__MAIN_TEXT__

Page 60

“Ajmo svirat- povijest brinjskih sastava Ivica Perković, Ante Vranić, Dražen Jotić, Ive Lokmer. Treba napomenuti da su s TNT-om povremeno znali svirati i Senjani: Luce, Fimfa i Mućo. Takve mješovite kombinacije TNT PRINDL - LEVANTI često su funkcionirale za vrijeme zimskih balova. U staroj postavi TNT je ponovo počeo svirati 1985., do mog odlaska na služenje vojnog roka, kada je napravljena i oproštajna svirka za Ivicu Perkovića, koji je prestao svirati. Nakon mog povratka iz vojske, nastavljamo kao trio. Bilo je to vrijeme kada je nova grupa “Bijeli oblaci” već uvelike svirala, a uporedo s tim se pojavio i animozitet između naša dva benda. Postojanje dviju grupa posebno je teško podnosio Milan Maljković pa su povremeno nastajale trzavice. Pogotovo su dolazile do izražaja u zajedničkim svirkama u Vatrogasnom domu. Bili su to plesovi po principu “set jedniset drugi”, kada sam svirao i s TNT-om i kao “gost” s Oblacima. Zbog toga je na poslijetku došlo i do raspada TNT-a, kada sam prešao u taj drugi bend. Kako Jašar i danas zna reći- bio je to brinjski glazbeni transfer stoljeća. Nešto poput onih nogometnih, samo bez hrpe love. Time je svoje završila grupa TNT, a na brinjskoj sceni ostao je samo jedan bend- “BIJELI OBLACI”.

U

z nešto starije kolege, stasala je i naredna generacija. Odrasli na istoj glazbi, s jednakom voljom za sviranjem; grupa koja se najviše održala, bila je ujedno i posljednja u Brinju... Iako su tada bili relativno “mlada” grupa, činjenica je da su počeli svirati nedugo nakon što se oformio TNT. U skladu s tradicijom, i oni su koristili instrumente “starijih” kolega. Iz klupa osnovne škole uhvatili su se instrumenata i dobili su priliku da zasviraju na predbožićnim plesovima 23. i 24. prosinca 1979. godine. Ime grupe bilo je “Bijeli oblaci” a u tom početku sačinjavali su ga Jašar Ajdini na bubnjevima, Toni Rajković na bas-gitari i Rudolf Lovraković na klavijaturama (jedan od učenika Darka Kebera- sjetite se- iz prethodne priče o TNT-u). Odsvirali su samo tri pjesme, ali s te tri pjesme krenula je i njihova priča. Od tada su krenula uvježbavanja repertoara u Jašinoj šupi. Jednu od fotografija iz tog, za njih kultnog mjesta, možete vidjeti ovdje s desna- na njoj su Toni i Jašar. Ubrzo su počeli svirati na dječjim redutama, a to je izgleda bio način kaljenja za predstojeće svirke. Kako im je u bendu nedostajala gitara, ubrzo su došla dvojica glazbenika iz iste generacije: Tomislav Mesić (ritamgitara, 1. vokal) i Jadran Radinčić (solo-gitara). Kao grupa brzo napreduju i skidaju nove stvari. Sjećam se da im je repertoar sačinjavao dobar dio novovalnih bendova. I, što moram priznati, imali su nevjerojatnu volju za sviranjem koju većina ima i danas. Stariji glazbenici se vremenom nekako zasite, sve im postane kao obveza, ali njima nije nikad. Zbog toga su uskoro imali vrlo posjećene plesove u Brinju, Brlogu, Prozoru, Lešću... U Prozoru su “oborili” rekord “Pikove dame” u broju prodanih ulaznica za ples u domu DVD-a. U bendu je nakratko bio i Krešimir Perković kao vokal i gitara, ali se nije dugo zadržao jer je Keke više volio “svoju slobodu” (ali, i danas voli zapivat). Pored Kreše, u bendu su svirali i drugi glazbenici, poput ogulinskog klavijaturiste Bimba, otočkog gitariste Đonija, te multiinstru-mentaliste Franje Selaka, nastavnika glazbenog u Brinju nakon K e b e r a . Selaka moramo spomenuti jer je nakon dugo vremena u Brinju oformio tamburaški orkestar osnovne škole i s

E J I B

Na slici gore: BIJELI OBLACI u akciji... Na slici desno: Tomislav Mesić, Jašar Ajdini, Marjan Prpić, Toni Rajković, Jadran Radinčić

Profile for marjan prpic

MAGAZIN BR. 1  

prvi broj magazina monetium, 76 stranica

MAGAZIN BR. 1  

prvi broj magazina monetium, 76 stranica

Profile for monetium
Advertisement