Issuu on Google+

Lipanj 2010. • broj 3 • godina I • besplatno • ISSN 1847-5817

Panorama V U K O V A R

tema broja: OPĆINA LOVAS mjesto ugodnog življenja

Svi na otok! Petar Macut Drugačiji od svih

Grofovi Eltz Podrijetlo i dolazak u Vukovar

Fatalni muškarac?

I veliki dečki smiju sanjati

www.panorama-vukovar.hr


Impressum NAKLADNIK Panorama d.o.o. Olajnica 19 / ured 320 Vukovar

GLAVNA UREDNICA Lidija Toth

Sadržaj INTERVJU PETAR MACUT

4

UREDNIŠTVO I NOVINARI Lidija Toth Nikola Toth Gabriela Bartulović Tomislav Strumberger Ivan Bader Đuro Sabadoš Dunja Perić

SURADNICI Žarko Pavletić - Žak mr. sc. Josip Kovač Alenka Mirković prof. Toni Roca

GRAFIČKO OBLIKOVANJE I TISAK Grafika, Osijek J. J. Strossmayera 295 Osijek

TEMA BROJA: OPĆINA LOVAS - MJESTO UGODNOG ŽIVLJENJA STAMBENA PROBLEMATIKA

10 GROFOVI ELTZ

12 INTERVJU IVICA FRANIĆ - SRNA

16 VUKOVARSKE PRIČE

UREDNIŠTVO I MARKETING Panorama d.o.o. marketing@panorama-vukovar.hr 032/445-413

GRADSKI PORTAL www.panorama-vukovar.hr

19

KICE DOBRI DUH SPORTSKE MLADOSTI

24

6


I N T E RV J U

DRUGAČIJI OD SVIH P

etar Macut, znanstveni novak na Institutu Ivo Pilar u Vukovaru, dopredsjednik je gradske podružnice HSP-a grada Vukovara te predsjednik gospodarsko-socijalnog vijeća HSP-a Vukovarsko-srijemske županije, i spiritus movens nedavnih događanja oko prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma o stavku 3. članka 61. Statuta grada Vukovara.

 Kako je nastao spor o ćirilici u gradu Vukovaru? Prije svega ja to uopće ne bih nazvao sporom jer je sve jasno što se tiče zakona i prava. „Spor“ je nastao prilikom pokušaja otklanjanja političke odgovornosti za nešto za što se smatra da se neće svidjeti Hrvatima u Vukovaru, a za nastalo stanje odgovorne su stranke s hrvatskim predznakom, odnosno one koje su izglasale Statut grada Vukovara na drugoj sjednici gradskog vijeća. U prosincu je gospodin Drakulić zatražio dostavu svih materijala sa sjednica gradskog vijeća na ćirilici, odnosno želio je konzumirati pravo koje po novom Statutu ima, te je tako nastao „spor“. Neki su vijećnici tvrdili da su prevareni, a ispostavilo se da se nisu udostojali pročitati Statut, da su glasali samo

4

zato što su im rekli da je novi Statut isti kao i stari.  Da li je isti? Naravno da nije i to uopće nije tajna za one koji to žele provjeriti. Na službenim internet stranicama grada Vukovara postoje svi brojevi vukovarskog Službenog vjesnika u kojem se objavljuju svi akti gradskog vijeća pa tako i Statut. Statut iz 2001. godine u čl. 69. stavak 1. i 2. regulirao je pitanje upotrebe jezika nacionalnih manjina onako kako je trebao po Ustavu. Od 2001. do danas po pitanju se Ustava i ustavnih prava nacionalnih manjina ništa nije promijenilo. Samo se promijenio vukovarski Statut koji je dodao jednu novu dimenziju – veća prava srpskoj nacionalnoj manjini nego li to zahtjeva Ustav.  Kako komentirate izjave nekih političkih čelnika grada Vukovara da će Srbi imati pravo na ravnopravnu upotrebu svog jezika i pisma tek ako se pokaže da poslije popisa stanovništva 2011. imaju 1/3 udjela u ukupnom stanovništvu? Mislim da su takve izjave svjesno usmjerene obmanjivanju javnosti, napose Vu-

kovaraca. Popis stanovništva koji se toliko spominje pravnu i političku snagu imati će tek od sljedećih lokalnih izbora, dakle 2013. godine. Kada bi popis stanovništva imao pravnu snagu to bi značilo da bi se trebali odmah mijenjati i omjeri u Gradskom vijeću ako se pokaže da su se promijenili omjeri postotaka manjina u gradu, a to se neće dogoditi. S druge strane treba naglasiti ono što je kristalno jasno: Statut grada Vukovara, zajedno sa svim svojim člancima, vrijedi sve dok se ne promijeni na zakonom propisani način. Dakle, ako bi se dogodine pokazalo da Srbi u Vukovaru čine tek 1% stanovništva, to nema nikakvog pravnog učinka na Statut grada Vukovara. Statut donosi Vijeće, i ono je odgovorno za sve ono što u njemu piše.  Što poručujete onima koji tumače da sadašnji Statut ne jamči ravnopravnu službenu upotrebu srpskog jezika i pisma? Takav stav se uopće ne može nazvati tumačenjem nečega, već je to jeftino politikantstvo. Tumačiti se može i mora samo ono što je nejasno, a čl. 61. st. 3 koji dopušta srpskoj nacionalnoj ma-

Panorama


P E TA R M A C U T njini upotrebu jezika i pisma u društvenom i javnom životu te u službenoj komunikaciji u javnim poslovima grada Vukovara, jasan je da ne može biti jasniji. Županijska skupština VS županije usvojila je izvješće o ostvarivanju prava nacionalnih manjina na području naše županije koje je napisano temeljem podataka od Ministarstva uprave gdje u pregledu lokalnih jedinica u kojima pripadnici nacionalne manjine čine manje od 1/3 stanovnika, ali je dvojezičnost uvedena Statutom, na prvom mjestu je Grad Vukovar sa posebnom napomenom – u službenoj komunikaciji u javnim poslovima iz samoupravnog djelokruga grada. Ono što je jasno u županijskoj vijećnici da nije jasno u gradskoj vijećnici?! Ako prema tim „tumačenjima“ srpska nacionalna manjina nema pravo na ravnopravnu službenu upotrebu svog jezika i pisma, zašto su uopće pokušali mijenjati Statut?  Zašto su pokušali mijenjati Statut? Zato što Srbi imaju prava koja im Statut Grada Vukovara jamči!  Što ste vi po tom pitanju učinili? Jedino što je uopće bilo moguće: prikupili smo 6916 potpisa za raspisivanje referenduma o pitanju: želite li da se ukine st. 3. čl. 61. Statuta grada Vukovara koji srpskoj nacionalnoj manjini daje pravo ravnopravne upotrebe jezika i pisma u službenoj komunikaciji samoupravnog djelokruga grada Vukovara.

 Zašto referendum još nije raspisan? Zato što je u vukovarski Statut ugrađen nezakoniti zaštitni mehanizam koji je u suprotnosti sa Zakonom o lokalnoj i područnoj samoupravi u kojem stoji da Gradsko vijeće nakon prikupljenih 20% potpisa birača mora raspisati referendum o pitanju za koje su prikupljeni potpisi. U Statutu grada stoji da Gradsko vijeće odlučuje da li će ili neće raspisati referendum, bez obzira da li je ili nije ispoštovan taj uvjet, a to je protuzakonito. Uputili smo interpelaciju Ustavnom sudu jer je Statut grada Vukovara u suprotnosti s čl.1. Ustava koji jamči neposredno sudjelovanje građana u vlasti, kao i s čl. 5. Ustava koji kaže da svi zakoni moraju biti usklađeni s Ustavom, a podzakonski akti sa Zakonom. Rok za očitovanje Ustavnog suda je 6 mjeseci.  Može li se dakle ova inicijativa nazvati prvom Vašom velikom pobjedom? Mislim da, ali pobijedili su građani grada koji su pokazali jednu novu dimenziju demokratskog razmišljanja. Međutim, tamo gdje se ne poštuju zakoni svi su gubitnici. Nadam da će oni koji su odgovorni u gradu i vijeću ipak shvatiti da je prikupljenih gotovo 7000 potpisa puno više negoli su oni dobili glasova  da bi svoju vlast uopće i obnašali. Nikola Toth

Panorama V U K O V A R

Ovaj je oglas vidjelo 15.000 osoba. Ovdje može biti i Vaša reklama. Marketing 032 445-413 Panorama

e-mail: marketing@panorama-vukovar.hr

5


TEMA BROJA

OPĆINA

LOVAS

mjesto ugodnog življenja

O gospodarstvu, projektima i kako je Lovas postao mjesto ugodnog življenja, razgovarali smo s gospodinom Stjepanom Milasom, načelnikom općine Lovas koji je još od prvih lokalnih izbora bio u strukturama općine Lovas kao tajnik, donačelnik, član poglavarstva i predsjednik Općinskog vijeća o Općini Lovas.  Što sve čini Općinu Lovas? Koliko stanovnika Općina broji i koje su njezine zadaće? Općinu Lovas čine dva naselja Lovas i Opatovac. Prema popisu iz 1991. Općina je brojila oko 2300 stanovnika dok sada ima oko 1550 stanovnika. Iz statistike se vidi da je to za oko 30% manje stanovnika u odnosu na vrijeme prije rata. Nažalost, žrtve su bile velike, 87 poginulih iz Općine Lovas i troje koji se još uvijek vode nestalima. Iako smo jedna od manjih općina, povratkom u Lovas i preuzimanjem hrvatske vlasti, školstva, gospodarstva i to prvenstveno Poljoprivredne zadruge Lovas, tvrtke Arator te uspostavom i otvaranjem ureda Općine Lovas

od 1997. godine u dobroj mjeri napredujemo uz pomoć Ureda za međunarodnu suradnju TNTL.  Rekli ste da su žrtve su bile velike, 87 poginulih iz Općine Lovas i da se troje još uvijek vodi nestalima. To su ogromni gubici, kako održavate sjećanje na njih? S obzirom na sva stradanja i sva razaranja koja su se dogodila tijekom rata mi se u Općini Lovas uvijek s pijetetom prisjećamo naših žrtava i to obilježavamo. Imamo Komemoraciju na razini Općine gdje odajemo počast svim našim ubijenima i poginulima. To je naša dužnost i njima smo do groba zahvalni. Znamo da su se žrtvovali, borili i dali živote, da naša Hrvatska, Slavonija, Srijem i ova naša Općina i mjesta budu prosperitetna te ugodna za življenje svih naših građana. Volimo reći da u Općini Lovas ne radi samo onaj tko ne želi raditi.

Znači, radi se o priči gdje mladi imaju posao i mogućnost izgradnje kuće zbog državne pomoći u materijalu. Također, izgrađena je infrastruktura gotovo ravna gradskoj. Od većih infrastrukturnih objekata nedostaje još kanalizacija, ali prva su faza i financijska konstrukcija zatvorene te se nadam da će krajem godine biti raspisan natječaj pa bi radovi trebali početi početkom iduće godine. Uz već navedene mjere Općina Lovas provodi i druge socijalne mjere pa tako za prvo rođeno dijete daje 7000kn, za drugo 8000kn, treće 9000kn, četvrto 12000kn i svako sljedeće. Participiramo i u prijevozu učenika te djeci koja nemaju financijskih mogućnosti plaćamo školsku kuhinju. Otvorena je i knjižnica gdje je omogućen pristup internetu, ali i svim ostalim kulturnim aktivnostima koje inače nude knjižnice. Izgrađena je sportska dvorana koju upotrebljavaju školarci, ali i ostale sportske udruge za aktivnosti kao što su stolni tenis, aerobik ili nogomet kojima dvorana naročito dobro služi u zimskom periodu.

6

Panorama


LO VA S  Bilježite pozitivnu migracija iz grada na selo. Europa je izgleda samo 20 km istočno od Vukovara.

na. Uviđam kako i naši poljoprivrednici sve više osjećaju potrebu za promjenom navika, odnosno da ne bude samo ratarska proizvodnja. Na području naše Općine, u Opatovcu, postoji eksperimentalni projekt navodnjavanja gdje je završena prva faza izgradnja akumulacijskog jezera. Druga je faza izgradnja mreže cijevi navodnjavanja do svake parcele također pri kraju i očekuje se da će do kraja lipnja i taj dio biti gotov. Mogućnost navodnjavanja je okvirno 700ha i dovod je navodnjavanja do svake parcele besplatan jer se radi o eksperimentalnom projektu kojeg je financirala RH, a potom i svaki pojedinac.

