Issuu on Google+


ivana buj

alan čaplar

hrvoje kekez

dario žagar

TA J A N S T V E N A H RVAT S KA

60 skrivenih dragulja naše domovine


TA J A N S T V E N A H RVAT S KA


Sadržaj Sveta Nedjelja Augustinski samostan skriven u špilji južnoga Hvara Str. 8 Una Bistra rijeka najljepših slapova Str. 16 Dubrava kod Šibenika Susret „oči u oči“ s istinskim grabežljivcima Str. 22 Susedgrad Skrivena srednjovjekovna utvrda u blizini velegrada Str. 30 Đurovića špilja Podzemni biser ispod dubrovačke zračne luke Str. 36 Ružica-grad Srednjovjekovni grad obavijen vilinskom čarolijom Str. 44 Odisejeva špilja Mljetsko sklonište mitskog junaka Str. 50 Spačva Srce slavonske šume Str. 56 Smrdangrad čuvar Kleka i Donjoneretvanskog kraja Str. 64 Zavratnica Mali „fjord“ zalutao u hrvatski Jadran Str. 70 Tikveš Kompleks dvoraca u srcu parka prirode Str. 78

Novigrad na Dobri Utvrda pokraj koje mnogi projure Str. 112 Kuterevo Jedino medvjeđe sirotište na svijetu Str. 120 Nerežišća Stara bračka metropola Str. 126 Dvorac u Valpovu Srednjovjekovna kula kao dio baroknog dvorca Str. 132 Cetina Na izvorištu naše najduže krške rijeke Str. 140 Vojni tuneli u Puli Tajanstveno gradsko podzemlje Str. 146 Jankovac Idilično srce Papuka Str. 152 Nečven i Trošenj-grad Srednjovjekovni gradovi blizanci – čuvari rijeke Krke Str. 160 Pag Otok s okusom soli Str. 166 Milengrad Utvrda na Ivanščici zaboravljene prošlosti Str. 172 Pustara Višnjica Spoj prošlosti i sadašnjosti, divljine i pitomosti, tajnovitosti i dostupnosti Str. 178

Čorkova uvala Čarobna prašuma kraj Plitvičkih jezera Str. 84

Pantan kraj Trogira Drevni mlin na močvarnu tlu pored bistrog Jadrana Str. 184

Kotli Vilinsko selo u unutrašnjosti Istre Str. 92

Osor Mjesto dodira Cresa i Lošinja Str. 190

Salona Ruševine antičkog velegrada Str. 98

Dvigrad Srednjovjekovni grad u Limskoj dragi Str. 196

Burnum Povijesno naslijeđe uz slikovitu rijeku Str. 104

Grapčeva špilja i Humac Skriveni dragulji otoka Hvara Str. 204


Zrin Pomalo zaboravljena utvrda na braniku hrvatskog Pounja Str. 210 Krčić Voda iz njedara najviše hrvatske planine Str. 216 Fulfinum Rimski grad na međi kamena i mora Str. 222 Đurđevački pijesci Hrvatska Sahara Str. 230 Čigoč Nose li rode zaista sreću? Str. 238 Narona Otkriveni tragovi antičkog velegrada Str. 244 Tounj Tajnovite priče rječice Tounjčice Str. 250 Titova špilja Skriveno sklonište u viškom kršu Str. 258

Triljski kraj Dašak Rimljana uz žubor bistre rijeke Str. 314 Grobnica Jelačić Nesuđeno posljednje počivalište slavnog bana Str. 320 Tramuntana Cresko carstvo bjeloglavih supova Str. 326 Veliki Pažut Mozaik bogatstva života i slikovitosti krajolika Str. 332 Erdut Kamena kula ponad Dunava na braniku Hrvatske Str. 338 Vranjača Čudesni podzemni svijet u okrilju Mosora Str. 346 Crkva svetog Jere Oaza mira na splitskome Marjanu Str. 354 Đulin ponor Tragom nesretne Zulejke i rijeke Dobre Str. 360

Sošički kraj Gorski prostor iznimne privlačnosti Str. 264

Cetingrad Drevna utvrda podno koje se održao znameniti sabor hrvatskog plemstva Str. 368

Blaca i Zmajeva špilja Utočišta poljičkih redovnika glagoljaša na otoku Braču Str. 270

Laudonov gaj Tajanstveni svjedok prošlih vremena Str. 376

Brusnik Crna perla u bisernoj ogrlici Str. 276

Pazinska jama Krški fenomen iz romana Julesa Vernea Str. 382

Samarske stijene Male tajne Velike Kapele Str. 284

Utvrda Fortica Gnijezdo omiških gusara na visokoj stijeni Str. 390

Ključ Samotni čuvar rijeke Čikole Str. 292

Prološko blato Čarolija vode u kršu Imotske krajine Str. 396

Parenzana Novi život stare istarske željeznice Str. 300

Kamačnik Tri kilometra vodene rapsodije Str. 402

Špilja Vindija Skrovište davnih neandertalaca Str. 306

Medvidina špilja Što je Jadran bez Adrijane? Str. 408


PREDGOVOR Gotovo svakodnevno brojni domaći i strani mediji

nažalost, ne zna mnogo. Ruševine nekoć moćnih starih

promoviraju ljepote Republike Hrvatske svrstavajući

utvrda, staništa biljnih i životinjskih vrsta kojima prijeti

je među najpoželjnija odredišta na svijetu. Tekstovi

izumiranje, čudesan svijet krškog podzemlja, slikoviti

zbog kojih svaki stanovnik ove zemlje može biti po-

kanjoni i slapovi, skrivena utočišta pustinjaka i izumrla

nosan nerijetko su popraćeni još ljepšim fotografijama

sela do kojih vode zarasli putovi samo su djelić onoga

veličanstvenih nacionalnih parkova, starih jadranskih

što će ova knjiga rasvijetliti. Stići do ponekih zabačenijih

gradova, očuvane baštine pod zaštitom UNESCO-a, sve

lokacija ponekad je bilo neudobno, pa i mukotrpno, no

dotjeranije metropole i ostalih nezaobilaznih hrvatskih

osjećaj koji nastupi kad se ugleda tražena prirodna ili

lokaliteta. No Hrvatska nisu samo svima znane velebne

kulturna znamenitost ostaje trajno urezan u sjećanju,

dubrovačke zidine, dvorac Trakošćan čiji se obris zrcali

a svaku kapljicu znoja osuši u trenu. Pronaći najbolju

u jezeru, monumentalna pulska Arena, barokna osječka

poziciju i dočekati idealan trenutak za još poneki

Tvrđa ili romantične ulice Gornjega grada u Zagrebu.

nezaboravan kadar san je svakog fotografa. Na više od

Hrvatska su i mnoga druga manje poznata mjesta

tristo fotografija, koliko ih je u ovoj knjizi, zabilježeni su

koja potiho i pomalo u sjeni strpljivo čekaju da ih se

uistinu predivni motivi iz raznih dijelova Hrvatske.

predstavi.

