Issuu on Google+

GMAZOVI (Reptilia)


Uvod Gmazovi (Reptilia) su pravi kopneni kralješnjaci. Pojavili su se sredinom karbona, a razvili su se iz vodozemaca. Razlikovali su se od vodozemaca prvenstveno po amniotskom jajetu s ljuskom koja sluţi za zaštitu od isušivanja, što im je omogućilo da u potpunosti vode kopneni ţivot, za razliku od vodozemaca. Rasprostranjeni su po cijelom svijetu osim na Antartici. Najviše ih ima u subtropskim i tropskim krajevima. Razlog tome je to što su pripadnici porodice reptilia poikilotermne ţivotinje (imaju promjenjivu temperaturu tijela) pa se moraju prilagoĎavati toplijim krajevima i izlagati sunčevu i toplinskom zračenju. Osnovna obiljeţja gmazova:  imaju koţu s roţnatim ljuskama i uglavnom s četiri noge i pet prstiju. Iznimka su zmije kod kojih su se noge povukle  koţa ih štiti od ozljeda, parazita i od gubitka tekućine  polaţu jaja sa čvrstom ovojnicom (zaštita od isušenja) ili raĎaju ţive mlade  prvi kopneni kraljeţnjaci koji ne ovise o vodi  hladnokrvne ţivotinje  dišu plućima

Vrste Danas je poznato oko 6.500 vrsta koje su raspodijeljene na četiri skupine: premosnike (Rhynchocephalia), kornjače (Chelonia), aligatore i krokodile (Crocodylia) i ljuskaše (Squamata). Oni spadaju i skupini amniota (to su ţivotinje čiji je zametak ili embrij omotan i zaštićen amniotskom membranom).

Vanjski izgled Vanjski izgled gmazova se sastoji od spljoštene i šiljaste glave, odijeljene od trupa širokim vratom. Imaju dva oka sa pokretljivim očnim kapkom i prozirnom migavicom. Iza oka se nalazi otvor organa za sluh, okrugli bubnjić smeĎe boje. Noge imaju pet prstiju. Imaju dugačak trup koji

Stranica 2


završava sa dugačkim repom. Na početku repa sa trbušne strane nalazi se otvor nečisnice. Ljuske se vrlo razlikuju meĎu gmazovima, a neke vrste imaju ljuske različitih oblika i veličina na različitim dijelovima tijela. Pigment ispod ljuske daje ţivotinjama boju i šare, koje mogu biti zaštitne ili upozoravajuće. Gmazovi se prilikom rasta presvlače (neki odjednom, neki djelomično kroz duţe vrijeme), odnosno odbacuju staru koţu ili ljuske, koja se zamjenjuje novom većom. Unutrašnja građa Svi gmazovi dišu plućima. Srce gmazova sastoji se od jedne klijetke i 2 pretklijetke, no kod krokodila srce ima 2 klijetke i 2 pretklijetke. Krvotok im je zatvoren. To su ektotermne i poikilotermne ţivotinje, koje temperaturu tijela koliko je to moguće, odreĎuju svojim ponašanjem.

Imaju čvrst kostur. Svi dijelovi lubanje su graĎeni od kosti na koju se nastavljaju kralješci (vratni, trupno-slabinski, krštani i repni). Dugački gušteri ih mogu imati do 140. Uz kralješnicu se drţe rebra, oplećje i kukovlje. Kod kornjača kralješci i rebra spojeni s oklopom, morske kornjače imaju udove slične perajama (plivaće koţice). Mišići su rasporeĎeni prema dijelovima tijela. Srce je graĎeno od 2 pretklijetke i jedne klijetke koja je djelomično pregraĎena no kod krokodila srce ima 2 klijetke i 2 pretklijetke. Gmazovi imaju dobro razvijena osjetila vida i mirisa. Neprekidno izbacuju i uvlače u usta rašljasti jezik, prikupljaju čestice mirisa i prenose do organa za osjećanje mirisa. Probavni sustav je isti kao u ostalih kralješaka, jedino što u ustima imaju zube koji se mogu mijenjati cijeli ţivot (izuzev kornjača). Za izlučivanje sluţe bubrezi, a mokraćni organi su odvojeni od spolnih.