Da budem iskren, u prvim godinama povratka nismo bili zadovoljni, ali u zadnje smo dvije godine uspjeli zaustaviti odlazak i iseljavanje iz mjesta zahvaljujući pojedinim programima Općine Lovas; našim gospodarstvenicima, potpori županije i Vlade RH. U programu Pomoći starijima u kući imamo zaposleno 17 osoba. Potporom o zbrinjavanju novonastalih obitelji uspjeli smo pomoći desetak obitelji. Pokušavamo pratiti gradske sredine po kulturnome sadržaju. Za vrijeme održavanja Festivala glumca ili Vukovarskog lutkarskog proljeća, nekoliko se predstava održava i u Lovasu i Opatovcu. Tijekom godine bude i nekoliko predstava koje uspijemo ostvariti u suradnji s gospodinom Nuhanovićem iz Vinkovaca. Na našim Miholjskim danima budu pučki pjesnici, smotre folklora, a uvijek gostuju i razna kulturno-umjetnička društva iz Lijepe naše, ali i iz inozemstva, odnosno iz BiH i Vojvodine. Želim naglasiti da Općina podržava sve kulturne i tradicijske manifestacije koje se odvijaju na području naše Općine. Isto tako pomažemo i našem KUD-u Ivan Goran Kovačić.  Prekrasan ulaz u selo s drvoredima, okućnice uređene, ceste čiste, trava pokošena. Opatovac i Lovas postali su mjesta ugodnog življenja. Zaustavili ste odljev stanovništva te vam dolaze na rad u selo. Možete li nam reći neke financijske okvire od vašeg povratka, odnosno kakve su financijske pomoći bile u pitanju te što ste konkretno vlastitim snagama uspjeli povući iz EU ili državnih fondova? Prvu smo financijsku injekciju dobili još u progonstvu. Gospodin Franz Pahl koji je u nama, usudio bih se reći, prepoznao prijatelje te je našoj Općini donirao 400 000 DM za povratak. S tim smo sredstvima osnovali komunalni pogon, kupili mali bager, traktor i krenuli s 4 zaposlenika na uređenju mjesta. Ne moram naglasiti koliko je mjesto bilo zapušteno,

Panorama

razrušeno, nepokošeno i s divljim deponijima tako da smo od te prve donacije odmah započeli uređenje kanala, smetlišta, košnju, raščišćavanje i uređivanje. Uslijedila je suradnja s nizozemskom vladom, odnosno gradom Renkumom gdje smo potpisali Povelju prijateljstva. Novu Zadrugu u Lovasu osnovali smo uz pomoć norveške vlade koja nam je poslala razne poljoprivredne priključke kao što su tanjurače, drljače, plugovi koje su naši poljoprivrednici koristili godinama. Nizozemska je vlada dala sjeme kukuruza i zaštitna sredstva za prve godine povratka tako da su prve dvije godine za poljoprivrednike bile besplatne. Tako je bilo u samome početku, a kasnije se nastavila suradnja naših gospodarstvenika, posebno naše Poljoprivredne zadruge s vladama Norveške, Danske, Švedske i Italije. Farma ima kapacitet od 200 krava, a ove bi se godina trebala zatvoriti u kompletu s 400 muznih krava. Zadruga je uz pomoć Vlade dobila kredite za obnovu voznog parka u vidu novih traktora, kombajna i ostalih priključaka. Po toj će prilici Zadruga u potpunosti stati na svoje noge. Unazad par godina u Općini Lovas otvoren je novi pogon Triko. Radi se o trikotaži gdje je zaposlena ženska populacija. Tvrtka Triko je iz Iloka i u svom pogonu u Lovasu u dvije smjene zapošljava oko 150 zaposlenika. U poljoprivrednom smislu Lovas tradicijski nije vinogradarsko područje kao recimo Ilok, ali u zadnjih 5-10 godina uz pomoć Vlade narasli smo za cca 120ha vinograda koji su došli na rod prije nekih 3-5 godi-

Tu se prvenstveno radi o akumaluaciji za navodnjavanje, ali Općina gleda šire pa bi to jezero pokušali iskoristiti i u rekreacijskom, turističkom i sportskom smislu. Oko toga bi jezera mogle biti biciklističke i konjičke staze, mjesto za ribiče te razne druge aktivnosti. U dogovoru s Hrvatskim vodama i Agencijom za plovne putove pristupa se određenim radovima, odnosno izmjenjivanju samog korita Dunavca zbog toga što je u pitanju prirodna lokacija jako dobra za Zimovnik. Također, opet gledamo širu sliku, planiramo uređenja obale i šetnice, a možda bude i neko manje brodogradilište za popravak brodica te crpka za punjenje brodica. Isto tako se nadamo manjem ugostiteljskom i turističkom objektu vezanom uz Zimovnik kako bi zaokružili cjelinu.

Možemo reći da smo oformili poslovnu zonu koju smo uz potporu države i međunarodnih fondova, ali i uz sudjelovanje Općine Lovas, kupnjom 10ha zemljišta, potpuno izgradili sa svom odgovarajućom infrastrukturom. Imamo sustav navodnjavanja, vinograde te sve više zasađenog voća. Agro Lovas podnio je projektnu dokumentaciju i mislim da će taj projekt proći te da ćemo imati hladnjaču. To je ono što planiramo. Našim vinogradarima smo preporučili da, uz našu pomoć, u poslovnoj zoni otvore vinariju. Namjera nam je zaokružiti kompletnu poljoprivrednu proizvodnju.

7


I N T E RV J U  Gospodarski je rast vrlo visok. Može li se reći da je formula vašeg uspjeha red, rad i disciplina? Ničega ne bi bilo da nije potpore županije, države i Fondova. Želim posebno istaknuti doprinos moga prethodnika Željka Cirbe. Nije se sve ovo dogodilo posljednju godinu otkako sam ja na vlasti, već je to plod dugogodišnjeg rada. Jedan čovjek to ne može napraviti sam, već se radi o ekipi. Ima tu i nešto drugo, a to je hrabrost naroda koji se opredijelio vratiti. Narod je patio za vrijeme rata, a u progonstvu je živio na načine na koje nije navikao, u drugim mjesti-

ma, drugog mentaliteta te se odlučio vratiti u Lovas i Opatovac. Smatram da je to velika žrtva, no usprkos svemu stanovnici su Općine bili velika podrška vladajućoj strukturi. Da nije bilo njih, sve to skupa ne bi išlo.  Postoji li tendencija za naseljavanje Općine Lovas iz drugih dijelova zemlje? Imamo 4-5 primjera doseljavanja novih ljudi koji uopće nisu iz Općine Lovas i to nam je bitno. Primjerice, došla je učiteljica iz Kutine, a Općina joj je dala stan i posao u školi. Ovdje se udala i dijete je na putu.

 Na koji način Općina Lovas informira svoje stanovnike o planovima, programima i odlukama koje donosi Vijeće? Općina Lovas ima svoj društveni Lovaski list koji izlazi 4-5 puta godišnje gdje informiramo građane o svim planovima, programima i odlukama Vijeća. Ljudi surađuju te se uvijek mogu javiti i pisati. Imamo i nekoliko službenih knjiga o našim stradanjima, brošure o Općini te internet stranicu www.lovas.hr  Nikola Toth

Nakon posjete općini Lovas uvjereni smo da je Europa tu, svega 20 km od Vukovara. Vukovar priča svoju priču već 13 godina, od mirne reintegracije, povratka, političkih bitaka do promijene vlasti i praznih obećanja, ali samo se radom, znanjem, zalaganjem i ogromnom žrtvom može stvoriti poželjno mjesto za život, mjesto svijetle budućnosti. Dok Vukovar svojim prosjačenjem jedva preživljava, Lovas živi punim plućima i postaje ono o čemu mnogi gradovi i općine samo sanjaju - mjesto ugodnog življenja.

8

Panorama


DRUŠTVO INTELEKTUALAC A

JEDAN NEDOSANJANI

SAN

Ima jedan grad, svima nama drag ...! Tome gradu pjevam i o tom gradu „...sanjam, ah ponajljepši san“ (S. S. Kranjčević) Svaki pak grad čine ljudi, zidovi, struke i vodstvo.

O LJUDIMA

stvaraju bolest i troškove zajednice.

Sanjam da nestaje homo duplex, dvoličnost, prikriveni cinizam jer ono što privatno poštujemo, to javno prešućujemo, a što kod kuće kudimo, to javno hvalimo! Sanjam da ćemo na javnim skupovima umjesto naslijeđenog obveznog pozdravljanja političara, pozdravljati priznate liječnike koji nam spašavaju život, uvažene učitelje koji nam od djece stvaraju ljude i umjetnike koji ovjekovječuju vrijednosti svima na ponos. Očito je da pozdravljamo one koji su moćni, a oni se često više bave međusobnim insinuacijama (podmetanjima) i manipulacijama nego služenju javnosti. To je potvrda kako umjesto željenog civilnog društva (još) imamo naslijeđeno političko društvo hiperpolitiziranosti u kojem je probitačno podilazeći pozdravljati svevladajuće političare pa bili oni ponekad i mediokritetni (osrednji) ili polupismeni (jer takvi smo svi u tuđoj struci), s jednokratnom (jednomandatnom) upotrebom. San mi govori da takvih nemamo i da stoga nitko sebe neće prepoznati.

Sanjam i o tome kako su pedagozi, psiholozi i sociolozi snažnije progovorili, a vlasti to prihvatile pa te borbene crtiće s metalnim ljudima i nakaznim bićima zamijenile domaćim i drugim životinjama koje u mladima razvijaju su-osjećanje i ljubav. Metalno hladni i agresivni crtići proizvode i takvu mladež – bez emocija, nesposobnu primijetiti tuđu muku pa ne ustupaju sjedalo nemoćnijima, ne pomažu starijima. Duhovna ispraznost djece jest (is)praznost nas starijih; djeca su naš proizvod i naša slika!

Sanjam da ćemo sve više uvažavati znanost kojoj zahvaljujemo blagodati što su nam donijela njena otkrića te da će znanstvenici sve glasnije javno iznositi ono što potiho govore. Jer šutnja dobro govori o nečemu lošem. Količina prešućenoga mjera je propuštenoga. Sanjam stoga da su liječnici opetovano digli glas i da smo propisali zdravstveno dopustivu buku (decibele) u diskačima kao što se i radnikovo zdravlje štiti od buke u tvornici; da smo na plesnjacima zabranili naizmjenični mrak i bliještanje koje šteti mladom oku jednako kao što smo im zabranili i štetnu drogu. Demokracija se valjda treba štititi od onih koji

Panorama

Sanjam kako ovaj san nikoga neće povrijediti jer to znači da smo snažni za napredak. Samo jaki mogu podnijeti i stoga prihvatiti kritiku. Jaki kritiku žele jer ona pomjera stvari naprijed; oni slabiji se ljute ili vrijeđaju. Prepotencija je profesionalna i moralna impotencija. Sanjam kako će ovaj san većinu obradovati; to će značiti da smo snažni i odvažni za kritičko preispitivanje svega jer svi možemo biti bolji. Pribojavam se samo onih koji ne mogu biti bolji. Njihova je narav ili Božja ili vražja. Prvi ne mogu biti bolji, a drugi ne smiju biti bolji. Sanjam da se nikom ne zamjerim, ali nemam pravo na konformističko prešutno slaganje poradi budućih generacija kojima ostavljamo unakaženi grad, a prilika je da se mnogo toga popravi. Jer agresorove će ruševine nestati, a ove će nakaze ostati! Zdravo sučeljavanje korisnije je od trule prilagodbe; produktivna konfrontacija bolja je od neplodnog (impotentnog) konformizma. Sanjam da smo shvatili kako smo svi prolazni – jedino grad o(p)staje. Grad će nadživjeti sve nas i sutra se neće znati za

naša imena. Svoju vrijednost ispisujmo djelima jer će buduće generacije opravdano biti kritičnije, primjereno rastućoj kvaliteti života. To nas sve obvezuje. Sanjam stoga da će oni poslije nas biti ponosni na nas! Jer grad pripada njegovim žiteljima. (U)koliko je stariji (u)toliko (posta)je baština cijeloga čovječanstva. Tada pripada povijesti! Sanjam mnogo toga, ali ne bih želio ući drugima u san. Sanjam i o tome kada će se takvi snovi moći objaviti bez uredničkog skraćivanja, dotjerivanja, kako bi se sve uklopilo u (nečiju) aktualnu politiku onih, jednomandatnih, prolaznih, osrednjih jer snažnoj osobnosti političara nije potrebna politička zaštita. Snažni sportaš traži snažnog (sparing) partnera. Sanjam da sam drugačiji od onih koje sanjam. To me zbuni i nastavim sanjati kako nemam dobre kriterije i da sve to i nije (tako) loše nego je ipak dobro. I tada mi je lakše. Sanjam, ipak, da me - poslije ovoga sna - nitko neće sanjati jer je moj san možda neutemeljen. Život nije idealan, ali je bolji kada ga vode ideali - makar i u snu. San je moj drugačiji od stvarnosti koja me okružuje i to moram javno reći. A kakav je vaš san uvaženi sugrađani? Sanjam da svi drugi imaju drugačije snove, koji time moj san čine upitnim. Spoznaja pogrešnosti vlastitoga sna činilo bi me zadovoljni(ji)m onda kada ne sanjam. Sanjam, sanjam i plašim se probuditi, pa panično nastavljam snivati kako je moj san doista samo san i to pogrešan. To me uvjerenje umiruje.  mr. sc. Josip Kovač

9


ST TA ALNE TEME

STAMBENA PROBLEMATIKA

U GRADU VUKOVARU Na zahtjev Udruge stanara grada Vukovara, o stambenoj problematici u gradu Vukovaru, razgovarali smo s predstavnicima Udruge gospodom Ivicom Žuljem i Mirkom Dragunom. Predstavnici Udruge osvrnuli su se na najčešće probleme stanara grada Vukovara s kojima se susreću u svom svakodnevnom radu, ali i na neke izjave gradonačelnika Željka Saboa.

potpisao s tvrtkom Siemens gdje namjerno nije poštovao odluku Gradskog vijeća i nije utrošio novčana sredstva onako kako su bila namjenski planirana, za kalorimetre i obveznu ugradnju termostatskih ventila.

