Issuu on Google+

MILKO VALENT

TU SE RADI ISKLJUČIVO O ASFALTU, DUŠO It's all about the asphalt, baby. Kata Grigorijeva


2

milko valent, it's all about the asphalt, baby

Svaka bliskost ponekad ranjava. Ali koliko je ranjive bliskosti potrebno da bi se smoglo snage reći nekom bliskom i nešto nepovoljno, ono što će ga sigurno uzdrmatii, možda čak i jako povrijediti? Na ovo i na slična pitanja koja ostaju bez odgovora, Kata Grigorijeva ipak ima odgovor na tragu psihotičnog realizma i urbanog apsurda u kojemu živimo: ''It's all about the asphalt, baby.'' Padao sam sve niže, tonuo sam sve dublje. Vratio sam se u Zagreb potpuno slomljen. Zašto sam radio tako bolesne stvari? Zašto sam, na primjer, na šestodnevno putovanje u Skopje ponio svoj najveći kovčeg i luksuzno odijelo kad to uopće nije bilo potrebno? Zašto sam se počeo opijati? Zar samo zato jer me uznemirilo to što Tina posjećuje Emila? A zašto ga ne bi posjećivala? Kakve veze ja imam s time? A zašto je on ne bi portretirao ili skicirao? Uostalom, on je njezin svekar i već ju je jednom potrtretirao kad smo još bili zajedno. Emila sam pozdravio uobičajeno srdačno i prijateljski, ali se između nas dvojice ipak osjetila napetost. Nakon sedam dana bio sam napokon potpuno trijezan. Obrijao sam se i istuširao, te otišao u redakciju glavnom uredniku strahujući što će reći o mojim reportažama iz Skopja. Nije me bilo toliko strah zbog tonskog dijela reportaža jer nakon Splita, Amsterdama, Edinburgha, Dubrovnika i Ljubljane, snimanje minidiskom i slanje tonskog materijala s laptopa za mene su već bile uobičajene i rutinske radnje; najviše me bilo strah toga da sam možda uprskao tekstualne dijelove reportaža. Toliko sam bio ustrašen da sam prije sastanka s Pjerom popio dva zelena Apaurina od 5 miligrama. Moj strah je bio posve neopravdan. Pjer je sijao od zadovoljstva. Rekao mi je da sam nadmašio sama sebe, da su u redakciji svi umirali od smijeha slušajući moje skopske reportaže (najbolja im je ona s Kamenog mosta), da sam tako živo i tonski, a osobito tekstualno, dočarao što obični ljudi u Skopju misle o ujedinjavanju Europe, da će moj dio u emisiji opet biti među najboljima, ili možda čak najbolji, i na kraju je dodao da sam zaslužio sedmodnevni odmor u bazi, u Zagrebu, te da su moja sljedeća odredišta Rijeka, Venecija i München. Nisam očekivao odmor, osobito ne tako dug, mislio sam da ću odmah krenuti na put za dan, najviše dva, da ću nastaviti bez stanke suludu brzinu koja neprekinuto traje već mjesecima. Dar s neba. Možda na Željezničkoj koloniji uspijem razmrsiti ili barem razumjeti neobično stanje koje je počelo vibrirati.


3

milko valent, it's all about the asphalt, baby

Znam da se nešto zbiva s Tinom i Emilom. Zabrinuta Vanda spomenula mi je u mailu početkom rujna neočekivane i čudne Tinine posjete, te novi Emilov projekt neobična naziva. Zbog toga sam i počeo pretjerano piti. Hoću li biti dovoljno hrabar da pitam starog zbog čega portretira Tinu i je li to stvarno istina da radi skice njezinih bedara po kojima će u kamenu napraviti skulpturu Bedra mlade žene u raskoraku s vremenom? Tini se, naravno, neću javljati sve do kasne jeseni kad ću ionako pokrenuti brakorazvodni postupak. Iako sam suprotno očekivanju dobro prošao, zato što je Pjer nahvalio moje reportaže i dao mi nevjerojatnih sedam dana odmora kod kuće, kopkalo me je to što mi je boravak u Skopju mjestimično prekriven maglom, a neki njegovi dijelovi i potpunim mrakom. (Uopće se ne sjećam mnogih stvari ili ih se sjećam mutno jer sam često bio pijan. Sjećam se jasno samo onih nekoliko sati koje sam svaki dan proveo trijezan, iako mamuran, praveći po gradu reportaže za emisiju i pišući u hotelu ili drugdje obavezne dvije kartice teksta koje uz njih moram poslati na radio. Nakon što bih poslao reportažu prihvatio bih se boce i Kate Grigorijeve.) Upravo zbog toga zamolio sam tu neobičnu djevojku, ''artikulirano razbludnu'' (Kata), s kojom sam proizvodio užitak: mješavinu meda i pelina, da mi napiše sve čega se može sjetiti o tih šest dana, gotovo sedam, koje sam s njom proveo u Skopju. Rado se odazvala mojoj molbi. ***

Sjećanja Kate Grigorijeve Dragi moj Marko, dusho! Mili moj Vanilli, charobnjache moj! Dusho moja, ke ti priznaam, ti si, znaj, najdobroto shto mene mi se sluchilo. Pokraj tebe veruvam vo ljubovta i bez tebe ne sum celosna. A sad cu probati na tvom jeziku najbolje shta mogu. Shaljem ti u attachmentu sjecanja shto si ih potrazhio. Oprosti na mojem loshem hrvatskom. Jel si svjestan koliko zhestoko si udahnuo zhivot u meni? Razbudilo se toliko razlichitih svijesti pomocu tebe. Kako mi je lijepa nasha takoreci suradnja, to shto imamo neki Mount Ever(est) cilj pa ga pucamo svom snagom. Eto, sredila kompletno laptop, josh da to sve prebacim na CD, skinula i nashe mejlove. Kad ti poshaljem sjecanja na redu je hitno aktiviranje ''recycle bin'' moje sobe. Evo ti i jednog vica: Shta radi Cigan kad sjedne za kompjuter? Pretrazhi recycle bin.:-)


4

milko valent, it's all about the asphalt, baby

E, a ovako kako slijedi je, mislim, najoptimalnije: imash cijeli info o onome shto se ja sjecam, ukljucujuci moju perspektivu, znachi necu svoja sjecanja lishiti bojom osobnih dozhivljaja. 24. 9. Prije nego pochnem, evo mali info: od uzbudjenja zaboravila sam ponijeti (It's all about the asphalt, baby!) na aerodrom crvenu jabuku koju sam ti namjerila pruzhiti kada bi izvjesni vatrometi pocheli prskati u nashim glavama. Zaboravila sam i sendviche, ogromne. Jedan sa ajvarom i puno sira, i puno chajne i putera, drugi sa puterom, pashtetom od misirke i, zato shto volish kontraste: fish sticks, a sve to zacinjeno sa malidjanom. Stigli smo na skopski aerodrom u 21:29, Marija, Ivan i ja. Josh uvijek nije bilo nikoga, samo zaposleni. Zachudila se, zar niko ne putuje iz Zagreba. Noge mi klecale zashto sam znala da ces odrzhati rijech, za shto mi je bilo jako drago. Doshli sa info da avion kasni, da ce doci u 22:10. Fuck, the agony continues! Ushli u bife, ja poruchila pivo pa se euforichno napishala. Kad su obavijestili da je avion sletio, odmah sam skochila pri chemu u pozadini sam chula Mariju: ”Kata! Nema pravo od avionot da padne na vratata!” Navijala da oni ostanu u bifeu dok ti ne dodjesh. Dok sam prilazila izlazu, neki frajer mi je neshto reko, nisam razumjela, ali sam se nasmijeshila. Za 25 sec eto ga opet. ''Ne se sekjavash na mene?'' Rekla sam: ''Hm, ne!'' A on: ”Se sretnavme vo Turist, mislam, pa vo Van Gogh, imashe nekoja dzhukela shto beshe so talijansko ime.'' A ja: “Ahaaa! Na zabavata vo Rebis! Ti beshe Goran, taka!” Frka jel sam se smuvala s njim mrtva pijana ili ne?! Bar da se sjecam kako se zove. Nastavio prichat kako cheka beogradski avion, kako kasni strashno, brbljao je bezveze. Ljudi su izlazili masovno, bilo ih tako puno da sam poludjela. Ali nije bilo tebe. Marija i Ivan su doshli, tip me i dalje gnjavio: “Zoshto ne se javi? Kolku shto se sekjavam ti go ostaviv brojot.” Pritisak sve veci, vrijeme prolazilo sve sporije. Nije te bilo mozhda vishe od 20 min nakon shto su ljudi pocheli izlaziti. Chak su i stjuardese izashle prije tebe. I konachno, pojavio si se sa ogromnim koferom i ruksakom, nonshalantno i skoro neprimjetno teturajuci. Isti trenutak si mi se svidjao. Odmah si me shchepao za pichku pa za guzu, jako me zagrlio i silno me poljubio i ljubio. I zaista si me zgrabio prvo za pichku lijevom rukom, pa za guzu sa drugom rukom i stego me jako, jako, usta puna jezika. Svi ljudi koji su se zatekli tamo su skandirali, jebala te ja ludog, vrishtali


5

milko valent, it's all about the asphalt, baby

su, jedan komentirajuci “Najde fino piche.” Ti nisi prestajao me ljubiti, ja sva popaljena, a sa druge strane zabrinuta, znala sam da Marija pizdi jer vec je chekala skoro sat vremena, a sad josh mora chekati (bili su u autu, hvala bogu). Jedva sam te pomaknula, a i htio si piti na aerodromu. Tvrdio si da nisi pijan. Kad smo krenuli jedan od papaka viknuo za nas: “Vikni me koga kje bide svadba!” Nakon shto sam uspjela da te ubedim da odemo u auto, josh jedan papak se ponudio kao gost na nashu svadbu. Doshli do auta. Onda si stao iza auta na parkingu, spustio ruksak i kofer, grubo i njezhno mi zgrabio lice i gledao ga sa izrazom kao da ces, eto sad, zaplakati ili rastrgnuti me kao vuk. Marija je izashla kad smo otvorili bagazh, a ti si je prichekao sa: “Imash lijepe sise.”, na shto ti je ona odgovorila koketno: “Hahaha, kad su gole su josh ljepshe.” Onda si viknuo: ''Ljudi, pa ja sam prvi put u Skopju! To je predivno!'' Nismo mogli ugurat kofer, pa doshao je jedan tip da pomogne, a ti si mu rekao da odjebe. Ali on napravio se da ne slusha i bio je jako susretljiv. Zahvalila sam mu srchano i ushla u auto, ti s desne strane, ja atomska s lijeve. Nije bilo sumnje da si bio pijan do jaja. Shibao si fraze, sudove i vrtio se u krugu. Pocheo si napadajuci mog bivsheg: “Koji kurac si ti trazhila sa onim tipom, koji peder!'', pa prebacio si se na Mariju: “Marija, jel ces nam biti kuma, to je jedini nachin da te pokaram.” Ivan, prijatelj Marije, je odmah se smrkao u protestu. Ti si mi ugurao prste u pichku i prichao sa Marijom. Reko si joj: “Koji ti je ovaj papak?” “Ej, nemoj tako prichati.” - said I. Onda si se obratio Ivanu. Pitao si ga: “A jel si lizao ti pichku?”, na shto su se svi nasmijali, pa produzhio: “A reci mi jel si ti stvarno frajer, kretenu jedan, jel si ikada lizao shupak?”, na shto su ti odgovorili shutnjom. Rekao si Mariji da je jako stara, na shto se ona nasmijala, bilo mi je zhao nje iako nije bash tako stara, ona je tvoja vrshnjakinja. Zgrabio si me grubo da me hvatash i ljubish, opalila ti simbolichan shamar, na shto si ti vratio pravim. Svi su se jako smrkli kao chelo profesora Fausta. Krenuli autom sa aerodroma. Ti navalio u autu, htio si u grad, ali si bio tako naporan da je Marija pizdila i kompletno spizdila, uplashila se pa te ostavila ispred Continentala, tvog hotela. Nije te htjela chekat da odesh u WC, pa si fino lijepo izvadio kitu i pishao ispred auta. Marija je izashla iz auta i neshto ste prichali, a Ivan mi je sa gadjenjem dobacio: ''Gdje si nashla ovog tipa, on je za psihijatrijsku bolnicu!”. Marija je ushla u auto i obavijestila me da ste se dogovorili da ces sutra nazvati. E, jebote, ne mozhe! Jebesh obzire! Odmah


