Page 1

10. međunarodni festival suvremene poezije

10th international festival of contemporary poetry

12.-14. listopada 2016.


2

nakladnik / publisher: Brutal - Udruga za promicanje kulture i umjetnosti | Brutal - Association for the promotion of culture and arts • za nakladnika / for the publisher: Silvestar Vrljić • urednik / editor: Silvestar Vrljić • lektura i korektura / proof-reading and line editing: Serena Todesco, Silvestar Vrljić • grafička priprema / prepress: Lena Telenta • tisak / print: Web 2 tisak d.o.o., Sv. Nedelja • godina izdanja / published: 2016.


Laura Accerboni Laura Accerboni (Genoa, 1985) lives in Lugano, where she attended a Masters in Italian Literature (USI). She has received numerous literary awards between 1996 and 2011, and her poems have been published on several magazines. In 2010 she published her collection Attorno a ciò che non è stato (Around what has not been), awarded with the Premio Marazza Opera Prima in 2012, while La parte dell’annegato (Playing the drowned) came out in 2015. She has participated in many international festivals in Netherlands, Croatia, Belgium, Switzerland and Macedonia (Struga Poetry Evenings). Since 2012 she is a member of the editorial committee of Steve, a poetry magazine published by the Edizioni del Laboratorio, and currently collaborates with ilmiolibro.it (L’Espresso editorial group). Laura Accerboni (Genova, 1985.) živi u Luganu, gdje je pohađala postdiplomski studij iz talijanske književnosti (USI). Nagrađena je brojnim književnim nagradama između 1996. i 2011. godine, a pjesme su joj objavljene u nekoliko časopisa. 2010. godine objavila je zbirku Attorno a ciò che non è stato (Oko onoga što nije bilo), nagrađenu Premio Marazza Opera Prima nagradom 2012. godine, dok je La parte dell’annegato (Uloga utopljenika) objavljena 2015. godine. Sudjelovala je na brojnim međunarodnim festivalima u Nizozemskoj, Hrvatskoj, Belgiji, Švicarskoj i Makedoniji (Struške pjesničke večeri). Od 2012. godine član je uredništva Steve, časopisa za poeziju kojega objavljuje Edizioni del Laboratorio te trenutno surađuje s ilmiolibro.it (L’Espresso nakladničkom skupinom).

Carlo Accerboni

3


*** A scuola le bambine si dispongono in base all’altezza dei loro gomiti. È una nuova regola. Le mamme all’uscita riempiono di sassi i sacchetti della spesa e nascondono gli scontrini tra le labbra. Hanno tutte un numero che identifica la nascita, che separa “nascita giusta” da quella “a giusta distanza”. A casa le bambine si riempiono d’acqua e sognano forti gomiti da scavalcare come in una guerra. Chi sopravvive fa merenda, le altre di corsa in bagno a riflettere sulla perdita. *** At school the girls line up according to the height of their elbows. It’s a new rule. The mothers outside fill their shopping bags with rocks and hide the receipts between their lips. They each have a number that identifies the birth, that distinguishes “proper birth” from “a proper distance.” At home the girls drink lots of water and dream of strong elbows to grapple with as in a war. Those who survive get a snack. The others race to the bathroom to reflect on their loss. 4

*** U školi djevojčice se poredaju po visini svojih laktova. To je novo pravilo. Mame na izlazu pune kamenjem vrećice iz dućana i skrivaju račune između usana. Sve imaju broj koji označava njihovo rođenje, koji razlikuje „pravo rođenje“ od onog „na pravoj udaljenosti“. Doma djevojčice se pune vodom i sanjaju o snažnim laktovima da ih prekorače kao u ratu. One koje prežive dobiju marendu, ostale žure do kupaonice da promišljaju o gubitku. *** Ieri il bambino più alto ha messo una pietra tra i denti e ha iniziato a masticare. Ha dimostrato a sua madre ciò che una bocca può fare se messa all'orlo e che una casa distrutta è solo una casa distrutta. Ieri tutti i bambini più alti hanno messo alla fame i nemici e raccolto i loro giochi in fretta. Hanno dimostrato alle madri l'ordine e la disciplina dei morti poi sono corsi a lavarsi le mani e ad ascoltare le notizie in forma di ninnenanne. *** Yesterday the tallest boy put a stone between his teeth and began to chew. He showed

his mother what a mouth can do when pushed to extremes and that a ransacked home is only a ransacked home. Yesterday all the tallest boys made their enemies starve and quickly gathered up their toys. They showed their mothers the order and discipline of the dead. Then they ran to wash their hands and listen to the news in the form of lullabies. *** Jučer je najviši dječak stavio kamen među zube i počeo žvakati. Pokazao je svojoj majci što usta mogu kada ih se gurne do ruba i da razorena kuća je samo razorena kuća. Jučer su sva najviša djeca izgladnila svoje neprijatelje i nabrzinu skupili svoje igračke. Pokazali su svojim majkama red i disciplinu mrtvih pa su otrčali oprati ruke i slušati vijesti u obliku uspavanki. *** Il capannone è in affitto dentro a centinaia si cuce per dodici ore come ragni sputiamo fili da ogni parte e ci mangiamo in mancanza di altro.


*** The warehouse is for rent hundreds inside are sewing for twelve hours like spiders we spit threads everywhere and eat each other there being nothing else. *** Skladište je za najam unutra stotine šiju dvanaest sati kao pauci pljujemo niti sa svih strana i jedemo jedni druge u nedostatku nečega drugog. *** Siamo persone interessanti. Le nostre braccia lo sono e anche i denti, ogni segno di resistenza ha qualcosa di interessante. E nella terra, quando siamo popolati da piccoli mostri quando le nostre orbite non hanno che il fumo seduto dentro, anche allora siamo incredibilmente interessanti. E vogliamo che l'erba sopra la nostra testa lo sappia, che la morte lo capisca e anche l'uccello che sotto di noi abita con il suo enorme becco senza rimedio.

*** We are interesting people. Our arms and also our teeth, every mark of resistance holds something of interest. And in the ground, when we are inhabited by tiny monsters when nothing but smoke sits in our sockets, even then we are incredibly interesting. And we want the grass above our heads to know it, and death to understand it, along with the bird that lives underneath us with its irremediably large beak. *** Zanimljive smo osobe. Naše ruke također i zubi isto, svaki znak otpora ima nešto zanimljivo. I u zemlji, kada smo nastanjeni malim čudovištima kada naše očne šupljine nemaju ništa osim dima koji sjedi unutra, čak i tada smo nevjerojatno zanimljivi. I želimo da trava nad našim glavama to zna, da to smrt razumije također i ptica koja ispod nas živi sa svojim nepopravljivo ogromnim kljunom.

*** Il freddo è poco piacevole. Se si trema la credibilità diventa niente. Per questo ho imparato a piantare chiodi nelle mani. Ora sono una persona ferma. *** Coldness is rather unpleasant. If you tremble your credibility turns to nothing. That’s why I’ve learned to plant nails in my hands. I am now a steady person. Translation from Italian: George Tatge *** Hladnoća je dosta neugodna. Ako se treseš vjerodostojnost postane ništa. Zato sam naučila saditi čavle u rukama. Sada sam mirna osoba. Prijevod s talijanskog: Serena Todesco i Silvestar Vrljić

5


Sanna Hartnor Sanna Hartnor, born in 1986, lives and works in Malmö. Apart from being a poet, she works with music and stage performances. Her first poems were published in the anthology Mot denna sol: Blå Blixt (Towards this Sun: Blue Flash) and the following year she made her debut Ham­ nen (The Harbour). The collection is a tragic and humorous contemporary depiction of a newly built, exclusive residential area by the sea. It talks about gentrification, Scandinavia, architecture, mimesis, moss graffiti, class, materials that won't be domesticated, the ancient sea and its dark depths. In 2015 Hamnen was nominated for the Katapult Prize, the Swedish writers union award for the best debut of the year. Sanna Hartnor, rođena 1986. godine, živi i radi u Malmöu. Osim poezije radi glazbu i performanse. Njezine prve pjesme objavljene su u antologiji Mot denna sol: Blå Blixt (Prema ovom suncu: Plavi Bljesak) a naredne je godine objavila svoj prvijenac Hamnen (Luka). Ova je zbirka tragičan i humorističan suvremeni opis novosagrađenog, ekskluzivnog stambenog područja pokraj mora. Govori o gentrifikaciji, Skandinaviji, arhitekturi, mimezi, grafitima od mahovine, staležu, materijalima koji ne žele biti ukroćeni, drevnom moru i njegovim mračnim dubinama. 2015. godine Hamnen je bio nominiran za Katapult Prize, nagrade udruženja švedskih pisaca za najbolji prvijenac godine.

