__MAIN_TEXT__
feature-image

Page 257

255

GLASNO, GLASNIJE, METAL BUKA NA SAVSKOM NASIPU

I believe in metal more than anybody you’ve ever met. And another thing, I’m prepared to die for metal. Are you?”

Joey DeMaio (Manowar)

“Ja neću heavy metal život da bude moj” Boye

H

eavy metal. Ah, taj najvoljeniji i najomraženiji, najobožavaniji i najismijavaniji glazbeni pravac svih vremena. Ušao je u moj život negdje sredinom 80-ih, poslavši gotovo preko noći u ropotarnicu povijesti sabrana djela Novih fosila, Srebrnih krila i višestruka izdanja Splitskog festivala. Nije dugo trebalo da me moj poslovni duh iz pasivnog konzumenta pretvori u underground aktivista. Kako to često bude, sve je krenulo s fanzinom. Defenders of the Faith bilo je vrlo nehipstersko, ali sasvim ok truemetaltinejdžersko ime jednog od rijetkih fanzina iza željezne zavjese, koji se u to vrijeme bavio ekstremnom metal glazbom. Nažalost, trajao je svega dva broja, jer je život 90-ih godina u Hrvatskoj imao neke druge prioritete. No, zato je početak novog tisućljeća zvučao kao super vrijeme za novi start i nove ideje, što je dovelo do rađanja Metalsound brenda. Iako je početna ideja bila zasnovana na ponovnom izdavanju fanzina, on je ovaj put izdržao samo jedan broj. Mogao bih tvrditi da sam već tada vizionarski predvidio uzlet interneta i propast tiskanih medija, ali prava istina nalazi se u kvaru hard diska s kompletnim materijalima za drugi broj. Pa ako je ideja o magazinu i bila kratkog vijeka, to se nikako ne bi moglo reći za koncertnu agenciju. Kad sam 2001. odlučio krenuti s organiziranjem koncerata, Močvara se činila kao jedini logičan izbor. Ancient, Stormlord, Thyrane i Forlorn Legacy imali su čast biti Metalsound koncert „001“. Sve je prošlo začuđujuće glatko, a činjenica da su pojedinci iz bendova zaboravili

skinuti corpsepaint prilikom prijelaza granice, okrenula se na šalu. Sve 5, idemo dalje, nebo je granica... Ili ne? Vidite, svaka kultura i civilizacija ima neke svoje Babaroge. Neka mitska stvorenja iz priča o kojima ste slušali dok su vas roditelji uspavljivali, prije nego su tu ulogu preuzeli Facebook i Snapchat. Promotorska Babaroga zvala se ATA carnet. Za mlade ili one neupućene, ATA carnet je jednostavno rečeno putovnica za opremu koju bendovi donose sa sobom. Državni birokrati su, sasvim logično, zaključili da bendovi ne samo da će svoju skupu opremu prodati usred turneje i utajiti porez, nego će to napraviti baš u onoj najsiromašnijoj zemlji u kojoj sviraju. Da stvar bude potpuno suluda, agencije ništa na svijetu nisu mrzile kao što su mrzile raditi ATA carnet, jer je papirologija bila opsežna i koštala ih je. Pa ga jednostavno nisu radile ili su lagale da će ga raditi. Naravno, vrlo brzo sam i ja na vlastitoj koži osjetio i upoznao to mitsko biće. Pro Pain nisu uspijevali prijeći granicu. Koncert je otkazan. Fanovi razočarani. Novci izgubljeni. Šok i nevjerica. Srećom, glazbeni virus toliko me zarazio da me ta (ne) zgoda nije obeshrabrila, ali još dugi niz godina (sve do ulaska u EU), moj najveći strah i najveća noćna mora nije bila loša prodaja karata, već prelazak granice. A tijekom tih godina bilo je nekoliko vrlo, vrlo opasnih situacija koje, srećom, nisu završile otkazivanjem koncerta. Moj promotorski posao rastao je strelovito, a istim tempom raslo je značenje i uloga Močvare na alternativnoj sceni.

← plakat za 5. rođendan metal slušaonice Zlostavljanje, ilustracija: Ivan Eror, layout: Slobodan Alavanja Slobić, 2007.

Profile for mochvara

Močvara i priča o URK-u / The Močvara Club Story  

Šarolika knjiga na preko 400 stranica - kultni bendovi, dizajneri plakata, utjecajni prostori iz prošlosti, lokalna underground scena, kako...

Močvara i priča o URK-u / The Močvara Club Story  

Šarolika knjiga na preko 400 stranica - kultni bendovi, dizajneri plakata, utjecajni prostori iz prošlosti, lokalna underground scena, kako...

Profile for mochvara
Advertisement

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded