Page 1

Podgorica, maj 2011, broj 13


Dobitnici diplome ‘‘Luča‘‘

ISKRE

Za izdavača: Jasmina Vukašević, direktorica Škole List uređuje: Glavna i odgovorna urednica Natalija Lakić, profesorica crnogorskog jezika i književnosti Redakcija: Jasmina Vukašević, profesorica crnogorskog jezika i književnosti Milena Đurašković, profesorica likovne kulture Vesna Đukić, profesorica crnogorskog jezika i književnosti Lektor: Natalija Lakić, profesorica crnogorskog jezika i književnosti Dizajn i priprema za štampu: Miodrag Račić, VII 2 Štampa: DOO Merkator Internacional Bijelo Polje

Nikola Čelebić, IX 1

Irina Stamatović, IX 3

Ana Vojinović, IX 1

Stonoteniska ekipa - I mjesto u Ligi osnovnih škola Hana Rastoder, VI 4 prvo mjesto ‘‘Podgorica 2011.‛‛ na Opštinskom Mentor: Branimir Bulatović, profesor takmičenju recitatora Mentor: Natalija Lakić, profesorica Tara Đurović, II 4 druga nagrada na likovnom konkursu Mentor: Dragica Ivanović, učiteljica

Muška odbojkaška ekipa - II mjesto na Školskim olimpijskim igrama, Bar 2011. Mentor: Petar Karadžić, magistar

Đak generacije Emina Jahić, IX 2

Milica Marković, IX 2

Luka Popović, IX 2

Lazar Lukić, VI 2 treće mjesto na Republičkom takmičenju iz matematike Mentor: Snežana Radulović, nastavnica

Lazar Đurović, IX 2

Anja Radulović, IX 1

Aleksandra Gačević, IX 2

Nikola Niković, III 2 treće mjesto na Opštinskom takmičenju recitatora Mentor: Šejla Kujović, učiteljica

Jovana Marić, VI 2 prvo mjesto na Prvenstvu osnovnih škola Podgorice u karateu


Zvale su me ljepote prirode Jedna avantura

ISKR E

Kampovale smo pored rijeke Tare sa našim izviđačkim timom. U mojoj ekipi su bile Ana, Tamara i Marija. Unaprijed smo se radovale odlasku na rafting, ali nijesmo znale što nas tamo zaista očekuje. Krenule smo u avanturu i ubrzo nas je nosila nabujala rijeka. Sunce je milovalo naša lica, a dan je bio kao iz bajke. Zbog toga smo izgubile pojam o vremenu i, čini mi se, u sekundi shvatile da je sunce počelo da zalazi. Čekalo nas je dugo pješačenje do kampa, a sumrak na planini nije nimalo prijatan. Sve što smo imale je nekoliko baterijskih lampi i flaša vode. Prvo smo strah pokušale da potisnemo sređivanjem utisaka, ali čudni zvuci iz susjedne šume su nas nadjačali. Pogled nam je lutao na sve strane i kao da je pronalazio sve ono što nas plaši. Više nije bilo sumnje da se nešto dešava. Ana je upitala: ,,Da li čujete isto što i ja?’’ Tenzija je rasla, izgledalo je da se sve vrijeme vrtimo u krug, a pravo skretanje nikako da se pojavi. Istim putem se kretalo još jedno biće, nikako nijesmo uspijevale da ga vidimo, ali smo osjećale njegovo prisustvo. I danas se divim našoj hrabrosti. Tu jezivu planinsku tišinu prekinuo je naš vrisak kada smo se našle ‘’oči u oči’’ sa njim. Naša lampa obasjala je užasno lice sa velikim ožiljkom. Njegove suve usne razvukle su se u jezivi osmijeh. U sekundi smo odjurile, ostavljajući za sobom to divovsko biće u crnom ogrtaču. Nikolina Radanović, VII 2

Vraćam se mjestu iz bajke „Mi idemo!“, čujem ljutit majčin glas. „Ti ostani i uči. Nemoj da izlaziš dok se ne vratimo. Jasno!?“. „Jasno“, odgovorih joj snuždeno, pognute glave. Izađoše. Čuh tup udarac vratima. Ljetnji raspust, a ja sjedim u sobi i moram da učim. „Pa, ko još uči ljeti?”, pitam se. Eh, da sam makar napravila neku veliku štetu, pa da znam zašto sam kažnjena, a ne ovako...zbog malog nestašluka. Treba da učim, a ne mogu. Ne da mi se. Vidim sunce kako obasjava zelene djedove livade. Ih, danas baš nešto posebno zrače. Otvorih drveni prozor moje sobe i zapahnu me svjež miris prirode. Povjetarac me miluje po licu i kao da kaže: „Izađi!“. Nijesam uspjela da odolim njegovom pozivu. Sjetih se, vrata su zaključana, pa iskočih kroz prozor. Idem, a ne znam gdje. Iza mene veliko brdo Taraš, nalik na diva, smiješi mi se. Onda se sjetih da iza kuće komšinice Vere ima puteljak koji vodi do obale rijeke Zete. Krenuh tuda. Putem sam začarano gledala igru oblaka i slušala cvrkut ptica. Kad dođoh do rijeke, potražih mjesto u hladu hrasta i sjedoh. Ispred mene danilovgradski smaragd, zelena Zeta. Onako zelena, bistra i brza prostire se u nedogled. Uokviruju je razne vrste drveća čija je stabla štite od svega lošeg. Ona protežu svoje grane kao da žele da dotaknu sunce koje sija visoko na nebu i obasjava Zetu iskričavim sjajem. Jedino što narušava ovu idiličnu sliku je fabrika mermera koja se nalazi u neposrednoj blizini rijeke, pa bijeli mermerov prah ponekad „došeta“ do obale. Na drugoj strani rijeke vidim stado ovaca i koza. Uživaju u svježoj travi i sunčanom danu. Za jedno drvo na obali privezan je mali zeleni čun koji se njiše u ritmu talasa. Ispružih se po gustoj i mekoj travi koja je imala opojan miris i ličila na šareni prekrivač sa cvjetovima jarkih boja. Gusto rastinje i žbunje okružuje Zetu, a njene strane su strme i klizave. Cijela ta atmosfera me je opila toliko da sam zaboravila da se nalazim blizu centra Danilovgrada.

