Page 33

.... And if thou wilt make me an altar of stone, thou shalt not build it of hewn stone: for if thou shalt lift up thy tool upon it, thou hast polluted it. Exodus: The Law of the Altar

D

vadesetak ih se rasulo poput tamnih kristala i u modrini nevelikog kanala koji razdvaja KorËulu od izduæenoga peljeπkog poluotoka. Vrnik je jedini trajno nastanjeni otok tog arhipelaga. U gradskome muzeju KorËule Ëuva se neobiËan vlasniËki list, kamena ploËa iz petog stoljeÊa, pronaena na otoku, kojom je na latinskome jeziku uklesano da je izvjesni Valentinijan sa suprugom Sabatijom vlasnik ribnjaka na otoku. S obzirom na prapovijesne i rimske nalaze na susjednim otoËiÊima, te poznatu psefizmu iz obliænje Lumbarde iz 3. st.pr. Kr., jednog od najstarijih pronaenih zapisa na kamenu, kojom se zemlja raspodjeljuje grËkim kolonizatorima, pretpostavlja se da je i Vrnik bio nastanjen mnogo prije. Popisom je prije dvije stotine godina zabiljeæeno 86 stanovnika na ©koju, pedeset godina poslije bilo ih je 173. Ali, prije Ëetrdeset godina, na otoku je stalno æivjelo 55 ljudi, a danas ih je samo dvoje. »ak je i posljednji klesarski majstor, sa svojom suprugom, odustao od boravka na Vrniku zimi, kad je otok izloæen samoÊi i snaænim vjetrovima. A vjetrovi su osobito vaæni za æivot na otoku. Kaæu da svaki od njih ima svoju duπu, svoj miris i svoj okus. Vrnik je jednako izloæen dvama najpoznatijima - buri, nepredvidivoj, koja udara na refule i podiæe valove s Ëijih krijesta otkida pjenu pa se Ëini da se more dimi ili da kipi. Hladna je i suha i, osim u rijetkim sluËajevima kad se usput napuni kiπom i oblacima pa je nazivaju πkurom burom, donosi sunËano, ali svjeæe vrijeme. Katkad otok od bure zaπtiti najviπi peljeπki vrh, Sv. Ilija, koji svojim surim liticama dominira cijelim krajolikom, ali taj sjeverni vjetar ËeπÊe prekoraËi obliænje planinsko sedlo pa se Ëini kao da joπ ubrza spustom niza strminu. I u samom je imenu Vrnika sadržano značenje brane (vrana), branika - možda upravo Lumbarde od silovitih naleta bure… Nekad je Sv. Ilija sluæio VrniËanima kao golem sunËani sat pa su vrijeme mjerili po osunËanosti jedne uoËljive ploËe na njegovim padinama. I danas po njemu Ëesto predviaju vremenske neprilike - tako kaæu da se sprema oluja kad Sv. Ilija dobije svoju kapu od oblaka. Jugo, pak, koji ovdje nazivaju πilokom, dolazi u druπtvu s olovnim oblacima, niskim i bremeni-