Tove Larris

6


1. husen hade inte hunnit bli självmedvetna de hade blivit lämnade där ihop främlingar för varandra och obekväma att klara sig bäst de kunde man kan närmast beskriva det som att de stod där de blivit ställda väntande på att få gå därifrån de boende fick instruktioner om att gå försiktigt över cykelstigen tills den vant sig vid att vara cykelstig de boende fick instruktioner titta lagom länge ut över horisonten för att inte genera den i inledningsfasen inte slita på den eller börja ta den för given det skulle vara mycket ytor släta plana som kinder det hade räknats ut att det skulle bli vackert associationerna gick till arktis en grå glaciär mitt i bostadsområdet en majestätiskt öde plats att umgås på valarna det borde ha funnits valar i vattnet valar tar för stor plats och de låter för sorgset ekot mellan husen någon föreslog en pingvin som kunde matas med ett svart russin om dagen den skulle vara blank den skulle pigga upp bostadsföreningen gav bort skateboards en till varje barn, även de till synes för små det hade räknats ut att det skulle passa med den grå glaciären skapa rörelse, ett organiskt inslag och kanske attrahera något nostalgiskt hos de unga föräldrar som jobbade hemifrån havet såg inte på

havet såg inget alls de boende märkte det gick och la sig tidigare än nödvändigt 1. the houses have not yet had the time to become self-assured they have been left there like strangers all awkward to cope as best they could you could almost say they stood where they were placed waiting to be allowed to leave the residents were instructed to walk carefully across the cycle lane until it got used to being a cycle lane the residents were instructed not to stare at the horizon for too long not to embarrass it in the initial stages not to wear it out or start taking it for granted there should have been lots of open spaces flat surfaces smooth as cheeks according to calculations that should be beautiful they thought of the Arctic a grey glacier in the middle of the residential area a majestic empty place for socialising the whales there should have been whales in the water whales take up too much space and they sound too sad the echo among the houses someone suggested a penguin which could be fed with one black raisin a day it would have been shiny it would have cheered things up the tenants association gave away skateboards one for each child, even to those who seemed too young according to calculations they would fit to the grey glacier create motion, an organic element and perhaps evoke a bit of nostalgia in the young parents who work from home 7


the sea was not watching the sea saw nothing the residents noticed went to bed earlier than necessary 1. kuće nisu stigle postati samouvjerene ostavljene su tamo kao stranci osjećajući nelagodu da se snađu kako najbolje znaju skoro da bi se moglo reći da su stajale tamo gdje su postavljene čekajući kad će smjeti otići stanari su dobili upute da hodaju oprezno preko staze za bicikliste dok se ne navikne da je staza za bicikliste stanari su dobili upute ne gledajte predugo prema horizontu da mu ne bude neugodno u početnoj fazi nemojte ga izlizati ili početi uzimati zdravo za gotovo trebalo je biti mnogo terena površina ravnih poput obraza računali su da će to biti lijepo asocijacije su išle u smjeru Arktika sivi glečer usred naselja veličanstveno prazno mjesto na kojem će se ljudi moći družiti kitovi u vodi je trebalo biti kitova kitovi zauzimaju previše mjesta i zvuče pretužno jeka među zgradama netko je predložio pingvina kojeg bi mogli hraniti jednom grožđicom na dan bio bi sjajan razveselio bi ljude udruga stanara svakom je djetetu dala skateboard, čak i onima koji su bili premali računali su da bi to trebalo pasati uz sivi glečer stvoriti kretanje, nešto organsko i možda prizvati neki nostalgičan osjećaj kod mladih roditelja 8

koji rade od kuće more nije gledalo more nije ništa vidjelo stanari su to primjetili i odlazili na spavanje ranije nego što su trebali 2. en del hus vaknar långsamt efter att människorna börjat klia och riva i parketten de är lite större då de har haft natten på sig att andas ut de rymmer mer och tillåter mer kring sex-halv sju och drar skinnet åt sig efter hand som dagen lider något sådant hus fanns inte på glaciären där somnade husen aldrig när de boende vaknade stod väggarna med uppspärrande ögon och väntade de hade väntat i timmar dörrarna stampade i sina karmar arkitekten försökte förstå var skillnaden låg betong eller trä kunde det vara så enkelt radon kanske linoleum arkitekten tänkte det kunde vara så att det behövdes lite mer av det ena eller andra arkitekten tänkte det kanske var ett slags skörbjugg i ett av husen var fönsterkarmarna av sten slipad och tvättad men icke desto mindre sten arkitekten hade fått in klagomål fönsterkarmarna hade ställt till det de förblev alltid kalla, lyssnade på luften utomhus, lydde den de hörde dit fortfarande arkitekten insåg för sent att de aldrig skulle bli helt domesticerade så de boende torkade glasen i skåpen en extra gång fast de var torra för att det skulle bli hemtrevligt men husen knakade och de boende förstod att de inte skulle låta sig nöjas så lätt de boende strök sina kinder längs väggarna men träet var oroligt


fantomgrenarna ven och havet vankade av och an i diskmaskinerna 2. some houses wake up slowly after people started to scratch and tear at the parquet flooring they are a bit larger then they had all night to exhale they hold more and allow more around six-six thirty and get more cautious as the day passes there were no such houses on the glacier the houses there never slept when the residents woke up the walls stood with their eyes wide open waiting they had been waiting for hours the doors stamping in their frames the architect tried to understand what it was that made the difference concrete or wood could it be that simple radon perhaps linoleum the architect thought perhaps what's needed is some more of one or the other the architect thought maybe it was some kind of scurvy in one of the houses the windowpanes were made of stone polished and washed but still stone the architect had received complaints the windowpanes had been causing problems they were always cold, listening to the air outside, obeying it they still belonged out there the architect realized too late that they could never be completely domesticated so the residents dried the glasses in the cupboards one more time even though they were dry so as to make it comfy and nice but the houses creaked and the residents understood that the they were not going to be satisfied so easily the residents brushed their cheeks along the walls but the wood was uneasy phantom branches whined and the sea sauntered back and forth in the dishwashers

2. Neke se kuće sporo bude nakon što ljudi počnu češati i grebati po parketu malo su veće imale su cijelu noć da malo odahnu u njih više stane i više toga dopuštaju oko šest, pola sedam i postaju opreznije kako dan prolazi takvih kuća na glečeru nema tamo kuće nikada ne zaspu kad se stanari probude zidovi stoje razrogačenih očiju i čekaju čekaju već satima vrata topću u svojim okvirima arhitekt je pokušao shvatiti u čemu je razlika beton ili drvo je li moguće da je stvar tako jednostavna radon možda linoleum arhitekt je mislio da bi možda trebalo malo više jednog ili drugog arhitekt je mislio da se možda radi o nekoj vrsti skorbuta na jednoj su kući prozorski okviri bili od kamena uglačanog i očišćenog ali ipak kamena arhitektu su se ljudi žalili zbog tih okvira uvijek su bili hladni slušali zrak izvan kuće, radili što kaže još uvijek su bili dio onoga vani arhitekt je prekasno shvatio da ih neće biti moguće sasvim pripitomiti i tako su stanari dugo brisali čaše u vitrinama iako su bile suhe kako bi stvorili ugodu ali kuće su škripale i stanari su shvatili da ih neće biti tako lako zadovoljiti stanari su se obrazima mazili uza zidove ali drvo je bilo nemirno fantomske grane su jecale a more se ljuljalo naprijed-natrag u perilicama za suđe

9


3. frilansaren tog sats hon kanade som en säl med sin mjuka mage över matbordet av rostfritt stål

3. the freelancer took a step back and was off she slid like a seal on her soft belly over the stainless steel dining table

man döpte sina kaniner till pricken, ifall den hade en prick till stampe, ifall barnet hade en förkärlek för det traditionella men också till något helt oväntat som skitkorven då kunde det hända att det skrattades lite att hela familjen tyckte att det var tur att man skaffat kanin då kaninens namn allena sa något viktigt om att man var en familj med distans

then she went up the stairs to the sleeping loft and wrote an ad copy

man kunde se på kaninen och låta den representera

3. frilenserica je uzela zalet odsklizala poput tuljana na mekom trbuhu preko stola od nehrđajućeg čelika

en liten hamn för fritidsbåtar byggdes också

sen gick hon alla trappstegen upp till sovloftet och gjorde copy

a onda se uspela stepenicama do potkrovlja za spavanje i napisala reklamni tekst 4. det blev sommar kaniner, två och två ibland en kanin och ett marsvin placerades på gräsmattor det skaffades maskrosor det skaffades morötter kaninerna var mjuka som luft under barnens darrande händer kaninerna sparkade och rev och barnen höll kaninerna hårt mot sina skenande hjärtan för att slippa se deras arga små ansikten för att slippa ta itu med deras arga små ansikten oftast hade de en vit bas kaninerna med mönster på de boende skojade om att allihop egentligen var en och samma kanin det var roligt vissa dagar skrämmande andra 10