Kako ističe gospodin Žulj, najčešći problemi zbog kojih se građani obraćaju Udruzi stanara jesu loša obnova i ugradnja kalorimetara. Zimi se javlja problem čišćenja snijega budući da se radi o stanarima starije populacije koji ne mogu sami čistiti snijeg, a ljeti problem košenja trave i održavanja zelenila oko zgrada. Predstavnici Udruge stanara žele demantirati izjavu gospodina Saboa iz prošlog broja Panorame gdje je rekao kako smatra da je troškove ugradnje kalorimetara i alokatora trebalo snositi Ministarstvo regionalnog razvoja, no kako je Grad bio suočen s tom problematikom morali su nešto poduzeti po tom pitanju tako da je na Gradskom vijeću donesena odluka po kojoj grad Vukovar snosi sve troškove ugradnje kalorimetara i alokatora. Gospodin Dragun ističe kako je to netočna informacija jer oni posjeduju dokument Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva u kojem decidirano stoji da je gradska tvrtka Tehnostan, očito po nečijoj naredbi, zabranila ugradnju kalorimetara iako je ugradnja bila predviđena planom i obnovom zgrada. Dragun nadalje smatra kako je ugradnja kalorimetara namjerno zabranjena. U prilog toj činjenici ide i ugovor o ugradnji kalorimetara koji je gospodin gradonačelnik

Što se tiče naplate toplinske energije, iz Udruge stanara ističu kako tu nema problema jer je ona zakonski uokvirena. Problem vide u visini naplate izraženoj kroz snagu jer je ona u Vukovaru najviša i iznosi oko 18kn dok je u ostalim gradovima u prosjeku 11-14kn. Smatraju da je zbog toga kriv direktor Tehnostana jer je on davao prijedlog cijene prema HERI. Po novome se samo za snagu plaća 182kn plus potrošena energija tako da su računi veći za oko 400 do 700kn. Ističu kako je snaga koju su iz Tehnostana predvidjeli u svom troškovniku za potrebe plaća, voznog parka, papira i svega ostalog prevelika i apsurdna, pogotovo kad se uzme u obzir da je u ovom dijelu zemlje ekonomska situacija građana najosjetljivija i kada ima mnogo onih koji žive s mjesečnim primanjima od 900 do 1500kn. Mnogi građani dolaze u Udrugu žaleći se na lošu stolariju, fasade, unutrašnjost zgrada i općenito imaju mnogo zamjerki na obnovu. Gospodin Žulj navodi kako je obnova u gradu Vukovaru jako loše napravljena i kako se tu radi o očitoj sprezi izvođača i nadzora, ali krivicu svaljuje i na gradsku tvrtku Tehnostan jer je ona ta koja je te zgrade zaprimala. Trebali su i u procesu obnove, ali i prije samog preuzimanja zgrada doći i provjeriti što to zapravo zaprimaju te sad ne bi smjeli ˝prati ruke˝ od svega i govoriti kako oni nemaju ništa s tim ističe gospodin Žulj.

10

Panorama


S TA L N E T E M E Gradonačelnik često voli isticati kako je Grad zatekao s manjkom od 22 milijuna kuna. Čudi me da novinari nisu objavili da je gospođa Buljan na sjednici Gradskog vijeća ustvrdila da Grad nikada nije bio u minusu 22 milijuna kuna nego da su to bili troškovi uzrokovani kašnjenjem naplate zbog drugih obveza. Kontinuirano se u političkom govoru koristi ta uzrečica dug od 22 milijuna kuna. Ne znam zašto nitko ne shvaća da to nije baš tako kako se decidirano tvrdi zaključuje gospodin Dragun. Iz Udruge stanara smatraju kako građani prilikom otkupa stanova ne bi trebali plaćati cijenu koja im je ponuđena. Ako je cijena u Belom Manastiru bila od 50 do 70 eura po kvadratu, a tamo uopće nije bilo ratnih razaranja, zgrade su bile čitave i ljudi su znali što kupuju onda Vukovarci ne trebali pristati na ponuđene cijene budući da je obnova u gradu jako loše provedena. Sve više ljudi dolazi kod nas u Udrugu i žali se na stolariju, fasadu, stubište. Ne može se sve svaliti na teret građana nego bi trebalo pokrenuti inicijativu da se ti stanovi prodaju po realnoj cijeni jer će u njih trebati dosta ulagati, a to će tek vrijeme pokazati navodi gospodin Žulj. S druge strane gospodin Dragun kaže: Gradonačelniku je predlagano da primjeni čl. 6a koji je davao mogućnost sniženja cijene stana na osnovu starosne dobi zgrade međutim on to nikad nije htio realizirati. Njegove najčešće izjave su se svodile na to da on u Gradskom vijeću nema većinu. On nije nikad, ni kao gradonačelnik ni kao predstavnik svoje stranke, pokrenuo samu inicijativu o sniženju otkupne cijene stanova pa da se vidi koja bi stranka tu inicijativu odbila. Znate što to govori? To govori u kontekstu toga

da on to ne želi napraviti, a dobio je izbore baš zbog toga što je građanima obećavao povoljnije i jeftinije stanove. Na naše pitanje o problemu pričuve u gradu Vukovaru gospodin Dragun odgovara: Tko je taj koji je naredio da se utužuju građani na osnovu njihovih zakonskih prava radi povrata novčanih sredstava? Sve upućuje na prvog čovjeka Grada jer ne može ni jedan obični građanin narediti pravnoj službi Grada da se žali na presude kojima gradonačelnik s političke strane daje za pravo građanima, a s druge strane im pravi ogromne troškove. Smatram da se ovim postupkom utuživanja Gradu stvaraju veliki troškovi. Grubo rečeno ti se troškovi s kamatama sada penju preko 4 milijuna kuna. Dakle, to sve ide na teret poreznih obveznika, građana grada Vukovara. Gospodin Žulj ističe kako Udruga stanara ima jako dobru suradnju s nadležnim ministarstvom i kako su im do sada usvojeni mnogi zahtjevi koje su uputili ministarstvu od kojih treba posebno izdvojiti ponovnu obnovu zgrade u ulici Domovinskog rata 34. gdje će se mijenjati drvena stolarija s pvc stolarijom, zatim će se sanirati krovište i urediti fasada. Za kraj nam je gospodin Žulj naglasio kako se Udruga stanara maksimalno stavila na stranu stanara kako bi im pomogla olakšala život i kako se u Udruzi sve radi volonterski i bez naknada. Jedina naknada koju plaćaju članovi udruge je simbolična i iznosi svega 5kn mjesečno.  Gabriela Bartulović

Uredništvo Panorame nema stav o stambenoj problematici u gradu Vukovaru i u potpunosti se ograđuje od svih izjava navedenih u dosadašnjim tekstovima. Stambena problematika je stalna tema u našim novinama i radi što veće objektivnosti sve zainteresirane strane se mogu jasno očitovati o svim navedenim temama.

Panorama

11


P OV I J E S T G R A DA

Grofovi Eltz podrijetlo i dolazak u Vukovar O

bitelj Eltz jedna je od najplemenitijih velikaških obitelji i pripada njemačkom praplemstvu. Prvi je dokumentirani član obitelji Rudolph zu Eltz spomenut 1157. kao svjedok u darovnici cara Friedricha I. Barbarosse. U to su doba, Eltzovi živjeli u malom dvorcu na obali rječice Elzbach u Mosellandu, u današnjoj njemačkoj saveznoj pokrajini Rheinland-Pfaltz. Rodoslovno stablo teče neprekidno od XII. stoljeća, a obitelj se podijelila. Rübenachi su barunska loza koja sve vrijeme živi u Njemačkoj, dok su Kempenichi grofovska loza koja je od XVIII. stoljeća do 1945. godine imala posjede u istočnoj Slavoniji. U XVI. st. članovi obitelji bili su utjecajni članovi društva, nadbiskupi i kneževi Triera, a u XVIII. st. pak drugi članovi postaju nadbiskupi i kneževi Mainza. Philipp Karl (1665.-1743.), nadbiskup i knez-izbornik od Mainza bio je i Reichserzkanzelar (carski kancelar), poslije cara najviše pozicioniran funkcionar u carstvu, a uz papu i najutjecajniji katolički svećenik sjeverno od Alpa. Godine 1733. car Karlo VI. u Beču dodjeljuje grofovsku titulu njemu i njegovoj braći koji su pripadali grani obitelji Eltz od Zlatnoga lava. Time je obitelji iskazana zahvalnost za službu carstvu u periodu katoličke reformacije i protuturskih ratova, ali ponajprije za uspjeh Philippa Karla u njegovom angažmanu u ratu za poljsko nasljeđe i u sukobu habsburške kuće s francuskim Bourboncima u kojemu je držao stranu prvima. Uz to dobio je mogućnost kupnje vukovarskoga vlaste-

12

linstva od Johanna Ferdinanda grofa Küffsteina Küffsteina, prvoga vlasni vlasnika novoformiranoga feuda koji je tada uz Stari i Novi Vukovar obuhvaćao još 33 sela. To se dogodilo 15. prosinca 1736. kada je grof Küffstein prodao vlastelinstvo Philippu Karlu grofu Eltzu za 175.000 rajnskih guldena. Nasljeđuje ga nećak Anselm Casimir zu Eltz-Kempenich (1709.-1778.), koji se 1738. godine oženio Annom Johannom Evom Josephom barunicom Faust von Stromberg, zadnjim potomkom te obitelji. Da bi se očuvalo ime te barunske obitelji dolazi do sjedinjenja imena i grba dviju obitelji. Ta je tradicija ostala do danas. Ugarsko-hrvatski indigenat dobiva 1740-ih. Anselmov sin Hugo Philipp (1742.-1818.) prvi je Eltz koji je posjetio svoj slavonski posjed, dok je Emmerich Josef (1765.-1844.) pak, stariji sin Huga Philippa, zajedno s prvom suprugom Marijom Henrietteom, prvi od članova obitelji koji je svoju rezidenciju preselio u Vukovar. Oni su ujedno bili i prvi članovi obitelji koji su u Vukovaru pokopani. Upravljanje vlastelinstvom preuzimaju njegovi nećaci: prvo Hugo Philipp (r. 1817.), koji je u revolucionarnoj 1848. godini ubijen, a potom Karlo I. (1823.-1900.). Ukidanjem feudalizma i prvom agrarnom reformom kojom je došlo do podjele zemlje seljacima, vlastelinstvo postaje veleposjed, a reducira se i njegova veličina. Do tada je površina posjeda bila 87.708, a sada je cca 32.000

Panorama


P OV I J E S T G R A DA jutara. U tom turbulentnom času grofu Karlu polazi za rukom podići veleposjed, osloboditi ga dugova i uvesti tehnološke novitete u proizvodnji te još povećati kupnjom posjeda Gaboš i Ada tako da 1902. godine njegova ukupna površina iznosi 33.144 jutra (19.052 ha). Najviše je bilo oranica i šuma, potom pašnjaka i livada, vrtova i vinograda. Otvorene su manufakture, pojavio se parni mlin, a iz Eltzove kudjeljare Vukovar je dobio javnu rasvjetu 1909. godine. Agrarnom reformom između dva svjetska rata eksproprirano je dodatno 20.224 jutara, tj. Eltzovima je preostala svega 1/3 dotadašnje površine.

detalja kakovoga pamtimo do devastacije u srpskoj agresiji u jesen 1991. godine. Po odlasku Eltzovih mijenjao je namjene: od vojne bolnice i dječjega doma, domaćinske i vojne muzičke škole do privremenih prostora za gimnazijalce i neke osnovce čije su zgrade oštećene u potresu i prihvatilišta za poplavljene sugrađane. Veliki je dvor u drugoj polovici 1960-ih postao dom Gradskoga muzeja dok je ostale zgrade koristila uprava Vupika. Oranžeriju pak, kolokvijalno nazivanu gombaonom grofa Eltza, koristio je klub dizača utega. Dvorišna strana Velikoga dvora nalazi se u stiliziranoj formi na aktualnoj banknoti od 20 Kn.

Dvorac Eltz, građen polovicom XVIII. stoljeća prvotno kao skromna kurija, a naknadno dograđivan i proširivan u nekoliko navrata, postao je tijekom vremena glavna rezidencija obitelji sve do veljače 1945. kada su ga napustili. Jedan dio vrjednijih stvari pohranili su tijekom rata u Zagrebu, a drugi je ostao u dvorcu. Ipak, poslije rata najveći je dio svih tih predmeta završio u fundusima muzejskogalerijskih ustanova po Hrvatskoj.

Osim velebnoga dvorca i arhitektonske cjeline uz i nasuprot njemu, Eltzovi su u Vukovaru i okolici posjedovali i neke druge objekte. Primjerice, to su: kasno klasicistički Mali dvorac Eltz, odnosno Villa Knoll iz sredine XIX. stoljeća, u kojoj je danas smještena uprava Opće bolnice Vukovar, obiteljski mauzolej s početka XX. stoljeća, potom lovačka kurija s konca XIX. stoljeća u Jelašu, vinogradska na Pajzošu, kasnobarokno-klasicistička u Tovarniku te kurija na Ovčari. Svi su ti objekti u Domovinskom ratu manje ili više devastirani.

Dvorac je svoj završni izgled poprimio početkom XX. stoljeća postavši reprezentativnim kompleksom srednjoeuropskoga tipa koji je amalgam kasnobarokno-klasicističkoga stila te neobaroknih

Zadnji Eltz koji je prebivao u vukovarskom dvorcu bio je grof Jakob Eltz

Philipp Karl, nadbiskup i knez-izbornik Mainza (1921.-2006.). Nakon političkih promjena u Hrvatskoj, on je sa suprugom posjetio grad u ljeto 1990. Planirao je sljedeće godine ponovno posjetiti Vukovar kako bi tu proslavio 70. rođendan. On je Vukovar doista i posjetio, no u bitno izmijenjenim okolnostima jer su tada na grad uvelike padale razorne granate. U Saboru je pak, grof bio neovisni zastupnik grada Vukovara od 1992. te postao članom parlamentarnoga izaslanstva u Vijeću Europe u Strasbourgu. Sada grad najčešće posjećuje njegov sin Georg, rođen 1956. kao sedmo od ukupno devetero djece.