6

milko valent, it's all about the asphalt, baby

sam izashla iz auta, ti si se okrenuo i josh uvijek si drzhao kurac u ruci. Okrenula sam pogled, iskreno. Opet si nabacio neki dirty prijedlog Mariji, na shto je ona rekla: ''Ne! Ti si previše mator za mene, imash preko 30. Ja volim mladje dechke od mene, najvishe one koji nemaju vishe od 26.'' Na to si se ti nasmijao, to nije Marija htila rec da si ti mator, pa tek si navrshio 30, vec da je ona takva pichka koja voli klince. Izglumila sam, kao zhao mi je da te ostavim. Marija je insistirala da odem sa njima, ali, naravno, ostala sam s tobom. Ushli smo u hotel, guzhva. Vec i ja sam pomalo pizdila, ali ne ozbiljno nego povrshno, upravo sam bila nestrpljiva jer si bio strashno rasplinut po cijelom lobiju umjesto da odmah uzmesh kljuch i da odemo na samo. Poznavao si neke glumce koji su putovali iz Zagreba s tobom istim avionom, a eto odseli su sluchajno u istom hotelu takodjer gdje i ti. Predstavljao si me kao tvoju zaruchnicu, a jedan se chovjek ohrabrio, prishao i pitao te: “Marko, lako je tebi, ti si mlad, radish na radiju gdje je puno dinamichnije, ali kako da ja nadjem mladu djevojku, nece me nijedna jer sam navrshio 5 banki?” A ti meni: “Jel primaju eure?” Tu sam pomislila da pitash jel primaju eure u kafanama pa sam smijesheci se klimnula glavom, a ti si dodao: “Jel primaju ove makedonske djevojke 100 eura za noc?'' Kad sam to chula smijuci se odgurnula sam te, a ovaj tip se nesigurno nasmijao i otishao. Nisam se mogla spraviti s tobom fino pa sam pochela galamiti na tebe. Uzeo si kljuch, recepcioner ti je potrazhio putovnicu pa je pogledao u mene i pitao: “Soba za dvoje?”, na shto ti za prvi put te vecheri si bio sabran pa rekao: “Ne, jednosobna, ali da ima…” pa si se lukavo nasmijao, i kad smo mi pomislili da ces zaista reci ono shto si krenuo da kazhesh reko si: “da ima tush, da se mogu istushirati.” Otishla i uzela ti ruksak i krenula u lift, ti uzeo kofer. Lift je bio pun, ali smo se nekako zgurali unutra. Reko si vojnichki: “Momci, mirno!”, na shto je jedan plavi visoki zgodni dechko rekao: “Nemash beda.” Drugi sprat, soba 217. Konachno na samo! Katastrofa, ali nema veze. Konachno sam mogla na miru biti s tobom i posmatrati te. Jasno je bilo da ne mogu prichati sa tobom, zato sam samo shutjela i gledala te. Osjetila sam zadah alkohola. Izvadio si Griotte, shto mi je bilo preslatko od tebe.  Tachno 3 kutije. Odushevljenje i zhalost. Nekako si izgledao bespomocan, ali tada nisam te znala, bez konteksta sve lebdi pa nisam znala shto to znachi. Izvadio si i


7

milko valent, it's all about the asphalt, baby

crveni pjenushac, pokushao si objasniti koje je to fino pice. Nisi ga mogao otvoriti pa dao si ga meni. Ja sam zauzela centralno mjesto na krevetu, centralno meso, skinula jaknu, a ti sa maglom u ochima:”Kato, budi ozbiljna!”. Neko vrijeme nisi me ni pogledao, pa onda iznenadno provalio: “Hajde, skidaj se! I skini te tenisice!”, dodao si aludirajuci na moje chizme. Let the games begin! Tada si pocheo da pletesh svoju prichu. Pokushavala razluchiti shto je istinito, a shto nije. Prichao si strashno nepovezano i u krugu. Na primjer, rekao si da si popio jednu chashu vina u avionu (jasno kao dan da nisi), pa poslije si rekao da si i prije toga pio. Psovao si svoju zhenu Tinu i reko da ti se chini da zheli zavesti tvojeg oca Emila, jedinog prijatelja kojeg imash, i da ti je to sve Vanda, Emilova djevojka, natuknula u mejlu. Psovao si i zagrebachke cure ''koje su tako surove da ne mozhesh glavu da krenesh od njihovih pohotnih pichki, kuzhish, ikish?!?'' Psovao si i evropske cure iz cijele Evrope, a narochito one iz Amsterdama, Edinburgha i Ljubljane, a pohvalio si azijske djevojke iz Shangaja. Vikao si: ''Kiki je na kokainu, Suzy je luda, Mojca je glupa, jedino je Jessie OK!'' Govorio si mi kako hocu da se pokaram sa najbitnijim facama ovog vremena, medju kojima si i ti, vec poznati radio reporter u Hrvatskoj koji radi za emisiju Evropa na dlanu, i da ce jedna od makedonskih radio-stanica da emitira tu emisiju skoro, mozhda bash Makedonsko Radio gdje radi Aneta Dimovska, moja starija kolegica s faksa koja mi je dala tvoju e-mail adresu nakon shto sam poludjela od srece kad chula sam tvoj glas s jednog CD-a s tom zagrebachkom emisijom pa ti se ja javila mejlom i izvinila ti se shto te ometam. Rekao si da sam shminkerica, da funkcioniram na principu koristi i interesa, pa kad sam se pobunila skochio si: “A shto ti je ono iz mejla sa katolichkom crkvom, jebem ti mater, nemoj me zajebavat?!” Pochela sam ti objashnjavati kako nisam preshla ja na katolichku vjeru, nego sam ishla u crkvu jer majka moje 13 godishnje prijateljice bila je jako zabrinuta i zamolila je da mojoj prijateljici pomognem u voljenju crkve i religije. Nishta. Ti si sve oko sebe razvaljivao. Ja lezhala na krevetu, slushala i gledala i nisam znala shta da mislim. Povremeno si me ljubio, a ostalo vrijeme skoro me nisi pogledao. Osjetila sam se strashno hladno. Ustao bi, uspravio bi se, uzeo dim i pogledao u nebesa. Svo vrijeme si govorio o malim ljudima, psovao si ih, svaka druga rijech ti bila “kuzhish?” ili “ikish?”, pa chak i onda kad nishta drugo nisi govorio. Grlio si me toplo govoreci da se nishta ne bojim, da ne treba me biti strah od nishta kad sam s tobom. Govorio si: “E, sada ovo shto ces dozhivjeti nikad prije


8

milko valent, it's all about the asphalt, baby

nisi dozhivjela!” I stvarno, polizao si mi shupak pa pichku. Htjela sam vrishtati od zadovoljstva. Nisam ochekivala toliko, toliko da podivljam. Ushao si u mene, ali nije ti bio skroz dignut. Nije bilo bitno, bila sam napaljena kao baklja. Svako malo pa bi ustao da popushish cigaru ili da pijesh, ili da me slikash sa svojom digi kamerom: kako lezhim gola na krevetu i igram se sa bijelom plahtom, kako se pravim vazhna pokazujuci svoje tijelo, kako ti pushim kurac, a usput pushim i pravu cigaru… napravio si oko 10tak slika... Ili da mi kazhesh: “Skini te charape, kako su smijeshne, uzhasno zapravo, skini charape, uzhasne su!”  A ja sam htjela vishe, vishe i vishe! Dok smo se grlili i gledali jedno drugom u lice iz ponestajajuce blizine, primijetila sam u polumraku kako ti neshto blista na desnom obrazu. Taman sam krenula da te pitam kako si dobio suzu, rastopila mi se u prstima pa sam zashutala, dirnuta. Poslije 10ak sekundi josh jedna na drugom obrazu. Jel ti to dim cigare upao u ochi? Pauze su se tokom noci sve vishe prorjedjivale, sve vishe pravi ti, a sve manje spike. Kurac ti je bio sve veci, ja nikad tako nisam podivljala. Pederu jedan, i stvarno si mi ushao u shupak, nisam mogla povjerovati kad se stvarno okliznuo unutra, tako lijepo se okliznuo unutra. Moj dragi Marko, moj divni anus guru! Nisam zamishljala da ces uspjeti tako lako, do sada su bar 2-3 pokushavali, ali nikad nisu uspjeli. Ej, koja dvojakost boli i uzhitka! Razdenilo se. Telefon do 5 sati ujutro nije prestajao zvoniti - Marija i roditelji. Stavio si na krevet pepeljaru uz karanje. Pushio si cigare i karao me kao neki manijak. Bili smo u dimu. Nekoliko puta sam uskoro pala sa kreveta. Kad si me karao zguza, rekao si da saberem noge. Osjecala sam se kao Crumbova djevojka. Rekao si mi da si rekao stjuardesi da ima lijepe dojke, na shto se ova potresla. Ja sam sve vishe i vishe divljala, skochila sam na tebe i izgubila se na tvom kurcu. Buncao si: “Poludjela Makedonka, poludjela Makedonka… Ja sam lud, a ti si josh ludja.” Vec je mozhda 2 sata bio dan kad smo konachno zaspali. 25.9. Ustali smo u 11:00. Ti si bio osvezhavajuce ozbiljan i sabran. Bili smo gladni. Do 11:30 bili smo spremni. Ti si se obukao kao i dan prije: quality siva majica i shiroke traperice, sa lijepim krem dukser sa kapuljachom - mada si htio da obuches neku plavu, nagovorila te da je ostavish, a i ja sam se presvukla. Umjesto jucherashnje pomoranchaste suknje i crvene majichice sa dlabokim dekolteom i golim ledjima, obukla sam traperice uske iz Turske i roza


