Issuu on Google+

Jean Echenoz

Ravel S francuskog prevela Vanda Mikťić

SysPrint Zagreb, lipanj 2010.

Echenoz _ Ravel.indd 3

17.6.2010 11:16:55


NASLOV IZVORNIKA

Jean Echenoz Ravel Copyright © Les Éditions de Minuit, Pariz, 2006 All rights reserved

UREDNIK

Marinko Koščec

LEKTORICA

Branka Savić GRAFIČKA PRIPREMA

Tomislav Stanojević

ZA NAKLADNIKA: Robert Šipek NAKLADNIK: SysPrint d.o.o., p.p. 84, 10020 Zagreb

Tel. (01) 655 8740 • Fax (01) 655 8741 E-mail: info@sysprint.hr

KOMPJUTORSKI SLOG: SysPrint d.o.o., Zagreb TISAK I UVEZ: Tiskara Kolarić

Echenoz _ Ravel.indd 2

17.6.2010 11:16:55


1

P

onekad teška srca napuštamo kadu. Prije svega, šteta je toplu vodu punu sapunice, u kojoj se otpa-

le vlasi ovijaju oko mjehurića među oljuštenim stanicama kože, zamijeniti za nesmiljeni zrak slabo zagrijana doma. Ako smo k tome niska rasta, a rub te kade na grifonovim nogama visok, uvijek ga je teško prekoračiti i nesigurnim palcem potražiti sklisku podnu pločicu. Valja to činiti oprezno, kako ne bismo ozlijedili međunožje ili se okliznuli i nezgodno pali. Rješenje tog problema svakako bi mogla biti izrada kade po mjeri, no to podrazumijeva trošak, možda i veći od računa za uvođenje centralnoga grijanja, koje se ionako pokazalo nedovoljnim. Bilo bi bolje satima, ako ne i vječno, ostati u kupki 5

Echenoz _ Ravel.indd 5

17.6.2010 11:16:55


JEAN ECHENOZ

do grla, te povremeno desnim stopalom odvrtati slavinu dodajući malo vruće vode i održavajući takvom regulacijom termostata povoljno amniotičko okruženje. No takvo što ne može potrajati, vremena je po običaju malo, za manje od sata Hélčne Jourdan-Morhange bit će tu. Stoga Ravel izlazi iz kade, briše se i navlači ogrtač boje pravog bisera, zatim pere zube gipkom četkicom, brije se do posljednje dlačice, pomno češlja svaki pramen, iz obrve čupa jogunastu dlaku što mu je preko noći izrasla poput antene. Onda s toaletnoga stolića uzima luksuznu kutijicu za manikuru od prvorazredne janjeće kože s uzorkom guštera, iznutra obloženu satenom, što leži među četkama za kosu, češljevima od bjelokosti i bočicama parfema, pa nokte omekšane vrućom vodom bezbolno reže na odgovarajuću dužinu. Kroz prozor umjetnički uređene kupaonice baca pogled na crno-bijeli vrt s ogoljelim stablima, beživotnom niskom travom i zaleđenim vodoskokom. Rano je jutro jednog od posljednjih dana 1927. godine. Nakon što je, kao i svake noći, spavao malo i loše, Ravel je, kao i svakoga jutra, mrzovoljan, a raspoloženje mu dodatno kvari činjenica da ne zna što bi obukao. Penje se stubama svoje komplicirane kućice: s vrtne je strane na tri kata, no s ulice se čini prizemnicom. S 6

Echenoz _ Ravel.indd 6

17.6.2010 11:16:55


RAVEL

posljednjega kata, koji je dakle na razini ceste, pogleda kroz prozor u hodniku ne bi li proučio u koliko su slojeva prolaznici umotani i shvatio što mu je odjenuti. No još je prerano i u Monfort-l´Amauryu nema nikoga i ničega, osim jednog malenog, posve sivog i ne baš novog Peugeota 201, koji je zajedno s Hélčne već parkiran pred njegovom kućom. Ništa se drugo na ovome svijetu ne vidi, tek blijedo sunce na oblačnu nebu. Nigdje se ništa ni ne čuje, u kuhinji vlada muk, jer Ravel je prije odlaska poslao gđu Révelot na dopust. Po običaju kasni, psuje paleći cigaretu, iako se mora na brzinu obući, pa grabi odjeću koja mu se srećom našla pri ruci. Zatim ga u očaj baca spremanje stvari za put, premda ima samo jednu ručnu torbu, jer je pusta prtljaga već otišla za Pariz prije dva dana. Spremivši se, Ravel pregledava kuću, provjerava jesu li svi prozori zatvoreni, vrtna vrata zaključana, plin u kuhinji ugašen, a struja na ulaznom brojilu isključena. Kuća je doista malena i brzo se obiđe, ali opreza nikad dosta. Prije izlaska Ravel posljednji put provjerava je li ugasio bojler, i dalje poluglasno negodujući, onda otvori ulazna vrata, a ledeni ga zrak iznenada grabi za još vlažnu sijedu kosu, zalizanu unatrag. 7