4. summer came rabbits, in twos sometimes one rabbit and one guinea pig were placed on lawns dandelions were obtained carrots were obtained the rabbits were as soft as air under the shivering hands of the children the rabbits kicked and scratched and the children held the rabbits tightly against their pounding hearts to avoid looking at their angry little faces to avoid having to deal with their angry little faces more often than not they were white those rabbits with patterns the residents joked that they were all really one and the same rabbit some days it was funny other days scary the rabbits were named spot, if they had a spot thumper, if the child had a thing for the traditional or something completely unexpected like turd sometimes


the residents would laugh a bit at that the whole family thought it was a good thing to get a rabbit as the rabbit's name in itself said something important about them being a family with perspective they could look at the rabbit and let it represent a small harbour for pleasure boats was built too 4. došlo je ljeto kunići, dva po dva ponekad jedan kunić i jedan zamorac stavljeni su na travnjake nabavljeni su maslačci nabavljene su mrkve

mogli su gledati kunića i pustiti ga da ih predstavlja izgrađena je i malena luka za brodice 5. relationen till ketchup skilde sig bland de boende en del ryggade tillbaka vid åsynen andra tog ställning genom att ha en flaska i kylen att bete sig som folk barnen måste veta hur det smakar 5. the attitude towards ketchup varied among the residents

kunići su bili meki poput zraka pod drhtavim dječjim rukama kunići su udarali nogama i grebali a djeca su ih čvrsto držala uz svoja uzlupana srca kako ne bi gledala njihova ljutita mala lica kako se ne bi morali suočiti s njihovim ljutitim malim licima

some flinched at the mere sight of it

najčešće su bili bijeli ti kunići s uzorkom stanari su se šalili da je to sve ustvari samo jedan kunić nekih je dana to bilo smiješno a drugih zastrašujuće

Translation from Swedish: Željka Černok

kuniće su zvali točkica, ako su imali kakvu točkicu ili pahuljica, ako su djeca bila više za takva tradicionalna imena ali bilo je tu i neočekivanih imena poput drekića to bi znalo izazvati smijeh cijela obitelj bi mislila da je sreća što su nabavili kunića jer čak i samo kunićevo ime dokazuje kako obitelj zna što je važno u životu

others took a stand by having it in the fridge to be normal the children should know how it tastes

5. stanovnici su imali različit odnos prema kečapu neki bi ustuknuli kad bi ga vidjeli drugi su zauzeli stav time što su ga držali u zamrzivaču kako bi bili normalni ljudi djeca moraju znati kakav ukus ima kečap Prijevod sa švedskog: Željka Černok

11


Ester Naomi Perquin Ester Naomi Perquin (Utrecht, 1980) grew up in the province of Zeeland but has been living in Rotterdam for the past fifteen years. She followed creative writing classes in Amsterdam and has worked as a prison guard to be able to finance her studies. Her debut volume, Ser­ vetten halfstok (Napkins At Half Mast), was published in 2007 at Van Oorschot Publishing House. It was followed in 2009 by the collection Namens de ander (On behalf of The Other). Perquin wrote columns and poetry for numerous newspapers and magazines, and is host for the VPRO radioshow Nooit Meer Slapen (Never Sleep Again) every Friday on Radio 1. In 2011 and 2012 she was appo­inted the City Poet of Rotterdam. She has received a number of prizes for her work, among which the Anna Blaman prize, the Lucy B. and C.W. van der Hoogt prize and the J.C. Bloem prize. Her latest volume, Celinspecties (Celinspections), was published in 2012 and was awarded the prestigious VSB Poetry Prize for best collection of the year. Ester Naomi Perquin (Utrecht, 1980.) odrasla je u ­provinciji Zeeland, ali zadnjih petnaest godina živi u Rotterdamu. Pohađala je sate kreativnog pisanja u Amsterdamu i radila kao čuvar u zatvoru da bi platila studij. Njezin prvijenac, Servetten halfstok (Ubrusi na pola koplja), objavljen je 2007. u nakladničkoj kući Van Oorschot. Slijedi zbirka Namens de ander (U ime drugoga). Perquin je pisala kolumne i poeziju za brojne novine i časopise, a voditeljica je i VPRO radio programa Nooit Tessa Posthuma de Boer Meer Slapen (Nikada ne spavaj opet) svakoga petka na na Radiju 1. 2001. i 2012. godine proglašena je City Poet of Rotterdam (Pjesnikinjom grada Rotterdama). Za svoj je rad osvojila brojne nagrade, među kojima je Anna Blaman prize, Lucy B. i C.W. van der Hoogt prize te J.C. Bloem prize. Njezina zadnja zbirka, Celinspecties (Inspekcijećelija), objavljena je 2012. godine i nagrađena prestižnom VSB Poetry Prize za najbolju zbirku pjesama godine.

12


ONDERZOEK Wilt u rusten overdag en ’s nachts een man gelukkig maken? Voelt u zich neerslachtig bij het idee van lavendel? Heeft u wel eens een hotel bedacht? Haal door: ik ben geen vrouw / ik ben een domme vrouw. Ik heb in de afgelopen jaren minimaal zes keer spijt gehad. Aan mijn vingertoppen kleeft bij voorkeur: bladgoud, verf, tomatensap. U past in een koffer. Als u niet in een koffer past hoe zou u uzelf dan omschrijven? Hoe lang heeft u last van overgewicht? Hoe vaak? Als u van een brug springt zult u toch proberen: A) uzelf aan te wijzen op een kaart B) steeds verder weg te drijven C) halverwege om te keren Stel, uw ziekte is een dier. Bij gezondheid telt de vraag voor twee. Welk dier is uw ziekte bij voorkeur niet? Let op: de slechte dagen dienen meegeteld. Bent u banger voor de uitslag dan voorheen? Schrijf op wie volgens u de vragen stelt. SURVEY Do you like to rest during the day and at night make a man happy? Do you feel depressed at the sight of lavender? Have you ever thought of a hotel? Delete: I am not a woman/I am a stupid woman. In recent years I have felt regret at least six times. What tends stick to my fingertips is: gold leaf, paint, tomato juice. You fit into a suitcase. If you do not fit into a suitcase how would you describe yourself? How long have you had weight problems? How often? If you jump off a bridge, will you still try: A) to pinpoint yourself on a map B) to drift further and further off C) to turn back halfway Suppose your illness were an animal. If you’re healthy the question counts double. What animal would you rather your illness were not? N.B.: the bad days must be counted too. Are you more frightened of the outcome than before? State whose questions these are, according to you.

13


ISPITIVANJE Želite li danju odmarati a noću usrećiti nekog muškarca? Osjećate li se potišteno pri pomisli na lavandu? Jeste li već razmišljali o hotelu? Prekrižite: ja nisam žena / ja sam glupa žena. Proteklih godina barem šest puta osjetila sam žaljenje. Za vrhove prstiju lijepe mi se ponajprije: zlato u listićima, boja, sok od rajčica. Pristajete u kovčeg. Ako ne pristajete u kovčeg, kako biste se opisali? Koliko dugo imate problema s viškom kilograma? Koliko često? Ako skačete s mosta, pokušat ćete: A) označiti se na karti B) otplutati što dalje C) okrenuti se na pola puta Zamislite da je vaša bolest životinja. U zdravom stanju pitanje vrijedi dvostruko. Koja životinja vaša bolest svakako nije? Pazite: loše dane valja pribrojiti. Bojite li se rezultata više nego prije? Zapišite tko po vašem mišljenju postavlja pitanja. DE LAATSTE ONBEKENDE Dus u heeft in het geheim geleefd, werd ondergronds geboren, u bent nooit in beeld geweest. Dus u woonde op plaatsen waar geen kijkers kwamen, geen hond verlaten rondliep, neus dicht bij de grond, u kwam nooit in verleiding iemand duidelijk zichtbaar te aaien. U nam geen goedgeschreven woorden in de mond, had geen zorgvuldig gezicht – hoe, als wij u niet zagen heeft u geleefd? Hield u zich ergens voor iemand verstopt? Leek het voor u andersom – raakten wij weg zolang u geen deel had aan ons? U kunt niet meer weggaan zoals u hier kwam, in het donker, als een geheim. Blijft u zo zitten dan zoomen wij in. Dit is uw kans om aanwezig te zijn. THE LAST UNKNOWN PERSON So you’ve lived in secret, were born underground, have never been in the picture.