9

milko valent, it's all about the asphalt, baby

underwear majicu koja lichi na onu iz Victoria's Secret. Uzela sam i jucherashnju somotsku motorcycle vestu. Ti su u svoj ruksak stavio minidisk i digi kameru i na brzinu ukljuchio laptop da provjerish poshtu. Nishta znachajno. Ugasio laptop. Rekao da morash napraviti audio-reportazhu josh dok si trijezan, a tekst o Skopju da ces napraviti sutra ujutro jer da sutra Pjer, tvoj glavni urednik, mora imati sve u svom kompu do podne. Brzi mrshavi doruchak u hotelu. Jebote, ko neki komandosi! Uzeli taxi, ostavio nas je u centru, na Rekord, ispred A-ha. Pitao si me kao svog vodicha po Skopju gdje je najbolje, znachi gdje ima najvishe najobichnijih svakodnevnih ljudi. Rekla da je to Kameni most. Pola sata si intervjuirao ljude, prolaznike, snimao ih na minidisk, a ja sam te gledala zadivljena. Nakon toga josh uvek gladni, jebesh onaj doruchak u Continentalu, krenuli ekspeditivno u Kibo. Kad smo vec bili blizu sjetio si se da trebash cigare. Sa te strane ulice najblizhe je bio Vero. U Veru si vidio razglednice pa mi nalozhio da izaberem 10. Uzeo si i mapu Skopja (200 denara), a razglednice su koshtale 460 den. Nije bilo marki. Rekli smo nema frke, kupit cemo ih negdje drugdje. Kupila za tebe i crveni Marlboro, kakav si pushio noc prije, i plavi Ronhill za sebe. Ti si rekao da i Emil i Vanda pushe plavi Ronhill. Evo nas. Kibo. Otishli na drugi sprat, tako nam je rekao tip u liftu. Bile su tachno 2 mase (stola) slobodne, jedna pored prozora kod nepushacha - to sam tek poslije skontala. Objavio si slavljenje mog rodjendana i naruchio 2 mastike “so mraz”, ali to jer nisi znao shto je mraz, i kavu tursku, bez shecer. Ja sam naruchila gljive na skaru (roshtilj) za mene, sezonsku salatu i falafel za nas, taratur i selsko meso za tebe. Jeo si strashno sporo. Produzhili sa mastikama, bez mraz/led, naravno. Uhvatila pokvarenog Zharka kako viri. Vec smo bili pijani. Srdachno sam ga dochekala, a i ti. Vikao si: “E, sa takvim ljudima me trebash upoznavati! Intelektualci! A ne oni pederi juche!” E, a ti pederi juche su te chekali cijeli sat sa autom na aerodromu, a ovaj intelektualac mi se dan kasnije uvaljivao. Ako je mislio da ce nas, posebno posle Janu, shokirati, zajebo se, ali nema veze, zablistao je 2-3 puta. Jedva je dochekao da ti kazhe koje ljude u Hrvatsku zna, a ti si se odushevljavao over and over again. Prichali o feminizmu, gay i lezb sceni na Balkanu. Vikao si kako se od osnovne shkole borish protiv zaostalih papaka iz 15 veka, chak i na radiju. Zhare je chekao neku curu. Pojavila se Katarina Kotevska sa kcerkom, ali nisu nam se mogli pridruzhiti jer su ishli


10

milko valent, it's all about the asphalt, baby

dalje. Ti si joj chestitao za kcerku i pitao kako se zove. ''Isadora.''- “Jel to po Isadori Duncan?” -“Ne, nego Isadora, glavna junakinja Erice Jong iz romana Strah od letenja” - “E, ona je OK, chitao sam taj roman. Chuo da je bila i u Makedoniji jednom. E pa zhelim maloj Isadori puno sexa.” - “Hvala. I ja se nadam isto. Dobro je za metabolizam.” Pojavila se i Jana. Rekla sam ti da je pozovesh na orgiju. Ti si to uradio. Produzhio sa hvalospjevom identichnom onom kojeg sam chitala skoro mjesec dana u tvojim mejlovima: “Kako si ti pametna!” itd. ''Jel ces doci kod mene u Zagreb? Imam da ti ponudim 5000 knjiga u potkrovlju kuce na Zheleznichkoj koloniji i njezhno toplo srce… i malu terasu s koje cemo gledati zalazak sunca… i velik krevet! U njega mozhe stati, hm, 2 para ljudi!” Prvo je bilo simpatichno, pa onda si svima skurchio. Meni shto sam vidjela da imash istu repliku vjerojatno za cijeli svijet, zhenski, shto si me tako izblamirao ispred Zharka, vjerojatno kako si me ponizio zna cijelo Skopje dosada, a skurchio si i njemu zashto si tako bezobrazno napadao curu s kojom ochito ima neshto, a za Janu ne znam, cijelo vrijeme se smijeshila. Kad smo zakljuchili da je i ona bila sa prelijepim Dankom, ali da nije mu bila bash djevojka, isto kao i ja, Zharko je dodao bezobrazno: “Danko vam nije jedina zajednichka stvar koju imate”, aludirajuci na tebe. Nisi prestao brbljati. A ja sam se suptilno uvaljivala Zharku (otkad znam on hoce da me mazne, jednom je i uspio), shto se produzhilo i sljedeci dan kad sam ga grlila i ljubila. Nisam mogla da ne mislim na dobrog, predobrog bivsheg dechka koji nikad ni u snu nije takve stvari radio. Plakalo mi se, poslala mu SMS sa Zharkovog mobitela: “Ja ne odustajem. Volim!'' Nakon shto su pojeli sendvich oni su otishli pa zato nisam vidjela reply. Meni je raspolozhenje bilo sjebano. Poruchio si vino. Vec si pocheo vikati i pjevati. Uzela sam ti gutljaj vina, a ti si se izdrao: “Nemoj da mi pijesh vino!”, pa poruchio josh 2 mastike. Ispili smo po 5 mastika. Krenuo si da pravish sklekove, na shto je doshla konobarica da te fino zamoli da ne pravish skandale. “Jel si ti, djevojko, udana?”, pitao si je. Nasmijala se na to i rekla da nije. A ti: “Naravno da nisi kad si tako kritichki raspolozhena.” Ona se nije prestala smijati i rekla da njoj ne smetash nego drugim ljudima. Donijela rachun. Ti si malo vjezhbao makedonski i chitao s rachuna: ''Vi blagodarime na posetata!'' Platili i otishli. Isprichala sam se curi. Raspolozhenje josh sjebanije, pijana.


11

milko valent, it's all about the asphalt, baby

Sjedila jedna cura ispred McDonalds'a i ti si stao zjapat u nju pa sam ti opalila lagani shtos. Ti si krenuo da mi vratish, pa sam ti uhvatila ruku i u maniru drotova sredila ruku. Otishli u Medium. Sjeli za mali shank. Neshto su snimali. Jedan bradat chovjek, Vancho, te je prepoznao jer te jednom upoznao na tvom radiju u Zagrebu. Urednik teen chasopisa. Odmah ste pocheli o pichkama. Rekao je da me odmah primijetio. I josh se hvalio da mu zhena ima bolju guzu od vecine 23godishnjakinja, a ti si ga pitao: “A jel ima bolju guzu od Katine?” “Ma ne! Kata je vanseriska, ona ima guzu van konkurencije”. I josh kad si rekao: “Kata je nevjerojatna, ona ti troshi 7000 cal na minutu”, Vancho je odgovorio na hrvatskom: “E, mene je strah upravo to da se ne udeblja”, a moj Mark:: ”Mene je strah da ne smrsha.” Pitao si konobaricu nb. 1, koja je imala prigushen, skoro bolestan glas, kao stara vjeshtica: “Jel ti namjerno to radish sa glasom?” Konobaricu br. 2, koja je uzhasno mrshava, filozofski ljubopitno i iskreno si upitao shto je tako smrshala u zadnje vrijeme. Vancho je otishao. Ja sam popila josh jednu mastiku, drugu sam pola ostavila i uzela toplu chokoladu, dok si ti pitao 2 starije zhene (preko 30) gdje mozhesh da nadjesh homo community u Skopju. Nisu znale ili nisu htjele da kazhu. Onda si poruchio zhutu rakiju. Nisi je ispio. Otishli smo, ja tako pijana da sam uzela u ruke jednu crnu machku, od kojih obichno, kretenski od mene, bjezhim. Grlili smo se po praznoj ulici Makedonija, bilo je predvecherje. Izrazio si u mejlu veliku zhelju prije nego shto si doshao da odesh u muzeje, pa sam krenula da te vodim u Muzej na Grad Skopje koji je smjeshten u rushevinama Starog zheleznichkog kolodvora razrushenog tokom zemljotresa, ali ostavljen tako kao spomenik. Kad smo se priblizhili, i ja za prvi put sam vidjela bronzenu statuu gole zhene koja lezhi raskomadana. ”Neshto mi je chudna.”, zakljuchio si ti. Nisi htio u muzej. Reshila da te odnesem u Tursku, odnosno Staru charshiju. Prohujali smo zagrljeni. Na Kamenom mostu jedan djechak u drechavoj roze majici nije se prestao okretati, kad bi se mi zaustavili i on bi. Bio si strashno grub, tjerao si ga kao da je dzhukela. Meni ga je bilo pomalo zhao. Primijetio je i pridruzhio se. Zove se Isni. Svi smo se slozhili da odemo u Crkvu sv. Spasa. Nije bilo nikoga. Ti si kleknuo i govorio katolichke molitve, mali se je ledjima okrenuo oltaru, ja sam sjela za oltar i rashirila noge izmedju kojih sam te smjestila. Kad si povikao:


12

milko valent, it's all about the asphalt, baby

“Daj da te pokaram na oltaru!”, trznula sam se. Ustala sam i plesnula malog da ustane i da se ponasha pristojno. Da tebe uozbiljim nije bilo shansi pa sam istrchala napolje. Onda 5-minutni blank. Sjeli u jednu od kafana Kapan Ana. Odnekud su se stvorili josh dva djechaka, jedan plavi lijep. Prodaje cigare. Mi poruchili po jednu mastiku. Kad je Isni htio da uzme, ovaj plavi ga je opomenuo. Isni me je vazda pipao za nogu ispod stola. Dobio si konspirativnu boju glasa i izraz lica, i shodno tome se ponashao. Uhvatio si ovog malog i htio si mu izvaditi '‘drogu'’ pa ''pishtolj'', htio si ga angazhovati da prodaje drogu za tebe, rekao si mu da mozhe raditi sve, ali da ti nikako ne zhelish vidjeti mrtvo tijelo, da si ubijao ljude ali svakako da ne zhelish to gledat, da imash sjedishta u Istanbulu i Grchku, da ce on zaradjivati 1000 eura nedeljno, lupao si shakom o stol, vikao i pretio, a mali te je smrtno ozbiljno gledao, smirivao. Chak je, kad si pocheo spiku o oruzhju, rekao: “Slushaj. Ja se ne bojim ni Albanaca ni Makedonaca ni Amerikanaca. Nichega se ne bojim!”. Pitao si ih jel me hoce pokarati i stavio do znanja djechacima da ako me hoce karati moraju biti sportashi. Ja vec preko svake mjere pijana smijala sam se nekontrolirano, chak sam mu dala e-mail, sa tvojim odobrenjem. Kad mi je potrazhio i broj mobitela, ti si zagrmio: “Jel ti dala e-mail?! Shta ce ti mobitel? E-mail vam je dovoljan za biznis!” (Znash, ja tvoja sekretarica!). Ali on nije prestajao. Rekla sam mu da je lijep, uzvratio je kompliment. Nagadjali su koliko godina imam. Isni reko 18, ovaj prodavach cigara na crno 19. Doshli su josh djece i ti si ih sve pochastio coca colom (Albanci ne piju alkohol). Konobar ih je htio rastjerati, ali nisi mu dao. Onda je pocheo govoriti na tvoj jezik. “Iz Zagreba? Trg bana Jelachica, sa konjom?”, a ti: ”Tako je! Samo da sredim biznis sa kolegom pa cemo i o Zagrebu prichati.” A kad si otisho da pishash, pito me je gdje sam te nashla takvog ludog. Plavi je sve vishe insistirao da odemo na samo da me neshto pita, i tu je prestalo da mi bude smijeshno. Ustali smo, a djechaci poshli za nas. Zagrlila se sa Isnijem, a on je to krivo shvatio pa mi je sisu zgrabio. Otrchala do tebe i rekla ti, a ti sa mutnim pogledom odgovorio tako shto si mi zgrabio pichku naochigled svih. Tu mi je krv josh jednom udarila u glavu, napala sam Isnija, koji je izgubio ravnotezhu i sa chudnim iznenadjenjem i nevjericom gledao me, pa sam doshla do tebe, izdrala ti se plachljivo, gurnula te i otrchala da pobjegnem. Plakalo mi se, mislila sam kako se osjecam loshe i iskorishteno, da necu to po nikakvu cijenu produzhiti. Vikao si za mene, na shto cijela charshija se odazvala i zajebantski vikala za mene moje ime. Otishla na