Nasreću, živimo u zemlji koja obiluje znamenitostima,

U ovu smo knjigu odlučili uvrstiti šezdeset upravo ta-

a svaka hrvatska regija u njima je protkala poneku

kvih, iznimno lijepih i zanimljivih lokaliteta o kojima se,

legendu ili povijesni događaj koji se prepričava narašta-


jima. Stanovnici Ogulina, navikli na legende o klečkim

unutrašnjosti Hvara više ne ori pjesma vrijednih težaka?

vješticama, i dalje promatraju litice ponora usred grada

Jeste li čuli za krbavskog pijora? Gdje se uistinu održao

i u njima vide obrise kapetana Milana zbog čije se

znameniti sabor u Cetingradu? Kako su u središnjem

smrti Đula bacila u provaliju. Konavljanima i njihovim

dijelu vulkanskog otočića Brusnika nastali mali bazeni?

gostima nedavno je otkrivena fascinantna špilja ispod

Zašto je u starom vijeku prokopan morski kanal koji

dubrovačke zračne luke, baš kao i Puljanima labirint

dijeli Cres od Lošinja? Tko sve počiva u neposrednoj

vojnih tunela ispod najužeg središta grada. Mljećani

blizini Jankovca na Papuku, a što se dogodilo s posljed-

su, naravno, uvjereni da je upravo na njihovu otoku, u

njim počivalištem slavnog bana Josipa Jelačića? Gdje se

špilji koja nosi njegovo ime, boravio slavni grčki junak

skriva sredozemna medvjedica, nekoć stalan stanovnik,

Odisej, a Bračani i dalje pokušavaju objasniti kako je

a danas rijedak gost u hrvatskim vodama? Sve su to

iz kamena krova crkve sv. Petra i Pavla u Nerežišćima

tajne kojima obiluje naša domovina, zemlja koja u

izrastao bor. Maštu svakoga od nas pobuđuju i ostali

sebi ima i pustinju i prašumu, poznate i nepoznate

prirodni fenomeni, poput neiscrpnih krških vrela – npr.

krajeve, ali i nas koji je tek trebamo otkriti. Jer tek kad

Kamačnika ili Cetine – koji se na površini pojavljuju u

obiđemo i posljednje, zabačenije kutke Lijepe Naše,

obliku najsjajnijih jezeraca, ali i čudesnih rijeka ponor-

moći ćemo reći da je uistinu poznajemo i biti ponosni

nica za čijim se podzemnim tokom još uvijek traga.

na svu ljepotu koju nam pruža. Ova je knjiga tek malen

Tko su Dolen i Vandana? Zašto se uličicama Humca u

doprinos tom cilju. Uredništvo


SVETA NEDJELJA AUGUSTINSKI SAMOSTAN SKRIVEN U ŠPILJI JUŽNOGA HVARA

U špilji iznad Svete Nedjelje na Hvaru pustinjaci su osnovali samostan.


JUŽNO HRVATSKO PRIMORJE

... na južnoj obali Hvara smjestila se crkvica čarobne ljepote ...

Za Hvar se vrlo često kaže da je jadranski otok s najviše sunčanih dana. Osim toga, Hvar je poznat po velikim kulturnim bogatstvima, kao što su Starigradsko polje, hvarska tvrđava Fortica, katedrala svetog Stjepana, Arsenal, Tvrdalj Petra Hektorovića u Starom Gradu, crkva-tvrđava u Vrboski ili pak neolitsko nalazište u Grapčevoj špilji pokraj Humca. Među svim tim znamenitostima svoje mjesto traži i tajnovit kutak, pun drevne povijesti i duhovnosti. Naime, na južnoj obali otoka Hvara, kojom dominiraju brojni vinogradi nadaleko poznatoga plavca, skrovito se, u sjeni krških stijena, smjestila crkvica čarobne ljepote. Nekoliko stotina metara ponad mora i mjestašca Svete Nedjelje (Nedilje) stoljećima su obitavali katolički redovnici radeći i moleći se u skrovitosti svog obitavališta. Prije nekoliko stoljeća u špilji ponad Svete Nedjelje svoj su dom izgradili redovnici augustinci. Riječ je o katoličkome pustinjačkom redu čiji je puni naziv bio Red braće pustinjaka svetog Augustina. Do špilje se dolazi pješice za otprilike četrdeset minuta. Sama je špilja velebnih dimenzija i impresivne unutrašnjosti. U prapovijesti je ljudima služila kao sklonište i za obrede, a u 16. stoljeću u njoj je izgrađen maleni pustinjački stan, čiji su tragovi još jasno vidljivi. U kasnome srednjem vijeku tu su obitavali redovnici pustinjaci, augustinci. Naime, u mnogim europskim zemljama u 12. i 13. stoljeću živjeli su redovnici-pustinjaci, pojedinci ili češće u skupinama. Te spontane i međusobno nepovezane skupine pustinjaka, kojih je oko sredine 13. stoljeća bivalo sve više, morale su odudarati od tada već dobro organiziranih prosjačkih


10 |

Špilja se nalazi između Svete Nedjelje i Svetog Nikole, najvišega hvarskog vrha.

... kraj augustinske redovničke zajednice u špilji ponad Sv. Nedjelje došao je 1787. ...

svetog Augustina, Matej Zoranić i Toma Česmica, dobila Velu spilju u Svetoj Nedjelji gdje su već živjeli neki augustinci. Pri tome su dva pustinjaka dobila i zemlju u obližnjoj Plaži s pravom da sagrade crkvu i samostan. Prema tome, samostan i crkvica u špilji iznad sela Svete Nedjelje podignuti su poslije te godine. To prvo pravo pustinjačko boravište augustinaca, visoko u

redova franjevaca i dominikanaca. Papa Inocent IV.

stijeni, pod brdom svetog Nikole, udaljeno je od naselje-

1243. godine započeo je njihovo ujedinjavanje pa im je

nih mjesta, imalo je bunar, tj. cisternu u kojoj se svježa

za životno pravilo odredio Regulu svetoga Augustina.

voda zadržava i dan-danas.

Novi je papa Aleksandar IV. 9. travnja 1256. potvrdio

Što se tiče vjerskog djelovanja augustinaca, ima dokaza

njihovo ujedinjenje u Red braće pustinjaka svetog Augu-

da su, poput subraće u gradu Hvaru, augustinci iz špilje

stina. Augustinci su se vrlo brzo proširili po Francuskoj,

ponad Svete Nedjelje također gajili veliku pobožnost

Italiji, Engleskoj, Španjolskoj i Portugalu, a, iako to nije

prema Gospi od Pasca (cinkture, tj. pojasa). U staroj

zapisano, mogli su vrlo lako stići i u Dalmaciju iz Italije.

augustinskoj crkvi u špilji na zidu visi nekadašnja

Nažalost, podaci o augustincima iz kasnijih vremena

oltarna slika Gospe od Pasca. Slikana je na drvu, vrlo

vrlo su oskudni jer su njihovi arhivi nestali po ukinuću

grubo, pomalo pučki. Lik Gospe popraćen je raznim

hvarske kongregacije krajem 18. stoljeća.

alatima i kućanskim priborom, poput glačala. Ti alati

Teško je reći kada su augustinci došli u Svetu Nedjelju,

očito upućuju na zanimanja članova Bratovštine Gospe

pa to pitanje ostaje otvorenim i dalje. No vjerojatno su

Pasca koju je osnovala i promicala tamošnja augustin-

na južne obale otoka Hvara stigli početkom 15. stoljeća.

ska zajednica.

Mogli su u Svetoj Nedjelji zateći kojega osamljenog

Kraj augustinske redovničke zajednice u špilji ponad

pustinjaka ili omanju skupinu. Tako postoji podatak

Svete Nedjelje došao je 1787. godine. Naime, 8. lipnja

da su 28. ožujka 1526. godine dva pustinjaka iz reda

te godine mletački je Senat svojim dekretom ukinuo


sva četiri augustinska samostana na otoku Hvaru.

uspomenu na augustinske pustinjake koji su stoljećima

Riječ je o samostanima u Jelsi, Sućurju, Hvaru i Svetoj

živjeli u špilji ponad sela te pritom radili i molili s

Nedjelji. Tek tri mjeseca kasnije, 1. rujna 1787. godine,

ljudima toga kraja.

ova odluka mletačkog Senata obrazložena je činjenicom

Zanimljivo je da je augustinski samostan u špilji ponad

da u tim samostanima žive svega četvorica ili petorica

Svete Nedjelje već sredinom 19. stoljeća zabilježio prve

augustinaca, tj. po jedan u svakom samostanu, a to je

strane posjetitelje, tj. turiste koji su o tome ostavili

bilo premalo ljudi za velike posjede koje su na otoku

zapise. Poznati je engleski egiptolog i putopisac Sir John

posjedovali, pa je te posjede preuzela mletačka vlast.