14


So you lived in places where no one came to look, no dog roamed desolately, nose close to the ground, you were never tempted to stroke anyone in full view. You didn’t utter any well-turned phrases, did not show a careful face – how, if we did not see you, did you live? Were you hiding from someone somewhere? Did you see it the other way round – did we vanish as long as you had no part in us? You can’t leave the way you arrived, in the dark, as a secret. Sit as you are, and we will zoom in. This is your chance to be present. POSLJEDNJA NEPOZNATA OSOBA Dakle, živjeli ste potajice, rođeni ste u podzemlju, nikada o vama nismo dobili sliku. Dakle, živjeli ste na mjestima kamo ne dolaze gledatelji, ne lutaju napušteni psi, nosom tik do tla, nikada niste došli u iskušenje da nekoga jasno vidljivo pomilujete. Niste izgovarali dobro napisane riječi, niste imali brižno lice – kako ste, ako vas nismo vidjeli, živjeli? Jeste li se pred nekime skrivali? Je li se vama činilo obrnuto – jesmo li nestali sve dok niste postali dio nas? Ne možete više otići odavde kao što ste došli, u mraku, kao tajna. Ostanite sjediti da zumiramo. Ovo je vaša prilika da budete prisutni. VREEMDEN Zoals je jezelf op een foto waarop je ruggelings staat afgebeeld herkent maar omdat het onnatuurlijk blijft liever niet meer bent – zo is de ander precies zoals je zelf al denkt: het is niet goed teveel te weten, geheimen tekenen verstand, geven iets om handen. Leg tussen jezelf / de ander een diepe zee en verf je haren, hou je onhoorbaar voor elke poging tot elkaar, verzet je tegen nadering met rotsvast uitgesproken namen.

15


Geef volle ruchtbaarheid en ga een oorlog aan, wees te allen tijde onveranderbaar. Val met niemand samen. STRANGERS Just as in a photograph in which you’re seen from behind you recognise yourself but because it’s unnatural would rather not be there – so the other is just as you already think: it’s not good to know too much, secrets symbols reason give you something to do. Place between yourself/the other a deep sea and dye your hair, stay inaudible for each attempt at rapprochement, resist approaches with loud names as unyielding as stone. Make it fully public and embark upon a war, be at all times immutable. Don’t coincide, be alone. Translation from Dutch: Paul Vincent STRANCI Kao što se na fotografiji na kojoj stojiš leđima okrenut prepoznaješ, no kako je to neprirodno, radije to ne želiš biti – tako je onaj drugi upravo onakav kao što misliš: nije dobro previše znati, tajne ocrtavaju razum, daju ti misliti. Između sebe / drugoga postavi duboko jezero i oboji kosu, budi nečujan za svaki pokušaj zbližavanja, bori se protiv približavanja nepokolebljivo izgovorenim imenima. Sve obznani i započni rat, budi u svako doba nepromjenjiv. Ne podudaraj se ni s kim. LEGALE ACTIVITEITEN 1 & 2 1 Wakker maken aan het begin van de nacht en om dromen vragen. Als ze zeggen dat ze die nog niet hebben gehad omdat je ze wakker maakte: een klap. Als ze beginnen te huilen over hun haren naar beneden aaien tot ze aan hun moeders denken. Dan zeggen dat hun moeders niet meer zullen komen. Als ze hun hoofden op hun armen laten rusten heel lang zwijgen. Als ze dan in slaap zijn wakker maken en om dromen vragen.

16


Als ze hun dromen vertellen luisteren en uitleggen dat zulke dingen niet bestaan. Dan de orde van de dag. Dan weer van begin af aan. 2 Op de luchtplaats laten lopen en af en toe het geluid van een geweerschot maken. Oefenen tot je vlak boven hun hoofden een trage duif in zijn vlucht kunt raken en ze die duif laten begraven. Of er eentje op zijn rug draaien en met viltstift omtrekken op het matras en laten opstaan om naar zichzelf te kijken. Vragen of ze de omtrek niet op iemand vinden lijken. Vragen wie dat was. LEGAL ACTIVITIES 1 & 2

LEGALNE AKTIVNOSTI 1 & 2 1 Probuditi na početku noći i pitati za snove. Ako kažu da još nisu sanjali zato što si ih probudio: udarac. Ako počnu plakati kosu im milovati do vrhova sve dok ne počnu misliti na majke. Onda reći da im majke više neće dolaziti. Ako glave odmaraju na rukama šutjeti jako dugo. Ako onda usnu probuditi ih i pitati za snove. Ako ispričaju svoje snove slušati i objasniti da takve stvari ne postoje. Onda prijeći na svakodnevne stvari. Onda opet otpočetka.

1

2

Wake them up at the start of the night and ask for dreams. If they say they haven’t had any yet because you’ve woken them up: slap.

Na zatvorskom dvorištu pustiti da hodaju i povremeno proizvesti zvuk puške. Vježbati sve dok tik iznad njihovih glava ne pogodiš sporog goluba u letu i narediš im da pokopaju tog goluba.

If they start to cry, stroke their hair until they think of their mothers. Then say their mothers aren’t coming anymore.

Ili nekoga okrenuti na leđa i markerom opcrtati na madracu i pustiti da ustane kako bi se pogledao.

If they rest their heads on their arms, keep quiet for a long time. When they fall asleep, wake them up and ask for dreams.

Pitati ne podsjeća li ih obris na nekoga. Pitati tko je to.

If they tell you their dreams, listen and explain that such things do not exist. Then go to the order of the day. Then start again from the beginning.

ER IS NOG HEEL VEEL OVER

2

fiets die omvalt in de regen, gebruikte naalden in een zandbak, bananenschil op een strategisch punt, niet-geposte enveloppe aan de belastingdienst verplicht tot niets

Put them in the exercise yard and make the sound of a gunshot. Practise until you can hit a slow pigeon in flight just over their heads, and have them bury the pigeon.

Aangereden vogels kun je laten liggen, kun je klapwiekend en al terzijde schuiven, gemakkelijk vergeten

wisselgeld dat je teveel kreeg, een kleine jongen in de tram die zijn halte niet weet kun je nonchalant verzwijgen, gezichten niet herkennen, een glimlach negeren,

Or turn one over onto his back and draw an outline on the mattress with a marker and make him stand up to look at himself.

oude klasgenoten die je heel graag willen spreken kun je volstrekt legaal en zich verbazend in een drukke winkel achterlaten

Ask them if the outline reminds them of anyone. Ask them who.

en van je hand, van je hand kun je een wapen maken, in je broekzak steken. Afgevijld. Doorgeladen. 17


THERE IS STILL A LOT LEFT You can leave birds that have been hit by a car, you can push them aside flapping and all, easily forgotten a bike that falls over in the rain, used needles in a sandpit, strategically located banana peel, unposted letters to the tax department oblige you to nothing excess change in your hand, a small boy on a tram who doesn’t know where to get off, you can ignore coolly, not recognising faces, not acknowledging a smile it is completely legal to turn your back on dumbstruck former classmates anxious to talk to you in a busy shop and your hand, you can turn that into a weapon, stick it in your pocket. Sawn-off. Cocked. Translation from Dutch: David Colmer JOŠ JE MNOGO TOGA OSTALO Pregažene ptice možeš ostaviti da leže, možeš ih lepetave gurnuti u stranu, lako zaboraviti bicikl koji se prevrće na kiši, korištene igle u pješčaniku, koru od banane na strateškom mjestu, neposlana omotnica za poreznu službu ne obvezuje ni na što sitniš kojega si dobio previše, malog dječaka u tramvaju koji ne zna svoju stanicu možeš nonšalantno prešutjeti lica ne prepoznati, negirati osmijeh, stare prijatelje iz razreda koji bi htjeli s tobom razgovarati možeš posve legalno i zaprepaštene ostaviti u punoj trgovini a od svoje ruke, od svoje ruke možeš načiniti oružje, ugurati u džep hlača. Prerezana. Repetirana. Prijevod s nizozemskog: Romana Perečinec

18


Sanna Tahvanainen Sanna Tahvanainen is s Finnish writer (born in 1975) living in Helsinki. She writes in Swedish and has since her debut Fostren (Embryos) in 1994 published numerous collections of poetry, children's books and novels. Her latest work is Den lilla svarta (The Little Black One), a novel about Coco Chanel and the 1920's. Sanna Tahvanainen je finska spisateljica (rođena 1975. godine) koja živi u Helsinkiju. Piše na švedskom jeziku i nakon pjesničkog prvijenca Fostren (Zameci) 1994. godine objavila je brojne zbirke pjesama, knjige za djecu i romane. Njezina zadnja knjiga je Den lilla svarta (Mala crna), roman o Coco Chanel i 1920-tim godinama.

