 do 10 minuta i procijedi. Čaj se može uzimati 2 do 3 puta na dan. U Švicarskoj mlade izdanke i listove jedu kao salatu, a listove i sjemenke dodaju specijalnim sirevima. U Engleskoj preporučuju cvjetove kokotca kao začin za domaće mazive sireve. Sjemenke se mogu dodavati i juhama, varivima i drugim kuhanim jelima.

Upozorenje

Pripravke od kokotca ne smiju uzimati osobe koje imaju problema sa zgrušavanjem krvi ili uzimaju lijekove protiv zgrušavanja krvi. Kod prekomjerne upotrebe kokotca mogu, radi veće količine kumarina, nastupiti jake glavobolje, pa čak i pojave klijenuti centralnog živčanog sustava.

Mravinac je najmoćniji biljni antiseptik Mravinac ili origano, divlji mažuaran, mekulica, vranilova trava (lat.Origanum vulgare L.), višegodišnja je aromatična biljka, koja naraste 30 do 60 cm visoko. Stabljika ima male tamnozelene listiće jajastog oblika, na vrhu zašiljene, pri bazi se naglo sužuju u peteljku. Cvate od lipnja do rujna, dajući grimiznocrvene do svijetloružičaste cvjetove složene u četveroredne klasiće koji zajednički oblikuju metličaste cvatove (mravinac s bijelim cvjetovima nije ljekovit). Cijela biljka ima ugodan i aromatičan miris od eteričnog ulja, raste po suhim livadama i svijetlim šumama, kraj puteva i ograda, u brdovitim krajevima. Neke podvrste rastu sve do 1500 m nadmorske visine( Velebit, Risnjak… ).

Višestruko koristan

Mravinac

Beru se listovi i vršci s cvjetovima. Origano je dobio ime od grčke riječi oros, što u prijevodu znači planina i ganos, (sreća), pa bi pravo značenje bilo radost planine. Bio je cijenjen i u starom Egiptu kao biljka protiv kašlja. Stari Rimljani su ga koristili za tjeranje mrava iz kuće, te se pretpostavlja da je zbog toga i dobio ime mravinac. U srednjem vijeku korišten je kao sredstvo za 241


ljekovito bilje čuvanje hrane, a Paracelzus ga je u 15 st. koristio protiv ljuskavice (psorijaze), povraćanja, žutice i gljivičnih oboljenja. Biljka sadrži mnogo sastojaka, esencijalna ulja, timol i karvakrol (fenoli), flavonoide (antioksidansi), ružmarinsku kiselinu, vitamine A i C, te brojne minerale. Djelovanje eteričnih ulja je višestruko, no najznačajnije djelovanje je protumikrobno, protugljivično, protuparazitno (Giardia duodenale), protuupalno, antioksidativno, zatim pomaže u regulaciji šećera, smiruje grčeve (spazmolitik), omekšava sluz (mukolitik), pomoć je kod klimakterijskih  tegoba, a osobito se preporuča kod upornih infekcija. Čaj ima jako protuupalno, antibakterijsko, antivirusno djelovanje, a olakšava želučane i crijevne tegobe, poboljšava rad jetre i žučnog mjehura, te umiruje živčani sustav koji je često prenadražen upotrebom velike količine kave.

Eterično ulje

U medicinske svrhe koristi se uglavnom ulje od mravinca koje se dobiva destilacijom cvjetnih vrhova vodenom parom. Laboratorijska istraživanja pokazala su djelotvornost ulja protiv različitih mikroorganizma, od bakterija, gljivica, parazita i virusa. Najznačajnija tvar, a ujedno i nositelj protumikrobnog djelovanja origana je karvakrol koji je po svojim antiseptičkim svojstvima i do 26 puta jači od sintetskih antiseptika. Osim karvakrola, tu je još timol, prirodni fungicid s antiseptičnim svojstvima koji djeluje kao štit protiv toksina, ružmarinska kiselina (snažan antioksidans) i dr. Ulje mravinca smatra se jednim od najboljih prirodnih sredstava za sprječavanje širenja gljivica u tijelu uključujući Candida i Aspergillus vrste. Učinkovit je u čišćenju limfe, te se koristi za ublažavanje tegoba koje prate reumatizam i artritis. Koristi se kod urinarUlje mravinca je žućkaste boje, svoj- nih infekcija, virusa (HPV) i težih oblika stvenog mirisa. herpes infekcija, akutnih i kroničnih sinusitusa, Helicobacter pylori i drugih infekcija probavnog sustava. Kontraindikacije - ne preporuča se trudnicama, dojiljama, te osobama preosjetljivim na mravinac. Eterično ulje mravinca sigurnije je u želatinskim kapsulama (oleokapsulama) u kojima se nalaze točno određene doze.

Poznati začin

Začini su najpoznatije preventivno sredstvo kojima možemo izravno jačati imunološki sustav. slika 3. Mravinac se često koristi u mediteranskoj kuhinji Upotrebljava se svježi, u osušenom stanju ili zamrznut u najlonskoj vrećici (rok trajanja je 12 mjeseci). Dobro se spaja sa čili papričicama, češnjakom, lukom, bosiljkom, peršinom i maslinovim uljem. Budućnost borbe protiv patogena, ne samo kod ljudi nego i u veterini, nije možda samo u pronalaženju novih antibiotika nego i u korištenju tvari koje nam nudi priroda. 242


ekologija

ekologija

Kako uspjeti u ekološkoj biljnoj proizvodnji? Uspjeh proizvodnje bilja u ekološkoj proizvodnji počinje pripremom tla za sjetvu ili sadnju. Na većim parcelama priprema tla započinje dubokim oranjem s istodobnim zaoravanjem organskog gnojiva (meliorativna gnojidba), a na manjim parcelama obradom tla u najmanjoj mogućoj mjeri remeti se aktivnosti mikroorganizama u tlu. Ako je već obrađivano, tlo se ne treba duboko kopati i prevrtati. Za smanjenje kiselosti i popravljanje strukture tla na kiselim i teškim tlima obavlja se kalcizacija. Poljoprivredne parcele na kojima se odvija ekološki uzgoj bilja moraju biti dovoljno udaljene od industrijskih zagađivača, autocesta te fizički odvojene (podizanje zelene barijere) od parcela na kojima se odvija konvencionalna proizvodnja.

Neizostavan plodored

U uzgoju bilja i biljnih proizvoda bez životinja poljoprivredna gospodarstva moraju imati osiguran izvor dopuštenih gnojiva za ekološko poljoprivredu i sredstava za održavanje plodnosti tla. Stajski gnoj, komposti od biljnih otpadaka, zajedno s prirodnim organsko-biološkim dodacima čine osnovu gnojidbe u ekološkoj proizvodnji. Nije dopuštena uporaba kemijskih sintetičkih gnojiva u ekološkom uzgoju bilja. Opće pravilo za povrće i ratarske usjeve u ekološkoj biljnoj proizvodnji je provedba pravilnog višegodišnjeg plodoreda. Plodored treba biti raznolik i usklađen s izmjenama kultura s različitom dubinom zakorjenjivanja i različitom potrošnjom pojedinih hraLogo hrvatski eko proizvod njivima i vodom. Preporučuje se sje243


ekologija tva mahunarki, zelenih biljaka za gnojidbu (siderati) u prikladno proširenim plodoredu. Sjemenski i sadni materijal treba biti zdravstveno ispravan, iz ekološkog uzgoja, te deklariran sukladno zakonu o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja. Kod uzgoja povrća i ratarskih kultura nije dopušteno koristiti pilirano i tretirano sjeme sintetičkim sredstvima za zaštitu bilja. Uspješan uzgoj bilja, veći prinos i bolja kvaliteta ploda rezultat je pravilnog odabira sorata. Odabiru se sorte otporne na štetnike i biljne bolesti prilagođene pedoklimatskim uvjetima te dati prednost autohtonim sortama. Pri podizanju novih nasada voćaka za ekološki uzgoj preporučuju se piramidalni uzgojni oblici kao polustablašice s većim razmacima sadnje. Za uzgoj npr. jabuke gusta sadnja, te uzgojni oblici poput vretenastog grma i vitkog vretena prikladniji su za uzgoj jabuka u intenzivnoj tj. konvencionalnoj proizvodnji nego u ekološkom uzgoju.

Mješovito povrće

Povrće se može uspješno uzgajati u mješovitoj gredici sadnjom više vrsta u vrtu gdje biljke nisu strogo odvojene jedna od druge. Time se stvara zajedništvo susjednih biljka koje se štite od bolesti i štetočina, te je bolja iskorištenost prostora. Neke ljekovite biljke siju se s povrćem u mješovitoj gredici da ih zaštite, jer izlučuju tvari koje odbijaju uzročnike bolesti i štetne nametnike. Za ekološku proizvodnju presadnica povrća nije dopuštena primjena stiropora, styromulla, drugih sinteskih materijala, niti primjena čistog treseta. U zatvorenom prostoru (pod staklom i folijom) za pokrivanje tla se koriste folije koje se mogu reciklirati. Folije za plastenike moraju biti na bazi polietilena, ili drugih polikarbonata, a uporaba PVC-a (polivinilklorida) nije dopuštena. U zatvorenom prostoru dopuštena je toplinska izolacija, a sterilizacija tla i supstrata u zatvorenim prostorima obavlja se fizikalnim metodama i toplinom (parenje i solarizacija).

Zaštita

Uporaba herbicida u ekološkom uzgoju bilja je zabranjena, te se za suzbijanje korova koriste fizikalne i mehaničke mjere. Na parcelama koje se priređuju za ekološki uzgoj povrća preporučuje se postavljanje malča od ostataka bilja iz proizvodnje u cilju zaštite zemlje od isušivanja i stvaranja pokorice, sprječavanja rasta korova, gnojenja zemlje, te zadržavanja topline. U ratarskoj proizvodnji 244


ekologija drljanje i kultiviranje predstavlja najbolji način za uništavanje korova. Termička metoda suzbijanja korova primjenom plamena se koristi u slučajevima kada preventivne i kurativne mjere nisu dale očekivani rezultat. Međuredni prostor ili cijela površina trajnih nasada se u sustavu ekološke poljoprivrede održava sijanjem višegodišnjih trava i siderata, te tako se povećava plodnost i biološka aktivnost tla i sprečava erozija tla. Sporedni organski proizvodi iz proizvodnje i prerade se moraju iskoristiti kao organsko gnojivo. Problem s kojim se danas susreću uljare jest zbrinjavanje komine (nusprodukta proizvodnje maslinovog ulja). Sav taj materijal se može iskoristiti za dobivanje kvalitetnog organskog gnojiva. Kompostiranjem komina dobiva se gnojivo koje ima hranjivu vrijednost jednaku zrelom goveđem stajskom gnoju te se njom može prehranjivati voćke i povrćarske kulture. Zabranjuje se spaljivanje organske tvari, tj. biljnih ostataka poslije žetve usjeva. Štetočine u usjevima i nasadima se prvenstveno suzbijaju preventivnim mjerama tj. agrotehničkim mjerama koje sprečavaju pojavu i širenje štetočina. Dopuštena je primjena bioloških i biotehničkih mjera u zaštiti bilja, zaštita korisnih životinja i biljaka, te stvaranjem povoljnijih uvjeta za širenje prirodnih neprijatelja štetočinja. U ekološkoj poljoprivredi bilja nije dozvoljeno korištenje industrijskih kemijskih sredstava za zaštitu bilja. Otpornost na štetočine ne ovisi o kemijskim mjerama zaštite nego o kondiciji biljaka i njihovim prirodnim svojstvima. Sprječavanje pojava bolesti i nametnika ostvaruje se primjenom bioloških pripravaka za zaštitu bilja pripremljenih na proizvodnoj jedinici od prisutnih biljaka, životinja i mikroorganizama, kao i sredstva koja pojačavaju otpornost biljaka npr. različiti biljni čajevi, ekstrakti i pripravci, (kopriva, preslica, paprat i dr.). Prinosi u ekološkom uzgoju bilja mogu biti znatno viši što ovisi o znanju proizvođača, agroekološkim uvjetima i vremenskim prilikama. Količina proizvoda samo je jedan od parametara uspjeha proizvodnje,a kakvoća samog proizvoda nije ništa manje važno mjerilo uspjeha proizvodnje. Uzme li se parametar kakvoće, ekološka proizvodnja općenito dobiva dodatnu vrijednost. Ekološki biljni proizvodi obično sadrže manje vode, a više suhe tvari, nego proizvodi dobiveni iz konvencionalne proizvodnje te se prilikom skladištenja manje kvare. 245


ekologija

Objekti za ekološko kozarstvo i ovčarstvo U kozarstvu i ovčarstvu osnovna pravila kojih se valja držati pri razmišljanju i odluci za gradnju nove štale. Morate već biti vlasnik iznadprosječno dobrog stada, koje će samo u jednom porođajnom ciklusu biti u stanju napuniti novu veliku štalu. Kasnije upravljanje stadom bit će prihvatljivije i lakše, do li sa stadom različitih starosnih dobi. Zbog povećanog broja radnih sati, što doslovce u konačnici znači povećane troškove proizvodnje, nikako si ne smijemo dozvoliti nepromišljeno ulaganje u štalske objekte. Uz dobre ideje, vlastito rukotvorstvo, malim dodatnim pregradnjama, dogradnjama, lukavim spajanjem dvaju ili više objekata, na našim terenima gotovo da nema gospodarstva gdje ne postoje takve mogućnosti. Kristalno je čista zdravstvena slika novoformiranog stada. Niste u riziku dovlačenja novih bolesti u stado, ne zaboravite da u ekološkoj proizvodnji farmaceutski pripravci i lijekovi nisu dozvoljeni, što se posebno odnosi na antibiotike. 1/3 financijskih sredstava mora biti vlastita gotovina, 1/3 novca mora potjecati iz izvora koji ne opterećuju kamate, a svega 1/3 novca može potjecati iz bankarskih izvora s kamatama. Vaše poznavanje koza ili ovaca mora biti neprikosnoveno i maksimalno. Područjem oplemenjivanja i dorade proiPri ekološkom držanju koza ili ovaca zabranjeno je zvoda morate suvereno vladati. odvajanje životinja po skupinama i stado mora biti Plasman proizvoda mora biti u jednom prostoru unaprijed čvrsto osiguran, a nepoštivanje ovih osnovnih pravila u ekološkom kozarstvu i ovčarstvu siguran su put u bankrot.

Izgradnja nove štale

Za mala stada izgradnja novih štala je rijetka, ekonomski uglavnom upitna i neopravdana. Izgradnji novih štala za ekološko kozarstvo pristupa se ako imamo iznadprosječno mliječno stado od minimalno 50 koza, čiji je prosjek mliječnosti u jednoj lakataciji od 1000 litara po kozi, uz obavezno oplemenjivanje zbog postizanja veće dobiti. Na takvim gospodarstvima formira se i dvorišna trgovina u 246


ekologija kojoj se prodaju i svi ostali proizvodi gospodarstva. Ovi parametri isti su i kod mliječnih ovaca. Ekonomska opravdanost izgradnje nove štale za proizvodnju kozjeg ili ovčjeg mesa, tj. za držanje mesnih pasmina koza ili ovaca, javlja se pri minimalno 150 grla. Lokalitet izgradnje nove štale mora smanjiti nepotrebno dugo kretanje do mjesta paše/brsta. U kontinentalnom dijelu gdje nema jakih vjetrova, štala se proteže u smjeru istok-zapad, tako da bi životinje imale u hladnijim danima dovoljno sunca sa čitave južne strane, a za ljetne žege sa sjeverne strane dovoljno hladovine. Prema ekološkim načelima ispust sa čvrstim podom mora postojati s prednje i zadnje strane štale, tako da životinje mogu slobodno birati mjesto plandovanja. U našem priobalju, obzirom na jake vjetrove, valja svakako poštivati tzv. ružu vjetrova i pronaći mjesto gdje su udari vjetrova ublaženi zahvaljujući samoj konfiguraciji terena. Uputno je graditi prema tradiciji, odnosno poštivati tradicionalni način gradnje, materijal, gdje se nalaze ulazi i prozori itd. Od naleta jakih udara vjetrova dobro je zaštititi i veći dio ispusta, posebno onda ako se u ispustu nalazi i napajalište. Koze i ovce mogu se držati isključivo samo na dubokoj stelji, svaka vrsta rešetkastih podova strogo je zabranjena. Obzirom na duboku stelju i iznašanje iste iz štale, gradnjom valja osigurati nesmetan ulaz i rad u štali traktorima ili specijalnim zglobnim strojevima s prednjim ili stražnjim dodacima za strojno izbacivanje krutog gnoja. Ugodu boravka životinja u štali, zadovoljstvo čovjeka u obavljanju svakodnevnih poslova u što manjem broju radnih sati, moramo unaprijed osigurati skladnim planiranjem prostora različitih funkcija-namjena u skladu s eko zahtjevima. U osnovnom prostoru za životinje one mirno leže, preživaju, kreću se, jedu, spavaju. Ovaj prostor zauzima 2/3 osnovne površine štale. Po jednoj kozi ili ovci dva četvorna metra, pri visini od najmanje tri metra, što nam daje 6 kubnih metra prostora. Koze zahtijevaju više komforne zone, posebno Ukupna površina štale za ekološko kozarstvo ili ovčar- ako je stado rogato. stvo ne smije biti manja od tri četvorna metra po grlu, Dodatni prostor za jaa minimalna ukupna kubatura unutrašnje šupljine štale ne smije pasti ispod devet četvornih metara po grlu. sle, hranidbeni hodnik i novorođene se računa tako da jednu trećinu prostora čine jasle, svaka životinja mora raspolagati s najmanje 40 cm širine na jaslama, a minimalna dubina jasli iznosi 50 cm, tako da jasle 247


ekologija površinski zauzimaju 40 x 50 cm. Osnovnom prostoru dodaje se površina od 60 x 50 cm, koja se utroši pri pregradnji drvenim elementima pri porođajima. Za hranidbeni hodnik mora se predvidjeti minimalna površina 50 x 100 cm. Sve ovo čini ukupno jedan kvadratni metar i pri visini od 3 metra, daje još 3 kubna metra ukupne zračne šupljine. Preporuča se predvidjeti i prostor za smještaj dnevnih količina hrane. Za sijeno u rinfuzi, moramo predvidjeti 3,5 kubna metra prostora, za visokotlačno baliranje prostor se smanjuje na svega 1,7 kubna metra. Uvijek manjka natkriveni prostor, a cijena krova nije mala, pa je dobro predvidjeti skladištenje sijena iznad životinja. Taj prostor mora biti zračan, plafon same štale valja izvesti solidno, odnosno tako da se zimi ne bi dizala vlaga pomiješana s mirisima prema uskladištenom sijenu, a ujedno se mora izbjeći orošavanje plafona i kapanje vlage na životinje.

Skladištenje gnojiva

Ekološko kozarstvo ili ovčarstvo, podrazumjeva i ekološko skladištenje gnoja. Predviđa se 0,2 četvorna metra. Pod mora biti učvrščen i nepropustan, a obavezno je i natkrivanje, kako ne bi došlo do isticanja tekućina u okolinu gnojišta. Prostor za gnojivo valja predvidjeti što dalje od štale u blizini površina gdje će se kasnije koristiti. Ovo je osobito važno ako se na ekološkom gospodarstvu oplemenjuje mlijeko i meso, ako se na gospodarstvu predviđa prodajni prostor, ako će se gospodarstvo baviti turizmom itd. Neugodni mirisi i muhe uvijek su nepoželjni. Ekološko kozarstvo ili ovčarstvo podrazumijeva i preporuča duboku stelju, a izgnojavanje se obavlja samo dva puta godišnje i to u proljeće i jesen. Bojanje i zaštitni premazi bilo koje vrste nisu dozvoljeni za bilo koji građevinski materijal, niti za drvo, ni za ciglu-žbuku. Pri ekološkom držanju koza ili ovaca zabranjeno je grupiranje životinja i smještaj u štali po određenim grupama. Stado mora biti u jednom prostoru, stoga taj prostor mora biti organiziran u skladu sa svim svojstvima koza ili ovaca. Ovce su mirne i trpljive, rijetko se događa protjerivanje slabijih s jasli. Koze su veliki probirači i uvijek misle da je pred druge prostrta bolja hrana, protjerivanje slabijih s jasli gotovo je redovita pojava i ne može se suzbiti. Najbolje je da su jasle za koze u vrlo preglednom nizu uz obveznu mogućnost zatvaranja, a u tu svrhu koriste se različiti sustavi. Jasle za koze uvijek su više od jasli za ovce, ovca će samo u krajnjoj nuždi preskočiti jasle, dok to kozama pričinjava zadovoljstvo.

Ponašanje i uvjeti u štali

Ovca je životinja pašnjaka, koza je životinja brda, skakanja s kamena na kamen, ležanja na povišenim prostorima s pregledom, dok ovcu zanima samo što duže ležanje u svakom miru. U zimsko vrijeme među kozama su česti sukobi u vječitoj želji dominacije i višeg ranga u stadu. Premali ili nedovoljno struktuirani prostor potiče nemir koji 248


ekologija neminovno vodi k nepoželjnim ozljedama. Pri ekološkom držanju koza vrlo je uputno izraditi niše, koje omogućuju penjanje, skrivanje, ležanje na povišenim prostorima. Niše moraju biti čvrste, jednostavne za postavljanje i skidanje prilikom izgnojavanja. Ne zaboravite dvadesetak koza ima težinu od jedne tone, a i svaki skok uzrokuje vibracije. Minimalna propisana površina prozora iznosi 20 do 25 % štalske površine, izvan vremena mirovanja zahtjeva se u svakom dijelu štale jačina svijetla od 50 Lux-a. Za rasvjetu se koriste neonske ili štedne žarulje. Mala količina UV-zraka koje isijavaju takve lampe utječe vrlo povoljno na životinje. U tmurnim zimskim danima preporuča se dodatno svjetlo i to od 6 W po jednom četvornom metru. Sva elektro instalacija mora biti vrlo otporna na vlagu i izvan dohvata čovjeku, a posebno životinjama. Koncentracija štetnih plinova ne smije prelaziti Vol%, CO2 0,35, NH3 0,003, H2S 0,0005. Za napajanje se koriste samo pojilice s plovkom, smještene u visini glave, s prečkom za prednje noge.

Održavanje i povećavanje plodnosti tla u ekološkoj proizvodnji bilja Sjetvom zelenih biljaka za gnojidbu (siderati), odnosno korjenastih biljaka u prikladno proširenom plodoredu osigurava se dugoročno održavanje plodnost tla. Zelena gnojidba je vrlo stara metoda prirodnog gnojenja pri čemu tlo se obogaćuje svježom organskom tvari, odnosno hranom za mikroorganizme, a tlo postaje biološki aktivnije.

