Page 1

ISKRE List učenika Osnovne škole “Vuk Karadžić“

Podgorica, maj 2012, broj 14


ISKRE

Za izdavača: Jasmina Vukašević, direktorica Škole List uređuje: Glavna i odgovorna urednica Natalija Lakić, profesorica crnogorskog jezika i književnosti Redakcija: Jasmina Vukašević, profesorica crnogorskog jezika i književnosti Milena Đurašković, profesorica likovne kulture Marija Bandović, profesorica crnogorskog jezika i književnosti Jelena Bojić, profesorica crnogorskog jezika i književnosti Lektor: Natalija Lakić, profesorica crnogorskog jezika i književnosti Dizajn i priprema za štampu: Miodrag Račić, VIII 2 Naslovna strana: Luka Radunović, VI 1 Štampa: 3M Makarije, Podgorica

Dobitnici diplome ‘‘Luča‘‘

Đak generacije Uroš Bošković, IX 2 Aida Sutaj, IX 1

Milica Aćimović, IX 1

Nemanja Gačević, IX 2

Bojana Čelebić, IX 2

Milica Jovetić, IX 2

Andrea Pepeljak, IX 2

Nikola Đoljaj, IX 3

Jelena Vukmirović, IX 3

Aleksandar Vukmirović, IX 3

Mihailo Vujović, IX 3

Dajana Koprivica, IX 3

Nikola Dragutinović, IX 4

Jelena Đurišić, IX 4


ISKRE

Vjera u sebe - ključ uspjeha

Uroš Bošković, IX 2 Druga nagrada iz fizike na Olimpijadi znanja Mentorka: Biljana Veličković, profesorica fizike

Andrea Pepeljak i gorani naše škole

Andrea Pepeljak, IX 2 Najbolji goran Podgorice 2012. Mentorka: Gorica Zeković, nastavnica biologije

Andr ija

Žujov

Lazar Lukić, VII 2 Druga nagrada iz matematike na Olimpijadi znanja Mentorka: Snežana Radulović, nastavnica matematike Treće mjesto na Prvenstvu Podgorice u šahu za mlade Mentor: Ljubomir Joković, profesor fizičkog vaspitanja

Hana Rastoder, VII 4 Prva nagrada na Opštinskom takmičenju recitatora Mentorka: Natalija Lakić, profesorica crnogorskog jezika i književnosti

Teodora Sikimić, V 1 Treća nagrada na likovnom konkursu Mentorka: Milena Đurašković, profesorica likovne kulture

Lazar Maksimović, VII 3 Druga nagrada na likovnom konkursu Mentorka: Milena Đurašković, profesorica likovne kulture

Edin S

gojević Filip Bo Boško Jelić

Dejan J ov

ović

Vladan Jankov ić

Nikola Radojičić

Uroš Bošković arković M n i š a Vuk ević a Gač j n a Nem

utaj

Balša Pejović Muška odbojkaška ekipa Drugo mjesto na Školskim sportskim igrama Crne Gore Mentor: Petar Karadžić, magistar fizičkog vaspitanja

maj , 2012.

Mirko K aradžić Dam ir Ma ljević

3


ISKRE

U svijetu knjige Hari Poter i ja

Azio! Čarobna je riječ koja će učiniti da stvari polete u vazduh, da ti se približe ili se udalje od tebe, ili se naprosto raspadnu. To me je naučio moj neobični prijatelj,Hari Poter. Na Hogvortsu sam! Doletjeli smo Nimbusom 2000. Zaista je nevjerovatno i prelijepo, baš kao što sam čitao. Upoznao sam Rona i Hermionu. Pridružili su nam se u obilasku škole i okoline. Saznao sam i neke nove detalje o predstojećoj borbi sa Znate Već S Kim. Hari mi je dao da se nakratko poslužim njegovim čarobnim štapićem. Zaista nije lako rukovati njime. Morao bih duže ostati u ovoj čudesnoj školi da to savladam. Hari kaže da imam talenta. Demonstrirao je pred nama ošamućujuću kletvu, odbrambenu čin i čin za izbijanje štapića iz ruke. Večerali smo u velikoj sali. Bilo je obilje hrane. Sve što bismo pojeli, jedan nastavnik bi zamahom štapića ponovo postavio na sto. Sjutradan sam posmatrao kvidič. Ponovo je pobijedio Harijev tim. Ipak, najuzbudljivije je bilo u Zabranjenoj šumi. Tamo se pojavio jedan dementor koji može isisati dušu. Uspjeli smo da mu pobjegnemo. Žao mi je što sam se morao vratiti kući. On mi je obećao da ćemo se uskoro vidjeti. Filip Ratić, VII 4

Pipi Duga Čarapa Pipi je neobična djevojčica. Živi sama u staroj kući. Ima devet godina i ne ide u školu. Kosa joj je boje šargarepe, upletena u dvije čvrste pletenice. Nos joj je kao krompirić, a usta su joj velika i široka. Na dugim, tankim nogama nosi čarape različite boje i prevelike crne cipele. Ima neobičnu snagu i jako je druželjubiva. Njene avanture su me nasmijale i razveselile. Ksenija Krivokapić, II 3