Nina Vuksanović, VI 1 Potpuno sam se odvojila od svega. Ležala sam u travi dok mi je vjetar milovao lice. Slušala sam tihi šapat vjetra i žubor rijeke koji kao da su pjevali duet. Dugo sam tako ležala i razmišljala. Već je bilo sedam sati kada je nebo počelo da gubi svoju svijetloplavu boju. Dan je umirao lagano, a nebeski svod je poprimao purpurnu boju. Postalo je hladno, pa odlučih da krenem. Još jednom se okrenuh da sve dobro upamtim: i zeleni čun, i šarene livade i visoko drveće. Kući sam došla radosna i opuštena. Od tada je prošlo skoro tri mjeseca. Ipak, odaću vam jednu tajnu. Kad god poželim da pobjegnem od dosadne svakodnevice ili uhvatim dio odbjeglog djetinjstva, u mislima se vraćam ovom mjestu iz bajke. Tada ponovo vidim sve ono isto, slušam šapat vjetra i žubor Zete koji pjevaju jednu, samo meni poznatu, melodiju. Irena Jovanović, IX 1

maj , 2011.

3


ISKR

E

Svijet pripada njima

A N A V O J I N O V I Ć 4

maj , 2011.


ISKR E

Svijet pripada njima Otmena

Bilo je to jednog dalekog dana, u jednom otmenom restoranu s veoma otmenim nazivom. Uz neko otmeno jelo, Otmena, pričala je o šminki koju koristi. Pričala je o svom bivšem i njegovoj kući od čak pet spratova. I sad se pitam, da li je znala? O, da li je znala, da me ne zanima, jer ja sam samo htio da sjedim prekrštenih nogu i igram se tom običnom, vlažnom kesicom čaja. I sad se pitam, da li je... O, da li je primijetila? A, bila je srećna, bila je jako srećna dok mi je govorila da sam jedini sa kojim je o tako važnim stvarima pričala. I sad se pitam, da li je primijetila... O, da li je primijetila, da me nije zanimala. Ona je pričala o torbama i preskupim večernjim haljinama, a ja sam se samo igrao tom glupom vrećicom čaja. Kao da izvršava kakvu formalnost, recitovala mi je Jesenjina. Bilo je odvratno! Smijao sam joj se. I sad se pitam, da li je primijetila... O, da li je primijetila? Rekla je: „ Ja ne mogu bez tebe !” i u potpunosti sličila jednoj lošoj glumici iz jedne loše predstave koju smo gledali zajedno, ona i ja.

a n a H 4 I V , r e d o t s a R

Govorila je: „Ti si moj princ na bijelom konju!” A, znali smo oboje da sam, u stvari, bio konj! Samo još jedan lični konj, sa njene lične farme. A bila je tako otmena... I sad se pitam, da li sam joj ikad, O, da li sam joj ikad rekao koliko samo mrzim otmeno! „Želim da znam voliš li ti mene?”, rekla je. I tog sam dalekog dana, u tom otmenom restoranu, konačno rekao: „Ne!“, stavio onu kesicu čaja u džep i napustio Otmenu. I sad se pitam, da li je shvatila... O, da li je shvatila?! I sad se pitam, koliko li je i kako li je, bez pare u džepu, onako otmenu večeru sama platila?!

Pismo (ne)običnog drveta Dragi čitaoče, Znam, noć je... Ne bi trebalo da ti pišem ovako kasno. Guše me nemiri, ali ...lako je umiriti nemir, kako umiriti mir? Tišinu? Iz nje vrišti istina. Ponekad se pitam imaju li ljudi nemire, čuju li glas tišine, bar ponekad? Šteta što odgovor znam. Imaju, ali ih gube u vrevi i svjetlosti velegrada. Moja šuma nalazi se na kraju grada, blizu jedne rijeke. Sva je zelena, nekako svježa, puna ljubavi, prijateljstva i sreće. I djeca su dio nje. Rado je posjećuju. A kome smo potrebniji više nego njima!? Danas se ljuljaju na našim granama, a već sjutra će od tih istih grana napraviti brod i otploviti negdje u neki drugi svijet koji bi mogli da istražuju. Moja šuma sva je kao neko malo carstvo u kojem svakog dana odnose po tvrđavu, po jedno drvo. Ne znam zašto to carstvo toliko žele da unište ružnim zgradama. Zar ih nemamo dovoljno? Zar stvarno nema dovoljno mjesta za ljude ? Eto, ja znam da sam za većinu još samo jedno drvo slično milionima drugih ...Pa, u pravu su. Imam korijen, grane, stablo i krošnju, ali jednog dana možda ću ugrijati nekoga, spasiti neki život, neko će se možda nahraniti mojim plodovima i udahnuti vazduh koji pročišćavam. Opet, tu su i fabrike, tu je i mogućnost da mi se listovi osuše, da plodovi istrule i da se smanje mogućnosti da budem ono što jesam. Da budem drvo. Da nahranim gladnoga, da napijem žednoga i pružim odmor umornima. Ipak, postoji još jedna razlika između mene i drugog drveća. Ja imam san. Ja živim san. San o promjeni. Šansi. Želim ljude, u pravom smislu te riječi. Plašim se da polako izumiru. Želim život za sve podjednako... Želim boje, mirise, plime i osjeke... Znaš, imam toliko toga da ti kažem... Toliko zanimljivih stvari o šumi u kojoj živim, o tajnama koje sasvim slučajno izgovaram u snu. Želim da ti kažem kako je samo lijep hrast kada mu se u krošnju upletu blagi mjesečevi zraci i kako je lijepa igra brezinog lišća kad s proljeća dune povjetarac, kad se u vazduhu osjeti miris borove smole i različka. Želim...da sve ostane tako, živo, veselo i zdravo. Hoću da me čuješ, shvatiš, i svijetom proneseš priču jednog malog (ne)običnog drveta, koje ti je jedne zvjezdane noći poslalo pismo vapaja.

Hana Rastoder, VI 4

maj , 2011.

5


ISKR

E Najbolji na Balkanu

Vjera u sebe -

Karatista Srđan Vuković, učenik IX razreda naše škole, postigao je značajne rezultate za reprezentaciju Crne Gore. Trenira u Karate klubu “Budućnost”. Od mnogobrojnih takmičenja izdvaja Balkansko prvenstvo u Grčkoj 2010, gdje je osvojio prvo mjesto. Prošle godine dobio je nagradu za najperspektivnijeg mladog sportistu Podgorice. Sve ove nagrade su i obaveza, pa Srđan smatra da za njega nema odmora, jer slijede dva važna takmičenja treba se pripremiti za Mediteransko prvenstvo u Italiji i za Balkansko prvenstvo na Kipru, koje će se održati u septembru.