Karta vukovarskoga vlastelinstva iz 1808. načinjena kopiranjem starije mape iz 1758. godine

Panorama

13


P OV I J E S T G R A DA

Villa Knoll poznata i kao Mali dvorac Eltz

Salon Eltz s obiteljskim portretima, prije Domovinskog rata

Proteklo je skoro puna dva desetljeća od kada je kompleks dvorca Eltz teško stradao. Jugoistočno krilo Velikoga dvora natkriveno je provizorno, a sjeverozapadno adekvatnije još tijekom okupacije Vukovara. Centralni dio pak, natkriven je tek 2000. godine, među ostalim i sredstvima prikupljenim na koncertu maestra Ive Pogorelića u Londonu, organiziranoga uz pomoć lady Jadranke Njerš Beresford-Peirse, povjerenice Međunarodnoga trusta za hrvatske spomenike. Jedini do sada u potpunosti rekonstruirani objekt ovoga kompleksa je Oranžerija, otvorena u prosincu 2004. godine. Projektom Vlade Republike Hrvatske i Razvojne banke Vijeća Europe pod nazivom Istraživanje, obnova i revitalizacija kulturne baštine Ilok-Vukovar-Vučedol, a kojega provodi Ministarstvo kulture, do sada su realizirani programi rekonstrukcije Dvorca Odescalchi u komu se nalazi Muzej gra-

da Iloka i jednoga dijela od ukupno dvanaest kuća i rezidencija u baroknoj jezgri Vukovara, dok su radovi na izgradnji arheološko-turističkoga parka i Muzeja Vučedolske kulture kao i obnovi kompleksa dvorca Eltz i vlastelinskih kurija nasuprot dvorcu, upravo u tijeku. Navedeni su radovi započeli koncem 2008. i u 2009. godini, a rok za njihovo dovršenje na svim komponentama projekta projiciran je u 2011. godinu. Obnova dvorca Eltz obuhvaća i izradu koncepta nove stalne izložbe u Gradskom muzeju Vukovar u kojoj će uloga obitelji Eltz u prošlosti grada  biti dostojno prezentirana.

14

prof. Toni Roca, kustos voditelj Kulturno-povijesne zbirke GMV-a

Panorama


Panorama

15


I N T E RV J U

Svi na Otok! D

onosimo vam razgovor s Ivicom Franićem – Srnom predsjednikom vukovrske Športsko-ribolovne udruge ˝Dunav˝ u kojem nam je gospodin Franić otkrio zašto Vukovarci s oduševljenjem odlaze na kupanje na Otok, tko je zaslužan za današnji izgled Otoka te koje su novosti koje nam priprema Športsko-ribolovna udruga ˝Dunav˝ u nadolazećoj sezoni kupanja na Otoku.

 Kako je nastala ideja o Otoku kao kupališnom središtu u gradu Vukovaru? Tko je pokrenuo projekt? Dolaskom izaslanstva iz Bača u naš grad, svi su zainteresirani imali mogućnost otići ˝preko˝ i posjetiti naš Otok. Bili smo oduševljeni samim dolaskom na Otok i kad smo se vratili rodila se ideja da nešto napravimo s obzirom da nam rukovodstvo iz Vojvodine ne bi pravilo problem jer su se usuglasili da imamo pravo koristiti Otok za kupanje i rekreaciju. Mi ribiči iz Športsko-ribolovne udruge ˝Dunav˝ vidjeli smo da bismo mogli nešto pokrenuti uz maksimalnu podršku grada Vukovara. Prve godine, 2005. sve je išlo nekako stihijski.  Tko je zaslužan za uređenje Otoka? Zaslužni su članovi Športsko-ribolovne udruge ˝Dunav˝. Otok je bio jako zapušten i moralo ga se urbanizirati. Uništili smo brojna gnijezda stršljena. Ribočuvarska služba nam je ustupila dva plovila pomoću kojih smo na otok prebacili 60 kubika šljunka i cementa u vrećama. Utrošili smo oko 800 radnih sati i velik je broj članova Udruge dao svoj doprinos u samoj izgradnji i čišćenju Otoka. Važno je istaknuti da je Mario Kamenjaš, član naše Udruge, zajedno sa svojim kolegama roniocima očistio sav kupališni podvodni prostor.

16

 Koliko članova broji vaša Udruga? Udruga je daleko najstarija u gradu Vukovaru, postoji još od 1928. godine. Broji 560 članova i oko 2500 pridruženih članova. Sjedište nam je na Otoku sportova, a trenutno smo u kontejnerima, ali se nadamo da ćemo za Dan Dunava, 29. lipnja, dobiti svoj prostor.  Tko je izgradio sjenicu i kafić koji se nalazi na Otoku? Sanitarne čvorove? Kakva vam je voda i odakle vam? Veliko priznanje moram odati gospodinu Miletu Kuncu koji je velikodušno projektirao taj objekt. Izvođač radova bio je Komunalac, a mi smo iz Udruge bili više moralna i fizička snaga koja je radila. Što se tiče vode, platili smo bušenje bunara i voda se nalazi 19m pod zemljom. Probili smo i dno Dunava tako da na dubini od 19m imamo neograničenu količinu vode. Imamo svoju pumpu ogromnog kapaciteta. Ljudi ne mogu koristiti vodu za tuširanje jer je prehladna, ali nam voda dobro dođe zbog dva sanitarna čvora koji ondje postoje, zbog kave aparata, zalijevanja odbojkaškog igrališta i kompletne plaže. S obzirom da na Otoku bude mnogo ljudi svakodnevno ga održavamo, zalijevamo plažu zbog prašine, pograbljamo cijeli Otok, očistimo ga i stavimo nove vreće za smeće. Čovjek zadužen za održavanje Otoka radi 12 sati dnevno.  Tko je vlasnik ugostiteljskog objekta na Otoku? Vlasnik je Športsko-ribolovna udruga ˝Dunav˝ koja je taj objekt i napravila. Sami smo organizirali nabavu i prodaju pića. Od Grada smo, uz suglasnost općine Bač, dobili cijeli Otok na upravljanje i gospodarenje na razdoblje od 10 godina. Svi sadržaji na Otoku su u organizaciji Športsko-ribolovne udruge ˝Dunav˝.

Panorama


IVICA FRANIĆ - SRNA Imamo tri čamca s motorima od 30 ks koji su registrirani za prijevoz 10 osoba i koji su stalno u pogonu. Prve godine nismo očekivali takav bum pa nismo uspjeli prevesti sve zainteresirane ljude samo s tri čamca, a ove godine očekujemo još veću navalu na Otok  Kako održavate red i sigurnost na Otoku?

Otočani  Potpomaže li vam financijski Grad ili netko drugi? Grad je bio glavni sponzor koji je omogućio sredstva za plovila i motore. I za vrijeme prijašnje vlasti pa tako i sada imamo izuzetno korektne odnose s Gradom. Grad nam pokriva troškove prijevoza putnika i gorivo. Amortizaciju, održavanje i servis plovila plaća Udruga. Troškovi za održavanje samog Otoka i plovila ogromni su, no sami ih financiramo. Flos za ukrcavanje putnika svake godine dobijemo od veslačkog kluba. Veliki je pritisak na nas da počnemo prodavati i hranu na Otoku, međutim ne zadovoljavamo higijenske uvjete za prodaju prehrambenih proizvoda tako da imamo u planu prebaciti kampprikolicu koja bi bila opremljena sa svim sadržajima koji nam nedostaju. Razmatramo financijske okvire za taj projekt.  Kakvo je stanje na Otoku po pitanju komaraca i ostalih insekata?

Plaža je ograđena plovcima kako ni jedno plovno vozilo ne bi ušlo u prostor za kupače. Na Otoku se može postaviti kamp. Od Udruge se dobije određeni prostor za podizanje kampa koji se mora održavati. Vatra se ne može ložiti gdje se hoće, potrebno je iskopati rupu, naložiti vatru i poslije ju ugasiti te ponovno zakopati rupu. To je procedura koja se poštuje, prema tome ne može se raditi tko kako i gdje hoće jer to ne dolazi u obzir. Ljudima je na raspolaganju i naša voda i struja i to potpuno besplatno, ali se mora poštivati kućni red. Na Otoku nije bilo ni najmanjeg incidenta, ni na nacionalnoj ni na nekoj drugoj osnovi.  Što još možete izdvojiti od ostalih sadržaja na Otoku? Ove će godine biti očišćen gotovo cijeli Otok. Jedan dio nismo dirali jer u njemu obitava puno pataka koje ondje imaju svoja gnijezda pa ih nismo željeli micati dok se pačići ne izlegnu. Nakon toga pokosit ćemo i civilizirati cijeli Otok. Na otoku imamo novi agregat tako da imamo i noćnu rasvjetu. Ove godine imamo još jedno igralište za odbojku koje smo očistili i koje je spremno za novu sezonu kupanja. Na igralištu su postavljena četiri reflektora od 1000W, a dva su reflektora postavljena za noćno kupanje, prema tome struje na Otoku ima u izobilju.  Nikola Toth

Po danu na Otoku nema komaraca, bude ih samo predvečer u naletu od 40 minuta. Najbitnije je da nema stršljena i mrava. Nabavili smo sredstvo kojim ih tretiramo tako da smo ih se uspjeli riješiti.  Kada otvarate sezonu kupanja? Nismo uvjetovani nekim datumom. Prošle je godine 10. srpnja voda bila do šanka, prema tome sve ovisi o vremenu. Ipak, očekujemo da će kupališna sezona biti otvorena početkom srpnja, no svi oni koji žele doći na Otok svojim brodicama i popiti piće na Otoku to mogu učiniti već krajem lipnja.  S koliko čamaca za prevoženje kupača raspolažete i očekujete li i ove godine veliki interes građana za kupanje na Otoku?

Panorama

17


D U H O V N A P I TA N J A

SVETI ANTE PADOVANSKI Preneseno s portala: www.bratovstina.com

S

veti se Ante rodio u Lisabonu na Veliku Gospu 1195. godine u bogatoj plemićkoj obitelji. Roditelji su mu na krštenju dali ime Fernando - Ferdinand - Ferdo. Njegovi su ga roditelji dali školovati kako bi bio učen čovjek. Međutim, on je krenuo slijediti Krista. Priča kaže da je jednom dok se molio, crtajući prstom križ na podu katedrale u Lisabonu, otjerao samog đavla. U petnaestoj godini napušta svoju obitelj, svo bogatstvo i moć te odlazi u augustinski samostan, gdje su živjeli i do danas ostali kanonici sv. Augustina. Poslije je otišao u drugi augustinski samostan u Coimbru i u njemu studirao teologiju. Za svećenika je zaređen u 25. godini života. U to se doba franjevački red već proširio i glasovi o životu manje braće siromaška iz Asiza sv. Franje doprli su do mladoga Fernanda. Naime, pročulo se kako je pet franjevaca u Maroku dalo svoje živote za Krista. To je mladića posebno očaralo. Tjelesne je ostatke pobijenih mučenika iz Maroka u Portugal prenio brat portugalskog kralja i sahranio ih je u crkvi sv. Križa gdje je u blizini živio Fernando. I on im se poklonio te odao poštovanje. Malo je iza toga augustinac Ferdinand prešao franjevcima koji su se nastanili u blizini njegova samostana. Obukavši franjevački habit promijenio je i ime u Ante

pokazujući na taj način da želi početi svoj život iznova. Želja mu je bila što prije otići u Maroko i žrtvovati život za Krista. I otišao je u Maroko, ali ga je tamo shrvala bolest. Dobio je malariju. Po povratku vjetrovi ga donesoše do otoka Sicilije, odakle je otišao u Asiz te se 1221. godine i sam susreo sa sv. Franjom. Bio je izvrsno teološki obrazovan te se hrabro nosio s krivovjercima onoga vremena. Nadasve je bio poznat po svojim nadahnutim propovijedima. Priča se, da je jednom bio pozvan na svećeničko ređenje. Budući da nije došao određeni propovjednik, da bi izbjegli sramotu, zaduže Antu da propovijeda. Svi su ostali zapanjeni njegovom propovijedi. Od tog je događaja sv. Ante obišao mnoga mjesta pronoseći Isusovu poruku ljudima. Propovijedao je, kažu, i ribama poput sv. Franje, svog učitelja koji je životinje i sva stvorenja Božja nazivao svojim sestrama i braćom te rado s njima razgovarao. Mlad je obolio. Zatražio je od svoje braće da ga se pusti u samoću da se odmara i moli. Tako je došao u mjesto Camposanpiero, u blizini Padove. Tamo je, naime, jedan plemić po imenu Tiso dao svoju kuću na upravljanje franjevcima koji su tu osnovali samotište, u blizini darovateljeva dvorca. Sam je plemić Tiso bio zadivljen Antinim propovijedima i bilo mu je drago što je došao stanovati u blizini njegova doma. Jed-

Ne postoji osoba, kršćanska, katolička, koja u svom životu nije zazvala svetog Antu. Kad dođete u Padovu, gdje počiva Svetac, nikad nećete naći prazan trg niti crkvu. Svecu dolaze ljudi sa svih strana svijeta. Mole se, radoznali su, dive se, čude se. Bolesni dolaze da dotaknu moći i mole za ozdravljenje. Takav je sveti Ante. Svi ga vole. On je čudotvorac, mogli bismo reći, kao nijedan drugi svetac. Njega zazivaju za pronalazak izgubljenih stvari, mole mu se putnici, zaštitnik je i pomoćnik u ljubavi, zazivaju ga bračni parovi za sretan brak, pomoćnik je u neplodnosti, smiluje se u groznicama, mole mu se i zazivaju ga kod opsjednuća, protiv sila zla i sotone, u svakojakim katastrofama. Pomoćnik je i zaštitnik domaćih životinja (konja i magaradi). Jednostavno ga svi i u svakoj potrebi mole i sveti Ante pomaže. Zato, ne propustite otići na svetu misu na blagdan sv. Ante (13. lipanj). Svi imamo potrebu, posebno u današnje vrijeme, moliti se dragom Bogu; moliti se svecima, primjerima i našim uzorima da pomognu i daju snage te svega za što ih molimo, a dragi Bog najbolje zna što nam je najpotrebnije. Sveti je Ante po tome poznat. Zazovite ga i on će vam svojim zagovorom kod Gospodina Boga pomoći! I sam nam Učitelj kaže koja je moć molitve: ˝Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!¨ (Mt 7,7)

18

nom je prilikom, kažu, sv. Ante htio početi živjeti na drvetu te je sam izabrao orah. Tiso mu je namjestio boravište na orahu gdje je danju boravio u molitvi, a po noći bi se vraćao u samotište na počinak. Dok je jednom noću plemić Tiso prolazio pored Svečeve sobe, ugledao je jaku svjetlost te se pobojao da soba ne gori. Međutim kad je unutra ušao vidio je svetog Antu i u njegovu naručju Dijete Isusa kako ga Svetac grli. Poslije ga je sveti Ante zamolio da ovo čudo ne spominje do njegove smrti. Tek je nakon smrti sv. Ante plemić Tiso ispričao ovo ukazanje. Sve do dana današnjega, sv. Antu umjetnici najviše prikazuju s Djetetom Isusom u naručju. Sveti je Ante umro u petak, 13. lipnja 1231. godine u Arcellu kod Padove. Poslije su mu, godine 1263., kosti prenesene u Padovu u baziliku sv. Ante gdje mu se i danas nalazi grob. Odmah su se počela događati čudesa na grobu sv. Ante. Kad su mu prenosili tijelo, otvorivši lijes pred okupljenim pukom Božjim, sveti je Bonaventura pronašao Svečev jezik potpuno čitav i netaknut. Nije prošla niti jedna godina od Svečeve smrti, a papa Grgur IX. ga je 30. svibnja 1232. godine službeno proglasio Svecem. Sveti Ante se s pravom naziva Svetac svega Svijeta, jer se njegovo štovanje proširilo po čitavom katoličkom svijetu. Štuju ga i nekatolici i nekršćani. Ne treba ni spominjati koliko se sv. Ante štuje u Crkvi u Hrvata. Nema mjesta, a da mu nije izgrađena kapelica i nema čovjeka u nas koji ga nije zazvao u različitim potrebama. Postoje mnoge župne i područne crkve, groblja i grobljanske kapelice na našem prostoru koje su posvećene sv. Anti Padovanskom te mnoštvo usputnih kapelica. Prema svemu ovomu dade se zaključiti da naš narod voli ovoga Sveca koji je s pravom nazvan Svetac svega Svijeta.

Panorama


V U KO VA R S K E P R I Č E

OD MITNICE DO MITNICE

ŠETNJA GRADOM piše: Žarko Pavletić Žak

M

itnica kuća Peterković Malta ulaz u grad sa istočne stane Vukovara. Maltarnica i rampa. Maltaroš naplaćuje ulaz na tržnicu i vukovarski vašar koji se održava svakog 3. i 18. u mjesecu, a gdje se građanima Vukovara prodaju proizvodi koje su vrijedni ljudi proizveli. Novi sokak prilično kratka ulica, ali živa i bogata ljudskim resursima.

Najpar bašča, plesnjak, fraj glazba, svira vatrogasna glazba i Mundi jazz bend Fernandel, Rudika Herman, Milivoj Barić, sve vri od ljubitelja glazbe, Tašak, Trla, Cetrla. U odjelima teget plavi kangar, kakvi frajeri, šuškavac i šimike cipele dovoljno da budeš zapažen kod ženskog spola. Pleše se valcer, tango, rumba, samba, bugi bugi, twist, svi u ritmu do kasno u noć. Hodam gradom i naviru sjećanja kao najveći potencijal ljudske osobnosti. Najparica gostiona ˝Đanovica˝ konobarica Ivka, ja učenik Osnovne škole ˝Vladimir Nazor˝ (Mađarska škola) u Donjoj maloj, ulica Stjepana Radića. Prvi susret s gostionicom nije bio baš slavan. Nastavnica Petković poslala me po cigarete zvane Mali Beograd, došavši u gostionicu zamolim dotičnu konobaricu, ona mi odgovori da nema Malog Beograda ali ima Avala. Mislim ja pa to je blizu Beograda i uzmem Avalu, međutim nastavnica je to shvatila na svoj način pa sam dobio fasung, prisjele su mi cigarete, zato danas pušim. Hodajući dalje dolazim do mesnice ˝Daraž˝, miriše sve po čvarcima, obarotina, kaurmi, debrecinke. Ugodan miris, pun ugođaja postajem sit. Ima zanimljivih sugrađana u Donjoj maloj. Pero Asanović zvani Sarma. Zašto? Volio se napiti, došavši kući pita mamu što je kuhala, ona mu odgovori sarmu, tamo ti je na šparhetu, među-

tim onako pijan uzeo je iz druge šerpe u kojoj je mama kuhala sudoper krpe, počeo je jesti sudoper krpu koja je bila žilava te je po tome dobio špicname Sarma. Jola stanovnik Mitnice radio je kao stolar u Supancu, a inače je bio vrsni nogometaš Sloge. Volio je popiti, na posao je došao biciklom, vračajući se s posla s Batinašima (borovski radnici) navratio je u ˝Đanovicu˝ gdje se nalizao. Pošavši kući prešao je cestu i pao u jendek kod kuće Despotović, bicikl na jednu, a Jola na drugu stranu. Onako je pijan zaspao i počeo hrkati, došao je pas i počeo lizati Jolu, a on onako pijan i mamuran odgovori psu brij brico samo nemoj porezati, misleći da je u brijačnici uzjahao svoj bicikl i otišao kući. Niže dolje u Donjoj maloj živi frajla Bela, voli mačke i ima ih tuce. Vesela bakica voljela je djecu, ponekad je u samostanu znala zavući ruku u vrećicu za lemoziju i izvući više od ubačenog, ali kupila bi medenjake i dala nama tako da joj je Bog oprostio taj nestašluk. U Ciganskom sokaku čuje se udaranje čekićem, ondje vrijedni kovač Tološ pravi potkove i ostale kovačke proizvode. Paralelna ulica Augusta Šenoe ima svog kovača Latinca te on uzvraća na isti način. Vrijedni ljudi žuljevitih ruku stvaraju umjetnička djela. Šetam dalje u ritmu tanga, za tango treba dvoje, a ja sam dolazim do Bećarskog križa, tu su mi prijatelji i više nisam sam. Mali trg ima česmu, tu smo dolazili po vode. Oko križa sjede Vatro, Bato, Štere, Ični, Cole, Braća Majer, Pirika, Čakor, Gumeni, Žiko, braća Ristić, svi na okupu, društvo od formata. Bili smo željni puno toga, ali svejedno zadovoljni pa naravno, mladi smo. Idem dalje, s lijeve strane ispred svodova sestre Citnhof, modistice, izrađivale su divne šeširiće za vukovarske frajle i gospođe Vukovara. Preko puta njih limar Ensminger, ispred radnje izloženi proizvodi, korita, kante, lavori, rine. Limena korita dobro su se prodavala jer se većina Vukovaraca kupala u njima. Međutim bio je izuzetno škrt, jači od svakog Škota i čudan, kupio je čikove po gradu, vadio duhan i vjerojatno motao svoje cigarete. Niže desno Gašparova ljekarna, tu počinju obronci Fruške gore. U gostioni ˝Plavi podrum˝ okupljaju se kartaroši, furmani, zidari i ostali ljudi sličnog profila, igra se ferbl, ajnc, poker. Brlja je bio kralj, znao ih je operušiti do gola, važno da se igra, život ide dalje.

nastavlja se…

Panorama

19


I Z DVA J A M O

FATALNI MUŠKARAC? M

aštu muškarca s kraja devetnaestoga stoljeća raspaljivala je fatalna Laura; žena oprečna svemu što je nalazio u sigurnosti svoga doma. Zapravo, njegov dom nije ni ulazio u definiciju doma bez tog tihog kućnog duha što je držao tri njegova kuta. Zašto onda Laura? Žena bez doma? Žena bez mjesta i počinka? Žena bez muža, ali ljubavnica? Jesu li tada muškarci bili spremni povjerovati kako će jednoga dana, možda za stotinjak godina, Laura postati stvarnost, a Mara i Kata nestati s pozornice ljudske povijesti? I jesu li zbilja Mare i Kate nestale? Je li ikada Laura postala svakidašnjica? I što je to točno bila Laurina fatalnost? Njezina odlučnost? Samouvjerenost? Izranjenost? Razočaranost u ljubav, ljude i svoju ženstvenost koja prestaje biti priroda i postaje oružje u borbi protiv svega što ju može osloboditi vlastite dramatike? Zašto je to toliko uzbuđivalo muškarce rođene u devetnaestom vijeku? Zašto su ih manipulativne Laure s tragičnom sudbinom očaravale, a njihove

20

su Mare i Kate za svaku riječ previše dobile pljusku? Na kraju je muškarac dobio što je tražio i Laure su sada svuda oko nas. Više nisu ništa posebno, naprotiv, sada je laurizam ustaljen obrazac ponašanja izjednačen sa ženskom slobodom; ženskim pravom. Ne ženstvenim, nikako ne ženstvenim, već ženskim. I sada, kao odgovor na fatalnu ženu realizma koja je bila sve samo ne realna u to vrijeme i koja je svima, i muškarcima i ženama, dosadila, javlja se Bella. Postmodernistička muškarčeva fantazija utaborila se u malenoj, nespretnoj djevojci koja pada po ravnom preplećući se o vlastite noge. Ona je drugačija; stidljiva provincijalka koja se brine za svoju ekscentričnu majku zbog koje je morala prerano odrasti. Nesebična je, inteligentna, nenašminkana i bez trunke samouvjerenosti, ali hrabrog srca kojim se odupire napadu pomahnitale, polupijane grupice potencijalnih silovatelja iako nije u stanju ravno servirati loptu na tjelesnom.

Vraćaju li se muškarci kroz Bellu i slične nesebične, ranjive, krhke ženice kojima je vječno potreban kakav zaštitnik svojim Marama i Katama? Recimo da u trivijalnoj prozi današnjice upravo to iščitavamo. Naravno da se u Bellu zaljubi najsavršeniji mogući muškarac. On je kavalir, snažan, samouvjeren, prekrasan i sklada joj pjesme. Spašava je iz nemogućih smrtonosnih situacija u koje ona jadna ženica svojom nesmotrenošću upada, a njihova fizička ljubav ne prelazi granice poljupca u koje predaju cijelo svoje biće. Očito je da je i on mitološko biće. I odjednom sve one samouvjerene, snažne žene dvadesetprvoga stoljeća što piju kontracepcijske pilule kako ih ništa ne bi ometalo u njihovom spontanom seksualnom životu apsolutno izgube glavu na scenama u kojima blistavi Edward jedva sebi dopušta da dotakne bujnu kosu svoje malene krhke labudice s kojom doduše provodi svaku noć ne u krevetu već u dugim razgovorima o životu i ljubavi.

Naravno, Bella je, jednako kao i Laura, mitološko biće svoga vremena. Njezina se fatalnost više ne nalazi u samouvjerenosti jer Bella do krvi grize usnicu u svakoj socijalnoj interakciji, već u njezinoj stidljivosti koja je upravo to i samo to, ali je zbog toga svi doživljavaju misterioznom. Zar je žena zbilja izgubila svoju najveću čar: stidljivost?

Realizam nije bio ni malo realniji. Fran Krsto Frankopan, još jedan fatalni muškarac, plemić, savršeni vojskovođa koji govori šest stranih jezika i sklada pjesme kada ne osvaja zemlje za svoga kralja, bio je nešto kao James Bond šesnaestoga vijeka. Ne puno drugačiji od već spomenutog Edwarda koji je čekao stotinjak godina kako bi našao svoju ljubav i strast; obojica imaju nekontroliranu narav, ali se barem trude. Da, Edward je dobri vampir časnoga srca koji je doduše nekada ubijao ljude, ali samo one koji su imali namjeru ozlijediti damu (nisam li spomenula kako je savršeni kavalir?), no sada se obratio i svoj poremećaj u prehrani rješava samo životinjskom krvlju, a Krsto je samo pod stresom jer mu okolni plemići otimaju zemlju dok ga kralj ne doživljava pa u svome jadu očitog PTSP-a katkada izgubi kontrolu nad svojim bijesom.

Bella nije ni posebno lijepa, naprotiv, blijeda je i mlitava, ali kao da nitko od njezinih brojnih udvarača to ne opaža. U Laurino se vrijeme barem za tim težilo, a sada ni to nije bitno. Na našoj fatalnoj ženi nema apsolutno ništa fatalno osim njezinih burnih emocija koje ionako nitko ne vidi.