Gardner Wilkinson tijekom četrdesetih godina 19. sto-

Ipak, crkvica u špilji ponad Svete Nedjelje ostala je u

ljeća posjetio Hvar, ali i augustinski samostan ponad

uporabi i nakon raspuštanja augustinske zajednice sve

Svete Nedjelje, te je o tome ostavio zapis u svome dvo-

do izgradnje nove crkve u središtu mjesta.

tomnom djelu Dalmatia and Montenegro objavljenom

Naime, tridesetak godina kasnije, 1822. godine, u selu

u Londonu 1848. godine. Tako je Wilkinson zapisao

Svetoj Nedjelji postavljen je temeljni kamen nove seoske

kako se „... nešto udaljenije na istoku nalazi samostan

crkve koja je bila posvećena Gospi Cinkturati. Godinu

Svete Nedjelje, izgrađen u rasjeku strme stijene u blizini

dana kasnije slika za glavni oltar prenesena je iz

obale. Vidljiv je s obale, a kažu da ljudi dobra vida i

napuštenog augustinskog samostana u Jelsi na Gradini,

mašte mogu vidjeti i usamljeni čempres koji tamo raste.

a vjerojatno je odatle bila prenesena i slika za pobočni

Samostan je bio zatvoren za vrijeme Francuza, a sad

oltar, koja se danas nalazi na zidu crkvene lađe. Slika na glavnom oltaru djelo je slikara Baldassarea d’Anne, a prikazuje svetog Augustina okruženog četirima svecima te Gospom i Svetim Trojstvom iznad njih. Slika s pobočnog oltara prikazuje redovnika augustinca u molitvi pred Gospom od Pasca. Ti motivi u novoj župnoj crkvi u Svetoj Nedjelji, posvećenoj svetom Spiridonu, čuvaju

... augustinski samostan već sredinom 19. stoljeća zabilježio je prve strane posjetitelje ...

Uz ruševine samostana podignut je još jedan sakralni objekt – malena kapela.

| 11


12 |

... i danas, kao nekad, ulaz u velebnu špilju zaklonjen je drvećem koje skriva pogled s pučine ...

je prazan ...“ Wilkinsonovo je djelo bilo poprilično popularno i čitano, a kasnijim je posjetiteljima služilo kao turistički vodič pa je bilo često citirano. Krajem istoga stoljeća uzduž istočne jadranske obale parnom jahtom plovio je još jedan engleski avanturist, William Royle. U svom djelu Dalmatia Illustrata, tiskanom u Londonu, Royle je opisao svoje putovanje uzduž dalmatinske obale kao i mjesta koja je posjetio. Tako je Royle nakon Visa, gdje boravio u gradu Visu i Komiži, posjetio i otok Hvar. Pritom je zapisao: „Hvar dužine 30 milja, najduži je otok dalmatinskog arhipelaga. Na njemu nema ni jedne zanimljivosti osim špilje Svete Nedjelje, visoko iznad mora. Špilja se proteže duboku u planinu, a na ulazu se nalazi mala kapelica. U špilji živi nekoliko obitelji. U njoj je nepresušni izvor pitke vode.“ Zanimljivo je da Royle bilježi kako se krajem 19. stoljeća u špilji još uvijek živjelo. Danas se do ostataka augustinskog samostana u špilji ponad Svete Nedjelje najlakše dolazi iz središta mjesta, pored tamošnje župne crkve, prateći put koji kroz brojne slavne vinograde i maslinike vodi do ulaza u špilju. I danas kao i u vrijeme Wilkinsonova posjeta ulaz u velebnu špilju zaklonjen je drvećem koje skriva pogled s pučine pružajući tako sigurnost osobama koje su boravile u špilji. Po sredini špilje izrazito velikih dimenzija nalaze se ostaci nekadašnjeg augustinskog samostana, zapravo omanjih stambenih i gospodarskih objekata. Na prvi su mah

Do oltara u kapelici svake godine stižu hodočasnici.


uočljiva tri kamena stupa što su pridržavala krovište

ra pogled na morsku pučinu i na vinograde i maslinike

sada razrušenog objekta, kao i zvono kojim se i danas

podno špilje. Na ovom zidiću posjetitelj može odvojiti

zvoni prilikom vjerskih blagdana. Uz desni rub špilje

vrijeme za put u prošlost na koji ga može odvesti mašta

nalazi se omanja kapelica zatvorena željeznim vratima.

inspirirana mističnošću augustinskog samostana u špilji

Plato zatvara zid u visini jednog metra s kojega se otva-

ponad Svete Nedjelje.

Nekoć su na rubu špilje bili pokapani stanovnici Svete Nedjelje.

| 13


Iz špilje se pruža krasan pogled na strme vinograde što se stapaju s morem, kao i na obližnje otoke Šćedro i Korčulu.


UNA BISTRA RIJEKA NAJLJEPŠIH SLAPOVA

Ljepota Štrbačkog buka ogleda se u milijunima vodenih kapljica koje stvaraju dugu.


GORSKA HRVATSKA

... po virovima i slapovima, toku i hodu Una je doista jedinstvena ...

Una je neiskorištena riznica prirodnih ljepota i jedna od najljepših krških rijeka. Njezin tok dug 212 kilometara započinje kod Donje Suvaje u Hrvatskoj, a završava ušćem u Savu kod Jasenovca. Probijajući se prema ušću u Savu kroz uske kanjone i šire doline, rijeka djelomično teče kroz Hrvatsku, većim dijelom kroz Bosnu i Hercegovinu, a na dijelu toka čini granicu između dviju država. Posebno je lijepa na dijelu toka od izvora prema Bihaću, gdje njezine smaragdne vode, slapovi, virovi, brzaci i kanjoni nenametljivo otkrivaju da je priroda najtalentiraniji umjetnik. Legenda kaže da je rijeka što izvire iz moćnog vrela podno stotinu metara visokih litica na tromeđi Like, Dalmacije i Bosne, dobila ime od starih Rimljana, koji su, prvi put ugledavši njezinu živopisnu ljepotu i čuvši žubor njezinih slapova, uzviknuli: „Una!“ U slobodnom bi prijevodu s latinskog jezika to značilo „jedna“, „jedina“ – ili možda „jedinstvena“. A po svojoj ljepoti, po svojim virovima, slapovima, po svom toku i svom hodu Una doista jest jedinstvena rijeka. U slivu rijeke Une u podzemnim vodama Grmeča živi čovječja ribica. Pored Une raste oko 170 vrsta ljekovitih trava, od kojih je po Uni jedna rijetka biljka dobila i ime – to je unska zvončica (Campanila Unensis). U samoj rijeci živi 28 vrsta riba, od kojih najveće, mladice, mogu biti teške i više od 30 kilograma. U pjeskovitim unskim naplavinama mogu se vidjeti mali rakovi, siguran znak čiste vode. Prolazite li kroz ličku Donju Suvaju na cesti za Donji Lapac, odvojite malo vremena i svakako posjetite slikoviti izvor Une. Staza započinje na mjestu gdje cesta prvi put prelazi rijeku. Ondje treba skrenuti na kolski put koji vodi prema mlinicama i


18 |

Una se u gornjem toku prelijeva preko nekoliko visokih barijera.

... bistra modrozelena boja jezerca u kojem nastaje Una oduševljava svakog posjetitelja ...