Naše muzičke zvjezdice Kosta Popović ,V 1 Bojana Čelebić, VIII 2 Hana Rastoder, VI 4 Ana Bojanić, VII 2 Anđela Radinović, VII 2 Nađa Čelebić, VI 3

Na stazama uspjeha Bojana Čelebić je učenica VIII razreda. Pohađa nižu muzičku školu “Vasa Pavić”, svira klavir i igra balet. Muzikom se bavi od svoje šeste godine i do sada je snimila dvanaest pjesama. Prvi put je nastupila na festivalu ”Male skale” s pjesmom “Znak pitanja” i kao najmlađi učesnik je dobila nagradu. Na festivalu “Naša radost”, održanom 2005, pobijedila je sa kompozicijom “Strašna bruka jednog vuka”. Zatim slijede brojni festivali u Rožajama, Zrenjaninu, Bijeloj, na Zlatiboru…Godine 2007. na festivalu “Naša radost” nastupa sa pjesmom “Rasprodaja snova” i dobija nagradu za najbolji scenski nastup. Na festivalu “Zlatna pahulja” u Rožajama 2009. otpjevala je pjesmu “Možda sam se zaljubila”i dobila dvije prve nagrade- za najbolju kompoziciju i interpretaciju. Nedavno je snimila pjesmu “Zbog oka jednog zelenog” sa kojom će nastupiti na festivalu “Tin-fest” u Srbiji ovoga ljeta. Kulturnom životu škole daje značajan doprinos učešćem u svim školskim programima, počev od programa za prijem prvaka, proslave Dana škole do programa posvećenog najboljim učenicima, dobitnicima diplome ‘‘Luča’’.

6

maj , 2011.


ISKR

E

ključ uspjeha

Razgovor s povodom •

Jedan od učenika naše škole koji privlači pažnju svojim uspjesima na različitim takmičenjima, svakako je Lazar Lukić, učenik VI 2. Učestvovao je na mnogim takmičenjima u šahu, kao i na Državnom takmičenju iz matematike, a svi ti dobri rezultati koje je postigao povod su našeg razgovora s njim.

Kakvi su rezultati tvojih učešća na dosadašnjim takmičenjima u šahu?

-Na svim takmičenjima sam postigao dosta dobre rezultate. Na Državnom sam osvojio zlatnu medalju i tri puta sam bio na drugom mjestu, a na Opštinskom takmičenju sam osvojio po jednu zlatnu, srebrnu i bronzanu medalju.

Koliko dugo igraš šah? -Aktivno igram šah tri godine, ali sam ga zavolio mnogo ranije.

Koliko dugo se spremaš za takmičenja? -Zavisi od mnogih stvari. Obično oko desetak dana. Gotovo svakog dana izdvojim po dva sata za šah. -Priprema me trener Radojica Dabetić. Zadovoljan sam njime, veoma je dobar, pripremao je i današnjeg prvaka u šahu Nikolu Đukića. -Da, takmičio sam se i u matematici u grupi šestog razreda, a održalo se u prostorijama Ispitnog centra Crne Gore. Na tom takmičenju učestvovali su najbolji predstavnici osnovnih škola Crne Gore, a ja sam u jakoj konkurenciji uspio da osvojim treće mjesto.

Ostvario si dobre rezultate i na takmičenju iz matematike. Gdje se ono održalo i koje si mjesto osvojio?

Ko ti pomaže u pripremanju za takmičenja?

Ko te pripremao za to takmičenje? •

-Vježbao sam sa nastavnicom Snežanom Radulović koja predaje matematiku u našoj školi.

Koliko dugo si se pripremao za to takmičenje? •

-Oko tri-četiri mjeseca, bilo je malo naporno zbog svih mojih obaveza, ali isplatilo se.

Da li imaš slobodnog vremena i kako ga provodiš? •

-Slobodno vrijeme! Šta je to? Šalim se. Pored svih obaveza koje imam, ostaje mi vrlo malo slobodnog vremena. Provodim ga u druženju sa svojim drugovima, a kada nijesam sa njima, onda čitam razne časopise, knjige, gledam televiziju i sl.

Hvala ti što si izdvojio vrijeme za intervju i omogućio čitaocima našeg lista da te malo bolje upoznaju. -Nema na čemu. Bilo mi je zadovoljstvo.

Jovana Marić, VI 2 •

Sjajna karatistkinja

• •

Jovana Marić je učenica VI razreda. Osim što je odličan đak, Jovana je i sjajna karatistkinja. Član je Karate kluba “Budućnost”. Osvojila je mnoge kupove i prvenstva. Ima sedamdeset medalja, od toga šezdeset zlatnih, pet srebrnih, pet bronzanih i četiri pehara. Medalje kojih će se rado sjećati su: tri prva mjesta na Prvenstvu Crne Gore, treće na Balkanskom prvenstvu u Grčkoj 2010, prvo na Prvenstvu osnovnih škola u Podgorici 2011, prvo na Prvenstvu Podgorice 2010. i dr.U slobodno vrijeme, kojeg ima sve manje zbog školskih i sportskih obaveza, čita književna djela i dječije časopise, sluša muziku i druži se sa drugarima iz razreda. Skromna i nenametljiva, Jovana je omiljena i među nastavnicima.

maj , 2011.

7


ISKR E Čitala sam priču o Robinzonu,

Mašta može svašta Kad bih Robinzon bila

Gledali smo zalazak sunca,

Očarana razmišljala, snila,

Razgovarali sa Petkom o svemu,

Vjerovala u ljepotu avanture,

Nismo se plašili samoće

Kad bih Robinzon bila!

Našli smo druga u njemu.

Dugo sam bila budna u noći,

Bili smo zabrinuti, tužni, srećni…

Radovala se njegovom spasenju.

Sve smo to skupa prošli.

Osjećala tugu u njegovoj samoći,

San je došao na oči,

I bila mu drug u svakom trenu.

