Page 1

UDK 323.15 (497.5)

ISSN 1332-2362

Svezak 5, broj 17-20, Zagreb, 2004/2005.

Časopis Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske


Bo{nja~ka pismohrana - ~asopis za povijest i kulturu Bo{njaka u Hrvatskoj Utemeljeno 1998. godine Glavna i odgovorna urednica: Sena Kulenovi} Redakcija: Sead Berberovi}, Remzija Had`iefendi}-Pari}, D`evad Jogun~i}, Mersija Omanovi}, Hilmija [abi} Lektor: Samir ^oragi} Administrativna tajnica: Sebina Sejki}

U ovom su broju sura|ivali: Sead Berberovi}, Idriz ef. Be{i}, Milan Be{li}, Kemal B. Bukvi}, Grozdana Cvitan, Alija \onli}, Edis Feli}, Zijad Fuka, Ismet Isakovi}, Adnan Jahi}, D`evad Jogun~i}, Sena Kulenovi}, Tonko Maroevi}, Nikica Petrak, Ibrahim Ru`ni}, Subhija Seleskovi}-Merdanovi}, Halida Sarajli}.

Tvrdnje i mi{ljenja iznesena u objavljenim radovima isklju~ivo izra`avaju stavove autora i nisu nu`no stavovi i mi{ljenja redakcije ili izdava~a. ^asopis “Bo{nja~ka pismohrana� tiskan je uz financijsku potporu Ureda za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske. Adresa uredni{tva: Bo{nja~ka pismohrana, Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske, Ilica 54, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel/fax. ++385 (1) 48-19-377 Slika na naslovnoj stranici: Stari most u Mostaru Slika na 1. stranici: Dino Trtovac: Kompozicija 14, 97x130 cm, akril, 2003. g. Obrada teksta i slika: mtg-topgraf, Velika Gorica Tisak: mtg-topgraf, Velika Gorica


Sadr`aj UVOD Sena Kulenovi}: O`iljci ....................................................................................................................................... 9

BO[NJACI U POVIJESNIM I AKTUALNIM DRU[TVENIM ZBIVANJIMA U HRVATSKOJ BNZH - temelj opstanka bo{nja~ke manjine u RH Intervju sa prof. dr. Seadom Berberovi}em .................................................................... 13 Prilozi ..................................................................................................................................... 25 “Integracija nacionalnih manjina, ali sa vlastitim identitetom” Intervju sa Aleksandrom Tolnauerom .............................................................................. 49 Ismet Isakovi} Posjeta predsjedniku RH Stjepanu Mesi}u ..................................................................... 59 Ismet Isakovi} Sulejman Tihi} u posjeti BNZH ....................................................................................... 63 Ibrahim Ru`ni} Muslimansko dobrotvorno dru{tvo “Merhamet - crveni polumjesec” ...................... 71 “Suluda je opcija da mo`emo biti korektor volji ve}inskog naroda” Intervju sa prof. dr. [emsom Tankovi}em ...................................................................... 81 Reagiranje predsjednika BNZH prof. dr. Seada Berberovi}a ..................................... 85

BO[NJACI U KULTURI HRVATSKE Umjetnost koja traje Intervju sa Semkom Sokolovi}-Bertok ............................................................................. 91

3


Lutaju}i divljim Tahiristanom Intervju s Tahirom Muji~i}em .......................................................................................... 107 Tonko Maroevi} De`urno duhovit .............................................................................................................. 123 Grozdana Cvitan Zbirka Tahira Muji~i}a “Primopredaja ili divljim tahiristanom” ............................... 125 Nikica Petrak Uz promociju zbirke “Primopredaja ili divljim tahiristanom” .................................. 127 Adnan Jahi} Modernizam D`evada Sulejmanpa{i}a ......................................................................... 129 Sena Kulenovi} Luk duge ........................................................................................................................... 143 Remzija Had`iefendi}-Pari} Mostovi i }uprije: isto, sli~no ili razli~ito ...................................................................... 145 Ismet Isakovi} Manifestacija “Sje}anje na Srebrenicu 1995-2005” ...................................................... 155

NOVE KNJIGE I OSOBNOSTI D`evad Jogun~i} Kratak prikaz knjige “Bo{nja~ka nacija” autora Adiba \ozi}a ................................. 161

BO[NJACI U HRVATSKOM SPORTU Faruk Kulenovi} - trener {ampiona Intervju s Farukom Kulenovi}em ................................................................................... 167 Kemal B. Bukvi} Nosimo loptu blizu srca .................................................................................................. 179

LJUDI I DOGA\AJI D`evad Jogun~i} Svjetski savez dijaspore BiH - pregled dosada{njih aktivnosti ................................. 187 Ismet Isakovi} Ismet Red`eba{i} - Bo{njak u Zagrebu ......................................................................... 191 “U dobru se ne pohasi, a u zlu se ne ponizi” Intervju sa Sabinom Kasumovi} .................................................................................... 199 Subhija Seleskovi}-Merdanovi} Jedna `ivotna pri~a .......................................................................................................... 205 Subhija Seleskovi}-Merdanovi} Mehlem za du{u ............................................................................................................... 209

4


OSVRTI I KRITIKE Tonko Maroevi} Slika u kontinuitetu ........................................................................................................... 213 Milan Be{li} Slika u procesu ili Trtov~eve mijene ............................................................................... 217

DJELOVANJE GLAVNOG ODBORA Ismet Isakovi} Radne prostorije BNZH u Ilici 54 ................................................................................... 223 Prilozi .................................................................................................................................. 232

OGRANCI BNZH Prikaz rada i djelovanja Bo{nja~ke nacionalne zajednice Primorsko-goranske `upanije od 25.4.2003. do 31.12.2004. ........................................ 245 Idriz ef. Be{i} Bo{nja~ka nacionalna zajednica Gunja ......................................................................... 261 Ismet Isakovi} Prikaz djelovanja BNZ za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju u prvih 5 mjeseci 2004. godine ........................................................................................ 265 Zijad Fuka Brojne aktivnosti Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju u 2004. godini ......................................................... 287 Bo{nja~ka nacionalna zajednica sve~ano otvorila radne prostorije u Sisku .......... 289 Osnovana folklorna skupina Bo{njaka Sisa~ko-moslava~ke `upanije ................... 291 Odr`an Tre}i tradicionalni ramazanski bajramski koncert ....................................... 294 Ismet Isakovi} Sisa~ka biblioteka i knji`evna doga|anja (2003 - 2005.) ............................................ 297 Alija \onli} Izvje{taj o radu Nacionalne zajednice Bo{njaka Osje~ko-baranjske `upanije ...... 311

DOKUMENTI BNZH Prilozi ................................................................................................................................. 317 Ismet Isakovi} Osniva~ka skup{tina BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju ......................... 323 Pozdravni govor predsjednika BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju ........ 327 Smjernice razvoja BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju (BNZGZZ@) ....... 329 Prilozi ................................................................................................................................. 335

5


UVOD


O`iljci I raj i pakao su u tebi. Omar Hajam U zemlji u kojoj se nakon deset godina od rata jo{ uvijek broje mrtvi i nestali ~ini se gotovo neumjesno svoditi ra~une oko bilo ~ega drugog, pa i razorene spomeni~ke kulturne ba{tine BiH. Isprepletenost kultura rezultirala je gustim tkanjem spomenika na tlu BiH koji su stvarali jedinstvenu kulisu u svjetskim razmjerima za ono {to je bio `ivot. Spomenici su bili odraz duhovne supstance bosanskog bi}a, a samo njihovo postojanje zalog, branik koji je sprje~avao da “nas vjetrovi otpu{u”, svjedo~anstvo da je koegzistencija mogu}a. Institucije su obavile svoj dio posla: prema Registru kulturno-historijskog naslije|a na dr`avnom nivou bilanca je kao i u ljudskom potencijalu porazna. Od predratnih 2267 evidentiranih nepokretnih spomenika kulture, 727 registriranih, prema nepotpunim podacima Zavoda za za{titu kulturnog, historijskog i prirodnog naslje|a Bosne i Hercegovine u ratnim razaranjima uni{ten je ili o{te}en 2771 spomenik graditeljskog naslije|a. Uni{teno je preko 1100 d`amija, od ~ega ih je vi{e od 700 potpuno sru{eno i njihovi su ostaci razneseni. Od 600 o{te}enih katoli~kih objekata, koji su se najve}im dijelom nalazili na podru~jima pod kontrolom vojske Republike Srpske, oko desetak ih je potpuno uni{tenih, a me|u njima je i ~uveni franjeva~ki samostan u Plehanu. Od oko 120 o{te}enih pravoslavnih sakralnih objekata do temelja su sru{ena ~etiri na podru~ju Hercegovine, uklju~uju}i i manastir @itomisli}i. Svi ovi podaci potvr|uju da je bila rije~ o namjernom i ciljanom uni{tenju sje}anja, zatiranju kulturnog identiteta zemlje razaranjem sakralnih objekata, biblioteka, muzeja, arhiva. Srpski ekstremisti ~inili su to tako pedantno da su ostatke gra|evina razvozili po smetlji{tima i {ljun~arama gdje se stoljetno kamenje mljelo u prah. Zatrti svak trag postojanja. Rahmetli profesor Radovan Ivan~evi} je govorio da bi najbolja kazna za sve one koji su sudjelovali u razaranju spomenika bila da kamen po kamen ponovno izgrade most, d`amiju, crkvu jer bi jedino tako mogli spoznati sav u`as koji su po~inili i veli~inu i trud koji su ugra|eni u spomenike. Za razliku od cini~no-nespretnih novinskih izvje{taja 9. novembra 1993. koji su izme|u ostalog objavili da je „^uveni mostarski Stari most pao u Neretvu u utorak oko 9 sati“ kao da je sam od sebe izabrao takvu sudbinu ili kada je 7. maja 1993. svijet ostao nijem kada je banjalu~ka d`amija Ferhadija iz 16. st. - po zna~aju ravna velikim europskim goti~kim katedralama - dignuta u zrak i sravnjena sa zemljom, danas se u obnovu svakog BiH spomenika upisuje vi{e i dublje zna~enje: pomirba, su`ivot, dijalog. I tako je 23. srpnja 2004. Mostar dobio novi Stari most ba{ kako je to svojevremeno cini~no, vispreno i vizionarski pretkazao mostarski slikar Ismet Ico Voljevica: “jo{ ljep{i i stariji”. Za razliku od pravog Starog mosta novi je najve}i restauratorski pothvat u Europi u posljednjih 50 godina izgra|en u osam godina po svim uzusima kozervatorsko-restauratorske struke. Utro{eno je vi{e od 15 milijuna dolara, a njegovoj obnovi najvi{e su financijski doprinjele Italija, Nizozemska, Turska, Francuska i Hrvatska. I dok je stari luk izme|u neba i rijeke proiza{ao iz potrebe grada i njegovih gra|ana da spoje dvije obale i to u vrijeme kada se zdrav razum jo{ uvijek mogao dokazati pisanjem poezije, novi je most ovdje zlu usprkos.

9


Bo{nja~ka pismohrana

Ipak, nakon pompe otvorenja i govora o pomirenju, novom `ivotu i toleranciji pogled na artificijelni bijeli most u dnu du{e stvara nelagodu kao o`iljak, neravnina na ko`i koja podsje}a da je tu nekada bila otvorena rana. I zato bi mo`da u tako temeljito razru{enoj zemlji i nakon stravi~nog razaranja bosanske kulturne esencije stvaranje nove vrijednost bio pravi odgovor. Mo`da bi bilo bolje da je novi most izgra|en od stakla jer bit veli~anstvenosti Starog mosta bila je upravo u bljesku ljudskog genija, bo`anskom dodiru koji se okamenio. Danas bi upravo mo`da most od stakla mogao ponovno u ljudima izazvati taj osje}aj za~udnosti, ~uda. Ali, to je tek misao. Komisija za o~uvanje nacionalnih spomenika sa~inila je Procjenu stanja arhitektonskog i arheolo{kog naslije|a i Prioritetnu listu intervencija koja uklju~uje 20 nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine od posebnog zna~aja za europsko naslije|e, a koji zahtijevaju hitne mjere za{tite: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20.

Most Mehmed-pa{e Sokolovi}a u Vi{egradu, Tvr|ava Stari grad Stolac u Stocu, Tvr|ava u Jajcu, Historijsko jezgro Blagaja, Mostar, Nekropola sa ste}cima Radimlja kod Stoca, Fethija d`amija sa haremom u Biha}u, Stara Soko d`amija u Gra~anici, Pravoslavna crkva sv. Nikole u Trijebnju, Staro jevrejsko groblje u Sarajevu, Mjesto i ostaci graditeljske cjeline Alad`a d`amije u Fo~i, Graditeljska cjelina – samostan u Plehanima, Eminagi}a konak u Te{nju, [erani}a ku}a u Banjoj Luci, Vije}nica (Nacionalna i univerzitetska biblioteka) u Sarajevu, Vije}nica u Bosanskom Novom Stari grad Bu`im u Bu`imu, Stari grad Ljubu{ki u Ljubu{kom, Stari grad Prusac, Donji Vakuf, Pravoslavna crkva u Vozu}i, Zavidovi}i, Vije}nica u Br~kom.

Proces obnove spomeni~ke ba{tine tek je na po~etku, bit }e dugotrajan i mukotrpan i velikim dijelom }e zavsiti od ukupne financijske stabilnosti dr`ave i dobrote ve}inom me|unarodnih donatora. Po`elimo da struka, dr`avne institucije i ukupno BiH dru{tvo iska`u dovoljno strpljenja i upornosti u obnovi barem dijela bogatog kulturnog naslije|a BiH. I dok Mladi most tek treba ostarjeti i prona}i mjesto u srcima ljudi, pred Vama je jo{ jedna “Bo{nja~ka pismohrana�. Svim vjetrovima usprkos! Sena Kulenovi}

10


BO[NJACI U POVIJESNIM I AKTUALNIM DRU[TVENIM ZBIVANJIMA U HRVATSKOJ


BNZH - temelj opstanka bo{nja~ke manjine u RH Dvanaest godina rada Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske (BNZH) koja se do sada u javnosti afirmirala svojim programima na promociji imena, kulture i tradicije Bo{njaka poti~u}i pozitivne promjene unutar bo{nja~ke zajednice, dobar je povod za razgovor s njenim predsjednikom prof. dr. sc. Seadom Berberovi}em. Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske pro{le je godine obilje`ila desetu obljetnicu postojanja. Izdvojite ono {to smatrate najve}im postignu}ima u radu BNZH tijekom tog perioda. Kada govorimo o rezultatima rada Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske onda treba imati u vidu okolnosti u kojima je ona formirana te uvjetima u kojima je djelovala. Formirana je 1993, godine u te{kim ratnim vremenima, najte`om ratnom godinom u na{oj mati~noj domovini Bosni i Hercegovini, {to je svakako imalo odraza na po~etke njezina djelovanja, jer kao {to je dobro poznato, u svim podru~jima ljudskog djelovanja najte`i su po~etni koraci. Nadalje, cijelo vrijeme Zajednica je djelovala bez vlastitog prostora: po~elo se u prostorijama KDB “Preporod”, zatim jedno vrijeme bez ikakvog prostora za rad, pa oko tri godine u Me{ihatu Islamske zajednice, pa opet tri godine u sustanarstvu s Udrugom Bo{njaka branitelja domovinskog rata Hrvatske. Tek smo potkraj 2004. godine od Grada Zagreba uspjeli dobiti kvalitetan prostor u Ilici 54. Nadalje, cijelo vrijeme Zajednica je djelovala bez dovoljno financijskih sredstava. Za usporedbu, sredstva koja je od Ureda za nacionalne manjine, pa kasnije Savjeta za nacionalne manjine dobijalo KDB “Preporod” bila su peterostruko do {estostruko ve}a od onih koja su dodjeljivana BNZH. I na kraju, {to naravno ne implicira i najmanji zna~aj, od osnutka Zajednice preranom smr}u ~elnih ljudi (prvi predsjednik prof. dr.sc. Ned`at Pa{ali}, drugi predsjednik prof.dr.sc. Muradif Kulenovi} i njegov pot-

13


Bo{nja~ka pismohrana

predsjednik Salim [abi}) gubio se kontinuitet rukovo|enja i organizacije. Na sve to treba dodati i nerazumijevanje ostalih bo{nja~kih asocijacija oko mjesta i uloge BNZH u rje{avanju problema bo{nja~ke manjine u R Hrvatskoj. Dakle, tek imaju}i sve to u vidu mo`emo vrednovati rezultate BNZH. Po meni najva`nije je da je unato~ svim pobrojanim pote{ko}ama BNZH kontinuirano imala rast u aktivnostima, organiziranju i stabilnosti djelovanja te stvaranju ugleda i percepcije, kako kod Bo{njaka tako i u javnosti R Hrvatske, autenti~nog predstavnika manjinskih prava Bo{njaka. Mogu se navesti brojni argumenti u prilog ovim tvrdnjama. Definitivno se u tom smislu BNZH potvrdila u izborima za Vije}a i predstavnike nacionalnih manjina u op}inama, gradovima i `upanijama. Isklju~ivo zaslugom Bo{nja~ke nacionalne zajednice koja je bila inicijator i nositelj izbornih aktivnosti, te kandidirala sve izabrane ~lanove vije}a i predstavnika bo{nja~ke manjine, postignut je na tim izborima zavidan rezultat: Bo{njaci u Republici Hrvatskoj izabrali su postotno najve}i broj vije}a i predstavnika od svih nacionalnih manjina (oko 80 % od svih mogu}ih, {to je izvrstan uspjeh usporedimo li ga s prosjekom svih nacionalnih manjina u R Hrvatskoj koje su izabrale 45 % svojih vije}a i predstavnika). Bo{njaci su izabrali ukupno 459 predstavnika {irom Hrvatske, koji imaju mogu}nost da svojim djelovanjem, u okviru Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, rade na unaprije|enju polo`aja Bo{njaka u R Hrvatskoj na regionalnoj i lokalnoj razini. U spomenutim izborima za Vije}a i predstavnike prvi smo identificirali problem evidencije Bo{njaka u bira~kim popisima na kojeg smo ukazali hrvatskoj javnosti i odgovornim dr`avnim tijelima, a sna`nom medijskom akcijom i djelovanjem me|u Bo{njacima, uspjeli smo motivirati zna~ajan broj Bo{njaka da individualno promjene svoju nacionalnost u bira~kim popisima iz starog naziva Musliman u Bo{njak. Mo`da nekome to ne izgleda kao zna~ajan uspjeh, ali treba podsjetiti da se u tim izborima, izme|u ostalog, testirala i spremnost nacionalnih manjina da odgovorno preuzmu dio svoje sudbine u svoje ruke. I ne zaboravimo, ve} klasi~ni sindrom Bo{njaka da u svim va`nim i historijskim trenucima kasne. Ovi izbori su bili historijski za Bo{njake u Hrvatskoj i da smo svojom indolentno{}u propustili tu priliku, te{ko bismo to nadoknadili u nekim narednim izborima. Uz Islamsku zajednicu BNZH je jedina bo{nja~ka organizacija koja se mo`e pohvaliti da je kroz svoje ogranke prisutna gotovo na ~itavom teritoriju Republike Hrvatske. Tijekom 2004. pristupilo se reorganizaciji unutar Zajednice. Pojasnite nam novi ustroj BNZH. Opet bih se, radi poja{njenja, `elio vratiti u pro{lost. Kada je 1993. godine bio biran Glavni odbor Nacionalne zajednice Muslimana Hrvatske (kakav je bio prvi naziv BNZH), u njega su uklju~eni Bo{njaci iz cijele Hrvatske s idejom da budu nositelji organiziranja Bo{njaka u gradovima i `upanijama iz kojih dolaze. U uvjetima kad je Zajednica poku{avala stati na noge, bez ikakvih financijskih izvora, bilo je skoro nemogu}e osigurati ~ak i kvorum na sjednicama Glavnog odbora, da ne govorimo o nekim aktivnostima. Drugi saziv Glavnog odbora ~inili su samo ~lanovi Zajednice iz Zagreba, {to je imalo dobru stranu u operativnosti rada Glavnog odbora, ali je imalo i veliki nedostatak jer u Glavni odbor Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske nisu bili uklju~eni ~lanovi iz drugih `upanijskih sredi{ta. Naravno, to nije bila nesavladiva

14


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

prepreka za suradnju sa `upanijskim organizacijama, ali je nadnosilo sjenu nad legitimnost takvog Glavnog odbora za cijelu Hrvatsku. I tre}i saziv Glavnog odbora BNZH ~inili su, iz istih prakti~nih razloga, samo ~lanovi Zajednice iz Zagreba, ali se nedostatak zastupljenosti predstavnika iz drugih `upanija poku{ao nadomjestiti novim tijelom Pro{irenim Glavnim odborom kojega su, osim ~lanova Glavnog odbora BNZH iz Zagreba, ~inili i predsjednici `upanijskih organizacija BNZH. To je bilo kompromisno rje{enje u kojem se poku{alo sa~uvati operativnost Glavnog odbora i zastupljenost drugih `upanijskih organizacija. Bilo je predvi|eno da Pro{ireni Glavni odbor donosi samo smjernice djelovanja za sve `upanijske organizacije. Vremenom su, osnivanjem novih i sna`enjem postoje}ih `upanijskih organizacija, sazreli uvjeti da se BNZH reorganizira. Samo zadnji saziv Glavnog odbora BNZH organizirao je BNZ za Karlova~ku, Sisa~ko-moslava~ku, Vukovarsko-srijemsku i Vara`dinsku `upaniju. Ukratko, po novoj organizacijskoj strukturi, temelj djelovanja Zajednice bit }e i dalje u `upanijskim organizacijama kojih ima sada 10 i koje su uglavnom samostalne u svom radu. Bo{nja~ku nacionalnu zajednicu Hrvatske ~ine sve `upanijske organizacije. Njezin Glavni odbor ~init }e po funkciji predsjednici `upanijskih organizacija a Skup{tina }e jo{ izabrati dodatne ~lanove Glavnog odbora (~iji broj je polovica od broja `upanijskih predsjednika). Ovako konstituirana BNZH tako|er }e davati smjernice i koordinirati rad `upanijskih organizacija. Mo`da }e neko primjetiti da bi bilo dobro ustrojiti ~vr{}u organizacijsku shemu, ali to nije mogu}e iz vi{e razloga. Prije svega, to ne dozvoljava Zakon o udrugama po kojem se organiziraju i udruge nacionalnih manjina, a kad bi zakonska mogu}nost i postojala, vjerovatno bi se u ovoj fazi ipak opredijelili za ovakvu fleksibilniju formu. Ovime posti`emo jednostavniju organizaciju, fleksibilnost i operativnost u radu s jedne strane, te se maksimalno uva`avaju specifi~nosti pojedinih `upanijskih organizacija, stvara me|usobno povjerenje i poti~e rad `upanijskih organizacija. Rasprave o reorganizaciji trajale su cijelu 2004. godinu kroz rad Pro{irenog Glavnog odbora u duhu maksimalne tolerancije, demokrati~nosti i me|usobnog uva`avanja, te se kroz 4 korekcije prijedloga Statuta BNZH do{lo, po na{em mi{ljenju, do najboljeg rje{enja u sada{njim uvjetima na{eg djelovanja. Vije}a nacionalnih manjina novi su model upravljanja kroz koji nacionalne manjine mogu imati utjecaja na lokalnu upravu. BNZH je u velikoj mjeri pomogla da se na onim podru~jima gdje postoji zna~ajan broj Bo{njaka izaberu Vije}a i predstavnici te nacionalne manjine. Nakon po~etnog nesnala`enja Vije}a su konstituirana i djeluju vi{e od godine dana. [to o~ekujete od rada Vije}a bo{nja~ke manjine u RH? Vezano za izbore Vije}a i predstavnika bo{nja~ke nacionalne manjine dijelom sam ve} u prvom pitanju odgovorio. Treba se prisjetiti da su izbori bili potpuno nepripremljeni od strane dr`avnih tijela. Raspisani su neposredno pred uskr{nje praznike s rokom predaje kandidacijskih listi od dva tjedna, formulari za prijavu su se tek nakon nekoliko dana mogli nabaviti u Zagrebu u “Narodnim novinama�, u drugim mjestima tek nakon tjedan dana, procedure predaje i ovjere kandidacijskih lista nisu bile jednozna~no propisane itd. Pojavio se cijeli niz problema. U jednom trenutku sam ~ak razmi{ljao da od kandidatura odustanemo, sumnjaju}i da }emo uspjeti. Ipak smo

15


Bo{nja~ka pismohrana

poku{ali napraviti nemogu}e i uspjeli. Poslali smo svim na{im organizacijama kratke upute, a u sredi{tima gdje nismo imali formirane `upanijske organizacije oslonili smo se na Islamsku zajednicu. Puna dva tjedna bavio sam se samo organiziranjem tih izbora. Moram ovdje naglasiti da smo veliku pomo} u pripremi kandidacijskih lista imali u Islamskoj zajednici: u Dubrova~ko-neretvanskoj `upaniji Salkan ef. Heri}, u Sisa~ko-moslava~koj `upaniji Fuad ef. Karaga, u Vukovarsko-srijemskoj `upaniji Idriz ef. Be{i} pripremili su kandidature koje je formalno prijavila BNZH. Na `alost, u op}inama Vojni} i Cetingrad u kojima `ivi brojno bo{nja~ko stanovni{tvo s poznatim problemima, izostala je pomo} od strane imama Azim ef. Durmi}a, {to se ne mo`e ni razumjeti ni opravdati. Premda su se Vije}a susrela s brojnim problemima po~ev{i od izbora, konstituiranja, registracije, financiranja itd. za {to uglavnom krivicu snose tijela dr`avne uprave koja su du`na sprovoditi zakone pa tako i ovaj Zakon o pravima nacionalnih manjina, vjerujem da }e Vije}a stvoriti prostor i uvjete za svoje djelovanje. Po mom mi{ljenju to je osnovna zada}a ovih prvih izabranih Vije}a i predstavnika. Za konzumiranje prava i sprovo|enje odredbi iz Zakona o pravima nacionalnih manjina trebaju se svi u~iti: Vije}a i predstavnici te lokalna i regionalna samouprava kojoj su u pitanjima prava nacionalnih manjina Vije}a i predstavnici nacionalnih manjina partneri u zajedni~kom zadatku. Treba nadalje iskoristiti mogu}nosti formiranja koordinacija na dvije razine: na podru~ju iste lokalne ili regionalne zajednice osnivati Koordinacije vije}a svih nacionalnih manjina, dakle horizontalno, te vertikalno Koordinacije Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine (na dr`avnoj i `upanijskoj razini). Vije}a i predstavnici bo{nja~ke nacionalne manjine trebaju u~vrstiti tre}u mre`u organiziranja Bo{njaka u Republici Hrvatskoj pored postoje}ih mre`a Islamske zajednice i Bo{nja~ke nacionalne zajednice. Njihov status je poseban, jer su osnovana po Zakonu, financira ih loklana i regionalna samouprava (`upanije, gradovi i op}ine) i imaju jasno zakonom odre|ena prava i du`nosti. Ja sam uvjeren da }e vremenom Vije}a i predstavnici postati zna~ajan faktor u kreiranju i sprovo|enju manjinske politike na regionalnoj i lokalnoj razini. ^ini se da su Bo{njaci „gladni“ afirmacije, javne potvrde i prihva}enosti u RH i vrlo zainteresirani da sudjeluju u kreiranju manjinske politike. To se dijelom potvrdilo i prilikom izbora Vije}a i predstavnika bo{nja~ke manjine u koja je izabrano vi{e od 460 Bo{njaka. [to mislite o tome? Ta~ni podaci su da smo izabrali u prvim i dopunskim izborima ukupno 8 `upanijskih i 20 gradskih i op}inskih vije}a, te jo{ 4 predstavnika na razini `upanija i 5 predstavnika na razini gradova i op}ina, s ukupno 459 ~lanova Vije}a i predstavnika. Ve} u pripremama za izbor vije}a i predstavnika uo~ila se velika zainteresiranost i sna`na `elja da se, uprkos svim pote{ko}ama koje su pratile izbore, na vrijeme pripreme i predaju kandidacijske liste. U dva tjedna, koliko smo imali za pripremu, svakodnevno sam telefonom kontaktirao s predstavnicima Bo{nja~ke nacionalne zajednice i Islamske zajednice. Svi su zvali, tra`ili pomo}, obja{njenja, iznosili probleme s kojima se susre}u u svojim op}inama, gradovima i `upanijama. Mislim da je ta velika potreba i `elja da se na~ini iskorak iz marginalizirane pozicije na koju nas se niz go-

16


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

dina guralo doprinijela da je u izborima za Vije}a i predstavnike bo{nja~ka nacionalna manjina bila daleko najuspje{nija od svih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. To je ujedno i garancija da }e na{a Vije}a i predstavnici ostvariti onu nu`nu zada}u o kojoj sam govorio: da stvore prostor za svoje djelovanje, rije{e u svom mandatu sve po~etne probleme i da za Vije}a i predstavnike koji }e se birati na narednim izborima pripreme sve potrebne uvjete, organizacijske, infrastrukturne i politi~ke za njihovo potpuno funkcioniranje. Proteklo je vi{e od godinu dana od kada su Bo{njaci izabrali svoga zastupnika na {to je, na razli~ite na~ine, uvelike utjecala i BNZH, izme|u ostalog i poticanjem ljudi da se u bira~kim popisima upi{u kao Bo{njaci. Me|utim, sam tijek izbora izazvao je dosta prijepora unutar bo{nja~kih asocijacija sa otvorenim prozivanjem ~elnika BNZH-a. O izborima za saborskog zastupnika bio je op{iran tekst u pro{lom broju “Bo{nja~ke pismohrane” pa da se ne ponavljamo… Iako druga nacionalna manjina po brojnosti Bo{njaci su dugo ~ekali na svoga zastupnika u Saboru RH. Taj izbor je za nas imao i veliki simboli~ni zna~aj, bila je to i odre|ena moralna satisfakcija nakon {to smo bezrazlo`no izba~eni iz preambule Ustava RH 1997. No, uvo|enjem stranke SDA na mala vrata u Sabor, potpisivanjem sporazuma sa HDZ-om itd. ~ini se da su u klju~nom trenutku kod zastupnika Tankovi}a interesi stranke prevladali nad interesima ukupne bo{nja~ke zajednice u RH. Kakav je va{ dojam o dosada{njem radu zastupnika Tankovi}a? Prof. dr. sc. [emso Tankovi} na~inio je, po mom uvjerenju, a koje dijele i mnogi Bo{njaci, nekoliko krupnih pogr{aka na samom po~etku mandata. Prije svega, mislim da manjinski saborski zastupnici ne bi trebali svojim glasovima utjecati na iskaz ve}inske politi~ke volje hrvatskoga naroda. Da budem jasniji, mislim da je politi~ki i moralno korektno da svi manjinski zastupnici bezuvjetno daju podr{ku Vladi koja formira ve}insku potporu u Saboru temeljem glasova saborskih zastupnika izabranih od hrvatskog naroda. U ovom slu~aju to je bio HDZ i svi manjinski zastupnici su trebali podi}i svoju ruku prilikom izglasavanja njihove Vlade, ali samo tom prilikom, te ostati u neovisnoj poziciji i o~uvati potpunu samostalnost za sve budu}e Vladine prijedloge, prije svega one koji su klju~ni za manjine. Hrvatski Ustav daje manjinskim zastupnicima puni legalitet i legitimitet, {to je prakti~ki nepoznato u svim razvijenim demokracijama, pa ~ak i u Mad`arskoj koja se isti~e kao pozitivan primjer rje{avanja manjinskih problema koja nema instituciju manjinskih parlamentarnih zastupnika, pa se stoga treba prema tom pravu odnositi politi~ki ispravno, na na~in kako ga ja razumijevam i kako sam ga obrazlo`io. Potpisivanje sporazuma, pogotovo onakvog kakvog je zastupnik Tankovi} potpisao, u kojem su obaveze Vlade zapravo “neobavezuju}e”, a jedina ~vrsta odredba je obaveza zastupnika Tankovi}a da uvijek glasa za Vladu, po mom ubje|enju je veliki proma{aj po{to ga u potpunosti sputava da zastupa manjinske interese. Nadalje, zastupnik Tankovi} od samog izbora u Sabor predstavlja svoj mandat kao mandat stranke SDAH kojoj je na ~elu, {to je apsolutno neprihvatljivo. Njega nisu na parlamentarnim izborima izabrali gra|ani kao pred-

17


Bo{nja~ka pismohrana

stavnika neke od politi~kih stranaka (za {to je potrebno znatno vi{e bira~kih glasova), ve} je to zasebno pravo zastupanja nacionalnih manjina i isklju~ivo temeljem tog prava je postao saborski zastupnik. To vrijedi za sve manjinske zastupnike. Nadalje, on nije samo zastupnik cijelog bo{nja~kog naroda, {to on su`ava samo na stranku SDAH, ve} je zastupnik i preostale 4 manjine: Albanaca, Crnogoraca, Makedonaca i Slovenaca. Predstavnici ovih manjina su u na{im me|usobnim kontaktima iskazali svoje veliko nezadovoljstvo njegovim nastupom u Saboru kao predstavnika SDAH. O samom njegovom djelovanju u Saboru nema se na ovo {to dodati, jer je potpisanim sporazumom sve unaprijed definirano i ograni~eno. Koliko je meni poznato, za saborsku govornicu iza{ao je samo jedanput u toku rasprave o Domovinskom ratu i umije{anosti Republike Hrvatske u ratna zbivanja u Bosni i Hercegovini. Zamolio je tom prilikom kolege saborske zastupnike da u svojim izlaganjima koriste termin Bo{njaci umjesto Muslimani, te dao potrebna obrazlo`enja. Obzirom na temu rasprave, jedan Bo{njak je imao tu puno toga re}i, ali ... Jedna od inicijativa prof. Tankovi}a bilo je i konstituiranje SABAH-a koji je zami{ljen kao krovna organizacija koja bi okupljala sve bo{nja~ke asocijacije i gdje bi se donosile va`ne odluke za budu}nosti Bo{njaka u Hrvatskoj. BNZH nije pristupila, a ni ve}ina drugih bo{nja~kih asocijacija. Koji su razlozi? Inicijativa osnivanja nekakve krovne organizacije Bo{njaka koja bi okupila sve bo{nja~ke asocijacije pod dirigentskom palicom politi~ke stranke bila je ishitreni, nasilni~ki ~in s motivom da se sve bo{nja~ko u Republici Hrvatskoj ustroji po `eljama SDAH. Ne treba poja{njavati kolika je snaga i ugled te stranke u bo{nja~kom korpusu, iz ~ega onda ne mo`e ni slijediti legitimitet takve inicijative. Mi iz BNZH upoznati smo s tom inicijativom na taj na~in da smo dobili poziv s prijedlogom Statuta, popis broja delegata (20 iz SDAH i 10 iz BNZH {to dovoljno govori o namjerama), a da nas niko nije pitao {to o tome mislimo, kako gledamo na takvo udru`ivanje, koji su ciljevi, metode djelovanja itd. Za usporedbu, razgovori o reorganizaciji unutar BNZH trajali su kako sam naveo godinu dana uz puno uva`avanje svih mi{ljenja, stavova i prijedloga. Naravno da je ova inicijativa o osnivanju SABAH-a umotana u primamljivi celofan “zajedni{tva” i “jedinstva” koje se, kao spasonosna ~arobna formula koja }e rije{iti sve probleme Bo{njaka, s vremena na vrijeme nudi. Niko pri tome da objasni {ta je to “zajedni{tvo” i “jedinstvo”. U ~emu mogu Bo{njaci u Hrvatskoj biti jedinstveni? Po meni samo u o~uvanju svoga identiteta, zajednice i kulturnih vrijednosti. Koliko i kako na tome rade pojedine bo{nja~ke institucije? Kad svako sam sebi odgovori na ovo pitanje onda }e mu biti jasno koliko je bilo nepotrebno formiranje SABAH-a. Na kraju, da zaklju~im jednom re~enicom: svrha osnivanja SABAH-a je bila da se razru{i ono {to je Bo{nja~ka nacionalna zajednica godinama stvarala i da se na njeno mjesto instalira jedna umjetna tvorevina kao {to je SABAH, s namjerom da se sredstva, kojima se preko Savjeta za nacionalne manjine financiraju kvalitetni i prepoznatljivi programi KDBH “Preporod” i BNZH, preusmjere na SABAH. Naravno, pozicije krovne organizacije se ne zauzimaju nekakvim forumskim djelovanjem i osnivanjem nekakvih organizacija, ve} upornim i mukotrpnim dugogodi{njim radom. Bo{nja~ka nacionalna zajednica je, ako ne krovna, onda neupitno temeljna orga-

18


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

nizacija bo{nja~kog naroda u Republici Hrvatskoj. Ona to nije zato {to mi to tako mislimo ili `elimo, ona je to zbog toga {to joj takva pozicija prirodno pripada, a ta pozicija se potvrdila kroz njezino sveukupno djelovanje i rezultate koje posti`e. BNZH ima svoj program, svoje ciljeve, metode djelovanja i rezultate u radu, pa osnivanje nekakvih novih organizacija, koje kao privremena funkcija smetnje samo doprinosi stvaranju ko{mara u percepciji prosje~nog Bo{njaka, nema na na{e djelovanje znatnijeg utjecaja. U vezi s inicijativom osnivanja SABAH-a Bo{nja~ka nacionalna zajednica se dopisom obratila `upanijskim organizacijama, te Vije}ima i predstavnicima bo{nja~ke manjine u kojem smo objasnili na{e stavove (Prilog 1.). U drugim dijelovima Hrvatske gdje `ive Bo{njaci ~esto se bo{nja~kim asocijacijama u Zagrebu prebacuje da njihovi ~elnici (na koje se gleda kao na predvodnike zajednice) te`e nalaze zajedni~ki jezik nego primjerice u Rijeci, Sisku, Karlovcu itd. Kako reagirate na to? To je nametnuti mit onih koji ne `ele proniknuti u su{tinu stvari i smatraju da }e se personalnim promjenama ~elnika asocijacija (bolje re~eno nekih asocijacija uklju~uju}i i BNZH) stvari same od sebe poslo`iti na sre}u i dobrobit Bo{njaka. Nadalje, tako|er je neta~no da je problem neslaganja samo u Zagrebu. Zagreb, kao najaktivnije sredi{te svekolikog djelovanja Bo{njaka je mo`da samo malo vi{e istaknut, ali takve pojave su prisutne i drugdje. Na`alost, imamo primjera iz bliske pro{losti gdje se to potvr|uje. Ne radi se o tome da ~elnici asocijacija ne iznalaze zajedni~ki jezik zbog toga {to se na tim pozicijama nalaze nefleksiblne, isklju~ive i egocentri~ne osobe (premda ima i toga). Za potvrdu toga mogu navesti da je ~elni{tvo stranke SDAH uvijek bilo protiv svakoga na ~elu BNZH. Prema tome, radi se o svjesnom zamagljivanju su{tine. Rije~ je o dubokim razlikama u shva}anju i razumijevanju klju~nih problema bo{nja~kog naroda u R Hrvatskoj i djelovanju bo{nja~kih asocijacija u cilju rje{avanja ili ubla`avanja tih problema. Dodate li na to i osobne interese, kojih na sre}u u BNZH nije bilo i nema ih, onda nije ~udno da se iz tih krugova lansiraju takve pri~e, a u osnovi svega je namjera da se, kao s osnivanjem SABAH-a, pod krinkom brige za bo{nja~ki narod ostvari dominacija jednog vi|enja, jedne politi~ke ideologije ili ~ak jednog ~ovjeka. I mi u manjinskim zajednicama trebamo se u~iti kulturi dijaloga i demokraciji, no na`alost postupci nekih istaknutih ~lanova bo{nja~kih asocijacija ukazuju na to da su oni bli`e staljinisti~kim nego demokratskim metodama rada. Popis stanovni{tva 2001. pokazao je doista porazne rezultate: 19 677 upisalo se kao Muslimani. BNZH se u~estalo obra}ala tijelima vlasti kako bi ukazala na taj problem tra`e}i da se u bira~kim popisima Muslimani prevedu u Bo{njake, ali bez uspjeha. Izja{njavanje pod imenom Musliman, {to je danas zapravo nepostoje}a kategorija u RH, uzrokuje i neke vrlo konkretne probleme. (Muslimani ne mogu biti birani u tijela lokalne samouprave). [to konkretno BNZH planira poduzeti na rje{avanju ovog problema? Problem Bo{njaka/Muslimana je krucijalni problem bo{nja~ke manjine u Hrvatskoj. Moram istaknuti da se BNZH dugo s time bavi i poku{ava ne{to u~initi, na`alost bez

19


Bo{nja~ka pismohrana

velikog uspjeha. Naime, jo{ pred sprovedbu popisa stanovni{tva mi smo upozoravali Dr`avni zavod za statistiku na mogu}e probleme i pote{ko}e, o ~emu je bilo rije~i u na{im ranijim tekstovima. Vi{e je razloga za prepolovljenost Bo{njaka u popisu 2001.: od onih koji proistje~u iz na{ih vlastitih slabosti, nedovoljne osvije{tenosti, nerazumijevanja pa i strahova, do propusta u popisu, kada je mnoge popisiva~e trebalo uvjeriti da vas upi{u kao Bo{njaka. Indikativno je spomenuti da je u popisu 2001. bilo zabranjeno upisivati nacionalnu odrednicu Jugoslaven, a dopu{teno i ~ak inzistirano u mnogim slu~ajevima, upisivati nacionalnu odrednicu Musliman, 8 godina nakon promjene na{eg nacionalnog imena. Dva problema za Bo{njake u Republici Hrvatskoj prozilaze iz te dvojnosti naziva. Prvi je taj {to se prava iz Zakona o pravima nacionalnih manjina ostvaruju temeljem brojnosti nacionalne manjine na podru~ju lokalne ili regionalne samouprave. Posljedica nepriznavanja Muslimana kao nacionalne manjine je da ta brojna skupina, koja pripada manjini i tre}a je po brojnosti (iza Srba i Bo{njaka) nema nikakvih manjinskih prava. Drugi problem je da su u bira~kim popisima Bo{njaci najve}im dijelom upisani pod prethodnim nazivom kao Muslimani (pa i oni koji su se u popisu izjasnili kao Bo{njaci). To im onemogu}ava da na izborima za Vije}a ili predstavnike nacionalnih manjina, na izborima za zastupni~ka tijela i na parlamentarnim izborima za manjinskog zastupnika, glasaju za svoje predstavnike. Bo{nja~ka nacionalna zajednica je prva uo~ila te probleme prilikom izbora za Vije}a i predstavnike nacionalnih manjina, o ~emu je bilo rije~i u prethodnom broju “Bo{nja~ke pismohrane”. U 2004. godini aktualizirali smo taj problem. Prvo smo se obratili Misiji OESS-a. U dvosatnom razgovoru s voditeljem Misije Nj. E. Veleposlanikom Peterom Semnebyem potanko sam izlo`io probleme i dokumentirao ih podacima (Prilog 2.). Iznio sam i prijedlog rje{enja po kojemu bi se automatizmom svi Muslimani preveli u Bo{njake, s argumentacijom da se radi o kontinuitetu imena, a ne stvaranju neke nove nacije. Unato~ vidnom zanimanju, od g. Semnebya nisam dobio ohrabruju}e odgovore. Njegovo mi{ljenje je bilo da nacionalno opredjeljenje pripada u sferu temeljnih ljudskih prava i da se nikavim automatizmom ne mogu vr{iti promjene, ve} da to mora svako individualno u~initi. Sugerirao je da se sa zahtjevom za rje{avanje ovih problema obratimo najvi{im dr`avnim tijelima. Na sjednici Pro{irenog Glavnog odbora BNZH done{ena je odluka da se uputi dopis Predsjedniku Republike, Predsjedniku Vlade i Predsjedniku Sabora. Usvojen je i prijedlog da se zahtjevu pridru`e ostale bo{nja~ke asocijacije. Na`alost, taj zahtjev za rje{avanje krucijalnog problema Bo{njaka (Prilog 3.), kojeg su potpisale sve `upanijske organizacije BNZH, ostale bo{nja~ke asocijacije i zajednice, Me{ihat Islamske zajednice, Udruga Bo{njaka branitelja domovinskog rata Hrvatske, KDBH “Preporod”, SDAH i saborski zastupnik [emso Tankovi}, nisu podr`ale. [to na to re}i? Nakon upu}ivanja zahtjeva, poslani su im dopisi u kojima su obavije{teni da je zahtjev proslije|en prema najvi{im dr`avnim tijelima bez njihove podr{ke (Prilog 4.). Kako se nijedna dr`avna institucija nije o~itovala o na{em zahtjevu, upu}eni su ponovno dopisi Predsjedniku Republike, Predsjedniku Vlade i Predsjedniku Sabora (Prilog 5.) te saborskom zastupniku prof.dr.sc. [emsi Tankovi}u (Prilog 6.), opet bez odgovora. S time smo upoznali i najvi{a dr`avna tijela Bosne i Hercegovine (Prilog 7.)