Echenoz _ Ravel.indd 7

17.6.2010 11:16:55


JEAN ECHENOZ

U podnožju niza od osam uskih stuba čeka dakle peugeot 201, ručne kočnice podignute zbog nizbrdice, a za volanom drhturi Hélčne, lupkajući po njemu vršcima prstiju što vire iz pletenih rukavica boje žabnjaka. Hélčne je prilično lijepa žena, pomalo nalik na Orane Demazis, barem za one koji je se sjećaju, ali tih godina mnoge žene imaju ponešto od Orane Demazis. Pod ogrtačem od tvorova krzna, kojemu je podigla ovratnik, nosi haljinu od krepa boje breskve i s biljnim uzorkom, gornji je dio ravna kroja i spuštena struka s efektom jakne, dok je donji ukrašen trakom i rožnatom kopčom. Vrlo lijepo. Strpljivo čeka. Već neko vrijeme strpljivo čeka. Tog ledenog jutra između dva blagdana Hélčne više od pola sata čeka Ravela, koji se konačno pojavljuje s torbom u ruci i u odijelu boje škriljevca ispod kratka ogrtača čokoladne boje. Ni to nije loše, premda staromodno i možda prelagano za to doba godine. Sa štapom obješenim o podlakticu i rukavicama zavrnuta ruba, nalik je na kakva otmjenoga kladioca, možda čak i vlasnika konja, koji s tribina hipodroma promatra utrku za Dijaninu nagradu, ili pak uzgajivača koji prati vaganje konja u Enghienu, manje zaokupljen svojim yearlingom negoli željom da se razlikuje od klasičnih sivih kaputića i lanenih sakoa. Žustro ulazi u peugeot, sjedajući 8

Echenoz _ Ravel.indd 8

17.6.2010 11:16:55


RAVEL

uzdiše, na koljenima hvata nogavice za crtu i odrješito ih povlači da se ne izobliče. Pa dobro, kaže otkopčavajući prvi gumb na ogrtaču, mislim da možemo krenuti. Okrenuta prema njemu, Hélčne ga na brzinu odmjerava od glave do pete: končane čarape i svileni džepni rupčić su, kao i uvijek, u savršenu skladu s kravatom. Mogli ste me pozvati u kuću, umjesto da vas čekam u autu, primjećuje ona paleći motor, vidite kako je vani hladno. Ravel se kratko osmjehuje i objašnjava joj da je prije polaska morao kuću malo dovesti u red, nije to lako, rastrčao se na sve strane. K tome, ne samo da po običaju cijelu noć nije oka sklopio, nego je još morao i ustati u cik zore, što mrzi, ona zna koliko on to mrzi. Ona isto tako zna kako je tijesno kod njega, samo bi jedno drugome bili na putu. Svejedno, primjećuje Hélčne, ovako ću se zbog vas prehladiti. Ma dajte, Hélčne, kaže on paleći gauloise. Kada točno polazi taj vlak? U jedanaest sati i dvanaest minuta, odgovara Hélčne ubacujući u brzinu, nakon čega kreću Montfort-l´Amauryem, pustim i hladnim poput negdje neke sante leda, u istom tom času, pod olovnom svjetlošću. Prije no što napuste Montfort, nedaleko od crkve prolaze uz veliku građansku kuću čiji je prozor na katu žuti četverokut, pa Ravel primijeti da je njegov prijatelj Zogheb već budan. 9

Echenoz _ Ravel.indd 9

17.6.2010 11:16:55


JEAN ECHENOZ

Zatim stižu u Versailles i nastavljaju Pariškom avenijom. Pred nekim semaforom Hélčne stane oklijevati, pa auto načas zakrivuda, na što se Ravel pobuni. Kako to vozite, usklikuje, mom bratu Édouardu ide mnogo bolje. Rekao bih da vi nikada nećete moći tako. Pred ulazom u Sčvres Hélčne opet naglo zakoči ugledavši na pločniku čovjeka s pustenim šeširom i nečime poput velike slike zamotane u novinski papir pod pazuhom. Čini se da čeka, pa se ona zaustavi ne bi li ga propustila, a još više da promotri Ravela, čije lice nikada nije bilo tako šiljasto, blijedo i upalo – kad načas sklopi oči, nalik je na vlastitu posmrtnu masku. Nije vam dobro? On kaže da je sve u redu, da bi sve trebalo biti u redu, ali da je još jako umoran. Nakon što ga je uputio na bezbroj pretraga, liječnik mu je prepisao stimulanse ne bi li ga pripremio za putovanje, ljuteći se pritom što Ravel odbija poslušati njegov savjet da se godinu dana strogo odmara. Stoga je morao primiti puste injekcije na bazi hormona hipofize i nadbubrežne žlijezde, citoseruma i kakodilata, jednu za drugom, a nitko baš nije lud za tim. Pa ipak se još nije posve oporavio. Na Hélčninu sugestiju da promijeni terapiju, odgovara da to mišljenje dijeli i neki njegov kolega koji mu je nedavno pisao nagovarajući ga na homeopatiju: neki se zaklinju samo u homeopatiju. No dobro, vidjet će po povratku. Zatim za10