Gnojidba

Za zelenu gnojidbu koriste se leguminoze, npr. obična djetelina, lupina, grahorica, grah, grašak i soja, a od neleguminoza mogu se koristiti ogrštica, uljana repica, rauola, facelija, i dr. Potrebno je posebno istaknuti važnost zelene gnojidbe u uvjetima višegodišnjeg plodoreda. Usklađeni i raznoliki plodored, odnosno 249


ekologija izmjena kultura s različitim potrebama za pojedinim hranivima i vodom, te različitom dubinom ukorjenjavanja osigurava se plodnost i nezakorovljenost tla. Kompostirani ili nekompostirani organski materijal dobiven iz ekološke proizvodnje čini osnovnu gnojidbu u ekološkom uzgoju bilja. U ekološkom uzgoju bilja najčešće u uporabi je stajski gnoj. Svježi gnoj prije uporabe uvijek treba kompostirati zajedno s biljnim otpadom u razdoblju do šest mjeseci, a rezultat kompostiranja je gnoj bez neugodnih mirisa, bogat hranjivima, idealan za popravljanje Organska gnojiva su prirodni materijali biljnog ili živo- strukture i plodnosti tla. tinjskog podrijetla Većina stajskog gnojiva dobivena su sa konvencionalnih gospodarstava gdje se životinje hrane hranom tretiranom pesticidima. Za proizvodnju zdrave hrane sva stajska gnojiva trebaju potjecati s vlastitog gospodarstva, a u nedostatku takvih gnojiva dopuštena je primjena gnojiva s gospodarstava s ekološkim uzgojem domaćih životinja.

Kompostiranje

Kompost od biljnog otpada zajedno s prirodnim organsko-biološkim dodacima važan je element u ekološkom uzgoju bilja zbog svoje organske i energetske kakvoće. Za kompostiranje se upotrebljavaju organske tvari koje se prirodno pojavljuju na tlu i one tvari koje poljoprivrednici prikupljaju tijekom godine. Glavni izvor biljnog otpada za kompostiranje su otpalo lišće, jednogodišnje i višegodišnje neuporabljeno bilje, košena trava, neiskorišteni plodovi, sijeno, slama, komina od prerade grožđa i maslina, iskorišteni kompost od uzgoja gljiva, grane od orezivanja višegodišnjih nasada i dr.

250


ekologija Otpad za kompostiranje ne smije biti zahvaćen biljnim bolestima, a treba posvetiti pažnju da se u kompostiranu masu ne stavljaju razna organska onečišćenja koja štete korisnim mikroorganizmima i nepovoljno utječu na plodnost tla. Zahvaljujući postupku razgradnje organskog otpada od strane mikroorganizama dobiva se smjesa koja biljkama daje sve potrebne hranjive sastojke. Sustav kompostiranja s gujavicama može se provoditi tijekom cijele godine, te predstavlja dobru alternativu za tradicionalni biokompost. Kompost dobiven od glista je nezamjenjiv u biovrtlarenju, jer svojim sastavom neutralizira kiselost tla i omogućava biljkama normalan rast, te se ostvaruju veći prinosi do Idealan način za dobivanje kvalitetnog organskog gnojiva je pomoću gujavica 50 %. Kvalitetno pripremljen kompost ne sadrži patogene i parazitske bakterije, a sadrži neophodna makro i mikro hraniva za biljke, te poboljšava fizikalna svojstva tla, prije svega prozračnost i vlažnost tla. Uporaba tekućeg gnojiva na biljnoj bazi su vrlo korisne u uzgoju bilja, jer pored što pridonosi rastu i jačanju otpornosti bilja utječe na očuvanje biološke raznolikosti posebice stabilnosti prirodnih staništa. Kopriva je jedna od najvažnijih biljaka u biovrtlarstvu jer ima jako široku primjenu. Kao sastojci za tekuće gnojivo mogu se koristiti gavez, vratić, paprat, luk, preslica, kamilica, metvica, stolisnik, mažuran i sl. Bez obzira na vrstu, tekuća gnojiva se odlikuju većim sadržajem dušika i kalija, te se koncentracija i uporaba prilagođava potrebama kultura. Proizvodi i nusproizvodi životinjskog podrijetla (mesno brašno, krvno brašno, koštano brašno, vuna krzno i dr), gnojiva od algi, drveni pepeo, dijatomejska zemlje su biljna gnojiva koja su također vrlo korisna u održavanju plodnosti tla, ali su još posve neiskorištena. U ekološkom uzgoju bilja mogu se više koristiti kao dodatak prehrani nego kao osnovna prehrana. 251


ekologija

Ekološki insekticidi U kojem pravcu posljednjih godina ide svjetska tendencija u proizvodnji i komercijalizaciji ekoloških insekticida ? Upotreba kemijskih insekticida zaokuplja svjetsko stanovništvo već godinama zbog sve više razine zagađenja okoliša i hrane. Sve je više ekologa koji zagovaraju smanjenje takvih proizvoda ili njihovo potpuno izbacivanje iz upotrebe, a dodatni je razlog što se na tržištu poljoprivrednih proizvoda proizvodi koji nisu tretirani kemijskim tvarima prodaju po višoj cijeni.

Niska razina proizvodnje

Stoga je došlo vrijeme za razvoj ekoloških insekticida koji bi se upotrebljavali u sklopu koncepta ekološke poljoprivrede koja ima sve više pobornika zbog svojih nesumnjivih prednosti. Unatoč tome, razina proizvodnje ekoloških insekticida još je uvijek niska, a troškovi njihove proizvodnje i dalje su viši od troškova proizvodnje kemijskih insekticida. Trenutno, tržište ekoloških insekticida iznosi oko 200 i 350 milijuna američkih dolara godišnje, što je manje od 3% svih kemijskih proizvoda koji se prodaju u svijetu, a koji prihoduju između 20 i 25 milijardi dolara godišnje. Očito je da je razlog tome viša maloprodajna cijena ekoloških insekticida i slabo razumijevanje potencijala i prednosti koje oni imaju, a za što je uvelike zaslužna kampanja velikih proizvođača kemijskih proizvoda. Posljednjih godina postoji tendencija povećanja proizvodnje i upotrebe ekoloških insekticida, posebice kod proizvoda koji se konzumiraju izravno, te pri tretiranju velikih površina što može imati štetne utjecaje na okoliš. Sedamdeset i pet posto tržišta ekoloških insekticida drže velike kompanije koje proizvode i kemijske pripravke, a proizvodnja ekološkim putem nije velikih razmjera i pokriva samo regionalno tržište, a zbog nezadovoljavajućih uvjeta skladištenja ne mogu osigurati veće pošiljke i distribuciju na velike udaljenosti. Analiza situacije na svjetskoj razini pokazuje da je razvoj ekoloških proizvoDalamtinski buhač – izvor prirodnog inda nužan kako bi se dobili proizvodi koji sekticida piretrina 252


ekologija su učinkovitiji, stabilniji i ekonomičniji, koji se mogu natjecati s kemijskim proizvodima bez negativnih utjecaja na ljude i okoliš.

Tendencije trenutnog razvoja na svjetskoj razini

Trenutno, tendencije u razvoju mikrobioloških proizvoda za zaštitu bilja su sljedeće: 1. Dobivanje i oplemenjivanje novih kultura kroz programe istraživanja s ciljem odabira onih s najboljim potencijalima za široku upotrebu, odnosno za ciljane bolesti, štetnike i korove. 2. Dobivanje kombinacija kultura s većim spektrom i većim potencijalima. U programima poboljšanja Bt-a, traži se kombinacija s drugim vrstama bakterija kako bi se ubrzao proces proizvodnje toksina ili kako bi se pokrila niša u kojoj Bt nije učinkovita. 3. Upotreba molekularnih pokazatelja i DNK za identifikaciju kultura što olakšava njihovo proučavanje i štiti kulture od industrijskog interesa. 4. Razvoj novih metoda proizvodnje bakterija, gljivica, virusa i nematoda koji povećavaju učinkovitost i smanjuju troškove procesa. 5. Izoliranje, oplemenjivanje i procjena mikrobskih metabolizama daje novu perspektivu budući da je većina tih tvari izravno odgovorna za aktivnosti mikroorganizama. 6. Razvoj učinkovitijih i upornijih formula u uvjetima okoliša, a koje omogućavaju optimalnu primjenu proizvoda. Radi se na krutim i tekućim formulama u kojima se kombiniraju različiti učinci i koji su zaštićeni od utjecaja vremenskih uvjeta. 7. Radi se intenzivno na utjecaju koji ima uvođenje tih ekoloških pripravaka na organizme, kao i na regulaciju njihove upotrebe čime se osigurava zaštita okoliša i održanje biološke ravnoteže.

253


C 60 IJE ,0 NA 0k n

šte

u

tu na

ač br

ri

šta

šil

po

u

en

cij

Hr

po

em pr

Kolinje i mesni specijaliteti

ve

eu

s jka

za va ća

po

o ne

ku

ni

je ac

e tsk va

Domaće je domaće, riječi su naših predaka, ali i potrošača koji sve više uviđaju probleme globalizacije i industrijalizacije na našim prostorima. Ovo treće i dopunjeno izdanje knjige na stručan i popularan način pojašnjava osnovno o obradi i sušenju mesa, pripravljanju i čuvanju pojedinih proizvoda, a recepti sa slikama u boji specijaliteta od mesa, oduševiti će svakog gurmana.

Format knjige: 14 x 20 cm Opseg: 184 stranice u boji Uvez: broširani

tel: 01/3843-222 www.gospodarski.hr e-mail: narudzbe@gospodarski-list.hr


l o v i r i b o l o vlov i ribolov

Nijemi lovački jezik Predaja odlomljene grančice poslije ulova, isto kao postavljanje i korištenje grančica za upozorenje, sigurno spada u najljepše lovačke običaje. Grančica za upozorenje se lomi od uočljive, rjeđe vrste drveta ili grma i istaknuto se postavlja, jer na nešto upozorava ili nešto priopćava. Primjerice, to može biti četinjača ili hrast sa suhim lišćem. Kod grančica za upozorenje, ne radi se samo o očuvanju lijepe lovačke tradicije, nego i o stvarnom praktičnom značaju, koji je danas isto tako važan kao i u prošlosti. Uz to, takva grančica ništa ne košta, a ako se pazi gdje će se odlomiti, neće se učiniti veća šteta. Svakako ne treba uzimati grančice od zaštićenih vrsta grmlja i drveća. Lomljene i ostavljene grančice predstavljaju svojevrsan nijemi lovački jezik, koji se na žalost, u Hrvatskoj malo koristi, ali je zato uobičajen u Njemačkoj, Austriji i drugim srednjeuropskim zemljama. U lovačkoj literaturi tih zemalja je podrobno opisan. U današnje vrijeme, kako nam dolaze lovci-turisti iz drugih zemalja, trebalo bi se upoznati s tom posebnom lovačkom signalizacijom.

Glavna grančica

Glavna grančica u prvom redu treba upozoriti lovce koji nailaze, da je tu nešto, što ne smije biti propušteno. To je grančica dužine ruke, kora je s njene gornje strane i postrance obvezno oguljena do drveta, kako bi se napadno razlikovala od drugih grančica na tlu. Postavlja se na tlo, ali na vrlo nepreglednom terenu može biti obješena na deblo ili na drugo istaknuto mjesto, ako treba i na motku, kako se ne bi previdjela. Glavna grančica uvijek znači “Pozor!”. Naiđe li lovac na takvu grančicu, odmah zna kako se tu nešto dogodilo i treba se okretati i gledati uokolo. Austrijska, njemačka i češka literatura opisuje tu grančicu na sličan način.

Grančica smjera

Grančica smjera ili grančica vodilja mora ponajprije voditi do mjesta nastrjela, odstrjeljene divljači, ali i do čeke, lovačke kolibe ili do drugih sličnih mjesta. 255


lov i ribolov Dužine je podlaktice, a kora je također oguljena s lica i sa strana, a odlomljeni kraj se ne zaoštri. Grančica smjera je slična kod austrijskih i njemačkih lovaca, a osnovna razlika je u načinu postavljanja. U Austriji je postavljaju tako da odlomljeni kraj pokazuje pravac, koji treba slijediti. Njemački lovci drže kako smjer kretanja treba pokazivati rastući kraj grančice, a češki lovci misle isto. Grančice smjera moraju biti postavljene tako da se vidi od jedne do druge ili gušće. Primjerice, tamo gdje se skreće s lovačke staze takve grančice moraju biti postavljene i na mjestu skretanja. U takvom slučaju se drži svrsishodnim položiti i glavnu grančicu, koja svojom oznakom”Pozor!” upozorava na promjenu kretanja.

Nastrjelna grančica

Nastrjelna grančica označava mjesto nastrjela, ranjavanja divljači i ima veliki značaj za njenu potragu. Svaki lovac, koji puca na divljač, a ona se odmah ne obori ili se ne vidi gdje je pala, obvezno mora označiti mjesto, gdje je ona bila u trenutku ispaljenja metka. To se mora učiniti i pri «sigurnom promašaju», jer svaki primjerak krupne divljači, na kojeg se pucalo, mora biti tražen zbog sigurnosti. Nastrjelna grančica se u praksi primjenjuje u Njemačkoj, Austriji i Češkoj. To je grančica polovine ruke, neočišćena od kore, koja se odlomljenim krajem zabada u tlo. Potraga za nastrjeljenom divljači obično počinje od nje. Grančica traga u navedenim se zemljama jednako koristi. To je manja, zašiljena grančica, koja se stavlja na mjesto nastrjela, ako su tamo znaci ranjavanja divljači kao krv, dlaka, komadići kosti... Zašiljeni vrh pokazuje smjer bijega divljači. Uz grančicu traga dobro je postaviti poprečne grančice. Postoji i pobliže označavanje. Ako je nastrjeljena divljač rogata, tada zaoštreni kraj grančice traga pokazuje smjer bijega. Radi li se o divljači bez rogova, odnosno ženki ili mladuncu, smjer bijega pokazuje rast grančice. Treba li razlikovati, primjerice, je li jelen odskočio lijevo ili košuta desno, stavljaju se i manje poprečne grančice, koje označavaju stražnji odnosno prednji kraj grančice traga. Ne zna li se smjer bijega ranjene divljači, stavljaju se iza grančice traga manje poprečne grančice, koja su jedna uz drugu, ali su suprotno okrenute. Odlomljeni kraj grančice okrenut je prema tim poprečnim grančicama. U nekim dijelovima Austrije uobičajeno je samo stavljanje grančice traga, kod koje odlomljeni kraj pokazuje smjer bijega ženke, a zašiljeni mužjaka. Ne zna li se smjer bijega, postavljaju se dvije male poprečne grančice. Austrijski autori još navode da se zadnjim poprečnim grančicama negdje označava smjer, kojim je pobjegao zdravi primjerak ili više njih, ako se radi o krdu.

Stajališna grančica

Stajališna grančica za označavanje stajališta, čeke i lovca u pojedinačnom lovu papkaste divljači ili mjesto lovca u skupnom lovu na divlje svinje ili drugu divljač, dugačka je kao ruka, donja granjanja su uklonjena i zabodena je u tlo. 256


lov i ribolov Uz nju može biti postavljena glavna grančica, a u skupnim lovovima i grančica smjera, koja pokazuje dalje kretanje lovca poslije završetka jedne etape lova. Austrijski lovci u takvoj prilici pokazuju smjer kretanja odlomljenim dijelom, a njemački vrhom rasta grančice. Lovac stoji između te dvije grančice u pravcu koji pokazuje grančica smjera, čime je odan njegov položaj na čeki i smjer daljnjeg kretanja. Većinom se preporučuje stajališnom grančicom označiti mjesto lovca poslije pucanja, što je vrlo važno i za eventualno utvrđivanje puta zrna. Iz mogućeg puta zrna često se može utvrditi je li divljač sigurno promašena i često se uspije pronaći mjesto pada zrna kao dokaz promašaja. Austrijski i češki autori preporučuju označiti mjesto strijelca poslije pucnja stajališnom grančicom. Njemački lovci preporučuju označiti to mjesto zabadanjem zašiljenog lovačkog štapa, označavanjem stabla pokraj kojeg je pucano, ili drugim vidljivim znakom, koji se lako pronađe. Nije toliko bitno kako će se to mjesto označiti, ali je bitno da se označi.

Označavanje čekanja lovaca

Grančice za čekanje isto se opisuju u Austriji, Njemačkoj i Češkoj, a njihovo značenje je “Pričekaj ovdje!”. To su dvije, kao ruka dugačke grančice koje su položene u križ. Dogodi li se, npr. da se lovci dogovore sastati u lovištu na određenom mjestu i u određeno vrijeme. Lovac, koji je prvi došao, mora iz nekog razloga napustiti to mjesto prije dolaska slijedećeg lovca. Primjerice, morao je otići za divljači ili psom. Dvije u križ postavljene grančice za čekanje govore da je lovac bio na tom mjestu i da ga kolege trebaju pričekati. Njemački i austrijski lovci postavljaju uz grančice za čekanje i glavnu grančicu zbog sigurnosti, kako kolege ne bi previdjele mjesto čekanja. Ako se kolegi čekanje čini dugo i iz nekog razloga želi otići, odstrani s obje grančice donja grananja, oguli koru do drveta, zašilji ih i ponovno položi u križ na tlo. Pri tom, zašiljeni vrhovi pokazuju kuda je pošao. Austrijski lovci čine i to da se grančice opet postave u križ, ali manje grančice, koje su ostale poslije čišćenja, polože se pored, ali tako da one svojim vrhovima pokazuju smjer kuda je otišao lovac, koji je čekao. Tri grančice za čekanje, postavljene usporedo, znače mjesto okupljanja, primjerice, poslije lova. Isto značenje imaju tri stajališne grančice zabodene po kutevima trokuta u tlocrtu. Gornji krajevi se svežu zajedno tako da se dobije svojevrsna trostrana piramida. Grančica je većinom dužine ruke, ali i duža, s oguljenom korom sve do vrha, gdje se ostavljaju iglice ili drugo lišće, na donjem kraju se zareže, a tu se zatakne gornji dio. Grančica se savije u krug, ostavi na uočljivo mjesto listovima prema dolje, primjerice, na deblo, a ako treba i na motku. Zbog oguljene kore dobro se uočava. Ta grančica ima isto značenje kao crvena zastavica ili crveno svijetlo, tj. “Pozor – opasnost!” ili “Pozor – zabrana!”. Primjerice,  znači i to da je dalje namještena opasna lovka za divljač, čeka je zauzeta ili je neka prirodna opasnost na putu. 257


lov i ribolov Važno je napomenuti, kako se treba pridržavati jednog pravila - čim neka grančica ili grančice ispune svoju ulogu, moraju biti uklonjene, kako poslije ne bi bile uzrokom neprijatnih iznenađenja. Stajališnom grančicom (ako njome nije ranije označena čeka lovca ili nekim drugim znakom) odmah poslije ranjavanja divljači označava se mjesto, gdje je stajao lovac koji je pucao. Mjesto gdje je stajala divljač koja nije oborena u pucnju ili se ne vidi gdje je pala, označi se nastrijelnom grančicom. Ako su na tim mjestima tragovi ranjavanja, označe se grančicama traga. Ako se potraga ranjene divljači neće odmah provesti, najbliže poznato ili istaknuto mjesto označi se glavnom grančicom koju svatko može naći (geodetski znak, osamljeni kamen ili stijena, označeno drvo i sl.). Odatle se postavljaju grančice smjera prema  mjestu nastrijela, odnosno mogu se postaviti od mjesta nastrijela u pravcu bijega ranjene divljači ili kasnije do pale divljači.

Stabla za lovišta U šumama, drvoredima i parkovima može se vidjeti malo stablo s perasto sastavljenim listovima. U svibnju ima velike bijele cvjetove, od kojih nastaju mnogobrojni plodovi. Prvo su žuti, a kasnije, od kolovoza do rujna, dobivaju sjajnocrvenu boju. Posebno upada u oči što plodovi ostaju na granama dugo poslije opadanja listova. To drvce je jarebika (Sorbus aucuparia), koje je, osim u hortikulturi, vrlo pogodno za prehranu divljači, za remize, uopće za unošenje u lovišta od nizina do planina. Stabalce je s voluminoznom krošnjom, visine do 16 m. U mladosti raste brzo, kasnije sporije. Podnosi velika temperaturna kolebanja i hladnu klimu. U nas je rasprostranjena u brdskim i planinskim šumama, sve do granice šumske vegetacije. Sama ne čini šume nego se pojavljuje pojedinačno. Dok je mlada podnosi zasjenu drugih stabala. Naravno, tada sporije raste. Usprkos tome, jarebika je vrsta sunca i pionirska vrsta. Vrlo je skromnih zahtjeva za stanište, pa se može koristiti kao prethodnica za ozelenjavanje malo plodnih tala. Pogodna je za zaštitu od vjetrova i otporna je na onečišćenje zraka. Može se uzgajati kao vitko stablo ili Jarebika grm. 258


lov i ribolov

Unošenje u lovište Medonosna je biljka, a plodovi služe za ljudsku prehranu. Varijetet slatka jarebika (S. aucuparija var. dulcis) ima malo veće bobe, koje su jestive i u svježem stanju. Zato je bolja za unošenje u lovišta. Postoje i drugi varijeteti i križanci sa srodnim vrstama i rodovima. Svi oni se mogu unositi u lovišta sjemenom i sadnicama i kalemiti na sijance ili vegetativno razmnožene podloge. Plodove jarebike rado jede jelenska i srneća divljač i drugi divlji preživači, divlje svinje, mnoge vrste pernate divljači i druge ptice. Koru i grančice s lišćenm ili bez njega jedu divlji preživači i zečevi, a jarebika se relativno brzo regenerira. Postoje i druge vrste istog roda, pogodne za divljač kao i jarebika. Brekinja (S. torminalis) ima crvenkastožute plodove, koji kasnije porumene. Naraste do 20 m. Umjerenih je zahtjeva na tlo, ali ne uspijeva na suhim pjeskovitim i mokrim tlima. U mladosti podnosi zasjenu. Oskoruša (S. domestica) ima plodove, koji su jestivi u prezrelom stanju. Naraste do 20 m. Uzgaja se i kao voćka. Zbog relativno velikih plodova, pogodnija je za divlje papkare. Hibridna oskoruša (S. latifolia) ima kuglastu krošnju i naraste do 16 m. Plodovi su sitniji. Mukinja (S. aria) naraste do 12 m. Obično je veći grm. Plodovi su crveni. Slične su austrijska, balkanska i grčka mukinja. Kod svih navedenih vrsta za prehranu divljači odgovaraju plodovi, lišće, grančice i kora. Najbrže se s tim biljkama može postići uspjeh, da posluže divljači, ako se u lovište unesu kao sadnice. Sadnice se mogu nabaviti u rasadnicima, koji proizvode sadni materijal za hortikulturu. Sa sjemenom to ide sporije, ono zahtijeva određeni postupak i o tome se, za svaku vrstu posebno, treba posavjetovati sa šumarskim ili hortikulturnim stručnjakom.

Nastamba, dom i teritorij Mnoge vrste divljači kopaju podzemne nastambe ili koriste tuđe. U svijetu divljači i drugih sisavaca postoje vrste, koje vode tzv. sjedilački način života, i vrste koje sele. Prve žive na mjestima s dovoljno hrane i primjerenom klimom. Za nepovoljno doba godine neke prikupljaju hranu za prčuvu, a neke to vrijeme prespavaju. Druge sele zbog sezonskog nedostatka hrane, prenaseljenosti, težih vremenskih prilika i slično.