Nikola Tošković, VIII 2

I nada da ćemo kući doći…

Ivona Pavković, VI-4

- - - - - - - - - - - - - - - MOJE BUDUĆE ZANIMANJE

U mojoj glavi, kao u svemiru punom zvijezda, nalazi se bezbroj želja.Svakim danom rodi se neka nova, pa moj izbor čini još težim. Ipak, jedna zvijezda se razlikuje od drugih i sija tako očaravajuće i čisto, a na njoj piše : “Postaćeš novinar”. Da, ono čime želim da se bavim kad porastem je novinarstvo.Ne znam zašto mi se baš ovo zanimanje toliko sviđa.Možda su me izvjesna opasnost i rizik koji ovaj posao nosi privukli. Smatram da je ljudima neophodno pružiti pravu informaciju o dešavanjima oko njih. Reći istinu, ma koliko ona surova i bolna bila. To je ponekad teško, zar ne? Ali ja, kao novinar, daću sve od sebe da nađem odgovor na sva pitanja koja ljude zanimaju, da ispitam sve, proširim svoje i njihove vidike i na kraju sklopim sve kockice u mozaik dobre priče. Živimo u vremenu brzog razvoja, ali nekad toliko žurimo i srljamo u nešto bez potpunih i provjerenih informacija da se kasnije zapitamo zašto se nijesmo bolje informisali, možda bismo donijeli bolju odluku. Ipak su mediji naš prozor u svijet, na taj način saznajemo za dešavanja oko nas, čujemo vesele i ružne vijesti. Posao novinara ću raditi sa zadovoljstvom i na taj način ispuniti sebe u svakom pogledu. Veoma je bitno raditi ono što volite jer jedino ako se nešto radi s ljubavlju, biće uspješno. Kad ponekad odlutam od ove surove stvarnosti, mogu sebe da zamislim kako, pred širokim auditorijumom koji se nalazi s druge strane ekrana, pričam , pružam nova saznanja, a ljudi me pomno prate i sa interesovanjem slušaju. Nije lako izrasti u ozbiljnu i savjesnu osobu, treba preći trnovit put. Znam da me na tom mom putu do uspjeha čeka mnogo prepreka, ali s voljom i upornošću, uspjeću. Mnogi, kad me budu vidjeli kako stojim gordo i prenosim jasno i glasno aktuelna dešavanja, pružiće mi ruku i čestitati na uspjehu. Čovjek se razvija putem saznanja, a ja ću im pružiti kraći put do njega. Pojedinci misle da mi posao novinara neće donijeti uspjeh i zadovoljstvo.Potcjenjuju me i govore da to nije posao za mene. ,,Hej, pa bitno je šta ja želim i da li vidim sebe u svemu tome!”, pomislim da viknem. A onda samo snagom uma ignorišem sve negativne misli i krećem u nove pohode. Imam volju i želju. Vjerujem u sebe. Ključ uspjeha je istrajnost, promišljenost, spajanje korisnog sa zadovoljstvom i tako ispunimo sebe i svoje želje. Kad jednom zakoračimo u taj svijet “radnog stanovništva”, tu sve radimo drugačije, od temelja, a ako to ne radimo od srca i sa puno truda, onda smo se izgubili u vrtlogu onoga što želimo i možemo. Znam što hoću, znam da mogu. Možda griješim, ali mislim da je bitno ostvariti svoj san i ostaviti lični pečat svemu što radimo. Ja sam svoj put zacrtala- postaću novinar i trudiću se da na tom putu ostanem i istrajem do kraja. Ana Vojinović, IX 1

8

maj , 2011.


Iz života škole

ISKRE

Prijem prvačića

Literarni čas u biblioteci povodom Svjetskog dana knjige

vod

i za teorološk e m o r d i H

Predavanje na temu ‘‘Zaštita i spasavanje od seizmičkog hazarda‘‘

Dvorac Petrovića

maj , 2011.

Interaktivna ekološka radionica

Konjički

klub ,,Po

ny’’

9


ISKRE

Ekologija - nit koja nas spaja

Ekologija je nauka koja se bavi istraživanjem odnosa među živim bićima i neživom prirodom. Da bismo obezbijedili zdravu sredinu za život sebi i generacijama koje dolaze, moramo čuvati okolinu, jer će svima tako biti bolje. O očuvanju životne sredine i ekologiji brine veliki broj učenika naše škole. Sekcija gorana je veoma posjećena i brojna, a djeca su zainteresovana za sve vidove aktivnosti. Članovi sekcije su ujedno i aktivisti Udruženja gorana i učestvuju u svim njihovim akcijama. Sa nastavnicom bilogije Goricom Zeković redovno uređuju i održavaju dvorište škole, dvorište susjednog vrtića, kao i mnoge druge djelove grada.

Njihove aktivnosti su brojne: - nekoliko puta su učestvovali u pošumljavanju brda Gorica; - sadili su sadnice na Veruši i na Ivanovim koritima;

Desetak učenika je sa svojom nastavnicom Zeković, a u organizaciji Udruženja gorana, posjetilo Sajam ekologije u Budvi, gdje su se upoznali sa raznim proizvodima i aktivnostima firmi iz te oblasti.

10

maj , 2011.


Ekologija - nit koja nas spaja

ISKRE

Ministarstvo održivog razvoja i turizma i NVO sektor pokrenuli su u aprilu kampanju ,,Ekološka nit koja nas spaja’’. Cilj kampanje je promijeniti svijest o značaju životne sredine. Akcija je realizovana u 18 obrazovno-vaspitnih ustanova iz četiri grada u Crnoj Gori. Naša škola je prepoznata kao institucija u kojoj se i te kako vodi računa o ekološkoj svijesti učenika, pa su u okviru navedene kampanje sprovedene određene aktivnosti:

- učenici naše škole su zajedno sa predstavnicima Crvenog krsta Crne Gore i NVO Gorani 12. 5. 2011. sadili višegodišnja stabla u dvorištu Škole;

- učenici IV i V razreda i predstavnici sekcije gorana naše škole realizovali su ekološku interaktivnu radionicu.

Planirane su još mnoge druge aktivnosti. Povodom Svjetskog dana očuvanja životne sredine koji se obilježava 5.juna, članovi Sekcije će učestvovati u pošumljavanju prostora na Ivanovim koritima, a u toku juna slična akcija će biti organizovana i na Veruši, kao što je bio običaj i ranijih godina. U svim akcijama koje se odnose na očuvanje životne sredine i ekologiju uopšte, učenici naše škole rado učestvuju i veoma savjesno obavljaju sve zadatke.

U akciji «Clean and green» Američke privredne komore svi učenici Škole su uređivali školsko dvorište, farbali ogradu, fasade školskih objekata, postavljali klupe i pomagali u raspoređivanju ostalog mobilijara.

Miodrag Račić, VII 2 maj , 2011.

