>>>
žnji blatobran, kućište prednjeg svjetla te bočni poklopci, nego čak i spremnik goriva, na kojem se uz to nalazi i čep koji svojim dizajnom nekako ne spada u sliku šezdesetih ili sedamdesetih godina. Ne želimo reći da je time Moto Guzzi dok stoji na mjestu lošiji od svoja dva suparnika, ne bismo čak ni rekli da je išta manje lijep, već samo to da je na
drugi pogled - ili bolje rečeno na drugi dodir - nešto manje autentičan. S druge strane, kada je agregat u pitanju, baš se s Moto Guzzijem vraćate najdublje u prošlost. Naime, u usporedbi s rednim dvocilindrašima s potpisom Kawasakija i Triumpha, a koji su nevjerojatno uglađeni čak i za standarde dvadeset i
prvog stoljeća, Moto Guzzijev V2 je osjetno siroviji i grublji. Od najnižih pa do najviših brojeva okretaja V7 Classic razvija vibracije, koje nisu neprobavljive, ali su ipak primjetne, stalno prisutne i mogle bi zasmetati. Nekoga će to vjerojatno veseliti jer se s umjerenim vibracijama u cijelu priču unosi i onaj pozitivni nemir, no oni koji su navikli na moderne
poVIJeSt MoDelA - KAWASAKI W800
Replika kopije
Kawasaki W800 2011. g.
K
awasaki W650 je svojevrsna replika modela W1 iz 1966. godine, koji slovi kao prvi Kawaskijev moto-
BSA A7 Shooting Star 1956. g.
cikl ozbiljnije zapremine. U to je rano doba japanske produkcije bio običaj inspiraciju tražiti u britanskim motocikli-
ma, pa je tako u ovom slučaju kao mehanički predložak poslužio ondašnji BSA A7 od 497 ccm (iako W1 dizajnom
Kawasaki W1 1965. g.
više podsjeća na snažniji BSA 650 A10R Super Rocket). Ako ne vjerujete, pogledajte samo bočne poklopce agregata. Kao jaje jajetu. Međutim, bilo bi pogrešno zaključiti da je Kawasaki kopirao BSA A7. Taj je posao odradila japanska tvrtka Megura. Slučaj je htio da je početkom šezdesetih godina korporacija Kawasaki željela započeti proizvodnju motocikala, pa su tako 1962. godine otkupili spomenutu tvrtku Megura i samim time i njihovu kopiju britanskog motocikla. Nekoliko godina kasnije na tržište je izašla poboljšana verzija te kopije, s temeljito usavršenim unutarnjim agregatima i zapreminom
povećanom na 642 ccm. Tako je nastao W1. Kawasaki W1 je kroz svoje brojne mutacije bio poprilično dugo prisutan na tržištu, posljednja je generacija imala i disk kočnicu, no zapravo je sve to vrijeme živio u sjeni dvotaktnih H1 modela, a kasnije i kultne serije Z. Ipak, “duplo V“ je uskrsnulo 1999. godine u vidu modela W650. Iako nikada nije bio prodajni hit, W650 se proizvodio do prije nekoliko godina, kada više nije mogao zadovoljavati ekološke norme. Aktualni W800 je svojevrsni klon tog svog prethodnika, s tom razlikom da je opremljen sustavom elektronskog ubrizgavanja goriva, a tu
je i porast zapremine s ondašnjih 676 ccm na današnjih 773 ccm. Bez obzira na to što je do spomenutog povećanja zapremine došlo povećanjem provrta sa 72 na 77 mm, on je još uvijek ostao manji od hoda, koji i dalje iznosi 83 mm. Samo usporedbe radi, kod Moto Guzzija provrt broji 80, a hod 74 mm, dok kod Triumpha taj omjer još izraženije ide u korist provrta koji iznosi 90 mm, dok hod broji samo 68 mm i uvjerljivo je najmanji u ovoj konkurenciji, iako sâm agregat ima najveću zapreminu. U ovom slučaju, nije sve u veličini, ima nešto i u dužini. n
Kawasaki W650 1999. g.
br. 120/8./2011.
MOTO PULS
29