Sustanari

Među vrstama dlakave divljači, koja ne seli, mnoge kopaju ili nalaze podzemne nastambe. Najčešće ih rade pod tlom u različitim veličinama i složenošću. 259


lov i ribolov Izvrstan kopač podzemnih nastambi je jazavac, koji se može ukopati za samo nekoliko minuta. Tlo kopa prednjim nogama, a izbacuje stražnjim. Kada zađe dublje, zemlju izgura tijelom na površinu, krećući se natraške. Podzemne nastambe koriste i druge vrste dlakave divljači. Lisica sama kopa podzemnu nastambu ili se nametne jazavcu kao sustanar. Lisica po pravilu koristi gornji, a jazavac donji dio nastambe, a jazavac je čišći  i uredniji sustanar. Divlji kunić kopa rovove, koji u stalnim i jakim kolonijama čine čitavu mrežu. Bizamski štakor kopa nastambe u obalama li ih radi u vodi, slično kao dabar, koji ih radi od drvenastog materijala, a bizamski štakor to uglavnom od vodenih biljaka. Vidra na obali radi podzemne nastambe u tlu, koristi pukotine i šupljine u stijenama ili naseli jazbine jazavca i lisice. Podzemne nastambe u kamenu, šupljem drveću, ispod hrpe drveća ili granja koriste tvor, mala i velika lasica i puh. Slična mjesta traži i kuna bjelica, ali ne duplje drveća, koje koristi kuna zlatica, koja nalazi skrovišta u gnijezdima vjeverica i ptica. Tvor često nalazi skrovište u gospodarskim, ali i stabenim zgradama. Divlja mačka se naseli u stijene, ali i u napuštene podzemne nastambe jazavca ili lisice.  Vjeverica pak ima nekoliko skloništa. To su najčešće duplje drveća, osobito u lišćarskim listopadnim šumama, a preuredi i gnijezda ptica ili ih načini sama za podizanje mladih. Gnijezda su loptastog oblika, promjera 35 do 40 cm, načinjena od grančica, mahovine i lišaja. U prostirci ima dlaka vjeverice, dlaka i perja drugih sisavaca i ptica. Smeđi medvjed provodi zimu u brlogu, obično u stijenama. Mužjak je sam, a ženka ponekad sama ili s mladima, no kada očekuje prinovu, obično zaliježe sama.

Vjerni domu

Neke vrste dlakave divljači su vjerne svojim nastambama, npr. jazavac i divlji kunić, druge ih koriste ovisno od prilike do prilike i imaju više skloništa. Tako kuna zlatica može prespavati u gnijezdu vjeverice ili neke ptice. Pojdine vrste u skloništima samo provedu zimu, kao smeđi medvjed ili tu podignu mladunce, kao što to čini vučica. U nas nema vrsta dlakave divljači, koja svake godine seli 260


lov i ribolov na velike udaljenosti i vraća se. Naše vrste imaju dom, koji je predviđen za ostvarivanje tri temeljne uloge - mjesta za spavanje ili odmor, za rađanje i podizanje potomstva i za zaštitu od neprijatelja i loših vremenskih prilika. Jazbina jazavca, primjerice, istovremeno ispunjava sve tri uloge. Iako osjećaj prema domu nije razvijen kao u ljudi, mnoge vrste dlakave divljači vezane su za male površine i kada se nađu izvan njih, nastoje se na svaki način vratiti. Velike posjede imaju krupni grabežljivci, tako teritorij smeđeg medvjeda ima prosječno 20 km u promjeru. Svoje teritorije imaju i skupine, krda, stada i čopori. Unutar tih površina nema seoba, ali ima premještanja. Tako mnogi divlji papkari imaju ljetna i zimska staništa. Postoji još jedan tip premještanja ili seoba, iseljenje, kada se životinja ne vraća tamo odakle je došla. Obično je razlog širenje areala, koji pokreće prenaseljenost. Čovjek, ponajprije lovac, treba poznavati život divljači i drugih životinja, znati gdje se nalaze. Za divljač je to važno zbog prihranjivanja, zaštite i mjera poboljšanja uvjeta u lovištima, ali i zbog lova.

Kontrolirani mrijest štuke Štuka se u ribnjacima tradicionalno uzgaja kao dopunska grabežljiva vrsta. Predacijom divljih riba, štuka smanjuje hranidbenu konkurenciju među pojedinim vrstama tako stvarajući bolje uvjete za rast gospodarski cijenjenih vrsta riba. Prilagodljiva je intenzivnom načinu uzgoja u šaranskim ribnjacima. Najviše joj odgovaraju ribnjaci s priobalnom vegetacijom, a zbog svojih karnivornih karakteristika lošije se snalazi u ribnjacima s trajno zamućenom vodom. Matice štuke se nakon jesenskog ribolova smještaju u zimovnik (matičnjak). Matičnjaci su objekti manje površine, najčešće oko 0,5-1 ha, te su namijenjeni

Europska štuka (Esox lucius L.)

261


lov i ribolov za čuvanje matica do faze mrijesta. Matičnjak je obrastao vodenom vegetacijom čime se postiže oponašanje prirodnih obitavališta štuke. Osigurava se stalan protok vode, dobra aeracija i uvjeti za izlov. Oba spola matica štuke smještene su zajedno do samog mrijesta.

Selekcija ženki

Neposredno prije mrijesta, matice se prebacuju u bazene mrjestilišta, gdje se radi odjeljivanje prema spolu. Potencijalne matice se biraju na osnovu fizičkog izgleda. Prilikom selekcije ženki biraju se zdrave jedinke koje imaju okrugao (nabrekao) i mekan trbuh, koje prilikom masiranja abdomena daju kompaktnu ikru žutonarančaste boje. Ženke štuke hipofiziramo jednokratno, dozom hipofize 2,5 do 3,0 mg/ kg tjelesne mase. Nakon hipofiziranja na temperaturi od 8 do 10°C, ženke sazriju za 70 do 80 sati. Mužjake se preporuča hipofizirati dvokratno, a vrijeme hipofiziranja odredimo na temelju planiranog mrijesta hipofiziranih ženki. Količina hipofize po kilogramu Hipofizacija matice u području prsne peraje (Foto: mase je ista za mužjaka kao i Dergez, M., 2015) za ženke, samo što je dajemo dvokratno (prvi puta 10 % i drugi puta 90 %). Mužjaci štuke usprkos hipofizaciji, daju vrlo male količine mliječi. Zato se mužjaci štuke obično usmrćuju i obavlja se istiskivanje sjemenih kesica. Ovaj postupak se provodi praveći uzdužni rez od analnog otvora prema glavi, izvade se sjemene kesice s mliječi, te se gnječe u posebnoj posudi. Nakon toga, sve se istrese u pamučnu gazu i procijedi.

Učinkovitija oplodnja

Zrela ženka štuke ispušta ikru na blagi pritisak. Ikru istiskujemo u suhe posude veličine 3 do 5 l i to 300 do 500 g u svaku posudu. Pri tome se mora paziti da u ikru ne padne niti kap vode. Ikra mora kliziti po rubu posude na dno, a ne padati s visine kako se ne bi oštetila. Na količinu ikre od 300 do 500 grama dodaje se 2 do 3 ml mliječi, dobivene od 2 do 3 mužjaka. Vrlo je važno kombinirati mliječ od više mužjaka kako bi oplodnja bila učinkovitija. Istiskane spolne produkte izmiješamo na suho s plastičnom žlicom, guščjim perom, prstima i ostavimo da odstoji 30 minuta. U dodiru s vodom ikra postaje ljepljiva. Oplođena ikra štuke u prosjeku se poveća 2 do 3 puta. Zbog osjetljivosti se ikra i mliječ miješaju guščjim perom, gumenim cjevčicama, gumenim ili plastičnim žlicama ili laganim kružnim po262


lov i ribolov kretima rukom. Ikra se inkubira u posebnim posudama, tzv. cugerima. Nakon stavljanja ikre u aparat, polako se pusti protok vode zbog gibanja ikre. Na dnu posude se primjećuje da ikra lagano klizi prema dnu, te je protok vode lagano diže prema vrhu. Za što uspješniju valjivost ličinki potrebno je održavati stalnu temperaturu vode od 10°C, zasićenost kisikom oko 15 mg/l, te spriječiti dolazak izravne sunčeve svjetlosti u mrjestilište jer usporava razvoj ikre kod štuke. Od četvrtog dana starosti predličinke se 3-4 dana vrlo intenzivno prihranjuju račićem Artemia salina nakon čega se nasele u uzgojne bazene.

Riba uklija Uklija je površinska i izrazito društvena riba, koja se u jesen povlači u dublji dio vode. U Hrvatskoj uklija naseljava vode Dunavskog slijeva. U tekućim vodama može se naći od dubljih dijelova do nizinskih tokova, gdje se zadržava na mjestima sa sporijim tokom ili u zalivima. Odgovaraju joj i razni kanali, mrtvaje, šljunčare i druge stajaće vode. U nekim vodama je masovna, a nema je u zabarenim vodama s malo kisika. Nije previše osjetljiva na sadržaj kisika u vodi i relativno dobro podnosi onečišćenje. Uklija ima visoko, vitko tijelo, od glave u bokovima suženo, relativno visoko, a trbuh pred analnim otvorom oblikovan je u oštru kobilicu. Usta su mala, postavljena izrazito gore. Riba uklija Ljuske su veće i lako ispadaju. Veća uklija je slična manjem bolenu. Leđa su joj monotono zelenkasta ili zelenkastomodra, bokovi su svijetlije srebrnasti. Gornje peraje su obojene sukladno tijelu, donje mogu biti ružičaste ili crvenkaste.

Može se jako razmnožiti

Ljeti se uglavnom zadržava u najgornjim slojevima vode, u jesen se povlači dublje i ne treba zaklon. Mlađ se najradije zadržava u najplićim, obraslim obal263


lov i ribolov nim dijelovima voda. Ako nema grabežljvaca, može se jako razmnožiti, primjerice, u melioracijskim kanalima. Spolnu zrelost dostiže u trećoj godini života, pri dužini tijela od 7 do 8 cm. Mrijesti se parcijalno od travnja do lipnja u priobalnoj zoni. Nije zahtjevna glede podloge, pa ne seli dalje zbog mrijesta. Ikru polaže na sitne vodene biljke, korijenčiće, pijesak, kamenje, šljunak itd. Plodnost ženki je od 3.000 do 10.500 ikri, a mlađ se hrani zooplanktonom. Mala usta odraslih riba predodređena su za uzimanje sitnije hrane. Prehranu joj čini plankton, sitniji bentos, ličinke i odrasli kukci, posebice oni koji padnu u vodu (crvi...). Hrani se ikrom i mlađom drugih riba, sama je plijen svih grabežljivih riba, posebno bolena i smuđa. Naraste do 20 cm dužine i doživi do 6 godina. Uklija je prvi ulov najmlađih ribiča, a i stariji je trebaju znati uloviti, jer jedna uklija kao mamac može dati smuđa ili štuku. Za ribolov uklije treba lagani štap oko 3 m dužine, glavna uzica 0,10 mm, predvez 0,08 mm, malo olovo i plovak. Mamci za ukliju su muhe i drugi kukci, pauci, ličinke muha (crvi), komadići gujavice, valjčići od kruha, riža, tjesto, slanina, a može poslužiti i sitna umjetna mušica. Za učinkovitiji ribolov dobro ju je primamljivati površinskom hranom, kupljenom ili od smjese krušnih mrvica i mlijeka u prahu koja se pomiješa s vodom tako da bačena načini «oblak» hrane u vodi, a hrani se može dodati i mala količina mamaca. Meso uklije je ukusno, te se može ispržiti ili pripremiti pečena u marinadi.

Mušicom iz čamca Na obalama ima malo pogodnih, čistih mjesta, teško je hodati po nasutom krupnom kamenju za učvršćivanje obale, manje je ribe u rijekama, a sve su to razlozi da se danas mnogo više mušićari iz čamca nego s obale.  Najbolje je kada su dvojica u čamcu. Čamac se pušta da plovi nizvodno. Na smjenu jedan treba dobro i nečujno  manevrirati i održavati udaljenost od 5 do 10 m od obale, a drugi mušićari. Mora se precizno bacati tamo, gdje se pretpostavlja da je riba. Baca se malo ukoso naprijed, na 45 stupnjeva, pod pravim kutom, a nekada i unazad. Sve se to radi vrlo hitro, jer obala brzo promiče. Jako je dobro kada mušica padne nekoliko centimetara od obale ili na samu obalu, a onda se otkotrlja u vodu.

Velike mokre mušice

Koriste se velike mokre mušice ili strimeri, a udice moraju biti jako oštre. Predvez je s nešto jačom uzicom, jer nekada treba otrgnuti mušicu, koja zapne za 264


lov i ribolov

Mušićarenje iz čamca

grančicu u vodi ili na obali. Praktično je stavljati po tri mušice 60 do 80 cm jednu od druge. Redom odozgo idu crna, smeđa, bijela ili crna, smeđa, pa crna. Svaka mušica ima na sebi malo crvene boje, neka i srebrnu lamelu. Dobri su i neki plastični mamci, kao bumbar, skakavac, veća muha. Za mušićarenje mora biti izuzetna tišina, ne smije se niti malo lupnuti o čamac, jer ukoliko je riječ o vrlo plašljivoj ribi; bucovu, jezu i klenu, vrstama riba, koje se mogu uloviti u donjim tokovima Drave, Save i Dunava i drugdje, nemože se očekivati značajan ulov. Osim tih vrsta na mušicu se može uloviti i štuka, grgeč i smuđ, ali i neke vrste tzv. mirnih riba.

Bucov je najborbeniji

Bucov se često sam zakvači, dok jeza i klena treba pomnije pratiti kada će uzeti mušicu ili ih treba tražiti. Mušićariti se može tijekom cijelog dana, no najbolje je predvečer, kada najmanje smetaju motorni čamci. Riba dobro grize ujutro ili pred promjenu vremena. Bolje se lovi uz zemljanu obalu i na preljevima, a bucov nekada bolje na kamenu, gdje se češće može uloviti i štuka. Tako se može riboloviti od proljeća do kasne jeseni. Ako je lijepo vrijeme bucov se lovi od veljače do kraja listopada, jez od travnja do rujna, a klen u svibnju, srpnju i kolovozu. Mogu se uloviti krupne ribe, a to je lijepi sportski užitak u kojem se koristi lagani pribor. Najkrupniji i najborbeniji su bucovi, koji često mogu biti teški i više od 10 kg. 265


Samo par klikova dijeli vas do besplatnog oglaĹĄavanja!


agroekonom ika agroekonomika

Zašto svinjogojstvo kod nas nije isplativo? Svinjogojstvo se više nego i jedna druga grana stočarstva nalazi pod velikim pritiskom konkurencije starih EU članica. Glavnina europske svinjogojske proizvodnje smještena je na području Danske i Belgije (30% rasplodnih krmača EU). Ostale važne zemlje proizvođači su Španjolska, Njemačka, Francuska i Poljska, a kod nas sjeverni dio Hrvatske. U Austriji je 2011. bilo 2,87 milijuna svinja, s godišnjom stopom smanjivanja od 3%, 260.000 krmača (kod nas 109.000) i 5.800 nerastova na 28.000 gospodarstava. U prosjeku je na jednom gospodarstvu 40-60 svinja, 200-400 tovljenika, a 7% je u organskom uzgoju. Samo 0,5% svinja se drži na otvorenom (100-200 farmi) i to je uglavnom uzgoj za vlastite potrebe. Smjernice držanja svinja diktiraju po jednom ha: 6 krmača, 14 tovljenika, 74 praseta. Vlasnik ima veliku odgovornost u zaštiti svinja na gospodarstvu, a više puta godišnje obavlja se kontrolni veterinarski pregled kojega farmer sam plaća (oko 5 eura po pregledu za svaku životinju).

Negativan trend Najveći proizvođači svinja na otvorenom nalaze se u Velikoj Britaniji, a upravo je ova zemlja već neko vrijeme vodeća po najvišoj prodajnoj cijeni svinja. U Švedskoj je u integriranoj proizvodnji obaveza 4-mjesečnog držanja svinja na otvorenom s pristupom ispustima, a svake četiri godine obavlja se rotacija na pašnjacima. Iskustva u Hrvatskoj baziraju se na vrlo dugoj tradiciji držanja svinja na otvorenom (Turopoljska i Fajferica) uz dobru otpornost na bolesti. Kod nas je već dugi niz godina prisutan negativni trend u broju svinja (1995. godine je u RH bilo 400.000 svinja, a 2013. godine ima ih ispod 100.000.), a ekonomska kriza nije zaobišla niti ovaj sektor. 267


agroekonomika

Ulaganje u novu farmu Svinjogojska proizvodnja sama po sebi ne spada u visokoprofitabilnu granu poljoprivrede, pogotovo, ako ne postoje kapaciteti za proizvodnju vlastite stočne hrane, te dobri izvori financiranja ulaganja u obnovu i razvoj farme, jer razvoj svinjogojske proizvodnje nije moguć bez kontinuiranog potpomaganja i ulaganja u obnovu i povećanje kapaciteta. Ulaganje u novu farmu za proizvodnju odojaka je 32.050 kn/krmači, a ako se radi o adaptaciji već postojećih farmi taj je iznos trostruko niži (10.050 kn/krmači). Za izgradnju nove farme za proizvodnju tovljenika potrebno je izdvojiti 3.529 kn/tovljeniku, dok je za adaptaciju postojeće dovoljno 1.764 kn/tovljeniku. Od ukupnog broja krmača u RH, oko 25% je pod kontrolom proizvodnosti, a od njih se samo 10% uzgaja na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Velika gospodarstva su u svinjogojstvu dominantna i zbog uvjeta koje je potrebno zadovoljiti kako bi se proizvodnja odvijala bez većih teškoća. Poznato je da bolji životni uvjeti daju bolji prihod, dok patogeni, bakterije, virusi i paraziti utječu na negativni prihod poljoprivrednika. Prema rasporedu po županijama dominantna je Osiječko-baranjska županija u kojoj se nalazi čak 44% krmača pod kontrolom proizvodnosti. Prema pasminskom sastavu prevladava pasmina Pic (47%), a slijedi je Topigs (31%). Upravo su spomenute pasmine najviše zastupljene na velikim farmama, dok je na malim obiteljskim gospodarstvima najčešće u uzgoju Crna slavonska, pa njemački landras. Danas nema isplative proizvodnje ako nisu zadovoljena osnovna tehnička obilježja moderne svinjogojske farme, a to su: godišnja obnova stada 40%, koeficijent prasenja 2,2, broj odojaka po krmači 22, izdvajanje nazimica oko 0,4 komada po krmači.

Što najviše utječe na isplativost proizvodnje?

Ovisno o konačnom proizvodu, razlikuju se obroci i normativi hranidbe, a upravo je hrana čimbenik koji najviše utječe na isplativost proizvodnje. Bez barem polovine hrane proizvedene na vlastitom gospodarstvu nema ozbiljne proizvodnje. Normativi hranidbe po krmači Proizvodnja odojaka do 29 kg

Tov tovljenika do 115 kg

količina kg

cijena kn/kg

količina kg

cijena kn/kg

Predstarter

1

5,5

4

5,5

Starter

10

3,1

16

3,1

Grover

30

2,6

22

2,6

Za suprasne krmače i nazimice

706

1,9

580

1,9

Smjesa za dojne krmače

465

2,1

526

2,1

ST-1

-

-

105

2,1

ST-2

-

-

165

1,9

268


agroekonomika Kalkulacija prikazuje tri kategorije veličine (50, 100 i 200 krmača), a prihod se računao na temelju prosječne prodajne cijene u zadnjih pet godina (odojci 16 kn/kg i tovljenici 12 kn/kg). Kalkulacija proizvodnje Kapacitet krmača

50

100

200

Prihodi

570.996

1.141.992

2.283.984

Varijabilni troškovi

266.541

533.083

1.066.166

Fiksni troškovi

150.839

288.828

497.183

Ukupni troškovi

417.380

821.911

1.563.349

Dohodak

153.616

320.081

720.635

1.090.600

2.181.200

4.362.400

Varijabilni troškovi

803.030

1.606.060

3.212.120

Fiksni troškovi

192.290

359.602

605.168

Ukupni troškovi

995.320

1.965.662

3.817.288

95.280

215.538

545.112

Proizvodnja odojaka do 29 kg

Proizvodnja odojaka i tov tovljenika do 115 kg Prihodi

Dohodak

Na farmi s najmanjim brojem krmača cijena koštanja proizvodnje odojaka je 13,08 kn/kg, a kako se povećava broj krmača tako se cijena koštanja smanjuje (kod 100 krmača je 12,88 kn/kg, a za 200 krmača je 12,25 kn/kg). U tovu su te cijene još niže (od 7,87 kn/kg na farmi s 50 krmača do 7,54 kn/kg na farmi s 200 krmača). Nije dovoljno znati samo cijenu koštanja, jer tek kad nju stavimo u odnos sa prodajnom cijenom na tržištu možemo vidjeti je li ostvaren pozitivan ili negativan rezultat poslovanja. Upravo je prodajna cijena pod velikim utjecajem svjetskog tržišta, pa ponuda i potražnja kreiraju cijenu. Naše cijene su na razini svjetskih cijena i na prihodovnoj strani smo usklađeni, ali zbog visokih troškova smo nekonkurentni (posebno zbog nesređenog tržišta stočne hrane). Kao i u svakoj proizvodnji, trendove diktiraju potrošači, a genetika se prilagođava tim trendovima, pa se nekada popularan masni tip postupno zamijenio mesnim tipom. 269


agroekonomika Tipovi svinja Mesni tip Landras

Pietren

Mesno-masni tip Srednji jorkšir

Masno-mesni tip

Masni tip

Berkshire

Mangulica

Crna slavonska

Poland china

Ekonomska efikasnost svinjogojske proizvodnje izravno je određena odnosom cijena inputa i outputa (prodajne cijene odojaka i tovljenika). Glavni uzroci naše nekonkurentnosti u odnosu na „svinjske polovice“ iz uvoza su slabija proizvodnost mjerena brojem tovljenika po jednoj krmači u osnovnom stadu (ovisna o tehnologiji držanja), većim fiksnim troškovima (previsoka ulaganja po grlu osnovnog stada u opremu, objekte i životinje), te cijenom koštanja po kilogramu prirasta (najviše pod utjecajem troškova stočne hrane).

Lubenica – uz visoka ulaganja daje i visok urod Iako Hrvatska ima malo površina pod lubenicama, po prinosima koje naši proizvođači ostvaruju konkurentni smo ostalim državama u Europskoj uniji i svijetu. Lubenica (Citrullus lanatus) je jednogodišnja zeljasta biljka iz obitelji Cucurbitaceae. Iako ju zbog slatkog okusa mnogi smatraju voćem, ona je zapravo povrtna vrsta koja pripada istoj obitelji kao i krastavci i tikvice. Najveći svjetski proizvođač lubenica trenutno je Kina koja proizvodi 67% svjetske proizvodnje lubenica i posjeduje 53% svjetskih površina pod 270


agroekonomika ovom kulturom. Na Europsku uniju otpada svega 2,5% svjetske proizvodnje lubenica. Lubenica sadrži visoki udio vode, zbog čega je idealan ljetni desert, a ujedno pomaže i bubrezima. Sadrži aminokiselinu citrulin koja se u organizmu pretvara u arginin koji utječe na sniženje tlaka i opuštanje krvnih žila. Energetska vrijednost joj je mala pa je idealna za regulaciju tjelesne težine. Osim toga sadrži i antioksidanse od kojih su najpoznatiji vitamin C, likopen i betakaroteni koji sprječavaju štetno djelovanje slobodnih radikala na organizam.