13

milko valent, it's all about the asphalt, baby

autobusku stanicu i ushla u auto, kad je Isni otvorio vrata taxija i preklinjao me da te ne ostavljam jer ce ih sve pohapsiti. Pokushala sam zatvoriti vrata, ali on ih je drzhao i pocheo neshto na albanskom govoriti taxistu koji ga je pozorno slushao. Rekla sam mu da podje nekoliko puta, ali nije. Tada si ti upao u taxi, pa sam izashla i potrchala u drugi taxi i rekla mu da brzo krene, shto je i uradio. Tad sam vidjela tvoj pogled koji me je slomio, lupao si na vratima. Taxist me je pitao da li hocu da pozovemo policiju, drzhao me za ruku i iskljuchio taximetar. Na kraju vozhnje dao mi je svoj broj da ga nazovem ako mi neshto treba. . Kad sam vidjela kucu i mojeg velikog pasa Olija smirila sam se, mada sam josh uvijek bila jako pijana. Otac me je vidio, ali nije nishta rekao shto me je nemalo cijelo denonocje. Bez da se svuchem uvukla sam se ispod jorgana i plakala osjecajuci se iznevjereno. Budila sam se nekoliko puta tokom noci isto tako u suzama, ovog puta zbog toga shto se sve tako munjevito i kao u bunilu desilo. 26.9. Sljedeci dan bilo mi je sve beskrajno teshko, ali izgledala sam u najmanju ruku spokojno. Mislila sam na tvoj odnos prema meni. Kako si se vjeshto, ili intuitivno, postavio. Mozhda nas je to i spasilo. Znash, nachin kako si me prve noci najnjezhnije grlio, ja okrenuta tebi ledjima, a ti tako njezhno. Pa josh si mi i tepao da se ne bojim. To sam ti rolala u mislima ja, o svemu, to je bilo ono chega sam se sjecala s velikom ljubavi. Otishla kod prijatelja Tabisa na posao. Tad sam doznala da ne pricha sa mnom, bio je ludo hladan sa mnom. On!? Taj papak! Otishla sam kuci tako ljuta shishteci: “E, jebo mu mater seljachku, vishe se nikad necu druzhiti sa nepismenim papcima, nepismenim bukvalno! (“Ja dok prochitam kraj rechenice, zaboravim pochetak.” – Tabis.) Vishe se necu nikad druzhiti sa tim seljacima u ime razumijevanja i jednakosti medju svim ljudima. I rjeshila da ako ikad bude prilika da mi samo neshto u tom smjeru kazhe, reci cu mu lijepo shta mislim o njegovim seljankama iz Autokomande, podjednako ruzhne i nepismene kao on, za jad i bijeda gdje zhivi, da su mu sestre, a pogotovo majka i baka, ako se mozhe bit josh gore, josh gori! To me raspolozhenje i neprijateljstvo do sada drzhi, to kako sam dozvolila takvo bice meni da sudi. Dobro je vikala moja majka: “Tie shmizli nemaat gakji na gazot da si stavat, a ti im pravish muabet!”


14

milko valent, it's all about the asphalt, baby

Znala sam da blistam, znala sam kako sam hodala ulicama. Osjecala sam se strashno slobodno, bilo mi je (i ostalo tako) sasvim normalno da probudjena pohotnost smijeshi se u mom hodu, blista mi iz ochiju, lezhi na usnama, mashe guzom, oslobadja sise. Sva ta sjecanja na nas... Razradila svoj plan. Doci cu kod tebe poslije 0:00 kako bi te sigurno uhvatila. Ne, bolje u 7 ujutro, tada ces sigurno biti tamo… A ko ce chekati, to je josh jedna noc! Hajd, oko 3 cu u grad kako bi uzela pare, recicu svojima da sam na rodjendan kod Nine. Ostavila uske traperice iz Turske, ali iskombinirah ih sa zhutom sterilnom koshuljom i zapetljala je do zadnjeg dugmeta, uredno sredila kosu, to kako ne bi imali neprijatnosti sa podozrivim recepcionerima. A eto, isn’t it ironic, bash, i samo tada, su me jebali kad sam bila sredjena. Tatko (otac) me autom prebacio do Rekorda i ja otishla u Medium. Zharko, Sashe i jedna od njegovih veselih grobova. Bila je u Italiju. Ali tako sam bila sretna. Za prvi put Sashe je bio jako fin sa mnom. Zna me kao seljanku koja se, kao, ne razumije u ''cool'' kulturu, koja da nije vidjela nishta dalje od Balkana. Bio fin jer smo prichali o Trickyju, PJ Harveyju, Patti Smith, o bendu Moloko, ma sve shto vole mladi, mada je tvrdio da je takav zato shto me, eto, konachno vidi u dobrom raspolozhenju. Predlozhio je poslije 12 da odemo da spichimo jednu partiju bilijarda, meni je pod uticajem 2-3 mastike krv vec vrila. Slozhila se, znala sam da shto kasnije dodjem u Continental da vece shanse ima da te nadjem. Dok sam chekala napolje da on plati svoje pice puknulo me neshto i potrchala, zbrisala. Namjerno sam hodala pjeshke do Holiday Inna kako bi ubila vrijeme, i tamo sam uzela taxi. U taxiju sam reshila da kad stignem platim, pa da zamolim taxista da me sacheka dok pitam na recepciju jel tvoj kljuch tamo, pa ako nije da se vratim istim autom, a ako je da mu kazhem da ode. I bi. Recepcioner: ”Pa kljuch nije tu, ne znam jel on tamo.” Rekla sam taxistu da ode i otrchala na drugi sprat, soba 217. Otvorio si u preslatkoj pidzhami i papuchama, i bacila se na tebe od srece da te ljubim. Prva reakcija ti je bila otpor. Reko si da moramo prichati, pitao si me kako mi se svidjaju tvoje papuche, da upravo pishes drugu reportazhu i tako to, kad je neko zalupao na vrata. Tip mi je trazhio osobnu iskaznicu, a ja nishta nisam imala. Dao nam je 15 minuta, pa si se obukao i sishli smo dole.


15

milko valent, it's all about the asphalt, baby

Odistinski chill out. To je bilo prvi put da te vidim kao ti, kao pravi ti. Bio si totalno trijezan. Pocheo si se smijeshiti, onako najsladje, najfrajerskije na svijetu, man! Humphrey Bogart, John Wayne i Marlon Brando zdruzhenim silama su ti jako zavidjeli, pozelenili su. Stvarno si pravi frajer. Zgodan si u pichku mater! Sjedila shkvadra u hotelsku kafanu, kad smo pitali jednu djevojku, zhenu zapravo, jel sluzhe pice, ona je glasno, kako mi se prichinilo u protestu, ispucala: “NE! NE! SVE JE ZATVORENO!”. Pa mi onda jednostavno ushli smo u Casino Continental pokraj Fontana bara. Uzeli nam imena. Chovjek me nasmijano pitao jel sam ja glumica, kad si ga ti prosvijetlio da sam ti samo asistentica. Ubrzo sve brige su nestale, na moju opshtu radost. Ponosno proshli kockarnicom drzeci se za ruke, malo gledali ljude kako igraju American Roullete, Blackjack i poker. Kod pokera si zadrhato i reko tiho: ''Samo to ne, i cuga je previshe.'' Pitala te shto je. Rekao da volish poker i da se bojish da se ne navuches. Sjeli za jedan stol pokraj casino bara. Pocheli smo se zajebavati. Zbunio si me jer si pitao jel sam zaista zaista ozbiljna i seriozna u vezi nas. Pa se onda sjetila shta sam ti sve iznaprichala dan prije. Kiseli okus u ustima, koji sam ja kreten! Nisam ni pomishljala da se branim, jedino sam se mogla nadati da ces me zaista zaista ozbiljno i seriozno shvatiti i povjerovat mi. Drzhali se za ruke, htjela sam da skochim na tebe, dirali se, jedan krupije nas je gledao zamishljeno. Ja odrecitovala: “Shta me gledash, razguli odavde, ba!”, na shto se on nasmijao, na moje iznenadjenje, zaklatio glavom i okrenuo se. Ja sam pila sok od naranche, ti od praske tzv. breskve. Tvoje vedro i smireno raspolozhenje me je usrecilo u pichku mater. Zheljela samo da te grlim i ljubim i ukradem i pobjegnem s tobom. Rekao si mi kako si nazvao Vasilku, vashu suradnicu sa Makedonskog radija, ali nishta nisam komentirala, samo sam ti iskreno zazheljela da stvarno sretnesh djevojku sa takvim imenom. ''Ozbiljno?'' - ''Ozbiljno!'' Izashli iz casina nakon pica i sjeli u hotelsku kafanu koja nije radila vishe. Svejedno, oni glumci iz zagrebachkog kazalishta sjedili tamo. Sjeli i mi malo podalje. Opet svijetle planove za svjetliju buducnost. Prvi put onaj famozni smijeshak, zajebantski, koji odaje da se ne ljutish na mene i da ne pizdish kao pekinezer ili pudla, na moju opet veliku srecu. Ona glumica, mislim da se zove Marica, opet vikala i galamila kako je redatelj stvarno bezobrazan jer ih je donio u ovakav hotel koji, hej, ima chetiri zvjezdice, i na svu muku ih josh zajebavao: ”Hotel je dobar do petog sprata, ti si na sedmi”.. A Marica je stvarno spizdila jer je bila na sedmi pa se kao