Jakob Goldstein

19


1. DU GER MIG EN FICKLAMPA SEDAN FÖR DU MIG TILL JAKT- OCH TROFÉRUMMET PEKAR PÅ EN AV KRONHJORTARNA JAG SER GENAST ATT ÖGONEN ÄR AV GLAS MAN HAR TAGIT UT ALLT DET MJUKA FYLLT DET MED HÅRDA KULOR DU BER MIG VÄLJA SOM OM ALLTING I RUMMET VAR TILL SALU MEN ALLT JAG GÖR ÄR ATT GÅ OMKRING OCH FÖRUNDRAS ÖVER DE PÄRLBESTRÖDDAETUIEN DET ÄR DEM JAG VILL HA DET ÄR INUTI DEM JAG VILL FINNAS JAG ÖPPNAR LOCKET PÅ MIN FAVORIT LYSER LÄNGE DIT IN MED FICKLAMPAN SLUTER LOCKET SNABBT SÅ ATT LJUSET STANNAR KVAR JAG VILL LIGGA INBÄDDAD I BOMULL MED LOCKET STÄNGT I DET SOM ALLA TROR ÄR MÖRKER DU HAR REDAN HUNNIT TILL EGGVAPNEN JAG HÖR DIG SÄGA: EN KNIV SOM SLUTS VARSAMT LEVER LÄNGRE 1. YOU GIVE ME A TORCH AND THEN TAKE ME FOR A HUNT – AND TO THE TROPHY ROOM POINT AT ONE OF THE RED DEER I NOTICE IMMEDIATELY THAT ITS EYES ARE MADE OF GLASS THEY TOOK OUT EVERYTHING SOFT FILLED IT WITH HARD MARBLES YOU ASK ME TO CHOOSE AS IF EVERYTHING IN THE ROOM WERE FOR SALE BUT EVERYTHING I DO IS TO WALK AROUND AND ADMIRE THE GLITTERY ETUI CASES THEY ARE THE ONES I WANT IT'S IN THEM I WANT TO BE I OPEN THE LOCK OF MY FAVOURITE ONE SHINE A LIGHT ON THE INSIDE FOR A LONG TIME CLOSE THE LOCK QUICKLY 20

SO THAT THE LIGHT STAYS TRAPPED INSIDE I WANT TO LIE WRAPPED IN COTTON WITH THE LOCK CLOSED IN WHAT EVERYBODY THINKS IS DARKNESS YOU HAVE ALREADY REACHED THE SWORDS I HEAR YOU SAY: A KNIFE FOLDED CAREFULLY LIVES LONGER 1. DAŠ MI DŽEPNU SVJETILJKU A ONDA ME ODVEDEŠ DO SOBE S LOVAČKIM TROFEJIMA POKAŽEŠ NA JEDNOG JELENA ODMAH PRIMJETIM DA SU MU OČI OD STAKLA IZVADILI SU SVE ŠTO JE MEKANO I NAPUNILI TO TVRDIM KUGLICAMA TRAŽIŠ DA ODABEREM KAO DA JE SVE U SOBI NA PRODAJU ALI JA SAMO HODAM UOKOLO I DIVIM SE TORBICAMA UKRAŠENIM PERLAMA NJIH ŽELIM U NJIMA ŽELIM BITI OTVORIM KOPČU TORBICE KOJA MI SE NAJVIŠE SVIĐA UPERIM SVJETLO UNUTRA I DUGO GLEDAM BRZO JE ZATVORIM TAKO DA SVJETLO OSTANE UNUTRA ŽELIM LEŽATI UMOTANA U PAMUK U ZATVORENOJ TORBICI U ONOME ŠTO SVI MISLE DA JE TAMA TI SI VEĆ STIGAO DO ORUŽJA ČUJEM KAKO KAŽEŠ: NOŽ KOJI PAŽLJIVO SKLOPIŠ DUŽE ŽIVI 2. NÅGONTING VÄXER UR MÖRKRET OM NATTEN NÅGON ÖPPNAR ETUIET BOMULLEN TAS BORT OCH ALLT LJUS RINNER UT JAG LIGGER KVAR ÄNDÅ


2. SOMETHING GROWS OUT OF THE DARKNESS AT NIGHT SOMEBODY OPENS THE ETUI CASE THE COTTON IS TAKEN OUT AND ALL THE LIGHT RUNS OUT BUT I'M LEFT LYING IN THERE 2. NEŠTO RASTE IZ NOĆNOG MRAKA NETKO OTVORI TORBICU IZVADI PAMUK I SVA SVJETLOST ISCURI VAN ALI JA OSTANEM LEŽATI NA DNU 3. MÅNEN VÄXER OVANFÖR OSS DEN VÄXER FRAM UR ETT KOMMATECKEN SOM BLIR FETARE FÖR VARJE NATT

OF THE DEAD, YOU ANSWER I HAVE THREE ENEMIES ONE BEHIND ME AND ONE ON EACH SIDE THE ONE WHO STANDS BEHIND ME IS THE MOST DANGEROUS I HAVE TO KNOW WHAT HE THINKS BEFORE HE HIMSELF KNOWS IT 3. MJESEC RASTE IZNAD NAS RASTE IZ ZAREZA KOJI SVAKE NOĆI POSTAJE SVE DEBLJI STOJIŠ USRED SPAVAĆE SOBE I REŽEŠ ZRAK OKO SEBE SAMURAJSKIM MAČEM O ČEMU RAZMIŠLJAŠ DOK MAŠEŠ MAČEM CIJELE NOĆI? O MRTVIMA, ODGOVARAŠ

DU STÅR MITT I SOVRUMMET OCH SKÄR SÖNDER LUFTEN OMKRING DIG MED SAMURAJSVÄRDET

IMAM TRI NEPRIJATELJA JEDNOG IZA SEBE I PO JEDNOG SA SVAKE STRANE

VAD TÄNKER DU PÅ NÄR DU FÖR SVÄRDET GENOM LUFTEN HELA NATTEN?

ONAJ KOJI STOJI IZA JE NAJOPASNIJI MORAM ZNATI SVE NJEGOVE MISLI I PRIJE NJEGA SAMOGA

PÅ ATT DÖDA, SVARAR DU JAG HAR TRE FIENDER EN BAKOM OCH EN PÅ VARDERA SIDAN DEN SOM STÅR BAKOM ÄR FARLIGAST JAG MÅSTE VETA VAD HAN TÄNKER INNAN HAN SJÄLV VET DET 3. MOON IS GROWING ABOVE US IT IS GROWING OUT OF A COMMA THAT IS BECOMING THICKER WITH EACH PASSING NIGHT YOU STAND IN THE MIDDLE OF THE BEDROOM CHOPPING THE AIR AROUND YOU WITH A SAMURAI SWORD WHAT ARE YOU THINKING OF WHILE YOU'RE WAVING YOUR SWORD AROUND ALL NIGHT?

4. DET HÄNDER ATT VI SOMNAR HAND I HAND DU HÅLLER MIN HAND PÅ SAMMA SÄTT SOM DU HÅLLER SVÄRDET DITT KÖN ÖVERGER MIG INTE DET FÖLJER MIG I MÖRKRET SOM EN RADAR FORTSÄTTER ATT SMEKA MIG NÄR DIN HAND SOMNAT SKUGGAR MIG STÄNDIGT 4. SOMETIMES WE FALL ASLEEP HOLDING HANDS YOU HOLD MY HAND IN THE SAME WAY YOU HOLD THE SWORD 21


YOUR MANHOOD NEVER LEAVES ME IT FOLLOWS ME INTO THE DARK LIKE A RADAR CONTINUES TO CARESS ME AFTER YOUR HAND HAS FALLEN ASLEEP IT FOLLOWS ME CONSTANTLY 4. ZNA SE DOGODITI DA ZASPEMO DRŽEĆI SE ZA RUKE DRŽIŠ MI RUKU NA ISTI NAČIN KAO ŠTO DRŽIŠ MAČ TVOJA ME MUŠKOST NE NAPUŠTA SLIJEDI ME U MRAKU POPUT RADARA I MILUJE ME I KAD TI RUKA ZASPE STALNO ME PRATI 5. JAG KÄNNER EN MAN SOM SKÖT SIN FRU NÄR HON GICK FÖR LÅNGT NU GÅR HON INGENSTANS MEN HON KAN SE FÅGLARNA LYFTA GENOM FÖNSTRET OM HON STRÄCKER PÅ HALSEN 5. I KNOW A MAN WHO SHOT HIS WIFE WHEN SHE WENT TOO FAR NOW SHE'S NOT GOING ANYWHERE BUT SHE CAN SEE BIRDS FLYING OFF THROUGH THE WINDOW IF SHE CRANES HER NECK Translation from Swedish: Željka Černok 5. POZNAJEM ČOVJEKA KOJI JE USTRIJELIO SVOJU ŽENU KAD JE OTIŠLA PREDALEKO SAD NIKUDA NE IDE ALI KROZ PROZOR MOŽE VIDJETI KAKO PTICE UZLIJEĆU AKO ISPRUŽI VRAT Prijevod sa švedskog: Željka Černok