20


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

Interesantno je spomenuti odnos dr`avnih tijela prema ovome problemu. Zvani~no smo od Dr`avnog zavoda za statistiku tra`ili da nam se dostave podaci o broju Muslimana po gradovima i op}inama iz Popisa stanovni{tva 2001. godine koji nisu tiskani u publikacijama Dr`avnog zavoda za statistiku (Prilog 8.). Misija OESS-a je obe}ala da }e podnijeti eventualne tro{kove. Odgovor na na{ zahtjev je “tragikomi~an�: odgovoreno je da bi se time naru{ila zagarantirana tajnost podataka iz popisa stanovni{tva jer bi se navodno, prema tim podacima, moglo identificirati nacionalno izja{njavanje gra|ana (Prilog 9.). Nevjerovatno obja{njenje: Dr`avni zavod za statistiku brine o tajnosti identiteta izja{njenih 19.677 Muslimana, a objavljuje podatke o 12 (slovima: dvanaest) Vlaha u cijeloj Republici Hrvatskoj, za koje su broj~ani podaci objavljeni po `upanijama, op}inama i gradovima. Na takvo besmisleno obja{njenje smo reagirali (Prilog 10.) Kako sam ~lan Savjeta za nacionalne manjine, nagovijestio sam predsjedniku Savjeta g. Aleksandru Tolnaueru da }u na slijede}oj sjednici Savjeta o tome informirati Savjet i zahtijevati da ovaj zahtjev Bo{nja~ke nacionalne zajednice prema Dr`avnom zavodu za statistiku podupre Savjet. Dan uo~i sjednice Savjeta, podaci su stigli, kao da prethodnog odbijanja nije ni bilo (Prilog 11.) Na Seminaru o provo|enju Okvirne konvencije za za{titu nacionalnih manjina u Cavtatu 20.-21.9.2004. u organizaciji Ureda za nacionalne manjine Vlade RH i Savjeta za nacionalne manjine, kojem su prisutvovali svi predsjednici udruga nacionalnih manjina, zamjenik voditelja Misije OESS-a g. Becker, neki od manjinskih saborskih zastupnika (bez na{eg [emse Tankovi}a) i predstavnici ministarstava Vlade RH ponovno sam izlo`io problem dvojnosti naziva Musliman/Bo{njak. Svi su imali razumijevanja, svi su se slo`ili da to treba rije{iti, ali niko nije ponudio nikakav put rje{avanja. Jedina je reakcija bila iz Ureda za nacionalne manjine Vlade R Hrvatske koji je uputio dopis Dr`avnom uredu za upravu, mole}i ih da se pokrene rje{avanje tog problema (Prilog 12.). Opet bez ikakve reakcije. Ova iscrpna obja{njenja su bila potrebna da se bo{nja~ka javnost upozna s onime {ta je Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske poduzela, jer ~esto slu{amo kritike (uglavnom iz redova onih bo{nja~kih asocijacija koje na{ zahtjev nisu podr`ale) da bismo na rje{enju tog problema trebali raditi. Evidentno je iz svega izne{enog da ne postoji politi~ka volja u Republici Hrvatskoj da se ovaj problem na bilo koji na~in rije{i. O~ekivali smo potporu u rje{avanju toga problema barem na na~in kako je to formulirano u dopisu Ureda za nacionalne manjine upu}enom Dr`avnom uredu za upravu, koja je izostala. Mi smo unutar Bo{nja~ke nacionalne zajednice dosta razgovarali o tome kako bismo organiziranim djelovanjem pridobili Bo{njake upisane u bira~ke popise kao Muslimani da individualno izvr{e promjenu nacionalnosti. To se mo`e u~initi u podru~nom uredu u bilo koje vrijeme (osim 15 dana prije izbora), jednostavnom procedurom i u kratkom roku. O~ito je to jedini na~in da se problem upisa u bira~ke popise rije{i. Povodom izbora za Vije}a nacionalnih manjina, isticanjem zahtjeva za rje{avanjem ovog problema, kroz medije i djelovanjem me|u Bo{njacima, uspjeli smo motivirati zna~ajan broj Bo{njaka da individualno promjene svoju nacionalnost u bira~kim popisima iz starog naziva Musliman u Bo{njak. [to se ti~e Popisa stanovni{tva 2001. i prava koja temeljem brojnosti Bo{njaka iz njega slijede, ukoliko se automatizmom ne svrstaju Muslimani u Bo{njake, nema promjena do

21


Bo{nja~ka pismohrana

novog popisa stanovni{tva. Pripisivanjem bo{nja~kom korpusu onih koji su se pri popisu izjasnili nacionalno kao Muslimani Bo{njaci bi dobili ve}a prava za izbor Vije}a i predstavnika, te zastupljenost u tijelima lokalne samouprave, {to je vidljivo iz tablice u Prilogu 13. U tablici su ta ve}a prava ozna~ena masnim tiskom. Kao i svaka nacionalna zajednica u dijaspori i bo{nja~ka se suo~ava sa asimilacijom. Ona je najvi{e prisutna me|u mla|om populacijom koja kao izgovor za zapostavljanje svog identiteta navodi ~injenicu da je ro|ena u Hrvatskoj, da ima sve manje ili uop}e nema veza (rodbina, prijatelji) sa BiH i da im je prema tome bo{nja~ki identitet stran. Tako|er je zamjetno da bo{nja~ke asocijacije u RH vrlo malo rade na edukaciji i razvijanju svijesti o posebnosti bo{nja~kog identiteta. [to ~ini BNZH da uspori ovaj trend? Svaka nacionalna manjina izlo`ena je asimilaciji. Ako analizirate rezultate popisa 2001. godine, uo~it }ete da su sve nacionalne manjine imale zna~ajan pad broja svojih pripadnika u odnosu na stanje 10 godina prije. Kod Bo{njaka je, usudio bih se re}i, problem asimilacije posebno izra`en i toga smo svi svjedoci: svaki mje{oviti brak Bo{njaka ili Bo{njakinje u pravilu rezultira potpunim nacionalnim i vjerskim otu|enjem i prihva}anjem novog i nacionalnog i vjerskog opredjeljenja. Broj Bo{njaka u R Hrvatskoj godinama je bio prili~no stabilan, {to nas mo`e zavarati da na nas asimilacija ne djeluje pretjerano. Me|utim to su pogre{ni zaklju~ci, budu}i je ranije u zajedni~koj dr`avi bio prisutan kontinuirani priljev Bo{njaka iz Bosne i Hercegovine i Sand`aka, kojim se kompenzirala pogubna asimilacija. Sada smo u situaciji da `ivimo u zasebnoj dr`avi, ne}e biti vi{e zna~ajnijeg dolaska Bo{njaka u Hrvatsku i oni koji su sada tu trebaju o~uvati, posebno kroz mla|e nara{taje, bo{nja~ki kolektivitet. Ja sam vi{e puta isticao o potrebi da razvijemo kod svakog Bo{njaka u R Hrvatskoj svijest o tome da je na{a nacionalna pripadnost bo{nja~ka, da nam je vjeroispovijest islamska i da smo dr`avljani R Hrvatske, te da izme|u tih na{ih triju pripadnosti nema nikakvih konflikta. Svojim sveukupnim djelovanjem Bo{nja~ka nacionalna zajednica djeluje na podizanju svijesti, ja~anju identiteta i sprje~avanju asimilacijskih procesa. ^esto smo na Pro{irenom Glavnom odboru Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske raspravljali o najsvrsishodnijim konkretnim akcijama koje bismo trebali poduzimati da tu svijest, posebno kod mla|ih nara{taja, razvijemo i u~vrstimo. Na`alost, sve dobre zamisli i ideje zapinjale su na nedostatku sredstava i osnovnih uvjeta za rad. Ipak, ako se osvrnemo unatrag, ne smijemo biti nezadovoljni: BNZH ima kontinuirani uspon od 1997. godine i sve {to je u~inila na pravcu je djelovanja protiv asimilacije. Vi ste, izme|u ostalog, i bo{nja~ki predstavnik u Savjetu za nacionalne manjine. Unutar Savjeta se zala`ete za promjenu odnosa prema tzv. novim manjinama. Mo`ete li usporediti odnos biv{e Ra~anove vlade i dana{nje Sanaderove prema pitanju nacionalnih manjina op}enito. Vlada Ive Sanadera, ili ta~nije re~eno njen ~elni ~ovjek premijer Sanader, na~inila je nekoliko va`nih iskoraka kojima je jasno iskazala svoj pozitivan odnos prema manjinama, posebno prema srpskoj zajednici. Neki postupci su bili mo`da simboli~ki (kao

22


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

npr. posjet i ~estitanje pravoslavnog Vaskrsa srpskoj zajednici), ali im treba zaslu`eno pridavati ve}i zna~aj od simboli~kog. Tim postupcima, s najvi{eg dr`avnog vrha odaslana je poruka hrvatskoj javnosti da su manjine ovdje realnost koju treba uva`avati i da one mogu doprinijeti sveukupnom bogatstvu i multikulturalnosti Hrvatske, {to je na putu evropskih opredjeljenja. Prethodna Vlada Ivice Ra~ana nije imala odlu~nosti da javno demonstrira takve stavove, premda smatram da se ne mo`e sumnjati da iste takve stavove nije dijelila. Te{ko je donositi usporedbe jer su obje Vlade djelovale ipak u razli~itim okolnostima, i jedna i druga Vlada imaju druga~iju opoziciju (sjetimo se da je HDZ kao opozicijska stranka bio izrazito protiv izru~enja ha{kih osumnji~enika i organizator prosvjeda, da bi kao stranka na vlasti mirno izru~io skupinu bosanskih Hrvata). Sanader je kao primarni cilj postavio priklju~enje Evropskoj uniji za {to je imao ve}insku potporu u gra|anima R Hrvatske i svim strankama, pa mu je sigurno bilo lak{e povla~iti poteze na koje se mo`da ne gleda s pretjeranim odu{evljenjem, ali se prihva}aju kao nu`nost na putu ostvarenja tog cilja. Na kraju, Ivica Ra~an i Ivo Sanader su potpuno razli~ite li~nosti pa se to odra`ava na njihovo politi~ko djelovanje: dok je Ra~an preoprezan i previ{e prora~unat politi~ar, Sanader se pokazao kao odlu~an i beskompromisan. No, moram re}i da uz sve pozitivne ocjene o ukupnom odnosu Sanaderove Vlade prema manjinama, ni{ta konkretno nije u~injeno kad su Bo{njaci u pitanju. Nikakav pozitivni pomak u rje{avanju na{ih krupnih problema se nije dogodio uprkos na{im zahtjevima i “obavezama” iz potpisanog sporazuma sa saborskim zastupnikom [emsom Tankovi}em. Poznato je da tzv. stare nacionalne manjine s ~ijim dr`avama RH ima sklopljene bilateralne sporazume imaju zna~ajnu potporu svojih mati~nih dr`ava, a tako|er u`ivaju i odre|ena prava. Kakva je u tom smislu situacija Bo{njaka u RH, sura|uje li BNZH sa BiH institucijama, u`iva li ikakvu pomo}. Za~u|uje da se nakon toliko vremena nije mogao posti}i odre|eni reciprocitet. Naime, dok su Hrvati u BiH konstitutivni narod neki Bo{njaci u RH jo{ uvijek nemaju rije{eno osnovno pitanje dr`avljanstva. Bilateralne sporazume s mati~nim dr`avama nekih manjina R Hrvatska preuzela je kao obaveze biv{e SFRJ i dodatno ih unaprijedila. Takav sporazum izme|u Bosne i Hercegovine i Hrvatske, kojim bi se uredili odnosi bo{nja~ke manjine i R Hrvatske ne postoji i te{ko je i zamisliti da }e u dogledno vrijeme biti predmet obostranog interesa. To je jednostavno izravna posljedica trojnosti vlasti u BiH: jedini interes za potpisivanje takvog sporazuma imaju Bo{njaci. Uvjeren sam da ga Srbi uop}e nemaju, a Hrvati iz Bosne i Hercegovine nemaju potrebu za ure|ivanjem svojega statusa u Hrvatskoj, jer su ovdje vi{e nego ravnopravni s Hrvatima iz Hrvatske. Za ostvarivanje reciprociteta Bo{njaci-Hrvati nema realne podloge, jer su Hrvati u Bosni i Hercegovini konstitutivni narod prema Daytonskom sporazumu i Ustavu BiH. BNZH poku{ava odr`avati kontakte s institucijama vlasti i nacionalnim institucijama u BiH, na dr`avnom ili kantonalnom nivou. Imamo uspostavljene kontakte s BZK “Preporod”, Bo{nja~kim institutom iz Sarajeva, a neke na{e `upanijske organizacije (iz Siska, Karlovca, Rijeke i Pule) sura|uju s takvim institucijama Biha}kog kantona.

23


Bo{nja~ka pismohrana

Mislim da je na{a potreba i du`nost kontinuirano informirati dr`avna tijela u BiH o na{em statusu i problemima s kojima se susre}emo, te ostvarivati suradnju sa svim kulturnim institucijama u BiH. Time }emo odr`avati i razvijati veze s na{om mati~nom domovinom. I na kraju na {to }e se BNZH najvi{e usredoto~iti u svome radu, odnosno kakvi su planovi za budu}nost? Restrukturiranjem o kojemu je bilo rije~i, BNZH }e organizacijski i institucionalno oja~ati. Posebno }e novi zamah, u prostoru kojeg je kona~no dobila, ostvariti zagreba~ka organizacija. Radit }emo na me|usobnom povezivanju i ja~anju svih oblika suradnje izme|u `upanijskih organizacija te razvijati tako|er sve vidove suradnje i zajedni~kog djelovanja s Vije}ima i predstavnicima bo{nja~ke manjine u R Hrvatskoj. Nastavit }emo djelovanje u rje{avanju krupnih pitanja Bo{njaka u R Hrvatskoj o kojima je bilo rije~i: dvojnost naziva Bo{njak/Musliman, asimilacija, razvijanje nacionalne svijesti kod mladih nara{taja itd. Mislim da bi svi Bo{njaci trebali biti svjesni da je osnovni uvjet na{eg opstanka kao kolektiviteta u R Hrvatskoj izgradnja ~vrste i stabilne institucije bo{nja~ke nacionalne manjine, kakvu su neke manjine u R Hrvatskoj uspjele izgraditi u proteklih stotinjak godina kao Mad`ari, ^esi, Slovaci, Talijani i drugi. Uloga izgradnje takve institucije neminovno pripada Bo{nja~koj nacionalnoj zajednici i to nam je imperativna zada}a, kako zbog na{e brojnosti kao druge nacionalne manjine u R Hrvatske tako i radi na{ih potreba, ne samo radi sada{njeg trenutka ve} kao temelj opstanka bo{nja~ke manjine na ovim prostorima. Mi, Bo{njaci u R Hrvatskoj imamo tu odgovornost pred sobom i pred na{im narodom i mi tu zada}u danas moramo ispuniti jer u protivnom, na{i mladi nara{taji sutra jednostavno vi{e ne}e imati za to priliku. Zahvaljujem se na razgovoru. Razgovarala: Sena Kulenovi}

24


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

Prilog 1.

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Nova cesta 4, 10000 Zagreb tel/fax: 30 12 030; e-mail: bnzhºzg.htnet.hr Predmet: Zagreb, 12.11.2004. Svim `upanijskim organizacijama Bo{nja~ke nacionalne zajednice Svim predsjednicima vije}a i predstavnicima bo{nja~ke manjine Po{tovani, prije tjedan dana svi smo dobili obavijest o odr`avanju Sabora bo{nja~kih asocijacija i poziv da se tome priklju~imo, s ve} pripremljenim prijedlogom Statuta. Poziv je potpisao Mehmed D`eki} u ime Inicijativnog odbora, a iz prilo`enih dokumenata ne vidi se sastav tog Inicijativnog odbora niti ko ga je imenovao i dao mu takve ovlasti. Ovakav pristup jednoj vrlo va`noj inicijativi kao {to je udru`ivanje svih bo{nja~kih asocijacija a da se one pri tome ne konzultiraju, ne u~estvuju u radu Inicijativnog odbora i pripremi dokumenata, te se sazivaju po na~elu «uzmi ili ostavi» najbla`e re~eno izaziva sumnje u namjere inicijatora. Naknadno nam je potvr|eno da je odluku o formiranju Sabora bo{nja~kih asocijacija donijela SDAH na svom Izvr{nom odboru odr`anom u 9. mjesecu ove godine, te imenovala Inicijativni odbor iz redova svojih ~lanova, {to je bilo i prepoznatljivo iz sastava delegata i predlo`enog Statuta. Inicijativa, nu`no umotana u ideolo{ku ambala`u potrebe za zajedni{tvom, jedinstvenim istupanjima Bo{njaka prema vani i sl., kako bi bila prijem~iva za organizacije kojima se obra}a i kako bi joj se pridijelio neupitni sustav vrijednosti, u osnovi se svodi na o~ite namjere SDAH da sve bo{nja~ke asocijacije kroz ovakvu formu udru`ivanja stavi pod svoju kontrolu i nametne se kao jedini i ispravni zastupnik i tuma~ svih interesa i ciljeva bo{nja~kog naroda u Republici Hrvatskoj. Inicijativni odbor razaslao je pozive na razli~ite adrese: SDAH koja je politi~ka stranka, Bo{nja~ku nacionalnu zajednicu Hrvatske i KDBH «Preporod» koji su organizirani kao udruge u skladu sa Zakonom o udrugama, Udrugu Bo{njaka branitelja domovinskog rata Hrvatske koja je organizirana u skladu sa Zakonom o hrvatskim braniteljima, Vije}ima i predstavnicima bo{nja~ke nacionalne manjine koji su izabrani temeljem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, te sportsko dru{tvo «Nur» koje usput re~eno nije samo bo{nja~ko. Dakle, namjera je da se udru`e organizacije koje imaju sasvim razli~ite djelokruge rada i ~ije djelovanje je regulirano razli~itim zakonima, pa je barem zbog toga trebalo prethodno pa`ljivo razmotriti i analizirati unutar svih bo{nja~kih organizacija samu ideju, svrsishodnost i izvedivost udru`ivanja.

25


Bo{nja~ka pismohrana

Posebno je interesantno da Inicijativni odbor poziva Vije}a i predstavnike bo{nja~ke manjine koji su pro{li zasebnu proceduru izbora unutar manjinskih zajednica, imaju jasno definiranu ulogu partnera vlasti na lokalnoj i regionalnoj razini u rje{avanju pitanja manjina i za koja je Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina predvi|eno me|usobno povezivanje u koordinacije radi uskla|ivanja djelovanja, pa nije potrebna dodatna organizacija u obliku Sabora bo{nja~kih organizacija koja bi ih povezala i koordinirala. Potreba za ve}im zajedni{tvom i udru`ivanjem snaga bo{nja~kog naroda u Hrvatskoj postoji i niko razuman nije protiv toga. Me|utim, pri tome je potrebno da pojedine organizacije prvo procijene nu`nost, te prednosti i nedostatke formalnog udru`ivanja radi ostvarivanja tih ciljeva. Nakon toga svaka organizacija trebala bi samostalno donijeti odluku o udru`ivanju, a sve organizacije da usuglase me|usobne stavove i dogovore na~ela udru`ivanja i na~ela djelovanja novoformirane organizacije pri ~emu je klju~no da se sve zajedni~ke odluke donose konsenzusom. Time bi se onemogu}ila majorizacija i supremacija bilo koje organizacije, koja bi mogla imati veoma {tetne posljedice na daljnji rad ostalih organizacija i njihove me|usobne odnose. Na`alost, takav otvoren, transparentan i demokratski pristup nije po{tovan, ve} se i{lo upravo obrnutim redom. Ove stavove predstavnici Bo{nja~ke nacionalne zajednice iznijeli su na sastanku ~elnika bo{nja~kih asocijacija odr`anom 10.11.2004. Sli~ne stavove iznijeli su tom prilikom i predstavnici KDBH ÂŤPreporodÂť. Obzirom na navedeno Glavni odbor Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske ocjenjuje da je inicijativa ishitrena, nedovoljno i nekvalitetno pripremljena bez u~e{}a ostalih bo{nja~kih organizacija i ne osigurava deklariranu samostalnost i autonomnost rada pojedinih organizacija, pa joj stoga ne treba pristupiti. Predsjednik BNZH Prof.dr.sc. Sead Berberovi}

26


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

Prilog 2.

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Nova cesta 4, 10000 Zagreb tel/fax: 30 12 030; e-mail: bnzhÂşzg.htnet.hr Zagreb, 12.2.2004. Misija OESS-a u Hrvatskoj Veleposlanik Nj. E. Peter Semneby Problem priznavanja Bo{njaka u R Hrvatskoj - pokazatelji iz popisa stanovni{tva i bira~kih popisa Tablica 1. Popisi stanovni{tva 1991. i 2001. godine1) Albanci

Romi

Muslimani

Bo{njaci

Muslimani i Bo{njaci

Popis 1991.

12.032

6.695

43.469

-

43.469

Popis 2001.

15.082

9.463

19.677

20.755

40.432

- Popis stanovni{tva 2001. – Statisti~ko izvje{}e 1166, Dr`avni zavod za statistiku, Zagreb 2003.

Tablica 2. Bo{njaci u popisu stanovni{tva 2001. i bira~kim popisima Bo{njaka po Popisu 2001.1)

Muslimana po popisu 2001.1)

Bo{njaka u bira~kim popisima2)

1.137

2.082

573

Karlova~ka

892

725

136

Zadarska

266

213

47

Osje~ko-baranjska

410

450

27

Vukovarsko-srijemska

1.138

1.317

193

Istarska

3.077

3.831

468

Dubrova~ko-neretvan.

1.760

737

346

Grad Zagreb

6.204

4.030

550

Grad Rijeka

1.975

-

290

16.859 (81,23% od ukupno Bo{njaka po popisu)

13.385 (64,49% od ukupno Muslimana po popisu)

2.630 (15,6% od ukupno Bo{njaka na izborima)3)

@upanija Sisa~ko-moslava~ka

UKUPNO

- Rezultati izbora za vije}a i predstavnike nacionalnih manjina 18.5.2003. http://www.izbori.hr

27


Bo{nja~ka pismohrana

3) Po popisu je oko 67% punoljetnog stanovni{tva u Hrvatskoj, pa je prema tome od punoljetnih Bo{njaka na izborima u popisima bira~a bilo oko 23%. Predsjednik BNZH Prof.dr.sc. Sead Berberovi}

28


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

Prilog 3.

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Nova cesta 4, 10000 Zagreb tel/fax: 30 12 030; e-mail: bnzhºzg.htnet.hr Predmet: Vlada Republike Hrvatske Predsjednik dr.sc. Ivo Sanader

Zagreb, 10.3.2004.

Sabor Republike Hrvatske Predsjednik Vladimir [eks, dipl. iur. Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesi}, dipl. iur.

ZAHTJEV za rje{avanje prava Bo{njaka prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina

Po{tovani, Podnosimo Vam zahtjev za rje{avanje manjinskih prava Bo{njaka koja su velikom broju Bo{njaka u Republici Hrvatskoj uskra}ena. Do toga dolazi zbog dva razloga: 1. U popisu stanovni{tva 2001. godine 19.677 gra|ana Republike Hrvatske nacionalno se izjasnilo prethodnim nacionalnim imenom Bo{njaka kao «Muslimani». Kako ovu kategoriju Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ne priznaje, ova brojna skupina gra|ana, koja o~igledno pripada nacionalnoj manjini, nema nikakvih prava koja Ustavni zakon daje pripadnicima nacionalnih manjina. 2. Od 20.755 gra|ana koji su se prema popisu stanovni{tva nacionalno izjasnili kao Bo{njaci, veliki broj je i dalje u bira~kim popisima evidentiran kao «Muslimani», ~ime im je onemogu}eno predlaganje i biranje svojih predstavnika u vije}ima nacionalnih manjina i zastupnika u Saboru R Hrvatske. Rje{enje ovih problema nalazimo u jednostavnim administrativnim postupcima: 1. Da se svi nacionalno izja{njeni «Muslimani» u popisu stanovni{tva 2001. godine prevedu u Bo{njake. 2. Da se u bira~kim popisima provede promjena nacionalne odrednice «Musliman» u Bo{njak.

29


Bo{nja~ka pismohrana

O B R A Z L O @ E NJ E Ad 1) Kao {to Vam je dobro poznato bo{nja~ka nacija imala je unatrag zadnjih stotinjak godina velikih pote{ko}a s vlastitom emancipacijom koja se o~itovala i u nemogu}nosti priznavanja vlastitog nacionalnog odre|enja, {to pripada u sferu osnovnih ljudskih prava. Tek je sedamdesetih godina, nakon vi{edecenijskog «neopredjeljivanja» Bo{njaka, koji se u najve}em broju u svim popisima stanovni{tva nisu `eljeli opredijeliti za ponu|ene nacionalnosti, Bo{njacima dodijeljen nametnuti naziv «Muslimani», koji je predstavljao jedno nesretno rje{enje izazivaju}i zabunu i poistovje}ivanje s religijskom pripadno{}u, ali je prihva}en kao prijelazno rje{enje na putu k potpunoj nacionalnoj identifikaciji i pobolj{anje u odnosu na prethodni status. Sigurno Vas nije potrebno uvjeravati da nacionalno odre|enje «Musliman» u prethodnoj zajedni~koj dr`avi nije donosilo nikakve privilegije, naprotiv u velikom broju slu~ajeva generiralo je etiketu nepodobnosti. Povijesni nacionalni naziv za bosansko-hercegova~ke muslimane Bo{njak, kona~no je usvojen Deklaracijom na Bo{nja~kom saboru 1993. godine u Sarajevu, te kasnije potvr|en kroz Ustav BiH, Washingtonski i Daytonski sporazum o BiH. Time su prvi put u novijoj povijesti Bo{njaci imali mogu}nost da sami odrede svoje nacionalno ime. Mati~na domovina Bo{njaka je Bosna i Hercegovina i njihov status kao nacionalne manjine u drugim dr`avama odre|en je statusom u Bosni i Hercegovini, tj. nacionalnim imenom Bo{njaci. Tu promjenu naziva iz «Muslimani» u Bo{njaci R Hrvatska je akceptirala u svim svojim pravnim aktima, pa tako nigdje vi{e ne postoje «Muslimani» ve} samo Bo{njaci. Me|utim, promjene u zakonodavnoj sferi nisu pra}ene odgovaraju}im promjenama na provedbenoj razini, {to dovodi do niza problema i kr{enja manjinskih prava Bo{njaka u Republici Hrvatskoj. Naime, prema popisu stanovni{tva sprovedenom 2001. godine u Republici Hrvatskoj se 20.755 gra|ana nacionalno izjasnilo kao Bo{njaci i k tome jo{ 19.677 gra|ana nacionalno se izjasnilo na{im prethodnim imenom «Muslimani». I pored toga {to su se Bo{njaci u popisu prepolovili, s brojkom od 20.755 i dalje ~ine drugu nacionalnu manjinu po brojnosti. Posebno je pitanje za raspravu o 19.677 «Muslimana» koji su u popisu svrstani u «ostale narode Europe» i prakti~ki time ostali nepostoje}i u okvirima svih pravnih regula u R Hrvatskoj. Dakle, velikoj manjinskoj skupini od 19.677 gra|ana Hrvatske oduzeta je mogu}nost da prema Zakonu o pravima nacionalnih manjina predla`e i bira svoja vije}a i predstavnike nacionalnih manjina, da glasuje za svog zastupnika u Hrvatskom saboru, te konzumira ostala prava koja joj Ustavni zakon pru`a. Da se radi upravo o Bo{nnjacima, mo`e potvrditi usporedna analiza popisa stanovni{tva 1991. i 2001. godine, dana u sljede}oj tablici. Tablica 1. Popisi stanovni{tva 1991. i 2001. godine1) Albanci

Romi

Muslimani

Bo{njaci

Muslimani i Bo{njaci

Popis 1991.

12.032

6.695

43.469

-

43.469

Popis 2001.

15.082

9.463

19.677

20.755

40.432

- Popis stanovni{tva 2001. – Statisti~ko izvje{}e 1166, Dr`avni zavod za statistiku, Zagreb 2003.

30


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

Iz tablice je evidentno da nacionalno opredijeljeni «Muslimani» pripadaju zapravo Bo{njacima. Druge dvije nacionalne manjine (Albanci i Romi), ~iji je dio pripadnika islamske vjeroispovijesti, zabilje`io je porast u popisu 2001. prema 1991. godini. Dakle, potpuno su neutemeljena obrazlo`enja da se zna~ajan broj Albanaca i Roma u popisu 2001. godine izjasnio kao «Muslimani», te da bi navedenim prijedlogom rje{enja da se svi «Muslimani» prevedu u Bo{njake bili o{te}eni u svojim ljudskim pravima. Ne mo`e se, radi neprovjerenih i neutemeljenih mogu}ih pojedina~nih takvih slu~ajeva oduzeti manjinska prava 19.677 gra|ana R Hrvatske. Kona~no, nacionalna odrednica i Albanaca i Roma u oba popisa bila je neupitna i ista. Nepriznavanjem «Muslimana» kao Bo{njaka, Bo{njaci su o{te}eni u pravima za formiranje vije}a i predstavnika nacionalnih manjina, a 19.677 «Muslimana» nema nikakva manjinska prava. Ad 2) Drugi problem nastaje zbog toga {to su u op}im bira~kim popisima Bo{njaci i dalje evidentirani u najve}em broju kao «Muslimani», {to je sasvim logi~na posljedica ~injenice da ih je najve}i broj nastanjen u R Hrvatskoj (i uveden u bira~ke popise) prije disolucije biv{e SFRJ, kada je njihov nacionalni naziv bio «Musliman». Zbog toga popisi bira~a uop}e nisu u korelaciji niti s popisom stanovni{tva, niti sa stvarnim brojem Bo{njaka u Republici Hrvatskoj. Time se velikom broju Bo{njaka uskra}uje pravo glasa na izborima za vije}a nacionalnih manjina odnosno na izborima za manjinske zastupnike u Saboru. To je evidentno iz analize dane u tablici 2. U izborima za vije}a i predstavnike nacionalnih manjina odr`anim 18.5.2003. godine u `upanijama gdje smo istaknuli kandidature za `upanijska vije}a i predstavnike (7 `upanija + Grad Zagreb + Grad Rijeka) ukupno je bilo u bira~kim popisima samo 2.630 Bo{njaka, {to ~ini oko 23 % od ukupnog broja Bo{njaka prema popisu stanovni{tva 2001. godine s pravom glasa . Tablica 2. Bo{njaci u popisu stanovni{tva 2001. i bira~kim popisima Bo{njaka po Popisu 2001.1) Sisa~ko-moslava~ka 1.137 Karlova~ka 892 Zadarska 266 Osje~ko-baranjska 410 Vukovarsko-srijemska 1.138 Istarska 3.077 Dubrova~ko-neretvan. 1.760 Grad Zagreb 6.204 Grad Rijeka 1.975 16.859 (81,23% od ukupno UKUPNO Bo{njaka po popisu) @upanija

Muslimana po popisu 2001.1) 2.082 725 213 450 1.317 3.831 737 4.030 13.385 (64,49% od ukupno Muslimana po popisu)

Bo{njaka u bira~kim popisima2) 573 136 47 27 193 468 346 550 290 2.630 (15,6% od ukupno Bo{njaka na izborima)3)

- Rezultati izbora za vije}a i predstavnike nacionalnih manjina 18.5.2003. http://www.izbori.hr - Po popisu je oko 67% punoljetnog stanovni{tva u Hrvatskoj, pa je prema tome od punoljetnih Bo{njaka na izborima u popisima bira~a bilo oko 23%.

31


Bo{nja~ka pismohrana

Pravo slobode nacionalnog izja{njavanja, odnosno pravo iskazivanja pripadnosti naciji, te pravo ostvarivanja svih nacionalnih komponenti (nacionalno ime, jezik, kultura, povijest, religija, tradicija itd.) jedno je od temeljnih ljudskih prava. Ovo pravo je Bo{njacima u Republici Hrvatskoj, kako je razvidno iz navedenih ~injenica, djelomi~no uskra}eno. Iskreno cijene}i Va{ anga`man u za{titi ljudskih i manjinskih prava kao jednom od klju~nih elemenata u razvitku demokratskih odnosa u Republici Hrvatskoj, a kako temeljem svih pobrojanih ~injenica smatramo na{ zahtjev potpuno opravdanim, molimo Vas da pomognete da se ovaj problem rije{i na predlo`eni na~in, na op}e zadovoljstvo, kako za bo{nja~ku nacionalnu manjinu, tako i za Republiku Hrvatsku i sve gra|ane koji u njoj `ive. Time bi se otklonili svi nesporazumi, problemi i prepreke s kojima se Bo{njaci u demokratskoj R Hrvatskoj susre}u, ne samo prilikom izbora. Zahvaljujemo na razumijevanju uz izraze na{eg iskrenog {tovanja.

32


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

Prilog 4.

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Nova cesta 4, 10000 Zagreb tel/fax: 30 12 030; e-mail: bnzhºzg.htnet.hr Predmet: Dostava zahtjeva

Zagreb, 11.5.2004.

Me{ihat Islamske zajednice u Hrvatskoj Stranka demokratske akcije Hrvatske Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske «Preporod» Udruga Bo{njaka branitelja domovinskog rata Hrvatske

Po{tovani, u prilogu Vam dostavljamo kopiju upu}enog Zahtjeva za rje{avanje prava Bo{njaka prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, kojeg je potpisala Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske i jo{ 8 `upanijskih organizacija BNZH. Sa `aljenjem izra`avamo na{u za~u|enost da ste ovu inicijativu, kojom se nastoji rije{iti jedno od vitalnih pitanja `ivota i opstanka Bo{njaka u R Hrvatskoj, odbili podr`ati. Neovisno o tome, Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske i ubudu}e }e uporno djelovati u ostvarivanju svoje temeljne zada}e za{tite i promicanja nacionalnih prava Bo{njaka u Republici Hrvatskoj. Predsjednik BNZH Prof.dr.sc. Sead Berberovi}

33


Bo{nja~ka pismohrana

Prilog 5.

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Nova cesta 4, 10000 Zagreb tel/fax: 30 12 030; e-mail: bnzhºzg.htnet.hr Predmet:

Zagreb, 5.7.2004.

Vlada Republike Hrvatske Predsjednik dr.sc. Ivo Sanader Sabor Republike Hrvatske Predsjednik Vladimir [eks, dipl. iur. Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesi}, dipl. iur.

ZAHTJEV za rje{avanje prava Bo{njaka prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina

Po{tovani, Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske kao krovna udruga Bo{njaka u R Hrvatskoj uputila Vam je 4. svibnja 2004. godine Zahtjev za rje{avanje prava Bo{njaka prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. U zahtjevu, kojeg su potpisale sve `upanijske organizacije BNZH, navedena su dva problema koja je potrebno na odgovaraju}i na~in rije{iti, kako bi se u cjelosti mogla ostvarila manjinska prava nacionalno izja{njenih Bo{njaka i Muslimana u R Hrvatskoj. Dozvolite da Vas ukratko podsjetimo na su{tinu: 3. U popisu stanovni{tva 2001. godine 19.677 gra|ana Republike Hrvatske nacionalno se izjasnilo prethodnim nacionalnim imenom Bo{njaka kao «Muslimani». Kako ovu kategoriju Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ne priznaje, ova brojna skupina gra|ana, koja o~igledno pripada nacionalnoj manjini, nema nikakvih prava koja Ustavni zakon daje pripadnicima nacionalnih manjina. 4. Od 20.755 gra|ana koji su se prema popisu stanovni{tva nacionalno izjasnili kao Bo{njaci, veliki broj je i dalje u bira~kim popisima evidentiran kao «Muslimani», ~ime im je onemogu}eno predlaganje i biranje svojih predstavnika u vije}ima nacionalnih manjina i zastupnika u Saboru R Hrvatske.

34


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske predlo`ila je da se navedeni problemi rije{e jednostavnim administrativnim postupcima: 3. Da se svi nacionalno izja{njeni «Muslimani» u popisu stanovni{tva 2001. godine prevedu u Bo{njake. 4. Da se u bira~kim popisima provede promjena nacionalne odrednice «Musliman» u Bo{njak. Kako do danas nismo dobili nikakvog odgovora, molimo Vas da nas izvijestite {to je poduzeto u vezi s na{im zahtjevom. Ujedno predla`emo da primite delegaciju Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske kako bismo Vas u neposrednom razgovoru o svemu podrobnije upoznali i zajedni~ki poku{ali izna}i odgovaraju}e rje{enje. Zahvaljujemo na razumijevanju uz izraze na{eg iskrenog {tovanja.

Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske Predsjednik Prof.dr.sc. Sead Berberovi}

35


Bo{nja~ka pismohrana

Prilog 6.

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Nova cesta 4, 10000 Zagreb tel/fax: 30 12 030; e-mail: bnzhºzg.htnet.hr Predmet:

Zagreb, 5.7.2004.

Sabor Republike Hrvatske Saborski zastupnik Prof.dr.sc. [emso Tankovi}

ZAHTJEV za rje{avanje prava Bo{njaka prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina

Po{tovani, kao {to Vam je poznato, Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske uputila je 4. svibnja 2004. godine Zahtjev za rje{avanje prava Bo{njaka prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Zahtjev je upu}en predsjedniku Vlade, predsjedniku Sabora i predsjedniku Republike. U zahtjevu, kojeg su potpisale sve `upanijske organizacije BNZH, navedeni su problemi koji proizilaze iz dvojnosti naziva «Musliman» i Bo{njak ~ime su uskra}ena manjinska prava nacionalno izja{njenih Bo{njaka i Muslimana u R Hrvatskoj, u {to ste Vi dobro upu}eni i nije potrebno detaljnije Vas o tome informirati. Na sjednici 2/04 pro{irenog Glavnog odbora BNZH odr`anoj u Puli 19.6.2004. godine zaklju~eno je da se Vas, kao saborskog zastupnika koji zastupa bo{nja~ku manjinu, zamoli da nas informirate {to se u najvi{im tijelima zakonodavne i izvr{ne vlasti u R Hrvatskoj poduzima na rje{avanju ovih problema. Mo`ete nas izvijestiti pismeno, a ukoliko ocjenjujete da bi najpogodnije bilo da se sastanemo i o tome razgovaramo, mi Vam stojimo na raspolaganju. Zahvaljujemo uz izraze na{eg {tovanja.

Predsjednik Prof.dr.sc. Sead Berberovi}

36


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

Prilog 7.

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Nova cesta 4, 10000 Zagreb tel/fax: 30 12 030; e-mail: bnzhºzg.htnet.hr Predmet: Problemi Bo{njaka u R Hrvatskoj Broj: 63/04

Zagreb, 11.10.2004.

Predsjedavaju}i Predsjedni{tva BiH Gospodin Sulejman Tihi} Predsjedavaju}i Vije}a ministara BiH Gospodin Adnan Terzi} Premijer Vlade Federacije BiH Gospodin Ahmed Had`ipa{i} Ministarstvo vanjskih poslova BiH Ambasada BiH u R Hrvatskoj

Po{tovani, Dozvolite da Vas upoznamo s goru}im problemom s kojima se susre}u Bo{njaci u Republici Hrvatskoj s molbom da sa svoje strane poku{ate utjecati na njegovo rje{avanje. Naime, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina koji je na snazi u Republici Hrvatskoj ne omogu}ava Bo{njacima konzumiranje svih njegovih odredbi u punoj mjeri. Navedenim Zakonom omogu}eno je pripadnicima nacionalnih manjina, prema ~lanku 7.: – zastupljenost u predstavni~kim tijelima na dr`avnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima (to~ka 8. citiranog ~lanka); – sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom `ivotu i upravljanju lokalnim poslovima putem vije}a i predstavnika nacionalnih manjina (to~ka 9. citiranog ~lanka). U ~lanku 4. Zakona, stavak 6. definirano je da se prava utvr|uju ovisno o broj~anoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ili na nekom njenom podru~ju, temeljem posljednjeg rezultata popisa stanovni{tva.