Teodora Petrović, II 3

4

Nikola Tošković, IX 2

Neobična Družina prstena Nekada je teže boriti se sa samim sobom, nego protiv cijelog svijeta. Upravo je to poruka Tolkina, pisca legendarnih “Gospodara prstena”. Nakon što prsten dođe u Frodove ruke, prijatelji i neprijatelji počinju da se udružuju protiv mračnog Saurona. Ova knjiga prikazuje borbu dobra i zla. Uzrok te borbe je prekrasni, veličanstveni, kako ga zovu, prsten kojim niko ne gospodari, već on gospodari drugima. Frodo Bagins je prihvatio da nosi prsten ne sluteći da je to teško breme. U početku je bio zbunjen, ali i uplašen. Crni jahači i pomisao na Saurona bi mu sledili srce. Kasnije shvata svoju misiju, pronalazi iskru volje, hrabrosti i upornosti. Zna da je jedini način da se izbori s moći prstena tako što će ga uništiti. Na tom opasnom putu Froda prate njegovi najbolji prijatelji Sem, Pipin i Veseli, svi pripadnici Hobita. Osim njih, tu je i Patuljak Gimli, Vilenjak Legolas, potomci ljudskog roda Aragorn i Boromir, te čarobnjak Gandalf. Hrabra i složna Družina ima cilj da spasi svijet od potpunog uništenja. Prolazeći kroz razna iskušenja, planinu Karadras, rudnike Morije, kroz Staru šumu, Frodo vodi neprestanu borbu sa samim sobom, pada u iskušenje da stavi prsten na ruku. Zla sila počinje da djeluje na njega i sve više ga obuzima. Međutim, snaga njegove ličnosti, sudbinska predodređenost da on bude taj koji će spasiti svijet, kao i velika podrška najboljeg druga Sema, spasava ga od propasti. Gandalfova moć i dobrota, Aragornova hrabrost i pravednost, Legolasova plemenitost, bile su od velike pomoći Frodu. Nevolja zna da zbliži ljude, baš kao i ovu neobičnu Družinu. Ljubavlju, prijateljstvom i svojim duhom uspjeli su da pobijede zlo. Biljana Popović, VIII 2

maj , 2012.


Prijateljstvo se ne bira, ono biva

ISKRE

Jedan savršen dan Bio je to prelijep, neponovljiv dan. Dan koji traje, koji podsjeća na najljepše trenutke prohujalog vremena. Jutro tog dana nije nagovještavalo ni dio onoga što sam doživjela. Užurbano spremanje, onako neispavana, ni najmanje se nijesam radovala odlasku na selo kod kumova. Uzani krivudavi put me još više unervozio. Kada smo stigli, sve se promijenilo. Doček je bio veoma srdačan. Jedna curica, koju su mi predstavili kao kuminu sestričinu, neodoljivo me podsjećala na moju najbolju drugaricu. Bila je godinu starija od mene. Zagrlile smo se i poljubile. Sara je bila tako spontana. Poslije obilatog ručka, nas dvije smo otišle do obližnje rijeke. Na obali se nalazila trošna kućica zarasla u divlji nar i šiblje. Sjele smo na travu i započele priču.

Boško Brković, V2

Nevjerovatno je koliko smo osjetile da možemo iskreno o svemu govoriti. Potom smo nastavile šetnju. Začuo se cvrkut ptica. Rekla je da pažljivo oslušnem. Za jedan isprekidan poj rekla je da je grličin, a onda smo prepoznale kukavicu. Polako smo koračale kroz gustiš bukovog i ljeskovog drveća. Pred nama se nazirao proplanak. U jednom trenutku ona me povuče nadolje i kažiprstom na usnama dade znak da ćutim: „ Zbog ovoga sam te dovela ovdje. Gledaj i uživaj.“ Na proplanku se pojavi košuta sa lanetom. Obazrivo su ispitivali teren, pa tek onda počeše da pasu. Ubrzo im se pridruži ostatak malobrojnog krda. Mlade srne su skakutale poput dugonogih ljepotica, a dva srndaća su isprobavala oštrinu rogova. Mom oduševljenju nije bilo kraja. Pažljivo, da ih ne bismo ometale, krenule smo natrag. Sara mi je predložila da jedan dio ljetnjeg raspusta provedem sa njom u ovom bajkovitom kraju. S radošću sam prihvatila ponudu. Predosjećam da će još biti savršenih dana poput ovoga. Jovana Jovanović, VII 4