Piπe/By Dubravka Belas Fotografije/Photos Ivo Pervan

tima kiπom. Upravo ovdje, na juænom Jadranu, Ëesto je olujno i podiæe duge i pravilne valove koji glasno kotrljaju vrniËka æala, otimlju ih i uporno preoblikuju, uzimajuÊi viπe, vraÊajuÊi manje i poraajuÊi neke od najljepπih malih plaæa nadaleko. Neugodan je i lebiÊ ili garbin, jugozapadni vjetar koji zimi katkad naraste do olujnoga, podigne razinu mora i stihijski iskriæa valove koji zatim razbijaju obalu, lome griæe i mostove, ljudskom rukom sazdana pristaniπta. A kad je vrijeme loπe, da otok ima timun (kormilo), i on bi otplovija, izgovoreno je drugim povodom, kad je samo u jednom danu, u poËetku proπlog stoljeÊa, tisuÊu i pol mjeπtana Blata sa susjedne KorËule otiπlo u svijet zbog teπkih ekonomskih prilika. Da bi se æivjelo na otoku, treba biti svestran. Treba znati Ëuvati i popravljati barku, najvaæniju sponu s ostatkom svijeta, treba znati loviti ribu, imati svoja posebna mjesta poπte - za bacanje vrπa i mreæa, treba znati ispeÊi kruh, obraditi πkrte otoËke vrtove, uzgojiti maslinu i praviti od nje ulje... Lako se prepoznaje put prema starom kaštilu, u dijelu nekad zvanom Gornje selo. Samo treba slijediti trag cvijeÊa - toliko je ljubavi uloæeno u skromne biljke koje rastu sasvim uz more, u nemoguÊim uvjetima, u kamenu, gotovo bez zemlje, cvatu u napuπtenoj barci, probuπenoj djeËjoj lopti ili deblu sruπene palme, izloæene pripeci, vjetru i posolici. A pred jednim od najljepπih i najoËuvanijih petrala, kako ovdje nazivaju napuπtene klesarske radionice, joπ neobraen blok kamena Ëeka da ga stari majstor ponovno uzme u ruke i na njemu radi bez prave potrebe, za duπu, tek toliko da se na otoku joπ jedanput Ëuje zvonki zvuk klesanja, ritmiËna glazba rada od koje su æivjeli Ëitavi naraπtaji. Sa suprotne strane otoka, zaπtiÊena od bure i okrenuta prema Lumbardi, uvala je Bufalo, za koju vam vjerojatno nitko neÊe znati reÊi kako je dobila neobiËno ime. U njoj veÊi dio godine boravi i stvara, a ljeti vodi svojevrsnu umjetniËku πkolu, kipar Lujo Lozica. Pred njegovom su kuÊom i atelijerom izloæene velike skulpture u kamenu i mramoru, glatke, bjelopute, zaobljene odaliske koje svjedoËe o ljepoti i zgusnutoj senzualnosti ovog podneblja.

Kad se barkom pribliæavate otoËiÊu, odvojenome od velike i nestvarno lijepe KorËule tek uskim tjesnacem Jeæevice, uËinit Êe vam se da more, nekim Ëudom, postaje sve prozirnije i sve mirisnije. Taj miris mora, koji podsjeÊa na svjeæe otvorenu lubenicu, pred pristajanjem na Škoj pomijeπat Êe se, veÊ prema godiπnjem dobu, s mirisima otoka - tamarisa, vrijesa, kadulje, divljeg πeboja, frezija i brnistre. Kasnije u godini bit Êe to miris lovora, pitospore, Ëempresa i smokava, zatim opojan miris oleandra i procvale mirte. Moæda Êe upravo tada, kada vi pristanete, cvasti stabla limuna i naranËi, a uvijek, u svako doba godine, doËekat Êe vas kompliciran, gust i opor miris smilja, samonikloga i smjernoga, ali ipak vladara toga skromnog otoka. Smilje je ujedno i glavno gorivo srpanjskih krijesova koji se pale pa ih djeca preskakuju noć uoči velikoga škojarskog blagdana, 2. srpnja, na svetkovinu Gospe od Škoja, zaštitnice otoka, koju slave već više od stotinu godina. Gospin se kip i relikvijar na taj zavjetni blagdan u procesiji nosi do crkvice Gospe od pohođenja. Na relikvijaru koji je za stotu obljetnicu štovanja Gospe od Škoja izradio kipar Hrvoje Ljubić, uza simbole preteškoga kamenarskoga rada upisani su stihovi: Još kao da čujemo udarce bata i dlijeta vrijednih kamenara, naših neimara, a kad sve bi do vrhunca došlo, tad pogledi dizali se k Nebu: Pomozi, o Gospe! U dvorištima ljubaznih škojara, koji će na svoj blagdan rado barkom prevesti s Korčule na Vrnik svakoga gosta, tada se mogu kušati domaći kolači i vino. Ukratko, kao što kažu škojari: Na dva luja, svi škojari aleluja! Malo je danas mjesta na svijetu Ëiji je izgled tako izmijenjen ljudskom rukom kao πto je to otok Vrnik. TuristiËki vodiËi koji u sezoni barem jedanput na dan dovedu barku punu turista na brzi obilazak, najprije ih vode u kâve - stare otoËke kamenolome. Vaenje kamena i njegova obrada oblikovale su stoljeÊima izgled otoka - ostale su okomite isklesane litice visoke i do pedeset metara, s redovima karakteristiËnog uzorka riblje kosti, nastale mukotrpnim ruËnim klesanjem kamenih blokova. Kako se kamen na Vrniku nije samo vadio nego i obraivao, upravo je od πkaje, kamenoga klesarskog otpada, CROATIA AIRLINES

31

Ljeto 2016  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you