37


Bo{nja~ka pismohrana

Slijedom navedenih odredbi manjinska prava su velikom broju Bo{njaka u Republici Hrvatskoj uskra}ena. Do toga dolazi zbog dva razloga: 5. U popisu stanovni{tva 2001. godine 19.677 gra|ana Republike Hrvatske nacionalno se izjasnilo prethodnim nacionalnim imenom Bo{njaka kao “Muslimani”. Kako ovu kategoriju Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ne priznaje, ova brojna skupina gra|ana, koja o~igledno pripada nacionalnoj manjini, i to bo{nja~koj, nema nikakvih prava koja Ustavni zakon daje pripadnicima nacionalnih manjina. 6. Od 20.755 gra|ana koji su se prema popisu stanovni{tva nacionalno izjasnili kao Bo{njaci, veliki broj je i dalje u bira~kim popisima evidentiran kao “Muslimani”, ~ime im je onemogu}eno predlaganje i biranje svojih predstavnika u vije}ima nacionalnih manjina i zastupnika u Saboru R Hrvatske. Prvi razlog direktna je posljedica sprovedenog popisa stanovni{tva 2001. godine. Prema popisu stanovni{tva 2001. godine u Republici Hrvatskoj se 20.755 gra|ana nacionalno izjasnilo kao Bo{njaci i k tome jo{ 19.677 gra|ana nacionalno se izjasnilo na{im prethodnim nacionalnim imenom “Muslimani”. I pored toga {to su se Bo{njaci u popisu prepolovili, s brojkom od 20.755 i dalje ~ine drugu nacionalnu manjinu po brojnosti. Posebno je pitanje za raspravu o 19.677 “Muslimana” koji su u popisu svrstani u “ostale narode Europe” i prakti~ki time ostali nepostoje}i u okvirima svih pravnih regula u R Hrvatskoj. To je posljedica nepripremljenosti Dr`avnog zavoda za statistiku koji je popis vodio, pa je omogu}en upis nacionalnosti “Musliman”, premda je. u vrijeme popisa promjenu naziva iz “Muslimani” u Bo{njaci R Hrvatska ve} akceptirala u svim svojim pravnim aktima. Za usporedbu, pri popisu 2001. godine bio je onemogu}en upis nacionalnosti “Jugoslaven”, a da se pri tome nije onemogu}io upis nacionalnosti “Musliman”, premda su za to postajali svi relevantni fakti. ^ak {tovi{e, prilikom popisa smo registrirali brojne slu~ajeve odbijanja popisiva~a da upi{u nacionalnost “Bo{njak” ili maternji jezik “bosanski”, a evidentirali smo i drasti~an slu~aj kad je prilikom instrukta`e popisiva~ima “obja{njeno” da ne mogu upisivati nacionalnost Bo{njak ve} samo “Musliman”. Dakle, propustima Dr`avnog zavoda za statistiku, bo{nja~ki korpus je u popisu prepolovljen i velikoj manjinskoj skupini od 19.677 gra|ana Hrvatske nacionalno izja{njenim kao “Muslimani”, a koji evidentno pripadaju Bo{njacima, oduzeta je mogu}nost da prema Zakonu o pravima nacionalnih manjina predla`e i bira svoja vije}a i predstavnike nacionalnih manjina, da glasa za svog zastupnika u Hrvatskom saboru, te konzumira ostala prava koja joj Ustavni zakon pru`a. Drugi problem nastaje zbog toga {to su u op}im bira~kim popisima Bo{njaci i dalje evidentirani u najve}em broju kao “Muslimani”, {to je sasvim logi~na posljedica ~injenice da ih je najve}i broj nastanjen u R Hrvatskoj (i uveden u bira~ke popise) prije disolucije biv{e SFRJ, kada je njihov nacionalni naziv bio “Musliman”. Zbog toga popisi bira~a uop}e nisu u korelaciji niti s popisom stanovni{tva, niti sa stvarnim brojem Bo{njaka u Republici Hrvatskoj. Time se velikom broju Bo{njaka uskra}uje pravo glasa na izborima za vije}a nacionalnih manjina odnosno na izborima za manjinske zastupnike u Saboru. Prema na{im procjenama, temeljenim na rezultatima

38


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

sprovedenih izbora za predstavnike i vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine, tek je oko 25 % od ukupno izja{njenih Bo{njaka u popisu 2001. g. (ne i “Muslimana”, ukupno s njima bi to bilo oko 12 %) sada upisano u bira~ke popise kao Bo{njaci. Stanje bi bilo jo{ poraznije da nije Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske svojim djelovanjem kroz `upanijske organizacije i javnim obra}anjima kroz medije, uspjela djelomi~no pokrenuti proces individualne promjene nacionalnosti u popisima bira~a. Stoga smo 4.5.2004. godine uputili najvi{im dr`avnim institucijama “Zahtjev za rje{avanje prava Bo{njaka prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina”, te kako nismo dobili nikakvog odgovora 5.7.2004. uputili smo dopis u kojem smo tra`ili izvje{taj o poduzetom u vezi na{eg Zahtjeva (oba dopisa prilo`ena). S ovom inicijativom upoznata je Misija OESS-a i Delegacija Evropske komisije, te preko medija i hrvatska javnost. U Zahtjevu smo predlo`ili rje{enje ovih problema jednostavnim administrativnim postupcima: 1. Da se svi nacionalno izja{njeni “Muslimani” u popisu stanovni{tva 2001. godine prevedu u Bo{njake. 2. Da se u bira~kim popisima provede promjena nacionalne odrednice “Musliman” u Bo{njak. Time bi se sve rije{ilo, a Bo{njaci bi imali ne{to ve}a prava temeljem Ustavnog zakona (vidljivo iz prilo`ene tablice). Ta prava ne bi bila na u{trb niti ve}inskog hrvatskog naroda niti na u{trb ostalih nacionalnih manjina u R Hrvatskoj. Osim najvi{ih dr`avnih tijela R Hrvatske, ovaj problem je istaknut i preko Savjeta za nacionalne manjine, Ureda za nacionalne manjine Vlade R Hrvatske, te u kontaktima s Ministarstvom pravosu|a. Obrazlo`enja koja smo na tim mjestima dobili bila su slijede}a: – Nemogu}e je automatizmom prevoditi “Muslimane” u Bo{njake, jer bi to predstavljalo pravni presedan s mogu}im nesagledivim posljedicama. – Nacionalno odre|enje pripada u sferu osnovnih, individualnih ljudskih prava, te se promjena nacionalnosti mo`e samo izvr{iti osobno i individualno. – Takvo rje{enje nije mogu}e primjeniti jer su se mnogi Albanci i Romi izjasnili kao “Muslimani”. Na{a protuargumentacija bila je: – Nacionalna odrednica Bo{njaka do 1993, godine bila je “Muslimani”, pa se ne bi radilo ni o kakvom dr`avnom intervencionizmu u sferu ljudskih i manjinskih prava, ve} jednostavno akceptiranju promjene imena koje treba konzistentno uva`iti i sprovesti na svim razinama. – Pau{alne su ocjene da se veliki broj Albanaca i Roma izjasnio kao “Muslimani”. Broj Albanaca i Roma u popisu 2001. u odnosu na 1991. je zna~ajno porastao (dok sve druge manjine bilje`e veliki pad u brojnosti), a osim toga u oba popisa nacionalna odrednica i Albanaca i Roma bila je neupitna i ista.

39


Bo{nja~ka pismohrana

Kako do sada nismo nai{li na razumijevanje i volju da se ovaj problem rije{i molimo sve du`nosnike Bosne i Hercegovine iz reda bo{nja~kog naroda da u okviru me|udr`avnih kontakata s du`nosnicima R Hrvatske uka`u na ovaj problem i potaknu njegovo rje{avanje na zadovoljavaju}i na~in. Zahvaljujemo na razumijevanju i srda~no Vas pozdravljamo!

Predsjednik BNZH Prof.dr.sc. Sead Berberovi}

40


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

Prilog 8. -----Original Message----From: Sead Berberovic [mailto:sead.berberovic@fer.hr] Sent: Friday, February 20, 2004 9:47 AM To: stat.info@dzs.hr Subject: Podaci iz Popisa 2001. Poštovani, u vašem Statističkom izvješću 1166 o rezultatima popisa 2001. u tablici 4 - Stanovništvo prema narodnosti (str. 30-33) na str. 32 i 33 dan je broj nacionalno izjašnjenih Muslimana, ukupno i po županijama. U tablici 6 - Stanovništvo prema narodnosti, po gradovima, općinama (str. 60-11) dani su podaci po gradovima i općinama za sve priznate manjine u R Hrvatskoj, uključujući i Bošnjake. Za Bošnjačku nacionalnu zajednicu Hrvatske interesantni su podaci o broju nacionalno izjašnjenih Muslimana po gradovima i općinama, osim postojećih podataka po županijama. Molimo vas da nas izvijestite da li je takve podatke u Državnom zavodu za statistiku moguće dobiti i pod kojim uvjetima. Zahvaljujem na razumijevanju i suradnji. Predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske Prof.dr.sc. Sead Berberović Naša adresa je: Nova cesta 4, Zagreb tel/fax: 30 12 030

41


Bo{nja~ka pismohrana

Prilog 9. -----Original Message----From: Purić Ivanka [mailto:PuricI@dzs.hr] Sent: Monday, March 08, 2004 11:31 AM To: sead.berberovic@fer.hr Subject: FW: Podaci iz Popisa 2001. Poštovani gospodine Berberović, Sljedeće sam objašnjenje dobila iz stručnog odjela za demografiju: u vezi Vašeg zahtjeva kojim ste tražili podatke o broju osoba koje su se u Popisu 2001. na pitanje o Narodnosti izjasnile kao Muslimani po gradovima i općinama ne možemo Vam dostaviti. Od srpnja 2003. u primjeni je Zakon o službenoj statistici i Zakon o zaštiti osobnih podataka (Narodne novine br. 103/2003). Odrebama članaka 59. i 61. Zakona o službenoj statistici određeno je da su statistički podaci o fizičkim ili pravnim osobama, ukoliko se oni izravno ili neizravno mogu dovesti u vezu s fizičkom ili pravnom osobom statistički povjerljivi i predstavljaju služenu tajnu.Individualni statistički podaci prikupljeni za potrebe službene statistike mogu se koristiti isključivo u statističke svrehe i iskazuju se u zbirnom (agregiranom)obliku. Iskazivanje broja Muslimana na razini grada i općine zbog malih frekvencija, može doći do identifikacije izvještajne jedinice (osobe- jedinice popisa) na koju se podaci odnose, što je u suprotnosti s navedenim Zakonom. Zakon o Popisu stanovništva, kućanstava i stanova 2001. (Narodne novine, br. 64/00.) u članku 9 utvrđuje: “Podaci prikupljeni popisom koristit će se isključivo u statističke svrhe”. S poštovanbjem Ivanka Purić

42


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

Prilog 10. pon 8.3.2004 12:15 Po{tovana g-|o Puri}, obja{njenje koje ste dali u vezi na{ega zahtjeva potpuno je neprihvatljivo. Prema popisu stanovni{tva 2001. godine broj nacionalno izja{njenih Bo{njaka u RH bio je 20.755 a broj nacionalno izja{njenih Muslimana bio je 19.677. Prema tome obrazlo`enje da bi “iskazivanje broja Muslimana na razini grada i op}ine zbog malih frekvencija, moglo dovesti do identifikacije izvje{tajne jedinice (osobe- jedinice popisa) na koju se podaci odnose, {to je u suprotnosti s navedenim Zakonom� je potpuno neutemeljeno jer se radi o usporedivim brojkama. [ta biste tek onda rekli za nacionalne manjine koje su manje po brojnosti, a za koje su podaci po gradovima i op}inama dostupni. Molimo da se jo{ jednom preispita ovakava stav DZS budu}i da je neodr`iv. Zahvaljujemo na razumijevanju. Pozdrav S. Berberovi}

Prilog 11. pon 26.4.2004 15:13 Po{tovani g. Berberovi} dostavljamo Vam tra`ene podatke i upozoravamo da u tablicama nisu ispisani gradovi/op}ine u kojima nije bilo osoba koje su se u Popisu 2001. na pitanje o narodnosti izjasnile kao Musliman. S po{tovanjem Ivanka Puri}

43


Bo{nja~ka pismohrana

Prilog 12.

44


45 116

435

Vojni}

Vara`dinska `.

269

Cetingrad

149

Gradovi Karlovac Op}ine

259

186

133

300

725

58

65 (2,02 %) 892

286 1401 68

134 795 48

Karlova~ka `.

Topusko

Gradovi Petrinja Sisak Kutina Op}ine

2082

1137

274 71 30 51

336 124 74

Gradovi Velika Gorica Zapre{i} Ivani} Grad

754

19677

61

877

Zagreba~ka `.

Krapinsko-zagorska `. Sisa~ko-moslava~ka `.

20755

375

621

402

449

1617

123

420 2196 116

3219

112

610 195 104

1631

40432

Bo{njaka Muslim. (B) + (M) (B) (M)

HRVATSKA

@upanija/grad/op}ina

Prilog 13.

Predstavnik

Vije}e

Vije}e

Predstavnik

Vije}e

Vije}e

Predstavnik Vije}e

Vije}e

Vije}e Predstavnik

Vije}e

Za (B)

Predstavnik

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e Vije}e Predstavnik

Vije}e

Predstavnik

Vije}e Predstavnik Predstavnik

Vije}e

Za (B) + (M)

Vije}a i predstavnici

0,20

1 predst. 14,64 1 predst. 11,30

1 predst. 9,80 1 predst. 7,92 0,06

0,76

1,14

3,82

1,79 4,20 0,47

1,74

0,08

0,96 0,84 0,71

0,53

0,91

0,25

0,63

2,02

0,57 1,52 0,20

0,61

0,04

0,53 0,54 0,50

0,28

0,47

Zastupljenost u predst. tijelima (B) + (M) (B) (%) (%)

Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj


46 76 76 401

133 4

48 372 297 266 123 28 (1,74 %)

Gradovi Slavonski Brod

Zadarska `.

Gradovi Zadar Op}ine

Vir

213

249

101

69

203

6

27

101 1949 111 73 80 121

88

74 (2,47 %) 21 (1,69 %) 119

109 1975 80 70 26 78

199

133 3402

66 3021

32

256

479

546

773

124

145

189

322

27

101

210 3924 191 143 106 199

6423

151

58

93

Li~ko-senjska `. Viroviti~ko-podravska `. Po`e{ko-slavonska `. Brodsko-posavska `.

Vi{kovo

Vrbnik

Omi{alj

Gradovi Kastav Rijeka Bakar Crikvenica Kraljevica Mali Lo{inj Op}ine

Koprivni~ko-kri`eva~ka `. Bjelovarko-bilogorska `. Primorsko-goranska `.

Vije}e

Predstavnik

Predstavnik

Vije}e

Predstavnik

Predstavnik

Vije}e

Vije}e

Predstavnik Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Predstavnik

Vije}e

Vije}e

Predstavnik

Predstavnik

Predstavnik

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e Vije}e Vije}e Predstavnik Vije}e Vije}e

Vije}e

Predstavnik

Predstavnik

1,74

0,17

0,16

0,46

0,21

0,06

0,07

0,16

1,34

1,69

2,47

1,23 1,37 1,03 0,62 0,57 0,93

0,99

0,05

0,07

1,99

0,35

0,30

0,85

0,44

0,14

0,16

0,35

3,62

2,17

3,37

2,36 2,72 2,46 1,26 2,31 2,37

2,10

0,15

0,12

Bo{nja~ka pismohrana


47 3077

Istarska `.

Labin

Buzet 517

37 107 (1,77 %)

457 48 54

Gradovi Buje

888

Gradovi Split Ka{tela Makarska

693

264

Splitsko-dalmatinska `.

Gunja

Drenovci

539

54

116

3831

420 56 46

809

764

240

71 82 49

62 39 57

102 46 1317

142

[ibensko-kninska `.

315

450

90 1138

211

Gradovi Osijek

Gradovi [ibenik Vukovarsko-srijemska `. Gradovi Vinkovci Vukovar @upanja Op}ine

410

Osje~ko-baranjska `.

1056

161

153

6908

877 104 100

1697

1457

504

133 121 106

136 2455

244

526

860

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Predstavnik

Vije}e

Predstavnik

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e Predstavnik Predstavnik

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Predstavnik Predstavnik Predstavnik

Predstavnik Vije}e

Predstavnik

Vije}e

Vije}e

4,16

1,17

0,69

1,49

0,24 0,14 0,39

0,19

1 predst. 13,77

3,56

0,17 0,12 0,35

0,17 0,56

0,13

0,18

0,12

1 predst. 8,50

2,66

2,86

3,35

0,46 0,30 0,73

0,37

1 predst. 6,79 srazmjerno 28,95

0,37 0,38 0,65

0,26 1,20

0,22

0,46

0,26

Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj


48

Me|imurska `. Grad Zagreb

@upa dubrova~ka

Trpanj

70 4030

6204

87

1

470

10234

100

218

36

1857

2497

431

273 737

528

41

135

227

397 2450 353 452

365

8

80

37

241 1470 96 234

30

35 (1,68 %) 17 (1,95 %) 131 (1,97 %)

1387

Slivno

1760

Gradovi Dubrovnik Op}ine

190 (5,82) 55 (1,89 %) 33 (1,22 %) 163 (4,61 %) 158 (2,8 %)

156 980 257 218

Dubrova~ko-neretvanska `.

Vodnjan

Ra{a

Vrsar

Sveta Nedelja

Kr{an

Pore~ Pula Rovinj Umag Op}ine

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Predstavnik Vije}e Vije}e Vije}e

Vije}e

Predstavnik

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e

Vije}e Vije}e Vije}e Vije}e

0,80

0,03

1,97

1,95

1,68

3,17

1,43

2,80

4,61

1,22

1,31

0,08

3,27

1,73

4,24

2,03

1 predst. 14,94 1 predst. 7,63

1,51

4,64

1 predst. 6,95

1 predst. 5,82 1,89

2,27 4,18 2,47 3,50

0,89 1,67 1,81 1,69

Bo{nja~ka pismohrana


ÂŤIntegracija nacionalnih manjina, ali sa vlastitim identitetomÂť Savjet za nacionalne manjine osnovan je krajem 2003. godine kao tijelo kojem je zadatak omogu}iti nacionalnim manjinama sudjelovanje u javnom `ivotu sa posebnim naglaskom na razmatranje i predlaganje, ure|ivanje i rje{avanje pitanja vezanih uz ostvarivanje i za{titu njihovih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj. Sa predsjednikom Savjeta, Aleksandrom Tolnauerom, razgovarali smo o dosad postignutim rezultatima i problemima na koje ovo tijelo nailazi u svome radu. Savjet za nacionalne manjine osnovan je 2003. godine. Kao krovno tijelo zastupa 22 nacionalne manjine, a ~ini ga 19 ~lanova. Kako ste zadovoljni dosada{njim radom Savjeta? Malo je nezgodno da ba{ ja govorim kako sam zadovoljan, jer bi to trebali re}i drugi, no sa punom odgovorno{}u mogu re}i da ni sam nisam vjerovao da }emo za 20 mjeseci do}i tu, gdje smo danas. Ne bih nas hvalio, ve} bih `elio iznijeti samo ~injenice koje su neosporne. Savjet je temeljem Ustavnog zakona ustanovljen kao krovno tijelo svih nacionalnih manjina s ciljem da prati provo|enje Ustavnog zakona i svih onih zakona koji se ti~u nacionalnih manjina, njihovih prava i sloboda, te kako se oni ostvaruju. Temeljem tog zakona, u ~lanku 35. i 36. je definirano {ta su zadaci Savjeta, a u ~lanku 35. su direktno navedene njegove ovlasti, koje nisu male. Prvenstveno se to odnosi na to da Savjet mo`e i mora reagirati na dr`avnoj razini kod onih, koji su u ovoj zemlji odgovorni za sva ona sporna pitanja, koja se pojavljuju kod nacionalnih manjina s pitanjem ostvarivanja njihovih prava i sloboda. [ta je Savjet u~inio? U dvadeset mjeseci, pored toga {to je u svjetskim razmjerima jedinstveno, da predstavnici nacionalnih manjina sami raspodjeljuju sredstva dodijeljena iz dr`avnog prora~una za potrebe nacionalnih manjina, odnosno ostvarivanja njihove kulturne

49


Bo{nja~ka pismohrana

autonomije, on je gotovo na svim razinama, a naro~ito na me|unarodnoj, postao respektabilno tijelo koje je nezaobilazno. Bitno je re}i da je Savjet nadstrana~ko tijelo, koje se ne rukovodi nikakvim dnevno-politi~kim interesima, ve} isklju~ivo interesima nacionalnih manjina, odnosno ostvarivanja prava iz Ustavnog zakona, zakona o upotrebi pisma, jezika nacionalnih manjina, {kolovanju na jeziku nacionalnih manjina; ukratko, svega onoga {to se ti~e nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Savjet je, recimo, bio vrlo aktivan ve} kod prvih izbora za Vije}a nacionalnih manjina i predstavnike: u edukaciji, u ulasku na jedan vrlo sklizak teren, a to je pitanje predstavljanja nacionalnih manjina u medijima, gdje smo uspjeli sa HRT-om, javnom televizijom, napraviti ugovor i {kolovati prvu generaciju novinara iz redova nacionalnih manjina, jer zastupamo stav da manjine najbolje mogu predstavljati manjinci. Puno toga smo u~inili na pitanju povratka izbjeglica, imovine, naravno s na{ih pozicija. U Vladi i Saboru smo imali kontakte po tim pitanjima. Pobolj{ali smo godi{nju Smotru stvarala{tva nacionalnih manjina i oslobodili od stereotipa koji je ranije postojao. Ono {to nam je najva`nije u ovoj fazi je, da moramo osposobiti pripadnike nacionalnih manjina za implementaciju Ustavnog zakona da bi oni mogli konzumirati ta prava. To se prvenstveno odnosi na edukaciju po pitanju Vije}a, po pitanju predstavnika, po pitanju organizacija, ustanova, jer tu uvijek postoji zabuna {to nije ni ~udno, jer je to sve na po~etku. Po nama je izuzetno zna~ajno to, {to nema nijedne me|unarodne organizacije u Hrvatskoj od Europske komisije, OESS-a i gotovo svih ambasada koje nisu kontaktirale s nama, vezano za na{e mi{ljenje o pitanju ostvarivanja prava nacionalnih manjina. To nas je ne samo ohrabrilo, nego smo i ponosni, jer su na{a mi{ljenja, nezavisno od ostalih, i{la na sva relevantna mjesta. Mislim da smo odigrali i ulogu u afirmaciji onoga {to je u~injeno u ovoj zemlji za nacionalne manjine pri ulasku Hrvatske u EU. Ne dodvoravaju}i se i ne podilaze}i pri tome nikome, nego samo konstatiraju}i ono {to mi pratimo i {to je na{a zada}a. Neosporno je da je napredak velik. Nama su vrata i u biv{oj Vladi, a naro~ito u dana{njoj, Sanaderovoj, {irom otvorena. Naime, bilo je donedavno jo{ nezamislivo da bi se premijer direktno konsultirao s predstavnicima nacionalnih manjina o rje{avanju manjinskih pitanja, a mogu vam re}i da se premijer sada konsultira sa Savjetom po tim pitanjima i uva`ava prijedloge i mi{ljenja Savjeta. Tako|er, predsjednik Mesi} nas uvijek prima i mi ga uvijek izvje{tavamo o relevantnim pitanjima. Uspostavili smo kontakt sa Saborom, jer smo stalno prisutni u saborskom Odboru za ljudska prava i nacionalne manjine na ~ijem je ~elu g. Furio Radin, ujedno i ~lan Savjeta. Dakle, prisutni smo svugdje gdje se rje{avaju pitanja vezana za manjine. Jasno, ta bi slika sada ovako izgledala idili~no, ali tu ima ogromnih problema, ogromnih pote{ko}a. No, podsje}am vas da smo u 20 mjeseci osigurali mjesto Savjeta u javnom i politi~kom `ivotu i time uveli manjine u javni i politi~ki `ivot. To je ono na ~emu insistiramo, a {to bi bez obzira na Savjet, Vije}a, i predstavnici nacionalnih manjina trebali provesti, jer im je to omogu}eno Zakonom. Ono {to je najbitnije, {to je na{a politika, je integracija nacionalnih manjina u hrvatsko dru{tvo, ali sa vlastitim identitetom. To mnogi ne razumiju, mnogima to zvu~i kao nekakva fraza, ali to je ono na ~emu Savjet radi, {to je dnevna praksa. Vodimo, unutar okolnosti u kojima se nalazi ova zemlju, onu vrstu politike koja je optimalna za manjine. U ovoj fazi ne tra`imo ni{ta {to po

50


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

zakonu u ovoj zemlji nije osigurano, tra`imo samo da se Zakon provodi. Iako ima ogromnih pote{ko}a, one su prvenstveno vezane na onaj dio materijalnih obaveza koje proizlaze iz Zakona, a to je osiguravanje sredstava za rad Vije}a i predstavnika nacionalnih manjina, jer je to u Hrvatskoj izri~ito neujedna~eno. Naime, mnogi koji kritiziraju Zakon, koji jasno nije idealan, isto tako zaboravljaju da je trebalo dvanaest godina da se do|e do takvog Zakona. Za sve je potrebno vrijeme. Svugdje, gdje su sredstva osigurana, Vije}a rade vrlo dobro i imaju velikih uspjeha. Zna~i da je Zakon primjenjiv i dobar. On nije primjenjiv tamo, gdje se ti uvjeti ne mogu osigurati, a u Hrvatskoj su to krajevi od posebne dr`avne skrbi gdje nema novca. To su onda problemi koje Savjet poku{ava rije{iti. U prvoj fazi smo to rije{ili sredstvima iz rezervnog fonda. Savjet je intervenirao za takva vije}a, a sada smo na Vladi upozorili i Ministarstvo finansija i sve relevantne faktore da lokalne samouprave moraju osigurati sredstva. Ne radi se tu samo o manjinama, ve} i o lokalnoj samoupravi koja isto nije osposobljena, koju mi, tako|er, educiramo. U tome imamo podr{ku Vlade RH, jer je Ured za nacionalne manjine Vlade RH zajedno sa Savjetom organizirao seminare ne samo za pripadnike nacionalnih manjina, nego i za ljude koji rade u lokalnoj samoupravi, kako bi se i oni mogli uklju~iti u taj proces. To je obostrani, partnerski proces na kojem mi insistiramo. Zna~i partnerstvo. Savjet je do sada imao prilike djelovati za vrijeme dviju vlada, Ra~anove i Sanaderove. Koje su razlike u pristupu prema nacionalnim manjinama? Savjet je po~eo raditi za vrijeme mandata koalicione Vlade. Gospoda Ra~an i Grani} su nam poku{ali pomo}i koliko su mogli, ali morate znati da smo mi zapo~eli s radom u periodu, kada je mjesec dana nakon na{ega formiranja ve} krenula onda{nja predizborna kampanja. Ne mogu re}i da su nam vrata bila zatvorena, ili da oni nisu imali razumijevanja. Me|utim, mi s njima nismo u{li ni u jedan zna~ajniji projekt naprosto zato, {to je zapo~ela predizborna kampanja i {to unutar te situacije, u kojoj su se oni nalazili, manjine, na neki na~in, i stvaranje Savjeta nisu bili prioritetna stvar. Oni su nam omogu}ili uvjete, uveli su nas u to, ali jednostavno politi~ka je situacija bila takva i oni su se skoncentrirali na predstoje}e izbore. [to se ti~e Sanaderove vlade, bitno je re}i da ja nisam iz nikakve stranke, ali se mi u Savjetu na neki na~in divimo hrabrosti premijera Sanadera, jer je on pokrenuo neka va`na pitanja od na{e najve}e nacionalne manjine pa nadalje. Drugo, on nas je po~eo aktivno uklju~ivati tako da je za sve na{e inicijative i tra`enje da se sastanemo i pokrenemo neka pitanja svaki put prona{ao vremena, nije se izgovarao. Tre}a stvar, Savjet izuzetno cijeni konkretne poteze, jer dosta je svih tih verbalnih akrobacija iza kojih kasnije nema konkretnih poteza. Skre}em vam pa`nju na skidanje fa{isti~kih spomenika i na sve one poteze koje je on, kao predsjednik Vlade, poduzeo u stvaranju uvjeta. Jasno, mi smo imali razgovore s njim gdje je dosta toga dogovoreno, ali tako|er je na{e ljude iz manjinskih organizacija va`no upozoriti da svaki takav potez ima svoju dinamiku. Mi smo u jednom procesu, ne mo`e se to preko no}i. Bilo bi naivno o~ekivati da }e sve ~ak biti rije{eno za mandata ovog Savjeta. To je nemogu}e. Bitno je ono {to primje}uju i predstavnici organizacija svih nacionalnih manjina da su stvari krenule naprijed i da se do{lo do jednog standarda ispod kojeg se vi{e ne mo`e i}i. I to je velika stvar za na-

51


Bo{nja~ka pismohrana

cionalne manjine, za Republiku Hrvatsku i za ovu Vladu. Moram se vratiti na konkretne stvari i podsjetiti sve, a to ~esto zaboravljaju i pripadnici nacionalnih manjina, da kada smo mi do{li prije dvadeset mjeseci sredstva za nacionalne manjine su bila 19. 300. 000 kn. Prvi na{ prijedlog o pove}anju od 10% prva Vlada je prihvatila, pa ga je i ova druga Vlada prihvatila, ~ak i ne{to vi{e, tako da smo mi u dvadeset mjeseci, s obzirom da je stvaranje uvjeta jedna od bitnih uloga Savjeta, digli ukupna sredstva za 21% i to u situaciji kada se u ovoj zemlji Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu obrane sredstva smanjuju od 9 do12%. To je ono {to je konkretno napravljeno i stvoreni su uvjeti za koje je Savjet zadu`en. Kada bi mi bili bahati, mogli bi re}i: Gospodo mi smo vam osigurali uvjete, ali mi i sami dolazimo iz nacionalnih manjina i kao Savjet ne predstavljamo ni{ta ako nemamo saradnju sa organizacijama, vije}ima i predstavnicima. Na{ je cilj da se stvori jedna mre`a bez obzira ko je iz koje nacionalne manjine. Ako se pametno organiziramo, mo`emo braniti svoje nacionalne interese prvenstveno; ako se dobro umre`e vije}a i predstavnici, i ako organizacije odra|uju svoj dio posla, naravno u okviru zakona, bez favoriziranja bilo koga. Hrvatska ulazi u pregovore sa EU. Koliko ste zadovoljni razinom prava koja sada postoji u RH? ^injenica je, recimo, da se nacionalne manjine jo{ uvijek organiziraju prema Zakonu o udrugama? Legislativa, ako se dobro pro~ita, je jedan od najvi{ih stupnjeva prava koja uop}e postoje. Jedino podru~je na koje mi mo`emo dati prigovor je lokalna samouprava, koje manjine nemaju na dr`avnom nivou, ali su predstavnici i vije}a nacionalnih manjina sastavni dio tih samouprava, sa svim pravima i obavezama koje proizlaze iz Ustavnog zakona. Bitno je da je Ustavnim zakonom dostignut visoki stupanj manjinskih prava. Me|utim, na`alost, moram re}i da u svakodnevnom `ivotu implementacija ni pribli`no ne prati ovaj visoki doseg manjinske legislative. Taj problem je, sa stane Savjeta, identificiran kao onaj na kojem moraju Vlada, lokalne i regionalne samouprave, tako i predstavnici i Vije}a, organizacije i ustanove nacionalnih manjina direktno u praksi raditi, a sve u svrhu {to br`e implementacije Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u svakodnevni `ivot. Ono {to je najva`nije jeste da manjine same moraju preuzeti odgovornost i raditi na tome da se same ne getoiziraju, nego integriraju u dru{tvo sa svojim individualitetom, u smislu da ne budu nikako etni~ke skupine koje same sebe izoliraju i getoiziraju. Navest }u vam jedan mali primjer s kojim se osobno ne sla`em. To je recimo formulacija ÂŤmati~na zemljaÂť u Ustavnom zakonu. Kad neko ka`e mati~na zemlja, onda to zna~i da je on ovdje stranac i da ima neku svoju rezervnu zemlju, {to nema. Eto, recimo, na takvih nekoliko stvari bi se moglo prigovarati, ali sve u svemu u usporedbi sa evropskim zakonodavstvom i onim {to on regulira u mnogim zemljama, a u mnogima uop}e ne regulira, jer pitanje manjina nigdje nije jednozna~no definirano, smo zadovoljni. Sve zavisi od sredine do sredine, od zemlje do zemlje. Zakon o udrugama je za manjine jedan nesretan zakon. On je vrhunski {to se njegovog dosega ti~e, na evropskom nivou, jer tri osobe mogu osnovati udrugu. Me|utim, to se u ovoj fazi pokazalo vrlo neproduktivno za manjine, jer su mnogi to po~eli zloupotrebljavati. Savjet izri~ito poku{ava raditi na tome, kroz ono {to je u njegovoj ovlasti,

52


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

da se izbjegne etno-biznis, koji se pojavljuje. Nije da branim nacionalne manjine, ali mi i tu imamo opravdanje: u zemlji vlada nezaposlenost, na podru~jima gdje `ive nacionalne manjine ti su problemi izuzetno izra`eni, i ljudi poku{avaju na sve mogu}e na~ine prona}i na~in da rije{e socijalna pitanja na {to mi tako|er upozoravamo. Izri~ito smo insistirali na pitanju zapo{ljavanja pripadnika nacionalnih manjina. Kona~no i sam je Savjet jako dobar primjer: na{a savjetnica je pripadnica nacionalne manjine. Pokazali smo da je mogu}e zaposliti nekoga. Postoji cijeli niz problema s kojima je Savjet nezadovoljan i na koja smo izri~ito upozoravali; recimo popis stanovni{tva, posebno {to se ti~e srpske i bo{nja~ke nacionalne manjine. Imali smo vezano za to i zaklju~ke seminara o provo|enju Okvirne konvencije o za{titi nacionalnih manjina, mnogo smo o tome razgovarali i s predstavnicima me|unarodne zajednice, ali prvenstveno ovdje sa Vladom. O te{ko}ama u primjeni Zakona o upotrebi nacionalnih pisama i jezika u dijelu koji se odnosi na brojnost manjina na pojedinim podru~jima i njihovim pravima, pa ote`ana provedba zakona o obrazovanju na pismu, jeziku nacionalnih manjina u dijelu izbora modela obrazovanja {to je sve posljedica nepostojanja savjetnika za manjinsko {kolstvo koji su Zakonom predvi|eni i jedne sporosti administracije. Ono oko ~ega smo se izrazito dogovarali, je da poku{avamo na}i u svim sredinama u Hrvatskoj optimalna rje{enja u okviru onoga {to je mogu}e. To je, prije svega, osiguravanje uvjeta za rad Vije}a i predstavnika nacionalnih manjina i ne{to {to je izrazito va`no, a to je nepotpuno provo|enje Ustavnog zakona u dijelu zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u dr`avnoj upravi, pravosudnim tijelima i javnim preduze}ima. To je mo`da jedno od najbolnijih pitanja, prije svega zato {to oni tamo nisu zastupljeni, a drugo, kada se to i po~ne primjenjivati u ovoj situaciji op}e nezaposlenosti, to stvara u nekim sredinama kriva tuma~enja i nepotrebne napetosti, jer se stvara dojam da se nekog iz nacionalnih manjina pod pritiskom favorizira, {to nema veze. To je set problema koje mi poku{avamo rije{iti odnosno ono u ~emu je Savjet prepoznan. I to ne samo kod pripadnika nacionalnih manjina, nego su se po~eli javljati i pripadnici ve}inskog naroda tamo gdje oni `ive u manjini, jer smatraju da bi i njima mogli pomo}i oko nekih njihovih problema. S tim dijelom mo`emo biti zadovoljni kao Savjet, jer smo prepoznani, ali naravno da ne mo`emo biti zadovoljni s onim kako se to sve rje{ava. Moramo biti realni i voditi ra~una o tome da vodimo politiku za 22 nacionalne manjine. Zna~i ne za jednu ili pet, nego za sve nacionalne manjine, njih 22, za doseg njihovih prava i sloboda. Zato smo mi nadstrana~ko tijelo. Pri tome, onim manjinama koje su slabije, deficitarnije, Savjet mora pomo}i, a to tako|er nije lahko. U ovu zada}u u koju smo u{li, u ovim uvjetima u kojima jesmo, kona~no imamo i priznanje nacionalnih manjina. Recimo pitanje dr`avljanstva. Re}i }u vam, recimo, za Bo{njake. Dva ~lana Savjeta su vrlo aktivna: prof. dr. Berberovi} i prof. dr. Tankovi}. Oni su se unutar Savjeta jako zauzimali po pitanjima vezanim za popis stanovni{tva Bo{njaka, po pitanju dr`avljanstva i priznavanja Bo{njaka. Savjet je svaki put, {to Berberovi} i Tankovi} mogu potvrditi, intervenirao. Nekad nam nije uspjelo, ali smo tako|er neke stvari i vrlo brzo rije{ili: ljudi su recimo dobili dr`avljanstvo, naravno oni koji su imali uvjete, sa ~im se u nekim sredinama zatezalo. Eto, u tim slu~ajevima Savjet je odigrao onu ulogu koju ima. U 2005. godini nacionalne manjine su prijavile programe u iznosu od 106 miliona kuna, a kroz dr`avni prora~un im je dodijeljeno 24 miliona. Koji su kriteriji za

53


Bo{nja~ka pismohrana

dodjeljivanje sredstava i kako se kontrolira? Da li se izvr{avaju programi za koja su dodijeljena sredstva? To je vrlo jednostavno. Kriteriji Savjeta su objavljeni u Narodnim novinama br. 111. iz 2003. i br. 24. iz 2004. To je osnova. Mi smo izrazito zadovoljni radom organizacija, ali mi imamo 24 miliona, a zahtjeva je ~etiri puta vi{e. Programi se finansiraju na temelju kriterija, koji zato i jesu strogi. Me|utim, oni nisu strogi zato da se nekom neda, nego da se unutar organizacija nacionalnih manjina izaberu programi, koji najbolje mogu prezentirati sve nacionalne manjine na najboljem nivou. Vidite, kada smo imali godi{nju priredbu, svi su se ~udili: i premijer i potpredsjednica Vlade i onih pet-{est ministara: «Pa, nismo ni znali da je to tako dobro!» Nisu to javno rekli, ali mo`da su mislili da su to dru{tva, u kojima neka trojica pjevaju i vrte marame. Upravo zato vodimo ra~una o dodjeli sredstava. U Narodnim novinama br. 111. iz 2003. tako|er je objavljena metodologija pra}enja. U tom dijelu nam poma`e stru~na slu`ba ra~unovodstva Vlade koja kontrolira da li se sredstva tro{e namjenski, te nezavisni stru~njaci i na{a stru~na slu`ba. Kada smo otkrili, u jednom slu~aju, da se sredstva nenamjenski tro{e, bili smo izrazito napadnuti i od strane nacionalnih manjina. Meni je, kao predsjedniku, bilo `ao, jer su nas rastezali po novinama kao da nekome ne{to ukidamo. A mi smo ustanovili nenamjensko tro{enje novca i to izrazito. I {ta se desilo? Kada je revizija RH otkrila da je to jo{ mnogo vi{e, niko, nakon toga, nije vi{e objavio ni jedan ~lanak i rekao: «Slu{ajte, ovi ljudi iz Savjeta su u{tedjeli novac ovoj dr`avi i njih treba pohvaliti.» To je tako! Moram vam re}i, da iako su svi o~ekivali da se manjine po~upaju oko toga, mi smo konsenzusom donijeli odluku sa jednom jedinom slu`benom `albom. Ljudi ne razumiju da su to donacijska sredstva. Porezni obaveznici ove zemlje to izdvajaju za kulturno stvarala{tvo nacionalnih manjina. Ne postoji obaveza da se to nekom da, to nije propisano niti jednim zakonom, to je stvar procjene. Jasno, da se pri tome vodi ra~una da sve organizacije nacionalnih manjina dobiju, ali to su sredstva koja su donacijska i to je sufinanciranje. Mnogi to ne razumiju, pa nam se obra}aju za financiranje televizija itd. To je nemogu}e, jer mi ta sredstva ni nemamo, niti su ona predvi|ena, ali se borimo da se ona dodijele na nivou dr`ave iz onih fondova koji su za to namijenjeni. [to se ti~e medijske prezentacije nacionalnih manjina, odnosno televizije: postoji samo jedan program namijenjen nacionalnim manjinama i jedna manifestacija kulturnog stvarala{tva nacionalnih manjina. Je li to dovoljno u sredini jo{ uvijek prili~no nesenzibiliziranoj za probleme nacionalnih manjina? Ne, naravno da nije! To je pitanje o kojem bih vam dugo mogao govoriti. Nezadovoljni smo prezentacijom koju imamo, nezadovoljni smo novim potezima koje je napravila HTV, a to je taj plivaju}i termin «Prizme». Oni ka`u da nema vi{e tre}eg programa, pa se mora uklopiti sport itd. Prizma je odli~na emisija, ali je njoj gledanost zbog toga opala. Imamo i podatke sa 6,2%, {to je bila vrlo visoka gledanost na nekih 2%. Na neki na~in, ta se emisija ustalila u smislu vrlo dobrog vo|enja ljudi koji je ure|uju, ali je ona getoizirana kao emisija, a ne kao sadr`aj. Savjet `eli da se ona dostignu}a, a to je uvo|enje manjina u politi~ki i javni `ivot, {to je od interesa ne samo za manjine, jer recimo manjine su odigrale ulogu kod pristupanja u EU-u, budu pri-

54


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

kazana i u redovnom programu, a ne da manjine budu samo deklarativno bogatstvo {to se koristi kao fraza. Ako se ne{to dobro napravi, za{to se to ne bi pokazalo na «Dnevniku» ili u drugim emisijama. Savjet je silno zainteresiran da sami pripadnici nacionalnih manjina kreiraju takve emisije, jer oni najbolje poznaju problematiku. Naro~ito }emo insistirati na onome {to je Zakon predvidio, a to je da te emisije budu na jeziku nacionalnih manjina. Pred nama je ogroman posao za koji imamo podr{ku Vlade i me|unarodne zajednice, samo {to na tapet dolazi ~uvena rije~: proces. To ne ide preko no}i. Sve smo poduzeli da se te stvari mijenjaju, ali ovo je posebno osjetljivo, jer iziskuje ogromna sredstva. Savjet bi najvi{e volio da svaka nacionalna manjina ima svoj program, ali to je neizvodljivo. S druge strane, emisije o nacionalnim manjinama odigrale su pozitivnu ulogu, jer postoje istra`ivanja koja pokazuju da se ustaljeni stereotipi o manjinama polahko uklanjaju. Drugo su neka politi~ka gledi{ta ili dnevno politi~ke stvari koje mogu {koditi. U globalu gledaju}i, klima se mijenja u gradskim sredinama. Jasno, u ruralnim sredinama koje su manje i gdje se posljedice rata jo{ uvijek osje}aju, tu stvari idu puno sporije. Tamo jo{ uvijek ne mo`emo biti potpuno zadovoljni. Me|utim, u gradskim sredinama stvari su puno bolje nego {to su bile. Ne `elim da steknete dojam iz ovog na{eg razgovora da `elim prikazati neku idealnu sliku. Poku{avam samo realno oslikati situaciju, jer sam i sam pripadnik manjine i godinama se bavim tom tematikom; znam kako je bilo ‘90., kako je bilo ‘95., a znam kako je i sada. Moram biti po{ten i re}i da su se mnoge stvari pomakle prema naprijed; i kod Bo{njaka su se mnoge stvari pomakle naprijed. Ne smijete zaboraviti da Bo{njaci danas imaju dva predstavnika u Savjetu, {to je vrlo bitno. Na odre|eni na~in, mi smo `rtve i u medijima. Nikoga ne interesira kada mi napravimo ne{to dobro. Interesira ih kada se potuku dva saborska zastupnika recimo, ili kad bismo se mi me|usobno izvrije|ali na Savjetu. Onda je to vijest, pa su manjine u tom smislu `rtve tr`i{nog sustava, a isto smo tako ~esto `rtve dnevno-politi~kih stvari koje nemaju veze s nacionalnim manjinama, pa se onda stvaraju stereotipi koji nemaju blage veze. Na sre}u to su iznimke, a ne pravilo. Prema popisu stanovni{tva iz 2001. godine nacionalne manjine ~ine 7,48 % u Hrvatskoj za razliku od 1991. kada su manjine ~inile 22 %. Prema nekim analiti~arima taj je broj odre|en i time {to se neki pripadnici manjina jo{ uvijek ne osje}aju dovoljno sigurnima da bi se uop}e izjasnili kao manjina. Sti~e se dojam da je na djelu «tiha asimilacija», pored ~injenice da je rat u~inio svoje? Kad idete u povijest manjina, o~ito je da taj broj svake godine opada. Doga|ajima od 1990. godine stvari su se radikalizirale. Za to ima vi{e razloga. Ina~e, asimilacija u dru{tvu radi svoje. Prema nekim istra`ivanjima kako te~e ekonomski razvoj dru{tva, tako je asimilacija proporcionalno ve}a u tzv. civilnim, gra|anskim dru{tvima. Me|utim, ova na{a specifi~nost je vezana za mnoge druge stvari, koje su se kod drugih odigrale mo`da prije 100 do 200 godina. Prvenstveno se radi o ratnim okolnostima. Dio ljudi koji je ostao poku{avao se asimilirati, neki su se `eljeli asimilirati, ali ih ne priznaju. Sve su to okolnosti koje su odigrale jednu izrazito negativnu ulogu po pitanju nacionalnih manjina. Jedna je ~injenica vrlo interesantna: broj svih manjina, osim romske, u Hrvatskoj opada. Nije to samo pitanje srpske nacionalne manjine.