Draga Olga, Pišem ti ove redove, a nijesam sigurna hoćeš li se sjetiti mog lika dok ih budeš čitala. Vjerovatno ćeš se pitati ko bi iz Crne Gore mogao da piše tebi. Pitam se da li još uvijek pamtiš slike djetinjstva provedenog u mojoj ulici. Evo kako sam se sjetila dana provedenih u tvom društvu. Moja mama je mislila da je pravo vrijeme da svoje igračke kojih, kako kaže, ima previše, poklonim djeci kojoj su potrebnije. Tako sam otvorila kutiju mog ranog djetinjstva. Plišani zeka, koji je provodio večeri na mom jastuku, prvi me je pozdravio. Tu su bile dugokose lutkice, moji najljepši rođendanski darovi… A onda, na samom dnu kutije, ugledah davno zaboravljenu stvar- ogrlicu sa roze cvjetićima. U trenu je dozvala tvoj lik.Vidjeh djevojčicu nemirnih, plavih uvojaka i nebesko plavih očiju. Da, Olga, to si bila ti. Moja najbolja drugarica za smijeh i vragolije. Čaroliju našeg drugarstva prekinuo je tvoj odlazak u Rusiju. Tog jutra, na rastanku, imala si poklon za mene. Bila je to ogrlica koju si i ti imala. To je, kako si kazala, uspomena na naše iskreno prijateljstvo. Moram ti priznati da sam danima bila ljuta na tebe, tvoje roditelje, sebe i cio svijet zato što smo se morale rastati i zato što me je to toliko zaboljelo. Bila sam mala, ali svjesna da gubim dragocjenu osobu. Odlazi neko s kim će otići i radost djetinjstva u našoj ulici. Pišem ti jer želim da mi oprostiš što se nijesam sa tobom pozdravila. Krišom sam sa prozora pratila kako napuštate dvorište. Plakala sam. Moja mama je sačuvala adresu koju ste joj dali. Nadam da ćeš mi se javiti uskoro. Unaprijed se radujem što ćemo ponovo moći da podijelimo i sjećanja, ali i nove događaje. Voli te tvoja Crtež u pozadini: Nina Vuksanović, VII 1 Žana Sekulić, VII 1

maj , 2012.

5


ISKRE

Projekti u školi... PROFESIONALNA ORIJENTACIJA UČENIKA IX RAZREDA

Projekat nam mnogo pomaže jer otkriva naše sposobnosti, podstiče nas da radimo, zajedno sarađujemo. Eva Brajović, IX 1 Otvorio nam je vrata za neke nove mogućnosti.

Uz pomoć projekta lakše ću se opredijeliti za izbor budućeg zanimanja. Zadovoljan sam timskim radom naših nastavnika i pedagoga.

Kristina Kovačević, IX 2

Marko Radoman, IX 2

Kroz razne aktivnosti ( prezenatacije, radionice) upoznali smo se sa mogućnostima izbora različitih zanimanja. Valentina Peruničić, IX 2

U školi se realizuje projekat profesionalne orijentacije od marta 2012. Sprovode ga nastavnice Aleksandra Račić, Danijela Grujičić, Biljana Veličković i pedagoškinja Nada Mitrović. One prisustvuju seminaru koji se realizuje u pet modula, a organizuje ih i vodi GIZ ( Njemačko društvo za međunarodnu saradnju) i Ministarstvo prosvjete i sporta. U školi se do sada realizovalo osam radionica i to na časovima odjeljenjske zajednice. Sve su imale za cilj da pomognu učenicima IX razreda u odlučivanju za izbor budućeg zanimanja. Na radionicama se počelo od etape samospoznaje, prikupljanja i selekcije informacija do konačne odluke za izbor budućeg zanimanja. Tim smatra da su ove radionice neophodne u pružanju pomoći učenicima i da ih treba kontinuirano i sistematično sprovoditi i ubuduće u IX razredu. Veliku podršku timu daje Uprava škole u svim aktivnostima.

6

maj , 2012.


Projekti u školi...

ISKRE

Kako učenicima pomoći da uspješno stvaraju usmene i pisane, umjetničke i neumjetničke tekstove Projekat se zasniva na savremenom pristupu nastavi jezika i književnosti. Cilj projekta je da se ispitaju i preporuče najbolji načini kojima se postiže izgradnja funkcionalne pismenosti i umješnost stvaranja usmenog i pisanog teksta. U projekat, čiji je autor dr Dušanka Popović, rukovodilac Odsjeka za KPR u Zavodu za školstvo, uključene su nastavnice Marija Bandović, Svetlana Knežević, Gordana Rabrenović i Natalija Lakić. Primjenom prezentovanih ideja u učionici, nastavnice su se uvjerile da se samo kvalitetnom pripremom djece za stvaranje tekstova mogu očekivati zadovoljavajući rezultati.

Mnogo je lakše kada imamo priliku da se postupno pripremimo za izradu pismene vježbe. Najviše mi je odgovarala mogućnost da ispravim greške koje sam napravila prilikom prvog pisanja na zadatu temu. Milica Aćimović, IX 1 Meni se svidio ovakav način pisanja sastava. Nikada mi nije bilo dovoljno da samo nastavnik nešto kaže o čemu bismo mogli pisati. Tema mi je bila jasna i lako sam napisao sastav.