Uzgoj iz presadnica

Jednodomna je biljka s odvojenim muškim i ženskim cvjetovima na istoj vriježi. Iako biljka ima puno cvjetova nakon oplodnje po biljci se razvijaju 2 do 3 ploda. Za uzgoj su najprikladnija područja sa sumom srednjih dnevnih temperatura od 3000°C. Iako je optimalna temperatura za klijanje sjemena 30°C uzgoj je, osim u mediteranskom području Hrvatske i istočnoj Slavoniji, moguć i u ostalim područjima korištenjem presadnica (najbolje cijepljenih) i primjenom materijala za pokrivanje usjeva. Optimalna temperatura za rast i razvoj iznosi 26-30°C, dok se na temperaturama ispod 15°C rast zaustavlja. Za optimalan rast, cvatnju i zametanje plodova potrebna je dovoljna opskrbljenost tla vodom, koje je potrebno oko 300-400 litara/m2. Vlaga je izuzetno važna u vrijeme rasta plodova, a 15-20 dana pred zriobu natapanje se prekida. Iako joj korijen može biti duži i od 2 metra, najveća masa mu se nalazi u sloju od 40-50 cm. Za uzgoj su idealna aluvijalna naplavna i glinasto-pjeskovita tla, pH 5,0-5,5 i s najmanje 2,5% humusa, pa je neizostavna agrotehnička mjera zaoravanje 30-50 t/ha stajskog gnoja u osnovnoj gnojidbi. Za dobre prinose potrebno je i 400-500 kg/ha NPK omjera 1:2:1, kao i prihrana KAN-om u dozi od 150-170 kg/ha u dva ponavljanja. Razmaci sjetve, ovisno o kultivaru, iznose od 1,2-2,5 m između redova i 0,8-1,5 m unutar reda. Ovisno o kultivaru, od nicanja do prve berbe prolazi 70-110 dana. Rani kultivari imaju sitnije plodove (2-4 kg), dok kasniji mogu težiti i 20 kg/plodu. Prosječan urod lubenice stoga varira od 40-90 t/ha.

Lubenica traži mnogo sunca

U Hrvatskoj se lubenica proizvodi na otvorenom, u zaštićenim prostorima i kombinirano. U zaštićenom prostoru mediteranskog dijela zemlje najisplatljiviji je rano proljetni uzgoj, odmah nakon zimsko-proljetne salate, dok proizvodnja na kontinentu ovisi o sunčanim razdobljima. Naime, lubenici je osim dovoljne količine vode i topline potrebno i 1350 sati sunčeve svjetlosti tijekom vegetacije. U grijanim prostorima berba počinje polovinom svibnja, a u negrijanim oko mjesec dana kasnije. U vrijeme cvatnje neophodni su oprašivači (pčele, bumbari). U Hrvatskoj se lubenica i dinja najviše uzgajaju na području Dalmacije, i to u dolini Neretve na oko 250 ha površine, te u ostalim dijelovima Dalmacije još oko 271


agroekonomika Kalkulacija proizvodnje lubenice na površini od 1 ha, otvoreni uzgoj Naziv Urod Cijena Ukupni prihod Trošak sadnica Trošak organske gnojidbe Trošak mineralne gnojidbe Trošak zaštite bilja Folija Cijevi za natapanje Troškovi sadnje Troškovi berbe Troškovi mehanizacije Trošak vode za natapanje Ukupni varijabilni trošak Dobit*

Mjerna jedinica kg/ha kn/kg kn/ha kn/ha kn/ha kn/ha kn/ha kn/ha kn/ha kn/ha kn/ha kn/ha kn/ha kn/ha kn/ha

Iznos 80.000 1,5 120.000 32.000 6.000 2.460 5.854 7.200 2.680 1.500 7.500 5.526 2.644 73.364 46.636

*U obračunu troškova nisu uzeti u obzir fiksni troškovi, kao što su amortizacija sustava za natapanje i mehanizacije, plaće stalno zaposlenih i rate kredita, na koje treba računati u proizvodnji. Vidljivo je da su troškovi proizvodnje lubenica visoki, i moguće ih je opravdati jedino visokim urodom. Unutar varijabilnog troška posebno se ističe trošak sadnica sa 44% udjela u trošku. U kalkulaciji se računalo s 8.000 komada sadnica po hektaru i cijenom od 4,00 kn/sadnici. Radi se o cijepljenim sadnicama na podlozi tikve koje su u suvremenom uzgoju neophodne, jer zbog bolje razvijenog korjenovog sustava mogu bolje usvajati vodu i hranjive tvari i time omogućiti veći urod biljke, a pokazuju i povećanu otpornost na patogene u tlu.

200 ha. U dolini Neretve najviše se uzgajaju rane i srednje rane lubenice, izduženog i ovalnog oblika – tip Crimson sweet, koje se proizvode na crnoj foliji uz natapanje kap po kap. Kako se lubenica počela proizvoditi diljem Hrvatske kao problem se javlja i prezasićenost tržišta u špici sezone, kao i prekomjeran uvoz, najviše iz Španjolske i Grčke. Može se reći da uzgoj lubenica traži velika ulaganja, kao i savršeno znanje agrotehnike, jer visoka ulaganja mogu opravdati samo visoki urodi. Proizvođači kao problem ističu nisku otkupnu cijenu koju nude otkupni centri, što bi se moglo riješiti udruživanjem proizvođača radi zajedničkog plasmana na tržištu i pristupa krajnjem kupcu. Svakako je potrebno u mediteranskom dijelu zemlje poticati proizvodnju izvan sezone, u zaštićenim prostorima, kad tržište nije toliko zasićeno, pa je moguće i ostvariti bolju prodajnu cijenu. 272


agroekonomika

Isplativa proizvodnja šljive Šljiva je u pogledu uzgojnih i ekoloških uvjeta nezahtjevna voćna vrsta, a zbog brojnih mogućnosti korištenja (svježa, sušena, prerađena u rakije, kompote i pekmeze) prisutna je u skoro svakom voćnjaku i dvorištu. Podnosi lošija tla i oštriju klimu, no najbolje rezultate će dati u optimalnim uvjetima, pa bi kod komercijalnog (intenzivnog) uzgoja to trebali osigurati. Posebno su značajne ukupne godišnje količine oborina i njihov raspored tijekom godine, pa tako većina sorata najbolje uspijeva u krajevima s godišnjom sumom oborina 700-1.000 mm i relativnom vlagom zraka 75-85%, na dubokim, propusnim, dobro dreniranim, laganim, humusnim tlima bogatim fosforom i kalijem. Ako u fazi formiranja koštice (20 do 30 dana nakon cvatnje) dođe do nedostatka vode, dolazi do masovnog otpadanja zametnutih plodova, a oni koji ostanu su sitni i nepravilno se razvijaju. Visoke temperature u razdoblju cvatnje također nepovoljno djeluju na oplodnju, jer isušuju njušku tučka, a tla koja sadrže više od 10% aktivnog vapna treba izbjegavati za intenzivnu proizvodnju.

Troškovi podizanja šljivika

Prilikom podizanja novog nasada treba sve dobro isplanirati, jer je riječ o višegodišnjem nasadu - greške se teško ispravljaju i skupo plaćaju. Troškovi pripreme tla za sadnju šljive su veliki jer je to agrotehnička mjera koja je najskuplja, a obuhvaća: podrivanje na dubinu 70-90 cm, duboko oranje na 55-60 cm uz zaoravanje meliorativne gnojidbe, rigolanje na 50-70 cm kad je tlo maksimalno prosušeno, a parcele s nagibom većim od 8° treba terasirati. Jedna od stvari na koje treba paziti prilikom podizanja nasada je izbor podloge. Za uzgoj šljive mogu poslužiti generativne i vegetativne podloge. Najčešća podloga koja se kod nas koristi, a pokazala se kao vrlo dobra, je Prunus myrobalana/cerasifera (crvenolisna šljiva). Ova jako bujna, generativna podloga odlikuje se velikom genetskom raznolikošću. Podudarna je s većinom plemenitih sorata šljive, ali nešto slabije sa sortama Ruth Gerstetter, californian blue, stanley. Slabo podnosi teška i vlažna tla, a najviše joj odgovaraju vinogradarska područja. Myrobalana je domaćin virusa šarke šljive, ali se ne prenosi sjemenom. Bjelošljiva se također koristi kao generativna podloga za cijepljenje plemenitih 273


agroekonomika sorata šljive, ali u suvremenoj proizvodnji sve manje, jer je trnovita, što otežava rad pri cijepljenju i slabije je bujnosti od Myrobalane. Od Myrobalane su izdvojeni poboljšani tipovi koji se dalje vegetativno razmnožavaju, a svojstvo im je da obilno i redovito rađaju. Od trnošljive (P. insititia) se koriste različiti tipovi za proizvodnju sadnica kao vegetativne podloge, a dobro podnose teža, vlažna tla i mraz. Od bjelošljive i domaće šljive izdvojene su podloge otporne na trulež korijena i nematode korjenova vrata. Od marijanke se koriste vegetativne podloge pogodne za pjeskovita tla, a otporne na nematode. Križanjem badema i breskve nastala je vegetativna podloga GF 677, idealna za umorna tla, alkalna i suha. Za podizanje nasada izbor sorte ima odlučujuću važnost. Danas je poznato više od 2.500 sorata šljive. Prema namjeni plodova, sorte šljive se dijele u tri veće skupine:  stolne sorte  sorte za više namjena ili sorte kombiniranih svojstava  rakijske sorte U Hrvatskoj je najzastupljenija standardna domaća sorta bistrica, a za područje Dalmacije i Istre preporučuju se kinesko-japanske stolne sorte koje dozrijevaju u turističkoj sezoni. Šljiva se može uzgajati u različitim uzgojnim oblicima, ali uzgojni oblik koji joj najviše odgovara i koji se najlakše može ostvariti u praksi je piramidalna krošnja. Gustoća sklopa za ovaj uzgojni oblik je 300-400 stabala/ha. U intenzivnim šljivicima najčešći uzgojni oblici su vaza i vretenaste forme. Gustoća sklopa za ovakve uzgojne oblike je 800-1.800 stabala/ha. Osim oblika stabla, na gustoću sklopa će utjecati i usmjeravanje redova, pa se najbolja izloženost šljiva suncu postiže usmjeravanjem redova u pravcu sjever – jug. Šljiva se odlikuje brzim početnim vegetativnim rastom, pa je oblikovanje krošnje brzo. Rezidbu debljih grana treba izbjegavati, kako se ne bi napravile velike rane, a nužno je na vrijeme usmjeriti rast voćke u željene mladice u fazi intenzivnog rasta ili u početku kretanja vegetacije. Kod sorata koje imaju uži kut grananja (bistrica) potrebno je pravovremeno poviti mladice i izboje. Kod sorata s većim kutom grananja i slabo obraslim donjim dijelom krošnje (stanley) potrebno je jačim skraćivanjem i ranom izolacijom vrhova poboljšati razgranavanje. Ako su osigurani povoljni uvjeti za rast mogu izrasti vodopije koje se obavezno uklanjaju ili ih zalamanjem treba pretvoriti u rodne izboje.

Berba

Šljive treba brati po suhom i toplom vremenu kad su potpuno zrele (plodovi imaju lagano smežuranu kožicu oko peteljke, meso im je tamnožute boje i malo smeđe oko koštice, plod se lako odvaja od peteljke i trešnjom grana lako otpada s drveta). Šljive za svježu potrošnju moraju se brati ručno u hladnijem dijelu dana, dok se šljive za preradu mogu brati pomoću tresača. U Hrvatskoj je vrlo nizak udio plantažnih nasada šljive, a u strukturi ukupne proizvodnje voća šljiva ima skro274


agroekonomika mnih 7%. Prema prinosima prednjače Italija (1.480 kg/ha), Španjolska (1.283 kg/ha), Austrija (1.204 kg/ha) i Francuska (1.148 kg/ha). Razlike postoje i u proizvođačkim cijenama, i to u vrlo širokom rasponu od 1,4 kn/kg u Bugarskoj do 7,8 kn/kg u Austriji. Treba napomenuti kako cijene na putu od proizvođača do kupca narastu nekoliko puta od proizvođačke cijene, zbog niza otkupljivača i prodavača, od veletržnica do gradskih tržnica, trgovina i supermarketa.

Profitabilna proizvodnja

U poluekstenzivnom uzgoju se ostvaruje određeni financijski rezultat, ali on je dostatan samo kao dopunski prihod kućanstva. Intenzivni uzgoj šljive može biti profitabilna poljoprivredna proizvodnja. Za intenzivan uzgoj preporučuje se sadnja 400 do 500 stabala/ha, a preporučena veličina voćnjaka je 3 do 10 ha. Početni rod ovakvog voćnjaka očekuje se u četvrtoj godini nakon sadnje, a puna rodnost nakon sedme godine. U godini pune rodnosti očekivani prirod je 32 tone/ha, a pravilnim održavanjem rasta i rodnosti nasad može trajati 15 do 20 godina. Kalkulacija u nastavku izrađena je prema prosječnim proizvođačkim cijenama zadnjih pet godina, te cijenama repromaterijala iz TISUP-a. U prikazanoj kalkulaciji omjer I i II klase je 50:50, ali u praksi bi trebalo težiti većem udjelu I klase, jer se za nju mogu ostvariti cijene dvostruko više od prikazanih 4 kn/ kg. Razlika između prihoda od prodaje šljive i varijabilnih troškova proizvodnje iznosi 25 tisuća kuna i naziva se doprinos pokriću. Ova razlika bi trebala pokriti fiksne troškove šljivika (amortizacija oko 9.000 kn i kamate na obrtna sredstva oko 3.000 kn) i omogućiti zaradu proizvođaču. Opća je značajka ove proizvodnje velika razlika u proizvodnji u pojedinim godinama, što se pripisuje orijentaciji na sortu bistricu koja je vrlo osjetljiva na virus šarke, te sklona alternativnoj rodnosti. Međutim, sklonost alternaciji uočena je i u novim voćnjacima u kojima su zastupljene sorte tolerantne na virus šarke, što ukazuje na neodgovarajuću tehnologiju uzgoja. Plodovi šljive imaju veliku mogućnost plasmana na tržištu, domaćem i izvoznom. Kod nas je potrošnja plodova u svježem stanju vrlo niska, nema većih prerađivačkih kapaciteta, a proizvođačima je problem i njihova neorganiziranost i vrlo male količine plodova visoke kakvoće za otkup, ali i prirodna alternativna rodnost šljiva koja je svojstvena za većinu obiteljskih voćnjaka. Sve to ukazuje na nužnost primjene raznovrsnih znanja u suvremenoj voćarskoj proizvodnji, što zahtijeva poljoprivrednika s višim stupnjem znanja i vještina, a osnovni preduvjeti su usko specijalizirani stručnjaci, literatura, obrazovni programi i redoviti seminari, ogledni voćnjaci i pokusni centri. 275


agroekonomika Kalkulacija proizvodnje šljive na površini od 1 ha količina

j.m.

cijena po j.m.

Ukupno

Šljiva I klasa (50%)

9000

kg

4

36000

Šljiva II klasa (50%)

9000

kg

2

18000

54000

Ukupni prihod Sadnice za podsađivanje

8

kom

27,59

221

Stajski gnoj (svake treće godine)

16700

kg

0,25

4175

1205

Mineralna gnojiva NPK 7:20:30

200

kg

4,45

890

KAN 27%

125

kg

2,52

315

3590

Troškovi zaštite Crveno ulje

20

litara

85

1700

Chorus 75 WG

0,2

kg

744

149

Signum

0,6

kg

565

339

Polyram DF

2

kg

109

218

Mankozeb

2,5

kg

90

225

Karate zeon

0,25

litara

380

95

Chromorel D

1,5

litara

155

233

Actara

250

g

334

334

Nordox 75 WG

2

kg

149

298

Ambalaža holandez

2600

kom

2

5200

Troškovi berbe

260

sat

25

6500

Troškovi rezidbe

100

sat

40

4000

4000

Troškovi mehanizacije Rasipanje mineralnog gnojiva

0,3

sat/ha

Tanjuranje

2,2

sat/ha

Frezanje

2,5

sat/ha

Prskanje

8

sat/ha

2

sat/ha

3

ha

Rasipanje stajskog gnojiva Transport

276

Ukupni varijabilni troškovi

28891

Pokriće varijabilnih troškova

25109


i z z a k o n s k i hiz zakonskih p r o p propisa isa

Novi Zakon o poljoprivredi S obzirom da je stupanjem na snagu novog Zakona o poljoprivredi prestao važiti dosadašnji Zakon o poljoprivredi (Narodne novine, br. 149/09., 127/10., 50/12., 120/12. i 148/13.) istim se uređuju ciljevi i mjere poljoprivredne politike odnosno daje se okvir za provedbu mjera, time da ujedno zakonodavstvo Republike Hrvatske usklađuje sa zakonodavstvom Europske unije. Sukladno odredbama Zakona o poljoprivredi utvrđuje se sljedeće : 1. određuju se ciljevi i mjere poljoprivredne politike, 2. izravna potpora, 3. pravila vezana uz zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda, 4. mjere informiranja i promocije, 5. pravila o jakim alkoholnim pićima, 6. prikupljanje podataka i izvješćivanje o cijenama poljoprivrednih proizvoda, 7. državna potpora, 8. prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda i dopunske djelatnosti, 9. standardi kvalitete za hranu i hranu za životinje, 10. doniranje hrane i hrane za životinje, 11. ekološka i integrirana proizvodnja, 12. sustavi kvalitete poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda 13. priznavanje prirodnih mineralnih i prirodnih izvorskih voda, 14. javne službe na području poljoprivrede, 15. istraživački rad, 16. obrazovanje 17. razvojno-stručni poslovi, 18. baze podataka, 19. uvjeti za proizvodnju i stavljanje brašna na tržište, 20. sustav poljoprivrednih knjigovodstvenih podataka, 21. administrativna kontrola  277


iz zakonskih propisa 22. kontrola na terenu 23. upravni i nadzor 24. inspekcijski nadzor Navedenim se Zakonom ujedno uređuje i provedba nekoliko EU uredbi, i to: Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007

o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda

Uredba (EU) br. 1151/2012

o sustavima kvalitete za poljoprivredne i  prehrambene proizvode

Uredba (EU) br. 1305/2013

o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR)

Uredba(EU br. 1306/2013

o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike

Uredba (EU) br. 1307/2013

o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike

Uredba (EU) br. 1308/2013

o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda

Poljoprivredna djelatnost i mjere poljoprivredne politike Poljoprivredna djelatnost obuhvaća: 1) bilinogojstvo, 2) stočarstvo i 3) s njima povezane uslužne djelatnosti, time da mjere poljoprivredne politike obuhvaćaju: 1) mjere ruralnoga razvoja, 2) izravna potpora, 3) mjere i pravila vezana uz zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda, 4) mjere zemljišne politike, te 5) druge mjere kojima se ostvaruju ciljevi poljoprivredne politike iz ovoga Zakona. Također što se tiče financiranja navedenih mjera iste se financiraju iz: 1) državnog proračuna Republike Hrvatske, 2) proračuna Europske unije, 3) Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP), 4) Europskog poljoprivrednoga fonda za ruralni razvoj (EPFRR), 5) proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 6) namjenskih donacija i 7) ostalih izvora sukladno zakonu.

Mjere ruralnog razvoja

Nacionalni program ruralnoga razvoja priprema Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, te ga donosi Vlada Republike Hrvatske, a odobrava Europska komisija, time da se može provoditi na nacionalnoj razini ili na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave uz financiranje putem državnog proračuna Republike Hrvatske i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR). 278


iz zakonskih propisa

Izravna potpora Prema odredbama Zakona o poljoprivredi, Program izravne potpore sastoji se od: 1) programa izravnih plaćanja i 2) plaćanja u iznimno osjetljivim sektorima, te se provodi u skladu s odredbama o financiranju Uredbe (EU) br. 1306/2013, time da se financira sredstvima iz: a) Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i b) državnog proračuna Republike Hrvatske za dopunska nacionalna izravna plaćanja. U okviru mehanizma fleksibilnosti između stupova Zajedničke poljoprivredne politike prema Uredbi (EU) br. 1307/2013, 15% programiranih sredstava Europskog poljoprivrednoga fonda za ruralni razvoj koristit će se za izravna plaćanja za razdoblje 2014. – 2019., uz mogućnost izmjene navedenoga udjela za 2018. i 2019. godinu

Program izravnih plaćanja

Sukladno članku 1. EU Uredbe br. 1307/2013 (Uredba o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike), program izravnih plaćanja provodi se u okviru Zajedničke poljoprivredne politike, a u Republici Hrvatskoj sadrži sljedeće mjere: 1. osnovno plaćanje 2. preraspodijeljeno plaćanje 3. plaćanje za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš ( tzv. zeleno plaćanje) 4. plaćanje za mlade poljoprivrednike 5. proizvodno vezanu potporu i 6. program za male poljoprivrednike.

Državna potpora u poljoprivredi

Mjere državne potpore moraju biti usklađene s Programom, Zakonom o poljoprivredi i pravilima Europske unije o državnim potporama, time da su davatelji državne potpore u smislu ovoga Zakona su: 1) središnja tijela državne uprave, 2) jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te 3) svaka pravna osoba koja dodjeljuje državne potpore.

Doniranje hrane i hrane za životinje

Doniranje hrane i hrane za životinje predstavlja davanje hrane i/ili hrane za životinje izravno ili preko posrednika krajnjem primatelju. Naime, ovim se Zakonom propisuje sustav doniranja hrane i hrane za životinje radi : 1. sprječavanja uništavanja velikih količina hrane, 2. zaštite okoliša i 3. pomoći krajnjim primateljima 279


iz zakonskih propisa

Ekološka proizvodnja Ekološkom proizvodnjom, preradom, distribucijom, uvozom i izvozom ekoloških proizvoda mogu se baviti subjekti upisani u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji, time da će za promicanje, unapređivanje i praćenje razvoja, davanje stručnih mišljenja i prijedloga u ekološkoj proizvodnji Ministarstvo osnovati Povjerenstvo za ekološku proizvodnju.