Iako voda ovdje izbija iz podzemlja velikom snagom, stvarajući odmah virove i brzace, ipak su tu prebivalište našle razne vrste mahovina. Dno cijeloga tog dijela riječnog toka prekriveno je gustim slojem mahovina i vodenog bilja, a prelijeva se iz zelene u smeđu boju. Taj biljni tepih služi kao idealno sklonište koje pogoduje razvoju raznih životinjskih sedrotvornih organizama kao što su vodencvjetovi, dvokrilci, obalčari i drugi. Tu žive i

dalje uzvodno do izvora. Puteljak se kratko uspinje na

mnogobrojni životinjski organizmi kao npr. puževi, ličin-

strmu obalu rijeke, a zatim prilazi do izvora na nadmor-

ke raznih kukaca, račići, virnjaci i druge vrste. Područje

skoj visini od 448 metara.

oko izvora posebno se ističe vrstom puža koji se svojom

Sam je izvor već izniman fenomen. U okruženju strmih,

građom prilagodio na jako strujanje vode. Malo ispod

gotovo okomitih stijena ispod padina planina Plješivice i

izvorskog dijela Une obitavaju potočne pastrve, a nešto

Stražbenice nalazi se snažno i duboko vrelo iz kojeg Una

niže javlja se i lipljan, jedan od simbola Une.

odmah izvire kao moćna rijeka. Bistra modrozelena boja

Tri izvora, glavni kod Donje Suvaje, i dva manja, Velika

jezerca u kojem Una započinje svoje površinsko putovanje

i Mala Neteka, oblikuju Unu koja neposredno nizvodno

oduševljava svakog posjetitelja. Speleoronioci su zaronili

prima vode Srebrenice i teče prema Martin Brodu. Veli-

čak 205 metara duboko u vrelo Une, no nisu došli do nje-

ku količinu vode u izvorišnom dijelu Une upotpunjava

gova dna. Pa ipak, čak je i s nepotpunim podatkom jasno

i nekoliko manjih pritoka. Osim Srebrenice, najizdašniji

da je rijeka Una jedan od najdubljih izvora u Europi. Izvor

među njima jesu Studeni potok, Sredica i Lalinovac.

je zaštićen kao geografsko-geološki spomenik prirode.

U zimsko je doba godine vodostaj rijeke prilično visok,

Prema legendi, izvor noću posjećuju gorske vile kako bi

a rijeka nerijetko poplavi polja.

otplesale svoje vilinsko kolo i kako bi se okupale. Voda

Una u početnom dijelu svoga toka, gdje još živo žubori

je ovdje toliko hladna da ni u ljetnim mjesecima nije

kao brza i moćna planinska rijeka, ima mnogo većih i

preporučljiva za kupanje.

manjih vodopada. Za sušnih ljetnih mjeseci Una ima


vrlo nizak vodostaj, no nikada ne presušuje, pa naziv

đen je 1443. godine pravoslavni manastir Rmanj. Područje

Suvaja može poprilično zbuniti neupućene. Pod prvim

Martin Broda, koje je ime dobilo po nekoj davnoj lađarici

većim vodopadom u Suvaji nalazi se poveća vodenica, a

Marti, graniči s područjem mjesta turskoga imena Kulen

iza nje još tri mlina u razmacima od otprilike 50 metara.

Vakuf gdje je prijelaz preko staroga drvenog mosta bilo

Unski su slapovi tipični sedreni slapovi kojima je

kultno mjesto za rijetke zagrebačke ribiče koji su imali

osnovno obilježje da su izgrađeni od manje količine

prilike otputovati u tako egzotičan kraj.

sedrenog materijala, iako te tvorevine nisu mlađeg

Drugi veliki unski vodopad veličanstveni je Štrbački

datuma postanka. Naime, u Uni vladaju specifični uvjeti

buk, skriven u dnu zelenoga kanjona, nekoliko kilometa-

u odnosu na druge krške rijeke, koji uvjetuju sporije

ra nizvodno od Kulen Vakufa. Slapište je široko oko 40

nastajanje slapova. Unska voda hladna je ne samo zimi

metara, a sastoji se od nekoliko impresivnih vodopada,

već i ljeti, a to sprečava intenzivnije taloženje sedre, bez

koji se međusobno nastavljaju jedan za drugim. Obru-

obzira na veliku karbonatnu tvrdoću.

šavajući se u kaskadama niz 20 metara visoke sedrene

Prvi unski slap nastaje već na izvoru rijeke, no prvi veliki

barijere, voda se velikom brzinom rasipa na sve strane

vodopad njezina riječnog toka nalazi se kod Martin Broda,

stvarajući golemu bijelu zavjesu protkanu milijardama

naselja u Bosni i Hercegovini smještena na dnu kanjona

kapljica vode koja promatraču oduzima dah. Gledajući

gdje se u Unu ulijeva rijeka Unac. Upravo na ovom dijelu

taj bijeli zid od prštavih kapljica vode, čovjek bi mogao

toka Una promatraču najviše oduzima dah jer je sedra

satima uživati u toj ljepoti.

stvorila mnoštvo kanala, brzaka i otočića te nekoliko većih vodopada. Najljepši i najveći vodopad u Martin Brodu jest i najviši u BiH – visok je 54 metra. Ovdje se rijeka zapravo račva u dva toka tvoreći neku vrstu otoka. Ljudi su još od davnina iskoristili takvu prirodnu osobitost i izgradili mnoštvo vodenih mlinova, stupa i pilana, a posebnim su kanalima navodnjavali poljoprivredne površine. Ovdje, baš u tome gornjem dijelu kod utoka Unca u Unu, sagra-

... Una promatraču najviše oduzima dah jer je sedra stvorila mnoštvo brzaka i otočića ...

Dašak minulih vremena – ostaci mlina na Uni

| 19


20 |

... već se tradicionalno kod Martin Broda svake godine priređuje međunarodna kajakaška utrka ...

Golema protočna snaga vodene bujice stalno na tom slapu djeluje u dva smjera. Dok s jedne strane izgrađuje slap rasprskavanjem vode i naseljavanjem sedrotvoraca, voda istodobno rastače i lomi stjenovitu podlogu. Posljedica toga nagomilane su velike gromade stijenja u podnožju slapa. Dakako, narušavanjem uspostavljene prirodne ravnoteže, npr. smanjenjem vodenih tokova, klimatskim promjenama ili uslijed onečišćenja vode, može doći do poremećaja u prirodnom procesu taloženja sedre ili čak do potpunog prestanka rasta sedre, što bi bilo pogubno za život slapa. Veličanstveni dio rijeke koja se provlači kroz kanjon ispunjen gotovo netaknutom prirodom privlači ljubitelje kajaka, kanua i raftinga koji svake godine pohode ove predjele uživajući u ljepotama rijeke Une i u njezinim nemirnim vodama. Već se tradicionalno kod Martin Broda svake godine priređuje međunarodna turistička kajakaška utrka. Sve do Bihaća Una teče dinarskim smjerom, tj. od jugoistoka prema sjeverozapadu, a poslije tok rijeke skreće u smjeru sjeveroistoka i dalje teče duboko usječenom, širokom i prostranom dolinom. Od slapova, na putu do Bihaća, ističu se još Troslap i Dvoslap, a nizvodno od Bihaća Kostelski slapovi te slapovi kod Bosanske Krupe. Dakako, širenjem vodotoka na putu prema ušću u Savu, Una postaje sve tromija rijeka mirna toka. Razne borbe, pljačke, devastiranje sela i gradova te migracije stanov-

Željeznički tunel na nekoć prometnoj Unskoj pruzi


ništva kroz stotine godina učinile su područje oko Une

Zelenomodra boja, šumni slapovi i pjenušavi brzaci,

surovim, nesretnim i nesigurnim mjestom za život, no s

koji se provlače kroz uske kanjone i tvore riječne

druge strane ljepotom krajolika prostor uz Unu prirod-

otočiće, prava su inspiracija za umjetnike koji traže

na je oaza iskonske ljepote.

inspiraciju za svoja djela. U to se može uvjeriti svatko

Doista, Una je jedinstvena rijeka i pravi dar prirode.

tko je jednom vidi i upozna.

Brzaci i hirovitost Une idealni su preduvjeti za razvoj adrenalinskih sportova na vodi.

| 21


DUBRAVA KOD ŠIBENIKA SUSRET „OČI U OČI“ S ISTINSKIM GRABEŽLJIVCIMA

Ptice grabljivice stoljećima kod ljudi izazivaju oduševljenje i strahopoštovanje.


JUŽNO HRVATSKO PRIMORJE

... ne može se reći da je iskonske lovce čovjek uspio pripitomiti ...