11


ISKRE

Novogod

išnja pre

Iz života škole

dstava z

a malene

Priredba povodom akcije ,,Clean and Green’’

Dan škole

aših gancija n e l e i t s o Mlad uranata polumat

12

Ekskurzija - učenici pred ljepotom Crnog jezera

maj , 2011.

Dan spo

rta


ISKR

E

U ulozi novinara

Učenici OŠ „Vuk Karadžić“ posjetili izložbu pod nazivom „Mirtis: Licem u lice s prošlošću”

Oduševila ih rekonstrukcija lica male Mirtis Učenici VI,VII,VIII i IX razreda naše škole, 10.4.2011, posjetili su izložbu pod nazivom „Mirtis: Licem u lice sa prošlošću”, koja je otvorena u prostorijama JU Muzeji i galerije Podgorice. Glavni eksponat izložbe bilo je rekonstruisano lice na osnovu lobanje djevojčice Mirtis, koja je umrla u V vijeku p.n.e. od tifusne groznice, a živjela je u Atini. Od tifusa je u to vrijeme oboljelo i umrlo mnogo osoba. Arheolozi su 1995. pronašli masovnu grobnicu u kojoj su bili ostaci žrtava epidemije, a među njima je nađena i dobro očuvana lobanja jedanaestogodišnje djevojčice, koja je nazvana Mirtis po drvetu koje je raslo pored grobnice. Lobanja je pronađena zajedno sa tri mliječna i dvadeset jednim stalnim zubom. Na osnovu tih podataka obavljena je rekonstrukcija lica djevojčice, a učenici su na izložbi mogli da se upoznaju sa svim fazama istraživačkog postupka i metodom koja je korišćena za rekonstrukciju. Zahvaljujući uvjerljivoj rekonstrukciji moglo se vidjeti da je Mirtis imala lijepo lice, crne oči, smeđeplavu dugu kosu i jedan zagonetan osmijeh. Prema riječima kustosa Muzeja, iako je rekonstrukcija veoma uspjela, lice izgleda neznatno starije, jer vosak i plastika ipak ne mogu nadomjestiti prirodan izgled kože i sjaj u očima.. Ona nosi lanenu haljinu, baš onakvu kakvu su nosile sve druge djevojčice iz njenog susjedstva. Pored lutke sa njenim likom, izložene su i igračke za koje se pretpostavlja da su bile njene. To su jednostavni predmeti: tri klikera, kolica i uže za preskakanje. Na izložbi je bio postavljen mikroskop kroz koji su se mogle vidjeti ćelije tifusa, pa je to učenicima bilo posebno zanimljivo.Gledajući kroz mikroskop uzvikivali su:,,Kul’’, ,,Super’’ ili ,,Ja ništa nijesam primijetio’’ i sl. Boško Jelić, učenik šestog razreda i jedan od posjetilaca izložbe, veoma je zadovoljan onim što je vidio. ,,Meni se sve dopalo.Od lobanje pa do njezinih igračaka i mikroskopa. Pravi je doživljaj gledati kroz mikroskop koji koriste naučnici’’ ,rekao je Jelić. Učenici su imali priliku da se upoznaju i sa ostalim eksponatima stare Grčke iz V vijeka p.n.e i na taj način saznaju nešto o tome kako su izgledali ljudi iz antičkih vremena. Posjeta je bila veoma uspješna, svi učenici su nečim bili oduševljeni. Izložba je organizovana na inicijativu ambasade Grčke u Crnoj Gori i bila je otvorena mjesec dana. Filip Ratić, VI 4

Duž Azurne obale Tokom ljetnjeg raspusta mama, tata, brat i ja boravili smo na Azurnoj obali. Putovanje smo započeli u Baru odakle smo brodom “Sveti Stefan” krenuli ka Italiji. More je bilo mirno i plovidba je protekla lijepo. S broda smo se iskrcali u Ankonu. Na putu kroz Italiju prošli smo kroz Parmu, Đenovu, San Remo. Autoputem smo stigli do Francuske i smjestili se u Kanu, koji se nalazi u samom srcu Azurne obale i poznat je po filmskom festivalu. Za vrijeme održavanja festivala tu se okupe poznata imena iz svijeta umjetnosti. Osim filmske palate, grad je prepun predivnih građevina, luksuznih hotela, pješčanih plaža. Sljedeći grad koji smo obišli bila je Nica. To je takođe divan grad sa mnoštvom kulturno-istorijskih znamenitosti. Jedna od osobenosti toga grada je aerodrom čiji je jedan dio piste izgrađen na površini mora. Takođe je zanimljivo reći da su na projektovanju te piste učestvovali inženjeri sa prostora bivše Jugoslavije. U Nici se nalazi i prelijepa plaža duga sedam kilometara.

Sen Trope je nadaleko čuveno mondensko ljetovalište. Prepuno je skupocjenih jahti, automobila i luksuznih vila. Takođe je poznat i po tome što je tu sniman serijal filmova „ Žandari iz Sen Tropea”. Posebni dragulji Azurne obale su Kneževina Monako i Monte Karlo. Monako je veličanstven grad. U njemu se nalazi palata princa Renijea ispred koje se danonoćno nalazi straža obučena u bijele uniforme. U Monaku se nalazi čuvena botanička bašta s biljkama iz svih zemalja svijeta. Na putu od Monaka ka Monte Karlu prošli smo stazom kojom se vozi čuvena trka Formule 1. Monte Karlograd kazino, prepun je kazina i kockarnica. Toliko sjaja, raskoši i bogatstva, luksuznih automobila, poznatih ličnosti, teško da se može sresti na nekom drugom mjestu. Pogled na marinu ostavlja bez daha, jer se u njoj nalaze najveće i najskuplje jahte. Poseban doživljaj za nas mlađe je bila posjeta akva parku „Marinalendu“.

maj , 2011.

Pored velikog broja tobogana, bazena, posebnu atrakciju za turiste predstavljaju programi sa delfinima i orkama – kitovima ubicama. Najveći utisak na mene je ostavio tunel sa ajkulama. Posjetili smo i Antib, grad u kojem se nalazi čuveni Pikasov muzej. Osim toga, za nas je poznat po tome što je tu nakon izgnanstva iz Crne Gore , živio i umro kralj Nikola. Posljednji grad na našem putovanju bio je San Marino- grad država u Italiji. To je, takođe, prelijep mali grad koji obiluje mnoštvom kulturno- istorijskih spomenika i građevina. Uske ulice prepune su radnji u kojima se mogu kupiti suveniri, kao i druge vrste robe. Nakon San Marina, ponovo smo se ukrcali na brod i krenuli ka Crnoj Gori. Bilo je to jedno divno i nezaboravno putovanje sa kojeg sam se vratila prepuna utisaka i kojeg ću se uvijek rado sjećati.