Echenoz _ Ravel.indd 10

17.6.2010 11:16:55


RAVEL

šuti promatrajući neko vrijeme Sčvres, ali istini za volju, ni u Sčvresu se toga jutra ne može vidjeti bogzna što, tek sive zaključane zgrade, tamna zakopčana odjeća, mrke nabijene kape, crni zatvoreni automobili. Sad više nije siguran ni da želi otputovati. Uvijek isto, zar ne: prihvaća pozive bez razmišljanja, a onda u zadnji čas počne očajavati. A cigarete? Je li Hélčne sigurna da mu je dobro organizirala dostavu cigareta za cijelo to vrijeme? Hélčne odgovara da je sve sređeno. A putne karte? Ima li ih? Sve je tu, kaže Hélčne, pokazujući na svoju torbu. U Pariz ulaze na Vrata Saint-Cloud, stižu do Seine koju zatim slijede sve do Trga Concorde, odakle kreću u sjeverni dio grada, prema kolodvoru Saint-Lazare. Ondje je, dakako, življe negoli na zapadnoj periferiji, iako ne puno. Ima nešto ljudi na biciklima, plakata po zidovima, gologlavih žena, dosta automobila, među kojima su i neki luksuzni modeli poput panhard-levassora ili rosengarta. Na kraju Ulice de la Pépiničre, na skretanju u Rimsku ulicu, vide i dugi dvobojni Salmson VAL3, s profilom nalik na svodnikovu cipelu. Nešto prije deset sati Hélčne parkira svoj skromni peugeot pred hotelom Terminus, a onda zajedno pođu do Criteriona, bara na trgu Cour du Havre u koji Ravel rado navraća, i u kojemu ih uz tople napitke već strplji11

Echenoz _ Ravel.indd 11

17.6.2010 11:16:55


JEAN ECHENOZ

vo čekaju Marcelle Gérar i Madeleine Grey, pjevačice kakve u to vrijeme nazivaju bistrima. Ravel bez žurbe naručuje kavu, a zatim još jednu, koju ispija još sporije, dok tri mlade žene sve češće pogledavaju na sat iznad šanka, razmjenjujući upitne poglede. Sad se već brinu, pa na kraju ubrzavaju tempo, čvrsto odlučivši otpratiti Ravela sve do kolodvora koji je točno nasuprot Criteriona. Onamo stižu dobrih pola sata prije polaska posebnoga vlaka, koji u trenutku njihova dolaska još i nije na peronu. Ravel grabi prvi, a za njim kaskaju njegove prijateljice, koje dvojici nosača nastoje pomoći vući četiri golema kovčega, kao i jedan sanduk. Prtljaga je veoma teška, ali ove mlade žene istinske su ljubiteljice glazbe. Nagnut nad tračnice, Ravel pali gauloise, pa iz džepa na ogrtaču vadi L´Intransigeant koje je upravo kupio na kiosku ne naišavši na Le Populaire, novine koje obično čita. Tih posljednjih dana u godini tisak tradicionalno donosi godišnji pregled zbivanja podsjećajući da je ponovno uspostavljeno glasovanje po arondismanima, da je porinut parobrod Cap Arcona, da su na električnoj stolici pogubljeni Sacco i Vanzetti, snimljen prvi zvučni film i izumljena televizija. L´Intransigeant ne može pobrojati sve što se u svijetu dogodilo te godine u području glazbe, primjerice rođenje Gerrya Mulligana, ali ipak ne propušta spomenuti nedavnu inauguraciju nove dvorane 12

Echenoz _ Ravel.indd 12

17.6.2010 11:16:55


RAVEL

Pleyel, a na toj se informaciji Ravel kratko zadržava, traži, a zatim i nalazi svoje ime u članku, pa sliježe ramenima. Kada zadihane mlade žene stignu do njega, ostavivši nosače da na rubu perona slože prtljagu u piramidu, Hélčne stidljivo pita što je nova, pokazujući na novine. Ništa posebno, odgovara on, ništa posebno. To su ionako desničarske novine, zar ne? Posebni se vlak naposljetku pojavljuje, a vuče ga lokomotiva tipa 120, nešto poput brze 111 Buddicom. Nosači tovare prtljagu u za to predviđene pretince, dok se Ravel pozdravlja s damama, pokazujući svu raskoš svojih lijepih manira, obasipljući ih komplimentima i rukoljubima, zahvalama i izljevima prijateljstva. Zatim ulazi u vagon prvoga razreda i bez poteškoća pronalazi svoje mjesto uz prozor, pa spušta staklo. Razmjenjuje s njima još nekoliko lijepih riječi, sve do polaska, kada dame iz torbe izvlače rupčiće i počinju mahati. Ravel ničim ne maše, tek se posljednji put usiljeno osmjehuje i maše u znak pozdrava, a onda podiže staklo i ponovno rastvara novine. Kreće prema luci Le Havre, odakle će za Sjevernu Ameriku. Prvi put ide onamo, ujedno i posljednji. Danas mu preostaje još točno deset godina života.

13

Echenoz _ Ravel.indd 13

17.6.2010 11:16:55


Ravel - Jean Echenoz