Ljudi su oduvijek u svojoj blizini nastojali imati životinje koje su im nekako bile korisne – bilo da su im služile za hranu, nošenje tereta, čuvanje kuće ili stada, bilo da ih jednostavno vole imati uza se zbog njihova umiljata izgleda, lijepa pjeva ili slično. Da bi neku vrstu uopće bilo moguće pripitomiti, ona mora posjedovati neke značajke koje će omogućiti da živi u neposrednoj blizini ljudi, kao što su društvenost i prilagodljivost, sposobnost razmnožavanja u zatočeništvu te osobine korisne ljudima. Vrlo je malo primjera da su ljudi uopće pokušali, a zatim i uspjeli pripitomiti prave predatore. Kad se govori o pticama, ne može se reći da je iskonske lovce čovjek uspio pripitomiti. Međutim, uspio je savladati vještinu koja mu je omogućila stvaranje posebnog odnosa s pticama grabljivicama i njihovo iskorištavanje prilikom lova. Pritom čovjek nije promijenio same vrste grabežljivih ptica, koje su svojim izgledom, građom tijela i načinom života sasvim prilagođene lovu tijekom ili iz leta, već je naučio kako se ophoditi prema tim pticama da bi od njih imao koristi, potpuno poštujući njihovu divlju prirodu. Ta je vještina poznata kao sokolarstvo, a stara je više od 4000 godina. Sokolarstvo neki nazivaju umjetnošću, neki sportom, a zapravo je riječ o načinu uvježbavanja ptica grabljivica (uglavnom sokolova, jastrebova i orlova, ali i škanjaca te vjetruše) i o lovu pomoću takvih, posebno uvježbanih ptica. Nakon ulova plijena (najčešće zečeva i manjih ptica), grabljivica bude nagrađena nekom poslasticom, no uvježbana je tako da sam plijen neće pojesti. Nije točno poznato gdje ni kada je sokolarstvo nastalo, ali pretpostavlja se da su prvi sokolari živjeli u stepama istočne


24 |

Sokolovke, za razliku od nekih drugih grabljivica, aktivno love svoj plijen.

... sokolovke plijen love danju, a tehnike lova kojima se pritom služe vrlo su složene ...

drevne vještine. U malom selu Dubravi kraj Šibenika, unutar guste borove šume smješten je sokolarski centar koji predstavlja jedinstveno mjesto gdje posjetitelji mogu upoznati bar dio čari vještine sokolarstva, ali i susresti se s fascinantnim nebeskim lovcima – pticama grabljivicama. Kod ptica je čitava njihova građa, izgled i funkcionira-

Azije. Postoje podaci o sokolarstvu u Kini i Mongoliji

nje organizma prilagođeno letu. Zbog toga se, usprkos

iz 2. tisućljeća prije Krista. I u Hrvatskoj sokolarstvo

različitim veličinama tijela, obojenosti perja i razlikama

ima dugu tradiciju pa se smatra da je u 9. stoljeću već

u izgledu kljunova i nogu, različite vrste ptica po svojoj

bilo vrlo dobro razvijeno. Iako je sokolarstvo bilo vrlo

građi mnogo manje razlikuju negoli vrste unutar bilo

popularno u Europi, osobito među plemstvom, u 18.

koje druge životinjske skupine. Prilagođavanje osobitim

stoljeću uslijed razvoja vatrenog oružja ono gubi na

načinima života kod ptica je zato još neobičnije, a

važnosti te se zadržava unutar svega nekoliko zemljopo-

ljudima su oduvijek posebno zanimljive bile sokolovke –

sjedničkih obitelji.

ptice grabljivice koje se hrane tako da aktivno love svoj

Sredinom 20. stoljeća sokolarstvo doživljava svoj novi

plijen. To su najuspješniji predatori među pticama, a

procvat, s tim da se uvježbane ptice osim za lov koriste

hrane se sisavcima, drugim pticama, gušterima, nekim

i za druge svrhe. Tako u nekim zračnim lukama, među

vrstama zmija, vodozemcima, ribama ili pak strvinom.

ostalim i u zagrebačkoj, sokolari uvježbanim grablji-

Većinom nisu izbirljivi – pojest će sve što uspiju uloviti.

vicama tjeraju jata ptica koja bi mogla predstavljati opa-

U mnogim su staništima ptice grabljivice vršni preda-

snost prilikom polijetanja ili slijetanja aviona. Međutim,

tori. To znači da se hrane mnogim organizmima, dok

danas sokolarstvo više nije isključiva privilegija bogati-

nema životinja koje bi se hranile njima.

jih, uglavnom plemićkih staleža, već je na raspolaganju

Za razliku od većine grabežljivih sisavaca, sokolovke

svima koji su spremni upustiti se u otkrivanje tajni ove

plijen love danju, a tehnike lova kojima se pritom služe


vrlo su složene. To što plijen mogu napasti iz zraka

mjestima, na primjer na stjenovitim liticama ili visoko u

predstavlja prednost u uspješnosti lova i vjerojatno je

krošnjama drveća. Pošto se izlegnu, mladi su ptići posve

razlog da se ne moraju oslanjati na tamu kako bi se

bespomoćni, prava suprotnost impresivnim lovcima u

prikrale plijenu. S druge strane, one plijen moraju moći

kakve će se razviti. Prekriveni su rijetkim paperjem ili

primijetiti i s prilično velike udaljenosti, zbog čega

su goli; slijepi su i nisu sposobni čak ni hodati, a kamoli

imaju iznimno oštar vid, možda najbolji u životinjskom

letjeti. Samo otvaraju svoje velike kljunove očekujući

svijetu. Njihove su noge vrlo mišićave i snažne, dok im

zalogaje koje im donose roditelji. Odrasli su vrlo revni

je kljun oštar i svinut. Prsti su na stražnjim nogama

u prehrani mladunaca pa mladi ptići u prvim danima

postavljeni tako da je palac nasuprotan ostalima, a

brzo rastu i razvijaju se. I nakon prvog leta još nekoliko

na svima se nalaze oštre kandže koje predstavljaju

tjedana ostaju u gnijezdu, u sigurnosti odraslih ptica,

izvrsno oruđe za hvatanje plijena. Njihova su krila duga

a za spolno sazrijevanje treba im između jedne i tri

i prilično široka te su osobito pogodna za jedrenje na

godine.

toplim zračnim strujama, tzv. termalama. Pritom je

Ženke sokolovki u pravilu su veće od mužjaka, kod

utrošak energije minimalan, a ptica kruži iznad nekog

jastreba i sokolova mogu biti čak i dvostruko veće.

područja tražeći plijen.

Sokolovke su rasprostranjene diljem svijeta i žive na

S druge pak strane, kada aktivno lete, a osobito kada

različitim staništima. Neke su se vrste prilagodile

se strmoglavljuju prema plijenu, sokolovke postižu

čak i životu u gradovima, kao npr. vjetruša.

vrlo velike brzine. Tako sivi sokol u strmoglavu letu može postići brzinu veću od 320 km/h. To je najveća brzina koju ijedna životinja može postići bilo kakvim načinom kretanja! Vrlo dugo žive, a neobične su i po svojoj vjernosti – ženke i mužjaci sparuju se doživotno i tek se u slučaju ugibanja partnera mogu spariti s novom pticom. Gnijezda svijaju na teško dostupnim

... ptići su posve bespomoćni, prava suprotnost impresivnim lovcima u kakve će se razviti ...

U Sokolarskom centru Dubravi pažnju plijeni i ova sova.

| 25


26 |

... nažalost, velik broj sokolovki danas je ugrožen, a neke su nepovratno nestale iz Hrvatske ...