16

milko valent, it's all about the asphalt, baby

zvijezda nije mogla slozhiti sa takvom situacijom. Vikala je: ''JEL SMO MI ZVIJEZDE?!?'', na shto smo se oboje nasmijali slatko i intimno. Upoznao si me sa redateljem - koji je gostovao na tvojem radiju kad ga je intervjuirala tvoja zhena Tina pa si ga poznavao - i njegovom suprugom, standardno: “Ovo je moja zaruchnica Kata Grigorijeva.” Poslije neko vreme, kako smo opet seli, pokushavao si mi neshto rec, ali Marica ti je josh jednom oduzela pazhnju, na shto si ti najtoplije uz smijeshak iskomentirao: “Jebem je u pichku, ova Marica je luda, ne mogu uopce prichati!” Dogovor je pao da dodjem sljedeci dan u podne u hotel, ali SA DOKUMENTIMA!, i to svechano obuchena jer cemo ici na otvaranje Medjunarodnog kazalishnog festivala i jer i tamo u MKC-u (Mladinskom kuturnem centru) zelish da napravish reportazhu za svoj radio, ali prije otvaranja, a tad cemo skupa gledat predstavu iz Becha koja otvara festival (mi u teatru zajedno, chovjeche, mili Vanilli, kako lijepo!). To je neka, rekao si, koreodrama posvecena Samuelu Beckettu. (Nisam znala da bash volish kazlishte toliko, u mjelovima nisi pisao o tome. Dobro, nismo neshto puno se ni dopisivali, ali pretpostavljam da se zelish opustiti u teatru nakon teshke shljake za tvoju emisiju.) Otvaranje je u 19:30. Zovnuli taxi, zagrlila i poljubila, i najsretnija na svijetu, i sa olakshanjem shto su grijehovi oproshteni, odleprshala. Crna ovca natrag u stadu i u sedlu.. 27.9. U znoju sam prebirala shta da obuchem. Ne napadno, ne preskromno. Sad o tome necu puno, samo: odluchila se za Marijinu MNG bijelu suknju, providna, lenena, ispod crne tange, gore, opet!, Victoria's Secret, jedan fini crni tube-top, bitno kako se kombinira, mozhe da izadje kao za u cirkus, onda crni sweater i jedne bijele mokasine od kojih josh uvijek imam rane na nogama. Svi su bili izashli iz kuce, ja uzela to neshto para shto sam imala, otishla do Djorche Petrov pa na bus postojku - takva obuchena, pravo muchenje na suncu i po prashini. Shto se deshavalo u meni, to je vishe za don Matea ili za neku chudnu to-be-frank-hroniku poput one Ane Frank. Znachi, kad sam doshla u hotel na moju veliku radost odmah smo gerilski preshli na stvar (sve u sobi picnuto, sve pod konac! Na stolu 2 flashe vina T'ga za jug). Mark: “Skini se, brzo! I gacice, i gacice, shto chekas?!? Sad rashiri noge i stavi ga. Sad dodji ovdje i lijepo se okreni, tako! Itd.”. E, tek sada je blistalo sve kako treba u svjetlu novog dana.. Lijepa sunchana topla tiha


17

milko valent, it's all about the asphalt, baby

svechana subota, e takva bi i ja htila da budem. Trudila sam se da uzmem ove subotnje utiske kao utiske sa kojima se mogu voditi vecinom vremena shto se tebe i mene tiche. Nego jedna stvar me iznenadila, tek otposle kad sam se sjecala: kad si me jebo u shupak nisi chekao, nisi mi prichao nikakve viceve o najvecoj kurvi Venecije nego, jebala te ja, nagurao si ga u jedan tren. Sjecam se pernice (jastuk) koja je svjetlucala izguzhvana ispod svjetlosti, koja je mekano primila moju glavu zgrchenu od bola kao kakva babica. Doznala i da se ne sjecash svojeg prvog karanja – ha, kako ovo gromko zvuchi, prvo karanje! - shto mi je bilo jako jako zhao jer je prvo karanje bilo neponovljivo i od istorijskog znachenja za mene… Pauze kratke, kako super! Pushili i pili vino T'ga za jug dok smo se karali, razmishljali i dogovarali - neshto shto ti jako puno volish: multitasking sex. E, a ovo mi je bilo super: kurac ti se stopio u moja usta, dok si ti vikao: “Ti nisi normalna, ti nisi normalna, ti nisi normalna…” i potezao iz flashe vino. Nikad nisam tako uzhivala u ovoj aktivnosti, a sad je to od velike teurapetske vazhnosti: kad me neko ili neshto spizdi ostavim sve, odem negdje sama, zapalim cigaru, zatvorim ochi i zamishljam kako podmazan nekom nemogucom ambrozijom dolazish k meni, zamishljam bash sve tvoje senzacije, ne samo kurac, kako se stapaju u moja usta, u srcu, u utrobi, u jajniku. Ej, Marko, kako nam je bilo lijepo! Usho bi u pichku, prvo njezhno kao pahuljica pa grubo kao manijak, bash kako ja volim, pa onda mali brejk (ja: lizanje kurca). Onda bi usho opet u shupak, josh vishe i dublje, pa onda opet u pichku. Lezhala sam u krevetu gledajuci poznati prizor: komad (ma znam, to ti je koka na hr. slangu) se nedokuchiv za nishta, osim cilja, sprema za vatromet u pichki... Nakon dugo karanja spremanje za grad. Crni fini ugladjeni gospodin se stvarao ispred mojih ochiju. Vidi videre kako lijepo svjetluca! Definitivno najljepshi mushkarac u Skopju these days. I najljepshe odijelo koje sam vidjela uzhivo. Ti si me zhurio kao da ja ne znam shto i kako, pa doma sam sve fino poslozhila - zar ce mi trebat vishe od 2 minute da stavim glupu suknju i top na sebe?! Znachi, uskochili u taxi i eto nas u MKC-u. Tu je bio i Sashe, onaj kome sam isparila dan prije, pa morala se pravdati dok sam vidjela nelagodu u njegovom pogledu, pa moj drug Martin, prijatelj iz srednje shkole, buduci doktor, pa onaj obecavajuci mladi knjizhevnik Dmitri pa, opet, i onaj Vancho, urednik teen chasopisa. Pa netko nas upoznao i sa direktorom festivala, starac koji u prvoj


18

milko valent, it's all about the asphalt, baby

sekundi mi je bio ogavan. Ti si ukljuchio minidisk i postavio mu pitanje o ujedinjenoj Evropi, na shto je on vazhno odgovarao najmanje 2 min. Mislila sam samo kako sramoti nas Makedonce sa tim glupim nekonzistentnim mislima. Na chasak si spremio minidisk i poljubio me. Ali nam je Goca odvukla pazhnju dok smo bili naslonjeni na ogradu ispred dancing sale. Pa si rekao: ‘'Shto si zamishlja ova visoka?''. Onda sam ti objasnila da je njen Rebis, plesna shkola, pa se pravi vazhna. Opet se malo ljubili. Sve u svemu, posvuda skriveno iznenadjenje uzhasa kad bi nas vidjeli kako se hvatamo in public. Onda si ti radio reportazhu josh 15 min, sa minidiskom obilazio ljude i postavljao im samo 1 pitanje: shto misle shto bi najbolje moglo ujediniti Evropu. I meni si pruzhio mikrofon. Malo se neckala, ali odgovorila odluchno: smanjivanje proizvodnje asfalta i vracanje izvornoj slobodnoj seksualnosti, i na privatnim i na javnim mjestima. Zatim popushili cigaru chekajuci pochetak predstave. Ushli u salu. Nashli smo nekako mjesta na stolicama, dodushe u dnu sale. Chim smo sjeli ja naletjela na tvoje prste koje si mi zario u pichku. (Makar smo se jebali puno u hotelu, od podne do bogzna kada, opet sam bila napaljena kao baklja iako sam svrshila prije u hotelu bar 10 puta.) Pa sam otpetljala suknju da ti josh vishe olaksham put i gledala iz distancu prichu o autizmu na pozornica. E, sad je bilo pravo dobro. Zario mi prste u pichku do kraja, skoro rekla do jaja, izgledalo mi da si trenutno taknuo chak maternicu i jajnike. Shapnuo mi da je sex u teatru kad se gleda predstava dobra medicina protiv autizma. Imash pravo, moj Marko. Sto posto. Ma jebesh ti koshtice i kokice, ovo je bila prava stvar! Osjecala da sam vlazhna kao svi okeani svijeta. A vjerojatno i ti si osjetio to pa mi predlozhio u duhu pozitivizma: “Jel cemo prodavati vlagu nesretnicama?”, na shto sam uzvratila pitanjem: “A shto, ima zhena koje se ne vlazhe?” Mark: ”Heh!'' Glumci su se kretalii na sceni kao da vjezhbaju Braunovo kretanje. Izvadio si srednji prst desne ruke iz moje pichke sa onim divnim njezhnim pogledom pomahitale zvijeri i ugurao si ga u moja usta pa zatim sam polizao. Glupache koje nisu mogle nikako skontati shta se deshava iscerile su se glasno nevaspitano, pa opet pomislila kako, bez zajebavanja, imam volju da dokazhem svoju istinu, a to je sloboda izrazhavanja uvijek i sloboda da se ugodno osjecam gdje god se nadjem. E, ako tako izgledaju nevaspitane glupache, onda mi je milo shto sam razmazheno derishte. Glupachice. Bili smo kao u jednom tvojem mailu prije nego shto si doshao, to jest da cemo “sijati od dozhivljenih orgazama”, shto se


19

milko valent, it's all about the asphalt, baby

i desilo mada me je pravo brinulo what am I doing wrong shto ti zhelish da svrshish tek nakon dugo jebanja, a onda mi je sinulo da zhelish da budem jako jako jako srecna. Ti si tako dobar, Marko. Ja sam bila srecna, i ti si tako izgledao kad si me punio spermom, a i inache. Bili smo tako srecni! Posle predstave vec bila noc. Krenuli mi pjeshke u MNT sa onim mojim mokasinama zhuljavim, koje su sada u smjece, a ti kao odlikash upitkivao: “A gde je sada hotel Continental? A u kojem se pravcu nalazi MNT u odnosu na MKC?” I josh puno pitanja. To shto je bilo interesantno je shto si pocheo koristiti rijechi na ekavici kao, ono, zajebantski, znash. Mi u makedonskom nemamo ekavicu. Ja ti i nisam znala shta je to ekavica do prije 2 godine. Chim smo stigli, ushli smo u Makedonski naroden teatar, u aulu, i ti si odmah izvadio minidisk i zapocheo reportazhu, mladic iz organizacije ti se ponudio da ti pomogne ako treba. Lijepo si mu zahvalio i rekao da ne treba. Bila sam ponosna na tog makedonskog mladica jer je pokazao kulturu ophodjenja. Otishla sam da trazhim toalet dok ti radish svoj posao, bio je uguran iza garderobe, uredila se malo i izashla. Ti si zavrshio pa smo rijeshili da odemo na svoja mjesta jer je skoro trebala da pochne predstava. No tebi se pilo vode pa i meni. Pitao si me jel znam zashto nam se pije toliko vode. Rekla sam ti da za sebe znam, a za tebe bash i ne. Moje unutrashnje obrazlozhenje je bilo: toliko sam se navlazhnila ovih dana da cu pochet nestajati u vlagu. Parter desno. Red 8, mesto 9 i 10. Ili red 9, mesto 8 i 9, ne znam vishe. It's all about the asphalt, baby! Sjeli. Ti si htio desno da me mozhes bolje hvatat. Vec je proshlo puno poslije 9. Glumci, ukljucujuci i zvijezdu Maricu, spremno chekali. Hajd, nekako se raja smjestila. Nekako i zashutjela. Onda ona spodoba Jasmina, koja je izgledala kao voditeljica Nedeljnog jutra, je prochitala neki uzhasni sastav, pa direktor festivala josh patetichnije, senilno, pa je bacao ruzhe u publiku. Toliko mi je bilo sick da sam zatvorila ochi i ushi i sve! I to je nekako pochelo i iz prvog trenutka ponelo me (ispochetka sam pravo pizdila shto su svi kashljucali, shto zvone mobiteli). Kao kad te neka jaka droga zaokuplja i uzima, tako je bilo i sve shto se deshavalo ispred mene. 3 sata sam bila zaledjena kao Etna. To shto mi se puno svidjelo kod tebe je shto nisi zabacio zanesen pogled kao, eto, ti i samo ti kontash sushtinu onoga shto gledash, nego si jednostavno samo promatrao velikodushno igru. I kad se zavrshilo nisi bio kao ponesen pa da razmatrash ucheno shta i kako, pa ni


