Amazonka
Četrnaest Laura je idućeg jutra rano ustala te se brzo umila i odjenula. Tijekom noći odlučila je da više nikad neće vidjeti gospodina Allenbya. I podsjetit će Eliota na njegov poziv da iziđu na večeru. To će zasigurno biti početak boljeg razumijevanja među njima. Uzela je pisamce što ga je napisala gospodinu Allenbyu i sišla u predvorje da ga ondje ostavi. No baš kad ga je kanila spustiti, Eliot ju je zazvao je iz knjižnice. Trgnula se kao da je nešto skrivila i pisamce gurnula u džep haljine. Ne bi valjalo da Eliot vidi na koga je naslovljeno. Sramežljivo mu se nasmiješila, porumenjevši zbog sjećanja na ono sinoć, i poželjela mu dobro jutro. Odvratio joj je pozdrav, ali se nije nasmiješio. - Mogu li razgovarati s tobom, Laura? - upita. - Hoćeš li doći u knjižnicu, molim te? Njegov ton nije ohrabrivao i Laurin je smiješak nestao. - Naravno reče. U knjižnici ju je poveo do stolice i potom se vratio za stol. Očito je pregledavao neke račune i papire. Laura se lagano namrštila. Zar se ljuti zbog troškova? No podigao je pismo napisano na finom papiru i namršteno ga lupkao prstom. Ne sviđa mi se o ovome govoriti - na koncu reče. - Gnušam se ogovaranja, a ovo je nešto što bi uvijek trebalo ignorirati. Ali u ovom slučaju Laura, ne mogu. - Opet je kucnuo po pismu. Laura je fascinirano i sa strepnjom zurila u papir. Kako to misli, ogovaranje? Promatrao ju je. - D-doista? - promuca. Kimnuo je. Lice mu je ostalo strogo i bez osmijeha. Kao da je to posve drukčiji čovjek od onog koji joj je onako nježno zaželio laku noć. Vjerujem da znaš što sadrži. Laura ga je samo gledala krupnim očima. Odmahnula je glavom. - Ma daj. Nemojmo se budalasto nadmudrivati. Pismo je poslala ledi Quale. Obavještava me da si za moje odsutnosti bila kao prst i nokat sa gospodinom Allenbyem. Bezobrazno s njezine strane, naravno, ali Laura, zašto si se tako oglušila na moje izričite želje? Nisam li te zamolio da ne viđaš Allenbya? Laurine su oči bljesnule kad je spomenuo ledi Quale. - Ne sumnjaš u njezinu priču? - upita. Vjeruješ joj prije nego ja išta kažem?
~ 102 ~
Knjigoteka