Bojana Čelebić, VIII 2

13


ISKR E

Legende iz naših krajeva

Legenda o nastanku Malog Blata U davna vremena na prostoru Malog Blata, na sjeverozapadnom dijelu Skadarskog jezera, nalazilo se bezvodno selo sa plodnim zemljištem. Mještani su morali iz daleka u burilima da donose vodu za svoje potrebe. Dosadi im tako da idu po vodu, pa odluče da pošalju dvije sestre, sirotice, Mariju i Ljubicu na Andrijsku goru kod vile Zagore, s molbom da im stvori bilo kakav izvor u selu. Pošto su sestre pokorno zamolile vilu, ona im, znajući njihovu sudbinu i kako su ostale bez roditelja, obeća najbolji izvor bistre vode. Zapovijedila im je da česmu moraju zatvarati svake večeri ,, da se ne bi desilo neko zlo, ako se prolije začarana voda.’’

Sestre se upute pravo na mjesto gdje im vila kaza. Starija sestra izvadi iz njedara veliko pero i zabode ga ispod jedne stijene. Istog trena grom udari u stijenu i stvori se otvor iz kojeg poteče voda. Ispod tog otvora stajao je okrugli kamen u obliku čepa. Narod navali da pije vodu i zaori se pjesma: ,, Oj, Zagora, gorska vilo, sve ti srećno vazdan bilo, što si žedne napojila, što si zemlju natopila!’’ Od tada svake večeri žurila je Marija na izvor da zatvara vodu. Jednog dana se razboli, pa je Ljubica morala da njeguje sestru i uveče da zatvori vodu. Tako skoro dva mjeseca, a da se niko od mještana ne sjeti da joj pomogne. Od silnog premora i Ljubica padne u krevet. Prvi put te večeri niko ne ode na izvor. U toku noći nadođe velika voda, kao da se vila nagorkinja svetila Blatištu što se seljani nezahvalno odniješe prema siroticama. Do zore je čitavo selo bilo pod vodom. Niko se nije spasio, pa ni sestre koje su se toliko žrtvovale za cijelo selo. Umjesto Blatišta nastalo je Malo Blato, a na mjestu gdje je bio izvor sada postoji veliki buk Bolesestre.

BARSKA BITKA I TAKTIKA KNEZA VOJISLAVA ... Pošto je dozvao svojih pet sinova, reče im: ,,Vidite, predragi sinovi, da je velika grčka vojska, a mi smo u poređenju sa njima jako malobrojni i čini mi se da nijesmo nikako u stanju da im u borbi odolimo. Učinimo, dakle, ovako: neka dvojica od vas Gojislav i Radoslav ostanu, a vi ostali tri uzmite svaki po deset hiljada ljudi sa trubama i rogovima i popnite se na brda, pa se po njihovim vrhovima tako porazmještajte da Grci pomisle da su opkoljeni. Ja ću, pak, sa ovima koji su sa mnom u ponoć nasrnuti na njihov tabor. I kad budete čuli glas truba i rogova, isto tako i vi sa okolnih brda zatrubite i veoma glasno vičite. Poslije toga, spuštajući se polako, primičite se njihovom taboru, pa kad budete došli blizu, nemojte se plašiti, već budite hrabri i muški se borite, a svemogući Bog će ih predati u naše ruke.’’ Tako u sumraku tri kraljevska sina popeše se na brda i učiniše sve onako kako im je kralj bio naredio. Istovremeno neki Baranin, kraljev prijatelj, u namjeri da prestraši Grke, priđe Kursiliju i reče mu: ,,Čuvaj se, gospodaru, i brižljivo nastoj i gledaj kako ćeš se izvući sa svojom velikom vojskom. Samo znaj da si sa svih strana opkoljen veoma velikim snagama’’. Ova opomena se razglasila po taboru i sve obuze veliki strah. Nato Kursilije odmah naredi da svi budu pod oružjem, pa odredi da se daleko od tabora postave osmatrači i straže. Međutim, kralj sa svojom vojskom , noću pomalo nastupajući, tiho se približavaše njihovom taboru. U ponoć, pak, stiže tamo gdje se nalazahu grčki osmatrači i stražari, pa nasrne na njih, te neke pobije, a ostale nagna u bijeg.

Preuzeto iz Ljetopisa popa Dukljanina

14

maj , 2011.


ISKR E

Šta sve može dijete Omiljeni hobi

Često sam išao u galerije i muzeje da gledam i divim se umjetničkim djelima. Te divne slike su me prosto očarale svojom ljepotom. Opčinjen njima i sam sam poželio da se okušam u ovoj divnoj umjetnosti. Slikanjem se intenzivno bavim godinu dana. Uživam dok slikam. U svoja djela unosim osjećanja, misli, želje, interesovanja... Osim što slikam, često čitam knjige o umjetnicima iz cijelog svijeta. Saznajem kako su oni živjeli, radili, kako su stvarali svoja remek-djela i kako im se svijet divi. Moje slike su najčešće akvareli. Slikam i drvenim bojama i flomasterima, a najviše volim da radim olovkom, da sjenčim. Maštam da me roditelji obraduju i kupe mi štafelaj, uljane boje i platno, pa da i ja kao Leonardo da Vinči ili Rembrant naslikam svoja velika djela. Najljepši trenuci su mi kada me pohvale prijatelji, drugari, a najviše mi godi kada mi roditelji lijepe riječi. Najbolji kritičar i učitelj mi je moj stariji brat. U posljednje vrijeme mnogo Filip Nešković, V 1 upute informacija i savjeta dobijam od moje učiteljice koja, kao i ja, mnogo voli slikarstvo. Želim da moj hobi jednog dana preraste i u moje zanimanje i da postanem poznat kao i oni kojima se ja danas divim. Pavle Marković, V 3