Javne službe u poljoprivredi

Područja koja obuhvaćaju javne službe u poljoprivredi su: 1) savjetodavne djelatnosti u poljoprivredi, ruralnom razvoju, ribarstvu te unapređenju gospodarenja u šumama i šumskim zemljištima šumoposjednika, 2) zaštita bilja, vinogradarstvo, vinarstvo, voćarstvo, sjemenarstvo i rasadničarstvo, 3) stočarstvo, 4) poljoprivredno zemljište, 5) sigurnost hrane i hrane za životinje. Stoga u Republici Hrvatskoj djeluju: Savjetodavna služba koja obavlja stručne poslove u području savjetodavne djelatnosti u poljoprivredi, ruralnom razvoju, ribarstvu te unapređenju gospodarenja u šumama i šumskim zemljištima šumoposjednika kao javnu ovlast. Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo koji obavlja stručne poslove u području zaštite bilja, vinogradarstvu, vinarstvu, voćarstvu, sjemenarstvu i rasadničarstvu kao javnu ovlast. Hrvatska poljoprivredna agencija – HPA koja obavlja stručne poslove u području stočarstva kao javnu ovlast. Agencija za poljoprivredno zemljište - APZ koja obavlja stručne poslove u području poljoprivrednoga zemljišta kao javnu ovlast. Hrvatska agencija za hranu – HAH Hrvatska agencija za hranu – HAH obavlja stručne poslove u području sigurnosti hrane i hrane za životinje kao javnu ovlast. Strukovne i interesne komore u poljoprivredi 1. Hrvatska agronomska komora 2. Hrvatska komora prehrambenih tehnologa, biotehnologa i nutricionista 3. Hrvatska poljoprivredna komora

Zeleno izvješće

Godišnje izvješće o stanju poljoprivrede u prethodnoj kalendarskoj godini sadrži ocjenu stanja i gospodarskog položaja poljoprivrede te prijedlog i način provedbe mjera poljoprivredne politike za sljedeće razdoblje, time da ga izrađuje Ministarstvo poljoprivrede i dostavlja Vladi Republike Hrvatske na utvrđivanje najkasnije do 30. svibnja tekuće godine, te se objavljuje u Narodnim novinama. 280


iz zakonskih propisa

Pravilnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta Stupanjem na snagu novog Pravilnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta prestao je važiti dosadašnji Pravilnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta (NN br. 149/11, 131/12, 24/13 i 9/14) istim se propisuju uvjeti, sadržaj, te način vođenja evidencije uporabe poljoprivrednog zemljišta. Sastavni dio pravilnika čine Prilozi I-III koji su sastavni dio Pravilnika i o kojima se mora voditi računa, te stoga savjetujemo čitateljima da se prigodom upoznavanja sa sadržajem Pravilnika svakako upoznaju i sa sadržajem pojedinih Priloga. Odredbama sadržanim u članku 2. Pravilnika propisano je da pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje: ARKOD je evidencija uporabe poljoprivrednog zemljišta u digitalnom grafičkom obliku na području Republike Hrvatske. AGRONET je elektronička aplikacija namijenjena za pomoć poljoprivrednicima i ostalim korisnicima u ostvarivanju prava na potpore u poljoprivredi ARKOD parcela je neprekinuta površina poljoprivrednog zemljišta koju u pravilu obrađuje samo jedan poljoprivrednik, klasificirana s obzirom na vrstu uporabe zemljišta. Predstavnik poljoprivrednika je nositelj ili član obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva te odgovorna osoba obrta, trgovačkog društva ili druge pravne osobe. Predstavnik poljoprivrednika može biti i punomoćnik. Obilježja krajobraza su sastavni dijelovi ARKOD parcele, nalaze se na poljoprivrednom zemljištu ili na njegovoj granici, nastali su prirodnim putem ili ljudskom aktivnošću te su sljedeći elementi: šumarak, pojedinačno stablo, drvored, živica, lokva (jezerce), jarak, suhozid. Šumarak je neprekinuto i homogeno područje pokriveno drvećem i grmljem, koje se ne koristi u poljoprivredne svrhe i čija je ukupna minimalna površina 100 m², dok maksimalna površina ne prelazi 2000 m². Pojedinačno stablo je stablo čija je površina horizontalne projekcije krošnje najmanje 8 m², a visina najmanje 2 metra te se pod istim obavlja minimalna poljoprivredna proizvodnja. Drvored je pravilan red koji sadrži minimalno 3 stabla u nizu, sa maksimalnim razmakom 10 metara između stabala te se pod istim obavlja minimalna poljoprivredna proizvodnja. Lokva (jezerce) je vodom ispunjena prirodna depresija, minimalne površine 100 m², maksimalne površine do 1000 m². 281


iz zakonskih propisa Živica je prirodna ograda sačinjena od višegodišnjeg raslinja, linearnog oblika, minimalne dužine 10 metara, maksimalne širine 2 metra. Jarak je potok ili kanal za navodnjavanje ili odvodnju, maksimalne širine 2 metra. Suhozid je građevina od kamena, podignuta rukom, bez dodatnog vezivnog materijala, maksimalne širine 2 metra.

Oblik i način vođenja evidencije uporabe poljoprivrednog zemljišta Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju održava i vodi ARKOD u digitalnom grafičkom obliku koji se vodi na području Republike Hrvatske. Naime, upis u ARKOD obavezan je za sve poljoprivredne površine koje poljoprivrednik koristi, time da se isti obavlja u regionalnim uredima Agencije za plaćanja u poljoprivredi i regionalni razvoj.

Sadržaj i dostupnost ARKOD-a

Podaci o ARKOD parceli obuhvaćaju: 1) identifikacijski broj (ID) ARKOD parcele, 2) vrstu uporabe zemljišta sa pripadajućom šifrom, 3) naziv ARKOD parcele, 4) površinu ARKOD parcele i 5) ostale atributne podatke Prostorni i alfanumerički podaci potrebni za redovito vođenje i održavanje ARKOD-a i IAKS-a dostavljaju se Agenciji sukladno sklopljenim Sporazumima o poslovnoj suradnji i razmjeni podataka, time da se putem istih provodi evidentiranje nastalih promjena u prostoru, a što obuhvaća sljedeće tematske cjeline: geodeziju, ekologiju, šumarstvo, hidrografiju, prometnu infrastrukturu, energetiku, prostorno uređenje i graditeljstvo. Međutim, što se tiče dostupnosti ARKOD-a, njegovi podaci su javni i dostupni na internetskim stranicama www.arkod.hr.

Jedinica upisa i najmanje površine parcele Osnovna jedinica upisa u ARKOD je ARKOD parcela gdje se u ARKOD sustav evidentiraju sve ARKOD parcele s površinom jednakom ili većom od 0,05 ha. Iznimka su površine pod staklenicima/plastenicima, vinogradima i iskrčenim vinogradima čija najmanja površina može biti 0,005 ha. Za utvrđivanje vrste uporabe poljoprivrednog zemljišta koristi se šifrarnik iz Priloga I Pravilnika.

Promjene u ARKOD-u

Promjene u ARKOD-u može inicirati poljoprivrednik, ako je došlo do promjene na ARKOD parceli, ili Agencija za plaćanja u poljoprivredi: a) prilikom 282


iz zakonskih propisa zanavljanja digitalne orto fotografije i ostalih prostornih podataka, b) temeljem rezultata provedene vizualne provjere, kontrole daljinskim istraživanjem, kontrole na terenu, provjere finalnih ARKOD podataka, brze terenske provjere, te po rješenju poljoprivredne inspekcije, te u svrhu dodatne verifikacije ARKOD podataka. Navedene promjene, poljoprivrednik je dužan prijaviti Agenciji u roku od 30 dana od njihova nastanka, time da su iste vidljive poljoprivrednicima u ARKOD pregledniku i AGRONET-u. Naime, nakon unosa podataka, ARKOD sustav generira zapisnik o uporabi poljoprivrednih površina, gdje poljoprivrednik svojim potpisom na Zapisniku, potvrđuje istinitost i vjerodostojnost unesenih podataka.

ARKOD parcele u preklapanju Ako se poljoprivrednik izjasnio da koristi parcelu koja je već pridružena drugom poljoprivredniku, parcela se evidentira kao parcela u preklapanju i kao takva neće se pridružiti niti jednom od njih do trenutka rješavanja preklapanja. Stoga se oni poljoprivrednici, kojima je evidentirano preklapanje ARKOD parcela pozivaju na sastanak za rješavanje preklapanja tj. usklađivanje. Međutim, ako se ne mogu dogovoriti oko korištenja parcele, Agencija će nakon provedene administrativne kontrole pridružiti ARKOD parcele u preklopu onom poljoprivredniku koje svoje pravo korištenja ili vlasništva može potkrijepiti dokumentacijom. Stoga, ako se jedan od poljoprivrednika čije su ARKOD parcele u preklapanju ne odazove na sastanak za rješavanje preklapanja, preklapanje se rješava sukladno dokumentaciji na temelju koje poljoprivrednik koji se odazvao na sastanak ima pravo na pridruživanje parcele. Također, ako stranke u preklapanju ne riješe preklapanje dogovorno, Agencija će preklapanje riješiti prema rješenju nadležnog suda.

Kontrola ARKOD podataka U svrhu kontrole točnosti ARKOD podataka, Agencija provodi terenske provjere finalnih ARKOD podataka, te brze terenske provjere koja se može obavljati kroz cijelu godinu. Brze terenske provjere provode se tokom cijele godine kako bi se utvrdilo poljoprivredno korištenje odnosno prihvatljivost ARKOD parcele na dijelu ili čitavoj površini, time da o planiranoj brzoj terenskoj provjeri i rezultatima iste ne obavještava poljoprivrednika. 283


iz zakonskih propisa

Višestruka sukladnost u poljoprivrednoj proizvodnji za razdoblje 2015. - 2020. Navedenim stručnim tekstom dajemo prikaz novog Pravilnika o višestrukoj sukladnosti u poljoprivrednoj proizvodnji za razdoblje 2015. - 2020. koji je objavljen u Narodnim novinama br. 32/15., te se primjenjuje počevši od 21. ožujka 2015. godine. Novim Pravilnikom propisuju se pravila višestruke sukladnosti na poljoprivrednom gospodarstvu, obveznici poštivanja pravila, kontrola i rokovi u kojima poštivanje pravila višestruke sukladnosti postaje obveza za primanje potpora. Sastavni dio Pravilnika čine Dodatak I - III koji su njegov integralni dio, odnosno o kojima je potrebno voditi brigu, te stoga savjetujemo pretplatnicima da se prigodom upoznavanja sa sadržajem Pravilnika svakako upoznaju i sa sadržajem pojedinih Dodataka čiji je sadržaj dostupan putem slijedećeg linka: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/435239.pdf

Pravila višestruke sukladnosti

Pravila višestruke sukladnosti (cross compliance) predstavljaju pravila koja korisnik potpore mora poštivati u obavljanju poljoprivredne aktivnosti na poljoprivrednom gospodarstvu, time da su ista definirana člancima 91. do 101. Uredbe (EU) 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike. Naime, poštivanje pravila višestruke sukladnosti preduvjet je za ostvarivanje prava na: a) izravna plaćanja, b) mjere ruralnog razvoja agrookoliš, ekološka poljoprivredu, potpora područjima s težim uvjetima gospodarenja, c) plaćanja u iznimno osjetljivim sektorima, d) tržišnu potporu vezano uz površinu (rekonstrukcija i konverzija vinograda). Pravila višestruke sukladnosti obveznik mora poštivati na svim poljoprivrednim površinama u svom posjedu i/ili korištenju te za svu stoku koju drži bez obzira da li za isto traži potporu ili ne. Pravila višestruke sukladnosti čine: propisani zahtjevi upravljanja (SMR) gdje su odredbe zakonodavstva Europske unije preuzete u zakonodavni okvir Republike Hrvatske, te predstavlja obvezne zahtjeve kojih se mora pridržavati korisnik potpore u obavljanju poljoprivredne djelatnosti na poljoprivrednom gospodarstvu, u skladu s Dodatkom II. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i u okviru odredbi nacionalnog zakonodavstva i dobri poljoprivredni i okolišni uvjeti (GAEC) kao minimalni uvjeti upravljanja na 284


iz zakonskih propisa poljoprivrednom gospodarstvu, odnosno obvezni uvjeti kojih se mora pridržavati korisnik potpore u obavljanju poljoprivredne djelatnosti na poljoprivrednim površinama u svom korištenju, u skladu s Dodatkom II. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ustanovljeni na nacionalnoj razini. Pravila višestruke sukladnosti vezana su uz sljedeća područja: (a) okoliš, klimatske promjene i dobro poljoprivredno stanje zemljišta (b) javno zdravlje, zdravlje životinja i biljaka (c) dobrobit životinja

Obveznici

Obveznici pravila višestruke sukladnosti su korisnici potpora iz članka 92. Uredbe (EU) br. 1306/2013, time da to nisu one kategorije korisnika koji sudjeluju u programu za male poljoprivrednike. Obveznik mora poštivati pravila višestruke sukladnosti iz članaka 4. i 5. Pravilnika glede propisanih zahtjeva (Dodatak I. Pravilnika), odnosno dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta (Dodatak II. Pravilnika) i to prilikom obavljanja poljoprivredne djelatnosti na poljoprivrednom gospodarstvu kojim upravlja, tijekom cijele godine za koju je podnio zahtjev za potporu.

Kontrola višestruke sukladnosti

Administrativnu kontrolu i kontrolu na terenu višestruke sukladnosti provodi Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju na način da koristi Integrirani administrativni i kontrolni sustav. Kao pravovaljan izvještaj o kontroli na terenu Agencija za plaćanja koristi zaprimljene zapisnike i izvještaje o obavljenom inspekcijskom nadzoru i rješenja tijela nadležnih za inspekcijski nadzor pravila iz Dodataka I. i II. ovoga Pravilnika.

Sankcije za nepoštivanja pravila višestruke sukladnosti

Sankcioniranje obveznika za nepoštivanje pravila višestruke sukladnosti provodi Agencija za plaćanja u skladu s odredbama članka 99. Uredbe EU) br. 1306/2013, time da se iste određuju u skladu s tablicama 1. i 2. Dodatka III. Pravilnika. Međutim, kada se pojedini korisnik ne pridržava pravila o višestrukoj sukladnosti, istom će se naložiti administrativna kazna. Naime, administrativna kazna se primjenjuje samo kada je neispunjavanje obveza posljedica radnje ili propusta koji se mogu izravno pripisati korisniku o kojem se radi; i ako je zadovoljen jedan ili oba od sljedećih dodatnih uvjeta: (a) neispunjavanje obveza stoji u vezi s poljoprivrednom aktivnosti korisnika; (b) u pitanju je područje poljoprivrednog imanja korisnika. Također napominjemo da se navedene sankcije ne primjenjuju na kategoriju malih poljoprivrednika. 285


iz zakonskih propisa

Očuvanje površina pod trajnim pašnjacima Trajni pašnjak je trajni pašnjak u skladu s člankom 93. stavak 5. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Naime, da bi se osiguralo da površina pod trajnim pašnjacima ostane u okviru granica definiranih Uredbom (EU) br. 1306/2013 i Delegiranom Uredbom Komisije (EU) br. 640/2014., Agencija za plaćanja će u 2015. i 2016. godini pratiti odnos površina pod trajnim pašnjacima i ukupnih poljoprivrednih površina na nacionalnoj razini na temelju površina za koje obveznici ovoga Pravilnika podnose zahtjev za potporu u tekućoj godini, a u odnosu na dan 1. srpnja 2013. godine. Naime, države članice koje su bile članice Unije na dan 1. siječnja 2004. moraju osigurati da zemljište koje se upotrebljavalo kao trajni pašnjak na datum predviđen za zahtjeve za potporu za površinu za godinu 2003. ostane trajni pašnjak u okviru definiranih granica. Države članice koje su postale članicama Unije 2004. godine moraju osigurati da zemljište koje se upotrebljavalo kao trajni pašnjak na dan 1. svibnja 2004. ostane trajni pašnjak u okviru definiranih granica. Također, Bugarska i Rumunjska moraju osigurati da zemljište koje se upotrebljavalo kao trajni pašnjak na dan 1. svibnja 2007. ostane trajni pašnjak u okviru definiranih granica. Navedeno obvezuje i Republiku Hrvatsku koja mora osigurati da zemljište koje se upotrebljavalo kao trajni pašnjak na dan 1. srpnja 2013. ostane trajni pašnjak u okviru definiranih granica. Stoga, ako se praćenjem odnosa površina zabilježi smanjenje površina pod trajnim pašnjacima u Republici Hrvatskoj veće od 5% u odnosu na stanje 1. srpnja 2013. godine, ministar poljoprivrede i šumarstva će naredbom propisati obvezu vraćanja prenamijenjenih poljoprivrednih površina u trajne pašnjake.

Rokovi primjene

Korisnici potpora obvezni su: (a) od 1. siječnja 2015. godine poštivati dobre poljoprivredne i okolišne uvjete i propisane zahtjeve upravljanja pravila višestruke sukladnosti u odnosu na SMR 1, SMR 2, SMR 3, SMR 6, SMR 7 i SMR 8 iz Dodatka I Pravilnika; (b) od 1. siječnja 2016. godine poštivati propisane zahtjeve upravljanja u odnosu na SMR 4, SMR 5, SMR 9 i SMR 10 iz Dodatka I. Pravilnika; (c) od 1. siječnja 2018. godine poštivati propisane zahtjeve upravljanja u odnosu na SMR 11, SMR 12 i SMR 13 iz Dodatka I. Pravilnika. 286


iz zakonskih propisa Tablica: PRAVILA VIŠESTRUKE SUKLADNOSTI ZA 2015. (U SKLADU S DODATKOM II. UREDBE (EU) 1306/2013) – OBVEZE KORISNICIMA ZA RAZDOBLJE 1.1.2015. – 31.12.2015. PODRUČJE

GLAVNO PITANJE (godina početka obveze)

ZAHTJEVI I STANDARDI SMR 1

Zaštita voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima poljoprivrednog podrijetla

GAEC 1

Uspostava zaštitnih zona oko vodenih tokova

GAEC 2

Korištenje vode za navodnjavanje u skladu sa zakonskim zahtjevima

GAEC 3

Zaštita podzemnih voda od onečišćenja određenim štetnim tvarima

GAEC 4

Minimalna pokrivenost tla

GAEC 5

Minimalno upravljanje poljoprivrednim zemljištem prema specifičnim karakteristikama tla

GAEC 6

Očuvanje organske tvari u tlu kroz primjerenu praksu koja uključuje zabranu spaljivanja biljnih ostataka na poljoprivrednim površinama

SMR 2

Zaštita divljih ptica

SMR 3

Očuvanje prirodnih staništa i divlje flore i faune

GAEC 7

Očuvanje obilježja krajobraza

SMR 4

Osnovni principi i zahtjevi kojim se uspostavljaju procedure oko sigurnosti hrane

SMR 5

Zabrana primjene određenih tvari hormonskog ili tirostatskog djelovanja i betaagonista na domaćim životinjama

SMR 6

Identifikacija i registracija svinja

SMR 7

Identifikacija i registracija goveda

Vode (2015.)

Okoliš, Klimatske promjene, Dobro poljoprivredno stanje tla

Tlo i zalihe ugljika (2015.)

Bioraznolikost (2015.) Krajobraz, minimalna razina održavanja (2015.) Sigurnost hrane (2016.)

Javno zdravlje, zdravlje životinja i biljaka

Dobrobit životinja

Identifikacija i registracija životinja (2015.)

SMR 8

Identifikacija i registracija ovaca i koza

Bolesti životinja (2016.)

SMR 9

Pravila sprečavanja, nadzora i iskorjenjivanja određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija

Sredstva za zaštitu bilja (2016.)

SMR 10

Stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja

SMR 11

Minimalni standardi zaštite teladi

Dobrobit životinja (2018.)

SMR 12

Minimalni standardi zaštite svinja

SMR 13

Minimalni standardi zaštite domaćih životinja

287


iz zakonskih propisa

Mjere za dodjelu bespovratnih potpora za zapošljavanje Mjere za dodjelu bespovratnih potpora za poticanje zapošljavanja za razliku od prijašnjih godina, zasnivaju se na Smjernicama za razvoj i provedbu aktivne politike zapošljavanja u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. 2017. godine. U razdoblju prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, donosili su se Nacionalni planovi za poticanje zapošljavanja za svaku pojedinu kalendarsku godinu koji su sadržavali ciljeve i aktivnosti za provedbu aktivne politike zapošljavanja u Republici Hrvatskoj. Međutim, nakon pristupanja Europskoj uniji dodatno su razrađene navedene mjere, osobito uzevši u obzir povećane potrebe kako nezaposlenih osoba, posebice mladih, a isto tako i poslodavaca, rukovodeći se strateškim europskim dokumentima u području zapošljavanja, posebice Strategijom Europa 2020., odnosno nacionalnim programima poput Ekonomskog programa Vlade Republike Hrvatske, Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. - 2020., Industrijske strategije Republike Hrvatske 2014. - 2012., Inovacijske strategije Republike Hrvatske 2014. - 2020. i Strategije Vladinih programa za razdoblje 2014. - 2016. godine.

Pravna osnova za provedbu mjere za poticanje zapošljavanja Provedba mjera za dodjelu potpora za zapošljavanje zasniva se na Zakonu o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (NN br. 80/08, 94/09, 121/10, 25/12, 118/12, 12/13 i 153/13.). kojime se propisuje: 1. način donošenja i sadržaj aktivne politike zapošljavanja 2. sadržaj i glavni ciljevi mjera za poticanje zapošljavanja 3. način i uvjeti korištenja sredstava za provođenje mjera za poticanje zapošljavanja iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Mjere aktivne politike zapošljavanja koje donosi Hrvatski zavod za zapošljavanje, obuhvaćaju: 1) programe zapošljavanja mladih nezaposlenih osoba za stjecanje radnog iskustva i jačanje zapošljivosti, 2) programe zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih i drugih skupina teže zapošljivih nezaposlenih osoba, 3) programe samozapošljavanja nezaposlenih osoba, 4) programe obrazovanja i osposobljavanja radnika kod poslodavaca koji prelaze na nove proizvodne programe ili na nove tehnologije, 5) programe usavršavanja zaposlenih radi zadržavanja zaposleno288


iz zakonskih propisa sti, 6) zapošljavanje nezaposlenih osoba u javnim radovima, a koji se odnose na programe humanitarnih, edukativnih, socijalnih, ekoloških, komunalnih, infrastrukturnih sadržaja, očuvanja kulturnih i povijesnih spomenika i drugih djelatnosti, 7) programe obrazovanja i osposobljavanja nezaposlenih osoba za potrebe tržišta rada, 8) programe stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa za stjecanje radnog iskustva u zvanju za koje su se nezaposlene osobe obrazovale i 9) programe očuvanja radnih mjesta i zadržavanje zaposlenosti.