22


Sigurbjörg Þrastardóttir Sigurbjörg Þrastardóttir (Iceland, 1973) is the author of numerous poetry collections, two novels and a few staged plays. Amongst her publications is the poetry cycle Blysfarir (Torch Marches), nominated for the Nordic Council Literature Prize in 2009, later released in German and Swedish. Further titles include Brides, a poetry book on anxious women and absent men, and the short story collection The Fearful Trumpeter and Other Stories. Most recently her mini-play Decent People, on 20th century Nobel Prize author Halldór Laxness, was premiered at King’s Place in London. Sigurbjörg Þrastardóttir (Island, 1973.) autorica je brojnih zbirki poezije, dvaju romana i nekoliko drama postavljenih na scenu. Među njezinim publikacijama je pjesnički ciklus Blysfarir (Torch Marches), nominiran za Nordic Council Literature Prize 2009. godine, a kasnije objavljen na njemačkom i švedskom. Kasniji naslovi uključuju Brides (Mladenke), knjigu pjesama o uznemirenim ženama i odsutnim muškarcima te zbirku kratkih priča The Fearful Trumpeter and Other Stories (Bojažljivi trubač i druge priče). Nedavno je njezina mini-drama Decent Pe­ ople (Dolični ljudi), o Halldór Laxnessu, autoru dobitniku nobelove nagrade u prošlom stoljeću, premijerno je prikazana u King’s Place u Londonu.

Jakob Goldstein

23


Gamalt tré Hálfbrotinn bolur þar sem rjóðrið opnast neðsta grein sígur hægt til jarðar

Crvenkapica leži mrtva na stijeni s tri ogrebotine na vratu Trúlofunarpartí eða Nobody knows where my Johnny has gone

það slitnar úr himni í september

Öllu sköpuðu er sprett sundur um síðir

hér býr ekkert sem bærist nema kórsöngur ómar á þýsku og

grjótið springur gjáin myndast lófi leysir lófa

Rauðhetta liggur dáin á klöppinni með þrífalt klófar á hálsi

brúin gliðnar við fyrsta þeytta skipshorn þrátt fyrir gefin loforð

Old Tree

– allt sem heyrir saman skríður sundur, annars væri gaman að lifa

A broken trunk where the glade opens up the lowest branch sinking slowly

Engagement-party or Nobody knows where my Johnny has gone

snow shakes from September skies

All created things are ripped apart eventually

this is the habitat of nothing except a distant German choir and

the rock cracks creating the cleft a palm abandons a palm

Little Red Riding-hood is spread out, dead a triple claw scar on her neck

the bridge opens at the first ship’s whistle despite opposing promises

Staro drvo

– all things belonging together creep asunder, otherwise life would be fun

Napuklo stablo na kraju šumarka najniža grana polako dotiče zemlju

Zaruke Ili Nobody knows where my Johnny has gone

nebo se razdvaja u rujnu

Nema ničega na svijetu čemu kad tad neće doći kraj

ovdje nema ničeg što se čuje osim pjesme njemačkog zbora i

stijena puca stvara se procjep dlan se od dlana odvaja

24


most popušta pri prvom zvuku brodske trube uprkos svim obećajima - sve što jedno uz drugo pripada polako se odvaja, inače bi bilo divno živjeti Þroskalýsi Einu sinni þegar Elísabet Englandsdrottning var tuttugu og tveggja ára stóð hún snöggt upp af baðkari og teygði hendurnar svo hátt til himins í einhverju bjartsýniskasti að hún fékk sárt tak í síðuna. Hún smeygði sér stillilega í mjúkar teygjubuxur sem einhver hafði smyglað inn til hennar og lá fyrir það sem eftir lifði þess dags. Cold-shiver oil Once upon a time when Queen Elizabeth of England was twenty-two she suddenly stepped out of a bathtub and raised her hands so high towards the sky in some fit of optimism that she felt a stinging stitch in her side. She slowly slipped into a pair of soft long trousers that somebody had smuggled into her room and lay quiet for what remained of the day. Sazrijevanje Jednom kad je Elizabeta od Engleske imala dvadeset dvije godine naglo je ustala u kadi i protegla ruke visoko prema nebu u nekom napadu optimizma tako da su joj se ukočila leđa. Tiho se uvukla u mekane najlonke koje je netko prokrijumčario do nje i ostala u krevetu cijeli dan. Brjóstin mín Allegro non troppo, adagio non troppo, allegretto grazioso, piano, diminuendo, a piacere, allegro con spirito, tenuto, (agitato), grave, presto ma non assai, leggermente crescendo, con slancio, fortissimo, grandioso, larghetto, quasi andantino, allattante, mezzo forte, staccato, affettuoso, legato, giocoso, vivace, forte, meno mosso, amabile,

alla marcia Hratt ekki um of, hægt ekki um of, allgreitt með reisn, veikt, smám saman mýkra, að vild, hratt með andagift, haldið, (órólega), með alvöru, fljótt en þó ekki, lítillega vaxandi, með áhuga, mjög sterkt, hástemmt, nokkuð breitt, næstum á gönguhraða, mjólkandi, af hálfum styrk, slitið sundur, af tilfinningu, bundið, með gleði, líflega, sterkt, minni hreyfing, ljúflega, marserandi dolente – með sársauka My breasts Allegro non troppo, adagio non troppo, allegretto grazioso, piano, diminuendo, a piacere, allegro con spirito, tenuto, (agitato), grave, presto ma non assai, leggermente crescendo, con slancio, fortissimo, grandioso, larghetto, quasi andantino, allattante, mezzo forte, staccato, affettuoso, legato, giocoso, vivace, forte, meno mosso, amabile, alla marcia Quick but not too quick, slow but not too slow, pretty lively with grace, soft, gradually softer, at pleasure, fast and spirited, held, (restless), solemn, very quick but not extremely, lightly growing, with enthusiasm, very strong, magnificent, rather broadly, as if at walking speed, suckling, moderately strong, detatched, affectionate, bound, merry, brisk, strong, less movement, pleasantly, on the march dolente – mournful Moje grudi Allegro non troppo, adagio non troppo, allegretto grazioso, piano, diminuendo, a piacere, allegro con spirito, tenuto, (agitato), grave, presto ma non assai, leggermente crescendo, con slancio, fortissimo, grandioso, larghetto, quasi andantino, allattante, mezzo forte, staccato, affettuoso, legato, giocoso, vivace, forte, meno mosso, amabile, alla marcia Brzo ali ne prebrzo, sporo ali ne presporo, živahno i graciozono, tiho, postupno smanjivati, kako vam drago, brzo i nadahnuto, držati, (nemirno), ozbiljno, živo ali ipak ne preživo, polako pojačati, radoznalo, vrlo jako, svečano, široko, skoro brzinom hoda, dojeći, s pola snage, rastavljeno, osjećajno, vezano, radosno, živahno, jako, sporije, nježno, marširati dolente – s bolom 25


Sex 1 Alla leiðina frá Antuna Mihanovića í Zagreb til Ante Starčevića í Zadar, gegnum ótal lög af hvítu bergi, enn hvítari þoku og trjám sem ég kann ekki að nefna, fylgja mér sex túbuleikarar þeir yfirgnæfa (spennitreyju)fauskinn fremst í rútunni og ef mig svengir stingur amma eins þeirra fitugu umslagi fullu með sæðishvítum sauðaosti upp í mig mállausa – hún er kengbogin í baki (græn skupla) og heldur á skærgulum sólblómum á framrúðunni splundrast glær höfuð, langir taumar og ef mér snöggkólnar legg ég lófana á máðan málminn eða á volgar ístrur túbuleikaranna, hvílíkir dagar 2 Á blikkandi skiltum er engu logið um hvernig bílar skrika á blautum veginum, ég tek eftir óvæntri þögn túbuleikaranna og við horfum öll yfir kantinn þar sem haustlitir burknar liggja ráðalausir undir toppnum á svörtum sportbíl ég smelli fingrum, hlunkar hefja leik á ný, ég er enn hvít í munnvikum, hvílík örlög 3 Við vinsæla bensínstöð standa refir með gleraugu í hnapp og virðast spila á spil en það er blekking – yfir þeim stendur skógarbjörn sem passar að enginn svindli, við hlæjum út úr gliðnandi skóginum kemur gangandi íkorni (hann er líka með gleraugu) og heldur á stóru, skínandi hjarta, umhverfis flöktir 26

gylltur borði og á hann er letrað: við elskum ekki nema í táknum 4 Þegar kona með skegg stjakar við okkur með bleikum kústi er farið að dimma í táknfræði(dýra)garðinum, við trommum yfir hlaðið eins og sjö manna þorp á leið í erfidrykkju, í sömu andrá hringir mamma og spyr hvaða sígaunatónlist þetta sé í bakgrunninum, ég segi: lífið 5 Rútuþök taka að leka hvítri þoku og ef ég man ekki lengur hvert ferð minni er heitið smelli ég umsvifalaust fingrum og – Six 1 All the way from Antuna Mihanovića in Zagreb to Ante Starčevića in Zadar, through several layers of white rock, even whiter fog and trees I can not name, I am accompanied by six tuba players they rise above the (straight-jacket) geezer up front in the bus and when I’m hungry the grandmother of one of them sticks and envelope full of semen-white sheep milk cheese into my speechless mouth – she is a hunchback (green scarf) holding bright yellow sunflowers on the windscreen crystal heads explode, long strips spread and if I’m suddenly cold I place my palms on the faded metal or on the tuba players’ warm bellies, what days these are