Mali savjeti za pisanje isca p logtuuru u e uavan s i taveni u s * o ri be *razmisli i iza pišeš i kr čemu želiš da i daolje, šanu v a bor ožeš bobolj a z ne m ši p *prikupi materijal * uvijek napi o zaterziju v *na osnovu materijala sastavi plan priče

Vasilije Bošnjak, IX 1 Najteži zadatak za mene je bilo formulisanje naslova teme. Kada sam ovo uradila, sve ostalo je išlo glatko. Plan pisanja mi je pomogao da ne skrećem sa teme i usmjeravao me. Ono što mi se posebno svidjelo, jeste to što smo imali mogućnost da sami odaberemo ono o čemu ćemo pisati. Zbog toga mi se pisanje teksta više nije činilo kao obaveza, već kao zadovoljstvo. Anđela Petričević, VI 2 Kada sam uspio da formulišem naslov teme, dobio sam volju da pišem. Uz pomoć plana sam sredio svoje misli i lako napisao sastav. U konsultacijama sa nastavnicom korigovao sam što je trebalo. Ilija Vujačić, VI 2 Kada je učiteljica rekla da ponovo pišemo isti sastav, uplašila sam se. Mislila sam da ja to ne umijem. Međutim, potrudila sam se i bilo je mnogo bolje. Pohvalile su me učiteljica i drugarice. Bila sam mnogo srećna. Andrea Šarac, III 2 Pišući poboljšanu verziju, uvijek rečenice proširim osobinama. Kasnije uporedim radove i shvatim da je drugi bolji. Naučio sam da uvijek mogu bolje pisati. Marko Komatina, III 2

maj , 2012.

7


ISKRE

Mi umijemo samo da volimo Vidim, čujem i osjećam proljeće

Sunce je, sa željom da utopli moj grad, razgrnulo svojim zlatnim zracima umorne oblake. Proljeće je najzad našlo izlaz iz hladnog, sniježnog lavirinta. Nastaje život, sve se rađa i cvjeta. Jedna od najljepših stvari koja se može Posmatramo li duže nebo, ono doživjeti u proljeće jeste da šetajući parkom postaje pomalo zelenkasto od osjetite miris buđenja života. Svaka travka, krošnji drveća okupanih sunčevim svaki cvijet se sprema da ponosno podigne sjajem. Zelena trava je jedini tepih svoju prelijepu glavicu prema nebu i uljepša koji diše i nezamjenljiv je. dane koji dolaze. U prirodi je ljepota Vjetar fijuče bojažljivo i kao neka proljeća nezamjenljiva. Treba izaći napolje kukavica skriva se u carstvu zime. i udahnuti taj optimizam koji izbija iz zelene boje. On nesebično podsjeća koliko Sunce sija od sreće i nas prijateljstvo s prirodom obogaćuje i vedrine. Ponekad se ljuti na oblake, smiruje. Svaki cvjetić je pravo minijaturno jer ga guraju u stranu i ne daju da se remek-djelo. Možete ga ubrati, izdvojiti iz Milena Vukićević, IV 1 pojavi i kaže dobar dan. cjeline, on će i dalje biti savršen.

Djeca, pa ona su kao leptirići što lete od cvijeta do cvijeta, osjećajući svu svježinu proljeća i žureći mu u susret. Donoseći sa sobom sjaj i ljepotu, ohrabruje biljke i životinje da se suprotstave pohlepnoj zimi. Vjerujemo proljeću i znamo da je ono hrabro kao vitez kada se bori za princezu. Andrea Mrdović, V 2

Ljubav u mojoj kući

Ah, ti crtaći Ne mogu da zaspim, on mi je u glavi.

Moja kuća je kao san, jer mi porodica uljepšava dan.

Stalno mi se smješka taj kockasti mali.

U mojoj kući svi se slažu, kad nešto treba svi pomažu.

Volim Sunđer Boba, baš je lik pravi, ali sada idem da spavam, moj druže stari.

Kad tata ima probleme neke, utjehu nađe kod mene i seke. Kad mami umor na oči svrati, naš poljubac joj osmijeh vrati. Kristina Petričević, III 4

Nikolina Ljiljanić, III3

Nikolina Ljiljanić, III 3

MOJA ŠKOLA Rođendan sad ona slavi, pa se veliko slavlje pravi.

Moja škola puna znanja, svakog dana nasmijana.

U njoj su učili moj striko i strina, tata i tetka, a sad i ja- Katarina.

Njoj žurim vedra lica, željna znanja i igrica.

Katarina Popadić, III 3

8

maj , 2012.


ISKRE

Iz života škole

Prvi susret

Predstava z

I policajci

Radujemo

Uživamo g

sa školom

a roditelje

ledajući pre dstavu “M

ogli“

vanju

djelo vpožarnom ti ro p o je n Predava

nas čuvaju

Učimo od

I sport nam

se izletima

maj , 2012.

starijih

je važan

9


ISKRE

Brže, više, jače U cilju podizanja svijesti o važnosti olimpijskog duha i pružanja podrške našim sportistima na predstojećim ljetnjim Olimpijskim igrama u Londonu, u našoj školi je organizovana manifestacija “Brže, više, jače”.