55


Bo{nja~ka pismohrana

Ma|ari su se recimo prepolovili. Svake godine sve se vi{e pripadnika nacionalnih manjina na neki na~in gubi. Mogu re}i da kod ljudi jo{ uvijek postoje strahovi, jer razgovaram sa mnogima za koje osobno znam da su pripadnici nacionalne manjine, ali se ne `ele tako izjasniti na {to mi ne mo`emo ni na koji na~in niti to ikome preporu~ujem uticati, jer to spada u osnovna ljudska prava. To su dostignu}a Evrope, ti si ono kako se osje}a{. Kako te ljude vratiti? Na svim tim razgovorima sa vrhom dr`ave nagla{avamo da se moraju stvoriti uvjeti u kojima }e se ljudi osje}ati sigurnima. Oni moraju biti integrirani u ovo dru{tvo, sa svojim manjinskim identitetom. Da se nekoga integrira, moraju se stvoriti uvjeti. To je vezano za mnoge faktore, ali i za ve}inski narod. Stvaranje boljih ekonomskih uvjeta zna~i zapo{ljavanje, bolji standard, sve ono {to je notorno. U nekim sredinama ljudi naprosto jo{ uvijek imaju strah, ali mi moramo raditi na tome da ga otklonimo. Do sada je konstituirano 256 Vije}a. Ali jo{ uvijek postoji nesrazmjer. Recimo u Zagrebu je situacija prili~no dobra. Osnovana je ÂŤKoordinacija vije}a nacionalnih manjina Grada ZagrebaÂť, osigurana su materijalna sredstva, prostor za rad itd. No, u drugim sredinama situacija nije tako dobra. Kako namjeravate rije{iti taj problem? Vije}a nisu obaveza, nego ne{to {to svaka pojedina nacionalna manjina mo`e procijeniti da li joj treba ili ne treba, naprimjer, {ta }e u Trpinji koja je 100% srpski kraj Vije}e srpske nacionalne manjine, ili {to }e u dijelovima Istre gdje su Talijani isto 100 % prisutni? Zna~i to je procjena. Zakonodavac je ostavio nacionalnoj manjini da procjeni da li joj je Vije}e potrebno ili nije. Kako je ova zemlja nesrazmjerno razvijena, a mo`da je najbolji primjer ~injenica da izme|u Zagreba i Siska ima 65 km, a Zagreb ima GDP ve}i negdje 11 ili 12 puta vi{e od Siska. Dakle, ogromne su razlike na malim prostorima, a dokaz da Zakon valja je taj da tamo gdje ima novca i gdje se on ula`e sva Vije}a rade, jer im se daju uvjeti. Savjet je na to upozorio Vladu, Sabor i Odbor za nacionalne manjine i ljudska prava Sabora RH, ali je najva`nije da je Ministarstvo financija napisalo upustvo da one sredine, koje nisu, moraju osigurati sredstva temeljem ~lanka 28. Ustavnog zakona za rad Vije}a i predstavnika nacionalnih manjina. Me|utim, vi imate taj problem, {to nije ni{ta utje{no i na podru~jima gdje je ve}inski narod. Na podru~jima od posebne dr`avne skrbi, ne osiguravaju se dovoljna sredstva ni za lokalnu samoupravu. Dakle, na{ problem je vezan za materijalna sredstava koja se trebaju osigurati. Nedavno je Savjet organizirao seminar o finansiranju nacionalnih manjina. Kako ste zadovoljni njegovim tokom? Najavili ste ciklus takvih seminara i {ta predvi|ate kao teme? Ono {to je bitno jeste da su organizacije i ustanove izrazito zadovoljne. Ciklus ba{ nisam najavio, ali sam rekao da }emo poku{ati odr`ati vi{e takvih seminara. Mi smo najavili ciklus drugih seminara koje radimo, zajedno sa Vladom i OESS-om, a to je za osposobljavanje Vije}a i predstavnika nacionalnih manjina i lokalne samouprave koja se tako|er treba u to uklju~iti. Savjet je vi{e nego zadovoljan. Savjet se `eli rije{iti one birokratske prakse da svakoga zovemo posebno i brifiramo. Ustanovili smo da se unutar nacionalnih manjina ljudi dovoljno ne poznaju i onda kada se sretnu na

56


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

seminaru krene pri~a „eh, vi dajete Srbima zato {to su Srbi, dajete onima zato {to su‌.“. Ne, mi dajemo po programima i po kriterijima. Bili ste tamo i vidjeli kako su se ljudi prvo upoznali, sami su izlagali svoje programe da predstavnici drugih nacionalnih manjina vide ko {to radi, da se stvori atmosfera, da po~nu sara|ivati izme|u sebe. Dakle, krenuli smo s praksom da organizacije korisnika na najtransparentniji, najdemokratskiji na~in dobiju uvid u rad drugih manjina. To niko drugi ne radi u ovoj zemlji. @elimo stvoriti transparentnu atmosferu i prema nacionalnim manjinama, ali i prema javnosti. Mislim da smo to postigli. Ovdje kod mene su bili novinari koji naprosto nisu vjerovali da mi to radimo, jer to ne radi niko ko raspola`e prora~unskim sredstvima. Ali za to ima razloga. Prvo da se kona~no skine taj stereotip da su nacionalne manjine potro{a~i novca, a to smo uspjeli tako {to smo dokazali da su upravo nacionalne manjine odigrale izrazitu ulogu u pribli`avanju Hrvatske Evropskoj uniji. Zna~i ta su sredstva pravilno investirana. Kada se govori o bogatstvu, a ~esto ~ujemo da su nacionalne manjine bogatstvo, {to je istina, ali to ne smije postati fraza. Bogatstvo se ne dr`i u trezoru. Onaj ko to ~ini nema puno od njega: ili ga okradu, ili se to nikada ne vidi. Prema tome, Savjet je jako zainteresiran, i ne samo on, jer tako je i u Europi, da to bogatstvo dopre i do ve}inskog naroda. Hvala na razgovoru. Razgovarala: Sena Kulenovi}

57


Ismet Isakovi}

Posjeta predsjedniku RH Stjepanu Mesi}u Delegacija Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske posjetila je 2.8.2005. godine predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesi}a u predsjedni~koj rezidenciji na Pantov~aku. Bo{nja~ku delegaciju predstavljali su potpredsjednici BNZH Hilmija [abi} i D`evad Jogun~i}, te glavna tajnica Sena Kulenovi}. Razgovoru, koji je umjesto protokolarno predvi|enih 20 trajao ukupno 45 minuta, prisustvovao je i prof. dr. Sini{a Tatalovi}, predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku i potpredsjednik Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. Predsjedniku Mesi}u prezentirane su osnovne informacije o hijerarhijskom ustroju, ciljevima, djelatnosti, planiranim i realiziranim aktivnostima BNZH: osnivanje 10 `upanijskih organizacija, organizacija 70-ak tribina i 3 simpozija (“Simposium Bosniense”), pokretanje izdava~ke djelatnosti (~asopis “Bo{nja~ka pismohrana” i Biblioteka “Bosana”), formiranje folklornog ansambla i Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine, suradnja s doma}im i me|unarodnim organizacijama i institucijama. Zahvaljuju}i donacijama ~lanova i prijatelja, koje se procjenjuju na oko 700.000 kuna, adaptiran je i opremljen reprezentativan prostor u centru grada Zagreba, otvoren ne samo za Bo{njake ve} i za sve ljude dobre volje. Istaknuto je da su sve aktivnosti koje provodi BNZH potpuno volonterske. Pokre}e nas veliki elan i `elja da pomognemo i sa~uvamo nacionalni identitet bo{nja~kog naroda u Republici Hrvatskoj, suzbijemo asimilaciju i da na{im nara{tajima osiguramo neupitni i u svim aspektima priznati bo{nja~ki kolektivitet. Tro~lana delegacija BNZH predstavila je prijedlog rje{enja dvojnosti nacionalnog izja{njavanja Bo{njak/Musliman i posljedi~nog malog broja Bo{njaka u bira~kim popisima, te nemogu}nosti ostvarivanja manjinskih prava nacionalno deklariranih muslimana koji su svrstani u rubriku “ostali” na popisu stanovni{tva. Predsjedniku

59


Bo{nja~ka pismohrana

Hilnija [abi}, Predsjednik Stjepan Mesi}, Sena Kulenovi} i D`evad Jogun~i} Mesi}u prezentirane su konkretne brojke vezane uz popise stanovni{tva 1991. i 2001. godine, uz odgovaraju}u argumentaciju. U razgovoru je konstatirano da Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ne omogu}ava Bo{njacima konzumiranje svih njegovih odredbi u potpunosti, po{to se manjinska prava utvr|uju u skladu s posljednjim popisom stanovni{tva iz 2001. godine na kojem je do{lo do podjele na Bo{njake i Muslimane. Tako|er, i bira~ki spiskovi su nea`urni, pa je samo oko 4.000 gra|ana bo{nja~ke nacionalnosti (od 20.755 prema popisu stanovni{tva) u njima evidentirano kao Bo{njaci. Stoga je 2004. godine najvi{im dr`avnim institucijama upu}en “Zahtjev za rje{avanje prava Bo{njaka prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina�, u kojem je predlo`eno rje{enje ovih problema jednostavnim administrativnim postupcima: da se svi nacionalno izja{njeni Muslimani u popisu stanovni{tva 2001. godine prevedu u Bo{njake i da se u bira~kim popisima provede promjena nacionalne odrednice Musliman u Bo{njak. Prema najnovijem prijedlogu, Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske predla`e da Vlada Republike Hrvatske, preko Ministarstva pravosu|a, jedinica lokalne uprave i izbornih povjerenstava uputi pismo svim evidentiranim Muslimanima u kojem }e ih upoznati da nacionalna odrednica Musliman vi{e nije ustavna. Potom bi se pristupilo preregistraciji, koja se mo`e obaviti na 2 na~ina: 1. svi Muslimani bit }e u bira~kim popisima preregistrirani u Bo{njake, osim onih koji to ne `ele, a takvi se trebaju u zadanom roku u svom op}inskom uredu preregistrirati u neku drugu nacionalnost;

60


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

2. svi Muslimani trebaju se u zadanom roku u svom op}inskom uredu preregistrirati u neku drugu nacionalnost. Nakon isteka zadanog vremenskog okvira, svi koji su izvr{ili promjenu dotada{nje nacionalne odrednice bili bi automatski prevedeni u Bo{njake, ~ime bi se mogli formirati novi, realni bira~ki popisi za sljede}e parlamentarne, lokalne ili manjinske izbore. Predsjednik RH Stjepan Mesi} na~elno je prihvatio ovu ideju i obe}ao pomo}, uz napomenu da bi saborski zastupnik [emso Tankovi} trebao to zvani~no zatra`iti od Vlade Republike Hrvatske. Delegacija BNZH se zahvalila predsjedniku na pokroviteljstvu nad manifestacijom “Sje}anje na Srebrenicu 1995.-2005.”, koja je u periodu od 4.7.-11.7.2005. godine odr`ana u Zagrebu. Na kraju posjeta predsjedniku Mesi}u su poklonjene sve knjige i ~asopisi u izdanju BNZH, kao i monografija Tarika Samaraha “Srebrenica”, u kojoj se nalaze fotografije koje prikazuju stradanje Bo{njaka u Srebrenici 1995. godine.

61


Ismet Isakovi}

Sulejman Tihi} u posjeti BNZH Sulejman Tihi}, ~lan Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine i predsjednik Stranke demokratske akcije, i Josip Juri{i}, zamjenik gradona~elnice Sarajeva i ~lan Predsjedni{tva Stranke demokratske akcije, posjetili su 02.10.2005. godine sjedi{te Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske u Zagrebu, Ilica 54. Nakon obilaska novoure|enih prostorija Zajednice, predsjednik BNZH prof.dr.sc. Sead Berberovi} predstavio je ~lanove Izvr{nog i Nadzornog odbora s kojima je informirao goste o aktivnostima temeljne bo{nja~ke udruge u Republici Hrvatskoj. U obra}anju uva`enim gostima predsjednik Berberovi} je objasnio osnovne ciljeve BNZH, koja je osnovana te{ke ratne 1993. godine pod nazivom Nacionalna zajednica Muslimana Hrvatske. BNZH svoje ciljeve ispunjava kroz razli~ite forme djelovanja, poput organizacije tribina, simpozija, izdava~kom djelatno{}u (Bo{nja~ka pismohrana i Biblioteka Bosana), rada folklornog ansambla i drugim aktivnostima. Istaknuo je najve}e probleme u proteklom periodu: radni prostor, gubitak u kontinuitetu rukovo|enja, nedovoljno financiranje programa, a posebno nerazumjevanje ostalih bo{nja~kih asocijacija. Unato~ nepovoljnim okolnostima BNZH se odr`ala i stvorila pretpostavke za pokretanje dugoro~nih projekata i aktivnosti, te postigla prepoznatljivost kao organizirana snaga bo{nja~kog naroda u Hrvatskoj. Formirano je 10 `upanijskih organizacija BNZH i Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine na cijelom podru~ju Republike Hrvatske, koji su partneri lokalnoj vlasti. Inicijator i nositelj svih aktivnosti pri osnivanju Vije}a bila je BNZH uz pomo} Islamske zajednice, pri ~emu je popunjeno oko 80% mjesta koja pripadaju Bo{njacima po Ustavnom zakonu. Podsjetio je na nedavno organiziranje manifestacije “Sje}anje na Srebrenicu 1995.-2005.”, koja je odr`ana u Zagrebu tijekom srpnja u organizaciji BNZH, Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine, Islamske zajednice i KDBH “Preporod”.

63


Bo{nja~ka pismohrana

Prezentirao je probleme vezane za pobolj{anje polo`aja Bo{njaka u RH i za{titi njihovih individualnih prava i prava nacionalnog kolektiviteta, zamoliv{i Tihi}a da to istakne u svojim bilateralnim kontaktima s predstavnicima Republike Hrvatske. Posebno je naglasio problem vezan uz posljednji popis stanovni{tva u Hrvatskoj iz 2001. godine, kada je prilikom izja{njavanja do{lo do podjele na Bo{njake (20.755) i Muslimane (19.677). Bo{nja~ki korpus je u popisu prepolovljen, pa stoga prava koja proizilaze iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina Bo{njaci ne mogu koristiti u punom obimu, imaju}i u vidu da se ona ostvaruju na osnovu broja pripadnika odre|enih nacionalnih manjina, odnosno rezultata posljednjeg popisa stanovni{tva. Propustima Dr`avnog zavoda za statistiku manjinskoj skupini nacionalno izja{njenim kao “Muslimani�, a koji evidentno pripadaju Bo{njacima, oduzeta je mogu}nost da prema Ustavnom zakonu predla`u i biraju svoja Vije}a i predstavnike, da glasaju za svog zastupnika u Hrvatskom saboru, te konzumiraju ostala manjinska prava. Tako|er, prema procjenama temeljenim na rezultatima sprovedenih manjinskih izbora za Vije}a i predstavnike nacionalnih manjina, tek je oko 25% od ukupno izja{njenih Bo{njaka u popisu 2001. godine sada upisano u bira~ke popise kao Bo{njaci. “Mogu vam re}i da je predsjednik Stjepan Mesi} prilikom posjeta, kojeg smo obavili kod njega 2. kolovoza, imao apsolutno razumijevanje za taj problem. Sa svoje strane je obe}ao da }e pomo}i da se to rije{i. Mi }emo naravno raditi s na{im narodom,

Zamjenik gradona~elnice Sarajeva Josip Juri{i}, ~lan Predsjedni{tva BiH Sulejman Tihi} i predsjednik BNZH Sead Berberovi}

64


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

da ih instruiramo, da prilikom sljede}eg popisa, koji }e biti 2011. godine, do takve situacije ne do|e. Mijenja se i klima u Republici Hrvatskoj. Malo nam je te{ko sve skupa organizirati, jer Bo{njaci `ive po cijeloj Hrvatskoj, nismo kao neke nacionalne manjine koncentrirani samo u pojedinim mjestima ili `upanijama. Nas ima od Vukovarsko-srijemske do Dubrova~ko-neretvanske `upanije, {to zna~i da bismo s jednim takvim projektom morali pokriti cijelu Republiku Hrvatsku. Prije nekoliko dana imali smo sjednicu Glavnog odbora gdje smo dogovorili da pokrenemo projekt, da poku{amo za njega prona}i financijska sredstva od me|unarodnih organizacija.”, rekao je na kraju govora predsjednik BNZH prof. dr. Sead Berberovi}. Ina~e, izlaganje predsjednika Berberovi}a bilo je popra}eno video-prezentacijom djelatnosti, na kojoj je bila prikazana rasprostranjenost `upanijskih ogranaka BNZH, te Vije}a i predstavnika bo{nja~ke nacionalne manjine na teritoriju Republike Hrvatske. ^lan bosansko-hercegova~kog dr`avnog predsjedni{tva Sulejman Tihi} na po~etku govora poselamio je prisutne i izrazio `aljenje {to nije mogao do}i na obilje`avanje 10-godi{njice Srebrenice u Zagrebu. Iako je dobio poziv za obilje`avanje genocida, nije do{ao zbog brojnih obaveza i aktivnosti u BiH povodom Srebrenice, gdje je bila centralna Komemoracija. Ovom posjetom ispunio je obe}anje dato tom prilikom. Danas je ve} bio na sjednici Skup{tine SDAH, a poslije posjete BNZH ide na razgovor kod predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesi}a. Izrazio je zadovoljstvo {to BNZH djeluje u obnovljenim prostorijama, te dao podr{ku u radu naglasiv{i va`nost djelovanja bo{nja~kih udruga u Republici Hrvatskoj u pro{lom, ali u budu}em periodu. “@elio bih u prvom redu dati podr{ku radu Bo{nja~ke nacionalne zajednice. Mislim da je to veoma va`no za svaki narod.”, rekao je bo{nja~ki ~lan Predsjedni{tva BiH. Govore}i o problemima izme|u bo{nja~kih asocijacija u Hrvatskoj rekao je da ono {to mo`e uraditi Bo{nja~ka nacionalna zajednica ne mo`e SDA ili Islamska zajednica, jer se po zakonskim i ustavnim rje{enjima radi o razli~itim institucijama, koje mogu i trebaju raditi razli~ite poslove. “Sa svoje strane }u poku{ati utjecati da imate podr{ku od svih institucija koje imaju bo{nja~ki predznak ili bo{nja~ki sastav.”, rekao je Tihi}. Zahvalio se svima koji su pomogli gra|anima Bosne i Hercegovine u najte`im vremenima. “Ja vjerujem i da }ete vi ovdje pro}i te po~etne nesporazume i biti vi{e jedinstveni. Tim prije {to ste prije vi nama pomagali. Kada god smo mi dolje u Bosni imali probleme, mi smo dolazili vama u Zagreb. I obje su institucije pomagale na{ narod, izbjeglice. Vi ste bili primjer dobre organiziranosti i ne~ega ~ime smo se mi ponosili.”, podsjetio je Tihi}. Naglasio je da postoji ustavna i zakonska obaveza dr`ave Bosne i Hercegovine prema svojim nacionalnim manjinama na prostoru biv{e Jugoslavije, te }e u redovnim susretima s predstavnicima Republike Hrvatske ista}i probleme koji su vezani za puno ostvarivanje prava bo{nja~ke nacionalne manjine. “Ovdje }e biti zakazano me|udr`avno vije}e i bilo bi dobro razgovarati sa Safetom Halilovi}em, Mirsadom Kebom i resornim ministrima da oni to pitanje obrade i kandidiraju za sjednicu, gdje bi se mogli donijeti zaklju~ci koji bi se kasnije realizirali. Ne vidim da bi to mogao biti problem u na{im odnosima, jer mi s Hrvatskom gradimo dobre odnose.”, rekao je Sulejman Tihi}, uz

65


Bo{nja~ka pismohrana

ocjenu da postoji dobra politi~ka volja u Hrvatskoj za rje{avanjem problema. “U odnosima sa na{im susjedima prvo smo gledali da rje{avamo pitanja koja ugro`avaju ili mogu ugro`avati na{ suverenitet, pa smo nacionalne manjine ostavljali za ne{to kasnije. Kada je u pitanju Hrvatska mislim da je do{lo vrijeme kada mi ovo pitanje mo`emo postaviti i rije{iti na kvalitetan na~in.”, rekao je Tihi} i sugerirao da se pitanje posebno obradi i predlo`i njegovo rje{avanje, te u pismenom obliku po{alje njemu i nadle`nim ministrima. Problem nacionalnog izja{njavanja Bo{njak-Musliman treba se predo~iti u neku instrukciju, u neki akt koji }e to provesti: “Izbori kod vas su za dvije godine i bilo bi dobro da se do tog vremena taj posao uradi. Va`no je i za vas, jer vi na osnovu tog broja povla~ite odre|ena prava i financijska sredstva. Va{e aktivnosti, koje su veoma bogate, trebaju imati podr{ku i od nas u Bosni i Hercegovini.”. Govore}i o procesu ja~anja bosansko-hercegova~ke dr`ave i svijesti rekao je da to medijski mo`da nekad izgleda i lo{e, ali nije. “Znate, tko je mogao prije godinu dana razmi{ljati o tome da }emo mi imati obrambeni sistem koji nema Vojske Republike Srpske, i da to Srbi izglasaju dvotre}inskom ve}inom. Ima}emo mi i jedinstvenu policiju, bez obzira na probleme koje sada imamo. Promjeni}emo mi i Ustav, ne mo`e ostati ovako - samo je pitanje koliko }emo sada promjeniti, a koliko za tri godine.”, naglasio je Tihi}. Proces povratka raseljenog i izbjeglog bo{nja~kog stanovni{tva ima zna~ajne rezultate. To se ogleda i u rezultatima proteklih lokalnih izbora u Republici Srpskoj kada su bo{nja~ke ili bosanske stranke osvojile vlast i izabrale na~elnike u tri op}ine. “Na sljede}im }e biti u deset op}ina. Problem predstavlja registracija, jer se ljudi kad se vrate u Republiku Srpsku tamo ne registriraju, po{to ne mogu ostvarivati zdravstvenu za{titu, obrazovanje, dobivaju manju penziju, pa i dalje ostaju prijavljeni npr. u Tuzli ili nekom drugom mjestu. A sutra, kad bi se svi ti ljudi registrirali, mi bi mogli iz Republike Srpske, po postoje}em Ustavu, imati pet poslanika. Kada imamo pet poslanika, mi mo`emo promjeniti Ustav. I to je jedna neminovnost.”, zaklju~io je Tihi}. Bosna i Hercegovina }e biti kakva je uvijek bila: normalna dr`ava, decentralizirana, organizirana u regije, provincije koje trebaju biti multietni~ke. Treba nastojati napraviti takve provincije u kojima ne}e biti ve}inski niti jedan narod, niti jedan narod ne}e imati apsolutnu ve}inu. Da li }e to kasnije s vremenom postajati, isklju~ivo zavisi od demografskih procesa. Ova godina je za Bosnu i Hercegovinu puna turbulencija jer se provodi ~ak pet sna`nih reformi. “ Svaka zemlja Evrope provodi jednu reformu i to radi tri do pet godina, a ne u isto vrijeme. Problemi se de{avaju zato {to politi~ki predstavnici srpskog naroda ne mogu to vi{e pratiti i podnijeti jer toliko sve ide veoma brzo: ukida se vojska, ukida se policija, poreska uprava, carinska uprava - sve na dr`avnom nivou. 23 nove institucije smo u zadnje dvije godine prenijeli na dr`avu. Jo{ to sve, normalno, nije profunkcioniralo.”, rezimirao je dosada{nje reformske promjene Sulejman Tihi}. Odgovaraju}i na pitanje potpredsjednika BNZH D`evada Jogun~i}a o dojmovima oko anga`mana SAD i zemalja Europske unije u BiH, te klimi oko Daytonskog sporazuma, ~lan bosansko-hercegova~kog predsjedni{tva je podsjetio na prognoze da }e Amerika napustiti Bosnu i Balkan kada Bush do|e na vlast. Smatralo se da dolazi faza povla~enja me|unarodne zajednice, po{to Bush i njegova administracija nisu pokazivali nikakav poseban interes, naro~ito u predizbornoj kampanji. Me|utim, to se nije

66


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

dogodilo, te su uslijed aktivnije politike prema SAD Amerikanci i dalje aktivno prisutni u Bosni i Hercegovini. Promjenu ameri~kog stava u~vrstile su dvije odluke: ratificiranje ugovora o izuze}u ameri~kih dr`avljana od su|enja pred me|unarodnim krivi~nim sudom u Haagu i odluka o slanju bosansko-hercegova~kih vojnika u Irak. U Iraku se nalazi 36 vojnika profesionalaca, dobrovoljaca: 12 Srba, 12 Hrvata i 12 Bo{njaka. “Nakon te dvije oduke Amerikanci, koji ukidaju vojne baze po Evropi i svijetu, otvaraju bazu u Bosni i Hercegovini, u Tuzli. Ono {to je bilo ranije u Tuzli, to je bilo u okviru NATO, dok je ovo sada ameri~ka baza sa 300-700 vojnika. Kada se ameri~ka zastava vijori pored Drine mi se sigurnije osje}amo. Ameri~ki general je komadant [taba NATO. To je sve rezultat ove politike.”, naglasio je Tihi}, uz podsje}anje da su Amerikanci zaustavili rat u Bosni. Da nije bilo Amerikanaca, predsjednika Clintona, a kasnije i francuskog predsjednika Chiraca, rat u Bosni se ne bi zaustavio i pitanje je {to bi kasnije bilo. “Prema tome, nama su Amerikanci pokazali prijateljstvo kada je bilo najte`e. Ne mo`emo mi ispravljati eventualne ‘krive Drine’ ameri~ke politike po svijetu. Mi treba da radimo ono {to je na{ interes, za na{ narod, za na{u dr`avu.”, definirao je strate{ke interese Bosne i Hercegovine ~lan Predsjedni{tva BiH. Podsjetio je da su SAD veoma anga`irane u reformi obrane, po{to su je vodili i koordinirali. Reforma obrane se ne bi postigla bez ameri~ke pomo}i. Normalno je da Bosni i Hercegovini nije dovoljna samo Amerika, ve} mora sura|ivati i sa zemljama Evropske unije. Rekao je da postoje odre|ene evropske podjele, postoje tradicionalne sklonosti nekih zemalja prema pojedinim narodima. Me|utim, kada je u pitanju dr`ava Bosna i Hercegovina, i Evropska unija i Ujedinjeni narodi smatraju da je ovo jedan uspje{an projekt me|unarodne zajednice. “Nama se ~ini da nismo zadovoljni, da ide sporo. Me|utim, kada pogledamo druga krizna `ari{ta u svijetu nigdje nema ovakvog povratka. Nigdje nema mira koji nikako nije naru{en. U ovih deset godina mir niti jednom nije ozbiljno naru{en, {to je rezultat dugogodi{nje tradicije, su`ivota razli~itih naroda, religija i kultura u Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini nikada ne bi do{lo do rata da nije izazvan izvana. Nikada se Bo{njaci, Srbi i Hrvati ne bi potukli, jer su nau~ili `ivjeti zajedno. Daytonski ugovor }e biti promjenjen. Ho}emo li mi to sada promjeniti dio a dio kasnije, to je sada samo pitanje.”, rekao je Tihi}.

Sastanak je odr`an u vi{enamjenskoj dvorani.

Razmjena poklona: g. Sulejman Tihi} i prof. dr. Sead Berberovi}

67


Bo{nja~ka pismohrana

Informirao je da su ~lanovi Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine dobili poziv od ameri~ke vlade povodom obilje`avanja 10-godi{njice Daytonskog mirovog sporazuma u kojem su Amerikanci postavili nekoliko uvjeta: usvajanje reformi obrane i policije, hap{enje ratnih zlo~inaca Radovana Karad`i}a i Ratka Mladi}a, rje{avanje pitanje ustavno-pravnog polo`aja distrikta Br~ko i osnivanje Ureda za reviziju bankarskog sistema na centralnom nivou. Na kraju pisma stoji da }e se tom prilikom potpisati Izjava o principima budu}eg ustavnog ure|enja Bosne i Hercegovine. “Ameri~ki Institut za mir radi projekt novog Ustava Bosne i Hercegovine. U Bosni i Hercegovini svi sada govore o promjeni Ustava. I srpske politi~ke stranke. ^ak i SNSD, politi~ka stranka u Republici Srpskoj, tra`i da se pravi novi Ustav. Mislim da je to najbolje, a ne dora|ivati postoje}i Ustav.”, s optimisti~nim najavama posjet BNZH zavr{io je Sulejman Tihi}, ~lan Predsjedni{tva BiH i predsjednik SDA. Na kraju posjeta Sulejman Tihi} i Sead Berberovi} su u znak sje}anja na dana{nji dan razmjenili prigodne poklone. U ime BNZH predsjednik Berberovi} poklonio je visokom gostu sve knjige iz dosada{nje izdava~ke djelatnosti Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske, dok je Sulejman Tihi} darovao sliku “Bosanska no{nja” i dvije knjige - “Povijesni atlas Bosne i Hercegovine” i “Srebrenica” Tarika Samaraha.

Fotografija za sje}anje: ~lan Predsjedni{tva BiH S. Tihi} sa ~lanovima Glavnog odbora BNZH i gostima

68


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

Za Bo{nja~ku nacionalnu zajednicu Hrvatske posjeta visokih gostiju, koja je inicirana 23.9.2005. godine iz Ureda ~lana Predsjedni{tva BiH Sulejmana Tihi}a, ima veoma velik zna~aj. Osim povezivanja s najvi{im institucijama Bosne i Hercegovine, posjeta je znak priznanja za dosada{nji rad i postignute rezultate. O~igledno dolazi do promjene dugogodi{nje ustaljene prakse kada su politi~ki predstavnici Bosne i Hercegovine, prilikom posjete Republici Hrvatskoj, odlazili na sastanke samo u Islamsku zajednicu i/ili politi~ku stranku SDAH. Postaje jasno da je krajnje vrijeme da se u~ini maksimalan napor i poka`e obostrano dobra volja u sustavnom izgra|ivanju bo{nja~kih gra|anskih institucija trajnog karaktera, uz uva`avanje vjerskih institucija i politi~kih stranaka.

69


Ibrahim Ru`ni}

Muslimansko dobrotvorno dru{tvo „Merhamet - crveni polumjesec“ – Rijeka, Vodovodna 6 Povijesni prikaz Ideja za osnivanje MDD „Merhamet“, Rijeka je na `alost posljedica naglog priliva prognanika iz okupiranih podru~ja Republike Hrvatske koji su u Rijeku i okolicu do{li kako bi spasili vlastiti `ivot, a i anticipacija kasnijeg priliva izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, izbjeglice koje su odabrali Rijeku kao eventualno boravi{te do zavr{etka ratnih djelovanja u mati~noj zemlji, ili je jednostavno Rijeka bila tranzitna postaja mnogim izbjeglicama na putu prema Zapadnoj Evropi. Naime, izbjegli i prognani muslimani (Bo{njaci i ostali) koji su do{li do Rijeke najprije su potra`ili pomo} u do tada jedinim organizacijama koje su okupljale Bo{njake i muslimane, a to su Islamska zajednica i Stranka demokratske akcije Hrvatske. Tako|er, njih su nadle`nie institucije Grada Rijeke upu}ivale da se za pomo} obra}aju navedenim organizacijama. Kako je broj onih koji su trebali pomo} sve vi{e rastao, time su organizacione mogu}nosti Islamske zajednice i rije~kog ogranka SDA-Hrvatske prevazi|ene, te se po~elo razmi{ljati o potrebi osnivanja humanitarne organizacije. Tako je, na tra`enje potpisnika ovog teksta, koji je obna{ao funkciju predsjednika rije~kog ogranka SDA-Hrvatske, gospodin Ahmed Ikanovi} iz Zagreba dostavio Statut netom osnovanog MDD „Merhamet“ Zagreb da poslu`i kao predlo`ak za osniva~ki dokument MDD „Merhamet“ Rijeka. Izvr{ni odbor rije~kog ogranka SDAHrvatske donio je odluku da se izvr{e konsultacije o osnivanju dru{tva, te je odlu~eno da se zadu`i upravni pravnik gospodin Fadil Muranovi}, ~lan Izvr{nog odbora rije~kog

71


Bo{nja~ka pismohrana

ogranka SDA Hrvatske, da prihvati du`nost predsjednika Inicijativnog odbora za osnivanje. Gospodin Muranovi} je to prihvatio uz uvjet da zadr`i ~lanstvo u IO stranke. Kod ovoga valja napomenuti da je na povratku iz Zagreba sa nekakvog sastanka, u gostionici u mjestu Rim u Gorskom kotaru obavljen razgovor na kojem su sudjelovali Fadil Muranovi}, Mustafa Kukuruzovi} i Ibrahim Ru`ni} ispred SDA, te Muhamed Tokali} i Adem Smaji}, imam, ispred Islamske zajednice Rijeka. Dogovoreno je da osnivanje MDD „Merhamet“ Rijeka bude zajedni~ki projekt. Tako se pristupilo formiranju Inicijativnog odbora za osnivanje u koji su u{li: Enver Sarajli}, Kasim Lovi}, Hazim Kadi}, Merima Delihasanovi}, Husejin Salihovi}, Mirzeta Smaji}, Ismet Me{anovi}, Jusuf Merdanovi}, Hazim Begovi}, Ehlimana Hamidovi}, Ekrem Budimli}, Subhija Merdanovi}, Fadil Muranovi}, Ramadan [uke, Adem Smaji}. Inicijativni odbor je imao zada}u pripremiti legislativu za osnivanje Dru{tva, te pripremiti osniva~ku skup{tinu. Osniva~ka skup{tina je odr`ana u Rijeci, 25. velja~e 1992. godine, na adresi Brajda 10 (tada{nje sjedi{te SDA-Hrvatske). Zbog povijesne dimenzije toga doga|aja u ovom prikazu }emo iznimno prenijeti zaklju~ke skupa u cijelosti:

Dnevni red: 1. Izbor radnih tijela 2. Prihva}anje programa MDD „Merhamet - crveni polumjesec“, Rijeka 3. Dono{enje odluke o osnivanju Dru{tva 4. Prihva}anje Statuta MDD „Merhamet - crveni polumjesec“, Rijeka 5. Izbor organa

72


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

Zaklju~ci: Predlo`eni dnevni red je jednoglasno usvojen. I. Jednoglasno je usvojeno Predsjedni{tvo Osniva~ke skup{tine u sastavu: Me{anovi} Ismet, Merdanovi} Subhija, Delihasanovi} Merima, Muranovi} Fadil, Smaji} Mirzeta. II. Program MDD „Merhamet - crveni polumjesec“, Rijeka pro~itao je Fadil Muranovi}. Program je usvojen aklamacijom. III. ^lanovi Osniva~ke skup{tine jednoglasno su usvojili slijede}e: ODLUKA o osnivanj MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“, Rijeka, sa sjedi{tem u Rijeci, Brajda 10 IV. Pod ovom ta~kom dnevnog reda Muranovi} Fadil upoznao je prisutne delegate sa odredbama Statuta MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“, Rijeka, te je na kraju usvojena slijede}a: ODLUKA kojom se jednoglasno usvaja Statut MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“, Rijeka. V. U raspravi o prijedlogu izbora organa upravljanja Dru{tva, a na osnovu odredbi Statuta usvojene su slijede}e odluke: ODLUKA O IZBORU GLAVNOG ODBORA U Glavni odbor MDD „Merhamet - crveni polumjesec“, Rijeka izabrani su: Begovi} Hazim, Merdanovi} Jusuf, Me{anovi} Ismet, Smaji} Mirzeta, Salihovi} Husejin, Delihasanovi} Merima, Kadi} Hazim, Muranovi} Fadil, Lovi} Kasim, Sarajli} Enver, [uke Ramadan, Merdanovi} Subhija, Budimli} Ekrem, Hamidovi} Ehlimana. ODLUKA O IZBORU IZVR[NOG ODBORA DRU[TVA U Izvr{ni odbor Dru{tva izabrani su: Kadi} Hazim, Me{anovi} Ismet, Merdanovi} Subhija, Muranovi} Fadil, Hamidovi} Ehlimana.

73


Bo{nja~ka pismohrana

ODLUKA O IZBORU PREDSJEDNIKA DRU[TVA Za predsjednika Dru{tva jednoglasno je izabran Muranovi} Fadil. ODLUKA O IZBORU NADZORNOG ODBORA U Nadzorni odbor jednoglasno su izabrani slijede}i ~lanovi: Hr{ti} Ibrahim, Kukuruzovi} Mustafa i Kapetanovi} Mustafa. ODLUKA O OSNIVANJU SUDA ^ASTI DRU[TVA U Sud ~asti Dru{tva jednoglasno su izabrani: Smaji} Adem, Mahmutefendi} Sead i ^ovi} Emin. Na kraju je zadu`en Predsjednik MDD „Merhamet - crveni polumjesec“ Rijeka, gospodin Fadil Muranovi} da izvr{i sve radnje potrebne za registraciju Dru{tva, te nakon toga izradi pe~at i otvori `irora~un Dru{tva. Jo{ prilikom osnivanja Inicijativnog odbora, uvidjeli smo da }e se pojaviti prostorne pote{ko}e, jer je kancelarija SDA-Hrvatske bila premalena da zadovolji potrebe naraslih aktivnosti Stranke a kamoli jo{ dodanih aktivnosti oko MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka. Iz tih razloga je predsjednik Kriznog {taba rije~kog ogranka SDA-Hrvatske gospodin Ibrahim Hr{ti} dogovorio sa predsjednikom rije~kog HNS-a Miljenkom [kopcem da oni ustupe kancelariju koja je bila do kancelarije SDA, Brajda 10, za rad “Merhameta“. Tako je prvo sjedi{te MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka registriran i dugo vremena djelovao na adresi Rijeka, Brajda 10. Tu je kancelarijske poslove vodila prva volonterka dr. Esma Halepovi}. Uvidom u dokumentaciju razvidno je da je MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka, svoju prvu registraciju dobio od Sekretarijata za op}u upravu-Odjel za op}u upravu, Op}ina Rijeka, Klasa: UP/I-007-02/92-01/22; Urbroj: 2170-07-31-92-22, dana 13.travnja 1992. godine. U Republi~kom zavodu za statistiku Republike Hrvatske MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka je razvrstan 20.04. 1992. god. pod {ifrom 140430 i Mati~nim brojem 3857514. Dakle, registracija MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka, poklopila se s po~etkom ratnih razaranja Bosne i Hercegovine, te su se na`alost ostvarile crne slutnja inicijatora za njegovo osnivanje. MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka, preuzeo je veliki dio poslova humanitarnog karaktera za sve ve}i broj izbjeglih i prognanih iz BiH. Da je taj broj enormno rastao, mo`e se zaklju~iti iz uspostavljenih izbjegli~kih koridora kroz koje su se usmjeravale izbjeglice. Radi se o posavskom i hercegova~kom koridoru kroz koje su pripadnici nesrpskog naroda morali napustiti svoja ognji{ta. Gotovo svi oni koji su izbjegli iz BiH hercegova~kim koridorom do{li su do Rijeke, bilo da su Rijeku izabrali kao odredi{te ili samo kao usputnu stanicu. Za sve njih je bilo potrebno organizirati neki vid pomo}i. Bo{nja~ke asocijacije ili udruge i asocijacije koje su okupljale Bo{njake (Islamska zajednica, SDA-Hrvatske, MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“) maksimalno su se stavile u funkciju pomaganja.