2 Blinking signs show how cars can skid on the wet highway, I notice the sudden silence of my tubists and we all look over to the side of the road where faded brackens lie thwarted under the top of a black sports car I snap my fingers, the fatties start playing again, the corners of my mouth are still white, o what fate 3 By a popular gas-station a few foxes with glasses have gathered, seemingly playing cards, but it is a delusion – behind them a brown bear makes sure nobody cheats, we laugh from the gliding forest a squirrel comes walking (also wearing glasses) holding a large, shiny heart with a golden ribbon fluttering, inscribed: we only love in symbols 4 When a bearded woman shoves us out with a pink broom dusk has descended on the symbolic zoo, we march across the parking lot like a village of seven en route to a funeral wake, at which point my mother phones asking what this gypsy music in the background is, I say: life 5 White fog pours through bus-roofs and whenever I don’t remember where I’m headed for I snap my fingers promptly and – Translation from Icelandic: Sigurbjörg Þrastardóttir i Pétur Knútsson

Šestorica 1 Cijelim putem od Antuna Mihanovića u Zagrebu do Ante Starčevića u Zadru, kroz nebrojene slojeve bijelog kamena, još bijelja magla i stabla kojima ne znam imena, prati me šest trubača njihova glazba nadjačava luđačku buku koja dolazi iz prednjeg dijela autobusa i ako ogladnim baka jednog od njih mi gura u nijema usta masnu kovertu punu ovčjeg sira bijelog kao sjeme - pogrbljena (sa zelenom maramom), u rukama drži žute žute suncokrete na vjetrobranu se razbija prozirna glava, duge vlasi i ako mi bude hladno stavit ću dlanove na izlizan metal ili mlake trbuhe trubača, kakvi dani 2 Blještajuće reklame na panoima ne pretjeruju s autima koji klize po mokroj cesti, primjećujem iznenadan muk trubača i sad svi gledamo preko ivice gdje paprat jesenjih boja bespomoćno leži pod krovom crnog sportskog auta pucnem prstima, i buce nastavljaju sa svojom muzikom, a ja još sa bijelim na usnama, kakva sudbina 3 Pokraj popularne benzinske stoje lisice na gomili sa sunčanim naočalama, kao da se kartaju ali to je obmana - nad njima stoji medo i pazi da ne varaju, mi se smijemo iz prorijeđene šumice izlazi vjeverica (i ona nosi naočale) u rukama joj veliko, blještavo srce,

27


oko njega treperi zlatna traka na kojoj stoji: naša ljubav je samo u simbolima 4 Kada nas gospođa s bradom odgurne svojom metlom roze boje već je sumrak u simboličnom (zoo)vrtu mi marširamo preko dvora kao selo od sedam stanovnika na povratku sa sprovoda, u tom trenu me zove mama i pita kakva se to ciganska glazba čuje odgovaram: život 5 S krova autobusa počinje curiti bijela magla i ako se ne mogu sjetiti kamo sam krenula odmah pucnem prstima i Prijevod s islandskog: Tatjana Latinović

28


Sara Ventroni Sara Ventroni, born in Rome in 1974, has performed at many major Italian and international literary events. She wrote two poetry collections: La sommersione (The submersion, 2016) and Nel Gasometro (In the Gasometer, 2006), nominated for the Premio Delfini and awarded with Premio Napoli 2007, with a German translation (Im Gaso­ meter), recently published by Korrispondenzen in Vienna. Moreover, Sara’s short stories have been included in Italian anthologies in 2008 and 2009, and her play Salomé came out in 2005. Her poems have been translated into English, German, Slovenian, Spanish, Croatian and Albanian. She also wrote radio dramas and programmes for RAI Radio 2 and RAI Radio 3, and is among the founding members of the political women’s movement “Se non ora quando” (If Not Now, When). She has written on the Italian newspaper L’Unità, and currently collaborates with the Fondazione Istituto Gramsci and the Archivio Storico delle Donne. Sara Ventroni, rođena u Rimu 1974. godine, nastupala je na brojnim važnijim talijanskim i međunarodnim književnim manifestacijama. Objavila je dvije zbirke pjesama: La sommersione (Uranjanje, 2016.) i Nel Gasometro (U Gasometru, 2006.) nominiran za Premio Delfini nagradu i nagrađen Premio Napoli nagradom 2007. godine te preveden na njemački jezik (Im Gasometer) i nedavno objavljen u bečkoj nakladničkoj kući Korrispondenzen. Također, Sarine kratke priče uvrštene su u talijanske antologije 2008. i 2009. godine, a njezina drama Salomé objavljena je 2005. godine. Pjesme su joj prevedene na engleski, njemački, slovenski, španjolski, hrvatski i albanski jezik. Pisala je i radio drame i emisije za RAI Radio 2 i RAI Radio 3, i među osnivačicama je ženskog političkog pokreta “Se non ora quando” (Ako ne sada, kada). Pisala je za talijanske novine L’Unità, a trenutno surađuje s Fondazione Istituto Gramsci i Archivio Storico delle Donne.

Jakob Goldstein

29


I La danse: variazione da Burnt Norton Aspettavamo e non è accaduto. Non doveva essere e invece è stato. Adesso che si rompono le cose esistono. L’ordine sconosciuto danza dentro la frattura: qui convergono la crescita delle piante domestiche, le confessioni all’aria aperta la vocazione alla clausura, il saluto ai morti, l’evasione il riso sugli sposi, la mano armata la fuga da casa, il sonno leggero, il ritorno alla ragione. Quello che siamo stati e quello che non siamo ancora adesso sono insieme movimento di frantumi finiti e commensurabili perché intero è il limite : il finito è il nostro per sempre. I La danse: variation from Burnt Norton We were waiting and it did not happen. It did not have to happen and yet it did. Now that they are breaking things do exist. The unknown order dances inside the fracture: here converge the growth of houseplants, the open-air confessions the vocation to reclusion, the greetings for the dead, the evasion the rice thrown at newlyweds, the armed hand the escape from home, the light sleep, the return to reason. What we have been and what we are not yet now are merging in a movement of fragments finished and commensurable because the limit is a whole : what is finished is ours forever. I La danse: varijacija iz Burnt Nortona Čekali smo i nije se dogodilo. Nije trebalo biti a ipak je bilo. Sada kada se lome stvari postoje. Nepoznati red pleše u pukotini: ovdje se sastaju rast kućnih biljaka, ispovijedi na otvorenom poziv na klauzuru, pozdravi mrtvima, bijeg riža nad mladencima, naoružana ruka bijeg od kuće, lagani san, povratak razumu. 30


Ono što smo bili i ono što još nismo sada su zajedno pokreti krhotina svršeni i proporcionalni jer cjelina je granica : svršeno je naše zauvijek. II (1974) A marzo si aggregano le molecole. Sonnolenza ad aprile, un sospetto a maggio. Giugno era chiaro e presuntuoso (tu non volevi, ma poi hai capito). Luglio il terrore cresce sotto l’ombelico. Agosto e settembre qualche vertigine. A ottobre mangiavi le castagne. Novembre era tardi per tornare indietro. Dicembre quali cellule compongono il venire al mondo, il nostro comune procedere al finito. La violenza attraversa le palpebre le strade bagnate, le bandiere. Ciascuno è stato vivo almeno una volta tra la gambe di una donna. Ciascuno era presente, tra le gambe : a quel momento appartiene una visione privata di cui non avrà ricordo. Ma c’è un’ombra senza peso che accompagna il peso del corpo. L’ombra disegna la nostra sagoma la proietta a terra la inchioda e la muove come luce visibile nel suo alone. Luce che puoi dire che manca quando è spenta e non lancia più ombra. II (1974) In March molecules join together. Drowsiness in April, a suspicion in May. June was clear and presumptuous (you didn’t want to, but eventually understood). In July terror grows under the navel. In August and September some dizziness. In October you were eating chestnuts. In November it was late to go back. In December which cells compose the coming into the world, our mutual proceeding to the finite.