Razmnožavanje Prema načinu reprodukcije razlikujemo oviparne (nesu jaja), viviparne (raĎaju ţive mlade) i ovoviviparne (nesu jaja iz kojih se neposredno nakon polijeganja izlegnu formirani mladunci) vrste. Mladi se izlegu potpuno razvijeni bez stadija ličinke kao razvojnog meĎuoblika. Plodila su parna, a oplodnja je unutrašnja. Zanimljivo je da kod većine drugih gmazova, temperatura u leglu odreĎuje spol mladunaca (niţa temperatura više ţenki, viša temperatura više muţjaka).

Stranica 3


Kornjače (Chelonia) Na Zemlji ima više od 250 različitih vrsta. Postoje duţe od 250 milijuna godina (prije dinosaura). Kornjače su meĎu najdugovječnijim ţivotinjama na Zemlji. Od ostalih gmazova razlikuje ih karakteristični koštani oklop. Oklop je sastavljen od koštanih ploča poredanih po utvrĎenom rasporedu. Srastao je sa tijelom i samo s prednje i straţnje postoje otvori za prolaz glave, nogu i repa, koji se u slučaju opasnosti uvlače unutra. Vilice su bez zuba, prevučene čvrstom roţnom navlakom u obliku kljuna, slično kao kod ptica. Jezik je širok, debeo i mesnat. Oči su uvijek dobro razvijene i zaštićene očnim kapcima sa uzduţnim prorezom. Kod svih kornjača uvijek postoje dva para nogu čiji oblik ovisi o njihovom načinu ţivota. Kod kopnenih kornjača noge su prilagoĎene hodanju, prsti su srasli i završavaju tupim kandţama; kod slatkovodnih prsti su spojeni opnama za plivanje, dok su kod morskih udovi posve prilagoĎeni plivanju i imaju oblik vesla. Sve se razmnoţavaju jajima (oviparno) koja ţenke polaţu u iskopanu rupu u zemlji ili pijesku. Iz jaja izlegu se potpuno razvijeni mladi mekanog oklopa. U našim krajevima je rasprostranjena Barska kornjača (Emys orbicularis). Jedna je od samo dvije slatkovodne vrste kornjača u Europi. Ima gladak leĎni oklop, preklopljen prema prednjem dijelu trbušnog oklopa, pa se moţe podići kad kornjača uvlači glavu. Zadrţava se u vodama stajačicama i sporim tekućicama, obraslim gustom vodenom vegetacijom. Provode mnogo vremena sunčajući se na srušenom drveću, ili kamenju. Na prvi znak opasnosti bjeţi u vodu i zaranja. Jede ţabe, ribe i druge male ţivotinje u vodi i na kopnu. Ovisno o podvrsti dostignu prosječnu veličinu od 15 do 20 cm. Ţenka izlazi na kopno kako bi poloţile jaja u udubinu u zemlji. Zimu provode uvučene u muljevito dno plitkih voda stajaćica.

Premosnici (Sphenodon) Danas postoje još samo dvije vrste premosnika koje ţive na sjeveru Novog Zelanda. Često ih se naziva "ţivim fosilima". Odrasli premosnici su aktivni u sumrak i noću dok su mladi aktivni danju. Dugi su izmeĎu 50 i 75 cm, a trup i rep su pribliţno jednako dugi. U slučaju opasnosti mogu odbaciti rep koji se obnavlja. Prednje i straţnje noge imaju po pet prstiju spojenih plivaćim koţicama koji završavaju kratkim pandţama. Od zatiljka sredinom leĎa i repa proteţe im se niz šiljatih, spljoštenih bodlji poput češlja, graĎenih od produţenih roţnatih pločica. Sivkaste su boje, dok bočno i na nogama imaju ţute mrlje.