Aktivnosti poslodavca za dodjelu potpore za zapošljavanje Za sve informacije o mjerama, potrebnoj dokumentaciji i aktivnostima potrebnim za dobivanje potpore za zapošljavanje ili stručno usavršavanje, poslodavci se mogu obratiti nadležnoj Područnoj službi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, time da zahtjev za dodjelu bespovratnih potpora, poslodavac dostavlja Hrvatskom zavodu za zapošljavanje prema sjedištu poslodavca. Zahtjev predstavlja propisani obrazac Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i dostupan je poslodavcima u svakoj ispostavi, odnosno područnoj službi, kao i putem internet stranice Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (www.hzz.hr). Također napominjemo da poslodavci trebaju prvo pričekati donošenje pozitivne ocjene o podnesenom zahtjevu od strane nadležne službe Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kako bi nakon predmetne odluke mogli zaključiti Ugovore o radu sa osobama za koje su tražili potporu. Imenovani tim Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u obvezi je provesti ocjenjivanje zaprimljenih zahtjeva, te za one zahtjeve koje pozitivno ocijeni zatražiti suglasnost Središnjeg ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje uz napomenu da je u obvezi ocijeniti navedene zahtjeve u roku 50 radnih dana. Područni ured prosljeđuje obavijest poslodavcu o odobrenom sufinanciranju uz uputu o aktivnostima koje treba provesti i popisom dokumentacije koju treba dostaviti u roku osam dana od dana obavijesti, kako bi se pristupilo zaključivanju Ugovora o sufinanciranju zapošljavanja/obrazovanja, financiranju obrazovanja ili sufinanciranju/ financiranju zapošljavanja u javnom radu. Ugovor se potpisuje u dva primjerka od kojih jedan primjerak ostaje poslodavcu, a drugi područnom uredu), time da poslodavac pri potpisu ugovora mora priložiti bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika. Ugovor o dodjeli potpore za zapošljavanje može se potpisati, ako poslodavac u roku od 8 dana od dana obavijesti o pozitivnoj ocjeni, dostavi: • ugovor(e) o radu za sufinancirane osobe, • primjerke potvrđene prijave Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje • primjerke potvrđenih obrazaca prijave Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. 289


iz zakonskih propisa Prikaz postupka odobravanja potpora Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

Izvor: www.hzz.hr

• dokaz o registraciji djelatnosti (Obrtnicu ili Rješenje trgovačkog suda, odnosno odgovarajući dokaz o registraciji izdan od strane nadležnog tijela).

Mjere aktivne politike zapošljavanja Mjere aktivne politike zapošljavanja usmjerene su na skupine nezaposlenih osoba koje su zbog niza razloga u najnepovoljnijem položaju na tržištu rada (mlade osobe, osobe s invaliditetom, starije osobe, dugotrajno nezaposleni, žene, posebne skupine), time da se provode sljedeće mjere: 1. potpore za zapošljavanje; 2. potpore male vrijednosti za samozapošljavanje; 3. potpore za usavršavanje; 4. obrazovanje nezaposlenih; 5. stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa; 6. javni radovi; 7. potpore za očuvanje radnih mjesta. Naime, od 2013. godine mjere se razvrstavaju po paketima namijenjenim pojedinim ciljanim skupinama radi bolje preglednosti, pa su tako kreirani paketi za mlade osobe, posebne skupine nezaposlenih, osobe s invaliditetom, starije osobe, dugotrajno nezaposlene osobe, nezaposlene osobe romske nacionalne manjine te za poslodavce u teškoćama.

Izvori financiranja mjera aktivne politike zapošljavanja Mjere aktivne politike zapošljavanja dugi niz godina financirale su se isključivo iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, time da se sada dodatno financiraju i iz Europskog socijalnog fonda (ESF) koji omogućava sustavnije financiranje mjera aktivne politike do 2020. godine. 290


d o m i o b i t e dom lj i obitelj

Hrana iz prirode – divlja loza Divlja loza (Vitis sylvestris) penjačica je ili puzavi grm. Listovi su joj okruglasti ili dlanasto razdijeljeni na 3-5 nazubljenih režnjeva, na naličju dlakavi. U svibnju i lipnju divlja loza cvate neuglednim zelenkastim cvjetovima složenim u grozdaste cvatove. Plodovi su ljubičaste bobe sa 2-3 sitne sjemenke. Raste po vlažnim šumama i na obalama rijeka i potoka, uglavnom u nizinskim predjelima. slika 1. Divlje loze dozrijevaju od kolovoza do listopada Iako su grozdovi i bobice dosta kiseli i s malo soka, mogu se jesti svježi, osušeni kao grožđice ili prerađeni u sok, pekmez ili žele. Od mladih listova pripremaju se salate, variva ili sarme. Konzerviraju se poput listova kupusa sa solenjem. U nekim se naši krajevima “divljom lozom” naziva i podivljala vinova loza (Vitis vinifera L.) koja također ima jestive listove i plodove. Raste na otvorenim sunčanim mjestima u vinorodnim područjima naše zemlje. U Velikoj Britaniji i u SAD-u divlja se loza tradicionalno koristi za pripravljanje zimnice ili nekih ukusnih jela od listova.

Sok od divljeg grožđa

Radi se od 2 kg divljeg grožđa, 1 šalice meda ili 1,5 šalica šećera, 4 l vode. Odvojite bobice od peteljki, stavite ih u duboki lonac i prelijte hladnom vodom. Na laganoj vatri kuhajte dok bobe ne omekšaju. Kašu procijedite kroz gustu tkaninu. Soku dodajte šećer ili med, pa povremeno miješajući kuhajte na tihoj vatri, dok se šećer 291


dom i obitelj ili med ne rastope. Provjerite slatkoću i po potrebi još zasladite. Sok ponudite dobro rashlađen.

Vegetarijanska sarma

Za vegetarijansku sarmu potrebno vam je 50 listova divlje loze, 2 glavice luka, ½ šalice riže, ½ šalice oraha, 5 žlica ulja, zeleni peršin, sol,papar. U velikoj posudi zakuhajte 2 litre vode, pa u nju stavite oprane, neoštećene, jednako velike, mlade listove divlje loze. Kuhajte 1 minutu, ocijedite vodu, a listove ohladite pod mlazom tekuće vode. Ocijedite ih rasprostrite na platneni ubrus da se suše. Za to vrijeme na 3 žlice ulja pirjajte sitno nasjeckan luk dok ne omekša, dodajte rižu, narezane orahe i zeleni peršin. Promiješajte, zalijte s 1 i ½ šalicom vode, posolite i poparite pa kuhajte dok riža ne omekša. Na svaki list loze stavite žlicu prohlađena nadjeva, pa ga umotajte u sarmu. Sarme slažite jednu do druge u plitku široku posudu, zalijte ih ostatkom ulja i mlakom vodom i kuhajte na laganoj vatri sat vremena. Ponudite kao glavno jelo.

Žele od divljeg grožđa

Po ovom starinskom receptu priredite otprilike jednaku količinu zrelog i nezrelog divljega grožđa, izvažite ga, odvojite od grubih peteljki i za svaki kilogram voća priredite četvrt šalice vode. Bobe stavite u lonac, zgnječite ih drvenom “gljivom” za pasiranje i prelijte vodom. Lonac poklopite i na laganoj vatri kuhajte do 15 minuta. Kašu procijedite kroz gustu finu tkaninu. Sok ulijte u zemljani lonac i ostavite stajati preko noći. Na njegovim će se stijenkama nataložiti ili pasti na dno kristali tartarata (koji mogu pokvariti glatku strukturu želea), pa ujutro pažljivo iz te posude odlijte sok u lonac. Za svaku litru soka dodajte 4 šalice šećera i naglo zakuhajte. Miješajući kuhajte sve dok ne dobijete zadovoljavajuću gustoću. Vruć žele ulijte u male boce za zimnicu, hermetički ih zatvorite i pasterizirajte. Čuvajte ih na svježem i tamnom mjestu. 292


dom i obitelj

Grah ponovo na polju i u tanjuru Grah (Phaseolus vulgaris L.) najznačajnija je mahunarka za ljudsku prehranu, te vrijedan izvor proteina, vlakana, vitamina i minerala. Uzgaja se u cijelom svijetu, ali je prije domestifikacije divlja vrsta graha već bila podijeljena u dvije osnovne skupine obzirom na zemljopisno podrijetlo – andsku i srednjoameričku skupinu. Obje su se skupine graha nakon domestifikacije raširile diTradicijski kultivari graha ljem svijeta. Uzgoj graha u Hrvatskoj seže daleko u prošlost i razlog je razvoju mnogih tradicijskih kultivara koji su se prilagodili specifičnim uvjetima uzgoja u našim krajevima. Ti su tradicijski kultivari izrazito vrijedni, jer su svojom evolucijom postali otporni na određene stresove ili štetočinje, čime postaju izrazito bitan izvor poželjnih svojstava za oplemenjivače. Zbog značajnih promjena u ruralnim područjima, kao i zbog promjena u samoj poljoprivrednoj proizvodnji, navedenim tradicijskim kultivarima prijeti nestanak. Navedenoj činjenici pridonose negativni trendovi poput slabe rentabilnosti proizvodnje, starije dobi stanovništva u ruralnim krajevima, kao i zamjena tradicijskih kultivara novim ili drugim profitabilnijim usjevima.

Sve veći značaj u svijetu

Zbog svoje izrazite nutritivne vrijednosti, grah danas postaje sve značajnija kultura u svijetu, te sve se više pozornosti pridaje grahu kao funkcionalnoj hrani. Konzumiranjem graha unose se makro i mikroelementi poput fosfora, kalija, magnezija, kalcija, željeza i cinka. Zbog navedenog, grah se smatra jednom od najnutritivnijih namirnica. Međutim, potrebno je istražiti mineralni sastav graha kako bi se mogao maksimizirati njegov pozitivan utjecaj na ljudsko zdravlje. Svaki od spomenutih minerala značajan je za specifične procese u biljci, ali i u ljudskom metabolizmu. Tako je fosfor bitan kao sastavnica fosfoproteida, fosfolipida, nukleinskih kiselina i molekula u kojima se pohranjuje energija (AMP, ADP, ATP, NADP, NADPH). Fosfor potiče rast korijena, povećava efikasnost korištenja vode od strane biljke i samim time i usvajanja hraniva. Kalij ne ulazi u sastav organske tvari, ali ne može biti zamijenjen ni jednim drugim kationom, pa su mu funkcije izrazito bitne. Najznačajnija je središnja uloga u rastu i razvoju biljke. Klinička su ispitivanja utvrdila značaj kalija pri smanjenju krvnog tlaka, te prevenciju kardiovaskularnih bolesti. Također, kalij pozitivno utječe i na prevenciju stvaranja bubrežnih kamenaca, kao i pojavu osteoporoze i dijabetesa. I kalcij je jako bitan za biljke, obzirom da su293


dom i obitelj djeluje u građi staničnih membrana i staničnoj diobi unutar same biljke. Njegov značaj kod ljudi ogleda se u činjenici da je izrazito bitan za zdravlje kosti i zubi, ali i prevenciju kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, pretilosti i probavnih tegoba. Magnezij je središnji atom molekule klorofila. Klorofil je pigment koji daje biljkama zelenu boju, a vrlo je značajan za odvijanje procesa fotosinteze. Magnezij također utječe i na sintezu drugih pigmenata (karotena i ksantofila, koji daju biljci narančastu i žutu boju), te nekih drugih organskih molekula. Ovaj makroelement utječe na oko 300 enzimskih reakcija u metabolizPokusno polje s 300 kultiva- mu. Snažno utječe na krvni tlak, jer sudjeluje u stara graha na Agronomskom bilizaciji stanične membrane i koncentracije kationa fakultetu u Zagrebu održavajući njihovu ravnotežu unutar i izvan stanice. Povrće, voće i cjelovite žitarice su glavni izvor hranjivih tvari koje mogu djelovati protiv hipertenzije.

Važni mikroelementi

Željezo je bitan mikroelement za rast i razvoj biljaka, a biljka ga može usvojiti u ionskom (Fe2+ i Fe3+) i/ili helatnom obliku. U ljudskom tijelu željezo se prvenstveno nalazi hemoglobinu u krvi i mioglobinu u mišićima i sudjeluje u prijenosu kisika. Željezo također utječe na razvoj i održavanje imunološkog sustava, kognitivnog razvoja, regulaciju temperature i metabolizam energije. Simptomi nedostatka željeza kod ljudi su probavni problem zbog nemogućnosti usvajanja šećera ksiloze i masti, te anemija koja može smanjiti radnu sposobnost i otpornost na umor. Kao i ostali mikroelementi, cink je bitan mikroelement za sve organizme. Važan je u metabolizmu kao specifični i nespecifični aktivator više od 300 enzima. Cink je jedan od najvažnijih mikroelemenata u ljudskoj prehrani. Nedostatak cinka u ljudskom tijelu uzrokuje retardaciju rasta ili smrt fetusa. Kod djece i adolescenata može uzrokovati lezije kože i očiju, te odgođenu spolnu zrelost. Doduše, kod nas, u razvijenijim državama, ti simptomi gotovo se nikad ne javljaju jer se hranimo raznoliko, pa na taj način ipak unesemo dovoljne količine cinka. Zbog svega navedenog, ali i s ciljem promocije graha kao vrlo vrijedne prehrambene namirnice, u Hrvatskoj se provodi znanstveno-istraživački projekt „Genetska osnova količine bioaktivnih hranivih tvari hrvatskih tradicijskih kultivara graha“, kojeg financira Hrvatska zaklada za znanost projektom UIP-112013-3290. Tijekom provedbe projekta sakupljeno je 300 uzoraka graha u cijeloj Hrvatskoj u kojima se određuje količina minerala, te genetski sastav u svrhu utvrđivanja njihovih međusobnih sličnosti i razlika, a sve s ciljem izrade podloge za oplemenjivače graha. 294


dom i obitelj

Dva najopasnija sata dana Vaš unutarnji biološki sat ima dalekosežni utjecaj na vaše zdravlje. Kad se ujutro, nakon dobro prospavane noći izvlačite iz kreveta, budite na oprezu. Počinjete s najopasnijim djelom vašeg dana. Kroz slijedeća 2 do 3 sata postoji dva do tri puta veća vjerojatnost pojave srčanog infarkta ili moždanog udara, nego u kasnijim večernjim satima. Ujutro od 6 do 10 sati je najčešće vrijeme pojavljivanja i mnogih drugih uzroka smrti: ishemičko srčano oboljenje, rak, bronhitis, emfizem i astma.

Kronobiologija

Jedna od novijih znanosti - kronobiologija - dovodi do medicinske revolucije otkrivajući kako vrijeme utječe na ljudski život i koliko se naš organizam mijenja tokom cirkadijalnog, dnevnog ritma. Nema sustava u organizmu koji nema svoj vlastiti ritam. Upoznavajući prirodne biološke ritmove, otkrivamo nove načine sprečavanja i liječenja bolesti. Dok spavamo krvni tlak i tjelesna temperatura padaju, a dosta krvi ode u ekstremitete. Za vrijeme jutarnjeg ustajanja frekvencija pulsa se ubrzava, suzuju se krvne žile, povećava se krvni tlak i smanjuje se dotok krvi u srčani mišić. To može izazvati ishemiju, anginu pectoris ili čak srčani infarkt s fatalnim svršetkom. Također, ujutro kad se ustaje iz kreveta, krv je blizu svoje maksimalne dnevne gustoće i tendencije zgrušavanju. Spremanje djece za školu i žurba oko priprema za odlazak na posao, pridodaje nervnu napetost već prisutnom fizičkom stresu. Bez obzira u koliko sati ustajete, najveći rizik infarkta srca je unutar 2 do 3 sata nakon buđenja.

„Unutarnji tjelesni sat“

Razumijevajući svoj unutarnji “tjelesni sat”, mi možemo poboljšati svoje zdravlje i stimulirati preživljavanje. Na primjer, ako ne znamo da naša prirodna tjelesna temperatura može porasti za jedan do dva stupnja od jutra do večeri, 295


dom i obitelj možemo pogrešno prosuditi izmjerenu temperaturu na termometru. Primjerice, temperatura od 37,2 može označivati perfektno zdravlje u pet sati poslije podne, dok u sedam ujutro može nagovješćivati bolest. Također, učinci lijekova podliježu našim biološkim ritmovima. “Za svakog pojedinog od više od 20 antibiotika kao i za snažne lijekove protiv raka postoji optimalno vrijeme u toku dana” - kaže dr. William Hrushesky, sa Stratton medicinskog centra u Albany (USA). Neki lijekovi mogu smanjiti rizik jutarnjeg srčanog udara, kao na primjer Aspirin. Jedno veliko ispitivanje je utvrdilo da je uzimanje Aspirina svaki drugi dan smanjilo učestalost infarkta srca u muškaraca za gotovo 45 posto i jutarnji rizik za više od 59 posto. Razumije se, svaka se osoba mora konzultirati s liječnikom prije nego počne s upotrebom Aspirina.

Kako učiniti jutra manje strašnima Osim uzimanja lijekova, postoje i drugi načini kako učiniti svoja jutra manje stresnima i možda manje rizičnima. Namjestite svoj budilnik nešto malo ranije, kako bi si omogućili vrijeme za lagano i stezanje ruku i nogu dok još ležite u krevetu (kao što rade vaš pas ili mačka!). To istezanje olakšava pokretanje krvi nakupljene u ekstremitetima. Pokrenite se polako. Nemojte ustati prenaglo. Nemojte se izložiti termalnom šoku pod jako vrućim ili jako hladnim tušem, što može naglo povećati ili smanjiti krvni tlak. Nakon toga doručkujte. Dr. Renata Cifkova, s medicinskog fakulteta Newfoundland, u St. John, kaže: “Izostavljanje doručka očito povećava aktivnost krvnih stanica - trombocita (pločica) može pridonijeti pojavi infarkta i moždanog udara tokom jutarnjih sati”. Kako bi izbjegli “teškoće jutra ponedjeljkom”, nemojte vikendima mijenjati svoj uobičajeni dnevni ritam. Vikendom smo u iskušenju ostajati do kasno budni petkom i subotom, a nakon toga ujutro spavamo do kasno subotom i nedjeljom. Te navike nepovoljno djeluju na naš “biološki sat”, izazivaju poteškoće slične onima nakon dugotrajnog leta avionom u različitim vremenskim zoUsmjeravajući ritam biološkog sata u svoju korist, možete smanjiti dnevnu opasnost nama i imaju za posljedicu nepotreban stres. i povećati broj dana svog života 296


dom i obitelj

Što su to viroze? Jesen i zima su godišnja doba u kojima ljudi najčešće obolijevaju od akutnih virusnih infekcija dišnog sustava – viroza, koje su zapravo najrazličitije upale dišnih putova. Dosad je verificirano oko 150 različitih virusa - uzročnika tih oboljenja. U ovakve upale spadaju prehlade, katar dišnih putova i gripa (influenca). Bilo bi pogrešno tvrditi da su samo hladni jesenski i zimski dani rezervirani za infekcije dišnog sustava, jer prehlada ima i ljeti. Nećete se začuditi ako vam se prijatelj ili znanac potuži da osjeća malaksalost, da mu curi iz nosa, da ga pecka u ždrijelu, da ponekad kašlje i kiše, da ima glavobolju, bolove u zglobovima i mišićima. To su dobro poznate virusne infekcije. Svojstveno je za ova oboljenja dišnih organa da su jako priljepčiva, brzo se prenose i imaju kratak imunitet, tako da pojedine osobe mogu i dva ili više puta godišnje oboljeti od istog uzročnika ili drugog tipa virusa. Zna se pouzdano da djeca, stariji i osobe s kroničnim bolestima dobivaju infekcije s težim kliničkim manifestacijama.

Prehlada ili gripa ?

Iako se u našem narodu ne pravi razlika između prehlade, akutnog katara dišnih putova i gripe, ipak se one mogu razlikovati po simptomima, a razlikuju se i po različitim virusima kao uzročnicima. Za vrijeme prehlade (hunjavice) čovjek se osjeća loše, malaksao, šmrca, pecka ga u ždrijelu, pucketa u ušima, ali obično nema vrućicu. Kod febrilnog katara dišnih puteva simptomi su slični kao kod obične prehlade, ali temperatura je obično nešto povišena, a oči zacrvenjene, peku i suze. O gripi se manje-više sve zna. Naglo počne visoka temperatura i do 40 stupnjeva, bolesnik je potpuno klonuo. Kod svih virusnih infekcija dišnog sustava zaraza se prenosi kapljičnim putem, prilikom govora, kašljanja i kihanja. Ove virusne bolesti mogu biti povod da oslabljeni organizam napadnu bakterije, koje mogu uzrokovati komplikacije, kao upalu srednjeg uha, sinusa, gnojnu anginu ili upalu pluća itd. Takve komplikacije se najčešće događaju kod infekcije virusom gripe. Jer, prehlade, npr. ionako brzo prolaze. 297


dom i obitelj

O antibioticima odlučuje samo liječnik Nažalost, još uvijek nemamo djelotvornog lijeka koji bi uništavao viruse - uzročnike infekcija dišnog sustava. Antibiotici ne djeluju protiv virusa. Ono što nam preostaje jeste da ublažujemo simptome bolesti. Ako su oni jače izraženi, preporučljivo je ostati kod kuće, utopliti se, protiv visoke temperature uzeti neki od raspoloživih preparata, piti tople napitke s limunom, pobrinuti se za dobru ishranu, kako bi se ojačao organizam. Posebno se dobro pokazala topla pileća juha. Nemojte me pitati zašto baš pileća juha, jer to ne znam, ali činjenica je da ima povoljan efekt. U svakom slučaju liječenje će ovisiti o pravilnoj dijagnozi. Kod male djece, starijih osoba i kroničnih bolesnika premda se pomišlja na virusni infekt, dobro je prepisati antibiotike, ali to mora biti strogo individualno i o tome može odlučiti samo liječnik. Za zaštitu stanovnika od gripe danas raspolažemo cjepivom koje smanjuje mogućnost zaraze za 70 do 80 posto. Cijepljenje je naročito preporučljivo za trudnice, osobe koje boluju od srčanih, bubrežnih ili plućnih bolesti. Zaštita nakon cijepljenja traje nekoliko mjeseci. U prevenciji prehlade nije se mnogo napredovalo, jer postoji mnogo različitih virusa uzročnika. Cijepiti se protiv prehlade značilo bi zapravo primiti bezbroj različitih injekcija, a to bi, priznajte, bilo gore nego prebroditi nekoliko prehlada godišnje. Ako vas je snašla viroza, imajte obzira prema drugima i nemojte pridonositi širenju zaraze! Tu možete dosta učiniti ako hoćete.

Kvinoja – majka svih zrna Inke su smatrali kvinoju majkom svih zrna, a samo je vladar imao čast posijati prve sjemenke u sezoni i to isključivo alatkom od zlata. Bila je osnovna namirnica Inka, ali zbog bogatstva u mineralima, vitaminima i proteinima visoke biološke vrijednosti postala je omiljena među ljubiteljima prirodne prehrane. Zahvaljujući visokom udjelu proteina, najvišem od svih žitarica, i činjenici da prilikom njezina uzgoja nisu potrebni insekticidi ni pesticidi, kvinoja je vrlo cijenjena među sljedbenicima prirodne prehrane, a posebice među vegetarijancima. Kvinoja je blago koje se skriva na odjelima zdrave hrane i u specijaliziranim dućanima s ekološkim namirnicama. 298


dom i obitelj

Bogata proteinima Uzgoj kvinoje započeo je prije najmanje tri tisuće godina, vjerojatno u blizini jezera Titicaca i bila je osnovna prehrambena namirnica Inka do dolaska španjolskih konkvistadora koji su je zamijenili kukuruzom, ječmom, pšenicom, zobi i krumpirom. Najistaknutija činjenica vezana uz kvinoju je da, u usporedbi s tradicionalnim žitaricama, ima povećanu razinu proteina (13% svoje težine što je dvostruko više od riže) s udjelima ključnih aminokiselina koje olakšavaju njihovu apsorpciju u organizmu. Ugljikovodici čine 69% težine kvinoje i čine 374 kalorije na 100 g. Zbog toga, ova je namirnica op- Kvinoja timalan izvor energije koja se polako oslobađa u organizmu zahvaljujući dijetetskim vlaknima (6 g na svakih 100 g). Ova vlakna, pak, pogoduju cirkulaciji probavnog sustava, reguliraju razinu kolesterola, razvijaju pozitivnu bakterijsku floru i prevencija su u liječenju raka debelog crijeva. Uz to, bogata je važnim mineralima, posebice željezom: obrok od 60 g kvinoje zadovoljava 46% dnevnih potreba muškarca i 31% potreba žena (iako apsorpcija željeza u organizmu ovisi o drugim namirnicama u prehrani). Slijede magnezij (36%), fosfor (31%), mangan (27%), cink (13%), bakar (12%) i kalij (11%). Ovaj omjer čini kvinoju superiornijom namirnicom od riže, zobi ili pšenice, te predstavlja izniman prehrambeni proizvod za mineralizaciju organizma, a posebice je korisna za mišićno-koštani sustav, živčani sustav, te imunitet organizma. Vitamini u kvinoji još pojačavaju pozitivne učinke ove žitarice, posebice folna kiselina (60g zadovoljava 15% dnevnih potreba), zatim vitamin B2 (13%) i B3 (9%), koji su nezamjenjivi kako za zdravlje živčanog sustava tako i za jačanje organizma u borbi protiv bolesti. Važno je još napomenuti da ova namirnica ne sadrži gluten se izvrsno probavlja.

Priprema obroka

Kvinoja nudi bogatu lepezu mogućnosti u pripremi obroka, od salata do sofisticiranih deserta. Njezina hrskava zrna svijetložute boje imaju okus koji bi se 299


dom i obitelj najbliže mogao opisati kao okus između riže i kuskusa. Nakon kuhanja zrna postaju mekana i sjajna, te daju osobnost svakom receptu. Osnovni recept za kuhanje kvinoje vrlo je jednostavan. Stavite kuhati dvije mjerice vode i nakon što voda zaključa dodajte jednu mjericu kvinoje, poklopite i ostavite kuhati na srednje slaboj vatri dok zrna ne upiju vodu za što je potrebno između 12 i 15 minuta. Kvinoja je kuhana kada zrna postanu prozirna i kada se bijela klica odvaja i izgleda poput spiralnog repića. U vodu možete dodati lovorov list, razne začine ili nekoliko režnja češnjaka kako bi imala bolji okus, ili je kuhajte u povrtnoj juhi. Važno je da je prije pripreme isperete. Naime, zrna kvinoje sadrže gorku supstancu saponin, pa ako je ne isperete nisu ukusna. Kombinirajte kvinoju s povrćem, a možete je koristiti umjesto riže, prosa ili kuskusa te čini dobar spoj s kukuruzom i svim vrstama povrća, ali pripazite sa začinima, jer kvinoja upija njihove okuse.

Kvinojin rižoto s puretinom i povrćem

SASTOJCI 150 g kvinoje 500 g purećih prsa 100 g luka 100 g mrkve 50 g zelene paprike 2 režnja češnjaka 300 ml vode 100 ml pasirane rajčice sol papar maslinovo ulje POSTUPAK Puretinu narežite na kockice, a kvinoju isperite pod mlazom hladne vode. Luk, papriku i češnjak nasjeckajte, a mrkvu narežite na tanke štapiće. Na maslinovom ulju pirjajte luk i papriku dok ne omekšaju, pa im dodajte češnjak, nastavite pirjati dok češnjak ne zamiriše boju, potom dodajte narezanu puretinu i mrkvu. Pirjajte dok puretina ne uhvati boju, dodajte kvinoju, te sve dobro promiješajte. Dodajte pasiranu rajčicu i vodu, dodajte sol i papar po ukusu, te kuhajte na laganoj vatri dok sva tekućina ne ispari, oko 15 minuta. Poslužite uz salatu po izboru. 300


z a n i m lj i v o i zanimljivo p o u či poučno no

O krumpiru – kruhu siromašnih Novija istraživanja genetičara pokazuju da je krumpir postao od peruanskog i čileanskog divljeg krumpira, te da je onaj čileanski bliži europskom. Do sredine XIX. st. krumpir je bio nezamjenjivi dio prehrane siromašnijih slojeva u Europi. Tada se pojavilo gljivična bolest plamenjača koja je poharala krumpirišta. To se posebno osjetilo u zemljama koje su u velikoj mjeri ovisile o krumpiru kao što je bila Irska. Procjenjuje se da je zbog pojave toga gladomora umrlo oko 2, a iselilo se u Ameriku oko 1 milijun ljudi.Tek potkraj XIX. st. otkriveno je sredstvo protiv bolesti krumpira na bazi bakra slično kao i za vinovu lozu. Prije pola stoljeća krumpir je bio u svjetskoj prehrani na četvrtom mjestu, iza žitarica, kukuruza i riže. Danas više i nije tako s obzirom na to da se koristi i kao stočna hrana i kao industrijska biljka za proizvodnju škroba i alkohola. Tomu pridonosi i francuski izum pomfrita i najnoviji hit svjetskih razmjera, a to je čips, jelo za bogatije i dokone ljude.

Pomfrit i čips

Priprema krumpira na francuski način ili pomfrit koristi se gotovo posvuda u svijetu, poglavito u ugostiteljstvu i u restoranima brze hrane. Složenica od dvije riječi nastala je od spomenute pommes (jabuka) i frittes (prženo). Tako priređena

Čips

Prženi krumpiri - pomfrit

301


zanimljivo i poučno jela u Dalmaciji nazivaju friganima poput kolača u ulju – fritule (pržena). U idućim rečenicama objasnit ću kakve veze ima jabuka i krumpir. Za izum pomfrita natjecali su se Belgijanci i Francuzi. Prvi su tvrdili da se u Belgiji krumpir pržen u ulju koristio još u XVII. st. U Francuskoj je to bilo stoljeće kasnije. Točno je to da pomfrit duguje svoje ime francuskom jezičnom području. Novi iskorak u korištenju krumpira kao masovne jeftine hrane za pučanstvo zbio se pred II. svjetski rat kad su braća McDonald utemeljila svoju firmu „brze hrane“ i s njom osvojili gotovo čitav svijet.

Zemljane „kruške“ i „jabuke“

Kad su se zemljani gomolji pojavili u Europi u svakoj pojedinoj zemlji nisu imali ime. Svaki je narod nazivao te okruglaste plodove prema pravilima svoga jezika. Većini imena zajednička je bila činjenica da su rasli u zemlji, a zatim da su podsjećali na pojedine voćke. Nijemcima su bili kruškasti i postali su „grundbirne“ – zemljana kruška. Francuzima su izgledali i jabučasto i dobili su ime „pommes de terre“ – zemljana jabuka. Česi, Slovaci i Poljaci su to pojednostavnili i dobili su „ziemniake“. Romani, a preko njih Englezi te Sjeveroamerikanci, osim Meksikanaca uzeli su riječ „potate“ i njezine izvedenice. Većina Slavena krumpir su dobili iz Njemačke i Austrije. Najviše je po pruskom uzelo ime kartoffel poput Rusa i Ukrajinaca. Bugari su tu riječ skratili na kartof. Drugi Južni Slaveni koji su krumpir dobili izravno iz Bavarske i Švapske uzeli su izvedenicu od grundbirne i imaju krumpir i njemu slične izraze. Slovenci i Srbi imaju krompir, Hrvati dijalektalno krumpir, a u ijekavskim krajevima i kumpijer.

Hrvati i krumpir

Hrvati su krumpir primili sa sjevera i sa zapada. Sa sjevera, iz njemačkih zemalja (Bavarska, Švapska) te iz habsburških (Austrija, Češka, Moravska, Slovačka). Donosili su ga doseljenici, najčešće nazvani Švabe i Pemci (Česi), ali su ga donosili i hrvatski vojnici koji su ratovali u Europi i to već u XVIII. st., u vrijeme koje u svom „Satiru...“ opisuje Reljković. Krumpir sa sjevera poznat je po njemačkom grundbirne kao krumpir. Sa zapada su ga prenosili Mlečani i Dubrovčani i nazivali ga potate. Kasnije i u tim krajevima prevladao je naziv krumpir, u Dalmatinskoj Zagori govori se i kumpir. U nekim priobalnim krajevima koristio se nekoć izraz krtol za krumpire. Izgubio se i izraz podzemnica za krumpire. U kršnim predjelima Hrvatske gdje zemlja nije povoljna za uzgoj žitarica njih je zamijenio krumpir. To se posebno odnosi na Liku, Zagoru, Primorje i otoke. Tu je krumpir kuhan pod korom ili razrezan u police doslovce postao „kruh naš svagdašnji“. 302


zanimljivo i poučno

Podrijetlo vina Povijest vina stara je više tisuća godina i usko je povezana s razvojem poljoprivrede, ali i velikih drevnih civilizacija. Novija arheološka istraživanja objavljena u siječnju 2011., odnose se na pronalazak najstarije „vinarije“ u spilji Areni-1 u Armeniji. U vinariji starijoj od 6 000 godina, pronađena je preša za grožđe, posude za fermentaciju, staklenke i čaše. Arheolozi su pronašli i sjemenke grožđa, te lozu vrste Vitis vinifera. Činjenica da je proizvodnja vina bila tako dobro razvijena prije 6000 godina upućuje na to da se tehnologija razvila još ranije. Ovo otkriće uklapa se u ranija istraživanja prema kojima je proizvodnja vina započela na području južnog Kavkaza (područje današnje SZ Turske, S Iraka, Azerbejdžana i Gruzije). Ostaci vina u spomenutom području su identificirani zbog prisutnosti soli vinske kiseline i smole drveta koja se koristila kao zaštita od kvarenja vina. U istoj regiji pronađeni su i najstariji dokazi o domestifikaciji vinove loze (6 000 – 5 000 g.pr.Kr.).

Kako je čovječanstvo otkrilo vino?

Početak proizvodnje vina, opisan u mnogim mitovima i legendama, još uvijek je nepoznanica i predmet nagađanja. Najprihvaćenija hipoteza govori da je prvi fermentirani sok od grožđa ipak nastao sasvim slučajno i to kao rezultat spontane fermentacije grožđa. Iako grožđe lako fermentira, zbog vrste šećera koje sadrži, vinski kvasci (Saccharomyces cerevisiae) nisu najbrojniji, autohtoni dio flore grožđa. Prirodno stanište drevnih vrsta S. cerevisiae bila je kora i smola hrasta. S obzirom da je loza rasla penjući se uz stabla, a da su se grožđe i žirevi zajedno ubirali, moguća je inokulacija grožđa i soka od grožđa sa kvascem S. cerevisiae. Rasprostranjivanje vrsta S. cerevisiae i V. vinifera je zajedno sa širenjem poljoprivrede na sjever prema Anatoliji možda potaknulo otkrivanje vinarstva, kao i njegovo daljnje razvijanje. Vjerojatno nije puka slučajnost da većina fermentiranih pića i hrane (vino, pivo, kruh) svoje podrijetlo vuče s Bliskog istoka. Oko 4 000 god. pr.Kr. uzgoj vinove loze se proširio područjem „plodnog polumjeseca“- u Palestini, Siriji, Egiptu i Mezopotamiji. Posredstvom Feničana vinova loza i vino su stigli u antičku Grčku gdje je smatrano božanskim pićem. Grci su svoja slatka i bogata vina štitili smolom i začinima, a transportirali su ih u bogato ukrašenim amforama diljem Mediterana, prenoseći i svoje umijeće proizvodnje. Za vrijeme Rimskog carstva, vinogradarstvo i vinarstvo su unaprijeđeni, a neki proizvodni postupci se koriste još i danas. Rimljani su proizvodili slatka i suha aromatizirana vina koja su čuvali u amforama, a na plutene čepove nanosili su smolu i glinu. 303


zanimljivo i poučno Oko 500.g. pr.Kr. Kelti počinju izrađivati drvene bačve koje su u potpunosti zamijenile amfore, a najstarija staklena boca s vinom datira iz 350 g.pr.Kr. s područja Njemačke. Vinarstvo srednjeg vijeka razvijaju crkveni redovi koji su se brzo širili Europom, a putem obnavljali i marljivo sadili nove vinograde, izdvajali najbolje položaje, razmnožavali lozu, proučavali različite načine rezidbe i pažljivo proizvodili vino. Vino od tada postaje dio svakodnevne prehrane u svim slojevima društva, a cijeni se i zbog antiseptičnih svojstava. Kao napredak u zaštiti vina od kvarenja, 1487.g. u Njemačkoj je kraljevskom odlukom dopušteno dodavanje sumpora. Prva imena sorata počinju se spominjati u 14. st. (Pinot 1375., Rizling 1435.g). Otkrićem i naseljavanjem novih kontinenata prenesen je i uzgoj vinove loze, tako da je ona danas prisutna u području umjerenog pojasa diljem svijeta, ali i dalje najzastupljenija na europskom kontinentu.

Važnost oprašivača u poljoprivredi Oprašivanje se definira kao prenošenje peluda iz prašnika na sjemeni zametak u golosjemenjača, odnosno na njušku tučka u kritosjemenjača, a bitan je preduvjet za oplodnju. Oprašivanje kukcima ili entomofilija predstavlja jedan od najuspješnijih simbiontskih odnosa. Vrijednost oprašivanja kukcima na globalnoj razini procjenjuje se na oko 153 milijarde eura godišnje, dok u Europi vrijednost oprašivanja na godišnjoj razini doseže 14,2 milijarde eura. Broj oprašivača u Europi drastično opada, a smanjenje njihove populacije povezano je s gubitkom staništa, bolestima, promjenama u poljoprivrednoj praksi i ostalim negativnim čimbenicima. Oko 80 % poljoprivrednih kultura izravno ovisi o oprašivanju pomoću kukaca, a kao najvažniji organizmi ističu se medonosne i solitarne pčele, te bumbari.

Solitarna pčela iz roda Osmia

304

Odrasli oblik osolike muhe


zanimljivo i poučno

Bumbari su najučinkovitiji Postoji nekoliko vrsta medonosnih pčela, a najviše je istražena europska pčela medarica. Osim izravne koristi, neizravna korist u vidu učinkovitijeg oprašivanja brojnih biljnih vrsta daleko je veća. Bumbari su učinkovitiji oprašivači brojnih vrsta kultiviranog bilja u odnosu na pčele, jer zbog svoje veličine ostvaruju bolji kontakt s tučkom i prašnicima, posjećuju dvostruko više cvjetova u jedinici vremena, u vjetrovitim uvjetima učinkovitiji su od pčela i lete na nižim temperaturama. Bumbari se uzgajaju u kontroliranim uvjetima i prodaju u svrhu ispuštanja u zaštićenim prostorima u proizvodnji određenih poljoprivrednih kultura (najčešće povrće). Solitarne pčele (samotarke, samice) se ne roje, ne žive u zajednici niti nemaju maticu. U oprašivanju usjeva mogu biti uspješnije od pčela medarica jer izlaze iz skloništa već na +5 °C, nisu posebno probirljive i ne biraju cvjetne vrste koje su u tom trenutku jačeg intenziteta i privlačnosti. Njihova brojnost ovisi o broju pogodnih staništa za zasnivanje gnijezda. Solitarne pčele nisu u sukobu s pčelom medaricom i bumbarima, a njihovim zajedničkim radom povećava se uspjeh u oprašivanju kultiviranog bilja. Osim pčela i bumbara, kao oprašivači ističu se leptiri i osolike muhe. Leptiri se hrane tekućom hranom, a izbor hrane im je ograničen zbog specifičnosti građe usnog organa. Osolike muhe su, poput bumbara, aktivne i pri niskim temperaturama, a produljena aktivnost rezultira učinkovitim oprašivanjem kroz dulje razdoblje. Neke vrste osolikih muha oponašaju izgled pčela, osa ili bumbara, ali nemaju sposobnost ubadanja žrtve.

Kako potaknuti veću brojnost oprašivača na poljoprivrednim površinama? Kako bi se povećao broj oprašivača koji su važni u poljoprivrednoj proizvodnji u blizini nasada, osobito voćnjaka, treba postaviti natkrivene nastambe od drveta unutar kojih se postavlja trstika, zemlja, pijesak i voda što je posebno važno za solitarne pčele koje se zadržavaju u takvim gnijezdima. Sjetvom smjesa različitih biljnih vrsta koje cvatu i uspostavljenjem takvih cvjetnih traka (pojaseva) uz glavni usjev povećava se broj oprašivača koji posjećuju cvjetove tih biljaka što ima izravan utjecaj na visinu i kvalitetu prinosa.

Gnijezda za solitarne pčele i ostale oprašivače

305


zanimljivo i poučno

Crvene banane – slatke i glatke Ova orijentalna vrsta banana je sve popularnija i sve traženija u svijetu. Ako se želi u prehranu unijeti malo promjene i raznolikosti, crvene banane svakako treba probati. Poznate su i kao crvena Dacca banana (red Dacca banana). Omiljene su zbog svojih širokih, elegantnih listova. Rastu u Aziji i Južnoj Americi, a ima ih i u Australiji. Najviše se, međutim, jedu u centralnoj Americi, gde se i najviše izvoze. Beru se dok su zelene, jer sazrijevaju u transportu. Idealna temperatura skladištenja je između 15 do 18°C kako bi se održale u postojećem stupnju zrelosti, a temperature iznad 20°C ubrzat će proces zrenja.

Bogat okus

Crvene banane vrlo su slatke i imaju glatku koru crvene ili ljubičaste boje koja se lako guli. Unutrašnji dio im je isti kao i kod puno poznatijih žutih banana, no dosta su mekše i slađe od žutih banana i obično su manje od njih. Okus je vrlo karakterističan, bogat i prepoznatljiv, a većinu ljudi podsjeća na maline. Kad se kupuju crvene banane traže se one s glatkom korom bez pukotina, nabora i sl. Manje ogrebotine na kori ne utječu na kvalitetu, ali izbjegavajte banane koje su jako mekane, potpuno crne ili koje imaju plijesan oko peteljke. Koriste se na isti način kao i žute, te se mogu jesti sirove, dodati u voćne salate, a mogu se i peći, odnosno pržiti.

Kada je crvena banana zrela?

Kod crvenih banana zrelost se prepoznaje prema boji. Ako je boja kore svjetlija, banana nije zrela, dok snažna ljubičasta boja pokazuje zrelost banane. Zrele banane su i mekanije i imaju malo slatkasti miris. Kao i žute banane, crvene banane sazrijevaju nekoliko dana nakon kupnje na sobnoj temperaturi, a niti slučajno se ne smiju prekrivati ili zamrzavati.

Nutritivna vrijednost

Ove ukusne banane imaju i visoku nutritivnu vrijednost, te osiguravaju dosta vitamina, minerala i vlakana, a sadrže i nešto proteina. Stoga imaju i niz zdrav306


zanimljivo i poučno stvenih prednosti, a kao i svako voće, crvene banane niske su kalorijske vrijednosti, pa je njihovo uključivanje u dijetnu prehranu vrlo korisno, jer prosječna crvena banana od 99 g ima 90 kalorija i nema masnoća. Crvene banane dobar su izvor vitamina A, C i B6. Od minerala, crvene banane sadrže i određene količine željeza, kalija i mangana. Crvena banana prosječne veličine sadrži i 23 g ugljikohidrata, od čega 16 g šećera, a pomaže i u zadovoljavanju dnevnih potreba za vlaknima. Jedna srednja banana ima 4 grama vlakana što čini 16 % ukupnih dnevnih potreba. Dobar su izvor rastvorljivih vlakana, a banane koje još nisu zrele sadrže više škroba, a manje šećera, a zrelije obrnuto.

Mogu i kao ukras

Biljke crvene banane stvaraju vrlo poseban pejzaž, a izvrstan su ukras na balkonima, terasama i sl. gdje daju prostoru tropski izgled. Biljku crvene banane vrijedno je uzgajati i samo zbog listova, od tamnije ljubičaste nijanse do zelenih, žutih ili narančastih boja listova, ove biljke vrlo su reprezentativne, a peteljke se formiraju od kasnog ljeta i sazrijevajuu do proljeća. To je brzo rastuća biljka koja potječe iz tropskih područja jugoistočne Azije, iako se uzgajaju u svim klimatskim područjima bez mraza. Visina stabla ide do sedam metara, a u pravilu biljka crvene banane zahtjeva istu njegu kao i ostale vrste banana.

Zalijevanje i njega

Bananu se nesmije zalijevati prečesto, jer će to uzrokovati truljenje korijena biljke. Kada se uspostavi rutina zalijevanja, ipak se treba provjeravati razina vlage prije zalijevanja. Tlo većinom treba biti suho, iako ne potpuno suho prije ponovnog zalijevanja. Biljke iz staklenika potrebno je zalijevati češće od onih koje se uzgajaju na tlu. Voda se treba reducirati tijekom zime, ali se ne smije dozvoliti da tlo potpuno isuši. Biljka se nikako nesmije držati u odstajaloj vodi. Biljka crvene banane treba svjetlost za razvoj ploda, ali tolerirat će i djelomičnu sjenu, posebno u jako vrućim klimatskim područjima, a najpovoljnija je potpuno sunčana lokacija. Ipak, kad se uzgajaju na suncu, listovi biljke mogu izgubiti nešto svoje prepoznatljive boje. Biljka se mora zaštititi od vjetra. Odstranjivanje mrtvih listova biljke obavlja se prema potrebi. Rast novih listova može se potaknuti početkom proljeća, kada vrijeme postane toplije, odstranjivanjem listova s vrha biljke. Crvena banana kao biljka ne zahtijeva uobičajeno odstra307


zanimljivo i poučno njivanje lišća s glavne stabljike. Novi će se listovi pojavljivati na peteljkama uz glavnu stabljiku. Ove listove potrebno je podrezivati sve dok biljka ne bude stara 8 mjeseci, a kada biljka dozrije ostave se jedna ili dvije stabljike, peteljka će se sasušiti, a iz stabljika koje ste ostavili razvit će se nova biljka crvene banane.