Ksenija Radojević, VII 2

Učenicima je upriličena prezentacija kojom su se upoznali sa održavanjem Olimpijskih igara nekad i sad, kao i sa učešćem naših sportista na igrama.

*

Učenici od VI do VIII su se takmičili u kvizu znanja o Olimpijskim igrama, a pitanja su bila povezana s istorijom, geografijom, engleskim jezikom, likovnom kulturom i fizičkim vaspitanjem.

*

*

Učenici IX razreda su u okviru literarne sekcije pisali pismo omiljenom olimpijskom sportisti i ispisivali slogane i poruke upućene sportistima.

U okviru likovne sekcije učenici od V do IX razreda su pravili olimpijske medalje od gline i slikali na temu “Brže, više, jače“.

10

Miloš Bogojević, VII 1

maj , 2012.


u susret Olimpijskim igrama

ISKRE

Brže, više, jače To je taj momenat kada shvatiš da sve zavisi od njega, tvoja budućnost, tvoj život. Shvatiš da godinama ulagani trud zavisi od nekoliko sekundi i da će sve biti uzalud ako omaneš, a nagrada neizreciva ako se dokažeš. Slike samo tvojih poraza i grešaka ti izlaze pred oči, podsjećajući na to koliko je važan trenutak došao.

Teodora Sikimić, V1

Gledaš ljude na tribinama, svoje prijatelje i porodicu kako su s ponosom uz tebe. Ne možeš da ne zamisliš kako poraženo, pognute glave odlaze kući jer si ti napravio grešku. Znoj ti klizi niz lice, želiš da nestaneš, da teren „ispari”, samo da ne bi morao da rizikuješ toliko toga, da ne postoji šansa da razočaraš sebe i svoje voljene.

Ali moraš da kreneš. Moraš donijeti odluku da li da rizikuješ ili da igraš na sigurno. Sudija će uskoro zazviždati, nemaš više vremena ni opcija. Odlučuješ da ponos ovog puta ostaviš sa strane. Čuje se zvižduk. Trčiš kao da te vjetar nosi, uživaš u trenutku. Shvataš da daješ sve od sebe i da će to drugima biti dovoljno. Odjednom znaš da je sve u redu jer to si ti, daješ maksimum, a niko ne očekuje od tebe nemoguće. U glavi ti odzvanjaju riječi koje su ti pomogle da preguraš sve momente slabosti, riječi koje su ti vjetar u leđa i vode ka uspjehu: brže, više, jače! Nađa Čelebić, VII 3

Važna stvar u životu nije pobjeda već borba

Poštovani Oskare Pistorijusu, Imam dvanaest godina i pišem ti iz male, ali lijepe zemlje Crne Gore, jer imam potrebu da ti kažem koliko ti se divim. Otkad sam saznala za tebe, razumijem koliko je upornost važna i dokle može dovesti čovjeka. Uspjeti ostvariti najveći san – takmičenje na Olimpijadi, uprkos tome što su ti obje noge amputirane, trebalo bi da bude vodilja svakome, i to ne samo u sportu. Pokazao si svima koji imaju predrasude da možeš biti prvi i najbolji! Ne samo što pobjeđuješ u sportskim takmičenjima, ti si pobjednik u životu! Nada koju ulivaš svima koji su ti slični, naročito djeci sa sličnim problemima, dovoljna je nagrada od tebe. Ti dokazuješ da ništa nije nemoguće ako se uloži dovoljno truda, rada i vjere u sebe. Zbog svega toga, od srca ti želim pobjedu na Olimpijadi, ali, i ako ne bude tako, za mene ćeš ostati pobjednik i uzor. Srdačno, Karolina Popović, VII 3

Život je vječita borba. Ko se na to ne pripremi, počne da posrće, spotiče se i na kraju pada. Kako probuditi naš duh, kako ga pothranjivati da istraje u toj borbi dobra i zla, pravde i nepravde? Odgovor je jedan – od malena, kroz najljepše i najplemenitije zanimanje, sport. Za mene, a sigurna sam i za svakog čovjeka na planeti, pravi je izazov učestvovati na nekom takmičenju. Oprobati se u nečemu, okusiti draž igre bar na trenutak, biti pravi borac u jednoj civilizacijskoj tekovini kakve su Olimpijske igre, put je pobjednika. Čak i kad gubimo, na dobitku smo. Iz svake bitke naučimo nešto novo i tada smo sigurni da nijedna kapljica znoja nije uzalud potrošena. Kako treba njegovati sportski duh, pokazala je naša luča - vaterpolo reprezentacija. Ne znam što se dešava, ali kad “ajkule” igraju, u našoj kući je praznik. Iako nas na trenutke zapljusne talas strepnje i pritajenog straha, mi se osvijestimo i pobjedonosno izronimo, baš kao i naše “ajkule”. One uvijek imaju na umu onu “važno je učestvovati, vidjeti, biti viđen”, a uz to i pronijeti dobar glas o svojoj zemlji i narodu. Plijene svojim osmijesima, vedrinom i srčanošću. Sigurna sam da će na predstojećim igrama još jače prigrliti sportski duh i druželjubivost i svojim čarolijama osvojiti srca navijača. Voljela bih jednog dana da osjetim kako je to biti dio jedne čarobne i neustrašive družine koja ne zna za prepreke, koja uvijek korača uzdignute glave i čiji duh nikada ne klone, a kojoj nije bitna slava. Ukoliko i dođe, došla je u prave ruke, onima koji su vrijedno radili i zaslužili je. I dok mi se san ne ostvari, snažno ću vjerovati u njega i, naravno, BORITI SE! Anđela Petričević, VI 2

maj , 2012.