74


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

Dakako, to je zahtijevalo kadrovsko, programsko i prostorno organiziranje. Tako se ukazala brza potreba povezivanja u svjetski humanitarni lanac, {to je i u~injeno. Me|utim, da bi potrebna humanitarna roba do{la do pojedinca kojem je bila namijenjena, trebalo je imati prostor za prepakiranje humanitarnih paketa i njihovu distribuciju. Tako su iznala`ena razli~ita rje{enja sve do 06. 02. 1993. godine, kada je MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ uspostavio sporazum s Tvornicom papira iz Rijeke o dodjeli skladi{nog prostora u ulici Bra}e [upak 10. Na navedenoj lokaciji uspostavljena su dva skladi{ta, jedno za odje}u i higijenske potrep{tine, koji je vodio Kadir Begovi}, i drugo za prehrambene artikle, koji je vodio Ibrahim Behlul. Enormno pove}an obim poslova a i razli~ito shva}anje humanitarnog rada i odnosa prema istom, dovelo je do kadrovskih pomijeranja u strukturama Dru{tva. Neki su ljudi zbog nepravilnosti u radu smijenjeni s izabranih funkcija i isklju~eni iz Glavnog odbora, dok su se dugi priklju~ili radu. Tako su se radu Glavnog odbora pridru`ili Ismet Muhi}, Adem Smaji}, Ibrahim Behlul, [ukrija Ibi{i, Muhamed Tokali}, Murat ^okovi}, Ahmet Tipura, Kadir Begovi}, Sultanija [ehovi}, Zineida Smajlagi}. Neki od ovih ljudi }e dati pe~at budu}em radu MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka, o ~emu }e kasnije biti rije~i. Mada nije prigoda, ipak }u napomenuti da su razli~iti pogledi na ukupna zbivanja, unutra{nji i vanjski pritisci, kao i razli~iti interesi pojedinaca i grupa, doveli do zahla|enja odnosa izme|u vode}ih ljudi asocijacija koje su inicirale osnivanje MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“, Rijeka. Tako je ve} krajem 1992. i po~etkom 1993.

Kadir Begovi} i djelatnice “Merhameta”

75


Bo{nja~ka pismohrana

godine rad Dru{tva bio distanciran od bilo kakvog utjecaja rije~kog ogranka SDAHrvatske. Vode}i ljudi Islamske zajednice na ~elu s tada{njim Glavnim imamom, gospodinom Ademom Smaji}em, preuzeli su odgovornost za rad Dru{tva. Tako je gospodin Adem Smaji} imenovan za predsjednika Dru{tva (na kojem forumu je to zaklju~eno, potpisnik ovog teksta nije na{ao zapisnik), dok je dotada{nji predsjednik Fadil Muranovi} imenovan za tajnika. Uvidom u neke dostupne dokumente to se dogodilo karajem 1992. godine, {to se poklapa sa personalnim prilivom novih ljudi u Glavni odbor, o ~emu je ranije bilo rije~i. Slu`beni organi, ta~nije Ured za op}u upravu Primorsko-goranske `upanije, zaprimio je Zahtjev za upis izmjena i dopuna u registru, a {to se odnosi na kadrovske promjene, tek 28. 11. 1994. godine. Do navedenog datuma legalitet upravljanja i predstavljanja MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka je u najmanju ruku bio upitan. No, sagledavaju}i zbivanja u kontekstu vremena u kojem su se odvijalo, legalitet rada dobiva druga~iju dimenziju. Tako je Rje{enje po kojem MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka mo`e prikupljati i raspore|ivati humanitarnu pomo} Ministarstva rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske izdano tek 15. velja~e 1993. godine, potpisao ga je Ministar mr. Josip Juras. Ovo Rje{enje je dalo mogu}nost punopravnom uklju~ivanju MDD „Merhamet Crveni polumjesec“ Rijeka u red ve} afirmiranih humanitarnih organizacija koje su djelovale na podru~ju Rijeke i Primorsko-goranske `upanije. Dakle, veliki broj izbjeglih i prognanih iz okupiranih podru~ja Republike Hrvatske, te podru~ja Bosne i Hercegovine zahva}enim ratom, na neki na~in su determinirali podru~je rada Dru{tva. Tu se prije svega radi o potrebi za humanitarnom pomo}i oko smje{taja izbjeglica, potrebi za hranom i higijenskim potrep{tinama, odje}om i obu}om. Nadalje, ljudi su trebali usluge informiranja oko statusa i registracije kod tijela dr`avnih institucija, reguliranje zdravstvene za{tite, psiholo{ku pomo} i sl. Kako se vrijeme boravka produ`avalo, vrlo brzo se ukazala potreba za uklju~ivanjem izbjegle djece iz BiH u sustav obrazovanja Republike Hrvatske. Tako|er, sve vi{e su po~eli pristizati ranjenici iz BiH na lije~enje u specijalizirane bolnice u Lovranu i Crikvenici. Brojni izaslanici pojedinih vladinih i nevladinih organizacija iz BiH su po~eli pristizati i tra`iti pomo} za pojedina podru~ja iz kojih su dolazili. Ovi problemi su odredili djelovanje MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka od njegovog osnivanja pa negdje do kraja 1997. godine. Kulminacija rada bila je 1993., 1994. i 1995. godine. Prema izvje{}u o radu Dru{tva kojeg je predsjednik Smaji} podnio na jednom pro{irenom zasjedanju Glavnog odbora, na podru~ju Rijeke i Primorsko-goranske `upanije je u tijeku 1993/1994. godine bilo smje{teno 25000 izbjeglih i prognanih. Uz pauperizirano domicilno stanovni{tvo, svi su oni bili potencijalni tra`itelji neke vrste pomo}i. Nadalje, ustanove poput dje~ijih vrti}a, zdravstvenih ustanova, pojedinih {kola itd. su se javljale u MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka za dobivanje neke vrste pomo}i. Tako|er, valja spomenuti pomo} koju je Dru{tvo pru`ale eksteritorijalnim {kolama BiH koje su organizirane na U~koj i Crikvenici. Svima koji su se obra}ali Dru{tvu pru`ena je pomo} u skladu s mogu}no{}u. O tome svjedo~e stotine zahvalnica u arhivi MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka. Za organizaciju i pakiranje navedene pomo}i anga`irani su brojni volonteri me|u kojima je nemali broj domicilnih muslimana iz Rijeke. Ovdje valja spomenuti i ogromne koli~ine hrane i odje}e koje su iz zaliha MDD „Merhamet

76


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

- Crveni polumjesec“ Rijeka ili su posredovanjem Dru{tva upu}eni u Bosnu i Hercegovinu. Radi se o tisu}ama tona. Gotovo da u BiH nema grada i sela, koji su bili dostupni, da u njih nije stigla pomo} iz Rijeke. Treba naro~ito ista}i da je MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ aktivno sudjelovao u projektima TWRA u pru`anju nov~ane pomo}i izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, kao i u posredovanju u razli~itim vladinim i nevladinim humanitarnim organizacijama iz zemalja islamskog svijeta i evropskih zemalja u pru`anju individualne i kolektivne pomo}i. Tako|er, MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka je organizirao ekipe koje su sudjelovale u projektu „Program za traumu kod izbjeglica“, te time priskrbili za Dru{tvo zna~ajna nov~ana sredstva koja je Harvardska {kola javnog zdravlja iz SAD-a ulo`ila u taj projekt. Naravno, tu treba spomenuti da je sve sudionike projekta nositelj projekta, za na{e prilike, dobro pla}ao. Kako je bilo ljudi koji nisu iz nekih razloga mogli dobiti status izbjeglice, za te ljude je MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka organizirao zdravstvenu pomo}. Usluge medicinske ekipe Dru{tva, kao i lijekove iz priru~ne apoteke Dru{tva, zatra`ile su i dobili mnoge izbjeglice. U ovom prikazu, nije mogu}e kvantificirati cjelokupni rad MDD „Merhamet Crveni polumjesec“ Rijeka. Me|utim iz navedenog, dade se zaklju~iti da je Dru{tvo opravdalo svoje postojanje i da su inicijatori njegovog osnivanja odradili nadasve koristan posao. Bogat sadr`aj rada Dru{tva je pomalo u drugi plan potisnuo formu. Tako su statutarne odredbe o radu tijela Dru{tva ostale nedovoljno ispo{tovane. Me|utim, to ne mo`e zasjeniti zna~aj pomo}i koju su pojedinci i ustanove dobili od MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka ili njegovim posredovanjem.

MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka danas? Priklju~ivanje novih ljudi Glavnom odboru i kadrovske promjene iz kraja 1992. godine, valja napomenuti, dali su sna`an pe~at radu MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka do dana{njeg dana. Tu prije sveg mislim na gospodina Kadira Begovi}a, koji danas obna{a du`nost voditelja skladi{ta. Naime, prestanak ratnih sukoba u BiH i mirna reintegracija okupiranih dijelova Republike Hrvatske, doveo je do povratka izbjeglih i prognanih u svoje domove. Me|unarodne humanitarne organizacije sve vi{e smanjuju donacije, do potpunog ukidanja. To postaje podno{ljivo iz razloga {to se, hvala Bogu, smanjuje broj onih kojima je pomo} potrebna. Na`alost to smanjuje interes i doma}ih donatora, kao i interes svih onih koji su u vremenu velikog priliva donacija itekako bili prisutni u radu i oko rada MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka. Postaje sve te`e prona}i donatore za socijalno ugro`ene pojedince a i za teku}e odr`avanje hladnog pogona Dru{tva. Na`lost, gledaju}i kroz optiku aktivizma, MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka je „spala knjiga na tri slova“. Me|utim, entuzijazam i upornost gospodina Kadira Begovi}a u~inili su da Dru{tvo danas ima do sada najbolju infrastrukturu za svoje djelovanje. Najme, koriste}i svoje dobre veze uspostavljene kroz nesebi~an humanitarni rad, gospodin Begovi} je od Grada Rijeke ishodovao na besplatno kori{tenje ogroman skladi{ni prostor, najprije na adresi Lu`ine 1, a ve} nekoliko mjeseci ure|eno skladi{te s kancelarijom i parkirali{tem

77


Bo{nja~ka pismohrana

u Vodovodnoj 6 Grad Rijeka je dodijelio MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka na kori{tenje. Zahvaljuju}i ponajprije Begovi}u, MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka i danas sudjeluje u humanitarnim akcijama koje se odvijaju u Gradu Rijeci. I uz ~injenicu {to nema neko zna~ajnije formalno obrazovanje i {to mu to nije neka u`a specijalnost, gospodin Begovi} uspijeva vrlo dobro komunicirati s javno{}u. O tome svjedo~e brojni medijski napisi o radu i djelovanju MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka. Dakle, njegov rad nije pro{ao nezapa`eno kako u medijima, tako i kod asocijacija koje okupljaju Bo{njake na ovim prostorima. O tome svjedo~i i prijedlog Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Primorsko-goransku `upaniju i MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka da se gospodina Kadira Begovi}a predlo`i za godi{nju nagradu Grada Rijeke za humanitarni rad. Kako se prvi put u povijesti pojavljuje ovakav prijedlog i od ovih asocijacija, njegov tekst prenosimo u cijelosti: BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA ZA PRIMORSKO-GORANSKU @UPANIJU Rijeka, Vodovodna 15b MUSLIMANSKO DOBROTVORNO DRU[TVO „MERHAMET-CRVENI POLUMJESEC“ Rijeka, Vodovodna 6 GRAD RIJEKA URED GRADA Titov trg 3 Predmet: Prijedlog za dodjelu javnih priznanja Grada Rijeke Bo{nja~ka nacionalna zajednica za Primorsko-goransku `upaniju sa sjedi{tem u Rijeci, Vodovodna 15 b i Muslimansko dobrotvorno dru{tvo „Merhamet-crveni polumjesec“ iz Rijeke, Vodovodna 6 u skladu sa Odlukom Odbora za javna priznanja Grada Rijeke o raspisivanju uvjeta i rokova za podno{enje prijedloga za dodjelu javnih priznanja Grada Rijeke za 2005. godinu, a koja je utemeljena na odredbama ~lanka 11. Odluke o javnim priznanjima Grada Rijeke, („Slu`bene novine“ Primorsko-goranske `upanije br. 26/02), izlaze sa slijede}im prijedlogom: Za dobitnika javnog priznanja Grada Rijeke „Zlatna plaketa -Grb Grada Rijeke„ predla`emo gospodina KADIRA BEGOVI]A iz Rijeke, ul. Rade [upi}a 1/III i to za dugogodi{nji humanitarni i dru{tveni rad. Obrazlo`enje prijedloga: Gospodin Kadir Begovi} je aktivni ~lan i volonterski djelatnik humanitarnih organizacija ve} ~etrnaest godina i to najprije u Humanitarnoj organizaciji

78


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

„Caritas“ Rijeka, a od 1992. godine u MDD „Merhamet“, gdje djeluje i danas kao voditelj skladi{ta. Za sve vrijeme nesebi~nog rada u spomenutim humanitarnim organizacijama gospodin Begovi} je aktivo iznalazio donatore iz zemlje i inozemstva, prikupljao najpotrebnije robe (hranu, odje}u, higijenski i medicinski materijal), te ih preko skladi{ta MDD „Merhamet“ ili neposredno, upu}ivao pojedincima, udrugama ili institucijama i ustanovama u Rijeci i {ire u Republici Hrvatskoj, kao i u inozemstvu a koje su bile potrebite navedenoj pomo}i. Tako|er, MDD „Merhamet“ je organizirao stru~nu psiholo{ku pomo} za brojne izbjegle i prognane kao i eksteritorijalne {kole za izbjeglu i prognanu djecu koji su bili smje{teni na podru~ju Primorsko-goranske `upanije u kojoj je gospodin Begovi} imao zna~ajno organizacijsko u~e{}e. Brojni pojedinci, institucije i ustanove u Rijeci, u gradovima {irom Republike Hrvatske, kao i u zemljama biv{e Jugoslavije su dobile i dobivaju pomo} iz Rijeke od MDD „Merhamet“ koju organizira gospodin Kadir Begovi}. Na taj na~in daje

79


Bo{nja~ka pismohrana

doprinos {irenju dobrog glasa o Rijeci kao gradu ~ije udruge razumiju i poma`e pojedince, institucije i ustanove kojima je pomo} potrebna, bez obzira na nacionalnu vjersku pripadnost ili neko drugo kulturolo{ko obilje`je. Brojne zahvalnice (preslike u privitku) na ime gospodina Begovi}a i MDD „Merhamet“ svjedo~e o naprijed navedenom, te smatramo da bi predlo`eno priznanje bilo svrsishodno i pravedna nagrada i zahvalnost Grada Rijeke u ime svih oni koji su primili neophodnu pomo} u organizaciji gospodina Kadira Begovi}a, te poticaj ostalim gra|anima Rijeke da se uklju~e u akcije pomaganja onima kojima je pomo} potrebna. Tako|er, valja napomenuti da je gospodin Begovi} aktivan ~lan i potpredsjednik Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Primorsko-goransku `upaniju, te je sudionik i organizator svih manifestacija koje organizira Zajednica, kao i prezentacija rada koje organizira Grad Rijeka i @upanija Primorsko-goranska u smislu etno-smotri i sli~no. Dakle, volonterski radi i ula`e velike napore i trud da doprinese {to boljem zbli`avanju i razumijevanju ljudi na ovim prostorima, {to smatramo hvale vrijednom osobinom svakog pojedinca. Za sve~ano priznanje predla`emo slijede}i tekst: „Za nesebi~an dugogodi{nji humanitarni rad i doprinos da Rijeka bude prepoznata kao grad {iroka srca“ S po{tovanjem, MDD „Merhamet“ BNZ za PG@ Prilog: preslike dijela zahvalnica i priznanja Dostaviti: 1. Naslovu 2. Arhiva MDD «Merhamet» 3. Arhiva BNZ Bez obzira kako }e na kraju ovaj prijedlog zavr{iti, tj. da li }e gradska komisija koja odlu~uje o pristiglim prijedlozima prihvatiti navode ovih asocijacija i predlo`iti Gradskom vije}u Grada Rijeke dodjelu navedenog priznanja, ostat }e zabilje`eno da je prijedlog proiza{ao kao znak priznanja i zahvalnosti gospodinu Begovi}u na ustrajnosti na o~uvanju, za muslimane na ovim prostorima, zna~ajne institucije kao {to je MDD „Merhamet - Crveni polumjesec“ Rijeka. Nadamo se da }e to prepoznati i svi ostali, te da }e Dru{tvo i njegova kvalitetna infrastruktura ostati i nadalje u slu`bi onih kojima je pomo} potrebna, te da }e biti kvalitetni posrednik izme|u onih koji imaju vi{e nego {to im treba i onih koji ne mogu i nemaju. Nadamo se da }e ta logika, imanentna sljedbenicima islama i njihov imperativ, biti dovoljni pokreta~ svima onima koji mogu pomo}i da se podr`i entuzijaste poput Kadira Begovi}a i njemu sli~nih.

80


“Suluda je opcija da mo`emo biti korektor volji ve}inskog naroda” Intervju sa prof. dr. [emsom Tankovi}em, predsjednikom SDA Hrvatske i Saborskim zastupnikom Na sljede}oj Skup{tini Stranke demokratske akcije Hrvatske, {to }e se odr`ati sljede}e nedjelje u Zagrebu izaslanici }e odgovarati na pitanje jesu li za to da Bo{njaci u Hrvatskoj imaju politi~ku stranku. Zbog ~ega ste se odlu~ili za ovo, gotovo bih kazao, referendumsko pitanje? Bo{njaci u Hrvatskoj su dugi niz godina imali samo jednu svoju instituciju koja se brinula o duhovnoj, nacionalnoj, kulturnoj i inim funkcijama karakteristi~nim za narod kao cjelinu. Devedesetih godina dvadesetog stolje}a dobili smo svoju stranku (SDA) s ciljem afirmiranja svega bo{nja~kog odnosno svega bosanskog. Nakon tih po~etnih iskoraka osnivana su kulturna (“Preporod”), humanitarna (“Merhamet”) i dru{tva s etni~kim obilje`jima (razli~ite udruge s ciljem afirmacije bo{nja~kog imena). Ovim posljednjima je od po~etka smetala SDA i dosljedno su provodili negativnu propagandu protiv na{e stranke. Vrhunac tog cinizma jest intervju kojeg je svojevremeno iza{ao u va{em listu s ~udnim nazivom:“ Bo{njacima u Hrvatskoj ne treba politi~ka stranka“. Taj negativan trend intenziviran je nakon na{eg ulaska u Hrvatski dr`avni sabor. Mi smo i{~itali njihovu poruku i stoga smo delegatima 6. Skup{tine SDA Hrvatske postavili upit: trebamo li dalje raditi kao politi~ka stranka ili pak okon~ati svoju politi~ku misiju. O ovakvim stvarima ne mo`e odlu~ivati ulica, nego najvi{e tijelo a to je skup{tina stranke. Bude li odgovor pozitivan, a ja se iskreno nadam da }e biti, tada }emo sebi i drugima je odaslati poruku da psi laju, a karavane idu dalje.

81


Bo{nja~ka pismohrana

Zapanjuju}i rezultati Neki istina, dr`e kako Bo{njacima, zapravo, i nije potrebna nacionalna stranka, te da politi~ki mogu djelovati kroz stranke koje, prije svega, imaju senzibilitet prema manjinskim pitanjima. To su pri~e za malu djecu i na tu floskulu se ne smiju navu}i pripadnici bo{nja~kog naroda. Mogao bih vam podastrijeti brojne primjere koji jasno kazuju da taj model gotovo nikada nije za pripadnike bo{nja~kog naroda zavr{avao na valjan na~in. Uvijek smo, doista uvijek, pla~ali ceh i krvavi danak bilo kakvom isklju~ivanju iz politi~kog `ivota. Osim toga treba znati da sve stranke u svojim programima lijepo govore o potrebama manjinskih grupacija. I {to bi to zna~ilo u praksi: dio bi se priklju~io SDP, dio HDZ, dio HNS itd. Takav pristup bi nesumnjivo vodio unutarbo{nja~kim podjelama, a one proizvode razbijanje na{eg korpusa i gubitak bilo kakvog utjecaja na svoju budu}nost. Mi smo na posljednjim lokalnim izborima pokazali spremnost suradnje sa svim strankama koje su prihvatile na{ kod pona{anja. Negdje je to proizvelo suradnju sa SDP-om, drugdje sa IDS-om, HDZ-om itd. Koncept na{e suradnje jest ravnopravno razmatranje na{ih kandidata i na{ih interesa. Stoga smo postigli zapanjuju}e dobre rezultate na posljednjim lokalnim izborima. U konteksu re~enog naprosto se name}e i pitanje trenuta~ne suradnje SDAH sa HDZ-om. Mislite li, kao dio hrvatske politi~ke javnosti, kako je Va{u stranku vladaju}a samo iskoristila u trenutku kada im je, nakon izbora, svaka ruka u Saboru bila dragocjena? Stav SDA Hrvatske je jasan. Na dr`avnim izborima mi }emo se prikloniti pobjedni~koj opciji koju je izabrao hrvatski narod. Smatram suludom opcijom bilo kakav poku{aj da „manjinci“ na bilo koji na~in budu korektor volje ve}inskog naroda. Osim toga tu je i jedna principijelna gre{ka u va{em pitanju. Mi nismo sklopili sporazum sa HDZ nego smo potpisali sporazum podr{ke vladi dr. Ive Sanadera. Pa, zar to nije isto? Nije. Jer smo u svim drugim pitanjima, neovisni. Da je to doista tako pokazali smo kod predsjedni~kih izbora kada smo jasno podr`ali kandidaturu Stjepana Mesi}a kao na{eg predsjedni~kog kandidata. Upravo ta na{a neovisnost jeste na{a najve}a prednost u odnosu na sve modalitete na{eg politi~kog nastupa.

Papa Benedikt i hid`ab Je li trenuta~ni polo`aj Bo{njaka bolji od, primjerice, onog kada je na vlasti bila tzv. Ra~anova lijeva koalicija. I kako ocjenjujete reakciju hrvatske javnosti na apel muslimanki da za slu`bene fotografije koriste hid`ab? Prethodna vlada kao koalicija vi{e stranaka je znatno pridonijela pobolj{anju polo`aja svih nacionalnih manjina pa tako i Bo{njaka. Obzirom na brojnost aktera (Koalicija {est stranaka) Ivica Ra~an kao premijer nije imao dovoljno manevarskog prostora da na~ini radikalne promjene u kojima bi Bo{njaci imali ve}i utjecaj na

82


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

doga|anja u Hrvatskoj. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina je na koncu donijet u vrijeme trajanja njegova premijerskog mandata. Taj zakon nije savr{en ali je na~inio mnoge pozitivne promjene u javnom `ivotu u Hrvatskoj. I to treba jasno kazati. Za Bo{njake u Hrvatskoj bi}e od velike va`nosti uo~iti da je, s druge pak strane, Vlada dr. Ive Sanadera rije{ila problem „izbrisanih“ Bo{njaka iz rubnih dijelova op}ina prema Bosanskoj Krajini. “Slu~aj hid`ab“, odnosno reakciju javnosti, dr`im indikativni jer ipak govori kako su pro{la vremena kada su se s naslovnica nekih ovda{njih dnevnika ko~ili naslovi „Zatalasale se dimije“… I sli~no. Pitanje hid`aba je marginalne naravi u odnosu na daleko sadr`ajnije teme koje ti{te Bo{njake i ine muslimane. Polovica pripadnika na{eg naroda je istrgnuta iz bo{nja~kog korpusa {to znatno reducira na{a prava kao druge po brojnosti nacionalne manjine u Hrvatskoj. Zahtjevi muslimana Hrvatske nemaju jednak tretman zahtjevima kr{}anske zajednice pogotovo rimokatolika. Pokretanje zahtjeva za muslimanskim bogomoljama (d`amijama), za muslimanskim grobljima, muslimanskim {kolama itd. u medijima, u praviliu, dobivaju atribut provokacije. Odgovorni u op}inama i gradovima natje~u se u opstrukciji na{ih zahtjeva. I treba puno mudrosti i sabura da se na svijetlost dana iznjedre na{i zahtjevi. A {to se hid`aba ti~e tu je hrvatski zakon jasan. Svaka `ena mo`e se na dokumentima iskazati prema svojem opredjeljenju. Problem hid`aba je uvezen iz nekih europskih zemalja gdje `ive brojne zajednice iz azijskih i afri~kih zemalja. U Hrvatskoj taj problem je izraz samovolje lokalnih institucija. U nekim sredinama se najnormalnije mogu izvaditi dokumenti sa hid`abom dok se drugdje rade nepremostive prepreke. Najbolji odgovor je na ovo pitanje izrekao Benedikt XVI aktualni papa koji je duhovito primjetio da bi bio veoma sretan da sli~an zahtijev za maramom na glavi masovnije pokrenu kr{}anske vjernice. (Intervju objavljen u “Oslobo|enju” 28.IX.2005.)

83


Reagiranje predsjednika BNZH prof. dr. Seada Berberovi}a U intervjuu kojeg je va{em listu dao prof.dr. [emso Tankovi}, predsjednik SDAH i zastupnik za albansku, bo{nja~ku, crnogorsku, makedonsku i slovena~ku nacionalnu manjinu u Hrvatskom saboru, iznose se ocjene koje zaslu`uju poja{njenja, kako bi va{i ~itaoci dobili potpunu informaciju. Prije svega, g. [emso Tankovi} ponavlja svoj ignorantski i negativni odnos prema Bo{nja~koj nacionalnoj zajednici Hrvatske koju izbjegava i imenovati, ve} je svrstava pod “dru{tva s etni~kim obilje`jem – razli~ite udruge s ciljem afirmiranja bo{nja~kog imena”. Istine radi, treba re}i da je Bo{nja~ka nacionalna zajednica kao temeljna organizacija bo{nja~kog naroda u Republici Hrvatskoj formirana 1993. godine, kao izraz te`nje i potrebe Bo{njaka u Hrvatskoj da se, osim kroz vjerske institucije, stranku SDAH i kulturno dru{tvo „Preporod“ organiziraju u nacionalnoj instituciji kako bi mogli odgovoriti zahtjevima vremena. Premda je svaka od postoje}ih institucija imala svoj prostor djelovanja kojeg osnutak Zajednice nije ugro`avao, od samog po~etka pa evo do dana{njih dana prisutno je nerazumijevanje ostalih bo{nja~kih asocijacija oko mjesta i uloge BNZH u rje{avanju problema bo{nja~ke manjine u R Hrvatskoj. Danas BNZH djeluje u svojih 10 `upanijskih organizacija te je, usprkos svim pote{ko}ama koje su je pratile, uspijevala ostvariti kontinuitet djelovanja i rast aktivnosti. Izme|u ostaloga, upravo je Bo{nja~ka nacionalna zajednica bila inicijator i nositelj aktivnosti za izbore za vije}a i predstavnike bo{nja~ke manjine prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Zahvaljuju}i na{em djelovanju u maksimalnoj mjeri su konzumirane odredbe tog Zakona, tako da su Bo{njaci izabrali i osnovali na cijeloj teritoriji Republike Hrvatske mre`u svojih manjinskih vije}a i predstavnika s ukupno 459 izabranih predstavnika. Ovo pravo iz Ustavnog zakona koje osigurava manjinama savjetodavnu ulogu te sudjelovanje u javnom `ivotu i upravljanju lokalnim poslovima na

85


Bo{nja~ka pismohrana

nivou `upanija, gradova i op}ina, nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj prosje~no su u 45 %-nom opsegu iskoristile, dok su Bo{njaci bili najuspje{niji s oko 80 % izabranih predstavnika od mogu}ih na koje Zakon daje pravo. Postavlja se pitanje kako jedna takva „bezna~ajna organizacija“, koju g. [emso Tankovi} i ne spominje kao instituciju Bo{njaka u Hrvatskoj, uop}e mo`e imati tako sna`an utjecaj na jednu mo}nu stranku kao {to je to SDAH, pa da se na Skup{tini kao najvi{em tijelu stranke raspravlja i valjda glasa o navodnom prijedlogu ili stavu Bo{nja~ke nacionalne zajednice da se stranka samoukine. Pri tome se g. Tankovi} poziva na intervju koji je sa mnom objavljen u va{em listu u broju od 20.11.2004. godine u kojoj sam iznio svoja razmi{ljanja o potrebama i svrhovitosti politi~kog organiziranja Bo{njaka u Hrvatskoj kroz vlastitu politi~ku stranku. Bit }e da se radi o poznatom receptu „proizvodnje neprijatelja“ kako bi se nakon Skup{tine prikazao jo{ jedan veliki uspjeh stranke, koja je uprkos zahtjevima „ulice“ (kako ka`e g. [emso Tankovi}) uspjela odbiti nasrtaje na svoju opstojnost te ~vrsta i jedinstvena kora~a naprijed u svijetlu budu}nost i u nove pobjede. Ili, kako to u svom intervjuu ka`e g. [emso Tankovi}: „psi laju a karavane idu dalje“. Razmi{ljanja o politi~kom organiziranju Bo{njaka u Hrvatskoj nisu nikakva novost u na{im krugovima. Podsjetio bih da je na pitanju budu}nosti stranke, njezine transformacije i redefiniranja djelovanja, u naju`em rukovodstvu stranke prije par godina do{lo do raskola te su oni koji su zagovarali promjene bili iz stranke odstranjeni. Da politi~ari imaju kratko sje}anje potvr|uje i g. [emso Tankovi}, jer je izgleda zaboravio da je na skupu ~elnika bo{nja~kih asocijacija odr`anom 10.11.2004. (dakle negdje u vrijeme kada se ra|ao taj moj “inkriminirani intervju”) odr`anom u Islamskom centru u Zagrebu upravo on govorio o preispitivanju mjesta i uloge stranke, pa ~ak i o mogu}nosti njenog ga{enja. Na sli~na razmi{ljanja koja sam iznio i ja u intervjuu etiketiran sam od strane SDAH kao neprijatelj vjere i nacije. Time se samo nastavio kontinuitet negiranja i omalova`avanja Bo{nja~ke nacionalne zajednice i njezinog rukovodstva koji traje od osnivanja Zajednice pa do danas, bez obzira ko se na ~elu Zajednice nalazio. Tome u prilog govore brojni javni istupi, izjave i tekstovi g. [emse Tankovi}a koji su Bo{njacima u Hrvatskoj dobro poznati. Stavovi koje sam iznio u intervjuu u pogledu politi~kog organiziranja Bo{njaka u Hrvatskoj i poziciji SDAH su moja li~na razmi{ljanja. O tome u rukovodstvu Zajednice nikada nije vo|ena rasprava jer imamo previ{e ozbiljnog posla, da uprkos podmetanjima, poku{amo organizirati bo{nja~ki narod kroz stabilnu i prepoznatljivu instituciju. Mislim da se, pri opredjeljivanju o svom politi~kom organiziranju u Hrvatskoj Bo{njaci moraju upitati: – koja je to specifi~na politika koju Bo{njaci u Republici Hrvatskoj trebaju formulirati kroz svoju politi~ku stranku da bi za{titili svoja, prije svega, nacionalna prava? Apsurdno je gajiti iluzije da se mo`e utjecati na dr`avnu politiku. – mogu li i trebaju li svi Bo{njaci u Hrvatskoj podr`avati politi~ku opciju jedne stranke, danas SDA Hrvatske (podcrtavam distinkciju u odnosu na stranku SDA u Bosni i Hercegovini)? – je li smisao postojanja malih politi~kih stranaka ostvarivanje preduvjeta za beskrupuloznu politi~ku trgovinu (prvenstveno u svrhu li~nih probitaka) kakvoj smo u Hrvatskoj svjedoci nakon proljetnih lokalnih izbora pa sve do dana{njih dana?

86


Bo{njaci u povijesnim i aktualnim dru{tvenim zbivanjima u Hrvatskoj

– jesu li nacionalna prava Bo{njaka dovoljno za{ti}ena Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, koji osigurava, na vrlo visokoj razini za{titu i provo|enje prava nacionalnih manjina? – kakvi mogu biti realni dometi politi~kog organiziranja Bo{njaka obzirom da ~ine 0,47 % stanovni{tva Hrvatske i raspr{eni su {irom Hrvatske? Radi poja{njenja, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina regulira zastupljenost nacionalnih manjina u predstavni~kim tijelima jedinica lokalne samouprave. To pravo Bo{njaci ostvaruju u 4 op}ine: tri pograni~ne Gunja, Cetingrad i Vojni}, te maloj istarskoj op}ini Kr{an. Do primjene Zakona o pravima nacionalnih manjina, SDAH nije nikad uspijevala u svim tim op}inama na redovitim lokalnim izborima osvojiti vije}ni~ka mjesta. Tek je primjena specijalnih manjinskih prava iz Zakona o pravima nacionalnih manjina to omogu}ila. Pa i mandat g. [emse Tankovi}a u Hrvatskom saboru proizi{ao je iz primjene takvih prava, a ne temeljem op}ih parlamentarnih izbora i strana~ke liste (samo Srbima u Hrvatskoj njihov broj bi omogu}io osvajanje zastupni~kih mjesta u Saboru). Stoga je g. Tankovi} saborski zastupnik za 5 nacionalnih manjina, a ne stranke SDAH, kako se u javnosti i medijima prikazuje. Bo{nja~ka nacionalna zajednica niti se je uplitala, niti se `eli uplitati u unutarstrana~ka pitanja u SDAH, njezinu politi~ku profilaciju i programsko djelovanje kako nam se `eli imputirati. Ali joj niko ne mo`e, postavljaju}i se kao neupitni autoritet bo{nja{tva, kakvu poziciju sama sebi pridjeljuje SDAH, osporiti pravo na promi{ljanje bo{nja~kog danas i sutra u Republici Hrvatskoj. Na ~emu stranka SDAH i njen predsjednik g. [. Tankovi} grade taj neupitni autoritet bo{nja{tva mo`e se sagledati iz sljede}eg. U julu ove godine, povodom 10.-godi{njice srebreni~ke tragedije, Bo{nja~ka nacionalna zajednica u suradnji s Vije}em bo{nja~ke manjine Grada Zagreba, „Preporodom“ i Islamskom zajednicom organizirala je manifestaciju „Sje}anje na Srebrenicu 1995.-2005.“ kojoj je pokrovitelj bio predsjednik Republike g. Stjepan Mesi}. Pozivu na suradnju u tom projektu SDAH se nije odazvala. U 10-dnevnim zbivanjima koja su po~ela medijskom najavom, pa nastavila izlo`bom fotografija iz Srebrenice reportera Darka Bandi}a i Wadea Godarda, okruglim stolom u Novinarskom domu, promocijom knjige Isnama Talji}a „Roman o Srebrenici“ u Islamskom centru, te zavr{ila komemorativnom akademijom u koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ na kojoj je Sarajevska filharmonija izvela „Srebreni~ki inferno“ sudjelovali su i svojim prisustvom odali po~ast srebreni~kim `rtvama visoki predstavnici vlasti, diplomatski predstavnici, saborski zastupnici, vjerski dostojanstvenici, te ugledne politi~ke, kulturne i javne li~nosti. Niti na jednom doga|anju nije se pojavio zastupnik Bo{njaka u Hrvatskom saboru g. [emso Tankovi}. Koga onda predstavlja i u ~ije ime govori? Mo`e samo u svoje ime i u ime svoje stranke. U ime svih Bo{njaka u Hrvatskoj nikako ne. (Objavljeno u “Oslobo|enju” 30.IX.2005.)

87


BO[NJACI U KULTURI HRVATSKE


Umjetnost koja traje Pripada generaciji vrhunskih hrvatskih glumaca, gavelijanaca, nazvanih po profesoru Branku Gavelli, njihovom u~itelju. Krhka tijelom, ali sna`na duhom, britka na jeziku, logi~na (8 puta osvajala naslov {ahovske prvakinje Hrvatske), polemi~na, mo`da jedna od posljednjih velikih glumica koja je sa istim zanosom spremna odigrati neke od najve}ih dramskih, ali i komi~nih uloga. ^ak i kada se radi o gluma~koj minijaturi Semku Sokolovi}-Bertok ne mo`ete ne primijetiti. Prema ocjeni 50 hrvatskih filmskih redatelja, kriti~ara, producenata i povjesni~ara filmske umjetnosti, Semka Sokolovi}-Bertok nedavno je svrstana me|u deset najboljih hrvatskih glumica svih vremena. Ro|eni ste u Sarajevu, gdje ste proveli djetinjstvo i mladost? Da, ro|ena sam u Sarajevu. Moj je tata bio Sarajlija sa Ilid`e, iz Sokolovi} kolonije. Tamo je bila i moja nana, a mama je iz Mostara. Tata je umro kada su mi bile tri i po godine. Ostale smo mama, moja starija sestra i ja. Obje smo bile male. Ne mogu ~ak re}i ni da se ne{to posebno sje}am onoga prije rata makar mislim da se sje}am, ali to je ipak vi{e po pri~i. Rat je bio neopisivo stra{an, a metropole obi~no to najmanje osjete. Tako je bilo i sada za ovoga rata. U Zagrebu se slabije osjetio rat nego u manjim gradovima. Tako se moj mu` ne mo`e na~uditi kada mu pri~am kako je bilo u Sarajevu, jer toga ni~ega nije bilo u Zagrebu. Sarajevo je stra{no stradalo, u njemu su bile sve mogu}e vojske od usta{a, Nijemaca, Paveli}eve Crne legije iz Isto~ne Bosne, zloglasne Princ Eugen SS-divizije. Sve su vojske bile tamo i nije se znalo ni ko pije ni ko pla}a. Uz to jo{ po sedam, osam bombardiranja dnevno, tako da kada sam ja i{la u {kolu, a stanovali smo na Bistriku, tr~ala bih uz Bistrik do sokaka i onda stala. Nisam smjela ni proviriti, jer nisam znala je l’ mi se ku}a sru{ila i je l’ mi mama ostala `iva? Mama je opet stajala pred vratima i ~ekala ho}emo li sestra i ja uop}e do}i i tako svaki dan. Pored toga vladala je jedna apsolutna glad. Uop}e nije bilo otvorenih du}ana u kojima se moglo ne{to kupiti. U blizini je bila samo jedna pekara gdje se pekao kukuruzni

91


Bo{nja~ka pismohrana

kruh i ustajalo se u tri ili ~etiri ujutro i stajalo u redu za komadi} tog kukuruznog kruha. Jeli smo zeleno vo}e po ba{~ama, pili vode na sokaku s hladne ~esme. I {arlah, dizenterija, i tifus, sve se to preboljelo. Nakon rata, opet apsolutna glad. Ni~ega nije bilo. Mi smo stanovali u blizini komande Armije, pa je vojska djeci donosila u svojim limenkama graha, ri~eta, {to se ve} u vojsci kuhalo i tako su nas pomalo pomagali. I to vam je zapravo moje djetinjstvo. Sestra je oti{la u Zagreb na Konzervatorij. Ona je zavr{ila gimnaziju i paralelno je i{la u srednju muzi~ku {kolu. Oti{la je u Zagreb dvije godine prije mene, a ja sam do{la da budem s njom. ^ini se pomalo neobi~no da ste se obje tako mlade odlu~ile za umjetni~ka zanimanja. U to se vrijeme prili~no konzervativno gledalo na zanimanja kao {to su glumica ili operna pjeva~ica? U mojoj ku}i ne, jer je moja mama stvarno bila «gra|anin svijeta». Imala je jako {iroke horizonte. Prekrasno je pjevala, pa je to sestra vjerojatno od nje naslijedila, po{to je ona bila mlada, u jedno sasvim drugo vrijeme, nije mogla ni{ta od toga ostvariti. Zavr{ila je tada{nju djevoja~ku {kolu u kojoj se sva{ta u~ilo: {ivati, vesti, kuhati, kako su ve} izgledale te djevoja~ke {kole, i ona je, zapravo, sve svoje ambicije i sklonosti preto~ila u nas dvije. Tako da je sestra, koja je imala taj prekrasni glas i apsolutni sluh, kao djevoj~ica u~ila solo pjevanje u Sarajevu, pa je prirodan nastavak bio do}i na Konzervatorij u Zagreb. A i ja tako|er. Ja sam jo{ kao dijete pravila priredbe u haustoru, pisala komade za djecu i re`irala. Onda su roditelji dolazili, donosili {tokrle u haustor, bili publika, pla}ali nam ulaznice, pa bi mi za te pare kupili krem-papira pa bismo {ivali raznobojne kostime od istog i tako glumatali. Za ono para {to bi nam ostalo, jer je u sokaku bilo puno djece, zajedno bi oti{li u kino i odgledali film od 3 do 5, vratili se u sokak, podijelili uloge i igrali taj film, onoliko koliko smo se sje}ali i kojih se scena sje}amo. Onda me je neko vrijeme to napustilo, nekako me je privla~ilo pravo, jer logika je moja najja~a strana. Mislila sam da bi to bilo dobro, ali me je onda me opet uhvatila gluma. Su|eno je tako bilo, ali da se jo{ jednom rodim vi{e ne bi. Mama je u tome u`ivala. Pitanje je da mi je otac bio `iv kako bi sve to skupa izgledalo. Kod mame smo nai{li na potpuno razumijevanje. Mama je ostala sama u Sarajevu, mi smo zavr{ile ovdje, sestra je ostala u HNK-u, a ja u onda{njem zagreba~kom dramskom kazali{tu, zapravo Gavellinom. Onda smo mijenjali stan, tako da je i mama do{la u Zagreb, ali je bila kratko vrijeme i umrla, nedugo nakon toga i sestra. Va{ dolazak na Akademiju se nekako poklopio sa po~ecima kazali{ta «Gavella»? Mislim da je Zagreba~ko dramsko kazali{te, osnovano negdje ’50. ili ’51, jer sam cijelo vrijeme studija tamo «visila» i gledala predstave, a u nekima i u~estvovala. Nisam posve sigurna, ali ja sam ‘57. zavr{ila, sa mature sam do{la na Akademiju i odmah sam ostala u ZDK-u i zapravo sam tamo provela cijeli `ivot. To je, zapravo, bilo Va{e mati~no kazali{te? Da, skroz! ‘50-te godine su u Hrvatskoj bile godine velikog vrenja na svim poljima umjetnosti, a i danas se taj period ozna~ava kao vrhunac hrvatskog teatra. Gavella je osnovao Zagreba~ko dramsko kazali{te, u HNK-a su bili Bojan i Mira Stupica....