Vole blago kiselo tlo

Crvene banane zahtijevaju plodno, blago kiselo, drenirano tlo. Drenaža tla vrlo je bitna za banane. Kako bi se poboljšala plodnost tla, prije sadnje, tlu se dodaju organske tvari poput komposta, a koriste se slabo otpuštajuća gnojiva koja se koriste jednom mjesečno i to tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci. Ako se banane uzgajaju u stakleniku, najbolje je odabrati specijalnu mješavinu za biljke iz staklenika. Gnojiva za vrt su preteška i upijaju vlagu, stoga nisu pogodna za uzgoj crvenih banana. Biljke se obvezno zalijevaju nakon svakog korištenja gnojiva. Drvo banane raste brzo i treba čestu primjenu gnojiva. Biljke koje rastu u stakleniku isto tako trebaju prihranu jednom mjesečno i to polovicu količine koja se primjenjuje na biljke koje se uzgajaju na tlu u otvorenom prostoru. Banane općenito ne podnose hladnoću i mraz. Iako su biljke crvene banane prilično otporne, ipak se preporučuje smjestiti ih tijekom zimskih mjeseci u zatvoreni prostor. Biljku se postavlja na svjetlo mjesto, pored prozora. Biljke crvene banane imaju malo nametnika. Mogu se pojaviti puževi, ali neće značajnije naštetiti biljci. U nekim područjima mogu se pojaviti glodavci koji su opasniji, jer mogu izgristi plitki sustav korijena biljke, pa bi se drvo moglo moglo srušiti. 308


zanimljivo i poučno

Kuckari – smrtna ura Kuckari su kukci koji napadaju razne dijelove drveta u raznim stanjima: češere, koru, svježe ili suho drvo itd. Najizrazitiji i najopasniji su štetnici koji dolaze na suhom, već prerađenom drvu, te mogu razne starinske predmete pretvoriti u prah. Kao najštetniji su se pokazali u razaranju antiknog namještaja i muzejskih umjetnina. Međutim, neki od njih vole se hraniti i starim papirima odnosno starim knjigama. Ženke odlažu jaja u pukotine u drvu, ili u već postojeću rupu, ili na samo drvo. Ličinke obično buše dugačke, nepravilne hodnike ispunjene piljevinom. Hrane se drvetom. Razvojni ciklus traje godinu dana, a kornjaši se roje u proljeće. Ličinka na kraju razvoja izbuši hodnik ispod površine drveta i tu se zakukulji, a nakon 2-3 tjedna kornjaš se izvlači kroz rupu koju je načinila ličinka. O intenzitetu napada ne treba suditi prema broju otvora, jer se često koriste postojećim otvorima. Dugotrajni napadi mogu potpuno uništiti drvo. Kukce iz porodice Anobiidae potkraj zime ili u rano proljeće može se čuti – naročito noću, kako kuckaju. U mnogim je narodima vladalo mišljenje kako je u kuću došla smrt, pa se kod nas danas još nazivaju smrtna ura, kod Nijemaca Totenuhr, Engleza Deathwatch beetle. Međutim, taj zvuk ima kudikamo ljepši uzrok - ljubav. U doba parenja na taj način obznanjuju svoju zainteresiranost za razmnožavanjem i održanjem vrste. Suzbijanje kuckara se vrlo teško provodi, i ograničava se na prevenciju, što se čini premazivanjem drveta raznim zaštitnim sredstvima.

Ličinka i odrasli kuckar

Štete u drvetu

Štete nastale ishranom

309


DANON Mogućnosti navodnjavanja sustavima kap po kap u ratarskim kulturama

Navodnjavanje kapanjem sistemima „kap po kap“ ima višestruke prednosti, kao što je ujednačeno vlaženje cjelokupnog korijenovog sustava, sprečavanje taloženja soli u tlu ili u umjetnom supstratu, brzo punjenje i pražnjenje sustava, ujednačeno ispuštanje vode i kod nižih tlakova, odstupanje u emisiji vode na otvorenom maksimalno 10%, a u zatvorenom prostoru 5% (staklenici i plastenici). Neki od glavnih izvora vode koji se koriste za navodnjavanje su podzemna voda iz izvora i bunara, površinska voda koja se crpi iz rijeka, jezera i vodnih rezervoara, te voda koja se izlije iz rijeka, te se posebnim kanalima navodi u polja. Primjena navodnjavanja uz obradu i pripremu tla za sjetvu prilagođenu agroekološkim uvjetima vrlo je važna agrotehnička mjera u proizvodnji ratarskih kultura. Klimatske prilike značajno utječu na ishranu bilja. Nedostatak vode u tlu smanjuje sadržaj biogenih elemenata u otopini tla, pa se vrlo često mogu javiti i simptomi nedostatka biljnih hranjiva, posebno mikro elemenata (bora i dr). U tom pogledu provedena su istraživanja u pokusima u polju na području istočne Slavonije i Baranje. Cilj ovih istraživanja bio je ispitati utjecaj navodnjavanja metodom

kap po kap uz primjenu mineralnih hranjiva (Polyfeed®20-20-20+Me i Folibor L®) otopljenih u vodi za navodnjavanje koja su sadržavala sve mikro-elemente uz odgovarajuću količinu bora koji je uz navodnjavanje bio ključni element u ovim istraživanjima (fertirigacija). Istraživanja su provedena na dvije farme (Topolik, Mirkovac) na Belju d.d. u 2014. i 2015. godini u tri ponavljanja. Tla na kojima su provedena istraživanja su ritske crnice (humoglej), neutralne reakcije, dobro opskrbljena humusom i osrednje do dobro fosforom i kalijem, ali slabije borom, vrlo važnim mikroelementom u ishrani šećerne repe.

razvoj korijena i niži sadržaj šećera u korijenu uz jaku retrovegetaciju na varijanti koja nije navodnjavana.

Fertirigator

Ne navodnjavana repa 2015.

Nedostatak bora u šećernoj repi U dvije klimatski različite godine istraživanja, primjena fertirigacije statistički je opravdano povećala prirod i sadržaj šećera u korijenu šećerne repe. To je posebno bilo naglašeno u drugoj godini istraživanja kada su bile zabilježene vrlo male ukupne sume oborina i njihov raspored tijekom vegetacijskog razdoblja. Od sjetve do vađenja šećerne repe (ožujak-listopad) palo je 342 mm kiše, a tijekom ljetnih mjeseci (lipanj-rujan) samo 145 mm, što je djelovalo i na propadanje većeg dijela lisne površine i smanjenu asimilaciju CO2, slabiji

Navodnjavana repa uz primjenu fertirigacije, 2015.

Primjena fertirigacije u 2014. godini povećala je prirod korijena za 30,6%, a sadržaj šećera za 8,4%. U vrlo sušnoj 2015. godini ista agrotehnička mjera povećala je prirod za 42,7% a sadržaj šećera za 8,9%. Primjena otopljenih hranjiva u vodi za navodnjavanje (posebno bora) povećala je digestiju šećerne repe za 1,4% i značajno utjecala na ukupni ekonomski rezultat proizvodnje u dvije godine istraživanja.

DANON D.O.O., LEDINSKA 7, 10 255 DONJI STUPNIK TEL. 01/ 6530 - 985; 6531 - 056 FAX. 01/6530 – 983 e-mail: danon@zg.t-com.hr www.danon.hr


311


Pregled sajmova u Hrvatskoj (tjedni, mjesečni i godišnji) Aleksinica: stočni sajam svakoga drugog ponedjeljka.

Ćeralije: tjedni svake prve i treće nedjelje u mjesecu.

Aržano: tjedni svakog utorka; godišnji: 19. III. i 8. IX.

Desinić: tjedni svakog utorka, godišnji: 25. IV., 16. VI., 26. VII. i 18. VIII.

Babina Greda: mjesečni svakog 10. i 25. u mjesecu.

Donja Dubrava (Prelog): godišnji: 19. III., 13. VII., mjesečni prvi četvrtak poslije 15. u mjesecu, tjedni četvrtkom.

Beli Manastir: mjesečni svake nedjelje poslije 1. u mjesecu; ako je 1. u nedjelju, sajam se održava iduće nedjelje.

Donja Stubica: tjedni ponedjeljkom i svake 1. i 3. subote u mjesecu.

Benkovac: tjedni svakog ponedjeljka od VI. do XI. mjeseca; mjesečni svakog 10. u mjesecu.

Donji Andrijevci: mjesečni svakog 8. i 22. u mjesecu.

Berek: tjedni subotom; godišnji za sitnu i krupnu stoku: 28. II., 9. IV., 22. V., 29. IX., 31. X., 7. XII.

Donji Miholjac: tjedni za sitnu stoku svakog četvrtka; godišnji sajmovi: 11. II., 22. III., 17. IV., 29. V., 25. VI., 26. VII., 13. VIII., 26. IX., 25. X., 11. XI., 13. XII.

Bizovac: mjesečni: 10. I., 3. II., 20. III., 20. IV., 20. V., 2. VI., 21. VII., 8. VIII., 20. IX., 10. X., 10. XI., 21. XII. Bjelovar: tjedni svakog četvrtka; mjesečni svakog ponedjeljka u mjesecu.

Donji Lapac: tjedni svake srijede.

Drenovci: mjesečni svakog 15. u mjesecu. Drniš: svakog 5. u mjesecu od 5. VI. do 5. XI. Duga Resa: stočni sajam svakog petka.

Bosiljevo: stočni sajam svakog ponedjeljka.

Dugo Selo: tjedni svakog ponedjeljka.

Bošnjaci: mjesečni svakog 8. u mjesecu.

Đakovo: mjesečni svakog 1. i 15. u mjesecu, osim onih mjeseci u kojima se održavaju godišnji sajmovi; godišnji sajmovi: 20. I., 15. III., 24. IV., 24. VII., 26. X., 24. XI., 21. XII. (seli u Piškorovce).

Bribir: 29. VI., 29. IX. Brinje: tjedni svakog ponedjeljka. Budimci: godišnji: 25. III., 12. VIII., 23. IX. Buje: mjesečni svakoga drugog ponedjeljka i svakoga petog utorka. Buzet: svakoga prvog petka i svakoga trećeg četvrtka u mjesecu. Cetingrad: godišnji 19. III. Cista Provo (Imotski): tjedni svakog četvrtka; godišnji: 23. IV. i 18. X. Čađavica: tjedni svakog četvrtka; godišnji: 25. I., 23. IV., 26. VI., 21. IX., 3. XII.

Đurđenovac: godišnji: 15. III., 10. IV., 12. IX. Đurđevac: tjedni četvrtkom, mjesečni svakoga prvog četvrtka poslije 1. i 15. u mjesecu. Ferdinandovac: tjedni ponedjeljkom; godišnji: 30. V., 29. VIII., 6. XII. Feričanci: godišnji: 14. III., 1. VI., 19. VIII. i 27. X.

Čakovec: tjedni svake srijede.

Gaj: tjedni svake subote, mjesečni svakog 5. u mjesecu.

Čazma: tjedni svakog utorka.

Gaj kod Lipika: svaki 19. u mjesecu.

312


Garešnica: tjedni svakog utorka; mjesečni sajmovi krupne stoke svakog 6. u mjesecu.

Knin: tjedni svake subote i mjesečni svakog 25. u mjesecu od VII. do XI. mjeseca.

Glina: tjedni svake srijede.

Komletinci: mjesecu.

Gola: svake srijede poslije 1. i 15. u mjesecu. Gornja Rijeka: tjedni svakog utorka. Gornja Stubica: tjedni svakog četvrtka. Gospić: svakog petka. Gračac: svake subote. Grubišno Polje: tjedni svakog ponedjeljka; mjesečni: 13. I., 10. II., 20. III., 10. IV., 24. V., 6. VI., 10. VII., 4. VIII., 15. IX., 4. X., 8. XI., 15. XII. Hercegovac: tjedni svakog četvrtka; mjesečni svakoga prvog četvrtka u mjesecu. Hrvatska Kostajnica: tjedni svakog ponedjeljka. Ilok: tjedni svakog petka. Imotski: tjedni svake srijede. Ivanec: tjedni svake srijede.

mjesečni

svakog

18.

u

Koprivnica: tjedni svakog ponedjeljka; mjesečni u petak poslije 15. u mjesecu. Korenica: tjedni svake subote. Koška: godišnji: 5. II., 31. III., 3. V., 27. VI., 15. VII., 15. VIII., 8. IX., 23. X., 16. XI., 8. XII. Križevci: tjedni svakog petka. Kutina: tjedni srijedom. Lasinja: mjesečni ponedjeljkom poslije 1. i 15. u mjesecu, godišnji: 19. III., 18. IV., 20. VII., 22. VIII. i 19. XI. Lipovljani: mjesečni (veliki) sajam svakog 15. u mjesecu. Lovinac: tjedni utorkom. Luka: tjedni: svakog petka u godini; godišnji: 12. III., 23. IV., 22. V., 24. VI., 22. VII., 17. VIII., 29. IX., 18. X. i 11. XI.

Ivanić Kloštar: svaka treća subota u mjesecu.

Ljubešćica: svaki prvi utorak u mjesecu.

Ivanić Grad: tjedni svake subote.

Našice: mjesečni svake prve subote u mjesecu; godišnji: 15. I., 5. II., 22. IV., 10. VIII., 5. X. i 25. XI.

Ivanska: tjedni svakog utorka; mjesečni: 17. I., 17. II., 16. IV., 7. V., 25. VI., 17. VII., 28. VIII., 14. IX., 10. X., 15. XI., 11. XII. Jakovlje: tjedni svake srijede; mjesečni svake prve srijede u mjesecu. Jastrebarsko: tjedni svakog ponedjeljka; godišnji 7. I. i 7. XII.

Motovun: svakog 3. ponedjeljka.

Nijemci: mjesečni svakoga prvog ponedjeljka u mjesecu. Nova Bukovica: tjedni svake druge i četvrte srijede u mjesecu. Nova Gradiška: tjedni svake subote.

Kalinovac: tjedni svakog ponedjeljka; mjesečni svakog prvog ponedjeljka u mjesecu.

Nova Kapela: tjedni svakog petka; godišnji: 24. II. i 12. VIII.

Karlovac: svaki petak.

Nova Rača: 14. I., 9. II., 19. III., 25. IV., 28. V., 30. VI., 20. VII., 15. i 16. VIII., 8. i 9. IX., 16. X., 25. XI. i 15. XII.

Kaštel Stari: tjedni svake subote; godišnji: 29. VIII. i 3. X. Kistanje: tjedni svakog petka. Klanjec: tjedni petkom. Klis: 1. i 2. V., 1. i 2. IX. Kloštar Podravski: tjedni svakog utorka; mjesečni svakog prvog utorka u mjesecu; godišnji: 21. III., 8. VI., 5. VII.

Novigrad Podravski: tjedni svakog petka; mjesečni svakoga prvog petka u mjesecu. Novo Virje - Drenovica: tjedni svakog petka; mjesečni svakog petka poslije 1. u mjesecu. Novska: tjedni svakog ponedjeljka; mjesečni svakog 3. u mjesecu. 313


Nuštar: mjesečni svakog 5. i 15. u mjesecu. Obrovac: tjedni svakog četvrtka. Ogulin: tjedni svake srijede. Okučani: tjedni svakog petka. Omiš: tjedni svake subote. Orahovica: tjedni svake subote; godišnji sajmovi: 28. I., 28. IV., 21. VII., 16. IX., 20. XI. Oroslavje: tjedni svakog utorka. Osijek: tjedni svakog petka. Otočac: tjedni srijedom. Otok: mjesečni svakoga prvog četvrtka u mjesecu. Pakrac: tjedni četvrtkom. Pazin: mjesečni svakoga prvog utorka u mjesecu. Perković: tjedni svakoga petka (od l. V. do 30. X.). Perušić: tjedni svakog četvrtka. Petrinja: tjedni utorkom: godišnji sajmovi: 10. VIII. i 21. XII. Pisarovina: mjesečni svakoga prvog utorka u mjesecu. Pitomača: tjedni svake srijede, mjesečni svake prve srijede u mjesecu. Piškorevci: mjesečni svakog 1. i 15. u mjesecu, osim onih mjeseci u kojima se održavaju godišnji sajmovi: 20. I., 12. III., 24. IV., 24. VII., 26. X., 24. XI, 21. XII. Pleternica: mjesečni svake prve srijede u mjesecu; godišnji: 20. II., 29. IV., 20. VII., 25. IX., 10. XII. (ako sajam pada u nedjelju ili na državni praznik, tada se održava dan poslije). Podgorač: godišnji: 12. II., 11. V., 20. VII., 5. VIII., 9. X., 6. XI., 28. XII. Podravska Slatina: tjedni svakog petka, godišnji: 18. III., 9. VII., 2. X., 17. XI.

27. IV., 3. VIII., 9. X., 29. XII. (ako sajam padne u nedjelju ili na državni praznik, tada se održava dan poslije). Posavski Bregi: svake 1., 2. i 4. subote. Prelog: tjedni svakog utorka. Prgomet: tjedni svakog ponedjeljka. Samobor: tjedni svake subote; godišnji: 14. II., 19. III., 22. V., 28. VII., 10. VIII., 21. XII. Sela kraj Siska: stočni sajam svaki utorak. Senj: tjedni svakog četvrtka. Sesvete: tjedni svakog četvrtka, godišnji: 25. V., 22. VII., 2. XI. Severin: tjedni svake srijede. Sikirevci: 16. III. i 16. V. Sinj: tjedni svake subote. Skradin: tjedni ponedjeljkom, godišnji: 8. IX., 30. IX., 27. X. Slano: godišnji 2. VIII. Slatina: tjedni svakog petka; godišnji: 18. III., 9. VII., 2. X., 17. XI. Slunj: tjedni četvrtkom. Sokolovac: tjedni utorkom; mjesečni svakog utorka poslije 1. u mjesecu. Split: tjedni svakog ponedjeljka i četvrtka. Staro Petrovo Selo: tjedni svakog četvrtka. Ston: godišnji 23. VII. Sunja: tjedni petkom; godišnji: 19. III., 28. VI., 22. VII., 29. IX. Sutina: 20. VII. Sveti Ivan Zelina: tjedni ponedjeljkom. Sveti Ivan Žabno: tjedni svake srijede, mjesečni: 11. I., 8. II., 1. III., 15. IV., 16. VII., 25. VIII., 23. IX., 22. XI., 29. XII. Svetvinčenat: svakog trećeg utorka u mjesecu.

Popovača: mjesečni svake 1. subote.

Šljivoševci: godišnji: 15. II., 10. III., l. IV., 28. IV., 15. V., 4. VI., l. VII., 26. VIII., 15. IX., 5. X., 20. XI.

Poreč: svakoga prvog petka u mjesecu.

Štefanje: tjedni svake srijede.

Požega: mjesečni svakoga prvog ponedjeljka u mjesecu; godišnji: 12. I., 15. III.,

Tinjan: mjesečni svakoga drugog utorka u mjesecu.

Pokupsko: svakog četvrtka u mjesecu.

314


Trilj: 28. i 29. IX.

Virovitica: tjedni četvrtkom.

Trnjani: mjesečni svake prve i treće subote, godišnji: prve subote u kolovozu i 25. XI.

Višnjan: svakoga trećeg četvrtka u mjesecu.

Trogir: tjedni subotom. Udbina: tjedni svakog ponedjeljka; godišnji prve nedjelje u listopadu. Uljanik: tjedni ponedjeljkom. Valpovo: tjedni svake srijede; mjesečni svake prve srijede poslije 1. u mjesecu, godišnji sajmovi: 25. I., 21. II., 25. III., 12. IV., 5. V., 21. VI., 12. VIII., 12. IX., 21. X., 16. XI., 5. XII. Varaždin: tjedni četvrtkom. Varaždinske Toplice: tjedni svake subote. Velika Gorica: tjedni svakog petka. Veliki Grđevac: tjedni petkom; svakog 3. i 23. u mjesecu; mjesečni: 26. I., 22. II., 11. III., 15. IV., 10. V., 17. VI., 24. VII., 23. VIII., 24. IX., 23. X., 22. XI., 29. XII. Veliki Prolog: 14. i 15. VIII.

Voćin: tjedni nedjeljom. Vodnjan: svake prve subote u mjesecu. Vrbovec: tjedni utorkom; mjesečni i godišnji: 20. I., 21. II., 19. III., 25. IV., 4. V., 15. VI., 5. VII., 5. VIII., 21. IX., 15. X., 3. i 28. XI., 20. XII. Vrbovsko: svakoga drugog utorka u mjesecu, godišnji Martinjski sajam 11. XI. Vrgorac: tjedni subotom; godišnji 29. VI. Vrhovine: tjedni utorkom. Vrlika: tjedni svakog četvrtka; godišnji: 25. VII. i 1. X. Vrpolje: mjesečni svakog 4. u mjesecu. Zadvarje: godišnji 12. i 13. VI. i 23. i 24. VIII. tjedni utorkom. Zaton: 2. V., 27. VII. i 16. VIII.

Veliki Zdenci: tjedni svake srijede.

Zavojane: 1. i 2. IX.

Veliko Trgovišće: prvi utorak u mjesecu.

Zlatar: tjedni svakog utorka; mjesečni svaki prvi utorak u mjesecu.

Vid-Narona (kod Metkovića): godišnji 5. VIII. Virje: tjedni subotom; mjesečni treće subote u veljači, ožujku, listopadu i prosincu; godišnji: 20. I., 4. IV., 11. V., 21. VI., 25. VII., 18. VIII., 21. IX., 11. XI.

Zrin: tjedni četvrtkom. Zvonimirovac: tjedni svake srijede. Žminj: svake druge srijede u mjesecu. Županja: mjesečni svakog 2. u mjesecu.

Dragi čitatelji, kako bi naš Pregled sajmova bio točniji i potpuniji, zahvaljujemo na vašim ispravcima i dopunama, očekujući i dalje vašu suradnju! 315


C 60 IJE ,0 NA 0k n

šte

u at

un

ač br

nu

ije

a av

jka

šil

po

s

ć ve eu

c za

eo

rin

ta

š po

j

ac

ku

i en

Hr

e tsk va

po

em pr

Kolači - čarolija užitaka 2

U kuharici Kolači čarolija užitaka 2 su pomno birani kolači koji omogućuju postizanje novih užitaka i poznatu čaroliju okusa na najslađi mogući način. 200 recepata zaigrat će maštu i pobuditi kreativnost, a objavljene fotografije potaknuti receptore za pripravljanje najslađeg posla na svijetu. Rubrike kolači od prhkog tijesta, kolači od dizanog tijesta, slani kolači, razne poslastice i kolači bez pečenja, pružit će užitke i najzahtjevnijim sladokuscima.

a g i j n k a v no

Format knjige: 14 x 20 cm Opseg: 224 stranice u boji Uvez: spiralni

tel: 01/3843-222 www.gospodarski.hr e-mail: narudzbe@gospodarski-list.hr


KAZALO KALENDAR RADOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . RATARSTVO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . MEHANIZACIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . KRMNO BILJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ZAŠTITA BILJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . STOČARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VETERINARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . MLJEKARSTVO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . PERADARSTVO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . PČELARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . KUNIĆARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . GRADITELJSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VOĆARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VINOGRADARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . PODRUMARSTVO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . NAŠ JADRAN. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . POVRĆARSTVO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . CVJEĆARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . LJEKOVITO BILJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . EKOLOGIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . LOV I RIBOLOV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . AGROEKONOMIKA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . IZ ZAKONSKIH PROPISA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . DOM I OBITELJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ZANIMLJIVO I POUČNO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . SAJMOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4 29 41 55 67 79 93 101 113 127 139 149 163 177 191 203 213 225 235 243 255 267 277 291 301 311


BiljeĹĄke

320


44320 KUTINA, ALEJA VUKOVAR 4, HRVATSK A Tel.: 044/647 122; Fax: 044/680 882 e-mail: prod@petrokemija hr; w w w.petrokemija.hr Besplatni telefon za primjenu gnojiva: 0800 647 647

Profile for Gospodarski list

Gospodarski kalendar 2016.  

...donosi pregled radova po mjesecima - radovi u polju, staji, vinogradu, voćnjaku, povrtnjaku, podrumu, vrtu, na Jadranu. Nakon pregleda ra...

Gospodarski kalendar 2016.  

...donosi pregled radova po mjesecima - radovi u polju, staji, vinogradu, voćnjaku, povrtnjaku, podrumu, vrtu, na Jadranu. Nakon pregleda ra...

Profile for mreberni
Advertisement