MOJ SAN Dolazi blaga, proljećna noć. Dočekujem je sa svojim prijateljicama. Posmatramo milione zvijezda posutih po predivnom svemiru. Sve tri zagledane u njih uočavamo da jedna po jedna polako nestaju. „Zašto?”, zapitasmo se i povesmo razgovor o tome. Jedna od mojih drugarica upita: „Da li primjećujete da se sve kriju iza Mjeseca?“ Pitale smo se zašto je to tako. „Da ih možda gospodin Mjesec ne krade i ne dozvoljava im da nastave putovanje?“, razmišljale smo naglas. „Hajde da otkrijemo!”, povikasmo i krenusmo na putovanje po beskrajnom svemiru. Prolazile smo pored različitih čarobnih zvjezdica koje su veselo treperile. Najzad stigosmo do Mjeseca. Bješe obučen u pidžamu, spavaše, a sve zvijezde tople i svjetlucave bjehu skrivene iza njega i pružahu mu toplotu. „Kradljivče!“, iznenada reče jedna od nas. „Zašto si ukrao sve zvjezdice?“ On se trgnu iz sna i bunovan poče da se ljuti i objašnjava nam da ga one griju, pa ih zato ne pušta. Poslije dugog raspravljanja i dogovaranja on pusti zvijezde da nastave svoj put. Mi se vratismo na Zemlju i umor nas odmah potjera u krevet. Probudi me zvono budilnika, shvatih da je sve bio samo san, ali ipak bijah ponosna na svoj uspjeh i krenuh u školu srećna i željna novih pustolovina. Žana Sekulić, VI 1

U pradjedovoj biblioteci Od malena sam slušao da je knjiga čovjekov najbolji prijatelj. Tada nijesam razumio šta to znači, ali sam se ipak rano počeo družiti s knjigom. To su prvo bile slikovnice koje su mi čitali roditelji. Kada sam otkrio čarobni svijet slova, počeo sam i da čitam razne knjige. To su bile bajke, basne, dječije enciklopedije, avanturističke knjige itd. Moj prvi susret nije bio sa školskom bibliotekom, već sa bibliotekom mog pradjeda Mihaila. Bio sam čest i rado viđen gost u njihovoj kući. Uvijek sam se lijepo proveo, jer pradjed je za mene imao neku novu zanimljivu priču. Kad god bih dolazio kod njih, zapala bi mi za oko teška, masivna vrata od jedne sobe, koja su stalno bila zaključana. Tokom svih posjeta sam pokušavao da saznam šta je iza njih, ali bezuspješno. Na moje pitanje šta se nalazi u toj sobi, svi bi stalno dali isti odgovor:,,Jos si mali, kad dođe vrijeme, pokazaću ti”. I konačno dođe to vrijeme. Sjećam se kao da je juče bilo. Mog dragog pradjeda nema više među živima, ali u meni žive drage uspomene na njega.

,,Zaslužio si je za odlično učenje”, rekao mu je pradjed. Tek tada su nastale moje muke. Kako od toliko knjiga izabrati baš jednu i to onu pravu. Pradjed mi je pomogao objasnivši mi koje su knjige za moj uzrast. Preporučio mi je knjige koje podstiču dječiju maštu. Poslije punih dva sata izabrao sam knjigu ,,Doktor Dulitl”. Ime pisca sam odmah zaboravio, ali mi nije bilo ni važno.Poslije završenog prvog razreda donio sam knjižicu sa svim peticama. Nestrpljivo sam čekao njegovu reakciju. Kad je pogledao ocjene, polako je ustao i rekao mi:,,Dođi, sad si veliki. Naučio si da čitaš i pišeš i sad možeš da otvoriš ona velika vrata”. Srce mi je udaralo tako jako da sam mislio iskočiće iz grudi. Došli smo do vrata, pradjed mi je dao ključ i čekao da otvorim. Ruke su mi drhtale, jedva sam ugurao ključ u bravu. Konačno, ključ je škljocnuo i vrata su se otvorila. Nikad neću zaboraviti taj trenutak, kada sam ugledao police koje su popunjavale cijelu sobu i na njima uredno složene knjige. Ništa nijesam govorio, na mom licu se vidjelo sve. se dopala. Tada sam je pročitao nekoliko puta.

maj , 2011.

Prošle godine sam je iznova čitao, iako sam je skoro napamet znao.Onda sam se okrenuo prema pradjedu i rekao: ,,Zato si ti uvijek imao novu priču za mene. Zar si sve ove knjige pročitao? Ti mora da sve znaš”. Pradjed mi je rekao o čemu ta knjiga govori i odmah mi Ta knjiga ima posebno značenje za mene jer mi budi veoma drage uspomene.

Što sam stariji, sve više shvatam izreku da nam je knjiga najbolji prijatelj. Družeći se s njom, uvijek možeš da pobjegneš u neki drugi svijet, svijet mašte i čarolije. Nikola Radojičić, VI 4

15


ISKR

E

Radost proljeća Proljećna pjesma

Stiže proljeće U proljeće sve se budi, Veseli su tada ljudi. Proljeće nam stiže, stiže, Svakog dana sve je bliže.

U proljeće jednog dana Na moj dlan je vješto stala Lastavica jedna mala.

U proljeće cvijeće cvjeta I zeleni svuda trava, Sunce svoje zrake pruža Tad drveće olistava.

Visibaba, žuta lala

Sunce nama svjetlost daje, Cvijeće svoj miris širi, S proljećem nam sve zablista, Priroda je svuda čista.

I zelena meka trava Donose nam radost svima

Marko Komatina, II 2

Slađana Maksimović, III 1

I proljećni dar sa njima. Frančeska Gojčević, II 1

PROLJEĆE Stiglo je proljeće u punom sjaju. Sa svim svojim čarima nas je okupalo i obasjalo suncem. Prigrnulo nas svojim šarenim ogrtačem od mirisnog cvijeća. Obuklo je veselu cvjetnu haljinu poput prelijepe gospe na balu. Kao da sam se probudila iz zimskog sna. I priroda oko mene je oživjela. Rosa koja je zahvatila predivni šareni tepih uzima mi dah. Laste dolaze sa juga pjevajući proljećne pjesme. Planine obasjavaju sunčevi zraci. Počele su i biljke da rastu, svuda ima bijelih rada. Sa njih pčele uzimaju polen i u košnicama prave slatki med. Kišne gliste rastvaraju zemlju i prave zemljište za cvijeće. Srećna sam što sam dio ovog razigranog i raspjevanog svijeta. Osjećam i obavezu da čuvam svaku biljku, ptice i životinje, svako parče zemlje, svaku baru, močvaru i jezero. Ja moram svojim ponašanjem da doprinesem boljem i ljepšem životu na našoj planeti Zemlji. Nevena Mujičić, V 1

PAPAGAJ Napravila djeca graju Rugaju se papagaju.