92


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

Strast za {ahom: Semka Sokolovi}-Bertok sa suprugom. Na{e je dramsko kazali{te kotiralo kao, ako ne najbolje, onda svakako kao jedno od najboljih u cijeloj dr`avi, uz Jugoslavensko dramsko pozori{te i Slovensko kazali{te. Oni su uvijek imali jako dobar teatar. Imali smo krasne re`isere, {kolovane glumce, stariju generaciju, mla|u generaciju, i odli~an repertoar o kojem se strogo vodilo ra~una. Komadi se nisu postavljali ad hoc kako je kome palo napamet, nije bilo nikakvog ÂŤbu}kuri{aÂť u tom smislu, nego se strogo vodilo ra~una o fizionomiji teatra. Ako se postavio jedan komad, ta~no se znalo za{to se postavlja i za{to }e se postaviti sijede}i u odnosu na prethodni. Imali smo jednu odre|enu fizionomiju. Koji su glumci bili u Va{oj generaciji? Moja generacija su bili: Fabijan [ovagovi}, Ivo Serdar, Kiki Kapor, Neva Ro{i}, Joco Li~ina, neki su bili i ne{to stariji, jer su to bili po~eci Akademije, pa su dolazili ljudi koji prije nisu mogli, jer je nije bilo. Neki su ,recimo, prije bili u~itelji ili su ne{to drugo

93


Bo{nja~ka pismohrana

studirali. Tako smo Neva i ja u toj klasi ,vjerojatno, bile najmla|e. Istina, svi su iz te klase postali glumci. Zapravo, svi koje ste nabrojili spadaju u red najve}ih hrvatskih glumaca? Da, to je bila jedna od najboljih klasa uop}e na Akademiji od kada je Akademije. ^esto kao svoje u~itelje isti~ete Branka Gavellu i Kostu Spaji}a? Apsolutno! Iako ne samo njih dvojicu, jer interesantno je da je profesorski sastav bio takav da se od svakoga moglo nau~iti ne{to netipi~no. Recimo, kod Dine Radivojevi}a se moglo mnogo nau~iti o modernom teatru koji je u to vrijeme u Americi bio hit. Hit autori, hit re`iseri. Recimo Tenesee Williams ili Arthur Miller. Dino je to imao u malome prstu i s njim je bilo krasno raditi. Sa Kostom se krasno mogla raditi klasika, isto kao i sa Gavellom, i Shakespeare i ruski autori. S Habunekom se mogao divno raditi francuski teatar, jer je on godinama bio u Parizu i od njega se mogao usvojiti taj francuski stil. Od svakoga smo imali {to nau~iti. To je stvarno bila prava konstelacija zvijezda, jer svi ,koje ste nabrojili, zapravo su ujedno i najbolji hrvatski kazali{ni re`iseri ~ije su predstave i rad postavili temelje hrvatskog teatra? Apsolutno! Zato se i dogodilo da su neke generacije, cijele klase, postajale glumci, no sada to nije tako. Kasnije, kada je cijela stvar po~ela devalvirati i u profesorskom kadru i u kandidatima koji su primani, onda se vidjelo koliko je dobro bilo ono prije. Danas recimo, mo`ete za samo jednoga iz jedne klase re}i «evo ga, taj je», a kada vama ja nabrajam moju klasu tu nema lo{ega. Do{la su neka druga vremena, drugi mediji, televizija. Mi tada to nismo imali: «visili» bismo u teatru, na Akademiji po cijeli dan, kupili bi {trucu kruha, jer bili smo siroma{ni, sjeli bi oko pe}i podijelili taj kruh, jer nije bilo ru~ka, ve~ere. Imali smo trenirke i po cijeli dan smo provodili na Akademiji. Sada vam mladi glumac na prvoj, drugoj godini, mi prvu i drugu godinu nismo smjeli ni nastupati, snimi seriju i on je ve} slavan, i misli da ni{ta dalje ne mora, jer je on ve} slavan. Vremena su se ,na`alost, jako promijenila i zato vi{e i nema onakvih predstava kakve su bile u HNK-u ili Gavelli. Mo`da recimo, komedija ~uva svoju fizionomiju, svoj repertoar. Jedno vrijeme je Zagreba~ko kazali{te mladih dosta podsje}alo na onda{nje na{e kazali{te i ja sam i{la na svaku njihovu predstavu, ali eto i kod njih su nastupile neke ~udne stvari, neki ~udni problemi, nesloga. Raspadaju se stvari, a ljudi malo toga ~ine da to zaustave. Vidite da kod nas imate tri vrste ljudi koji ne{to u ovoj zemlji zna~e: to su politi~ari, sporta{i i estrada. To su tri stvari koje su na prvom mjestu. A kultura, umjetnost, prosvjeta, znanstvenici, da ne budem gruba pa da ka`em da je sve svedeno na nulu, ali skoro. Politi~ari, estrada i sporta{i, i to ne svi sportovi, nego kako koji predsjednik ili predsjednik Vlade, Sabora ili ovoga ili onoga, koji sport voli tako to postane popularno. Da ne govorim o tom sloju oboga}enih ljudi koji diktiraju sve. Tu ne mo`ete disati od njih, jer pare ~ine ~uda, a pare ima samo jedan privilegirani sloj. Do ~ega je njima stalo, to prosperira! Sada je puno va`nije da li }e sin za maturu dobiti BMW-a ili Mercedesa nego {ta }e postati u `ivotu. Na`alost, ali je tako.

94


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

Vas ljudi vi{e pamte po televizijskim i filmskim ulogama, i ve}ina bi uz vas odmah vezala neku od brojnih komi~nih uloga. No, Vi ste zapravo dramska glumica koja je odigrala neke od najve}ih dramskih uloga u kazali{tu? Da, istina je. Ali ja to, mo`da neskromno, pripisujem svojim mogu}nostima i raznovrsnosti. Nikada se nisam dala ukalupiti, a re`iseri nehotice to vole ~initi. Kada vide nekoga da je ne{to dobro odigrao, onda }e mu i onaj drugi dati takvu ulogu. Idu linijom manjeg otpora, pa kada vide da je neko sposoban biti komi~ar, eh, odmah }e ga i onaj slijede}i opet anga`irati. Ja to sebi nisam dozvolila. Znam da imam mogu}nosti da budem raznovrsna, da mogu igrati sva{ta. Recimo u «Ma~ki na vru}em limenom krovu» prvo sam igrala ono malo ~udovi{te, onog dje~aka, a poslije svoju mamu. Igrala sam kao {to vidite i mu{ke uloge: Raku u «Gospo|i ministarki» {to mi je bila jedna od najboljih uloga u `ivotu. Moj vlastiti sin kada je do{ao na generalnu probu, ja sam mu pri{la, htjela sam ga poljubiti, a on me je odgurnuo i rekao «s mu{kima se ne ljubim». Nije me uop}e prepoznao. Ja sam insistirala na tome. Igrala sam i Lady Machbeth, a paralelno s tim u Nu{i}evom «Narodnom poslaniku» sasvim jednu

95


Bo{nja~ka pismohrana

komi~nu ulogu. Meni je to bilo daleko interesantnije i dra`e, nego da stalno gudim po jednoj `ici. To i publici dosadi. Tako isto i na televiziji: u seriji «Marija» sam igrala jednu apsolutno tragi~nu ulogu, a u «Na{ima i va{ima» komediju. Zanimljivo je da ste se savr{eno uklopili u Smojinim komadima. I jezik i mentalitet Vam je savr{eno «legao»? To je interesantno. Smoje je zapravo napisao za mene i za Borisa «Roka i Cicibelu». Kada sam do{la u Split na prvu ~ita}u probu, sjedili smo za stolom i ja sam ~itala, a Smoje me je za~u|eno pogledao i rekao: «]erce, pa otkud ti zna{ taj jezik?,. a ja sam mu odgovorila: «Pa, pi{e!» On je rekao: «Al’ to nije ~akavski jezik, to je staro~akavski, a ti ga bolje ~ita{ od Borisa!» Ne znam odakle mi to. Onda sam mu rekla: «[ta ja znam, stri~e, (mi smo ga zvali stric) mo`da sam u biv{em `ivotu bila Spli}anka.» Tako sam poslije igrala i \ovaninu «Kokolu». Zanimljivo je da su za ulogu Cicibele, ljudi koji su je se sje}ali, jer je to dvoje ljudi `ivjelo u Splitu, rekli da sam ista Cicibela, {to uop}e nije bila istina, jer Roko je bio mali ~ovje~uljak, a Cicibela velika `ena. Za razliku od Borisa i mene. A onda, kada sam igrala \ovaninu Kokolu rekli su: «Ista \ovanina!» (smijeh) To samo govori o veli~ini Va{e transformacije. Pa ne znam ba{. Ili su oni toliko volje te likove? Ne znam ni ja sama kako sam taj jezik svladala. Samo, znam da nisam ni{ta mogla ekstemporirati, ni{ta nisam mogla svoje dodavati, jer to ne bih znala., za razliku od Borisa koji je «laprdao» {ta ga je bilo volja i sve je bilo dobro. Tako je on u Roku i Cicibeli imao re}i re~enicu: «Dojdi Simo, draga moja pantagano!», i zagrlio me. To se meni jako svi|alo i ja sam do{la k njemu, a onda sam jedan dan pitala: «^ekaj, a {to zna~i pantagana?», jer sam mislila da on meni ne{to lijepo govori, a on ka`e: «A {takorica, Gospu.» Ja nisam imala pojma samo sam po njegovu tonu osje}ala da on meni `eli re}i ne{to lijepo, pa sam mislila da mi i govori ne{to lijepo. Eto, tako je to bilo na pojedinim mjestima, te pojedine rije~i, tako da se ja nisam usudila ni{ta drugo re}i, a i ina~e sam takva vrsta glumca- govorim samo ono {to pi{e. I Ben Kingsley je negdje izjavio da zadatak glumca nije da mijenja tekst, nego da se interpretira ono {to pi{e tako da je on poznat po tome {to nikada ne mijenja zadani tekst? Eto vidite! I ja sam tako|er rekla nemam {ta tu dodavati. Ako ne{to ho}u kri`ati, onda to ka`em na ~ita}oj probi, ako smatram da je nepotrebno. Kod nekih autora smatram, ako sam ,recimo stranicu prije rekla to isto, onda {ta }u to ponavljati. To se dogovori sa re`iserom. Me|utim, na predstavi onda vi{e nema ni{ta samo ono {to pi{e. Koja Vam je saradnja sa partnerom ili re`iserom bila najdra`a? Te{ko je re}i. Recimo, krasno sam sura|ivala s Mirom Banjac, ali i sa ostalim dijelom ekipe serije «Marija». No, nju spominjem, jer smo ona i ja bile stalno zajedno. Jako smo se lijepo dru`ile i jako smo lijepo sara|ivale. Onda sam lijepo sara|ivala s cijelim ansamblom filma «Majstori, majstori» Gorana Markovi}a. To je gluma~ki bio izvrstan

96


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

film. Nije se znalo ko je od koga bio bolji u tom filmu, s tim {to sebe izuzimam. Bili su to sve veliki glumci. Onda je to bilo jako lijepo sa Borisom Roko i Cicibela. Te{ko je izdvojiti! Toliko sam radila i u Beogradu, i u Sarajevu. Recimo, sada je bilo divno sara|ivati sa Mustafom Nadarevi}em u filmu «Kod amid`e Idriza», tako|er sa ansamblom koji je bio savr{en, i divnim re`iserom. Cijela je ekipa bila toliko divna da sam du{u odmorila borave}i u Sarajevu. Na|u se i neki poslovi gdje do|e{ ujutro i ka`e{ «dobro jutro» i niko ti i ne odgovori. Ljudi pospani. Ali na|e se i ne{to, {to ~ovjek zapamti kao lijepo. Vi ste glumica koja se mo`e pohvaliti i prili~no velikim filmskim opusom za na{e prilike. No, biti glumica u YU- filmu nije bilo nimalo zahvalno. Re`iser Petar Krelja zgodno je `enske uloge nazvao «trpnim ulogama», jer `ene su one koje podr`avaju ulogu mu{karca. Malo je velikih `enskih uloga na ovim prostorima? U pravu je, primat je dat mu{kim ulogama - to je vje~no pitanje scenarija. Recimo, kada gledam strane filmove engleske, ameri~ke, ruske, tu ima tako prekrasnih `enskih uloga koje se, skoro, same igraju, a mi zapravo moramo na «kozi orati» da ne{to napravimo od nekakve blijede uloge. De facto, slu`imo mu{karcu, ili kao sestra, ili kao `ena, ili kao majka sve ne{to kao... To su krivi na{i scenaristi. Naprimjer, ta serija «Marija». To su bile samo `enske uloge i to je zbilja bio krasan posao. Ja sam imala sre}u da sam u kazali{tu igrala uloge koje u svijetu igraju zbilja prve glumice. Sad, ne ka`em da sam ja tako igrala, ali sam igrala takve uloge. Npr. Lady Machbeth ne mo`e u svijetu bilo ko igrati, pa onda Dorinu u «Tartuffu» ne mo`e bilo ko igrati, pa «Donu Rositu» Lorcinu - to je naslovna uloga, pa da ne nabrajam koliko je bilo zbilja prekrasnih uloga. Istina, to je uglavnom u stranim komadima. Na{i su pisci i scenaristi malo zastranili u tom pogledu. I onda je te{ko dr`ati korak sa mu{karcem, koji uz tebe ima sve, a ti se muha{ i mota{ oko njega i tu i tamo ne{to ka`e{. Ali to je pitanje mentaliteta, patrijarhata. [to se dogodilo sa hrvatskim humorom? Dodu{e to i jeste ,vjerovatno, najte`a forma i za glumca i za pisca? Apsolutno! ^ovjeka vrlo lahko mo`e{ rasplakati, ali ga je te{ko nasmijati. Kada sam do{la u Zagreb, zapravo ni{ta nisam znala o njemu. Bila sam jako mlada, 18 godina. U{la sam u jedno dru{tvo u koje me je uvela moja sestra. To je bilo dru{tvo mladih muzi~ara. Prirodno, kasnije vrlo poznatih. Da sada ne nabrajam bili su to ljudi koji su s njom bili na Konzervatoriju, koji su joj bili profesori itd. Ja sam se s njima dru`ila, slavili smo nove godine zajedno i raznorazne praznike. Zaprepastila sam se kada sam otkrila koliko ti ljudi imaju duha, ali to su ba{ echte Zagrep~ani, pravi Zagrep~ani. To su bili tako divni ljudi, tako zabavni, komunikativni, {to je za mene bilo jedno divno otkri}e i ja sam se zaljubila u taj Zagreb i u te ljude. A onda, naravna stvar, kako svaka ljubav malo pomalo odumire, ima svoje trajanje i svoj pad, tako je do{lo do toga da sam se ja pitala {to je s onim humorom, onom komunikativno{}u, animacijom Onda sam zaklju~ila da vjerojatno krivi ljudi to rade. Gdje su oni koji bi to trebali raditi. Na kraju se svodi na Fadila Had`i}a i nekoga jo{ da ne nabrajam. Ispada da tu nema humora, da tu nema duha, a nije istina. Ima.

97


Bo{nja~ka pismohrana

Scena iz filma “Kod amid`e Idriza”. Recimo «Teatar u gostima» vrlo zabavne, zanimljive i {armantne predstave? Moram priznati da nemam previ{e uvida u njihov rad. Oni su zapravo jako puno gostovali, i{li okolo. Relju znam kao duhovitog, komunikativnog, talentiranog ~ovjeka. Zna~i mo`e se. Pa imali smo i te zgodne serije. Zanimljivo je da ~im je u dijalektu odmah postaje puno zgodnije. Eto ti «Meja{i», «Gruntov~ani» sve je to bilo jako, jako zgodno. Onda se odjedanput pojavi, da ne spominjem naslove, ne{to {to stane{ i gleda{ i misli{ si: «Bo`e, da li je ovo mogu}e!» Ne zna{ ni {ta ho}e: ho}e li biti tragi~ni, komi~ni, a na kraju ispadne totalni dilentatizam i ne da se gledati. I to je `ali Bo`e. Meni je jako `ao kada vidim ne{to tako lo{e, jer znam da ne mora biti tako. Znam da ima i finih glumaca i finih re`isera, ali na`alost izgleda da to nije uvjet da neko ne{to radi, izgleda da to vi{e nije va`no. Va`ne su neke druge stvari. Ne ulazim u to i ne zamaram svoj mozak s tim. Me|utim, o~igledno je da su neke druge stvari u pitanju koje su presudnije od sposobnosti. Od 1990. niste vi{e igrali u «Gavelli»? ^ujte, ja sam zadnju predstavu u «Gavelli», premijeru, imala 16. 11. 1990. u re`iji Koste Spaji}a. Onda je do{ao novi direktor koji je navodno rekao da ja vi{e nikada ne}u igrati u Gavelli. Ovo navodno sam vremenom izbrisala, jer je tako i bilo. Prvo sam mislila da je navodno, jer znate kako ljudi vole izmi{ljati, ali me|utim, to se i ostvarilo. Onda sam odigrala jednu predstavu u Gavelli koja nema s Dolen~i}em nikakve veze, jer me je moja prijateljica Jagoda Bui} nazvala iz Venecije i rekla da ho}e u Gavelli raditi predstavu «Richarda III» i da li ja ho}u igrati kraljicu Margaretu. Pristala sam i onda je ona do{la i to je bilo u njenoj re`iji i njena kostimografija i scenografija, sve je bilo njeno. U toj predstavi sam igrala, ali to je bila jedna vrsta gostovanja. To nije bila Gavellina predstava, tako da to nema veze sa Gavellom. Onda su me poslali u mirovinu navodno po naredbi Ministarstva kulture. Ni{ta nisam pitala, ali su me ljudi pitali: «Za{to?» Rekla sam koliko vi znate toliko znam i ja.

98


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

Moram priznati da je gotovo nevjerojatno da se od jednog elitnog kazali{ta, sa sigurno evropskom ,ako ne i {irom reputacijom, «Gavella», za vrijeme Dolen~i}a, pretvorila u jednu sva{taru bez pravog idejnog vodstva? Da, mislim da se Gavella okre}e u grobu. Tamo nema vi{e ljudi koji su poznavali Gavellu, to se pretvorilo u ne{to sasvim pedeseto. Tamo vi{e, uop}e ne odlazim ni iz kojeg razloga. Niti me zovu, niti odlazim. Pozvali su me jedino kada je bila jedna predstava u ~ast godi{njice teatra. Kao da nikada tamo nisam ni bila. Na njihovu du{u ne na moju. Ja sam tamo kosti ostavila. Nekada sam imala po pet predstava dnevno od osam ujutro prva, pa u deset druga, pa u tri tre}a, pa u pet ~etvrta, pa u osam peta, da bi ansambl dobio pla}u. Imali smo predstavu koja se zvala «Zar je mogu}e drugovi da smo svi mi volovi?». I to smo igrali bez kostima i inscenacije. Gdje smo vidjeli tri stola, tu bi sjeli i ja bih ustala i rekla: «Otvaram ovaj partijski sastanak», a oni ljudi koji su sjedili bi zinuli: «[ta je ovo?», i mi bismo to odigrali i dobivali novce. Bile su to rasprodane predstave. I ovo mi je bilo hvala za sve to! Ja sam tamo igrala po pet glavnih uloga na sezonu. Ne znam {to se jo{ moglo odigrati. Dvije smo Krle`ine predstave igrali. U obje sam igrala glavnu ulogu: u «Kraljevu» i u «Vu~jaku» Margeti~ku. Krle`a je rekao da: «Kraljevo postaje krasno kada se ona mala pojavi.» Kada je Jo{ko Juvan~i} oti{ao k njemu da mu poka`e podjelu, rekao je da ja trebam igrati Evu, a Marija Kohn Margeti~ku. Onda je Jo{ko to meni rekao, a ja sam rekla ja bih radije Margeti~ku. Meni se Eva ba{ nije svi|ala. Onda je on to rekao Krle`i, a on je rekao: «Daj joj ono {to ona `eli.» Tako sam ja igrala Margeti~ku, a on je do{ao s Belom na generalnu probu, sjedio je u prvom redu. Kad je zavr{ilo mi smo se gore poslagali, a on me je iz prvog reda pozvao prstom da si|em dolje. Sala je bila puna studenata i novinara. Ustao i rekao: «Mala, ovo je tvoja velika uloga, ti si velika umjetnica, i ti si prva kategorija.» To je cijela sala ~ula i po~ela pljeskati. Cijeli sam `ivot vodila borbu sa spletkarima, sa podmetanjima do Dolen~i}a. 1997. sam igrala jednu predstavu. Re`irao ju je jedan francuski re`iser u ITD-u. Poslije sam do{la u Gavellu, sjedila sam za stolom i do{ao je Dolen~i}, gledao je tu predstavu. Kleknuo je pored mene i rekao: «Ja vas molim za opro{taj, ja sam vam uzeo sedam godina `ivota, nisam bio u pravu, oprostite molim vas.» Rekla sam mu: «Ustanite, molim vas, preda mnom niko nije kle~ao ne morate ni vi. [to se sedam godina ti~e to ide na va{u du{u.» Me|utim, nastavilo se to da nisam mogla igrati i onda su me poslali u penziju. Me|utim, to Vas nije sprije~ilo da i dalje igrate. Gotovo svake godine snimite barem po jedan film {to je u ovim na{im uvjetima zavidno? Da, snimala sam u Holandiji, u Amsterdamu, jedan film, zatim u Sarajevu dva filma, da ne ra~unam one koje sam prije rata snimila: «Azru», «Miris dunja», «Praznik u Sarajevu», «Pismo-glava», «Strategija svrake» itd. Od rata sam snimila «Kod amid`e Idriza» film Pjera @alice i drugi, sad nedavno, kod mlade re`iserke Jasmile Bani}. Ona stalno dobiva nagrade za dokumentarce, a to joj je prvi igrani film. Radni naslov je «Grbavica», ali ne znam kako }e se zvati. Snimam u inozemstvu, u rodnom gradu. Snimala sam u Sloveniji, kod \ure, u seriji «Na{a mala klinika». Dosta se Va{ih kolegica ve} povuklo? Recimo, kad smo ve} spominjali Nevu Ro{i} i Mariju Kohn. Ne vidi ih se tako ~esto?

99


Bo{nja~ka pismohrana

Pa, one nikada nisu snimale puno. One su se vi{e orijentirale na teatar, a ja sam oduvijek ~eznula za kamerom. Po{to onda toga nije bilo, snimao se jedan film godi{nj, i to u ve}ini slu~ajeva partizanski, u kojem nisam imala {ta tra`iti, jer sam bila tako gracilna, mr{ava i jadna da jednostavno partizanku nisam mogla igrati, a pogotovo nisam mogla igrati neku {vapsku «drocu», jer nisam bila seksi. Tre}e vrste u takvom filmu nije ni bilo, tako da nisam mogla do}i na zelenu granu, pa sam se zadovoljila sa teatrom, koji je mene ,zapravo, uvijek manje interesirao. Naime, ja sam stra{no dinami~na, meni je kamera mnogo dinami~nija od teatra, stra{no brzo u~im tekst, tako da sam za dva-tri dana znala ne samo svoju ulogu nego cijeli komad. I bilo mi je dosadno. Dok drugi nau~e, meni je bilo dosadno. Onda odigra{ premijeru, dvije-tri predstave, a «Kraljevo» smo igrali petnaest godina. Previ{e sam dinami~an tip za teatar, ali sam radila kako sam znala i umjela. Nikada nisam dr`ala figu u d`epu, jer mi je kamera dra`a. Radila sam zdu{no uvijek, ali da me neko pitao voli{ li vi{e raditi predstavu ili snimati film, uvijek bih radije rekla film. Stra{no volim tu atmosferu snimanja. Nikada niste poku{ali predavati na Akademiji? Pa, bila sam Gavellina asistentica na Akademiji. ^im sam zavr{ila, on me je zadr`ao kao svog asistenta, sve do njegove smrti. Kada je on umro, onda sam oti{la sa Akademije. Sven Lasta i ja smo oti{li zajedno. Poslije me nisu vi{e nikada pozvali. Bili su valjda sretni {to sam oti{la. Kako do`ivljavate dana{nje nove generacije. Danas je gotovo poplava mladih glumaca i glumica, ali mnogi ne traju dugo? Znate {ta, talent kao takav, on ne postoji, to nije ni{ta uhvatljivo, ni{ta konkretno {to mo`e{ re}i «eh, ovo je talent». Talent je zbir od nekoliko komponenti koje ~ovjek treba imati: prvo je pamet, drugo je mogu}nost komunikacije, tre}e mogu}nost animacije, ~etvrto hrabrost, peto li~ni {arm, kakav si takav. Uvijek se sje}am jedne glumice na Akademiji koja je ne{to igrala na sceni, a jedan mladi re`iser koji je sjedio u sali i re`irao u jednom joj je trenutku rekao: «Joj, prosim te lepo sam’ nemoj biti dra`esna.» To mi je ostalo za cijeli `ivot, jer to je {arm francuskih prodava~ica parfema i cvije}a da «uvali» kupcu, a to je ono {to glumac ne smije raditi. Glumac ima svoj li~ni {arm ili ga nema, da je lopata, i to mu je {arm. To je stra{no va`no. Ne odlaziti od svoje prave prirode, sa laganom transformacijom u onaj drugi, ali uvijek tra`iti podlogu u sebi samome, a ne glumatati nekoga drugog. Sve je to skupa talenat. Ako se na|e neki mladi glumac, pa mu neko ka`e da je talentiran, a njemu fali bilo {ta od ovoga {to sam nabrojila, onda je on na pogre{nom putu. Zato mora imati one koji ga u~e! Ako toga nema onda }e oti}i u potpuno krivom pravcu. Ja sam imala sre}u i kolege moje klase, a i uop}e svi koji su u to vrijeme bili studenti, bez obzira koje godine, imali smo sre}u da su nas u~ili pravi ljudi, a da ne govorim o komisiji koja je primala na Akademiju: dr. Gavella, dr. Supek, dr. Bratani}, dr. Batu{i}, dr. Klai}, dr. Kombol, Ranko Marinkovi}, Kosta Spaji}, Dino Radojevi} - da se smrzne{ kad u|e{ u prostoriju, dr. [kari}, rektor, super intelektualac - to su bili na{i profesor. Sje}am se prvog predavanja dr. [kari}a koji nam je predavao «Jugoslavensku knji`evnost». On je sjeo i ovako rekao: «Ako vi budete u `ivotu ugasili cigaretu bilo gdje, a da to nije pepeljara, ja s vama nemam o ~emu razgovarati, pa ni o

100


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

jugoslavenskoj knji`evnosti.» Mi smo svi ostali zabezeknuti. Vjerujete li vi meni da ja u `ivotu nisam zagasila cigaretu, nego u pepeljari. Gotovo je, [kari} je preda mnom i nema Boga da je ja bacim, zgazim, ostavim. To je bila prva re~enica koju je taj ~ovjek izgovorio. Izgledao je kao Arthur Miller i bio kao Arthur Miller. Mi smo imali sre}u da smo imali takve profesore. Onda su nas, ove nove generacije, posprdno prozvale Gavellijancima, zato {to se nama razumjela svaka rije~ koju smo izgovorili {to nije dobro jer se «talentiranim» ljudima pola ne razumije, ali njima je neko trebao re}i da je glum~ev glas njegov instrument na kojem on svira i to je kao da na klaviru pritisne fal{ notu ili pritisne tipku, a ona nema zvuka. Me|utim, to njima nema ko re}i, a to je nama re~eno. U tome se mi razlikujemo, i u tome je do{lo do jedne devalvacije, pada. Stvari se zapravo svode na to koliko je ko za ne{to ro|en. On ima takve predispozicije da mu ni {kola nije potrebna, {to su dokazali mnogi veliki glumci u svijetu koje su nalazili po kafanama. Ali, koji re`iseri! Re`iseri su anga`irali Jamesa Deana ili Marlona Branda koji je kasnije bio kod Strasberga. To su bili veliki re`iseri, koji su iskopali ono za {to je taj de~ko bio ro|en. Na`alost, takvih mi nemamo. Tako se onda dogodi da imate stvarno dobrog mladog glumca, ali opet sam uvjerena da je to vi{e njegova zasluga nego onoga ko ga je u~io. To je naprosto to! Kao {to su razni ~uvari ovaca postali znanstveni radnici itd. Ne mo`e se protiv sebe, ali to je premalo i to nije rje{enje. [erbed`ija je recimo do{ao na Akademiju sa 18 godina, bio je prva godina, a ve} je igrao na ~etvrtoj i i{ao s njima gostovati u Ameriku. Ali on se rodio, njega niko nije morao ni u~iti - on se takav rodio. Bio je i ostat }e jedan od najve}ih glumaca sa ovih prostora. Bez obzira na to {to mu zamjerali, govorili o njemu ili ne govorili. On je to. Zanimljivo je da se iz Bosne redovito regrutiraju velike gluma~ke osobnosti, recimo Fahro Konjhod`i}, ili danas recimo Tarik Filipovi}, Enes Be{lagi}, koje onda ovdje zasjaju kao zvijezde? [to se Bosne ti~e ljudi su tamo toliko neopisivo prirodni i spontani - to je takav mentalitet. Ti ljudi nemaju u sebi ni{ta artificijelno i to je ono {to je velika baza za biti dobar u bilo kojoj kreativnosti, na bilo kojem podru~ju. Nedostatak bilo kakve artificijelnosti. U umjetnosti nema gore od artificijelnosti bilo da se radi o slikarstvu, pisanju, glumi. I tu Bosanci imaju veliku prednost. To su sada pokazali i njihovi filmovi. Recimo, ne znam da li ste gledali «Kod amid`e Idriza». To je tako pisano da bi ~ovjek morao biti idiot da ne ka`e da je dobro. To je pisano tako prirodno, divno napisano. Ne zna se koji je glumac bolji od koga, ton je tako savr{en da se razumije ne svaka rije~, nego svako slovo, a niko se ni jednog trenutka ne trudi da ga se razumije - svako govori onako kako se tamo govori. Rekla sam Kenovi}u, kada me je nazvao da pita kako mi se svi|a scenariji koji mi je poslao, onda sam mu rekla, bio je jedan film kojeg se mladi ljudi ne sje}aju koji se zvao «Drvo za klompe». Gledali ste ga? Da, jesam. E, pa to je apsolutna umjetnost, sublimirana. Od slike preko tona, koji je progla{en najboljim tonom svih vremena, a sadr`aj filma je da jedan dje~ak `eli klompe, a otac cijeli film tra`i drvo da mu ih napravi. To je sadr`aj. Ni{ta. Apsolutna umjetnost. Rekla sam Kenovi}u mislim da Pjer mora od toga napraviti takav film, taj se film mora tako

101


Bo{nja~ka pismohrana

raditi. Da li je on to Pjeru rekao ili nije, ne znam, jer s njim nisam na tu temu razgovarala, jedino mi je Kenovi} rekao: « Imate pravo i ja tako mislim.» Me|utim, Pjer je upravo tako i radio taj film, jer taj film tako|er nema sadr`aja. To je dvoje ljudi kojima je sin poginuo u ratu, ostao im je jedan ne}ak i to i pi{e u prospektu: «Ne}ak je do{ao da popravi bojler u kupatilu, a popravio je ljudske du{e». Eto, to je sadr`aj filma. I mislim da je Pjer upravo takav film napravio. ^ista umjetnost. Ima ba{ jedna zgodna anegdota: kad je jedan dramaturg u teatru do{ao direktoru i ka`e: «Znate, na{ao sam jedan komad. Htio bih predlo`iti da ga radimo?» Direktor zaposlen i samo ka`e: «Sadr`aj?» «Pa», ka`e, «sadr`aj je da je jedna `ena udana za jednog starijeg mu{karca i ona sretne jednog mla|eg, zaljubi se u njega i on u nju, ona ode sa tim mla|im, no on ju poslije ostavi zbog druge i ona se baci pod vlak.» Direktor ka`e: «Banalno, banalno ne dolazi u obzir.» Ka`e: «Jest banalno, ali to je «Ana Karenjina.» Bosanci imaju za to talenta. Nevjerojatno je kako oni osje}aju stvari: oni su emotivni, duhoviti, {to je stra{no va`no, neposredni i prirodni. I to je ve} u`asno puno! Ako do|e u dobre ruke, kao {to je recimo Pjer @alica, tu onda nema problema, jer Pjeru ne mo`e pro}i fal{ nota, ne mo`e, ne da. I onda {to se dogodilo kod tog filma {to je mene zaprepastilo! Rekla sam kako ovo ili niko ne}e gledati, ili }e biti krasno. Sredine nema. Mi svi razgovaramo kako svi Bosanci razgovaraju. Moj ne}ak sjedi i ja sjedim, onda on ka`e: «Pa amid`inice, kako ste?», a ja ka`em «Nako, kako si ti?» «Ma i ja sam vala nako». «[ta je tebi?» «Ma, ne znam bi li ti reko...» I tako, to je tempo filma. «Majko moja», rekla sam, «ovo }e biti dosadno, do Boga miloga!» Zamislite {ta se dogodi? U Zagrebu bude premijera, otvaramo festival, krcato k’o {ibica, Studentski centar, sve mladi ljudi. Drugo, tokom filma to su takve nevjerojatne reakcije bile, na svaku re~enicu, ja tamo imam vrlo dragu re~enicu, kada mi kom{inica vrati jedan tanjiri} u kojem sam ja njoj poslala ne{to slatko, a ona meni vrati taj tanjiri} i ovako na sredini jedan bombon, a ona je iz Visokog. Gledam ja taj tanjiri} pa ka`em Mustafi: «Vidi bogati, mora da u Visokom ovako {alju jedni drugima bombone.» Meni draga re~enica. Sala se toliko smijala i na kraju kada je krenula ona odjavna {pica do`ivim ne{to {to nikada u `ivotu nisam ~ula na filmu, a i{la sam po svim festivalima i premijerama sala po~ne vikati: «Joooo{!» To jo{ nikada nisam ~ula na filmu. Hajde, kad neko otpjeva pjesmu pa vi~u: «Jo{!» To su bile ovacije. Ali za{to to pri~am? Na kraju dolazi meni jedan po jedan i pita: - Pa, koliko traje ovaj film?. Ka`em. - Sat i trideset pet, kao i obi~no. - Ma, ne mo`e biti! Nije vi{e od sata, da me zakolje{!, toliko im je brzo pro{la ta vrsta govora, ta vrsta dijaloga. Bojala sam se da }e misliti da traje tri sata. Mustafa je bio toliko sladak, on je k’o {e}er, toliko je {armantan kao taj moj mu`. To je nevjerojatno, a u «Mirisu dunja» mi je igrao sina. Rekla sam mu da sada moramo jo{ igrati brata i sestru, to nam je jo{ preostalo. Ja sam od njega nekoliko godina starija, ali za majku to nije bilo dovoljno. I on i ja smo bili progla{eni najboljim filmskim glumcima godine za taj film u Jugoslaviji. Rekli su kako je sve bilo divno i krasno, samo si premlada. Hvala Bogu, da nisam prestara, jer ja nikada nisam htjela igrati mla|u od sebe. A evo {ta mi se u Ni{u dogodilo. Kad se «Miris dunja» prikazivao u Ni{u, `iri mi je dodijelio «Veliku povelju» za tu ulogu, a ona {izika, Snje`ana Savi}, je dobila Grandprix. I tada vam se u Ni{u dogodi ne{to, {to se nikada nije dogodilo, bez presedana. Pobuni se Ni{ i tra`e da se `iri ponovno sastane. Kusturica je bio predsjednik `irija. Tako se `iri ponovno sastane, da preispita tu svoju odluku. Me|utim, Kusturica ne}e ni da ~uje. Izlazi Mira Stupica, pla~e, ka`e: «Sestro, nisam ni{ta mogla, neda i gotovo,

102


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

neda!» Ja joj ka`em: «Ajde, nemoj plakati, nije va`no, {ta me briga.» Dolazi poslije do mene jedna beogradska novinarka i ka`e: «Moram vam ispri~ati, gospo|o Semka, razgovarali smo sa Kusturicom i pitali ga za{to nije dozvolio da vi dobijete Grand-prix. Znate {ta nam je rekao: «[ta ste na tu Semku navalili, pa ona uop}e ni{ta nije glumila u tom filmu, ona je bila ta `ena!» To je profesionalac, re`iser Emir Kusturica. Me|utim, vratila sam mu. Snimali smo u Sarajevu «Strategiju svrake», sastajali smo se u Domu armije, jer smo u blizini snimali. Sjedimo, pijemo kahvu, a za drugim stolom sjedi on i njegov ansambl, nazivali su se «new primitivs». Ne{to su se oni smijali , a ja se u jednome trenutku okrenem i ka`em: «Mogu li ja vas ne{to pitati?», a oni: «[ta, {ta?». «A, {to ste se vi nazvali new primitivs?» «A {to pitate?» «Pitam zato {to ste primitivni, niste new primitivs, vi ste primitivni takvi kakvi jeste!», i okrenem se na drugu stranu. Oni su na ~elu s Kusturicom ostali zabezeknuti. ^emu ono new? Toliko stvari uvijek igra ulogu kod dodjeljivanja nagrada da je to nevjerojatno. Ja sam nekoliko puta bila u Novom Sadu u `iriju. Kad bih se ja pojavila, oni bi svi tamo rekli: «Hvala Bogu, do{la gospo|a Semka», jer znaju da kod mene nema protekcije. U Ni{u sam bila predsjednica `irija kada je igrala «Crvena zemlja». Radilo se o stvarnom doga|aju: u Kraljevu je streljano 7.000 rodoljuba i navodno je na tome mjestu, gdje su oni izginuli, ostala crvena zemlja i zato se film tako zvao. I sad odlu~uje se o nagradi za epizodnu ulogu. Jedan glumac, nisam uop}e znala kako se zove, igrao je njema~kog poru~nika. Ja predla`em njega za nagradu. -Ti si luda, ti nisi normalna!, ka`u meni. -U filmu u kojem je strijeljano 7.000 rodoljuba mi nagra|ujemo njema~kog poru~nika! -Ljudi, pa jeste li vi pametni! -Nije de~ko njema~ki poru~nik, on ga igra, ka`em ja. -Igra ga sjajno, slojevito, ne {ablonski [vabo, ve} vidi{ iza toga lica ne{to se doga|a, ~ovjek misli u svojoj glavi {to radi, da li prisilno da li ovo, ono. O~i sam kopala do zore. Rekla sam im: -Donesite nam

103


Bo{nja~ka pismohrana

pi}a, donesite nam jela, i zaklju~ajte vrata. Niko odavde ne}e iza}i, jer ja ne nasjedam na gluposti. I bogami, uspjela sam, i on dobije nagradu za epizodu. [to mislite o hrvatskoj kinematografiji danas? Jako cijenim Zrinka Ogrestu, mladog Bre{ana. Nisam kod njega ni{ta igrala, ali jako dobro radi. Jedan od najboljih hrvatskih filmova koje sam ja vidjela je «Da mi je biti morski pas». To je sjajan i duhovit film, koliko je pogo|en mentalitet, glumci. Zatim, recimo, film koji nije ba{ pro{ao kako je zaslu`io «Mala plja~ka vlaka» Dejana [orka. Sjajan film! Na`alost, Dejan [orak je tip koji jako lijepo radi, ali se ne zna gurati, tako da ga drugi lahko progutaju. Ima re`isera koje jako cijenim: Lukas Nola, Snje`ana Tribuson. Ona ima duha, pametna je, prema tome i talentirana, a, Bo`e moj, ima i slabijih stvari. Voljela bih da su bolje, jer ja nemam ni{ta od toga ako neko napravi ne{to lo{e, a kad je ne{to dobro, u`ivam. Vi{e volim kad valja, nego kad ne valja. Za razliku od hrvatskog filma koji je ~esto hermeti~an, srpski filmovi se znaju bolje pribli`iti publici? Znate koja je razlika izme|u Srbije i Hrvatske u tom pogledu, ne samo u filmovima nego i u teatru? Oni nevjerojatno sjajno igraju sebe, za razliku od Hrvata, koji }e sjajno odigrati Francuze, Engleze, Shakespearea, ali sebe slabije. Ne znam jesu li to neki kompleksi ili {to, ali ja sam uvijek mislila, jo{ dok sam bila na Akademiji kako bi bilo najbolje kad bi i mi i oni spojili jedno i drugo, a ne da njih krasi jedno a nas drugo. Recimo, gledala sam neke njihove predstave u Beogradu koje nisu bile dobre, od nekih francuskih i engleskih autora. U pore|enju sa Zagrebom, to je i{lo apsolutno u prilog Zagrebu. Me|utim, ruski repertoar igraju sjajno, jer im je sintaksa bliska, jezik je bli`i nego ovaj i oni to igraju dobro, i sebe naravno. Gledajte njihove serije. U Zagrebu se ve} kod ‘dobar dan’ mora izvesti ne{to artificijelno. U tome je razlika. Imate pravo! Recimo «Dubrova~ke ljetne igre» bile su mjesto gdje su se okupljali zagreba~ki i beogradski glumci i to je znao biti vrlo zanimljiv teatar upravo zbog nadopunjavanja tih razli~itih pristupa? Da, to je istina! Jedno drugo nekako povu~e a prije se i mnogo vi{e gostovalo. Oni su dolazili kod nas, mi smo i{li u Beograd. Sada vi{e toga uop}e nema, ne gostujemo ni u Hrvatskoj. Dakle, to nije samo pitanje rata. Prije smo, svako toliko, i{li u Zadar, [ibenik, Split, Pulu, Rijeku, Vara`din, ^akovec. Sada se ne ide vi{e nigdje. Mislim da je to zbog novca. Lova ide |e treba: politi~arima, sporta{ima i estradi. Ono {to sam ja proglasila za Vlada u ovoj zemlji - to su te tri stvari. Oni recimo proglase pjeva~icu, nije va`no koju, hrvatskom ikonom i ambasadorom u inozemstvu, a {kolska djeca odlaze van i osvajaju prve nagrade u fizici, matematici, u engleskom jeziku i o tome ovolicna crtica u novinama. Oni nisu ambasadori Hrvatske. Biti najbolji u fizici i matematici, to ne zna~i ni{ta, ali otpjevati pjesmu to da - tad si ambasador. To je katastrofalno, stra{no, ali to sve radi novac. Pogledajte vi molim vas to se sve gura u high society! Hvala Vam na razgovoru. Razgovarala: Sena Kulenovi}

104


Filmografija Semke Sokolovi}-Bertok - Kod ami|e Idriza, (2004.) - Pjer @alica, cjelove~ernji igrani film - Grbavica, (2004.) - Jasmila @bani}, cjelove~ernji igrani film - Vanko{tanc, (2004.) - Branko \uri}, cjelove~ernji igrani film - Na{i i va{i (II), (2002.) - Zoran Sudar, TV serija - Ne dao bog ve}eg zla, (2002.) - Snje`ana Tribuson, cjelove~ernji igrani film - Na{i i va{i, (2001.) - Van~a Kljakovi}, TV serija - Sedma kronika, (1996.) - Bruno Gamulin, cjelove~ernji igrani film - Prolazi sve, (1995.) - Dragan Pavleti} TV film - Svaki put kad se rastajemo, (1994.) - Lukas Nola cjelove~ernji igrani film - Mor, (1992.) - TV film - Dok nitko ne gleda, (1992.) - Lukas Nola, TV film - Krhotine - kronika jednog nestajanja, (1991.) - Zrinko Ogresta, cjelove~ernji igrani film - ^aruga, (1991.) - Rajko Grli}, cjelove~ernji igrani film - Praznik u Sarajevu, (1991.) - Benjamin Filipovi}, cjelove~ernji igrani film - Strategija svrake, (1987.) - Zlatko Lavani}, cjelove~ernji igrani film - Anticasanova, (1985.) - Vladimir Tadej cjelove~ernji igrani film - Tajvanska kanasta, (1985.) - Goran Markovi}, cjelove~ernji igrani film - U raljama `ivota, (1984.) - Rajko Grli} cjelove~ernji igrani film - Pismo-glava, (1983.) - Bata ^engi}, cjelove~ernji igrani film - Variola vera, (1982.) - Goran Markovi}, cjelove~ernji igrani film - Miris dunja, (1982.) - Mirza Idrizovi},cjelove~ernji igrani film - Azra - Mirza Idrizovi}, cjelove~ernji igrani film - Majstori, majstori, (1980.) - Goran Markovi}, cjelove~ernji igrani film - Novinar, (1979.) - Fadil Had`i}, cjelove~ernji igrani film - Roko i Cicibela, (1978.) - Stipe Deli}, cjelove~ernji igrani film - Akcija stadion, (1977.) - Du{an Vukoti}, cjelove~ernji igrani film - Pucanj, (1976.) - Kre{o Golik, cjelove~ernji igrani film - Protest, (1967.) - Fadil Had`i}, cjelove~ernji igrani film - Slu`beni polo`aj, (1964.) - Fadil Had`i},cjelove~ernji igrani film - Labinska Republika - cjelove~ernji igrani film - Debeli i mr{avi - cjelove~ernji igrani film - Kapo - koprodukcija, cjelove~ernji igrani film (Popis nije ni potpun ni kona~an jer g|a Semka Sokolovi}-Bertok vrlo aktivno i dalje glumi u novim filmovima.)

