Međimurske novine 685

Page 30

Piše Ivan Le ek Svako naše selo ima svoje male junake, ljude koji su žrtvovali svoje slobodno vrijeme da nešto naprave za svoje selo ili su po ne emu znani. Ovo je posve eno njima i njihovim selima. Pa makar je Vu etinec uz sam Mohokos, taj najviši vrh koji i spada pod selo, to selo i nije baš lako prona i. Ako se dolazi iz akovca, onda je odmah iza crkve Sveti Juraj na Bregu, s lijeve strane. Samo s lijeve strane. S desne je strane Pleškovec. I još nešto. Mohokos spaja dva vu etinska brega. Po kojima su se onda rasule vu etinske ku e. Ali i gdje su se valjale i povijesne razmirice onako s brijega na brijeg. A sve zato što se tu našlo i malo me imurskog jala. A u povijesti je to bilo ovako. Onaj južniji brijeg, ili kako ga oni zovu - prvi breg, bio je i ostao važna prometnica. A gdje se kre e više ljudi, tu je i ja i poriv da se naprave ljepše ku e te je to tako i bilo. Reklo bi se onako po doma i, više se daju videti. ak je došlo i do toga da su se na onom drugom brijegu bunili da im se put šljun a. Jer je to smetalo kravama. No, kako je nestalo krava, tako je i na drugi brijeg ipak stigao prvo šljunak, a onda i asfalt. Istina da je on danas na mnogim mjestima u raspadaju em stanju. I da vožnja baš i nije najljepša. No nešto drugo je ipak važnije. Onog starog jala kada oni s drugog brijega nisu htjeli dolaziti niti na zborove gra ana k onima prvima ipak je nestalo. Nestalo je pak i onoga kada su u lipnju gledali s brijega na brijeg kako je sve pokošeno i o iš eno. I tko je to bolje u inio. Danas toga nema. Kažu Vu etin ari i Vu etin arke da je puno toga nestalo u Vu etincu. Od onih starih obi aja i druženja pa do starih navika. Ali je došlo i puno novoga. Doselili mnogi u zadnje vrijeme u selo pa su donijeli i svoje navike. A oni stari baš i ne vole te nove navike koje tako narušavaju tradiciju ova dva prelijepa brega. Koja se tako lijepo vide i s varaždinskog mosta i daju prvu sliku me imurskih gorica.

Dvadesetogodišnji Franjo Pintari najbolji je sportaš Vu etinca. Igra nogomet za NK Me imurje. Kaže da nema namjeru napustiti Vu etinec

Pogled s “bogatijeg“ na drugi “siromašniji“ brijeg Vu etinca

MALA TEPEŠIJA po me imurskaj selaj II/1

Nigdar se nismo med sobom posvadili, sam smo se nej mortik negda dobro razmili

I to se može tu vidjeti. Sve ovo pred ku om oživi kada puše vjetar i vjetrenja a daje struju

Tu s visoka Japanci gledaju na akovec Sve pak je to doseljavanje po elo ovako. Prvo su oni iz akovca tu napravili vikendice. Zato jer je to bilo prvo pravo briježno mjesto, a jako blizu akovca. Onda im se tak dopalo s visoka gledati na akovec da su se po eli doseljavati. Jer tu imaju sve kao i u akovcu. Pak nisu priznali ništa od obi aja koje su stari imali. Tako su se malo gledali isprva poprijeko. Nisu mogli doma i

Ivanka Logožar k erka je znanoga kr mara ureka. - Vu etin ari se rado druže uz ašicu dobroga vina, kaže ona

ništa jako re i jer su ovi došljaci sve ljudi od ugleda. Pak im je to pomalo po elo i goditi. Jer su shvatili da su jako dobili na važnosti. I tako su u Vu etinec po eli dolaziti i zvu eni ljudi koji se nisu morali vu iti u Vu etincu. A nekada su zvu eni odlazili iz Vu etinca u svijet. Oni su bar uli kreket žaba, a da su ovi sada došli prije, uli bi ih kako u Rogozni kom potoku kreke u. Kona no, nekada je prestajanje kreketa žaba bio znak de kima da moraju napustiti ljubovanje sa svojim cura-

Mirko Ambruš, domar mjesnog doma: - To je mjesto našeg okupljanja pa se trudim da je ure eno i isto

Veronika i Josip Turk, gospodarstvo Turk: - K nama dolaze Rusi, esi, Nijemci, Slovaci, Japanci … da uživaju u miru ma. Danas tu nema žaba, ve samo mlaka za kišnih dana. Mlaka izme u dva brijega koja ih podsje a da jedino još tu kanalizaciju nemaju. Sve drugo je tu. A najviše mir. Toga pak na onom drugom brijegu prema Dragoslavcu ima jako puno. Toliko da ga Japanci, Nijemci i drugi na gospodarstvu Turkovih uzimaju še icama. Dolaze ljudi sa svih strana svijeta da uživaju u miru, dobroj hrani i ljepoti pogleda. Prema akovcu, Dragoslavcu i Okruglom Vrhu. Gledaju oni i prema Lopatincu na

Najstarija stanovnica Vu etinca Marija Medlobi (90) dobro se sje a vremena kada je na vu etinskom brijegu ljeti bila debela prašina, a potom debelo blato

vrh brijega i ude se kako su uspjeli tako majstorski srediti crkvu pa je oboriti. A vezano uz nju, tu je i jedna posebna uspomena. ak i malo smiješna. Ali za me imursku sliku i priliku normalna.

I strogo je pazila da Vu etin ari i oni iz okolnih sela ne drže novac u arapama. Jer onda nije bilo otrova za miševe pak je ovih bilo jako puno. Uglavnom, danas tu više nema banke, ali je ostala uspomena s imenom pa se taj dio zove Kasin breg. Sva ova pri a samo je ipak zbog crkve. Zna se da je crkva Sveti Juraj na Bregu. I svugdje se piše da je ona u Lopatincu. A Vu etin ari tvrde da je u Vu etincu. Pak je ak došlo do toga da su se i natpisne table selile. Pa je bila malo u Lopatincu, a malo u Vu etincu na ku nom broju 1. Došlo je do toga da su ak i table završile u velikoj grabi. Možda se zato i Božek rasrdil pak je cirkvu zrušil. No, kako izgleda, Vu etin ari su imalo pravo jer sada otpadni materijal iz srušene crkve završava kod njih. Zna i ipak je njihova. Mada neki zlobnici tvrde da su je namjerno srušili samo da bi imali materijal za izgradnju sportskog centra. U svojoj Rogoznici izme u dva brijega. Svima jednako daleko.

Kasin breg kao uspomena Još nekad davno imali su tu banku. Zvali su je jednostavno Kasa. A kako nekada bijaše, barem nešto, kao i sada, ta je banka bila strana.

Danijela Škrobar predsjednica je op inske udruge “Sport za sve”: - Moramo uklju iti još Vu etin ara u rekreaciju

Stjepan Ljubo Škrobar: - Ja imam sve zapisano o izgradnji kapelice Sv. Križa. Nek se zna za budu nost