20

milko valent, it's all about the asphalt, baby

snuzhden kao kad ti je dosadno, nego prirodno, onako kako treba da bude. Inache to shto mi se desilo gledajuci predstavu mi je isto bilo od pravog revolucionarnog znachaja. Sad nije prilika da se igram kazalishnog redatelja ili kritichara i da preprichavam ili komentiram predstavu, ali recicu ti da sam mislila neshto ovako: “Evo onog osjecaja kao kad sam plesala, kao da sam doma. Ej, kako sam ljuta na sebe i na svijet shto ne mogu stvoriti uslove, shto nemam uslova bar malo olakshavajucih pa da se razvijam slobodno i nesputano. Da sam halapljiva rekla bi i “shto nema sredine da me podsticava”, ali recimo nek moja volja bude najbolji katalizator. Znam da sam se toliko zanijela, da sam ti u jednom trenutku uvaljena puna ljubavi pitala te: “A jel bi ti smetalo da ja u zhivotu budem razbludna zhena?”, pri chemu sam shiroko razmaknula noge, i dodala: ”Mislim, artikulirano razbludna.” Poslije neko vrijeme si se slatko smijao i prokomentirao dve cure koje su u pozadini plesali iskljucheni, a savrsheno ukljuceni: “Vidi one ludache onde pozadi! Ej, izazivaju me!” Sve je OK, ali ne mogu ti tako sjedit u krilo, pri chemu sam produzhila nesputano i samostalno u svojem sjedishtu da razvijam sopstvene fantazije o akteru koji je igrao ludog pjesnika, djechak koji se sramezhljivo kretao ispred recepcije u hotelu neki dan. Znala sam da su glumci i glumice hiljadu cvjetova rascutili u meni dok sam tu divnu igru gledala. Nakon predstave otishli pishkit, oboje u mushkom WC-u, kad sam izashla trljao si ruke papirom. Zastao si onda sa nekim ljudima iz Zagreba koji su te prepoznali, znash ono, pa gdje si, otkud ti ovdje i tako to. I ja sam otishla da gledam slike na panou. Potrchao si energichno za mene i pocheo si galamiti “Ako hoces ja cu ici u onom pravcu, a ti shta hoces radi!” Vikao si da shto tako naglo ichchezavam. Pomislila sam jel ti je to neka druga cura uradila, mislim iznenadno i beznadezhno za tebe isparila, ili sam ja kriva. Svakako, bilo mi je zhao sto si se tako uzrujao, islushala te i izvinila ti se. Onda naletio Vancho, njegova masazha sa ruzhom u rukama. Onda naletjela neka Jelena iz Skopja koja je studirala knjizhevnost u Zagrebu kad i ti i koja te pozna. Vi se izljubili. Nisam mogla vjerovat! Da bar ja imam tu srecu da mogu studirat gore kod vas. Svidjela mi se. Red koji je bio najochiglednije neshto na njoj bio je istinski zaslepljujuci. Upoznao si nas, ja rekla shto studiram, to jest isto: knjizhevnost. Rekla nam je da radi uskoro kao asistentica na faks, a rekla mi je i to da moja


21

milko valent, it's all about the asphalt, baby

profesorica Jadranka ima tumor na mozgu. Malo josh prichali i pozdravili se sa Jelenom. Svi su vec bili napolje. Chestitao si nekim ljudima, a kad si vidio onog momka sto je glumio pjesnika pitao si me jel hocu da ga upoznam, na shto sam te povukla. “Mozhda ce se ovdje roditi jedna velika ljubav.”, rekao si ti, a ja sam pomislila: “Onda shta me drzhish za ruku i prichash svima da sam ti zaruchnica ako si toliko velikodushan?”. Pitala sam te jel bi ostali na jedno pice - ranije te vecheri spomenuo si kako bi bilo najbolje poslije predstave da odem kuci jer da bi mozhda josh nocas radio na reportazhi - pa provjerila jel bife MNT-a otvoren. I bio je, na moju veliku radost, zato shto je to mjesto gdje bi i grof Dracula izlazio. Ali tada smo saznali da ce ici u MKC ovi Zagrepchani koji su doputovali, tako se sluchilo, u istom avionu s tobom vo Skopje. U MKC-u ce nastaviti, redatelj te pozvao, ustvari nas, pa hajd. Redatelj je zaljubljeno grlio svoju zhenu, tu strashno dobru glumicu. Stigli u MKC. Pokushali otvoriti vrata od nekadashnjeg Bratstvo-Edinstvo (da ne bude zabune, tako se zvao i jedan club za vrijeme kosovske krize koji su drzhali Jan, Albanac, inache kontroverzan teatarski redatelj koji je drzhao Aquarius prije toga, i DJ Srdjan, Srbin). Eto, Mark, to je bilo to mjesto koje se kasnije preobratilo u jednu pravu underground birtijicu, mjesto gdje sam vidjela puno poznatih faca. Ushli. Ali gle sad sramote! Sve mi se chinilo kao neki bunovan san od kojeg ne mogu da pobjegnem. I sada, dragi Mark, tamo ti, radio novinar, pa redatelj i cijela zagrebachka ekipa glumaca, a unutra niko. Ja lichno sam pizdila. Rekao si mi da ne reagujem na stvari tako negativno, ali ja u ovoj prokletoj zabitoj drzhavici nikad nisam vidjela neshto da je na mjestu. Ali svi su optuzhili redatelja. Dok je zvijezda Marica vikala “kako je redatelj organizirao super tulum u Skopju!” mi smo se slatko cerekali na to grleci se. Znam da smo prichali, tako vedro, stvari od zhivotnog znachaja. A direktor festivala, pichka mu mater zombijevska, pojavio se i nije imao shta reci. Gosti mu se tako bezveze vuku naokolo, a on se degradira pred svima. Tako da “popicemo pice u hotelu!” bila je logichna odluka! Pravac - Continental. Pjeshke krenuli prichajuci o zhivotnim stvarima, o tome kako cemo sve to, mi zajedno, koncipirati. Ochito trebala sam biti malo eksplicitnija, kad sam vec seriozna, da li bi i shta bi radila kad zavrshim faks, i koji su moji stavovi, i sve


22

milko valent, it's all about the asphalt, baby

tako… Htio se moj dragi popishat, ali nije se licemerno udaljio, vec tu, gdje se nashao. Zastao je neki mercedes dok si pishao. Ja sam umrla od smijeha. Stajao mercedes, a chovjek iz njega gledao. Ti si psovao neoptereceno i vedro chovjeka, i tek nakon shto sam ga ljutito pogledala i kad smo poshli maknuo se. Onda sam se sjetila da tu cirkuliraju 50euro hookers. Skakutala sam naokolo, tada si me proglasio divljom! I neserioznom uopce. I tada si me htio animirati, veoma pedagoshki od tebe, da se, hajd, zbog zajebancije, ponasham malo elegantno. Neki od tih vel’kih auta, zaboravila sam marku, je zastao u blizini, istovario jednu curu i golemom brzinom sprashtio. Mi fino nastavili polako, ova ekipa kazalishna vec je odavno bila ispred nas daleko. Doshla je onda do nas neka plava Ciganka, jako mrshava, nekako nesimetrichna i nelogichna, shto se fizikusa tiche, sa velikim sisama, naizgled prljava, potrazhila nam je ljubazno cigaru i vatru. Dok si joj palio cigaru, uhvatila te za ruku, na shto si ti rekao: “Njezhno, Charlotte!”. Umrla sam od smijeha. A ona protokolarno: “Da vi dade Bog zdravje, srekja!” Lagana shetnja. Zagrljeni gledali ogromni Milenijski krst na planini Vodno, koji je treperio raskoshno osvijetljen. Lijepa noc. Mjesec. Kad smo mi stigli vec su svi bili u hotelu, svi sjedili u foteljama, svi grickali i pili neshto. Ti se chudio otkud sve to jer u hotelskoj kafani nije u to doba niko radio. Mi smo se sklonili u neke fotelje malo podalje od njih i blebetali i krojili entuzijastichki iste i iste planove. Ja nisam prestala da te napadam, da ti se unosim ljubavno u lice, itd. Jasno je bilo da necu kuci. I bi tako! Otishli gore u tvoju sobu. Nashli u ormaru flashu crnog vina. T'ga za jug. Pili. E, a onda juhuuu! Tako smo se jebali da josh ne mogu da vjerujem. Naredio si da se skinem. I bi golotinja. Pa si se i ti svukao i presudio: “Nema predigre sada!”, pa kad si ushao konstatirao: “Gle, samo shto smo se malo mazili dole ti si se vec jako navlazhila”. Takvo izvorno jebanje, ma ludilo! Kad sam mislila da je tek neshto poslije 1, a kad ono bilo je neshto poslije 4. To mi se nikad nije dogodilo. Stvarno si faca. Odoh pishkit i primijetih tragove krvi. Dobila sam, mada si ti mislio da je neka sluz. Ma daj!  Najvishe se sjecam onog kad si me jebo zguza. Ti si ustao, pa i ja, i onda sam se sagnula drzeci se za krevet, to za jasnije i transparentnije opshtenje. Shlap, shlap, klizilo je. Shlap, shlap. Shlap, shlap… Jednostavno nismo mogli prestat, tek kad, bar ja, sam bila mrtva od umora, ali nasmijana kao idiot. Privili se jedno uz drugo, ja u tvoj zagrljaj, i ja svezadovoljno zaspala. Sa velikom tugom, i josh jednom mrzeci roditelje, u 8 sam otishla busom. Rekla njima da sam bila


23

milko valent, it's all about the asphalt, baby

kod Angela, bivsheg dechka. Nash dogovor: sutra u 14pm u hotelu, ne prije, kako bi ti zavrshio reportazhu i poslao je u Zagreb gl. uredniku. P. S. Sad ces mi i ti trebat. Ispod tereta svakidashnjice, a posebno zbog snova koji su izrazito snazhni u mene, neka od sjecanja su mi se izmijeshala - ostale su neetiketirane slike koje me golicaju. Nije mi kristalno jasan redoslijed i sadrzhina nashe svete aktivnosti popodne, osim onih stvari koje sam gore zapisala (27. 9.). Jel se sjecash tachno? Ne mogu se sjetit redoslijeda svetosti iako nisam bila jako pijana. Zbog chega se ne mogu sjetit? Ne znam. It's all about the asphalt, baby! Znam da ti, bjelosvjetski pedante, puno jasnije to znash iako si ponekad u Skopju bio totalno pijan. Pa reci! 28.9. Obukla se as casual as I could, uzela ruksak kao shto smo se dogovorili da bi mi dao moje stvari koje su ostale kod tebe u hotelu. Uzela taxi. Tip je reko “Gdje je najbolje? Sad cu ti ja rec di je najbolje!” pa zaustavio auto i nalozhio mi da sjednem naprijed kako bi ugodnije pushila. Pa reko taksist: ''Nemoj da krijesh cigaru, slobodno pushi.'' (Pushi, pushi, pushi malaaa, pushi, pushi tiii!). Prichao mi o pokvarenim curama, dok sam ja sa zaprepashcenjem slushala . Zaustavio ispred hotela. Platila i izashla. Kad sam ulazila u hotel, tip na rampi sa cijelim svojim autoritetom mi je nalozhio da ostavim dokumente na recepciju. Yeah, right. Ti vec bio u lobiju, okruzhen papirima, praveci mozda beleshke za sljedecu reportazhu. Ozbiljnost. Pjeshke do MKC-a. Rekao si da ti se to mjesto svidja, da je tako mirno po danu za raditi, a i blizu je rijeka Vardar koja ti se takodjer jako dopada. Pakleno zhedna. Sjeli. Dao mi neki posao u vezi Skopja (spomenici, klubovi, razne opcine, kvartovi, Makedonci, Albanci, Cigani, shverc cigarama, cuga, droga ovo, ono), zapravo dao pitanja na koja moram odgovoriti jer ti to treba ''za tekstualni dio sljedece reportazhe'', ali bash zbog toga ja sam bila jako sretna jer si mi davao takve slatke stvari pa se osjetila kao dio novinarskog tima za emisiju na tvom radiju. Gledao si mi noge dok smo radili. Ti si bio zadovoljan, a ja josh i vishe jer smo zajedno radili. Onda otishli na samu granichnu liniju Bit Pazar - Stara charshija. Ti si rekao srpski: ''Lepa i pouchna shetnja za mene po starom delu grada, Kato moja.'' I dodao da bi rado da nuchish makedonski, da samo znash pjesmu Bitola, moj roden kraj, jas te sakam… Vecherali u nekom malom restoranu. Poruchili mesa na nachin makedonski jer rekao si da obozavash makedonsku kuhinju i nasha


24

milko valent, it's all about the asphalt, baby

vina, T'ga za jug ti je najbolje vino pa smo to i poruchili. Ispili cijelu flashu. Ti se opet zazhelio kazalishta. Otishli u Teatar narodnosti (Teatar na narodnostite) i gledali predstavu o dervishu i smrti na albanskom. Sjedili smo zagrljeni sa suptilnoshcu koju josh nisam osjetila, osjecala sam se jako sigurno, kad si lupio: “Dodji kod strika Marka!” Striko? A stariji si od mene samo sedam godina! Trgla se i gledala igru. Koktel poslije. Pazi, koktel bez koktela! Koktel so kebapchinja, chovjece, sa cevapchicima, hej! Chudio si se kako ti ljudi ne liche na Albance, a predstava bila na albanskom pa tako i gledatelji bili uglavnom Albanci. Zastali smo kod hodzhe koji je pushio na shto si ti preslatko izlupio (ako te je on chuo, ne vjerujem da je njemu bilo slatko): “Hej pa ovaj pushi! I to strastveno. Sigurno i dok drka ujutro – pushi!”. Rekao da izbjegavash metafiziku i da volish male realistichke ljudske banalnosti. Ja rekla: i ja. Pa onda koke. Komentirao si shpichaste sandale i shtikle, i spomenuo svoju zhenu Tinu koja u javnosti nosi iskljuchivo cipele s visokim petama. Bila je jedna zgodna koka koju si veselo iskomentirao: “Oko ove ima dosta posla, jelda!?” Rekla ti da me nekako vishe interesuju momci. A bili su super! Svi namazani, na lijep nachin mrshavi, kao oni lijepi mladici rokeri. Taxi. Hotel. Malo u lobiju, pa nismo mogli izdrzhati. Rijeshio ti da odemo gore u sobu na 15-20 minuta da se na brzinu kresnemo. Kao i obichno, odmah na posao! Kad smo zavrshili, u stvari i nismo ako mene pitash (crime against passion!), Mr. Busy je odluchio da moram kuci jer ujutro dolazi u posjetu meni – umrla sam od radosti kad si to predlozhio i, naravno, prihvatila! - i onda zajedno idemo u grad napraviti tonski dio trece ili chetvrte reportazhe, vishe ne znam koje, it's all about the asphalt, baby. Vec je bilo preko 23, tad busovi rijetko idu. Otishla ipak uhvatit neki bus, ali nijedan nije doshao pa uzela taxi, rasklimani 101. Taksist, jedno gabaritno veselo zdanje. Kuci uzela lovu i dala taxistu, mada mi je rekao ako nemam da ne moram. Bash sam imala srecu sa taxistima zadnjih nekoliko dana. A sad brzo brzo u krevet da se odmorim, sutra mi dolazi u posjetu moj Marko! 29.9. Juhuuu, frka ispred vrata, neko zvoni! Moja ljubav! Svi u pokretu (Oli, veliki pas, Eli pudl i ja.) Uh, jebote, pa ja se uspavala! Oli je odmah sprashtio


25

milko valent, it's all about the asphalt, baby

kroz vrata koja je my lover ostavio otvorena i ja pomislila: “E, jebote, toliko od igramo se gosti!” Nisam mogla sjediti kuci dok on luta Bog zna gdje. Ali vidi chuda, vratio se Oli, prvi put u povijesti nije isho za pichku! Znachi, inspekcija je doshla mojoj kuci. OK. Proshetao sve, zavirio svuda, puno duhovitih zabeleshki. Moja mashina za pranje sudja je veselo klokotala. Priredila neshto za klopu. Doruchkovali. Pa se fino spremila za grad, dok je my lover malo surfao po mojem laptopu. Poshli u grad. Fino za ruchice. Moj internetski dechko Marko Globan i ja, Kata Grigorijeva. Prvo kupili novine, Dnevnik i Makedonija Denes, pa marke za one razglednice, crvenu olovku i par CD-ova. Penkalo crveno, 5 denari, hm. Zatim si radio reportazhu, dok sam ja chitala ovlash novine. Kad si zvrshio opet za ruchice. Shetnja po centru. Izvadio ti iz ruksaka digi kameru Sony. Fotografirali jedno drugo po cijelom gradu. Ti obuchen u crvenu majicu sa onim poznatim crnobijelim fotosom Che Guevare na sredini, tamnoplave jeans farmerke i bijele tenisice, a ja u neshto kao dimije, ali samo do koljena, plave, i u plavu vestu s rajsfershlusom i crnim tenisicama. Kod spomenika Majki Terezi kazhesh mi da se nasmijeshim i uhvatim Majku za nogu i namjestim brizhnu Calcutta-facu. Tako. Klik. Pa klik, klik, klik… Shetnja ulicama moga grada. My city – my life. Shetali dugo, ja ti pokazivala spomenike, zanimljiva mjesta, prichala sve ono shto znam o Skopju. Pitao da li zhelim da te nauchim makedonski, ja odushevljeno pristala. Ali tada si, nesreco, pocheo sa savjetima meni: zubar, kako drzhati dijetu, faks, poso kuca dzhamija. Onda se pocheli ljubiti. Nikako stati. Ljudi zjapali u nas dok smo se zhestoko hvatali. Saborni hram Sv. Klimenta Ohridskog. Sachekali da se zhena prekrsti, vidjeli smo onaj njezin divni pogled, sachekali, slikala nas je u Klimentu i ispred Klimenta. Dalje. Brzo prolazi vrijeme. Otishli u Debar Maalo. Tamo kultna kafana Idadija. Pa pokazala ti i restoran Kamin Chamo. Idadija nekako bolja ti se vidjela. Ja pivo, ti kafu. Opet gladni. Nije bilo jagnece pechenje, ajmo u Chamo! Mastika mastika, oh, mastika mastika. Spichili smo se do jaja, i to ispod slike gordog Jozheta i njegove Jovanke. Nakon 3-4 mastike flasha vina, nafora, meso, shopska salata. Kucamo se chashama. Vino. Zaljubljeni u pichku mater. Platili rachun. Reshili, idemo kod Elene ili Marcelle. Za Marcellu je bilo kasno. Vikao si mi cijeli dan: “Joj, eno plavushe!”. I


26

milko valent, it's all about the asphalt, baby

bash ushli neki Srbi sa 2 plavushe. Jedna je gledala u nas, opet u smislu “joj shta rade, kako se hvataju, kako ih nije stid, fuj, fuj!”. Ti njoj, kad si primijetio da gleda, nasmijao se ljubazno i rekao: “Bok. Kak si?” Uochila kako je napravila onu facu da joj se svidjash jer, jebiga, ti privlachish zhene. Krv mi tutnjala. Mislila kako se blamiram vec 5 dana po gradu s tobom, zashto sad da me zajebavash. Vishe ne samo ljuta nego - I hurt. Pobjegla iz restorana. Ti za mene. Doshao sa stereotipnom spikom i flashom vina u rancu: “Pa shta je? Jel si ti normalna, shto bjezhish, jel si je vidjela kakva je? Nikakva.” Ja sam u sebi pokushavala racionalizirat. Ne volim ga kad ga tako pohotljivo gledaju sve te zhene. Pomalo sam se smirila mada mi je krv bila otrovana do jajnika. Over and over it's over all over. Najednom neki povisheni kamen, ne znam kako se to zove na bilo kojem jeziku. It's all about the asphalt, baby. Tako sam se lupila na shto si ti tako izgalamio, pazi, ubicesh se i to, a nisi se sjetio da si i ti pao upravo tamo prije kad smo ishli u Chamo. Otishli u neku birtijicu, ne znam tachno koju jer sam josh uvijek bila pijana. Ne mogu se sjetit da me ubijesh. You know, it's all about the asphalt, baby! Sjeli. Nije bilo absinta pa si naruchio gin-tonic, ja sokic i ice tea, toliko sam bila zhedna. Opa, evo odnekud najednom i Jane sa zmijolikim ochima i neodoljivim osmijehom. Uskochio si i izlupio: “Chak je i Kata priznala da si super!” Ja: ”Da, bilo mi je jako teshko, ali, eto, priznala sam.”, na shto smo se obje nasmijale. ''Guzish li shta i zoshto ne?''. Josh se nije prijashnja rechenica “Bok. Kak si?” ohladila, a ti opet!. Eto, manje sam pijana pa opet pizdim. Mislila kako vasha tijela savrsheno pristaju, ti snazhan, visok, lijep, ona onako mrshava, neodredjena, bez one vlazhnosti i dlakavosti kao likovi iz Simpsona ili Futurame. Mislim, ona ima bolje tijelo nego ja, to da, ali sad mislim na tip tijela. Recimo Angel. Bio je dlakav, imao bash kao shto treba masnu kozhu - ali ona masnoca koja sadrzhi miris potreban za reprodukciju. Jako visok i mrshav (uvijek na dijetu!), ali svaki muskul mu je bio dovrshen, sa chvrstinom oblika. Neshto kao kod Marka Rijeshili idemo kuci da te upoznam sa roditeljima. Neki bad feeling je sve vishe nadolazio. Sve vishe u znoju. Ufatili taxi, rekla mu prvo da vozi do Sofke. Uzela sam ravno 13 bombonchica. Ti si sa saosjecanjem prichao sa taxistom koji je radio u Beton kao mashinski inzhenjer, ali, kako je reko, doshla su vremena