105


Lutaju}i divljim Tahiristanom Sve ~ime bi mogli objasniti Tahira Muj~i}a ~ini se nedovoljnim: novinar, scenograf, ilustrator, dramaturg, prozni i dramski pisac, pjesnik, vje~ni traga~, pokreta~, istra`iva~ koji se kako ka`e ipak “ponaj`e{}e i ponajve}ma ~uti kao sprdnik”. Sve su to samo odrazi jedne divlje du{e koja svoje najve}e ostvarenje pronalazi u kazali{tu. Mo`da je ipak najva`nije spomenuti da Muj~i} sanja u nastavcima i u snovima pronalazi najvi{e ideja. Ro|eni ste 1947. u Zagrebu? U Klaji}evoj, u rodili{tu! Kojim su povodom Va{i roditelji do{li u Zagreb? Uvijek sam govorio, da moji roditelji nisu do{li od nevolje u Zagreb, nego od volje. Postojali su dolasci u Zagreb od nevolje, radi tra`enja boljeg `ivota, i od volje, uz dobar `ivot, tra`enje jo{ boljega. Moji su roditelji zbilja do{li od volje. Moj je otac ve} bio trgovac, zajedno sa svojim bratom. Dodu{e, bili su stra{no mladi. Moj je otac, kada su do{li u Zagreb, imao 14 ili 15 godina, a ve} su vodili trgovinu u Bosni. U Te{nju su uvedeni u trgovinu. Njihov je otac umro kada su bili djeca. Vodili su u Te{nju trgovinu, pa su pre{li u Kotor-Varo{, pa u Prnjavor, Banja Luku i onda su do{li i do Zagreba kao mladi momci, ali ve} afirmirani trgovci. I tako su ostali u Zagrebu. S mamine strane, njezin je otac do{ao iz Br~kog, 1940. odnosno 1941. u Zagreb, u NDH-aziju kao vrlo bogat ~ovjek, jo{ bogatiji od moga oca. Jedna od najprominentnijih gra|evina Zagreba vezana je za povijest Va{e porodice, pa mo`da da rije{imo tu «misteriju» odmah na po~etku? To vam je bilo ovako: Moj otac i njegov, dvije godine stariji, brat, po kojem sam dobio ime, kao i po svome pradjedu, bili su ve}inski vlasnici «Esplanade». Oni su imali najve}i paket dionica, pa su kao najve}i dioni~ari i rukovodili «Esplanadom», s

107


Bo{nja~ka pismohrana

time da su i u onom manjinskom dijelu dionica, s obzirom da su bili dioni~ari Prve hrvatske {tedionice koja je isto bila suvlasnik, imali jedan zna~ajan dio paketa. Sve se to vrlo nesretno zavr{ilo s Va{im stricem, kao i s hotelom? Mog su strica partizani 8. 5., na dan oslobo|enja Zagreba, izveli ba{ iz «Esplanade», odveli i ustrijelili u jednoj od jama. U isto je vrijeme moj otac bio u «Vrane{i}evom sanatorijumu». Skrivao se od mogu}nosti da bude poslan na Isto~ni front. On je svoju domobransku slu`bu ve} bio obavio 1940/41. godine. Za vrijeme NDH, dr. \uro Vrane{i} je u svom sanatorijumu skrivao i Krle`u? Vrane{i} je skrivao Krle`u, bra}u Hegedu{i}, Milana Saxa. On je ~uvao: @idove, bogate Srbe, bogate Muslimane, komuniste, intelektualce, umjetnike, dakle sve ono {to se trebalo sa~uvati. I «Esplanada» je bila Krle`ino uto~i{te? Da, on je dolazio ~esto i moj se otac s njim ~esto nalazio! Jeste li ikada saznali gdje je ubijen Va{ stric? Nikada, moj ga je otac tra`io to~no tri godine. Potpuno je prekinuo tra`enje kada je do{ao do ~ovjeka, koji mu je precizno rekao: «Bude{ li ga i dalje tra`io, onda }e{ ga na}i i nikada se vi{e ne}e{ vratiti!» Te tri godine se moja obitelj jo{ nadala da bi se stric mogao vratiti, da je u nekom od logora, da je u nekom zatvoru. Ta je nada bila podgrijavana dok sam bio jo{ dijete, pa sam razmi{ljao o tome kad }e se moj amid`a vratiti? Ho}e li se moj amid`a vratiti? Bilo bi divno da se on vrati! To se pretvorilo u dje~je fantazije o povratku amid`e, o kojem se puno govorilo. Veliko je bogatstvo Va{e porodice nestalo gotovo preko no}i? On je nestalo u hipu. Moj djed, mamin otac, kada je ubijen o~ev brat (jer su njih trojica bili prijatelji, mamin otac, moj otac i njegov brat), istog je ~asa spremio {to je mogao (u to se vrijeme opasalo zlatom, jer nije bilo maraka) i pobjegao preko granice. Nikada se nije vratio u Hrvatsku i umro je 1988/99., u Parizu. Upoznao sam ga 1972. godine, a do tada ga nisam ni `elio vidjeti, jer sam mislio da je izdajica roda, naroda, moje bake i svega ostaloga. A Va{a je baka ostala u Zagrebu? Da, baka je ostala u Zagrebu. Djed se tamo ponovno o`enio tako da imam poludaid`u, koji je ro|eni Francuz, i ne zna ni jedne rije~i hrvatskog. Djed je zapo~eo potpuno novi `ivot? Morao je, jer se vratiti nije usudio. Bio je na listi za odstrjel! Kada je osamdesetih godina ta lista za odstrjel postala bla`a, i kada su rekli da on ~ak ne bi i{ao ni u zatvor, jer je bio samo biznismen, poku{ao sam ga nagovoriti da do|e, ali nije htio i umro je u Parizu. Sve zna~ajne stvari dogodile su Vam se u Zagrebu? Moja je veza sa Bosnom, u toj mjeri, da su mi svi porijeklom iz Bosne, da mi je sav bliski rod iz Bosne, i da sam u njoj proveo efektivno, kada bih sada sve izra~unao u svojih 58 godina `ivota, 6 godina, s tim da sam 2 mjeseca bio na Olimpijadi u Sarajevu.

108


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

Jednom ste za sebe rekli da ste vla{kovuli~anec? To je jedna od mojih odrednica. Imam neke svoje odrednice. ^ovjek koji se bavi poslom kojim se ja bavim, mora imati takva nekakva upori{ta unutar kojih }e se osje}ati kod ku}e. Vrlo ste rano u{li u trojedini brak sa Senkerom i [krabeom, ve} sa 24 godine? Da, ja sam osnovao tu, vjerojatno, prvu scenaristi~ku, dramatur{ku i dramati~arsku skupinu. U po~etku, nisam htio pisati, ve} sam htio re`irati i re`irao sam, ali onda, u potrazi za intrigantnim tekstovima, obratio sam se jednom drugom prijatelju, a kada sam shvatio da to niti s jednim niti s drugim ne}e i}i, onda sam se i ja priklju~io tako da je spontano nastao jedan, vrlo vjerojatno, guinnessovski raritet, jer nije poznat dramski pisac u troje, koji je kontinuirano radio u svjetskoj knji`evnosti. Pisac Muj~i}-Senker-[krabe `ivio je zavidno dugo, od 1971 do 1984? Da, napisali smo {esnaest tekstova. od kojih je trinaest odigrano, tri nisu. Me|utim tih je trinaest ostavilo dosta relevantan pe~at tako da se bez njih prakti~no ne mo`e zamisliti nijedna antologija ni enciklopedijsko-leksikografska jedinica. Va{ je rad bio u potpunosti odmak od akademizma koji je vladao u to vrijeme? Da, mi smo bili potpuno druk~iji od svega {to je do tada postojalo. Na{i su suvremenici zapravo ono {to se danas zove «hrvatski fantasti~ar». Dakle, na{i su suvremenici prozni pisci na{e generacije: Pavli~i}, Tribuson, Bu`imski, Barbijeri, ^ui}, Horozovi}, [embera, \ureti}, @igo. Hrvatski fantasti~ari je ime koje su prvo dobili po Donatu, a poslije je taj naziv prihvatio i Viskovi} i pod njim su u{li u povijest knji`evnosti. Oni su bili jedna skupina, a druga je skupina bila kazali{na skupina, pa su izlete iz fantasti~ara radili [embera i Bu`imski, dok se ostali nisu bavili kazali{tem. Nas smo se trojica isklju~ivo bavili kazali{tem. Kako je tekao kreativni proces Muj~i}a-Senkera-[krabea? Te{ko je to prepri~ati! Prepri~avanje sam toga, u trideset godina, radio vi{e puta i nikada nisam znao to dobro objasniti. Na pitanje kako vas trojica pi{ete?, u po~etku sam odgovarao: “pisa}im strojem“. Danas bi Senker rekao:»Ja ne, kompjuterom.» Svakako, to je bio dramatur{ki proces koji je vi{e li~io stvaranju predstave nego teksta. Mi smo, zapravo, radili predstavu koju smo fiksirali na papir. Kada sam ~itala Va{ `ivotopis i popis svega {to ste radili u `ivotu zaklju~ila sam da ste u stalnom nemiru. Gotovo da nema umjetni~ke forme u kojoj se niste isku{ali. Sve je igra, a u troje je jo{ zanimljivija? Kad smo radili u troje, sve smo shva}ali kao kazali{nu predstavu. Kako sam ja puno re`irao, a Senker i [krabe su uvijek imali neostvarenih redateljskih ambicija, [krabe je to ostvario u amaterizmu i dan danas to radi. Senker je `elio re`irati, ali se nikada nije upustio. Uhvatila ga je teorija, teatrologija i kazali{na kritika. U svakom slu~aju, sve je izgledalo kao pravi proces stvaranja kazali{ne predstave. Mi smo zapravo radili predstavu.

109


Bo{nja~ka pismohrana

Upravo ‘70-tih i ‘80-tih godina kazali{ni `ivot Zagreba dobiva neke nove poticaje. Javljaju se skupine, kao recimo „Histrioni“, koje teatar osloba|aju akademizma i pribli`avaju publici? Taj proces, unutar kojeg smo mi bili pioniri, nije bio samo proces u Hrvatskoj, ve} svjetski proces. Kazali{te je koncem ‘60-tih, poslije teatra apsurda, upalo u jedan }orsokak u koji upadnu sve razvijene umjetnosti: kao {to glazba do|e do kakofonije zvuka, slika do apstrakcije, instalacije, koncepta i praznoga platna, tako je i kazali{te do{lo do nonsensa i {utnje. Na taj na~in su sve umjetnosti pogubile komunikaciju sa konzumentom. Kako je kazali{te jedna od umjetnosti koja ne mo`e `ivjeti bez publike (nema kazali{ta bez publike, ali glazba mo`e postojati kao CD koji }e netko slu{ati sam, slika koju napravite i objesite na zid, bila ona prazna ili ne, ali kazali{te bez publike apsolutno ne mo`e jer je publika sastavni dio kazali{ta) dogodio se trend povratka kazali{ta publici. U to vrijeme se pojavio Bre{an sa svojom «Mrdu{om» koja je bila ruralna politi~ka farsa. Mi smo se pojavili sa svojom urbanom farsom koja je u sebi nosila elemente masmedija jer smo se, u svojim komadima, oslanjali na pu~ki medij, oslanjali smo se na televiziju, ali ne na televiziju vulgarnog tipa, nego na «Monty Paytonovce». Prvi su na{i komadi prakti~no skoro isti Monty Paytonovci. Oni su zapo~eli 1968.-1969., a mi 1970.-1971. Mi smo se istovremeno pojavili kad i oni, ali mi smo to pretvorili u kazali{te. Pojavili smo se u vrijeme djece cvije}a, rocka, politi~kih previranja, od onih lijevih do desnih, do nacionalnih, tako da je sve to skupa rezultiralo jednim kazali{tem koje je bilo intrigantno za publiku, pogotovo, jer smo mi imali svoj ironijski odnos prema svemu tome. Zanimljivo je da ste vrlo malo radili za televiziju kao najja~i medij, uglavnom ste se bavili kazali{tem? Nije pitanje {to mi to ne bi radili za televiziju, nego je stvar u tome da se televizija ekstremno bojala nas. Nas su se bojala dr`avotvorna kazali{ta, zbog politi~ke podvale, nas se bojala televizija, zbog generalne podvale, a i zbog toga da im se ne dopadnemo. Da smo im se dopali, onda bi televizija izgubila sve svoje dosadne stvaratelje koji su u to vrijeme bili urednici. Problem je bio u tome {to su na televiziji sjedili urednici, koji su sami pisali serije, uzimali pla}u i jo{ jedan honorar. Zapravo kada bismo se mi pojavili, oni bi izgubili i pla}u i svoj honorar, pa je sasvim normalno da nam nisu dali da do|emo. Ni danas nam ne daju, apsolutno ne daju. I danas vam je ista situacija. Danas vam sjede kreteni koji su sjedili i onda, i kad bi vam sad po~eo nabrajati imena, {to je neva`no, vi biste shvatili da su to ljudi koji su, kao imena, svaki dan u studiju ili na slici, a kad pro~e{ljate {to su napravili sve stane u tri retka! ^esto se u javnosti postavlja pitanje hrvatskog humora. Jesu li ovo, {to ste naveli, neki od razloga za{to je hrvatska komediografija gotovo zamrla? Hrvatska komediografija nije zamrla! Ove pri~e o hrvatskom humoru su deplasirane. Hrvatska ima apsolutno jedan od najsofisticiranijih humora, ali u Hrvatskoj se humor ne cijeni dovoljno. Humor je manje va`na kategorija, {to je kretenizam, kao kad netko odlu~i sebi odrezati granu na kojoj sjedi, jer sva je kvalitetna hrvatska produkcija bila komediografska. Najve}i je hrvatski pisac Marin Dr`i}. Od komediografije kre}e ono {to Hrvatska u stvari jeste, ali se Hrvatska srami humora, misle}i da je humor jedna manje intelektualna kategorija ne shva}aju}i, zapravo, da je humor

110


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

jedina intelektualna kategorija, jer jedino humor u sebi ne nosi naslage emocija, nego ~istu, racionalnu intelektualnost. Hrvatska se toga u`asno boji. To je problem, a ne da Hrvatska nema smisla za humor. I Hrvati imaju jo{ jedan problem s humorom, a to je da se ne znaju smijati na svoj ra~un {to je temelj, na~in postojanja. Najve}i su svjetski narodi oni koji mogu praviti viceve na svoj ra~un. Englezi, recimo, nisu veliki svjetski narod, jer prave sve viceve o Ircima, a Irci jesu, jer tako|er prave viceve o Ircima. Njih Englezi uop}e ne zanimaju. (smijeh) I tako ste Vi `ivjeli sa Senkerom i [krabeom, onda sa Senkerom...? Ne, onda sam ostavio Senkera i [krabea, pa sam `ivio sa Mrdulja{em jedno razdoblje, onda sam `ivio sa Senkerom jedno razdoblje, onda sam `ivio sam jedno vrijeme i tako..., to vam je kao da u `ivotu razmi{ljate je li vam dra`e biti sam, ili u dru{tvu. Nekad mi je dra`e u dru{tvu, nekad sam. Kolika je odgovornost kada pi{ete s nekim drugim? To vam je isto kao kad odete u rat, pa vas ima trojica, ili kad ste sami. Kada vas ima trojica, hrabriji ste. Vjerojatno da smo bili sami, ne bismo se sve to skupa usudili, jer onako, kada si bio sam, mogao si dobiti pet godina zatvora, a ovako smo trojica, pa bi svaki dobio po godinu. Posljednjih nekoliko godina ste vezani za ÂŤZagreb filmÂť? Moja je radna biografija dosta duga~ka. Nikad u `ivotu nisam bio ~ovjek koji je bio slobodni umjetnik, tako da ono {to sam i napravio zbog toga puno vi{e i cijenim, ne u smislu kvalitete, nego u smislu borbe sa samim sobom, jer sam cijeli `ivot negdje radio, a popodne radio ovo drugo. Tako da je to jedna vrlo va`na ~injenica. Sada sam po prvi put slobodni umjetnik, sad sam na tr`i{tu pod stare dane, a to nije lako. Imam ugovor sa Zagreb filmom kao savjetnik, ali nisam zaposlen. Raznovrsno{}u svojih interesa pomalo me podsje}ate na Fadila Had`i}a koji je tako|er inicijator, ~ovjek koji se isku{ao i pokretao mnoge stvari. ^ini mi se da neke dodirne to~ke vu~ete upravo iz tog bosanskog mentaliteta, potrebe za okupljanjem, povezivanjem? Nije isklju~eno! Fadila vrlo po{tujem. Fadil je ~ovjek od mnogih interesa, kao {to sam i ja. Fadil je znati`eljan i radoznao kao {to sam i ja, a znati`elja je uvijek predispozicija za napraviti ne{to. Fadil nikada nije znao prosuditi {to mu najbolje le`i, a ja nikada nisam htio prosuditi. Meni je bilo svejedno. On je imao neke talente koji su mnogo zna~ajniji od nekih talenata na kojima je insistirao. Me|utim, ova stvar oko pokretanja je takva da je on iza sebe imao politi~ko zale|e, tako da je uvijek nastupao sa politi~kim zale|em. Kod pokretanja velikih institucija, koje su bile njegova velika ideja, sa svim komplimentima, uvijek je imao podr{ku iza sebe, tako da se to moglo realizirati. Ja sam pokretao niz stvari, ali sam iskoristio 10-15% podr{ke. Za razliku od njega, ja sam bio marginalac, alternativac. Ja sam bio roker, a on simfoni~ar. I to je velika razlika koja je vrlo zna~ajna. On je to mogao dovesti do kraja, a ja sam samo neke stvari mogao dovesti do kraja. Moja je osobna satisfakcija da sam ipak radio sve {to sam volio.

111


Bo{nja~ka pismohrana

Nekako sa po~etkom rata ostavili ste dramski rad po strani i prepustili se kra}oj, intimnijoj formi? Za{to? Postoji nekoliko poja{njenja! Prvo je poja{njenje da ~ovjek osjeti zasi}enost radom na kolektivnim projektima i bavljenjem kolektivnim umjetnostima, `eli se posvetiti sebi i svojem pisanju. Drugo, na odre|eni sam se na~in 1992.-93., nastojao distancirati od nekih stvari i na taj na~in se distancirati i od kazali{ta. Nisam `elio jednostavno neke ljude niti vidjeti. S druge strane osje}ao sam da su i ti jedva do~ekali da se odmaknem od kazali{ta, pa sam im napravio uslugu. Nadalje, kazali{te je zapalo u jedno razdoblje mrtvila koje mene definitivno ne zanima. Doba, kada je bila Jugoslavija i komunizam, jedna je od velikih avantura i provokacija bilo upu{tati se u stvaranje ‘slobodnih grupa’ koje su postale institucije. Danas, svaki glumac ima registrirano kazali{te i {ta da ja vi{e registriram, {ta }u? Prema tome, tu je nestala jedna avanturisti~ka provokacija, koja je mene intrigirala. I kona~no, ~ovjek osje}a obavezu prema poeziji, koju pi{e cijeli `ivot, da je stavi na papir i ukori~i. Ta se obaveza prema meni samom po~ela ostvarivati. Isto je tako i sa prozom. Upravo dovr{avam i knjigu proze, a izlazi mi i knjiga drama. Dakle, nisam dovr{io ni sa dramom. Upravo pokre}em kazali{te na Hvaru, u Starom Gradu, gdje }e ove godine biti prva dramska premijera, a druge }e godine biti prva operna premijera, jer sam napisao libreto za operu i to }e biti opera za ~etiri osobe: tri pjeva~a i jedan instrument. Mene to ispunjava nevjerojatnom rado{}u, jer }u napraviti ne{to {to nitko nije napravio. Nigdje na svijetu, u jednom gradu koji ima tisu}u stanovnika, nije bila operna ku}a, to je Fitzgeraldo kada prenosi operu preko Amazone. Te stvari mene jednostavno intrigiraju, tome se ne mogu othrvati, jer kada to do|e, opsjedne me i onda to moram napraviti. Skloni ste mjuziklima, sada spominjete i operu, vezani ste za glazbu? Korijeni moje glazbenosti mogu se na}i u mojoj poeziji, jer je pisanje na onim jezicima, na kojima pi{em, pitanje samo glazbe. ^ovjek koji pi{e poeziju, koja funkcionira, je glazbeno bi}e. Bio sam previ{e lijen da se posvetim u~enju glazbe, a mo`da nisam bio ni nadaren, ali glazba je bila uvijek u meni. Osje}ao sam je u sebi, ali je nisam znao izraziti glasovno, jer sam imao ru`an glas, mada sam pjevao po stotinu zborova. Meni su bili dirigenti ^evar, Doli~ki, Pero Gotovac, Kranj~evi}. Kod svih sam pjevao u zborovima, mada sam pjevao k’o magarac, ali sam stra{no volio glazbu. Kad imate ne{to takvo, osje}ate glazbu u sebi, a nespretni ste da nau~ite svirati, nespretan za plesanje - onda ta glazba izlazi van, u nekakvim drugim formama kao poezija, ili izlazi kao potreba da se radi kao glazbeno kazali{te, koje se osje}a. Tako smo napravili ~etiri mjuzikla. Senker i ja smo napravili operetu koja se ove godine radi na Opatovini, a ja sam radio komoru operu. Prakti~no sam sve, manje vi{e, kazali{ne glazbene `anrove apsolvirao, osim baleta. Zapravo, radio sam jedan desetominutni balet, svoje «Labu|e jezero», sa svojim lutkama. Bila je to farsa.

112


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

Kriti~ari Va{u poeziju ~esto podvode pod slamingov{tinu. Kako na to gledate? Mene je Slaming, na odre|eni na~in, natjerao da svoju poeziju realiziram. Mada sam pisao takvu poeziju dok je Slaming bio `iv, ~itao je on ili ne, ja sam sli~no pisao, ali on me, ne osobno, na kraju isprovocirao da je objelodanim. Ali, kada to neki knji`evni kriti~ar odmah podvede pod slamingov{tinu, to je poku{aj da se sve stavi u nekakve ladice koje nisu do kraja to~ne. U mojoj poeziji ima puno natruha jo{ nekih pjesnika jer, odmah da ka`em, nevjerojatno prezirem svoje mlade kolege, ove nove generacije koje dolaze, koje misle da sve po~inje od njih, da prije nije bilo ni~ega. Nikada nisam mislio da prije mene nije bilo ni~ega. Mnoge stvari smo po~eli prvi, ili sam po~eo prvi, ali nikada nisam tvrdio da nije bilo ni~ega i uvijek sam se naslanjao na nekoga. Uvijek je to naslanjanje na nekoga bilo s dubokim po{tovanjem. Kada vam se pojavi prozni pisac sa svojom prvom ili drugom knjigom i veli ‘joj! ovo je prvi put, prije mene toga nije bilo’, ne znam {to bih mu rekao, osim {to bih mu najradije opalio {amar i poslao ga natrag u srednju {kolu, jer uvijek je prije nas bio netko. Prema tome, nije prije mene bio samo Slaming, bio je Luko Paljetak kojega sam nevjerojatno volio i volim ga i danas, jedan Nikica Petrak kojeg sam duboko po{tovao, bio je jedan Mrkonji}, u jednom segmentu svoje poezije, jedan Tonko Marojevi} kome sam pripadao i pripadam, bio je jedan Danijel Dragojevi} koji me opsjedao, bio je jedan igra~ rije~ima, Zvonimir Balog. U krajnjem slu~aju, bio je jedan Arsen Dedi}, ~ovjek s kojim sam ina~e radio desetke predstava. Sva ta poezija mo`e se na}i u natruhama u mojoj poeziji, koja je komunikativnija od druge poezije. Izbjegnuta je ta hermeti~nost i ona pripada onoj poeziji govorenja koja u Hrvatskoj nema mo}nu tradiciju. Recimo, Tin Ujevi} je jedan od najve}ih europskih pjesnika 20. stolje}a kojega kada govorite uvijek }ete upropastiti, ali postoji poezija koja kad se govori ne gubi nego dobiva. Neke civilizacije imaju tu poeziju ugra|enu unutar svog jezika i glazbu. Recimo Francuzi. [ansona je glazbena forma koja je visoko sofisticirana, poetska. Rusi imaju fenomen govorenja. I kona~no Srbi, koji bolje govore, nego pi{u. Zanimljivo je da su gotovo svi pjesnici koje ste nabrojili povezani sa morem, ili su Dalmatinci ili oto~ani ? Ta veza s morem je meni vrlo, vrlo jasna. Od kada sam se rodio osje}ao sam se Mediterancem. Ako su moji korijeni turski, ako su?, onda je to sasvim normalno, jer su i oni Mediteranci. Samo mi mislimo da nisu. U maminoj obitelji ima ih iz dijelova Albanije, Dra~a. Dakle, ja sam temperamentom i mentalitetom apsolutni Mediteranac, ali Mediteranac koji je neobi~no vezan za mitteleuropejski na~in sistematiziranja. ^esto se poigravate sa razli~itim identitetima pa sebe tako nazivate globtroterski trotl, nemeditativni Mediteranac, sentimentalni senilac, Mitteleuropejac? To proizlazi iz kazali{nosti mojega temeljnog bi}a. Moje je temeljno bi}e kazali{te. Ja se bavim likovnom umjetno{}u, isto tako crtam, slikam, pravim kostime, scenografiju, lutke. Napravio sam najve}i lutkarski teatar ‘85.,’86.,’87., u Zagrebu, koji je funkcionirao sa stotinama lutaka koje sam ja kreirao. Dakle, sve je to u slu`bi kazali{ta. Ja ne mogu napraviti izlo`bu slika. Nisam to u stanju, jedino mogu napraviti izlo`bu ne~ega, {to je u vezi s kazali{tem, ne mogu napisati pjesme koje su li{ene teatralizacije. Proza koju pi{em, nosi teatraliziranost. Ako to nije kazali{te, onda je teatralizirano.

113


Bo{nja~ka pismohrana

[to god radili gotovo neprestano izazivate na dijalog. Izuzetno vam je potreban dodir sa publikom? Definitivno! Moje knjige poezije izgledaju kao jedna drama, jer one imaju svoju dramaturgiju. Ne pravim knjigu poezije tako da hodam okolo, pi{em pjesme i onda ih sve skupim i stavim u knjigu. One imaju dramaturgiju, jer one imaju i svoju logiku, svoj po~etak i kraj, svoje umiranje. @elim da moju knjigu netko pro~ita kao knjigu, a ne da ~ita pjesmu po pjesmu, ili trudim se da ~ita pjesmu po pjesmu, dok istovremeno `elim da ima osje}aj ~itanja knjige, s time da stra{no volim kada imam ljude koji slikaju moju knjigu. To je ono {to mi fali: scenografske, kostimografske opreme, tako da je svaka moja knjiga pravo malo kazali{te. Je li lak{e s glumcima ili lutkama? S glumcima je generalno te{ko. Od kuda zapravo potreba za lutkama? Lutka je likovno kazali{te. Kako sam ja likovnjak, onda likovno komentiram. Ne radim totalno likovno kazali{te. Recimo Luko Paljetak je ~ovjek koji radi totalno likovno kazali{te vrlo sofisticirano, mo`da najbolje u Europi - likovno lutkarsko kazali{te. Moje je kazali{te polemika, jer sve {to radim nosi u sebi dozu bitnog propitkivanja je li to to, jesam li to pogodio. I onda kada napipam ne{to tad se po~nem sam sa sobom sprdati, jer svaki je moj dramski tekst istovremeno ismijavanje kazali{ta kao kazali{ta, teksta kao teksta, forme dramske kao forme dramske, didaskalija kao didaskalija i auto ismijavanje. Takva je i moja proza, ali takve su i moje pjesme. ^esto u pjesmama rabe}i standarde i obrasce sadr`ajem ismijavam formu, sadr`ajem ismijavam, recimo, sonet kao formu. Smije{no je da netko pi{e sonet, a najsmje{nije je za{to vi pi{ete taj sonet? Mo`e pisati netko drugi, ali za{to ja pi{em sonet? Onda se po~nem smijati i tako nastaje pjesma. Primijetila sam da volite posvetiti svoje pjesme {to je tako|er neka vrsta dijaloga? Upravo to! Biti potpuno odvojen od `ivota, od ljudi, od rodbine, prijatelja - to je jedna od najve}ih kazni Bo`ijih. Me|utim, nisam pristalica posve}ivanja pjesama skupini. Ne mogu posvetiti pjesmu Hrvatima, Bo{njacima, muslimanima, Indijancima, lutkarima, postolarima, konobaricama. Mogu posvetiti samo osobama. @elim komunicirati sa osobom, sa pojedincima. Neobi~no po{tujem svaku osobnost i svaku osobu koja sjedne preko puta mene i sa mnom razgovara. Vratimo se jeziku kojim se koristite u svojoj poeziji, bolje re~eno razli~itim jezicima koje vrlo vje{to uklapate jedan s drugim. Od kuda vi{ejezi~nost u Va{oj poeziji? To je pitanje glazbe. Jezik je samo pitanje glazbe. Uskoro imam promociju moje i [ercerove grafi~ke mape “Causa Portugesa� u kojoj je jedna moja privremena, duboka opsjednutost Portugalom kao prostorom, mentalitetom, mirisima i bojama rezultirala poezijom, koja je vrlo portugalska. Portugalci su je preveli na portugalski, tako da je to dvojezi~na mapa i oni tvrde da je osje}aj Portugala u mojoj poeziji portugalskiji, nego kod portugal-

114


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

skih pjesnika. No, to je pitanje mogu}nosti poistovje}ivanja preko zvuka, mirisa, boja. Ne}u re}i da sam kameleon ili Zelig, to je onaj lik Woodya Allena, ali nevjerojatno u`ivam pripadati autenti~nim prostorima. Najve}i sam neprijatelj globalizacijskog razmi{ljanja u bilo ~emu. Ovisnik sam o tzv. autenti~nosti. Globalizacija mo`e i mora postojati na nivou sporazumijevanja. Nedavno sam pro~itao da lo{e govoreni engleski jezik zovu globi{. Ja sam ~ovjek koji govori globi{ 30 godina. Nikada nisam studirao engleski, nau~io sam ga preko filmova i plo~a, u~io sam njema~ki. Ali je moj globi{ takav da mogu i predavanje dr`ati na njemu, s time da onda, ako ni{ta drugo, unosim glazbeni ton engleskog jezika, pa onda oni misle da bolje znam i govorim nego {to je to slu~aj. No, vi se vrlo dobro snalazite i u hrvatskom jeziku, nijedan dijalekt Vam nije stran? @elim naglasiti jednu stvar. Uvijek napi{em u biografiji da pi{em i govorim na svim hrvatskim jezicima, jer ne mislim da Hrvatska ima jedan jedini jezik. Mislim da su svi njezini dijalekti, narje~ja, zapravo autenti~ni jezici, a Hrvatska ima jedan ogroman raspon. U Bosni recimo od isto~ne do zapadne Bosne na}i }ete malih razlika u intonaciji i popjevavanju, dok }ete recimo na otoku Hvaru izme|u dva sela na}i takve razlike. Naprimjer na 10 km Hvar i Stari Grad jedni piju ~orno vino, drugi corno i nikada nemojte re}i da pijete ~orno vino u Hvaru ili corno u Starom Gradu, jer govorite krivo. Te nijanse treba jezi~no osjetiti. Osim toga, stra{no se ugodno osje}am kad recimo do|em u Portugal sa {est portugalskih rije~i i nastojim ih rabiti. Ima ne{to {to je, ~ini mi se, civilizacijska kategorija, a to je da se svatko tko je gost mora prilagoditi doma}inu, a ne doma}in gostu. I ovi ratovi su nastali zbog toga {to su postojali neki gosti koji su htjeli biti doma}ini negdje. Tako kada bi se gosti pona{ali prema doma}inu kako je zaslu`io, ako je doma}in ugodan, onda ne bi bilo problema. Rahmetli Papa ka`e dvije re~enice na hrvatskom i svi su presretni, a nije to samo slu~aj sa Papom. To je slu~aj i sa Samaranom koji ka`e: «Dobro do{li u moje Sarajevo», i svi padnu u nesvijest, jer kada nau~i te tri rije~i to je iskazivanje velikog po{tovanja prema doma}inu. S druge strane, oni me zaintrigiraju, svaki jezik, svaki prostor, svaka autenti~nost. Osje}ate li danas jednu odre|enu inflaciju rije~i. Imam dojam da se rije~i uop}e ne po{tuju, mnogi tako lahko izgovaraju neke rije~i i pri tom su apsolutno nesvjesni njihove te`ine? Mislim da je najve}i problem inflacija ljudi koji bi trebali ne{to re}i. Mi, u ovom trenutku, imamo previ{e ljudi koji nisu zaslu`ili da se njihove rije~i ~uju niti da se pro~itaju. Imate gomilu kretena koji su zauzeli pro primo politi~ke pozicije i ne mo`ete od njihovih budala{tina do}i sebi. To je problem. Nema inflacije rije~i ako govore pametni ljudi. Mogu vam sad nabrojati sto pametnih ljudi u Zagrebu koje da stavite na televiziju da 24 sata govore i izmjenjuju se vi ne biste ugasili televiziju. To bi bio sjajan eksperiment. Pitanje koje mi se ~ini da ne mo`emo zaobi}i je pitanje nacionalnog opredjeljenja. Nacionalna lutanja Muslimana danas Bo{njaka, u pro{losti uslovljena dru{tveno-politi~kim datostima, u velikoj su mjeri pridonijela da mnogi ve} u drugoj generaciji, da tako ka`em, «izgube» svoj nacionalni identitet u ve}inskoj sredini?

115


Bo{nja~ka pismohrana

To je jedna vrlo delikatna kategorija koju svi shva}aju na jedan vrlo ofrlje na~in... Spadam u one ljude koji nisu promijenili naciju, nisam promijenio vjeru, nisam promijenio politi~ke stavove po{tuju}i sve oko sebe i tra`im da to drugi oko mene, koliko je mogu}e, po{tuju. Pitanje bo{nja{tva i hrvatstva je kao i pitanje svih nacionalnosti, a to je pitanje osobnog osje}aja unutar nekoliko kategorija nacionalnosti. Nacionalnost nije samo jedna jedina kategorija. Evo, genetska nacionalnost o kojoj se permanentno govori - kao moji su Hrvati odavde, moji su Hrvati odande.. Dakle, genetska nacionalnost, ako sad DNK proradi onda }ete mo`da shvatiti jednu stvar: da u cijelom Hrvatskom zagorju, na ~elu sa Franjom Tu|manom i Josipom Brozom, nisu uop}e Hrvati, a da svi Muslimani jesu Hrvati. Ali mene genetika uop}e ne zanima. Postoji civilizacijska nacionalnost, politi~ka nacionalnost. Ja sam civilizacijski Hrvat, jer pripadam civilizaciji ovih jezika pro primo, pripadam jednom prostoru koji se, htio ja to ili ne, zove kr{}anski civilizacijski prostor. Mada musliman, ali sa velikim znanjem i poznavanjem kr{}anstva za razliku od mojih prijatelja novope~enih Hrvata i novo novope~enih katolika koje sam do ‘90-te vodio po galerijama tuma~e}i im slike, jer nisu imali pojma o Bibliji, a ja sam to znao. Postoji politi~ki Hrvat, a to je kada netko dr`i ne{to {to se zove politi~ka opcija Hrvat, {to ja nisam. Ja sam civilizacijski Hrvat jer kod mene je civilizacijsko najbitnije, ni genetsko ni politi~ko. Ispada da se lak{e identificirati sa onim {to nas okru`uje, nego s onim {to smo ponijeli od ku}e. ^ini mi se da je to pitanje i nekog osobnog dostojanstva: ne zanijekati svoje roditelje ili u krajnjem slu~aju pretke? Moram vam re}i jednu stvar. Stalno se ovdje govorilo o fenomenu Milorada Pavi}a, Hrvata u Srbiji, koji se progla{avao Srbinom. On je definitivno Srbin! Njegov otac je Hrvat, njegov djed je Hrvat, stric mu je hrvatski pisac, ali on je Srbin, srpski pisac. On je civilizacijski Srbin, ~ak i njegov studij koji se zove vizantologija, ~ak ne ni bizantologija, je definitivno opredjeljenje da to bude. Njegov jezik, problemi s kojima se on bavi po svemu tome, on je srpski pisac. Tu nema nikakvog govora, on ~ak nije ni politi~ki Srbin, nego civilizacijski Srbin. On je genetski Hrvat, ali civilizacijski Srbin. To je ono {to Milorada Pavi}a artikulira. Gledajte, ne volim novo Bo{njake koji su na naglo postali Bo{njaci, a prije su bili Jugoslaveni, pa su bili Hrvati, pa su bili Srbi, pa su bili neopredijeljeni, pa su bili ~lanovi partije, pa su bili ni{ta. O njima uop}e ne `elim razgovarati. Respektiram da je on odabrao da bude Bo{njak, ali ne dopu{tam njemu da se petlja u ono {to }u ja biti! Mo`da se u Hrvatskoj nalazi, ne znam koliko, Hrvata muslimana. Za{to nitko ne pita koliko ima Bo{njaka Turaka koji se deklariraju kao Bo{njaci. Dva najve}a egzodusa muslimanskog `ivlja su bila u Tursku. Nitko u Turskoj vi{e ne govori da je Bo{njak nego da je Tur~in. Nitko ga ne pita za{to nisi Bo{njak. Dva su igra~a u turskoj ko{arka{koj reprezentaciji Turkoglu i Turkça. Obojica su Bo{njaci sa Sand`aka. Oni su Turci i nikada ne}e re}i da su Bo{njaci, a nitko ih ne}e ni pitati. A mene svi pitaju! To je prava nepravda! (smijeh) Oprostite, ja sam manjinska manjina. (smijeh) Nedavno sam ~ula jednu re~enicu vrlo primjenjivu na ove nacionalne situacije: «Ako vi ne znate {to ste, pitajte svoje susjede!» Kako su Va{i susjedi reagirali na Vas?