Sada se možemo zapitati: kako to da se ženina fatalnost toliko izmijenila u samo jednome stoljeću, a muškarčeva je ostala na jednakoj nerealnoj točki? Je li to zato što se žene trude ugoditi muškarcima pa se mijenjaju za njih ili zato što muškarci nisu spremni to isto učiniti? I što je to uistinu fatalnost? Čine li fatalnost savršeni

Panorama


muškarci koji izgaraju u svojoj apsolutnoj apstinenciji, srčanosti i odanosti, a uz to govore nekoliko stranih jezika, prekrasno sviraju klavir, voze brze aute kao pomahnitali dok im je sigurnosni pojas sapet preko isklesanih pločica ili možda žene čija se fatalnost ne može uhvatiti ni za glavu ni za rep? Hoću reći: žene barem znaju što žele i svjesne su kako to ne postoji. Prihvaćaju riječi kao fatalnost i mitologija kao upravo ono što te riječi i jesu – samo prazne riječi - te ne zaborave naglasiti kako je njihov princ na bijelom konju, odnosno u Aston Martinu, zapravo vampir koji nikada neće napustiti stranice trivijalne proze, odnosno plemeniti vojskovođa koji ako je ikada i postojao sada je izumro. A što je s muškarcima? Oni ako dobiju Lauru, od nje žele načiniti tihu i povučenu Bellu. A ako dobiju dosadnu Bellu, žele se zagrijati uz Laurino meko, gipko tijelo. I je li Bella zapravo nova-stara žena budućnosti? Nadam se da ne jer kakva bi to budućnost bila gdje će žene padati u nesvijest od jedne kapi krvi, kao što to Bella čini, umjesto da budu snažne, samosvjesne kirurginje kojima neće trebati nekakav vampirski kavalir za kojega će od početka znati kako će im popiti i zadnju kap krvi bez obzira koliko im puta pridržao jaknu ili koliko im pjesama skladao.

Uostalom, koga još treba spašavati iz goruće staje kao što to Krsto voli činiti? A sva sreća, danas si većina žena i sama zna otvoriti vrata. Pa u čemu je onda stvar? U snižavanju kriterija ili prihvaćanju realnosti ili nečem sasvim drugom? Naime, Stefanie Meyer koja je stvorila pomalo depresivnog, sjetnog i gotovo poremećeno romantičnog, ali i nadasve profinjenog Edwarda koji izgara u svojoj neostvarenoj strasti, treću je knjigu o ovom čudnovatom stvorenju posvetila svome mužu Panchu. Prvo što sam pomislila kada sam pročitala ime kojemu je bila namijenjena zahvala bilo je kako razumijem zašto je morala izmisliti senzualnog Edwarda kojemu je najdraža skladba Clair de Lune od Debussya. Nikako nisam mogla povezati profinjenost i senzualnost s imenom Pancho, ali tada sam pročitala zahvalu koja je uslijedila. Nije Panchu zahvalila na neobuzdanoj strasti kojom pršti knjiga ili na savršenim manirima koji su se zadnji puta mogli naučiti 1915. godine. Začudo, zahvalila mu je na njegovu strpljenju, ljubavi, prijateljstvu, humoru i neprotivljenju da jedu vani. Odjednom nisam mogla povezati Edwardovo ime s humorom jer on svoju Bellu na osamsto dramatičnih stranica nikada nije nasmijao. A ni Krsto se nikada nije dao u takav pothvat sa svojom ženom. Što sad? Zar je Pancho fatalan jer je svojoj ženi darovao strpljenje na kojem mu je ona imala potrebu zahvaliti na početnoj stranici svoga bestselera? Ili je to bila njegova dužnost koju je prihvatio onoga dana pred oltarom? Isto tako, je li Edwardova dužnost zavodnički osmjeh zbog kojega će zadrhtati srce čitateljica dok ga samo budu zamišljale? Gdje ćemo onda naći fatalnost? U Laurinoj nezasitnoj gladi za muškim rodom koji ju samo još više ranjava? Bellinoj neprirodnoj krhkosti zbog koje bi se svaki muškarac mogao osjećati kao tvornica testosterona? Krstinom ponosu koji mu

vječno uskraćuje smiraj? Edwardovoj razbarušenoj brončanoj kosi koja tako savršeno stoji sama od sebe dok sluša jazz tjerajući svog bijesnog Aston Martina po bespućima svog samotnog besmrtnog života? Zapravo, fatalnost ćemo naći u trivijalnoj prozi jer ne postoji ni najmanja mogućnost da uopće opstane izvan nje, u realnom svijetu. To je tako jer fatalnost sa sobom vuče univerzalnost, odnosno kako bi nešto uopće bilo fatalno, mora biti fatalno svima, a to je nemoguće osim u irealnom dramskom svijetu sapunica. U stvarnosti ne postoji tako nešto kao univerzalnost pa time ni fatalnost. Dakako, naći ćemo tragove fatalnosti u nekim njezinim jadnim, iskrivljenim i nadasve subjektivnim oblicima koji se očituju ne kao zaslijepljenost savršenstvom i onim drugačijim, mitološkim, već kao ljubav prema drugome čovjeku. I to je jedina fatalnost, na svu sreću, koju uopće imamo, koju smo uopće sposobni percipirati svojim grešnim očima što su u stanju i najveće mane voljenih pretvoriti u ljupkost.  Lidija Toth

www.panorama-vukovar.hr Panorama

21


S P O RT

SA ŠTITOM ILI NA ŠTITU

Ž

enska odbojka u Vukovaru ima dugu tradiciju. Klub je osnovan šezdesetih godina prošloga stoljeća i od tada su odbojkašice ponos grada koji puni tribine srčanim navijačima. Odnos odbojkašica i sugrađana uvijek je bio poseban; djevojke su svojim talentom i trudom donosile visoke rezultate te su zbog toga bile cijenjene i nakon prestanka aktivnim bavljenjem sportom.

jer niti jedna ekipa koja je došla odigrati utakmicu protiv Vukovarki do samoga kraja nije mogla biti sigurna u ishod utakmice – tribine su igrale svoju utakmicu.

Krajem sedamdesetih, ŽOK Vukovar se izborio za ulazak u prvu saveznu ligu Jugoslavije gdje je i ostao do 1991. godine. Bilo je teško uspjeti i zadržati se u prvoj ligi, ali samo su se jedne godine borile za opstanak dok su većinom bile stabilan prvoligaš uglavnom na sredini ljestvice, točnije od 4. do 7. mjesta. Ostvarivale su dobre rezultate i u kupovima Jugoslavije, a 1986. su čak sudjelovale i u kupu CEVA gdje su došle do 3. kola, odnosno bile su četvrte plasirane. Klub je godinama davao i reprezentativke od kojih su neke Jadranka Roknić koja je igrala za seniorsku reprezentaciju te Biserka Horvat, Mirjana Kovačević, Nevenka Đurđar i Gordana Klečić koje su igrale za juniorsku reprezentaciju. Biserka Horvat i Mirjana Kovačević svoj su nastup za reprezentaciji potvrdile i kao seniorke.

Prve godine mirne reintegracije djevojke su ponovno bile u prvoj A ligi (8. mjesto) te su se održale do 2004. kada su pale u prvu B ligu u kojoj su se održale s vrlo mladom ekipom. Uprava je kluba tada donijela odluku kako grad s takvom tradicijom ženske odbojke zaslužuje prvoligaški status. Kako je odlučeno, tako je i učinjeno. Sljedeće su godine djevojke ponovno bile u prvoj A ligi te su zauzele 8. mjesto. Druge su sezone bile 4. i tim su rezultatom izborile nastup u Challenge kupu gdje su uspjele doći do 3. kola kada su izgubile od budućeg prvaka Challenge kupa, atenskog Panathinaikosa. Sezona koja je uslijedila bila je najbolja u povijesti kluba – ŽOK Vukovar postao je viceprvak na Prvenstvu Hrvatske i u kupu. Te sezone nisu imale niti jednu izgubljenu utakmicu u regularnom dijelu Prvenstva. Jedina tri boda koja su izgubile bila su im oduzeta za zelenim stolom i to zbog nekorektne sudske odluke. No bez obzira na to, bile su prve u regularnom dijelu Prvenstva, ali su u finalu tijesno izgubile od Rijeke.

Predratna je ženska odbojka dostigla veliku popularnost, a djevojke su imale osjećaj da grad živi ne samo s njima već i za njih

Protekla je sezona počela s problemima vezanim za sastav ekipe jer dvije su igračice, koje su bile najbolje na svojim pozicijama,

22

Panorama


S P O RT i Challenge kupu, nisu bile u mogućnosti nastupiti. Nažalost, bile su financijski onemogućene tako da je Europa ostala samo san. Planovi za sljedeću sezonu donijet će se nakon prijelaznog roka koji bi trebao biti u lipnju, ali bez obzira na to, u klubu se nadaju kako će stići do finala Prvenstva ili kupa Hrvatske. Naravno, u ovakvoj će gospodarskoj situaciji to biti jako teško.

otišle u druge gradove. Ana Starčević sada igra za Rijeku, a Jovana Dimitrović za Pulu. Usprkos tome i ozljedama, u regularnom dijelu Prvenstva djevojke su zauzele 3. poziciju. Na žalost, u play offu su izgubile te su potom u razigravanju od 5.-8. mjesta pobijedile sve utakmice i ostvarile 5. mjesto. Taj im je rezultat otvorio vrata Europe. No isto kao i sezonu prije kada su djevojke drugim mjestom u kupu i na Prvenstvu ostvarile pravo nastupa u kupu CEVA, Inter ligi

Osim teške financijske situacije, ovaj već četiri godine za redom najbolji klub u gradu i dvije godine za redom najbolji klub županije muče i drugi problemi. Naime, ŽOK Vukovar je prije rata imao svoju reputaciju koja mu je donosila prvenstvo nad dvoranama koje danas, iako s jednako vrijednim ili čak i boljim rezultatima, više nema. Ova nadprosječna ekipa, koja bi po svakome kriteriju trebala imati prioritet u odabiru termina i mjesta za trening, ima tek dva termina od dva sata i sve ostale termine od sat i pol što nikako nije dovoljno za kvalitetan trening jednog prvoligaškog kluba. Tek od ove godine, djevojke imaju treninge u prikladno vrijeme te više ne završavaju u jedanaest sati navečer. I danas su vukovarske odbojkašice pozivane u reprezentaciju. Prošle su godine

bile pozvane Ana Starčević i Marijeta Draženović, no nisu se mogle odazvati zbog fakultetskih obveza kao ni Dunja Novalić ove godine. Bivša igračica ŽOK-a Vukovar, Marina Miletić nastupa za reprezentaciju. Mnoge djevojke uz treniranje u prvoligaškom klubu ozbiljno studiraju kako bi poslije aktivnog bavljenja odbojkom imale svoje zvanje. Ženska je odbojka u Vukovaru svakako tradicija, ali posljednjih su godina zabilježeni novi značajni rezultati koji ovaj klub stavljaju na prvo mjesto među sportskim klubovima grada i županije, a i u sam vrh hrvatske ženske odbojke. No usprkos tome, jedina su ekipa u Hrvatskoj koja je istupila iz europskih natjecanja i to iz istih razloga zbog kojih na utakmice prve lige putuju osobnim automobilima. Djevojke očito mogu i znaju kako uspjeti, no nikako im se ne pruža dovoljna financijska potpora koja bi im omogućila da ostvare uspjeh za koji su spremne. Skromne su djevojke svjesne gospodarske krize, ali njihova motivacija koja je europskih, a ne lokalnih razmjera, ne može zauvijek čekati ispunjenje obećanja koja su zasluženo dobile.  Lidija Toth

http://radio.mackamama.com/

Panorama

23


P R E D S TA V L J A M O

KICE DOBRI DUH SPORTSKE MLADOSTI

M

alo tko u Vukovaru ne zna Đuru Miškića Kiceta – trenera, nastavnika tjelesnog, ali prije svega prijatelja. Supruga Nada naziva ga posljednjim Mohikancem, jednim od onih već skoro izumrlih ljudi čiji život nije okrenut samo pukom preživljavanju već i životu u zajednici. Društveni je rad, i to pogotovo onaj s mladima, Kicetu način života. Jedan je od onih nastavnika koji brinu o svome učeniku i kada izađe iz škole, odnosno jedan od onih trenera stare škole koji se još sjećaju da nije vrijedno slomiti mladi duh zbog rezultata. Đuro Miškić rođen je 24. listopada 1943. godine u Vukovaru gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je tjelesnu i zdravstvenu kulturu na Pedagoškoj akademiji u Osijeku te polaže ispit za nogometnog trenera na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu. Rano opredjeljenje i ljubav prema sportu odredili su njegov život i zanimanje. Nakon diplome se zaposlio u Trećoj osnovnoj školi u Vukovaru gdje je i završio svoj radni vijek s 42 godine radnoga staža. Za vrijeme progonstva radio je devet godina u osnovnoj školi u Sesvetskom Kraljevcu, a po povratku je u Vukovar imenovan voditeljem hrvatskih odjeljenja u Osnovnoj školi Nikole Andrića gdje također predaje tjelesni odgoj. S ponosom se prisjeća svih svojih generacija učenika kojima je usadio ljubav prema sportu i uputio ih u prednosti zdravoga života. Kice se čitavoga života bavio raznim sportovima, no njegove su dvije najveće ljubavi nogomet i stolni tenis. Od malena je igrao stolni tenis pa je tako s petnaest godina osvojio prvu titulu prvaka na Prvenstvu Slavonije i Baranje. Te je godine, 1958. i bio i među osnivačima stolnoteniskog kluba „Vukovar“. Sa sedamnaest godina postaje prvotimac nogometnog kluba „Sloga“ te od tada pa sve do danas zastupa ta dva sporta. Već s dvadesetpet godina, nakon završenog školovanja za nogometnog trenera, postaje trener vukovarskih nogometnih klubova. Jedno vrijeme trenira prve sastave, a potom mlade. Postaje poznat po svojem pedagoškom radu i brzo niže uspjehe. Uskoro postaje i izbornikom za nogometnu mladež grada i općine, a aktivan je i u Nogometnome savezu kao delegat te u vodstvu nogometnih trenera. U progonstvu devet godina radi kao trener i voditelj nogometne škole zagrebačkog „Končara“. Uskoro je njegova nogometna škola prepoznata te se fuzionira s NK „Zagreb“. Osim rada u školi i treniranja u „Končaru“, sudjeluje u osnivanju i radu HNK „Vukovar ‘91.“ u progonstvu te na Maksimiru trenira mlade Vukovarce – prognanike. Povratkom u Vukovar 1999. godine, nogometnu školu HNK „Vukovar ‘91.“ Koja svoju kvalitetu pokazuje u natjecanju u 1. hrvatskoj nogometnoj ligi. U želji da okupi djecu povratnika, stradalnika Domovinskog rata, HNK „Radnički“ iz Vukovara poziva Đuru Miškća 2003. godine u svoje redove te je od tada do danas voditelj nogometne škole u HNK „Radnički“.