Stranica 4


Ljuskaši (Squamata) Gušteri (Sauria) Gušteri su najstariji i najprimitivniji ljuskaši. Odlikuju ih roţnate ljuskice koje pokrivaju koţu, gipka lubanja (imaju kvadratnu kost koja omogućuje gutanje većeg plijena) i izduţeno tijelo sa razvijenim nogama i dugim repom. Većina ima tjemeno oko i pokretne očne kapke. Mnoge vrste su sposobne da odbace rep kako bi izmakle napadaču. U opasnosti boju tijela brzo prilagode okolišu. Poslije nekoliko tjedana rep ponovo naraste, ali nije iste duţine kao prvobitni. Danas je poznato oko 3.850 vrsta guštera. Hrvatska obiluje endemičnim guštericama. Livadna gušterica (Lacerta agilis) ima tupu glavu i razmjerno kratke noge, a obojenost joj je različita, iako su muţjaci sjajniji u vrijeme parenja. Odrasle jedinke mogu narasti do 13 cm. Boja gornje strane tijela je siva do smeĎa i sredinom leĎa imaju traku ljuski vidljivo uţih od ostalih ljusaka. Muţjaci imaju zelene, ţuto-zelene ili zelenkaste bočne strane koje se primjećuju posebno za vrijeme parenja kad su posebno istaknute. Ţenke su sive ili smeĎe, rijetko zelenkaste. Livadna gušterica hrani se malim kukcima i paucima, a brzo odbacuje rep kada je napadnuta, obično od zmija, ptica ili sisavaca. Ţenke polaţu legla od 3 do 14 jaja. Široko je rasprostranjena u Europi. U divljini ţive uglavnom do 8 do 12 godina. Sljepić (Anguis fragilis) je neobična vrsta guštera koja obitava u našim krajevima. Ova vrsta je nalik zmiji, no on je zapravo gušter koji nema noge. Bezopasan je, ali često nastrada u susretu s ljudima jer ga mnogi zamijene za zmiju. Odrasli su obično oko 50 cm, ali mogu biti i dulji. Cijeli rep je duţi nego tijelo, ali je češće kraći jer se lakše trga i rjeĎe se regenerira. LeĎa su smeĎa, siva ili crvenkasto- bakrenasta. Ţenke i mladi često imaju tamnu usku prugu iznad kraljeţnice. Voli staništa s dobrom vegetacijom i vlagom. Inače se jako sporo kreće. Moţe spavati zimski san sa drugim gmazovima. Prehranjuje se malim puţevima, gujavicama, kukcima i ponekad malim gmazovima. Ţenke se često razmnoţavaju svake druge godine te rode 6-12 ţivih malih. U prirodi ţive 10-15 godina.

Zmije (Serpens) Zmije su se odvojile od guštera u razdoblju krede. Razlikuju se prehranom, osjetilima i načinom kretanja. Zmije se hrane isključivo drugim ţivotinjama. Zbog kvadratne kosti mogu progutati plijen nekoliko puta dulji od njihova tijela. Pojedine zmije za ubijanje plijena imaju otrovne ţlijezde iz kojih kroz šuplje zube gornje čeljusti izlazi otrov. Zmije nemaju pokretne očne kapke već im je oko pokriveno prozirnom opnom. Kreću se svijanjem trupa i repa koji imaju zajedno 200 i više kraljeţaka. Mogu narasti i preko 10 metara. U Hrvatskoj ţivi 15 vrsta zmija, od kojih su samo tri otrovnice (poskok, riĎovka i planinski ţutokrug). Sve vrste su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode pa ih se ne smije namjerno ozljeĎivati i ubijati.