27

milko valent, it's all about the asphalt, baby

kad ljudi u opancima su doshli pa je dao otkaz. Doshli doma. Marija. Ostao si malo kod nje u sobi i neshto ste prichali. Ja otishla u WC i progutala bombonchice. Ti trgao iz flashe. Trebali smo izaci, ali moj tata te je pozvao da sjednesh, na shto Marija backstage bijesno je zasiktala na mene: ”Imacesh problema sa mene lichno ako napravish skandal!”. OK, rekla sam sebi, i zasluzhujem ga. Ionako nisam bila pri sebi. Alkohol, drhtavica, poplava u nastajanju. I onda je pochelo. Ti si potrazhio mastiku i postao si kao pobjesnjeli lav. Lupao po stolu, vikao, prichao nepovezane stvari, a ja znajuci roditelje znala sam da nije bilo OK. Otac je poslije neko vrijeme zashutao i nije te chak ni gledao. Mene je opijumska plima obuzela. Nisam mogla vishe nishta kontrolirati, mislim sebe, pa sjela za komp. Onda otishla da te ispratim. Nisi me pushtao. Otishli smo u Gigo, samo da ne vidim djecu koja vichu za mene. Zato nisam se popela na portu Vlae, nego ishli mimo Bulevara Partizanski odredi. Poruchio si za mene rakiju, ja nisam htila pa je konobar hitro iskemijao te donio duplu rakiju samo tebi. Naravno, sve je bilo sve zhesce. Ja u sebi, pochelo mi se sve magliti, pochela sam se, inache prijatno, gubiti, noge su mi se odsekle, gubila sam prisebnost i kontrolu udova, trzala sam se kao epileptichar, ti si vikao na mene, uglavnom uvrede: “Kako si samo stara, ej! Stvarno si stara!” - a upravo to shto je trebalo da me unishti sve to bi jako odzvonjavalo u meni. Grabio si mi lice, ruke, ja sam se tjeshila da cu znati kako da se vratim doma, ali nije mi bilo lako jer nisi me pushtao i jedva sam sabirala snagu da donesem bilo kakvu odluku. Bili smo prava bura. Svi su zjapali u nas, bogzna kako smo izgledali. Ja jedva sam gledala, a ti si mi se unosio u lice svo vrijeme. Napokon ispratila te na taxi i nekako doshla kuci. Kad sam legla u krevet znala sam da sam konachno sigurna, mada imala sam osjecaj da se svijet rushi oko mene. Sutra u 11 ujutro sastanak u MKC-u s tobom. Presica o predstavi. Pozvao te, josh prekjucher, redatelj zagrebachke predstave da ti kao zagrebachki radio reporter, novinar koji voli kazalishte, neshto kazhesh o svojim utiscima o predstavi kad si se vec zatekao u Skopju kad i oni, i ti si prihvatio poziv. 30.9. Razbudio me mobitel, ti si nekako lomljivo rekao da si jedva poslao josh jednu reportazhu u Zagreb i da gledam da dodjem na presicu. Ja sam josh uvijek bila u kurcu. Dok smo prichali, vidjela da na frizhideru nemam uobichajenu lovu. Dosho je otac, donio doruchak. Poslije doruchka odnio me je autom u MKC. Svaki trag veselosti sjeban jer sve u meni je bilo zadovoljeno, ili


28

milko valent, it's all about the asphalt, baby

mozda sjecanje na jucerashnji dan, neki neizbrisiv osjecaj da sam se sjebala. Ti isto tako, nekako drhtav, ostaci jucerashnjeg dana. Kad je zavrshio press doshao si meni, i sve je pochelo ici na bolje. Pusa i to. Ali eto ti nashe Anete, novinarke sa Makedonskog radija koja nas je povezala, tvoje uobichajeno uvaljivanje. Ali donio si kavu samo meni, i nekako, bio si okrenut prema meni. Slushala bi shta si prichao s Anetom pa bi se izgubila, itd. Frka oko love. Imao si oko 1500 denara telefonski rachun (jer nisi zbog velikih troshkova htio da koristish svoj mobitel pa si koristio onaj u svojoj hotelskoj sobi), a samo oko 900 den u novchaniku. Nisu mijenjali kune, a ti potroshio sve svoje eure pa sam na Staroj charshiji prodala lanchic za neshto iznad 1000 den. Sjeli na pice u blizini Kapan Ana. Fotografirali se tvojim Sonyjem. Slikao me dok sam pila kapuchino. Onda ja tebe slikala. Pa upucali u taxijem u hotel. Sve je bilo nekako bogato tiho. Otishli u Kristalnu salu na ruchak, pravo chudan ruchak. Konobar veselo vikao: “Supichka, supichka, ide supichka!” jer smo naruchili supu, na shto smo se mi smijali kao 2 teenagera. Doshle 3 cure. ”Ovo je moja zaruchnica!”, vikao si. One provocirale: “Da? Super! A koliko vremena se znate?“ Ja ti doshapnula tachan odgovor: “26 dana preko interneta i 7. dan uzhivo.” Ti si ponovio odgovor. Prejeli se i otishli u tvoju sobu na josh jednu vanserisku shevu. Ali smo spavali instead. Poslije spavanja juhuuu! Jebao si me i vikao: “Gdje ja dodjem, krv do koljena!” Vikao si da niko dosad nije govorio o Oliju dok me karao. “Jebat cu i njega, jebat cu, imash najljepsheg pasa na svijetu” Posle karanja rekao si da idemo u zhivot, prvo u shetnju pa u teatar pa na vecheru u Continental i onda u sobu 217 na oproshtajni fuck jer ujutro u 04:30 morash krenuti iz hotela na aerodrom pa za Zagreb. Obuko si svoje famozno odijelo i vikao na mene da ostavim tvoj laptop i internet na miru i da se obuchem. Na zalasku sunca krenuli k meni doma da se i ja bolje obuchem. Bili su prelijepi oblaci. Stigli. Tamo Marija, chudno raspolozhena. Opet ste neshto prichali. Na engleskom pa na hrvatskom, drugi put sam je chula da govori tvoj jezik, prvi put kad smo te dochekali na aerodromu, govori prilichno dobro. Obukla sam se. I uzeli zadnji novac za taxi. U stvari ostalo nam je josh 40 den koje smo posle spizdili za mineralnu vodu. Tebe je nerviralo neimanje novca i odluchio posuditi od nekoga poznatog iz one kazlishne ekipe. Sjedili u bifeu kazalishta Teatar centar. Znash, ono staro zdanje do kojega je bila zgrada gdje je zhivio Angel. Otishla da vidim zgradu i


29

milko valent, it's all about the asphalt, baby

da vidim jel proshlo dovoljno vremena da me sve to ne udari u glavu, a ti opet zapanichio. Ali sad je bilo puno normalnije, neshto kao '‘Hej, opet bjezhish!’'. Krenula da ti objasnim da sam tu, blizu, bila tehnichki deflorirana, na shto si se ti smijao i nisi bash chuo tko je zhivio tamo i tko mi je pustio najdivniju muziku i natjerao me da pleshem dok je sjedio na krevetu, ili kako smo jedno popodne, obadvoje lijepi otkako smo slushali soul, shutali ispruzheni na krevetu, zatim se ishunjali napolje stideci se nekog Grka koji je razrogacheno gledao u nas kad smo izashli, bash tu, bash na ovom mjestu uz Teatar centar. Ali to je za neka druga sjecanja... Pushili i prichali. Popili mineralnu vodu u bifeu, uskoro predstava. Usho u bife onaj zagrebachki redatelj. Pitao si ga da ti posudi 50 eura i neshto denara da imamo za taxi posle predstave do hotela i da ces mu vratiti u Zagrebu. Sreca sva, imao je lovu. On ljubazan, dao ti je lovu i rekao: ''Nije hitno, vratit ces mi do Nove godine.'' Vi upisali brojeve mobitela. Divan chovjek, a jedva se poznajete! Jel trebam ti rec kako sam dozhivjela pretstavu! Nikako. Nisam je zapamtila. Ne znam ni kako se zove. It's all about the asphalt, baby. Bila sam jako tuzhna jer odlazish za 8 sati iz Skopja. Drzhala sam te za ruku jer sam smatrala da ako me pustish da cu se potopiti. Zato u trenutcima kad bi mi na chasak pustio ruku bila sam u vanrednoj situaciji. Posle predstave uzeli taxi i pravo u hotel da stignemo na vecheru koju u hotelu daju do 11 navecher. (Htio si da neshto pojedemo, a da nam je soba ipak u blizini, da cu ostati s tobom sve do 4 i 30 kad morash da krenesh na aerodrom. Stigli u hotel. Na recepciju promijenio 50 eura u den. Vechera. Toliko bila uzbudjena da ne znam shto smo jeli. Samo se sjecam da smo pili vino T'ga za jug. Pili vino i pushili i gledali se u ochi. Kupili josh 1 flashu vina i otishli u sobu. Bilo je oko ponoci. Iako smo oboje znali da necemo ovu noc spavati, ipak namjestio si alarm na mobitelu za 3 i 30 da nas upozori kad je vrijeme za pakiranje. I sad slijedi ono shto necu zaboraviti dok zhivim. Bila je to nasha svemirska noc. Ne radi se samo o jebanju, bilo je vanredno i prvoklasno, ja bi rekla da smo mi seksualni manijaci, nego se radi o onim pauzama kad smo se samo gledali, ochi u ochi, i shutjeli puni bola zbog rastanka, i plakali. Da, Marko, mi smo oboje plakali najmanje sat vremena. Rekao si da cemo se opet sigurno vidjeti, ne znash tachno kad jer zbog emisije Evropa na dlanu morash


30

milko valent, it's all about the asphalt, baby

mnogo da putujesh po Evropi i da radish reportazhe, ali da cemo se svakako opet vidjeti. U 3 i 30 zazvonio je alarm. Tuzhno je bilo. Morao si da se pakujesh, pomagala ti. U 4 i 15 sishli u lobi, ti se odjavio iz hotela na recepciju i od recepcionera naruchio taxi za mene i rekao da ne mozesh da podnesesh rastanke na aerodromima. Slozhila se jer je sa mene isto. Naruchio taxi i za sebe koji ce te odniti na aerodrom i dao mi lovu da isplatim svoj taxi. Stigao moj taxi. Rekli taxisti da malo cheka i ljubili se na rastanku ispred taxija divlje i njezhno. I puno drhtali. Ja sam bila potopljena od boli, a i ti, vidjela sam. Ushla u taxi. Mahali na pozdrav. U taxiju opet grunule suze, ridala sve do kuce. Taksist, saosjecajan chovjek, rekao da ne smijem da se bojim prave ljubavi i da ce sve da bude OK. Izashla iz taxija i opet plakala u svom krevetu, zagrlila mog medu, mog Brunda, dok se Oli skutrio pokraj kreveta. Nije skakao po mene, kao da je znao da sam ochajno tuzhna. Samo me gledao dok sam se skidala i pokrila jorganom. Sanjala puno sunca i kako tvoj avion sigurno slijece u Zagreb. Eto, dragi moj Marko, mili Vanilli, to je sve chega sam mogla da se sjetim. Ako se josh nechega sjetim, javim ti. Ne uzimaj sve ovo kao konachno, daleko, to su samo outlines. Jako te jednostavno volim. Tvoja Kata (ili Keti, kako si me zvao kad si bio pijan, a kad si bio trijezan zvao si me Kata i Katichica, shto se vjerojatno sjecash P. S. Javi odmah mejlom da si dobio ova moja sjecanja da ne brinem. ***

Tonem sve dublje. O tome najbolje govore Katina sjećanja. Nisam ni slutio da sam takav kad sam pijan. Ovo mi se prvi put dogodilo. To nisam ja, to je možda moj primitivni krvavi otisak u kamenu nastao na divljem suncu Mediterana prije milijun godina. Tonem sve dublje. Zašto? Za sada još ne znam. Tu se radi isključivo o asfaltu, dušo. '' It's Kata.

all about the asphalt, baby.'', kako kaže


Milko Valent: Tu se radi isključivo o asfaltu, dušo