11


ISKRE

Iz života škole

Dan škole

Gorani ure

đuju dvoriš te

Ekskurzija

škole

s Jesenji kro

Literarni č as

12

Veče za pa m

u bibliotec i povodom Svjetskog dana knige

ćenje

a

ačkog jezik

a njem Prezentacij

maj , 2012.


ISKRE

Svijet viđen očima djeteta

Pjesma o životinjama Spominju se u basnama i na ljude liče tamo, kroz njihove karaktere sami sebe upoznamo.

Onda stigne kuca neka, pa zalaje radi reda Il’ baš zato što nikome svoju kuću ne da.

Lukavi smo kao lija Il’ plašljivi kao zeka, lav ljutiti iz nas reži i priliku svoju čeka.

Sva ta bića s dostojanstvom svoju dužnost služe časno i ljudima primjer daju kako mogu živjet’ krasno.

Al’ kod kuće, po dvorištu, preko bašte, duž ulice, igraju se mace male, umiljate cica mice.

Zato za njih molim naklon i duboko poštovanje, i nek proste što mislimo da su od nas one manje. Vasilisa Denda, VI 2

Jelena Đurišić, IX 4 Pejzaž iz predgrađa

Sunce svugdje drugačije izlazi. Jeste li primijetili? A ko je bar jednom gledao kako se njegove boje prelivaju i reflektuju na obližnje zgrade u predgrađu, nikada to ne zaboravlja. Ko je bar jednom bio u predgrađu, na raskršću svih dobro znanih putanja ptica, na raskršću vjetrova i oblaka, nikada ne napušta taj život. Ostaje tamo kao još jedan nosač sunca po dvorištima, ili vjesnik proljeća. U predgrađu, svi isto dišu. Svi imaju taj isti sneni pogled kad izađu na korzo, isti hod… Stoga se, naravno, vrlo dobro međusobno poznaju. Kad tako staneš sa strane i posmatraš, pomislio bi da nema razlike između sladoleddžije i činovnika, zanatlije i trgovca…Njihova lica kao da su izborana istim mukama, ozarena istom srećom. Tamo kao da postoji magija koja se s proljeća još više pojača, raspe se po cijelom predgrađu. Miris jorgovana tada nosi blagi jugo, dodiruje dušu. Dođete li tamo, malo pomalo postajete dio tog svijeta. Magija se prenese na vas. Poželite da se poput ptica preselite na drugo drvo, u drugi svijet, potpuno nov za vas… Tu negdje… Blizu…S lijeve strane… Hana Rastoder, VII 4

----------------------------------------- ----Nepravda

Djeca ponekad znaju da budu jako surova. Ne samo jedni prema drugima već i prema životinjama.Surovost prema životinjama me posebno zabrinjava i plaši. Na putu prema školi primijetio sam na trotoaru psa lutalicu. Bio je star, opale, prljave dlake, spuštenog repa i tužnog pogleda. Gladan i sam. Od tada sam ga često viđao, pa sam se trudio da sa sobom uvijek ponesem malo hrane kako bih mu na neki način pomogao. Čini mi se da bi se obradovao kada bi me ugledao. Bez straha bi mi prišao i nestrpljivo mahao repom. Čekao je na svoje parče hrane i malo nježnosti.

Jednoga jutra dok sam, kao i obično, išao u školu, spazio sam grupu dječaka. Vikali su i poskakivali. „Šta ih to tako zabavlja?“, pomislio sam. Ubrzo sam shvatio. Mučili su mog tužnog prijatelja. Udarali su ga, vukli, plašili povicima... Bespomoćno je cvilio. Kada su ga dobro istukli, razišli su se. Pas je polako ustao i odvukao se u obližnje dvorište. Od tada ga više nijesam vidio. Loše se osjećam što ništa nijesam preduzeo. Zašto nijesam pokušao da mu pomognem? Ljudi kažu da je nepravdu bolje trpjeti, nego činiti. Ja mislim da je, ipak, najgore nepravdu bespomoćno gledati. Vasilije Bošnjak, IX 1

maj , 2012.