Repić mu je post’o vlažan Sad se pravi mnogo važan.

Papagaj ih pogleduje I djeci namiguje.

Ha, ha, ha! Vi ste djeca nestašna, Kao da se čuje glas.

Trči, juri, po kavezu skače, Nervozan je, hoće da zaplače. Napravio čudnu zgodu Zamutio repom vodu.

Proljećne kiše Gledam kišu kako pada, ne znam šta da radim sada,

Ko ste, ko ste vi? Moraju da znaju papagaji svi.

da je molim da prestane i zauvijek da nestane?

Radmila Bašanović, V1

Pogledaj nas, kišo, malo zar ti nije do nas stalo?

Denis Kriještorac, VII 1

Leptir

Kiša neće da nas čuje,

Leptirić leti,

ali neka, što je tu je,

Mene se sjeti.

16

pusti sunce da grane.

Proljeće cvjeta,

Sa šarenog cvijeta,

Tara Đurović, II 4

Uljepšaj nam dane,

Nevena Bošković, II 2

maj , 2011.

i njeni će dani proći, pa će toplo sunce doći. Nemanja Gačević, VIII 2


ISKR E

Krila ljubavi Ljubav

Da li je ljubav

Ljubav je u duši, Ljubav je u nama.

Da li je ljubav Kad ti sklonim Šiške sa čela?

Kada smo ispunjeni ljubavlju, Nijedna strana našeg srca Nije sama.

Ili mi se samo čini da si zbog mene tako vesela?

Mi znamo da je neko uz nas, Ali ljubav, Ljubav će najbrže doći, U pravi čas. Svako treba da zna što je ljubav Kakva je to stvar. Ja sad to znam, Ljubav je za mene dar. Lazar Maksimović, VI 3

Djevojčice i dječaci

Miloš Jaćimović, VII 1

Moje srce Srce moje, prevarant stari, Ono uvijek nekoga nasamari. I ti bi mogao proći tako, ali ni mom srcu ne bi bilo lako. Ipak ,moje oči nikad ne varaju, One ti uvijek istinu odaju.

Jelena Jovanović, VIII 4

Djevojčice znaju da ćute I znaju tajnu da kriju,

Pa, ako baš želiš da mi budeš neko,

A dječaci znaju da mute

Nemoj biti od srca daleko.

I znaju da se biju.

Da li je ljubav Kad mi kažeš: ,,Ti si sasvim kul”, Il’ sam ti samo najbolji drug? Nikola Radojičić, VI 4

Nađa Čelebić, VI 3

Sve je počelo

Djevojčice znaju da vole, Znaju da drugom pažnja godi,

Sve je počelo u šali,

A dječaci nikad ne odole

sve je počelo u klupi,

I tako se ljubav rodi.

tada smo bili mali, zabrinuti i ljuti.

A kada se ljubav desi, Onda ne znaš ni ko si, ni gdje si. Život više nema reda,

Sada je nešto drugo,

Drugačije sve izgleda.

sada znam što je,

Milica Uskoković, VI 2

al’ srce kao ratnik

Dajana Koprivica, VIII 3

lako se ne predaje. Uroš Bošković, VIII 2

maj , 2011.

17


ISKR

E

English can be fun List of Bart Simpson’s blackboard sentences •

I will not bribe Principal Skinner.

I will not sleep through my education.

I will not charge admission to the bathroom.

I will not call my teacher “Hot Cakes”.

I am not authorized to fire substitute teachers.

I will not get very far with this attitude.

I will not fake seizures.

This punishment is not boring and pointless.

I will not prescribe medication.

I will not teach others to fly.

I will not spank others.

I will not carve gods.

Funny noises are not funny.

I will not aim for the head.

I am not a dentist.

I will not show off.

I will not barf unless I’m sick.

Coffee is not for kids.

A burp is not an answer.

MYSTERY- WORD Can you enter the words correctly into the grid? The letters in the shaded boxes will spell out the name of the mystery word. 5 letters INDIA ITALY

6 letters FRANCE NORWAY POLAND SWEDEN TURKEY

Some letters of the alphabet are missing from the circle. Can you use the missing letters to find something to eat? Answer: BREAD

18

maj , 2011.

7 letters AUSTRIA BELGIUM ENGLAND FINLAND GERMANY

8 letters PAKISTAN 11 letters NETHERLANDS


ISKRE

Le perle d’ Italia Il Duomo di Milano, monumento simbolo del capoluogo lombardo, è dedicato a Santa Maria Nascente ed è situato nell‘omonima piazza nel centro della città.

La cosiddetta torre pendente di Pisa è il campanile della Cattedrale di Santa Maria Assunta, nella celeberrima Piazza del Duomo cui oggi è il monumento più famoso per via della caratteristica pendenza.

Piazza San Marco, situata a Venezia, è una delle più importanti piazze italiane ed è rinomata in tutto il mondo per la sua bellezza ed integrità architettonica.

Il Colosseo a Roma, denominato dagli antichi Romani “Anphitheatrum Flavlum”, fu costruito dall’Imperatore Vespasiano, nel 72 d.c. circa, e inaugurato Ogni turista che si reca in visita da suo figlio Tito nell’80 d.c. alla Fontana di Trevi a Roma deve sapere che c’è una leggenda secondo la quale gettando una monetina nella grande vasca rettangolare ci si augura di ritornare nella capitale d’Italia.

Verona- Agli occhi degli innamorati e dei turisti romantici il balcone di questa casa dall’aspetto medioevale è quello dal quale si affacciava l’innamorata Giulietta per surrare al suo Romeo arole

Romolo e Remo sono, nella tradizione mitologica romana, due fratelli gemelli, uno dei quali, Romolo, fu il f ondatore eponimo della città di Roma e suo primo re.

d’amore

maj , 2011.

Il monte Vesuvio è un vulcano esplosivo attivo (attualmente in stato di quiescenza) situato in Campagna, Napoli nel territorio dell’omonimo parco nazionale.

19


Stefan Vukmanović, V 1

P R I R O D A

Maša Vukčević, VI 2

Davor Babačić, IX 1

Filip Ratić, VI 4

Radoš Živković, VII 3

Danica Raičević, VI 4

I N S P I R I Š E

Andrea Pepeljak, VIII 2

Miloš Jaćimović, VII 1

Iskre 2011  

List ucenika osnovne skole ,,Vuk Karadzic'' u Podgorici

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you