Violence crosses the eyelids the wet streets, the flags. Everyone has been alive at least once between the legs of a woman. Everyone was present, between the legs : that moment is part of a private vision one will not remember. Yet there is a weightless shadow accompanying the weight of the body. The shadow is drawing our silhouette projecting it on the ground nailing it down and moving it as a visible light in its halo. A light you may say is not there when it’s off and no longer casts a shadow. II (1974) U ožujku molekule se spajaju. Pospanost u travnju, sumnja u svibjnju. Lipanj je bio čist i drzak (nisi htio, ali si onda razumio). U srpnju užas raste ispod pupka. U kolovozu i rujnu neka vrtoglavica. U listopadu si jeo kestene. U studenom je bilo kasno za vratiti se. U prosincu koje stanice sačinjavaju dolazak na svijet, naše zajedničko kretanje prema konačnom. Nasilje prelazi kapke mokre ulice, zastave. Svatko je bio živ barem jednom među nogama žene. Svatko je bio prisutan, među nogama : tom trenutku pripada osobna vizija koje se neće sjećati. Ipak tu je sjena bez težine koja prati težinu tijela. Sjena iscrtava naše obrise projektira ih na tlo zakucava ih i miče kao vidljivo svjetlo u njihovom sjaju. Svjetlo za koje možeš reći da nedostaju kada je ugašeno i više ne baca sjenu.

31


III Dice questo. Dice: immagina un naufragio. Il prima e il dopo. Tra i due momenti è avvenuto un processo di trasformazione “molecolare” nel quale le persone di prima non sono più le persone di poi. Prendere in considerazione il movimento di questo nostro tempo. Prendersi cura della disgregazione molecolare di queste persone. Tenere ferme le forme davanti alle scelte. Ciò che non ha mai avuto inizio è per noi ciò che potrebbe iniziare. Il futuro immaginato come un non essere ancora venuti al mondo. Oppure cancellare tracce, disfare maglioni dimenticare nomi, non tornare ai luoghi. Smentire di esserci conosciuti. Rinnegare la compassione, la differenza, la rivoluzione. Il tempo in cui si sta sulla terra prende e perde innumerevoli forme. Anche la forma della fine è una relazione. III He says this. He says: imagine a shipwreck. Before and after. Between those two moments occurred a process of “molecular” transformation in which the people from sooner no longer are those from later. To take into consideration the motion of this time of ours. To take care of the molecular disintegration of these people. To hold the forms still before the choices. That which never had a beginning is for us that which could begin. The future imagined as one has not yet come into the world. Or else to delete traces, to unravel sweaters 32

to forget names, to not come back to places. To deny we have ever met. To disown the compassion, the difference, the revolution. The time one is on earth takes up and loses countless forms. Even the form of the end is a form of connection. III Kaže ovo. Kaže: zamisli brodolom. Prije i poslije. Između ta dva trenutka dogodio se proces “molekularni” preobražaj u kojemu ljudi iz prije nišu više ljudi iz kasnije. Uzeti u obzir kretanje ovog našeg vremena. Brinuti se za molekularno raspadanje Držati čvrsto oblike prije odabira. Ono što nikada nije imalo početak je za nas ono što bi moglo početi. Budućnost zamišljena kao ne još došli na svijet. Ili izbrisati tragove, rasplesti pulovere zaboraviti imena, ne vratiti se na mjesta. Opovrgnuti da smo se ikada znali. Odreći se samilosti, različitosti, revolucije. Vrijeme koje provedemo na zemlji uzima i gubi beskrajne oblike. Čak i oblik kraja je odnos. [dalla sezione Piccolo bestiario] Queste oche le hanno rimpinzate tanto che adesso hanno il cervello-grasso. Si tratta di oche intelligenti. Discutono tra loro del sublime matematico e del sublime dinamico di Immanuel Kant. Alcune hanno iniziato a fumare il sigaro altre fanno ruotare un bicchiere di cognac in controluce. Altre ancora restano in silenzio.

ovih ljudi.


Sono oche che evidentemente dissentono. E si danno un tono. Inchiodate a terra per i piedi non possono fare altro che sviluppare vizi ragionando sulle massime virtù con discreto cinismo e un certo gusto per il cavillo. [from the section Little bestiary] These geese have been plied so much that now they have grown a fat-brain. These are intelligent geese. They talk about the mathematically sublime and the dynamically sublime of Immanuel Kant.

razmatrajući o najvišim

vrlinama s diskretnim cinizmom i svojevrsnom sklonošću sitničarenju. [dalla sezione La sommersione] Questa volta. O era l’altra? Quella, e un’altra volta ancora. Un numero che aumenta il numero. Qualcuno tiene il conto? Si sono sbilanciati da una parte e la cosa s’è rovesciata.

Some have started smoking the cigar Others are turning a glass of brandy against the light.

Contiamo, questa volta. E l’altra? Quella, e un’altra volta ancora. Li abbiamo contati ma non possiamo davvero contarli. Prima li abbiamo scaldati.

Others keep silent. These geese evidently disagree. And they look the part.

All’inizio quaggiù anche noi abbiamo avuto freddo.

With their feet nailed to the ground they can do nothing but develop bad habits discussing the highest virtues with discrete cynicism and a certain inclination for quibbling. [iz ciklusa Mali bestijarij] Ove su guske bile toliko šopane da sada imaju debeli-mozak. Stvar je u tome da su to inteligentne guske. Razgovaraju međusobno o matematički uzvišenom i dinamički uzvišenom Immanuela Kanta. Neke su počele pušiti cigaru druge su zavrtile čašu konjaka prema svjetlu. Još drugih ostaje tiho. Te se guske očito ne slažu. Pa se prave važne. Zakucane nogama za tlo ne mogu ništa drugo nego razviti poroke

Non potevano tornare indietro non potevano restare non potevano andare avanti non possiamo contarli. Stai tenendo il conto? Questa volta. Quella, e un’altra volta ancora. La volta. Proviamo a contare. Ci siamo io e te. Noi quando siamo partiti? Questa, un’altra, e ancora-ancora. Sono iniziati tanti naufragi dopo il nostro. Tanti che non ricordo. [from the section The submersion] This time around. Or was it the other one? That one, and one time more. A number increasing a number. 33


Anyone keeping score? They lost their balance on one side and the thing capsized. Let’s count, this time around. And the other one? That one, and one time more. We have counted them but we cannot actually count them. We have warmed them up first. At first we also down here have been cold. They were unable to come back they were unable to stay they were unable to go on we cannot count them. Are you keeping score? This time around. That one, and one time more. The time. Let’s try to count. It’s me and you here. Us when did we leave? This one, another one, and again-again. Many shipwrecks have begun after ours. So many I cannot recall. Translation from Italian: Serena Todesco [iz ciklusa Uranjanje] Ovaj puta. Ili je to bilo drugi puta? Taj, i još jedan puta. Broj koji uvećava broj. Prati li itko rezultat? Izgubili su ravnotežu na jednoj strani i stvar se prevrnula. Računajmo, ovaj puta. A drugi puta? Taj, i još jedan puta. Izbrojali smo ih ali ih zapravo ne možemo izbrojati. Prvo smo ih zagrijali.

Na početku je i nama ovdje dolje bilo hladno. Nisu se mogli vratiti nisu mogli ostati nisu mogli ići

dalje ne možemo ih izbrojati. Pratiš li rezultat? Ovaj puta. Taj, i još jedan puta. Puta. Probajmo izbrojati. Tu smo ja i ti. Mi kada smo otišli? Ovaj, još jedan, i opet-opet. Počelo je puno brodoloma poslije našega. Toliko da se ne mogu sjetiti. Prijevod s talijanskog: Serena Todesco i Silvestar Vrljić


program 10. međunarodnog festivala suvremene poezije 2016. 12. listopada u 20 sati OTVORENJE FESTIVALA CAFE U DVORIŠTU - Jurja Žerjavića 7/2 13. listopada u 19 sati TALIJANSKI INSTITUT ZA KULTURU U ZAGREBU - Preobraženska 4 nastupaju: Laura Accerboni i Sara Ventroni voditelj programa: Serena Todesco 14. listopada u 19 sati BOOKSA - Martićeva 14d Nastupaju: Sanna Hartnor (Švedska), Ester Naomi Perquin (Nizozemska), Sanna Tahvanainen (Finska) i Sigurbjörg Þrastardóttir (Island)

10. međunarodni festival suvremene poezije  

10. međunarodni festival suvremene poezije 12. - 14. listopada 2016., Zagreb

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you