SutajSutaj, Aida,IX IX1 1 Aida

13


ISKRE

Check your English

Find the proverb 1. mother and ________

Add a letter

2. small red fruit with a stone in the middle

Add a letter somewhere in each of the words on the left so that they match the clue. The first one has been done as an example. The letters in the boxes spell out a word

3. wearing clothes 4. large animals which lived millions of years ago 5. make up e.g. lipstick mascara 6. a reservation for a Hotel, restaurant, etc. 7. kind of gum you eat 8. person who serves you in a cafe 9. sound reflected off the surface of wall 10. part of your body Where you put what you are going to eat 11. a place to work 12. large area covered with trees

....................................................................... What’s missing?

14

maj , 2012.


ISKRE

Zodiaco

maj , 2012.

15


ISKRE

Čudesne naše vode Rijeka Skakavica izvire iz Savinog oka, nedaleko od Gusinja, i nakon 2,5km pravi vodopad Grlje, visok 15m. Rijeka se probija kroz kanjon dug 500m a dubok 40-50m i teče kao rijeka Grlja. Iz kanjona izlazi pod imenom Vrulja a sa rijekom Grnčar pravi Ljuču koja se uliva u Plavsko jezero. S obje strane rijeke Grlje uzdižu se litice koje su na pojedinim mjestima jedna od druge udaljene dva koraka.

Svi smo čuli za velike kanjone naše zemlje, a jeste li čuli za ove: Kanjon Izubre u Goliji, Bogutovski potok i kanjon Ibrištice u Moračkim Platijama, kanjon Nožice u Brskutu, Suhodo- pritoka Tare, kanjoni Rikavac, Okna i Vruća Rijeka kod Starog Bara, kanjon Međuriječke rijeke kod Ulcinja, kanjon Škurde kod Kotora, kao i kanjon Perin potok na Rumiji.

* Rijeka Ljuta kraj Kotora jedna je od najkraćih rijeka ponornica u Evropi. * Rječica Ljutica, pritoka Tare, teče 130m i jedna je od najsnažnijih rijeka Evrope. * Rijeka Šavnik ljeti za vrijeme suša za nekoliko sati skoro presuši, pa opet nadođe. * Rijeka Grudić kod Kotora je rijeka bez korita. Za vrijeme kišnih dana, rijeka duga 80m, proključa iz pećinskog grotla i morsku vodu vraća u more. Kad zasuši, Grudić se gubi u lovćenskim ponorima a njegovo mjesto ispuni morska voda. * Ljeti, kada kotorsko vodoizvorište Škurda presuši, izvorištu u Orahovcu raste kapacitet. * Bojana je rijeka koja teče i uzvodno, a to se događa kada joj nabujali Drim pregradi tok, pa rijeka vraća vodu u Skadarsko jezero.

16

maj , 2012.


ISKRE

Prošlost nas uči Bratonožići i kralj Nikola

Kralj Nikola je dosta često odlikovao Bratonoški bataljon. Jednom prilikom reći će kralj Nikola jednom bratonoškom vitezu: - Ili ćeš 100 cekina, ili 100 ovaca, ili jaram volova? Bratonožić bez mnogo predomišljaja reče: - Ja, vaistinu, Gospodaru, volio bih da mi kupiš oba troje. Kralj zadovoljan odgovorom, darova Bratonožiću sva tri dara.

~ ~ ~ ~ ~

Tako su oni zborili

~ ~ ~ ~ ~ dokle - do kada

air - korist

argatovati - raditi za platu

džada - ulica, put

bronzin-šerpa za kuvanje

đozluci - naočare

banuti (nem.) - iznenada doći

gramata, ž.(rus.) - povelja, diploma

cjelivati - poljubiti

gvardija - garda, straža

crevlje - cipele

ijed, -a, m. - jetkost, ljutnja, bijes

davijati se - svađati se

iziješan - koji je vazda pri apetitu

demidžana- veća opletena staklena boca

kaduna, ž. (tur.kadin) dama, domaćica

depeša - telegram, brzojav

kivan,,-vna, –vno osvetoljubiv, ogorčen

divan, -ana, m.(tur.) razgovor, sastanak kredenac - ormar, vitrina

ožica - kašika

konak - prenoćište

štica - daska

muštuluk, -a m. (tur. mustuluk) - dobar glas, radosna vijest

taličan - srećan

nafigati - nagovoriti

tefter- bilježnica, knjiga, popis.

nožice - makaze

zvek -izazivati skandal, nesreću

Stefan Vukmanović, VI 1

Andrea Pepeljak, IX 2

Crnogorci o težini Zemlje Sjedio kralj Nikola pod Brijestom kao obično, okružen glavarima i narodom. Čitajući novine, nešto je mislio i smijao se. Upita ga jedan vojvoda: -Molim te, Gospodaru, kaži nam što je to toliko smiješno u te novine. - Kako što, ljudi, kad eto su izračunali koliko je Zemlja teška. Dok je Kralj o tome razgovarao i objašnjavao, upade mu u riječ jedan seljak: - Vala, Gospodaru, mogu vjerovati u pisanje novina, eto, one, fala Bogu svašta pišu. Vjerujem i u kilograme, ali se čudim koliki je bio taj kantar, a još mi je za više čudo, od čega ga je objesio kad je Zemlju mjerio!

maj , 2012.