24

Također, po povratku u Vukovar osniva stolnoteniski klub „Vukovar ‘91.“ te je već drugi mandat njegov predsjednik. Predsjednik je i Županijskog stolnoteniskog saveza koji ima županijsku ligu od trinaest klubova. Posljednji je svoj stolnoteniski trofej izborio 2006. u Dardi kada je osvojio srebrnu medalju na Prvenstvu Slavonije i Baranje za veterane. Osnivanje STK „Vukovar ‘91.“ te uspon i sportska postignuća u svakom su slučaju velikom većinom trebaju pripisati Đuri Miškiću. Ubrzo po osnutku, klub je u slavonskoj ligi ostvario dvadeset uzastopnih pobjeda pa je tako već u narednoj sezoni ušao u drugu ligu u kojoj već u prvoj sezoni zauzima 2. mjesto. Danas muška ekipa zauzima gornji dio tablice prve B lige, a ženska, sastavljena od dvanaestogodišnjih djevojčica suvereno vlada prvim mjestom Slavonije i Baranje. Osim toga, vukovarski je stolnoteniski klub idejni začetnik humanitarne akcije za Sandru Paović. U istome tjednu kada je Sandra doživjela nesreću, klub je organizirao prvi turnir na kojem su se skupili novci potrebni Sandrinoj majci za kartu do Francuske. Tako je sve započelo, no za nekih pola godine akcija je već zahvaćala i mnoge europske klubove. Za svoj je predani rad do sada dobio mnoga priznanja kao što su primjerice priznanja za deset, dvadeset i trideset godina rada u sportu, republička nagrada za rad s mladeži 1970. godine, nagrada sportskog društva za tjelesnu kulturu „Ban Jelačić“ iz Sesveta, zatim nagrada sportskog društva „Končar“ iz Zagreba, Plaketu grada Vukovara koju su dobili i njegovi limači iz HNK „Radnički“ za sportaše godine te Plaketu grada Vukovara za 50 godina predanog rada u sportu i još mnoga druga priznanje i nagrade. No „nagrade“ koje mu više od svih drugih ispunjavaju srce ljubavlju i ponosom, njegove su dvije kćeri Jelena i Jasna, unučad Nika, Maks i Stela te supruga Nada – njegova obitelj uz čije je razumijevanje i pomoć postigao zapažene pedagoške i sportske rezultate.  Lidija Toth

Panorama


BOROVO

BOROVO GRAD OBUĆE, GUME, MLADOSTI I SPORTA Malo je gradova na našim prostorima koji su za relativno kratko vrijeme u toliko sportskih disciplina postigli iznimne rezultate. Po uzoru na svoju središnjicu u Zlinu borovski je Bata, uz izgradnju tvornice i naselja, počeo razvijati i niz sportsko-radničkih djelatnosti. U razvijenim je dijelovima Europe to bio uobičajeni slijed, pa su velike tvrtke poput Philipsa, Parme, zlinskog Bate, i Bayera u sportu postizali iznimne rezultate. Prvih godina Bata nije imao dovoljno sportskih objekata, ali je taj problem uspješno riješen njihovom ubrzanom gradnjom, prateći pri tome ritam izgradnje tvornice i naselja. Ubrzo je mladi Batin grad na Dunavu postao poznati sportski centar. Za samo 3 do 4 godine ljubitelji sporta u Borovu naselju stekli su uvjete za bavljenje različitim sportovima: nogometom, odbojkom, rukometom (tadašnjom hazenom), boksom, gimnastikom, tenisom, stolnim tenisom, biciklizmom i mnogim drugim disciplinama. Uza sve navedeno, Bata je uspio u Borovo naselje dovesti mnoge u to vrijeme priznate sportaše kao što su: Nikola Perlić, Savo Tarana, František Koželuh, Firga Popović, Zvonko Vukelić, Zlatko Hrbić, Mišo Pajović, Jolanka Marjanović, Ratko Car, Josip Kezdi,

Karlo Peh, Krunoslav Mekić, Aco Arnold, Zdravko Erznožnik, Tihomir Kondić, Nagyszombat i mnogi drugi. Borovski sportaši, posebno u Batino vrijeme, bili su pod stalnom kontrolom tvrtke tako da u to vrijeme nije bilo nesportskog navijanja, divljanja, paljenja i uništavanja inventara na stadionima ili u dvoranama. Nadasve se njegovao kult sportskog navijanja i fair-playa. Nemoguće je zabilježiti cijelu povijest borovskog sporta i njegovih sportaša. Onomu tko ne poznaje obućarsko-gumarsku metropolu na Dunavu, teško je shvatiti kako je tako mali prostor s relativno malim brojem stanovnika mogao dati toliko velik broj slavonskih, republičkih i državnih prvaka, ali i onih na balkanskoj, europskoj i svjetskoj razini. Prvenstveno se to odnosi na sportove kao što su: boks, atletika, padobranstvo, motorna pilotaža, jedriličarstvo, kajakaštvo, kanuizam, tenis, stolni tenis, gimnastika, bodybuilding, šah i brojne druge sportske discipline koje su u to vrijeme bile iznimno popularne. Borovo je godinama ulagalo u sport i upravo je otuda sintagma kako je Borovo grad obuće, gume, mladosti i sporta.  Gabriela Bartulović

Panorama

25


Panorama V U K O V A R Zbog velikog broja upita i velike zainteresiranosti za naše novine, odlučili smo sadržaj Panorame objaviti na internetu u sklopu gradskog portala www.panorama-vukovar.hr

Nadamo se da ćemo ispuniti vaša očekivanja te upravo zbog toga pozivamo i Vas, dragi čitatelji, da nam se obratite s vašim komentarima ili zanimljivostima koje želite podijeliti s nama i drugim čitateljima.

Šaljite svoje vijesti s fotografijama na e-mail marketing@panorama-vukovar.hr i aktivno sudjelujte u kreiranju gradskih vijesti.

www.panorama-vukovar.hr

26

Panorama


A U TO M O B I L I

I VELIKI DEČKI SMIJU SANJATI

M

aserati je širom svijeta poznat po ekskluzivnosti svojih vozila i strašću kojima ih izrađuje. Ta strast je također prikazana u uslugama koje tvrtka Modenese nudi svojim klijentima, od trenutka isporuke automobila u tvornici do tečaja vožnje gdje s probnim vozačem prolaze obuku. Maserati Gran Turismo S Automatic kombinira snagu, užitak u vožnji te raskošan komfor. Dizajniran je za vozače koji traže Gran Turismo u svom najčišćem obliku. Modeli Maserati Gran Turismo S Automatic predstavljaju zadnju riječ u sportskoj izvedbi automobila. Gran Turismo S Automatic je vozilo koje je opremljeno s moćnim 4,7 litarskim V8

motorom koji proizvodi 440KS te šestero stupanjskim automatskim mjenjačem i šesteroklipnim Brembo kočnicama. Motor Maserati Gran Turismo S Automatic pokreće osam cilindrični 4691 ccm V90 motor koji razvija 440 KS pri 7000 o/min i stvara maksimalni okretni moment od 490 Nm pri 4750 o/min. Mjenjač GT duša Gran Turismo S Automatic sja kroz šest brzinski automatski mjenjač. Samoprilagodljiv automatski mjenjač posebno se osjeti kod niskih do srednjih okretaja ali ne utječe na isporuku snage. Kod visokih okretaja omogućava promijene do 7200 rpm, stope koju ne može postići niti jedan drugi automatski mjenjač. Šasija Maserati Gran Turismo S Automatic reagira briljantno zahvaljujući spot-on raspodjeli težine: 49% mase vozila je na prednjem dijelu a 51% na stražnjem.

Motor Obujam 4691 ccm Maksimalna snaga 323 kW (440KS) pri 7000 o/min Omjer kompresije 11,25:1 Najveći okretni moment 490 Nm pri 4750 o/min Maksimalan broj okretaja 7200

Panorama

Veličina i težina Dužina 4881 mm Širina 2056 mm Visina 1353 mm Međuosovinski razmak 2942 mm Težina 1880 kg Obujam prtljažnika 260 L Kapacitet spremnika za gorivo 86 L

Unutrašnjost Gran Turismo S Automatic kabina ogleda pravi identitet Maserati Coupea. Profilirana sportska sjedala mogu se kontrolirati elektronski. Raskošan osjećaj unutrašnjosti nudi širi spektar mogućnosti personalizacije. Napredni Bose surround audio sustav daje dodatan ugođaj za vrijeme vožnje u coupeu. Ako Vam

to nije dovoljno ugasite audio sustav, spustite prozor i slušajte savršenu glazbu Maserati auto sustava. Sve u svemu, Maserati Gran Turismo S Automatic je sofisticirano i prostrano mjesto za uživanje u vožnji.  Nikola Toth

Performanse Maksimalna brzina 295km/h 0-100km/h 5,0 s 0-400 m 13,2 s 0-1000 m 23,3s

27


KUĆNI LJUBIMCI

BASENJI PREFRIGANAC S VELIKIM SRCEM

B

asenji (basenđi) podrijetlom su iz Središnje Afrike, a njihovom pradomovinom smatra se Kongo. Pripadaju takozvanim pra-psima, jednoj od prvobitnih psećih pasmina o čemu svjedoči i podatak da se ženke tjeraju jedanput godišnje (premda se s vremenom i uzgojem i ta činjenica polako mijenja). I danas se koriste kao goniči za lov na divljač, a prikazi ovih pasa pronađeni su već na pećinskim crtežima i egipatskim spomenicima. Basenji su visoki 43 (mužjaci) odnosno 40 centimetara (ženke), kratkodlaki, sa specifičnim “ufrkanim” repom malo položenim sa strane. Pojavljuju se u dvije kombinacije boja, crveno-bijeloj i crno-bijeloj; ima ih i trobojnih no takvi kao pasmina nisu svuda priznati. Imaju specifični “zabrinuti” izraz njuške, odnosno nabrano čelo, a standard su i bijele šape, prsa i vrh repa. Vitki su, mišićavi, dugih vitkih nogu, uzdignute glave s ušima upravljenima prema naprijed zbog čega djeluju iznimno elegantno i ponosno, a zbog specifičnog kretanja pri trčanju često ih nazivaju i gazelama među psima. Žive oko 12 godina. Po mnogo čemu basenji su kao kućni ljubimci i idealni i zahtjevni. Idealni su za boravak u stanu jer nemaju mirisa, ne “sline” i ne laju. Naime, basenji se rijetko glasaju a kada to i čine onda je to kratki “vuf,” štektanje, cviljenje ili “gunđanje.” Međutim, u razdoblju navikavanja na odvajanje od vlasnika i (kao i kod drugih pasa) na poticaj nekim zvukom, basenji “jodlaju” (pogledati na Youtubeu pod “Basenji dog singing”). Traje kratko ali je veoma glasno. Iznimno su uredni; ženke čak i za tjeranja ne predstavljaju veći higijenski problem u kući jer se čiste lizanjem. I inače imaju dosta “mačkastih osobina”: osim održavanja dlake lizanjem, basenji obožavaju toplinu pa će se baš kao mačka smjestiti pokraj izvora topline (uključujući, najčešće, vlasnika). Maziti se i češkati mogu satima i pritom ispuštaju zadovoljne zvuke disanja gotovo nalik predenju. Ne vole kišu, a ljeti će se okupati samo kad baš moraju. To ne znači da će praviti probleme pri kupanju u kadi; samo time neće biti oduševljeni. Iz nekog razloga, pak, snijeg im uopće ne smeta, dapače. Svakako valja imati na umu da basenji ne podnose hladnoću; na temperaturama ispod nule svakako ih valja zaštititi odjećom (savjet: ne trošite puno novca na trendy kaputiće: basenji ih ne vole, a zbog oblika i položaja repa ne daju se pričvrstiti na stražnjem kraju) i pripaziti da im šape pretjerano ne ozebu. Oni nikako nisu psi za držanje u dvorištu. Dobre su naravi, pravi veseljaci i “mustre.” Ako ih upoznate s ljudima koji dolaze u kuću, nećete imati nikakvih problema, čak ni sa poštarom. Smatrat će ih zanimljivim gostima, a za neke će se