Umjesto stjenovitih litica, za gradnju gnijezda iskorištavaju visoke nebodere, a hrane se golubovima i pjevicama prisutnima u gradovima. Iako je slučaj da su se divlje životinje uspjele prilagoditi ljudskim naseljima iznimno rijedak (mnogo se češće događa suprotno – izgradnjom ljudskih naselja uništavaju se staništa divljih životinja pa one nestaju), prizor divlje prirode usred ljudske zajednice zaista je fascinantan. Među sokolovke ubrajaju se orlovi, jastrebovi, sokolovi, škanjci, vjetruše, supovi, bukoči i eje. Još od pradavnih vremena one su za ljude predstavljale izvor divljenja pa su poznati crteži na kojima sokolovke simboliziraju snagu, brzinu i slobodu. Nažalost, velik broj vrsta sokolovki danas je ugrožen, a glavni razlog što je njihov opstanak na mnogim mjestima doveden u opasnost jest uništavanje staništa. Neke su sokolovke već nepovratno nestale iz Hrvatske. Tako je bijela crkavica, zanimljiv strvinar koji kamenom razbija ptičja jaja, zadnji put primijećena 1987. godine, a vjerojatno je ista sudbina zadesila i smeđoglavog supa. Sokolarski centar Dubrava osim što daje jedinstvenu mogućnost za susret s tajanstvenim nebeskim lovcima, za promatranje njihova veličanstvena leta, učenje o njihovim obilježjima i načinu života, važan je i za njihovu zaštitu. U njemu je, naime, smješten stacionar unutar kojega se posebna veterinarska služba brine o ozlijeđenim, ranjenim i bolesnim grabljivicama, nastojeći im pomoći da se oporave. No prije svega, Sokolarski

Sokolarstvo je nekoć bilo povlastica bogatijih slojeva.


centar Dubrava iznimno je mjesto na kojem vrhunski

u kojem se čovjek i divlja životinja međusobno poštuju,

sokolari otkrivaju tajne kako je, uza sve strahopošto-

u suživotu koji je koristan i za ljude i za nebeske lovce.

vanje, fasciniranost i oduševljenje koje ljudi oduvijek

To je mjesto na kojem ovo živuće naslijeđe čovječan-

osjećaju u susretu s pravim predatorima, moguće živjeti

stva, kakvim je sokolarstvo proglasio UNESCO, zaista

u skladnom suživotu s takvim životinjama, u suživotu

i dalje živi.

U Dubravi kraj Šibenika lijep je sokolarski centar u kojem se posjetitelji upoznaju s nebeskim lovcima.

| 27


Sokolovke su rekorderi u brzini kojom se obrušavaju prema zemlji. Kad uoči plijen, sivi sokol može postići brzinu veću od 320 km/h!


SUSEDGRAD SKRIVENA SREDNJOVJEKOVNA UTVRDA U BLIZINI VELEGRADA

Ruševine nekoć moćnog Susedgrada svega su nekoliko kilometara od središta Zagreba.


SREDIŠNJA HRVATSKA

... koliko se tajni može pronaći na mjestu koje je blizu Zagreba ...

Ostaci srednjovjekovnoga grada Susedgrada smješteni su na iznimnu položaju na krajnjem zapadnome, izdvojenom, stjenovitom i niskom obronku Medvednice koji se strmo spušta prema koritu rijeke Save. Za razliku od danas, kada je Susedgrad jedva vidljiv, sve do sredine 19. stoljeća zapadne i južne padine brežuljka na kojem je bio smješten Susedgrad bile su gole, o čemu svjedoči Stadlova fotografija iz 1869. godine, a takva je situacija sigurno bila i prije. Uistinu je začuđujuće koliko se tajni može pronaći na lokalitetu koji je od središta Zagreba udaljen tek nekoliko kilometara. Iako se dugo smatralo kako je utvrda Susedgrad građena sredinom drugog desetljeća 14. stoljeća i da ju je dao izgraditi ugarsko-hrvatski kralj Karlo Robert, ipak su novije povijesne spoznaje i arheološko-konzervatorski radovi potvrdili mogućnost da je vrijeme njezine izgradnje ipak nešto ranije. Naime, do sada se kao prvo spominjanje utvrde Susedgrada smatrao zapis u ispravi kralja Karla Roberta iz 1316. godine kojom je on dopustio slobodnu trgovinu njemačkim trgovcima iz Venecije „podno našega grada, što smo ga dali podići na prijelazu Save“. Ipak, valja naglasiti da je prvi dosad poznati pisani spomen Susedgrada zapravo iz isprave iz 1299. godine kojom se ugarsko-hrvatski kralj Andrija III. Mlečanin pomirio s buntovnim knezovima Babonićima te im je pritom potvrdio vlasništvo nad utvrdama Vrbasom, Glažom i Susedgradom. No čini se da je utvrda građena i ranije, na što upućuju arheološki ostaci, ali i povijesna analiza isprave iz 1287. godine što ju je učinio Ljudevit Ivančan. Riječ je o ispravi kojom je knez Ivan, sin Arlandov, iz roda Aka


32 |

Podno ruševina staroga grada Susedgrada zatvoren je planinarski dom.

... Susedgradom su od 1299. gospodarili knezovi Babonići, koji su ubirali porez od skele ...

Vrlo su vjerojatno knezovi iz roda Aka sredinom 13. stoljeća započeli gradnju susedgradske utvrde, u vremenu kada su na poticaj ugarsko-hrvatskih kraljeva izgrađene mnoge utvrde za zaštitu zapadne granice Kraljevine Slavonije, tj. Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva. Naime, valja spomenuti praksu ugarsko-hrvatskih kraljeva koji su u to doba radije prepuštali utvrđena mjesta, njihovu izgradnju, dogradnju i održavanje, moć-

darovao cistercitima iz samostana svetog Jakova na Savi

nim plemićima računajući da će je oni bolje čuvati kao

dio nekog svojega nasljednog posjeda podno Podgrađa

svoje, nego kao kraljevsko dobro, a sve u svrhu obrane

sagrađenoga u blizini rijeke Save. Ivančan je ispravno

granica kraljevstva. Štoviše, u razdoblju od 1268. do

uočio da je Susedgrad već tada morao postojati jer se

1271., kada je samoborski kraj bio u rukama češkoga

inače taj posjed ne bi nazvao Podgrađe pod brijegom.

kralja Otakara II. Přemysla, ugarsko-hrvatski kralj bio

Štoviše, Ivančan je dodao kako gradnju Susedgrada

je zainteresiran za izgradnju susedgradske utvrde kao

valja smjestiti i ranije od 1287. godine pozivajući se

protuteže češkim pretenzijama i zaštite granica Kralje-

na činjenicu da je između 1287. i 1299. Susedgrad bez

vine Slavonije. Stoga je moguće da je upravo to doba

pravoga gospodara te ga je u to doba ban po kraljevu

gradnje susedgradske utvrde, o čemu svjedoče i debljine

nalogu obnovio i dodatno proširio. Svoje je zaključke

zidova južnog dijela gradske jezgre od 1,30 do 1,48 m,

dodatno potkrijepio svojim tumačenjem materijalnih

što je i tipična debljina zidova za 13. stoljeće.

ostataka zida na kojima je prepoznao dvije vrste zida-

U svakom slučaju, Susedgradom su od 1299. godine

nja, lošiju i bolju. Naknadno je vrsni hrvatski burgolog

gospodarili knezovi Babonići, a još se jednom, 1314.