17


ISKRE

Nebo djetinjstva Moj san

Kristina Kovačević, IX 2

Tiha zimska večer. Gledam kroz prozor mjesec kako se stidljivo krije iza tamnih putujućih oblaka. Zvijezde su nekako čudno treperile, kao da su namigivale. Pokušavala sam da ih prebrojim. Veliki posao zaista. Utonula sam u san. Kako u snu često sanjamo ono što želimo na javi, tako sam se i ja našla na velikoj pozornici. Blještava svjetlost reflektora bila je uperena pravo u mene. Ja na sredini pozornice, u novim baletankama i bijelom paperjastom kostimu, kose začešljane u punđu, slušam prve taktove divnog baleta “Labudovo jezero” i polako počinjem da igram. Prvi čin-aplauz, drugi čin-aplauz i sve tako redom. Oduševljena publika me bodri, a ja igram, igram i, čini mi se, nikad neću stati. Čuju se posljednji tihi taktovi muzike. Poklanjam se, a zavjese padaju. U publici se još uvijek čuju ovacije. Izlazim još jednom na scenu, duboki naklon, cvijeće u mojim rukama… ”Uspjela sam”, kličem u sebi. Neko me zove, komešam se i budim iz sna. Gledaju me majčine oči. Pogled mi odluta prema mojim baletankama. Ko zna, možda ovaj san jednom i postane stvarnost. Bojana Čelebić, IX 2

Da imam čarobni ćilim...

Moja profesorka Znaju svi u našoj školi, samo svoj predmet voli. O tom pitanju su jasne stvari, za druge predmete ona ne mari. Mir i tišinu, svu pažnju hoće, ona je školska kraljica strogoće. Dok ona predaje, znanje se kuje, samo se mukla tišina čuje. Al’ bolje što nema vike i graje, jer vrhunsko znanje ona nam daje. I od nas pravi buduće ljude, koji znaju za šta da se trude. Dok se njen blagi glas učionicom ori, znanje se sa neznanjem bori. Jutarnje zvono za prvi čas, asocira me na njen glas. Što se njenih časova tiče, na ostale predmete oni ne liče. Na tom času, ponekad glasno, objasni ona sve vrlo jasno. Ne dozvoljava stripove niti kreme, ali je legenda za teoreme. Kad donese plave sveske, sve se trese, jer jedinice ne smiju da se dese. Bude me strah od te istine sušte, jer kod nje kečevi često pljušte. I baš mi to snagu daje, jer petica njena zaslužena je. Ako me pitaš za njeno ime, to ti ne mogu reći ja, jer ono nije dio rime, i ovdje mi se ne uklapa.

Volim da putujem. I u javi i u snu. Dok čitam knjigu, često poželim da i ja živim u istom gradu u kome je lik iz romana. Na moju sreću, roditelji su mi omogućili da o putovanju ne sanjam. Prošlog ljeta bili smo u Francuskoj. U jednoj ulici u Parizu bilo je mnogo prodavnica nalik na bazare na Bliskom Istoku i Africi. Ušli smo u jednu. Stari trgovac je nudio neobičan nakit, šarene marame i pozlaćeno posuđe. Najviše mi se dopao crveni ćilim tkan u svili. Starac je rekao da je ćilim tkala njegova žena, dok su živjeli u Maroku. Maša ga je kupila. Te večeri sam usnila prelijepi san. Ćilim koji smo kupili bio je čaroban. Dok sam sjedjela na njemu i čitala kn0jigu, osjećala sam da više nijesam na tlu. Otvorila sam prozor i za tren smo bili iznad grada. Nebo je bilo vedro, a vazduh svjež. Ptice su nam pravile društvo. Pod nama su promicale šume i doline, visoke planine i naselja. Zvijezde su zatim prekrile nebo. A onda sam ugledala plavo more. Stigli smo do grada koji mi je ličio na onaj iz filma o Aladinu. Pomislila sam da smo stigli u Maroko, zemlju gdje je nastao ćilim. Ulice su bile uske i prašnjave, a kuće su bile gotovo iste. Vidjela sam i ogromne palate sa visokim tornjevima. Oduševili su me vrtovi prepuni palmi i neobičnog raznobojnog cvijeća. Kada sam se probudila, bila sam tužna. Sve je bio san. Od svega mi je ostao samo crveni ćilim i sjećanje na tu čudesnu avanturu. Jelena Krunić, VI1

Milica Bulatović, VII 2

18

Valentina Vojinović, V 2

maj , 2012.


Stefan Vukmanović, VI 1

Filip Koprivica, VI 4

Filip Durković, V 1

Lj e p o t a u m o m

Miloš Živković, VII 1

Marija Maraš, VII 4

Maša Vukčević, VII 2

o k u Balša Pavićević, V 1

Matija Šćekić, VII 4


Aida Sutaj, IX 1

Iskre 2012  

Ovo je četrnaesta godina izlaženja lista učenika Osnovne škole "Vuk Karadžić"