28

vezati kao da su dio kućanstva. Novi dom i kućna pravila brzo će prihvatiti. To, pak, ne znači da će ta pravila smatrati isklesanima u kamenu. Basenji su, naime, veliki prefriganci i kada si nešto zacrtaju (recimo ležanje na kauču) mjesecima i godinama koristit će sav svoj šarm i inteligenciju da taj cilj i postignu. Ipak, obitelj u koju dođu brzo prihvaćaju kao svoj čopor i jako se vežu za vlasnike. Beskrajno su radoznali pa ćete kada dođete kući iz, recimo, kupovine svakako morati proći “kontrolu:” basenji će onjušiti i vas i torbe i sve što je u njima. Što se tiče nezgodnih osobina, basenji nikada nisu posve poslušni. Želite li apsolutno poslušnog psa, ne uzimajte basenjija. Neovisni su, tvrdoglavi, ne reagiraju na silu (štoviše) i o svemu imaju “svoje mišljenje.” Veoma su teritorijalni; šetate li ih svaki dan na istom mjestu brzo će ga shvatiti kao “svoje” i tako se ponašati. Najviše ih strada na cesti jer basenji ne razumiju koncept automobila, čak ni ako od njega stradaju. Vlasnici u šali znaju reći da imaju koncentraciju “vinske mušice” no to je cijena njihove lovačke naravi. Kada ugledaju ili nanjuše “plijen,” basenji gube zanimanje za sve drugo i kreću u lov. Lovački instinkt uvijek prevlada, što znači da ćete svog basenjija morati voditi na uzici gdjegod ima prometa, ali i ljudi koji trče, posebno djece. Basenjiji su, naime, idealno društvo za duge šetnje po prirodi ali nisu dobri prijatelji za igru jer je obično shvaćaju kao lov. Družit će se s djecom ali do određenih granica; jurcanje po dvorištu vjerojatno će završiti poderanim hlačama ili rukavima. Agresivni su samo ako im (ili njihovim vlasnicima) priđete naglim pokretom; na prijetnju će reagirati brzom kretnjom i režanjem, a ako i ugrize to će završiti s dvije male ali veoma bolne rupe od očnjaka. Pritom veličina prijetnje basenjiju ne predstavlja problem: ima veliko srce i ne boji se nijednog “protivnika,” koliko god velik bio. Basenji treba puno kretanja. Idealno je što veće dvorište, dobro ograđeno (basenji su kao voda, svuda prođu a po žici se znaju penjati) no ako živite u stanu to neće biti problem sve dok ga često šetate i istrčavate. “Često” znači i dvaput dnevno. Neistrčani basenji osjećat će dosadu i biti sklon destruktivnom ponašanju. Zato ćete, budete li ga šetali na mjestima na kojima ih možete pustiti da slobodno trče, biti nagrađeni čistom, otvorenom i posvemašnjom radošću, zabavljeni nesputanim jurcanjem i za panjeni brzinom svojega psa. Alenka Mirković

Panorama


Z D R AV L J E

ŽIVOT POD STRESOM P

itate li deset ljudi da definiraju stres ili objasne što zapravo kod njih izaziva stres i kako stres djeluje na njih dobit ćete deset različitih odgovora na svako od pitanja. Razlog je tomu nepostojanje definicije koja bi bila prihvatljiva za sve jer ono što je nekome stres drugome je zadovoljstvo. Stres je i stručnjacima problematično definirati jer se radi o prilično subjektivnom fenomenu koji je teško klasificirati i još teže mjeriti. Pojam je uveo još davne 1936. godine Hans Selye i definirao ga kao nespecifični odgovor tijela na svaki zahtjev za promjenom. Za mnoge ljude stres znači njihovu reakcija na neugodnu situaciju, primjerice u formi boli u grudima ili glavobolje. Mnogi su stručnjaci prigovarali oko tolike konfuzije i jedan je u članku British Medical Journala 1951. ironično zaključio: Stres kao takav je stres, uzrokovan samim sobom i rezultira sobom. Prema Seyleu, tvorcu pojma stres, razlikujemo tri faze u stresnoj reakciji: uzbunu (alarm), prilagodbu (adaptaciju) i iscrpljenje. Faza uzbune očituje se reakcijom borbe, bijega ili imobilizacije i neposredni Bolesti povezane sa stresom • alergije • anksiozni poremećaji • arterijska hipertenzija • artritis • astma • bol u leđima, vratu i ramenima • depresija • glavobolje (migrene) • gripa • infarkt srca • kožne bolesti (psorijaza) • nesanica • seksualni poremećaji • prehlade • probavne smetnje • srčane tegobe • ulkusna bolest

Panorama

je odgovor na djelovanje stresa. Te reakcije, kad su uspješne, dovode do prilagodbe ili adaptacije, koja je preduvjet zdravlja, ovladavanja novim sposobnostima, odnosno vještinama, omogućujući tako rast i razvoj ličnosti. Pri dugotrajnom djelovanju stresora (činitelji koji prijete tjelesnoj, duševnoj, socijalnoj i duhovnoj ravnoteži) ili zbog neuspješne prilagodbe, može doći do iscrpljenja organizma i razvoja bolesti jer organizam postaje neotporan. Prejak ili preslab, odnosno neprimjeren stresni odgovor može dovesti do različitih tjelesnih bolesti i duševnih poremećaja. Primjerice, pojačana stresna reakcija dovodi se u vezu s nastankom povišenoga krvnog tlaka (arterijske hipertenzije), srčanog udara (infarkta miokarda) ili želučanog vrijeda (ulcus ventriculi). Oslabljen stresni odgovor zbog poremećaja imunološkog sustava pogoduje razvoju kroničnih upalnih bolesti, kao što je reumatoidni artritis. Stres je čimbenik rizika i u nastanku mnogih drugih bolesti, kao što su neki tumori, tuberkuloza, virusne infekcije itd.

Prijedlozi za svladavanje stresa: Pročitajte nešto smiješno ili pogledajte humorističnu seriju – smijeh je lijek. Probajte se nasmijati i sigurno ćete bar malo umanjiti stres. Popijte biljni čaj. Za predah ne uzimajte kavu jer će ona samo pogoršati simptome nervoze. Prošećite, ako možete izdvojiti bar deset minuta jer šetnja je odlična vježba za opuštanje. Posjetite neko mirno mjesto, budite malo sami i uživajte u prirodi. Koncentrirajte se na disanje jer pod stresom ljudi dišu ubrzano i kratko.

Stručnjaci preporučuju da pokušate disati iz stomaka uvlačeći zrak što jače moguće u pluća, a zatim ga polako ispuštajte dok ne osjetite olakšanje. Upalite opuštajuću glazbu, svoj omiljeni CD s opuštajućom glazbom držite uvijek uza se ili glazbu pohranite na MP3 player. Kad vas uhvati napetost pustite si omiljenu pjesmu i sigurno ćete se bar na kratko opustiti. Naučite reći Ne!, većina ljudi radi puno više od onoga što može podnijeti jer ne zna nikoga odbiti. Organizirajte se, živjet ćete duže i lakše. Ako kažete da ste prezauzeti kako biste se organizirali, zahvalit ćemo vam jer ste upravo dokazali našu poantu. Molite se ili meditirajte, ukoliko ste vjernik odvojite malo vremena i nađite potrebni mir u vjeri. Isto tako, mnogi terapeuti preporučuju meditaciju. Izbjegavajte situacije i osobe koje vam štete, s kojima ste u sukobu, u čijem se društvu loše osjećate, koje vam crpe energiju, ne pružaju ono što od njih tražite i obratno. Nemojte se upuštati u žučne diskusije i rasprave, polemike, dokazivanja i slično. Neka vam bude važnije da se osjećate dobro, nego da budete u pravu I za kraj odustanite od ideje da možete u potpunosti izbaciti stres iz svoga života. Stres je nešto neizbježno i cilj je da njime uspješno upravljamo.  Gabriela Bartulović

29


Z D R AV L J E

KRPELJI - BOLESTI I ZAŠTITA D

olaskom proljeća i ljepšeg vremena boravci i šetnje u prirodi napokon su mogući. Većina ljudi bude toliko opijena lijepim vremenom da ne misli na opasnosti koje vrebaju. Jedna od tih opasnosti su i krpelji koji se bude zajedno s prirodom svakog proljeća ili u rano ljeto te u tom razdoblju treba biti izrazito oprezan za vrijeme boravka u prirodi.

Najčešća bolest koju europski krpelj prenosi je lajmska borelioza. Bolest najprije zahvaća kožu zatim živčani sustav, srce i zglobove. Godišnje se u Hrvatskoj zabilježi oko 200-300 slučajeva, najčešće u lipnju i srpnju. Smatra se da je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj do 45% krpelja zaraženo ovom bakterijom.

S dolaskom proljeća bude se i krpelji, što može biti potencijalna opasnost svima koji često odlaze u prirodu. Krpelji su paraziti toplokrvnih životinja, a iznimno i čovjeka. Značajni su jer mogu prenositi neke bolesti, no na sreću samo mali broj krpelja nosi uzročnike bolesti. Najveću aktivnost krpelji u našim krajevima pokazuju od svibnja do srpnja, a zatim ponovno u jesen. Hrastove, grabove i bukove šume bogate šipražjem, travom i paprati, idealno su obitavalište krpelja. Krpelj svoju žrtvu ne traži aktivno, on se popne na vlat trave ili grančice grmlja te tu nepomično čeka da se žrtva približi. Kada životinja ili čovjek dotakne krpelja, on se svojim nožicama zakači i prijeđe na njih te traži povoljno mjesto na tijelu gdje bi se nastanio. Postoji nekoliko vrsta krpelja, a najopasniji je po čovjeka europski krpelj koji može prenijeti krpeljni meningoencefalitis te bakterijske bolesti poput lajmske borelioze i erlihioze koja je u našim krajevima dosta rijetka. Unatoč velikom broju krpelja u prirodi i broju ugriza, vjerojatnost zaraze razmjerno je mala.

Ako pri povratku iz prirode i pronađete krpelja ne trebate paničariti nego ga trebate smireno i stručno odstraniti. Ne nanosite na krpelja ulje, alkohol, petrolej, lak za nokte ili drugo sredstvo nego ga uhvatite pincetom tik uz kožu i laganim ga povlačenjem izvucite. Nakon uklanjanja krpelja, ranu dezinficirajte alkoholom. Dobro je znati da krpelj nakon što dospije na domaćina, oko 6 sati traži mjesto za hranjenje, te je potrebno najmanje 10 sati usisavanja krvi domaćina da bi osoba bila zaražena. To pokazuje da ima dovoljno vremena za djelovanje prije nego li krpelj prenese zarazu te stoga nema mjesta panici.  Dunja Perić Preventivne mjere: • za vrijeme boravka u prirodi izbjegavajte nepotrebno provlačenje kroz grmlje, ležanje na travi i ne odlažite robu na grmlje, • namažite se ili poprskajte kožu sredstvom protiv uboda insekata,

U Hrvatskoj se krpeljni meningoencefalitis javlja u kontinentalnom dijelu, u područjima oko Zagreba, Varaždina, Koprivnice, Bjelovara, Vinkovaca i oko Slavonskog Broda, a u novije vrijeme čak i u Gorskom kotaru. Simptomi koji se javljaju u slučaju zaraze upala su središnjeg živčanog sustava, slabost u mišićima te vrtoglavica i pospanost.

30

• izbjegavajte vunenu ili flanelsku odjeći jer se krpelji lakše prihvate na odjeću s dlačicama, nosite odjeću dugih rukava i nogavica, svijetlih boja, te zatvorenu obuću, • pri povratku iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo, a posebnu pozornost obratite na područja oko pupka, prepona, pazuha, ispod dojke, na glavi i iza uha.

Panorama


PO NUDA PO SLOVA

LEX FORI Lipovac za rad u Crikvenici na kiosku traži prodavača/prodavačicu Prijava na telefon 032 363078 ili 095 5438158 Rok za prijavu 20.06.2010. PAGUS Vukovar za rad u Vukovaru i Osijeku traži više cjevara i zavarivača Prijava na telefon 091/168-97-61 Rok za prijavu 18.06.2010. NAVIS Vukovar traži 1 slastičara (m/ž) i informatičara-programera (m/ž). Prijava na telefon 098/521-780. Rok za prijavu 18.06.2010. PIROK Novigrad traži pomoćnu konobaricu (m/ž) Prijava na telefon 098 912 5946. Rok za prijavu 15.06.2010. Ugostiteljski obrt ZVEČEVO KOD MARICE Novigrad traži pomoćnu kuharicu (m/ž) Prijava na telefon 052 757217 ili 091 5581742 Rok za prijavu 15.06.2010. SURPRICE Sv. Filip i Jakov traži konobara (m/ž) za sezonski rad na moru Prijava na telefon 091 2334523 Rok za prijavu 15.06.2010. Pozivamo sve nezaposlene osobe zainteresirane za rad na moru u sezoni u 2010. godini da se jave svom savjetniku u HZZ PS Vukovar. Na prijavu je potrebno ponijeti osobnu iskaznicu i fotografiju novijeg datuma. Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje je prihvatilo Uvjete i načine korištenja sredstava za provođenje mjera iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Temeljem te odluke zaprimaju se Zahtjevi za sufinanciranje zapošljavanje novih radnika , pa pozivamo poslodavce da se jave u HZZ PS Vukovar u sobu 25 Hrvatski zavod za zapošljavanje PS Vukovar poziva svoje korisnike na korištenje usluga Kluba za nezaposlene (Job club). Između ostalog, Klub svojim korisnicima nudi samostalno pisanje i ispisivanje životopisa i molbi na računalu te pretraživanje slobodnih radnih mjesta oglašenih na internetu. Radno vrijeme Kluba je svaki radni dan od 08:00 do 11:30h. Sve dodatne informacije o slobodnim radnim mjestima možete dobiti u HZZ PS Vukovar na telefon: 032/599-430 ili kod svog savjetnika.

www.panorama-vukovar.hr

DOM ZDRAVLJA VUKOVAR traži specijalistu ortodonta (m/ž) i doktora/icu medicine specijalistu medicine rada Prijava na telefon 032/413-391 i adresu Vukovar, Sajmište 1 Rok za prijavu 30.06.2010.

www.mojaakcija.com Panorama

31



Panorama - E novine, #3