Gjuro Szabo, iako bitno oprezniji zbog vrlo malo troš-

godine, on spominje u njihovu vlasništvu. Oni su ubirali

nih ostataka grada koji ne omogućuju da se mnogo kaže

prihode od skele na rijeci Savi koja se nalazila podno

o vremenu njegove izgradnje, ipak prihvatio Ivančanovo

Susedgrada. Preko nje trgovci su dolazili u naselje

tumačenje da je Susedgrad građen prije 1287. godine.

podno Susedgrada i tamo trgovali ili nastavljali svoj


put prema obližnjem Gradecu i Kaptolu. U svakom

Susedgrad je bio u vlasništvu te plemićke obitelji sve do

slučaju, i taj navod indirektno potvrđuje postojanje

1439. godine kada se Dora, kći Ivanova, udala za Andri-

nekakva neagrarnog naselja podno utvrde Susedgrada

ju Henninga, koji je tako došao u posjed susedgradskog

koje je tamo postojalo i 1287. godine, a vrlo vjerojatno

i stubičkog vlastelinstva. Potom Susedgrad brzo mijenja

i prije. Štoviše, arheološko-konzervatorska istraživanja

vlasnike, najčešće zbog ženidbenih veza, pa su njime

ostataka susedgradske gradine svjedoče da se podgrađe

gospodarili i Frankapani, Baffyiji od Lendave, kao i

s prostranim vanjskim zidom nalazilo s južne i istočne

obitelj Deéshaza. Neko je vrijeme utvrdu silom držao

strane, a štitio ga je kasnije izgrađen zid.

i Petar Keglević, a potom i Pedro Lasad od Kastilje te

Babonići su Susedgradom gospodarili sve do sredine dru-

biskup Šimun Erdödy, kao i Ivan Ungnad. Godine 1564.

gog desetljeća 14. stoljeća, da bi ga vrlo vjerojatno kon-

Susedgrada se silom domogao i Franjo Tahi, koji je

cem 1316. godine, tj. ubrzo nakon smrti moćnog bana

bio poznat kao osoba čiji su loši postupci s kmetovima

Stjepana V. Babonića, novi ugarsko-hrvatski kralj Karlo

potaknuli izbijanje Seljačke bune 1573. godine. Ubrzo

Robert oduzeo. Iste je godine kralj dopustio njemačkim

nakon tih događaja Susedgrad su od Tahija otkupili

trgovcima slobodno trgovanje podno, kako sam kaže,

njegovi negdašnji gospodari plemeniti Henninzi. Unatoč

te svoje utvrde. Grad se ponovno spominje u kraljevim

tomu, taj je grad u sljedećih stotinjak godina prelazio u

rukama 1322. godine u ispravi kojom je naložio zagre-

ruke raznih obitelji da bi konačno gotovo čitav grad do

bačkim cistercitima da moraju plaćati godišnju rentu

temelja stradao u požaru u 17. stoljeću.

od 50 maraka za zemlju crkve Blažene Djevice Marije podno grada Susedgrada. Tom se prigodom spominje neimenovani susedgradski kaštelan. Zanimljivo je da će u novim povijesnim okolnostima novi ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. sredinom 14. stoljeća vratiti Susedgrad knezovima Akama, točnije knezu Nikoli, unuku kneza Ivana iz roda Aka, koji se u izvorima iz tog doba počinju javljati i kao plemeniti Arlandi.

... Susedgrada se silom domogao i Franjo Tahi, čiji su postupci doveli do Seljačke bune ...

Po najzapadnijim dijelovima Medvednice uređene su brojne pješačke staze.

| 33


34 |

... konzerviranje ostataka susedgradske utvrde sustavno je započelo još davne 1913. godine ...

Konzerviranje ostataka susedgradske utvrde sustavno je započelo još 1913. godine kada je zaprijetilo da se čitav jugozapadni ugao gradske jezgre uruši niz padinu. Pritom su članovi Hrvatskog planinarskog društva zasadili crnogorično drveće i uredili pješačke staze od podnožja do vrha brda. Prvi tlocrt ostataka Susedgrada 1924. godine izradio je Većeslav Heneberg, da bi za Drugoga svjetskog rata Tihomil Stahuljak proveo sustavna istraživanja i konzervatorske radove. Iako je od 1945. do 1990. bilo nekoliko pokušaja da se Stahuljakovi radovi nastave, do toga ipak nije došlo. Susedgradsko podgrađe nalazilo se s južne i istočne strane gradske jezgre te ga je štitio vanjski obrambeni zid. Na krajnjem zapadnom dijelu vanjskog zida i danas su vidljivi ostaci kružne kule, unutar koje je Stahuljak pretpostavio da se nalazila gradska kapela. Južni se vanjski obrambeni zid nakon loma nastavlja prema jugoistočnom uglu grada gdje je vrlo vjerojatno bio ulaz u podgrađe, a Heneberg je na tome mjestu nacrtao još jednu kružnu kulu. Sama jezgra susedgradske utvrde ima nepravilan izduženi pravokutni oblik sa šiljkom okrenutim prema južnoj strani, dok sjeveroistočni ugao gradske jezgre pojačava pravokutna kula okrenuta hrptu koji se približava sa sjevera. Unutrašnjost stambenog dijela podijeljena je u dvije zasebne cjeline. Južna je peterokutna te je u njezinu središtu manje dvorište koje sa svih

Bršljan i visoko raslinje obgrlili su susedgradske zidine.


strana, osim sa zapadne, zatvaraju dvorišna krila. S

kontrolu putova koji su u jednom smjeru vodili prema

druge strane, sjeverni je dio teže definirati, ali očito je

Kranjskoj, a u drugom prema Zagorju i Štajerskoj. Una-

da se proteže u obliku slova „L“.

toč gustoj šumi koja skriva pogled na utvrdu, posjetitelj

Susedgradska utvrda i danas stoji ponad rijeke Save

si uz malo mašte vrlo lako može dočarati neka davna,

kao podsjetnik na prošla vremena kada je služila za

danas uglavnom zaboravljena, vremena.

Sunčeve zrake probijaju se kroz zarasle ruševine Susedgrada.

| 35


ĐUROVIĆA ŠPILJA PODZEMNI BISER ISPOD DUBROVAČKE ZRAČNE LUKE

Do jedne od najatraktivnijih špilja u Hrvatskoj vodi lijepo uređen prilaz.


JUŽNO HRVATSKO PRIMORJE

... malotko od korisnika zračne luke zna za ovaj biser hrvatskog krša ...

Na krajnjem jugu Hrvatske, južnije i od Dubrovnika, a nadomak granice s Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom, nalazi se iznimno slikovit krajičak Hrvatske. Taj od davnina naseljen prostor, poznat pod imenom Konavle, bogat je kulturnim naslijeđem i prirodnim fenomenima koji su, što zbog udaljenosti od velikih gradova, što zbog nepovoljnih povijesnih okolnosti, uglavnom obavijeni velom tajne. Konavle imaju sva tipična krška obilježja, no tko očekuje goli krševit teren na jugu Hrvatske, ostat će iznenađen bujnim zelenilom koje južnom kutku Hrvatske daje posebnu draž. Glavnu okosnicu Konavala čini prostrano Konavosko polje, sa zapadne strane omeđeno stjenovitim visovima 1234 metra visoke planine Sniježnice, a s južne bistrim Jadranskim morem. Sva se naselja nalaze uz obalu ili na rubnim dijelovima polja jer se plodno tlo, kao i drugdje u kršu, od najstarijih vremena čuvalo i racionalno koristilo za poljoprivredu i stočarstvo. Naselja u Konavlima do danas su zadržala izgled tradicijske kamene arhitekture koja govori o odnjegovanosti svih segmenata života, kulturi stanovanja, kulturi obrade zemlje i poštovanju tradicijskih zasada i osjećaja pripadnosti prostornom ambijentu u kojem se nalazi. Kulturni centar Konavala jesu Čilipi, neveliko naselje poznato po nedjeljnim folklornim priredbama na kojima se turisti mogu upoznati s konavoskom tradicijom te vidjeti čuvenu konavosku narodnu nošnju, ples i tradicionalni konavoski vez. Iako su Čilipi teško stradali u Domovinskom ratu, domaći su ljudi brzo uspjeli u to živo konavosko mjesto vratiti stari duh. U Čilipima se nalazi Zračna luka Dubrovnik, poznata po intenzivnom prometu i


38 |

Ponekad je teško povjerovati kakvo se bogatstvo krije ispod uzletno-slijetne staze.