Stranica 5


Zmije naših krajeva Riđovka (Vipera berus bosniensis) je zmija otrovnica iz porodice ljutica. Odrasli su obično do 65 cm, rijetko do 80 cm (čak 90 cm), ţenke su veće od muţjaka.Većina riĎovki ima jasnu cik-cak liniju na leĎima. Ta je obično bez bljeĎe centralne linije (kao kod nekih drugih sličnih ljutica). U rijetkim slučajevima cikcak linija je ravnih rubova, isprekidana, blijeda ili čak je nema. Temeljna boja tijela varira: muţjaci su u pravilu bjelkasti ili blijedo sivi s crnim uzorcima. Ţenke su smećkaste ili crvenkaste s tamnim uzorcima. Mladunci su obično crvenkasti. Otrov snaţno djeluje, ali ugrizi nisu toliko opasni kao kod poskoka. Očnjaci odrasle riĎovke su dugi oko 4 mm. Kod ljudi ugriz izaziva bol, otjecanje, razaranje okolnog tkiva, u kasnijim fazama moţe se javiti mučnina i povraćanje. Zdravim odraslim osobama ugriz nije opasan po ţivot, ali se ipak preporuča liječnička pomoć. Ljudske smrti su jako rijetke. Poskok (Vipera ammodytes ammodytes) je zmija otrovnica. Odrasli su dugi od 60 do 80 cm. Muţjaci su veći od ţenki i mogu narasti do 100 cm. Jedina istočnoeuropska otrovnica s roščićem na nosu. Tijelo je relativno debelo. Muţjaci su sivkasti, ţenke su smeĎe, sivosmeĎe/crvenosmeĎe. Na leĎima je tamna (crna, smeĎecrna) linija koja tvori cik-cak šaru (ne mora biti kontinuirano spojena). LeĎne ljuske imaju greben. Najviše voli suha osunčana područja s nešto vegetacije i kamenja, povremeno se penje po niskom grmlju i drveću, u kamenim zidovima traţi guštere. U proljeće i jesen je aktivan danju, a po ljeti u sumrak i noću. Prehranjuje se miševima, gušterima, ptićima u gnijezdu, drugim zmijama. Ţenke raĎaju 4-15 ţivih mladih. Od roĎenja imaju otrov. Kad ga se iznenadi sikće, bjeţi ili se ukipi. Iako ga se moţe lagano razbjesniti, rijetko se brani ugrizom. Poskok je europska najopasnija otrovnica. Bjelouška (Natrix natrix) je neotrovnica iz porodice guţeva. Muţjaci su do 80 cm, ţenke narastu do 150 cm. Boja tijela vrlo varira: sivo-plava, crno-siva, crna, smeĎa. Na leĎima ponekad mogu biti prisutne i 2 pruge. Iza glave su 2 crno-bijele mrlje, po kojima je dobila ime. Voli vlaţna mjesta, ali se moţe naći i podalje od vode. Aktivna je danju. Hrani se uglavnom vodozemcima i ribama, ponekad malim sisavcima, puţevima golaćima. Ţenke u prosjeku polaţu 30-40, ali moţe i do 105 jaja. Ţivi 28 godina u divljini.

Stranica 6


Krokodili (Crocodilia) Krokodili su tropski grabeţljivci kojih ima 22 vrste. U davnoj Zemljinoj prošlosti su se razvili izuzetno veliki gmazovi koji su izumrli. Najnaprednija skupina meĎu izumrlima su bili Archosaurusi. Njima pripadaju dinosaurusi, leteći pterosauri i krokodili koji su jedini preţivjeli Archosaurusi. Oni su najveći gmazovi (dugi do 6 metara). Ţive u vodi za razliku od svojih predaka koji su ţivjeli na kopnu. Krokodili svoj plijen ne mogu gutati već ga moraju raskomadati. Oni redovno mijenjaju zube, a svaki zub se zamijeni u roku od dvije godine. Imaju jako izbočenu njušku kojom čvrsto hvataju plijen. Dobro plivaju i prikrivaju se u vodi tako da miruju uronjeni u vodu pri čemu iz vode izviruju jedino oči i nosnice. Ţenka krokodila polaţe izmeĎu 20 i 80 jaja u pripremljena gnijezda. Poznatije vrste su nilski krokodil, gangeski gavijal, misisipski aligator i obični kajman.

Zaključak Gmazovi su hladnokrvne životinje koje imaju rep, kožu s rožnatim ljuskama i uglavnom s četiri noge i pet prstiju. Iznimka su zmije kod kojih su se noge povukle. Gmazovi su rasprostranjeni po cijeloj Zemlji osim na Antartici. Tijekom dana gmazovi su najaktivniji u ranim jutarnjim i kasnim poslijepodnevnim satima, a tijekom sezone – za vrijeme parenja, koje traje od ožujka do svibnja. Najviše ih ima u suptropskim i tropskim krajevima. Gmazovi su nekada bili vladari Zemlje. Prema fosilnim nalazima prvi put su se javili u karbonu i pripadali su redu Capthorinida, koji su nalikovali gušterima. Smatra se da su najstariji živi gmazovi kornjače te da su sve ptice i svi sisavci evoluirali od gmazova.

Literatura: 1. Udţbenik biologije za 2. razred gimnazije «Raznolikost ţivoga svijeta», T. Bačić, R. Erben, M. Krajačić, 2009. 2. Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod «Miroslav Krleţa», 2006. 3. Hrvatsko herpetološko društvo - HYLA - herpetološki bilten Vol. 2011., No 1. 4. Bioraznolikost vugrovečke okolice: www.bvo.zadweb.biz.hr 5. Park prirode Medvednica: www.pp-medvednica.hr 6. Lonjsko polje: http://www.lonjsko-polje.com/fauna/gmazovi

Stranica 7


Gmazovi (Reptilia)