... više od četiri desetljeća od otvaranja zračne luke špilja nije bila dostupna javnosti ...

prirodnih špiljskih ukrasa koji je pod slojevima betona i asfalta ostao dobro sačuvan. Više od četiri desetljeća otkako je sagrađena Zračna luka Dubrovnik Đurovića špilja nije bila dostupna javnosti i za nju su znali uglavnom samo uži krug speleologa, djelatnika Zračne luke Dubrovnik i stariji mještani koji su špilju prije povremeno posjećivali. Prema njihovim svjedočanstvima, nemali je broj

dobroj povezanosti s brojnim europskim metropolama.

konavoskih stanovnika ulazio u nju ili iz znatiželje ili

Malotko od korisnika usluga zračne luke uglavnom

zato što su se u njoj opskrbljivali vodom. Pitka je voda

zna da se pod njihovim nogama, samo koji metar od

u kršu prava svetinja, a spoznaja da je u čilipskom

kontrolnog tornja, krije jedan od bisera hrvatskoga

podzemlju uvijek ima bio je dobar razlog da se upute u

krša – Đurovića špilja. Riječ je o jedinstvenome krškom

podzemnu pustolovinu. Osim toga, špilja je mještanima

fenomenu kakav nema ni jedna zračna luka u svijetu.

služila i kao zaštita za vrijeme ratnih opasnosti.

Atrakcija najvišega svjetskog ranga – špilja bogata

Prema dostupnim povijesnim podacima, prvo stručno

ukrasima proteže se ispod aerodromske zgrade i piste,

speleološko istraživanje u Đurovića špilji obavio je

čuvajući u svojoj mračnoj tajnovitosti uzbudljive priče o

austrijski biospeleolog Viktor Apfelbeck početkom 20.

geološkoj prošlosti Konavala.

stoljeća. Već je on utvrdio da u špilji ima predmeta koji

Đurovića špilja ili Đurovića jama, kako je nazivaju

bi mogli biti zanimljivi arheolozima, ali usredotočio se

Konavljani, ime je dobila prema prijašnjem vlasniku ze-

na speleofaunu, što ga je osobno najviše zanimalo. Špilja

mljišta. Područje u kojem se nalazi složena je geološkog

je i kasnije bila cilj istraživanja još nekolicine speleologa

sastava, a građeno je od karbonatnih naslaga nastalih

koji su upotpunili njegove spoznaje o špilji, ali je nakon

na prijelazu iz gornje krede u paleogen. U takvim je

izgradnje zračne luke polako počela padati u zaborav.

okolnostima u podzemlju nastao vrlo slikovit podzemni

S razvojem turizma, zahvaljujući neospornoj ljepoti

svijet s velikim brojem stalaktita, stalagmita i drugih

Dubrovnika, čilipska je zračna luka bilježila svake


godine sve veći promet, pogotovo u ljetnim mjesecima.

Speleološkim je istraživanjima utvrđeno da je špilja

Trend porasta zračnog prometa naglo je prekinut zbog

dugačka 156 metara, visoka ponegdje do 10 metara, a

ratnih zbivanja koja su u Konavlima ostavila duboke

najniža razina (dubina) špilje jest od 23 do 25 metara

i teško zacjeljive rane. I sama je zračna luka teško

ispod uzletno-sletne staze zračne luke. Procjenjuje se da

stradala, a dodatan tužan događaj bio je pad zrako-

volumen Đurovića špilje iznosi oko 9000 kubičnih me-

plova s američkom trgovačkom delegacijom koju je

tara. Posebno je fascinantna najveća dvorana pri kraju

predvodio ministar trgovine Ron Brown. Pa ipak, kada

špilje koju su istraživači nazvali Dvorana Dubrovačke

je nakon Domovinskog rata obnovljen promet i kada

Republike, a ona se, uz Kapelicu, odlikuje najljepšim

je Dubrovnik na turističkoj karti Europe opet zasjao

sigama koje i danas rastu jer je špilja „živa“.

svojim starim sjajem, rekordi su se nastavili nizati.

Prilikom uređenja špilje za turistički posjet mislilo se na

Nikoga ne bi trebalo začuditi što dubrovačka zračna

sve što je potrebno da se špilja što bolje sačuva. Dogo-

luka danas ima promet sličan kao i zagrebačka zračna

voreno je da se uredi osvjetljenje u skladu s najvišim

luka na Plesu.

ekološkim standardima pa je postavljena LED-rasvjeta,

Špilja pod zračnom lukom sve je donedavno bila više

koja ne utječe na mikroklimu špilje. Postavljena su

smetnja nego korist, dostupna tek rijetkim istraživačima

vrata s horizontalnim rešetkama u nadi da će se u špilju

podzemlja. Ipak, svjesna vrijednosti špilje uprava zračne

vratiti kolonija šišmiša koja je nekad ovdje obitavala,

luke odlučila ju je istražiti, urediti i korisnicima zračne

a radi očuvanja mikroklime određeno je da u obilazak

luke ponuditi nešto novo. Godine 2001. započelo je odtrpavanje špilje, a već nakon prvog ulaska speleolozi Društva za istraživanja i snimanja krških fenomena zaključili su da špilja ima visoku geomorfološku, biospeleološku, paleontološku, arheološku i estetsku vrijednost. Speleološkim, geomorfološkim, paleontološkim i biospeleološkim istraživanjima stvoreni su uvjeti da se Đurovića špilja konačno uredi i pripremi za posjetitelje.

... posebno je fascinantna najveća Dvorana Dubrovačke Republike pri kraju špilje ...

Zahvaljujući osvjetljenju i ogradama, špilja je pristupačna većini posjetitelja.

| 39


40 |

... zahvaljujući uvjetima, u njoj su izložena sva prepoznata i zaštićena konavoska vina ...

špilje na dan može ući najviše pet grupa po 25 ljudi. Špilja je uz prisutnost brojnih uzvanika 7. kolovoza 2009. otvorena za turistički posjet, vrlo svečano – uz zvukove Ravelova Bolera. Zračna luka Dubrovnik jedinstvena je u svijetu jer špiljom ispod piste uz uobičajene usluge nudi i uživanje u ljepoti podzemnoga krškog bisera. Špilja predstavlja pravo osvježenje u vrelini ljetnih mjeseci, ugodu i tijelu i oku. Osim toga, zahvaljujući optimalnim podrumskim uvjetima sa stalnom temperaturom od 16 ˚C koje špilja pruža, u suradnji s konavoskim vinarima u njoj su izložena sva prepoznata i geografski zaštićena konavoska vina. Tako se na jednome mjestu mogu vidjeti, pa i kušati sva vina konavoskog vinogorja. Ova je zamisao priskrbila špilji i umjetničko ime „Skycellar“ (nebeski podrum), koje je popraćeno dojmljivim vizualnim identitetom što ga je osmislio renomirani dizajner Orsat Franković. Po čemu je, osim po smještaju, ova špilja posebna? Arheološki ostaci pronađeni u Đurovića špilji datiraju iz 1. tisućljeća prije Krista, odnosno iz brončanog i željeznog doba. Među nalazima najveću pažnju arheologa zaokupile su razne kosti i keramičke zdjele. Biospeleolozi su u njoj pronašli kolonije puževa i rakova. Tijekom izgradnje zračne luke 1963. godine prirodni jamski ulaz zabetoniran je i probijen je novi, špiljski, koji je zatvoren metalnim vratima u blizini glavne upravne zgrade zračne luke, samo desetak metara od kontrolnog tornja.

Plakati u izlozima promoviraju konavoske vinare.


U špilju se sada ulazi umjetnim betoniranim tunelom

je jedinstvena zemlja gdje se čekanje aviona može

duljine 37 metara.

prikratiti posjetom špilji. Isto tako, posjetom špilji ispod

Svi posjetitelji iz špilje izlaze oduševljeni i iznenađeni

dubrovačke zračne luke brojni putnici već pri prvim

izgledom špilje, to više što nitko ne očekuje impresivan

koracima po hrvatskom tlu imaju priliku upoznati

prirodni fenomen u zračnoj luci. Doista, Hrvatska

vrijednost i jedinstvenost dinarskoga krša.

Iako se u špilju povremeno ulazilo prije izgradnje dubrovačke zračne luke, za javnost je otvorena 2009. godine.

| 41


Jedinstvenim smještajem i brojnim špiljskim ukrasima Đurovića špilja kraj Čilipa prometnula se u vrhunsku turističku atrakciju Konavala.



Tajanstvena Hrvatska