116


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

Recepcija je mojega okoli{a prema meni, ~ak od najranijih dana kojih se mogu sje}ati kao dijete. Kod mene se u obitelji `ivjelo na muslimanski na~in. Moj je otac bio jedan Europljanin, moja mama je vani bila Europljanka, a ~im je u{la u ku}u muslimanka. Otac je bio agnostik, ali pridr`avao se adeta. Imao je muslimansku obitelj, pite su se jele, baklave su se jele, sva{ta se jelo. Za vrijeme NDH i{lo se u HNK, imali su lo`u, pa su gledali Hasanaginicu, jer je Paveli} kad je bio ramazan stavio Hasanaginicu na repertoar. Predstava je po~injala poslije iftara, nije mogla po~eti u pola osam ako je tada bio iftar, nego u pola devet da bi se stiglo. Prema tome, sve se to znalo. Recepcija mog okoli{a, susjedstva u mladosti je bila neutralna. Nitko me nije gledao kao nikakvoga Muju ni Sulju. On je imao {nitu kruha sa masti, ja sam imao {nitu kruha sa maslom i mi smo se tako igrali. U {koli sam imao jednu jedinu prednost ili manu. Nitko me nije zvao Muj~i} nego „Tahire“, jer moje je ime bilo i prezime za njih, a s druge strane imao sam sre}u, jer mi nitko nije mogao dati nadimak. Jer ako se netko zvao Ivi} Ivi~evi} onda su mu mogli dati nadimak Suljo, ali meni nitko nije mogao dati nadimak, jer sam se ve} zvao Tahir. Prema tome, moja recepcija u osnovnoj i srednjoj {koli je bila najpozitivnija, jer su me profesori obo`avali. Nisam bio nikakav {treber, ali moj je mentalitet bio takav. Recimo i danas sretnem neke ljude koji ka`u: «Nisam nikad znao da si ti musliman.» Oni su valjda mislili da moram imati fes na glavi! Taj `ivot, koji smo mi onda `ivjeli, nikada se to nije primje}ivalo, mada sam to uvijek znao, uvijek nagla{avao i nikada nisam izbjegavao. To je za mene bila jako va`na stvar. Ne bih se toga odrekao ni u ludilu. Sa druge strane, ne bih nikoga tjerao, pa ni svoju djecu. Postoje religije ~iji pripadnik postajete ro|enjem, postoje i one

117


Bo{nja~ka pismohrana

pametnije ~iji postajete opredjeljenjem. Ja sam postao ro|enjem musliman, ali sam postao i opredjeljenjem. Kona~no, Vi odabirete. Gdje je ta religija koja diktira do kraja nacionalnost? Sada zamislite jednog velikog Hrvata, recimo Sanadera, kojemu sin ka`e: ‘Tata ja sam od sutra Hare Kri{na!’ Je li on prestao biti Hrvat time {to je Hare Kri{na? On nije postao Indijac, nego je ostao Hrvat samo je pre{ao na drugu religiju. Religija je odabirna kategorija. Nacionalnost je odabirna kategorija. Jedino nije seksualnost, jer se od toga ne mo`e pobje}i. (smijeh) U izdanju BNZH iza{la je i Va{a knjiga pjesama «Primopredaja ili Divljim Tahiristanom». Moram priznati da me malo iznenadio uvodnik Miljenka Jergovi}a. Iako je on u tom uvodniku izrazio svoje iskrene simpatije prema Vama, imam osje}aj da je govorio iz jedne pozicije zavisti, jer ste Vi imali onaj `ivot u Zagrebu koji bi i on mo`da rado pro`ivio? Pri tome je za muslimane u Zagrebu smislio i ime “purgerbalije”. Vi ste to dobro pro~itali! Naime o ~emu se radi. Miljenko Jergovi} je jedan vrlo pametan momak. Dr`im da je on najve}i bo{nja~ki pisac, ~ak mislim da je on najmuslimanskiji pisac. Moja obitelj, ja sam ih nagovorio, moj zet i k}er, vode festival knji`evnosti „Faropis“ u Starom Gradu. Prije dvije godine na festivalu su bili Rizvanovi}, Nuhanovi}, Sinan Gud`evi}, Ervin Jahi}, ali je jedino Jergovi} imao crnu majicu sa polumjesecom i zvijezdom na kojoj je pisalo “I’m Muslim”. Znam da smo mi umirali od smijeha, bilo nam je u`asno smije{no i simpati~no, a ljudi su ga za~u|eno gledali. Miljenko Jergovi} je mene pitao ho}u li se ljutiti ako mi to napi{e, ako se ljutim, izbacit }e. Ma ne pada mi napamet. To je prvo iskreno priznanje Miljenka Jergovi}a da ne zna sve. To je bio najve}i problem Miljenka Jergovi}a. ^itaju}i Va{u poeziju na prvu se loptu mo`e zaklju~iti da ste izvrstan zabavlja~, zafrkant koji zasipa jezi~nim kalamburima. No, ako se malo dublje zagleda, ~ini mi se da se od Va{eg ~itatelja doista zahtjeva odre|eno obrazovanje da bi se u{lo u sve slojeve Va{eg jezika kojeg tako vje{to sla`ete. Vi zapravo niste nimalo jednostavan pisac, mnogo ste profinjeniji i intelektualniji, nego {to nam to `elite «podvaliti». Mislim da se na Vas mo`e primijeniti va{a re~enica: «Humor je ~esto samo na~in da se prevlada tuga.» To~no ste to zapazili. Ja jesam zabavlja~. I oduvijek sam bio. U svojoj knji`evnosti, kazali{tu, privatnom `ivotu i raznim dru{tvima. Bolje kazano, ja sam animator. Onaj koji vas `eli privu}i odre|enom sadr`aju, upozoriti na njega i odr`ati va{u pa`nju dok ga ne savladate. Tako ja svoje projekte uvijek okru`im «ponudbenim zamamnicama», jer k vragu i sva muka ako vas niko ne do~ita, ili dogleda! Jasno, za tako ne{to bitno je slu`iti se “jezicima“ onih ciljanih skupina, kojima se obra}ate. No, kada se “mu{terija“ uvu~e u taj ponu|eni mu ludi~ki koncept, onda je va{! [to zna~i da }e pro~itati, ili odgledati ~ak i ono za {to misli da ga ne zanima, a to je bitno. Dobro, imate pravo. “Ja nisam jednostavan pisac“ i uistinu je bitno da moj sugovornik raspola`e obrazovanjem, ma{tom, znanjem, kako bi me pratio do kraja knjige, ili do konca predstave. Ukoliko on to na vrijeme shvati, vjerujem da se i izuzetno dobro zabavlja…A predve~er i no}u sti`e razmi{ljanje o vi|enom, ili pro~itanom…Ujutro, pak, kada se ispravno shvati sino} konzumirano, nerijetko navrati upravo “tuga“… No, to

118


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

su u mojem stvarala{tvu uspjele prepoznati samo i jedino `ene!... Mu{karci su skoro uvijek ostali na onom sino}njem, “prvom sloju“. I na kraju, otac ste dviju k}eri, sada ve} odraslih `ena, a vrlo dirljive sonete («Zvonjelice für Cvite») ste posvetili upravo svojoj unu~ici Cviti. [to za Vas zna~i porodica? Obitelj je meni sve. Mo`da zato {to sam rijetko fizi~ki bio kod ku}e, ili je to bilo samo u prolazu. Uvijek me mu~i to {to mislim da svojima nisam dao onoliko koliko sam `elio i koliko su to one zaslu`ile! Bio sam i jesam, dr`im to tako, dobar otac. Malo dosadan, ali i dosta zabavan. No, uvijek u `elji da svojoj Mejri i svojoj Majici pru`im najvi{e {to mogu. @ao mi je ako one to ponekad nisu znale prepoznati. Cvita mi je velika ljubav. Knjiga zvonjelica koje sam joj posvetio nije knjiga za djecu. To je knjiga {aljive i dirljive `ivotne istine. Hvala na razgovoru. Razgovarala: Sena Kulenovi}

119


Bo{nja~ka pismohrana

Kazali{no-knji`evna biografija Tahir Muji~i} ro|en je 1947. godine u Zagrebu gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu komparistiku i slavistiku. 1971.

osniva prvu hrvatsku (pa i svjetsku!) dramati~arsko-dramatur{ku «trojku» u kojoj su uz njega Boris Senker i Nino [krabe. 1972. trojka pi{e svoj prvi kazali{ni tekst Bajka o kne`evi}u Sveboru i svero`ici Sun~ici za kazali{te «Tre{nja», koji se igra u gotovo svim hrvatskim teatrima za djecu. 1973. Vitezovi otrulog stola (ZeKaeM). 1973. Stremenski svirci (otkupljeno i neizvedeno). 1974. O’Kaj (kazali{te «Komedija», igra se do 1988, preko 300 puta, tiskan, gramofonska plo~a, radio i TV verzija, festivali musicala i gostovanja u SFRJ i u svijetu…). 1974. Malo sla|a kra|a (ZeKaeM, RTZ). 1975. Domagojada (Histrioni, RTZ, tiskano u knjigama «Porod od tmine» i «3 jada»). 1976. Plut ili Kako skinuti Boga (radio verzija i u knjizi «Porod od tmine»). 1976. Tri pu{ketira (ZeKaeM). 1977. Novela od stranca (kazali{te «Komedija», u knjizi «Porod od tmine», te u ~asopisu «Prolog»). 1977. Vatrugasi-brataskvasi (kazali{te «A. Cesarec» Vara`din, knjiga «Tri stare krame», ~asopis «Prolog», Hrvatsko pu~ko kazali{te). 1978. Glumijada (Histrioni, kazali{te u Doboju, knjiga «3 jada», ~asopis «Scena», ZeKaeM). 1979. Saga o djedovima Mrazu i Vrazu (ZeKaeM). *1980. istovremeno im se igra samo u Zagrebu u raznim kazali{tima 7 kazali{nih komada! 1983. Hist(o,e)rijada (Histrioni, Kerempuh, ~asopis «Prolog», knjiga «3 jada», radio verzija). 1983. Robin the Blood (otkupljeno u ZeKaeM-u, ali neodigrano). 1984. Crveni iliti diviji baron (HNK Osijek, Kazali{te Virovitica, Kazali{te «Komedija», ~asopis «Scena», knjiga «3 stare krame», radio verzija). 1984. Kaj20 (kazali{te «Komedija», izlazi i kao strip). 1984. T.M. pi{e samostalno Cactus Story (kazali{te Zadar i Zagreba~ko kazali{te lutaka). 1984. T.M. pi{e samostalno Robotarnica (kazali{te Zadar i «Iec Mmanipuli»). 1985. T.M. s Igorom Mrdulja{em osniva kazali{te «Mmanipuli» u kojem se igraju redom farse: 1985. Giulli-romeov sin 1985. Robina jubav, oliti Petko `rtvovani 1985. Vlastelinsko pravo i Mi sme za pravicu 1985. Povratak istra`iva~kog istra`iva~a 1985. Tip od sedamdeset puta

120


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

1986. 1986. 1986. 1986. 1987. 1987. 1987. 1987. 1989.

1991. 1992. 1993. 1993. 1994. 1994. 1997. 1999. 2000. 2002.

Mahmaz puthra Siroto proletersko ~edo Sporting life Mirco & Slavco ride again Hasan-aj-aginitza Fly, fly madame S moga tela ona stvar. T.M. pi{e samostalno Gradovanje (Kazali{te Zadar). T.M. s Borisom Senkerom pi{e komad Kerempuhovo, iliti Pertiziana (neizvedeno, no nagra|eno najvi{om hrvatskom nacionalnom nagradom «Marin Dr`i}», te tiskan u knjizi «Dvokrle`je»). T.M. sa Senkerom pi{e Bratorazvodnu parnicu, koju igra TM-ov ratni cabaret «Ad hoc», tiskan u ~asopisu «Republika» i knjizi «Ad HOC»). T.M. sa S. Zalegnimo, odlaze! (Kazali{te «Jazavac»). T.M. sa S. Fric i pjeva~ica (opereta pisana za ljetni festival u Pe~uhu i izveden na me|unarodnoj podjeli, tiskano u knjizi «Dvokrle`je» i u knjizi «A Kadet»). T.M. sa S. Esekerske etude (Kazali{te za djecu u Osijeku, Pe~u{ko kazali{te u Ma|arskoj). T.M. sa S. Po`ar vlasti (Kazali{te «Kerempuh»). T.M. samostalno Tamo neka bajka (za svoje kazali{te «Za po doma»). T.M. samostalno pi{e Hhu`ara (u knjizi «Ma|arski trodram»). T.M. pi{e samostalno Zov tetrijeba i pjev labuda (za knjigu «Nauk od `ena»). T.M. samostalno Babina guica (za knjigu «Nauk od `ena»). T.M. samostalno Go-go play (za HNK Rijeka).

* To su uglavnom svi napisani dramski tekstovi (osim 6, svi su i odigrani) za kazali{te. Ukupno 43 ……

Uz to Tahir Muj~i} je objavio dramske tekstove u knjigama «Porod od tmine», «3 jada», «3 stare krame», «Dvokrle`je», «Ma|arski trodram», «ad HOC», «Kevehaz Torso» i «A kadet». Objavio je knjige svoje poezije «Kokot u vinu» (1995.), Koko{ in the Rye» (2000.), «Irske Iranec i Iranski Irec» (2000.), «Primopredaja» (2004.), «Zvonjelice für Cvite» (2004.) i «Causa Portugesa» (2004.). U pripremi ili u tisku su mu knjiga drama «Nauk od `ena», knjiga za djecu «Japajajac», knjiga kratkih proza «Stor {oris», poezije «Capo della kapunjera». Kao scenarist ili kao koautor-koredatelj realizirao je tv-filmove «Jeste li bili u Zagrebu, gospon Cabaret?», «Kavane koje `ivot zna~e», «Dalmatinec», «Lijepo moje ru`no»… Animirani film «Gladovanje», te prvu animiranu 3D epizodu «Povratak profesora Balthazara»… Otkupljene su mu (ali nerealizirane) duge igrane tv-serije «Sedam smrtnih smijeha», «ZG-abaret»…

121


Bo{nja~ka pismohrana

Otkupljeni su mu scenariji (ne i snimljeni) za cjelove~ernje animirane filmove «Veli Jo`e» i «Radni dan jednoga Jure». Uz to T.M. je napisao 26 scenarija za animirani serijal «Doktor Batlazhar protiv profesora Balthazara», 12 scenarija za serijal «Hanging people», itd… Osnovao je 4 slobodne kazali{ne grupe (Histrion, Mmanipuli, ad HOC i Teatar za po doma). ^lan je DHK, ULUPUH-a, HDDU-a, te me|unarodnih udruga PEN-a, ITI-ja, UNIMA-e, ASIFA-e… Kao pisac redatelj, dramaturg, scenograf, kostimograf, lutkar, animator… Dobitnik je vi{e nagrada.

122


Tonko Maroevi}

De`urno duhovit Tahir Muji~i} PRIMOPREDAJA ILI DIVLJIM TAHIRISTANOM Biblioteka Bosana, Zagreb, 2004. ZVONJELICE FÜR CVITE V.B.Z., Zagreb, 2004. Zapo~ev{i objavljivati pjesni~ke knjige prije desetak godina (kad se pribli`avao pedesetoj), Tahir Muji~i} je u me|uvremenu – u dvije radne petoljetke – objavio ~ak pet zbirki stihova. Premda je u svojim kazali{nim, kabaretskim, kr~marsko-kavanskim (u svakom slu~aju: K und K) povodima ve} pokazivao iznimnu vje{tinu verbalne kombinatorike i strofi~ko-srokovne (sad ne}emo re}i: SS) organizacije, ipak je iznenadio literarnu javnost svojom iznimnom pjesni~kom revno{}u i plodno{}u (kad je po~eo ukori~avati pjesme – «Kokot u vinu», 1994. – smatrao je kako }e mu to biti i prva i zadnja knjiga stihova). Tahir Muji~i} se na hrvatski parnas uspeo s ju`ne, toplije strane, one u kojoj se dr`i do neposrednosti komunikacije i razgovornoga, humornoga obra}anja kao na trgu, na agori, u avliji. Ispisuju}i prigodne i sentimentalno adresirane pjesme, ra~unaju}i na u~inak odre|enog lociranja i datiranja, izazivaju}i efekte prepoznavanja `argona i dijalekta, aktualija i banalija, on jama~no `anrovski spada u podru~je tzv. light versea. Ali se vara tko misli da je lagano sro~iti tako `ive i dosjetljive kombinacije iskustvenih povoda i verbalnih nakupina. Ali grije{i tko podcjenjuje tradiciju na{ega lakog stiha, koja ide od Mato{a i nekih Tinovih dosko~ica («kristalne kocke vedrine») pa, preko Pavlovi}a i Slamniga, dopire do nekih aspekata Baloga i Paljetka.

123


Bo{nja~ka pismohrana

Dakle, Muji~i}ev uspon do izraza nije i{ao hridinom egzistencijalne zapitanosti, strminom prvih i zadnjih pitanja, «sjevernom stijenom» maksimalisti~kih pretenzija, no morao je prevladati uzore i utjecaje kako bi na{ao samosvojan pristup. Kad je osjetio da mo`e voditi le`eran lirski dnevnik, da se mo`e poigrati sobom i osobnim manama, mukama, mislima i mijenama (neka bude: ~etiri M), da mo`e zabaviti bli`nje i zezati dalje, lakokrilo se poslu`io stihom. Zbirka «Primopredaja» svojevrsni je rezime dosada{nje aktive, a njezin drugi dio naslova «Divljim Tahiristanom» slu`i i kao autopoeti~ki iskaz, kao svjesna formulacija nesvodivosti, razbaru{enosti, polimorfnosti ekspresije. Toj pomalo retrospektivnoj, a pomalo nostalgi~no korjendubnoj potrazi za elementima svojega bi}a i svojega roda (u neslu~ajnom izdanju Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske) indikativan je predgovor napisao Miljenko Jergovi}. Duhoviti i vi{estrano zaigrani crte`i i kola`i \enane Voljevice-^i~i} (da nju pak ne mu~imo rodoslovljem) neobi~no su primjereni morfolo{kim i poetolo{kim kontekstima zbirke. Ako je u «Primopredaji» pjesnik pokazao sve raspone nadahnu}a i umije}a (od povijesne i putopisne motivike do tehni~kih ekshibicija), u «Zvonjalice für Cvite» ostao je vjeran isklju~ivo sonetima. U sendvi~u izvanrednog predgovora Jadranke Pintari} i osam likovnih priloga dama-slikarica nalazi se Tahirova «sonetna kapunjera» sa stotinu i jednim uzorkom upravo zarazne, ma koliko se sam bunio na obvezu «de`urne duhovitosti». Odavanje po~asti unu~ici ne prije~i povremeno jaku autoironi~nu bodljikavost, pa i deziluziniranost. Ali jaka mediteranska, hvarska, starogrojska komponenta olak{ava primanje i gor~ih zalogaja.

124


Grozdana Cvitan

Zbirka Tahira Muji~i}a „Primopredaja ili divljim tahiristanom“ Zna~enje Tahira Muji~i}a u novijoj hrvatskoj umjetnosti toliko je vi{eslojno i raznoliko da }e jedinice o njemu sadr`avati razli~iti leksikoni, antologije, pregledi i, napokon, enciklopedije. Nakon 35 godina umjetni~kog rada iza njega je ponajprije golem dramski i pjesni~ki opus, ali i sve vrste scenskog i vizualnog djelovanja: re`ija, scenografija, kostimografija, lutkarstvo, karikature, djelovanje na crtanom filmu... Konkretnom umjetni~kom stvarala{tvu Tahira Muji~i}a svakako treba pridodati i inicijative u manifestacijskim oblicima umjetnosti. Njegove aktivnosti na povezivanju razli~itih grupa umjetnika, nastojanja (~esto uspje{na) da se preko umjetnosti kulture dodiruju, upoznaju pa i pro`imaju pripadaju svim vremenima njegova djelovanja i davno su pre{le granice Hrvatske. Knji`evno stvarala{tvo Tahira Muji~i}a, dugo u suradnji s Borisom Senkerom i Ninom [krabeom, zna~ilo je vi{e od uobi~ajenog dramskog stvarala{tva u hrvatskoj knji`evnosti i na ukupnoj hrvatskoj kazali{noj sceni. Oni su bili iskorak iz akademskih okvira, trojka koja je tradiciju i akademizam dovodila u pitanje, hrabro se nose}i sa suvremeno{}u u knji`evnom, politi~kom i idejnom smislu. Svojim djelima oni nisu mijenjali samo dramsku knji`evnost nego i kazali{ni ~in, a pozornica je mogla biti svako dovoljno veliko mjesto da se na njemu dogodi igra. Slijede razli~ita razdoblja u Muji~i}evu stvarala{tvu, od koautorstva s Borisom Senkerom do samostalnog djelovanja na svim nabrojanim umjetni~kim “poljima”. U toj svojevrsnoj Muji~i}evoj emancipaciji “nepodijeljenog”, samostalnog djelovanja u knji`evnosti posebno se isti~e pjesni~ko stvarala{tvo. Njegovih, do danas objavljenih,

125


Bo{nja~ka pismohrana

pet zbirki pjesama nastavlja slamnigovsku tradiciju, dovodi do usijanja igru s jezikom (jezicima) i motivom, ali i sjetom tradicionalnog poetskog iskaza. I sadr`aj i forma za Tahira Muji~i}a otvorena su mogu}nost u koju on ulazi osje}ajno{}u autora otvorenog za sve teme, za svaki iskaz vrijedan prepoznavanja i za svaki cini~ni odmak. Izme|u sjete i konvencionalnosti on se probija do ironijskog nastoje}i sve svoje pjesni~ke osje}aje pokazati u razli~itosti mogu}eg. Osje}aji su to od kojih se mo`e zadrhtati zbog sjete i nasmijati od iznena|enja, igra autora sa svijetom i sa sobom do izdr`ljivosti svoje i onih koji tu poeziju {tuju. Izdr`ljivost je nu`na ponajprije da bi se majstora rije~i i ritma pratilo kroz sve njegove bravure, nenadane i ~este kalambure, bogatu asocijativnost i sposobnost da uz sve bogatstvo izri~aj ne zaboravi osnovnu ljudsku, toplu i pomalo tu`nu pri~u koju `eli ispri~ati pjesmom. Ponekad je to samo slika, ali slika koju radi majstor kroz stolje}a: povijest koja izme|u pro{losti i budu}nosti odre|uje pojedinca. Poetsko je naj~e{}e i pojedina~no, a kod Tahira Muji~i}a to zna~i zbir urbaniteta, obrazovanja, iznimno bogatog vokabulara, to zna~i sve njegove prijatelje, junake stvarne i izmi{ljene, njegovu potrebu da se obrati svima zajedno i pojedina~no, da se pred njima otvori kroz djetinjstvo, pri~e, kroz sva “otomanska carstva” na kojima, za razliku od svojih nena, odmara svoje nemire ne bi li ih uskoro i bogato dijelio s drugima, ne bi li korespondirao s ~itateljem i prijateljem ujedno. Razigran i s osmjehom, spreman da se osvrne na svoje i iskopa tu|e gor~ine, da podijeli intimne svjetove ma od kuda im se spu{tao u ishodi{te. Karakteristike su to i Muji~i}evih najnovijih knjiga poezije, posebice zbirke Primopredaja… Jer u zbirci Primopredaja ili divljim tahiristanom (Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatska, Zagreb, 2004. str. 167) Muji~i} s jedne strane “preslaguje” dosada{nje pjesni~ko stvarala{tvo osmi{ljavaju}i vlastitu antologiju i, s druge strane, dopunjuje taj izbor novim pjesmama o temama koje su ga donedavna mimoilazile. To su teme koje nude godine odrastanja (valjda i pjesnici odrastaju, iako to nije sigurno), koje se okre}u djetinjstvu i po~ecima, koje sredini stvari (ukupnom stvarala{tvu) daju okvir barem prvih sje}anja i tragove straha od toga da }e posljednja (sje}anja) izma}i nenadano i nerimovano. Ali, ne treba se pla{iti: pored Tahira Muji~i}a ni{ta nije pro{lo a da ga nije “o~e{alo”. Ukoliko Tahir to nije jo{ zabilje`io, samo se treba strpjeti i sa~ekati. Muji~i} je u najnovijoj knjizi zasad najizravnije posvjedo~io samo}u, intimnu i duboku okrenutost ishodi{tu, zaglavljenost izme|u sje}anja i osje}anja, i sve to jednako vje{to izgovaraju}i na svim jezicima kojih se mogao sjetiti. S ~ijim se ritmom susreo. ^ija ga je mogu}nost ponijela. Njegovi korijeni duboko uronjeni u prostore njegova ishodi{ta tako su se na{li zajedno u svakodnevnici njegove egzistencijalisti~ke zaigranosti, osje}ajnosti, relativizacije i ironijskog otklona. Svaka od karakteristika nu`na je da bi se opstalo i da bi se i dalje moglo biti. Autor je to koji svakodnevno izgra|uje i razgra|uje svjetove poimanja, preispituje i ponovno uspostavlja vrijednosti. Tako se strada i opstaje. Biva me|u krajnostima. Biva pjesnikom.

126


Nikica Petrak

Uz promociju zbirke “Primopredaja ili divljim tehiristanom� Njega se vrlo lako rije{iti razvrstavanjem iliti klasifikacijom: strpa{ ga u slamnigovsku jezi~no tehnolo{ku tradiciju hrvatskog nam suvremenog pjesni{tva, odredi{ ga kao zagreba~ko-dalmo{kog malogra|anina koji u uspomeni jo{ ipak dostojanstveno ~uva svoj minaret, svoj bosanski lonac i svoje bamije, premda na svaki na~in kr{i sve Muhamedove zapovijedi: jede pr{ut, pije svoje dalmatinsko vino itd., itd. Po meni, zapravo, svako takvo raspravljanje zapravo ponizuje poeziju Tahira Muji~i}a i ja o njoj mislim druk~ije. Za javnost glumac, boem, kazali{te sjena, kara|oz, histrion, verbalist pun duhovnosti, jedan od onih kojih bi se i Zagreb i Split i Zadar i Zagorci u svojim budu}im kronikama trebali spominjati, prihvatio se, me|utim, toga da u stihovima pobilje`i sva zna~enja {to mu ih njegov prebogati ljubavni dan i mozak koji vrije od asocijacija nadaju, ba{ kao svaki autenti~ni pjesnik. Oh, Tahir je tako duhovit i zabavan, nijedno dru{tvo ne mo`e mu odoljeti, tako ga i uzimaju. Moja je teza, pak, da je Tahir Muji~i} strahovito slo`en, intelektualan, krajnje zahtjevan pjesnik, koliko god se mi na prvu loptu smijali ili nasmije{ili njegovim duhovitostima. Problem je u tome, {to iza njegovih stihova stoji jedna cijela golema, ako ho}ete i tradicijska i moderna kultura, kulturna ste~evina, pravo bogatstvo i blago. Za istinsko shva}anje njegovih pjesama, za njihovu duboku kulturnu aluzivnost, za onu najtanahniju vezu izme|u stvarnosti i kulture, vi morate posjedovati obrazovanost, a i sami asocirati na sli~an na~in: dajte, uzmite bilo koju Muji~i}evu pjesmu i sami za sebe tiho ra{~lanite, {to u jeziku, {to u onome {to je pjesnik htio re}i, sve njegove sintagme i slike: bit }ete zapanjeni

127


Bo{nja~ka pismohrana

poetskim poimanjem svega {to se tu pridru`ilo: od slagalice na{ih dijalekata i stranih jezika, do zapanjuju}ih bljeskova filma i televizije, potom drevne europske i isto~ne literature, stripa i crti}a, pa sve do novinske konfekcije na{ih dana{njih dana. Bit }ete odjednom obuzeti i na{om obi~nom, svakodnevnom gor~inom koja se javlja iza sve te zajebancije, ako mi dopustite taj izraz. Uhvatit }e vas bogatstvo jedne duboke, pa neka mi bude dopu{teno re}i, najozbiljnije profinjenosti, koje se dubina, dodu{e, jedino i mo`e prepoznati preko vje~ite jezi~no-tehnolo{ke igre. Za vas, Tahir Muji~i} je ve~eras samo duhoviti privid: dajte, za~eprkajte malo dublje, ne budimo samo koko{i: ono oko ~ega se na{ pjesnik ponajvi{e brine, to su nadasve zna~enja, to je onaj pravi, nimalo povr{ni smisao svih njegovih kalambura. A taj je i gorko te`ak, nimalo jednostavan, taj je vrlo ~esto dubok u vidu koji itekako nadilazi puku igru. Nipo{to jednostavan, Muji~i} je zapravo tvrd orah, njemu treba razbijati ljusku, da bi se do{lo do jezgre, i molim vas, tako ga ~itajte. Rekav{i to, mislim da sam ispunio i svoju ulogu predstavlja~a ove nove knjige Tahirovih stihova i hvala vam na pozornosti.

128


Adnan Jahi}

Modernizam D`evada Sulejmanpa{i}a Bo{nja~ko dru{tvo u koncepcijama aktivnog ~lana Islamske zajednice u Zagrebu tridesetih godina pro{log stolje}a

Dru{tvena misao Bo{njaka izme|u dvaju svjetskih ratova do sada nije bila predmet cjelovite analize i interpretacije historijske nauke. Kako su Bo{njaci poimali nacionalnu vlastitost tog vremena, kakav je bio njihov odgovor na prisutne izazove u sferama filozofije, kulture i javnog `ivota, na koji na~in su razumijevali dru{tvena kretanja unutar zajedni~ke dr`ave i svijeta uop}e – ova i druga pitanja bo{nja~ke kulturne historije jo{ ~ekaju ozbiljan nau~ni tretman bosanskohercegova~ke historiografije. Prema [a}iru Filandri razloge tog ~ekanja treba tra`iti u okolnostima pod kojim se razvijala nau~na djelatnost u Bosni i Hercegovini tokom proteklog stolje}a. U vrijeme kad su svi bosanskohercegova~ki narodi mogli, na valjanim nau~nim osnovama, sa dovoljne historijske udaljenosti, istra`ivati vlastiti nacionalni i duhovni razvoj, “to je bilo umnogome optere}eno komunisti~kim svjetonazorom”1. Sistem koji je njegovao taj svjetonazor, kako isti~e Filandra, nije pokazivao zanimanja ni za promi{ljanjem vlastitog duhovnog naslije|a a kamoli tzv. gra|anskih nacionalnih postignu}a.2 Iz tih razloga, ~ini se, bosanskohercegova~ka historijska nauka ostala je siroma{nijom i za nau~ni prikaz razvoja socijalisti~ke ideje na ovim prostorima. Ako su glavni tokovi nacionalnog i duhovnog razvoja Bo{njaka, zajedno sa bitnim li~nostima koje taj razvoj determiniraju, ostali van doma{aja analiti~ko-historijskog tretmana, onda je sasvim prirodno {to o brojnim “sporednim” likovima na{eg histo-

129


Bo{nja~ka pismohrana

rijskog trajanja u nau~noj literaturi na ovim prostorima naj~e{}e nemamo ni najosnovnijih zabilje{ki. Isti~emo, u nau~noj literaturi, s obzirom na brojne tekstove i publikacije prigodnog tipa i dokumentacijske vrijednosti koji, kad je rije~ o predmetu njihovog prikaza, u najbolju ruku mogu poslu`iti tek kao korisna propedeutika za temeljitu historijsku obradu. D`evad Sulejmanpa{i}, pisac, publicista, prosvjetitelj, nesporno predstavlja jednu od onih zanemarenih kulturnih li~nosti ~iji su tekstovi, analize i inicijative ostavili neizbrisiv trag na tokovima bosanskohercegova~ke intelektualne i dru{tvene zbilje izme|u dvaju svjetskih ratova. O kojoj vrsti zanemarenosti i zaborava je rije~ najbolje govori podatak da o ovom plodnom novinaru i publicisti, barem koliko je autoru ovog rada poznato, u na{oj literaturi nije mogu}e na}i ni osnovne biografske podatke, a da ne govorimo o njegovoj bibliografiji i dru{tvenom anga`manu. Nakon djela Husnije Kamberovi}a Begovski zemlji{ni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. (Zagreb - Sarajevo, 2003) bogatiji smo za saznanja o Sulejmanpa{i}evim korijenima i porijeklu, ali mnoga pitanja koja se ti~u njegovog `ivota i rada jo{ uvijek izmi~u ozbiljnoj nau~noj evidenciji. Kada i gdje je ro|en, kakve {kole je poha|ao, koliki su bili zemlji{ni posjedi njegove porodice, {ta je usmjerilo mladog bega prema novinarstvu i aktuelnim dru{tvenim temama, za{to se sredinom tridesetih godina naglo gubi njegov trag u publicistici i javnom `ivotu – samo su neka od pitanja koja }e i nakon ovog teksta morati ostati otvorena. Iz tih razloga ovaj rad treba razumjeti i kao poticaj prezentaciji i objedinjavanju informacija o osobi koja nesporno zavre|uje cjelovitu revalorizaciju u okvirima kulturne historije Bosne i Hercegovine.

Ko je pisao? O D`evadu Sulejmanpa{i}u knji`evni kriti~ari, histori~ari i drugi autori uglavnom govore usput, sporadi~no, doti~u}i ga se u kontekstu rasprave o modernisti~kim tendencijama u bo{nja~kom dru{tvu dvadesetih i tridesetih godina pro{log stolje}a. Uglavnom je fokusiran kao autor reformisti~kih tekstova, ili kao kulturni radnik, ili kao dramski pisac, nigdje integralno, povezivanjem svih aspekata njegovog stvarala{tva i dru{tvene pojavnosti. Kao kulturnog radnika “Gajreta” D`evada Sulejmanpa{i}a spominje histori~ar Ibrahim Kemura.3 Iz njegove akribi~ne studije o najstarijem kulturnom i potpornom dru{tvu u Bo{njaka vidi se da je Sulejmanpa{i} bio njegov istaknuti ~lan kasnih dvadesetih godina pro{log stolje}a, te ranih tridesetih, u uslovima {estojanuarskog re`ima u biv{oj jugoslavenskoj kraljevini. Kao dramskog pisca Sulejmanpa{i}a se doti~e Josip Le{i}.4 Rije~ je kra}em prikazu Sulejmanpa{i}evog Zelenog ~ovjeka, “komedije iz muslimanskog `ivota”, kojom je autor dao dramsko-literarni izraz svojim modernisti~kim opredjeljenjima i kritici konzervativnog bo{nja~kog dru{tva. Zna~ajnog prostora u svojoj knjizi o pokretu za reformu {erijatskog prava i njegovom odjeku u Jugoslaviji u prvoj polovini XX stolje}a Sulejmanpa{i}u posve}uje pravni histori~ar Fikret Kar~i}. Kar~i}u je Sulejmanpa{i} prva figura svjetovnog modernizma me|u Bo{njacima dvadesetih i tridesetih godina proteklog stolje}a. On ga spominje kao prvog reformisti~kog pisca koji je zagovarao otkrivanje lica muslimanke, otpo~eo

130


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

kampanju za usvajanje {e{ira mjesto fesa, te bio u naju`em krugu bo{nja~kih intelektualaca koji su osnovali “Reformu” – organizaciju naprednih muslimana.5 Isti~e njegovu knjigu Slobodna misao i hikmetov{tina, u kojoj su, kako navodi, sumirane ideje svjetovnih modernista i njihovi sukobi sa tradicionalistima do po~etka ~etvrtog desetlje}a XX stolje}a.6 Ekscerpt iz pomenute knjige, naglasimo, uvr{ten je u antologiju tekstova posve}enu 101 godini afirmiranja i negiranja nacionalnog identiteta Bo{njaka prire|iva~a Alije Isakovi}a.7 Sa druge strane, o jo{ nedovoljnoj recepciji Sulejmanpa{i}evog stvarala{tva svjedo~i nam Bibliografija bo{nja~ke knji`evnosti Mustafe ]emana. U njoj zati~emo samo jednu bibliografsku jedinicu ~iji je autor D`evad Sulejmanpa{i}8, premda su iza njega ostali brojni drugi radovi koji, `anrovski i predmetno, jednako, ako ne i vi{e, zavre|uju da se na|u u takvoj vrsti popisa. Aktuelnost Sulejmanpa{i}evih radova u kontekstu vremena u kojem nastaju, me|utim, potvr|uje antologija Bo{njaci i moderna [a}ira Filandre, u koju prire|iva~ uvr{tava zna~ajan dio Sulejmanpa{i}eve rasprave @urnalizam razara~ ~ovje~anstva, kao jedan od {est tekstova koji ~ine sociolo{ki segment antologije.9 Zna~aj Sulejmanpa{i}evog stvarala{tva, tako|e, prepoznaje Mehmedalija Boji}; u svojoj sintezi Historija Bosne i Bo{njaka on ga spominje kao knji`evnog prevoditelja10, premda konkretnim radovima ne potkrepljuje svoj navod. I na koncu, rade}i na studiji o Hikjmetu, autoru ovog prikaza je bavljenje D`evadom Sulejmanpa{i}em bilo sastavnim dijelom ukupnog istra`ivanja i analize, jer se bez uvida u njegove tekstove i dru{tvene inicijative, jednako prije Hikjmeta kao i za vrijeme njegovog izla`enja, pomenuti tuzlanski mjese~nik jednostavno nije mogao cjelovito sagledati i objasniti.11

Od bega do pionira jugoslavenske defektologije Prema Husniji Kamberovi}u12, D`evad Sulejmanpa{i} je potomak ugledne zemljoposjedni~ke porodice Sulejmanpa{i}a porijeklom iz Vesele kod Bugojna. Porodica se ovim prezimenom prozvala po bosanskom veziru Sulejman-pa{i Im{irpa{i}u (1815-1818), pradjedu D`evada Sulejmanpa{i}a.13 Kada je ro|en D`evad Sulejmanpa{i}, pouzdano ne znamo. Njegov brati} Zija Sulejmanpa{i} smatra da je to moglo biti 1890., ili pak 1892.14 Ovi podaci imaju osnova ako ih promatramo u kontekstu godina koje je D`evad Sulejmanpa{i} mogao imati kada je napisao svoju ~uvenu bro{uru Muslimansko `ensko pitanje – jedan prilog njegovu rije{enju. Naime, ova bro{ura je napisana u prolje}e 1918., a objavljena tokom zime iste godine, u prvim danima Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.15 Ako se prihvate navedeni podaci, njen autor je tada mogao imati 26, ili 28 godina, {to odgovora njegovim vlastitim rije~ima u predgovoru pomenutoj bro{uri od 27. 3. 1918. gdje on moli javnost da mu ne zamjeri {to se on “kao mlad ~ovjek i svijetskih nazora”16 hvata u ko{tac sa jednom vjerskom i tako ozbiljnom temom. Hasan M. Rebac, pi{u}i o emancipaciji muslimanke u prvim godinama Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, spominje Sulejmanpa{i}a kao jednog mladog muslimana koji je, kako ka`e, izdao dosta neozbiljnu bro{uru “Otkrijmo `ene”.17 Ovi navodi ukazuju na osnovanost podataka Zije Sulejmanpa{i}a, uz mogu}nost da se njegov amid`a rodio i koju godinu poslije 1892.

131


Bo{nja~ka pismohrana

Prema sje}anjima Zije Sulejmanpa{i}a, D`evad Sulejmanpa{i} je u Sarajevu zavr{io osnovnu {kolu i gimnaziju, da bi zatim bio mobiliziran kao vojnik Austro-Ugarske monarhije u Prvom svjetskom ratu.18 Na italijanskom frontu bio je ranjen kao artiljerijski |ak-zastavnik, da bi ostatak rata proveo u Sarajevu. Nakon rata mladi beg se zaputio na studije u Be~, ali {ta je tamo studirao, ne mo`emo sa sigurno{}u re}i. Morao je to biti neki humanisti~ki studij, jer je D`evadbeg, prema Ziji Sulejmanpa{i}u, za vrijeme studija u Be~u upoznao Karla Krausa (1874-1936), znamenitog austrijskog pisca, polemi~ara i satiri~ara, velikog protivnika militarizma i fa{izma, koji }e ga sna`no nadahnuti i pod ~ijim }e uticajem nastati kasnija D`evadova knjiga @urnalizam razara~ ~ovje~anstva (Zagreb, 1933). Sa druge strane, D`evadova usmjerenost ka novinarstvu, sociologiji, filozofiji, kulturnim temama, ispoljena u njegovim tekstovima i knjigama, ali i ukupnom dru{tvenom anga`manu, govori u prilog pretpostavci da je njegov studij u Be~u bio humanisti~kog profila. Bilo kako bilo, D`evadbegu Sulejmanpa{i}u nije bilo su|eno da zavr{i zapo~eti posao u Be~u; posljedice agrarne reforme odrazile su se na njegov materijalni polo`aj, pa se mladi beg morao vratiti u Sarajevo bez diplome.19 Nakon nesvr{enog studija, D`evadbeg je ipak uspio dobiti posao ~inovnika, ali je njegova glavna preokupacija bio i ostao kulturni i dru{tveni `ivot Bo{njaka, u koji se intenzivno po~eo uklju~ivati sredinom dvadesetih. Nakon provokativne bro{ure Muslimansko `ensko pitanje – jedan prilog njegovu rije{enju (Sarajevo, 1918), u kojoj je zagovarao otkrivanje lica muslimanke kao prvi korak u smjeru njene obrazovne i dru{tvene emancipacije, slijedili su njegovi tekstovi u prilog {e{ira a protiv fesa (Jugoslavenski list, VIII/1925), da bi zenit njegovog modernisti~ki orijentiranog anga`mana bio njegov rad u “Reformi” – organizaciji naprednih muslimana (1928)20, gdje se istakao kao njen potpredsjednik, te kao urednik istoimenog glasila. Nakon “Reforme”, Sulejmanpa{i} je intenzivirao saradnju sa “Gajretom”, polemiziraju}i sa tradicionalistima koji su oponirali zahtjevima za reformom i modernizacijom bo{nja~kog dru{tva, njegovih vjerskih i kulturnih institucija, zauzimaju}i, istovremeno, zna~ajno mjesto u rukovodstvu pomenutog dru{tva. U tom vremenu, tako|er, isticao se svojim tekstovima u kojim je afirmativno govorio o mjerama {estojanuarskog re`ima i poku{ajima unitarizacije nacionalnog i dru{tvenog `ivota u Jugoslaviji. Ranih tridesetih, iz nama nepoznatih razloga, napustio je Sarajevo i preselio se u Zagreb. Do tada je `ivio u svojoj ku}i na Bakarevcu, u Sarajevu, zajedno sa svojom suprugom Ildom, Slovenkom, koja je po profesiji bila pedijatar.21 U Zagrebu nije prestao njegov dru{tveni anga`man: ubrzo se uklju~io u tamo{nje muslimanske strukture i postao ~lanom zagreba~kog d`ematskog med`lisa. U publicisti~kom smislu, to je bilo njegovo najplodnije doba; 1933. godine izlaze njegove knjige Slobodna misao i hikmetov{tina i @urnalizam razara~ ~ovje~anstva, koje predstavljaju izraz njegovog zrelog promi{ljanja kulturne i dru{tvene stvarnosti Bo{njaka, ali i op}ih kretanja u zapadnom svijetu ranih tridesetih. Nakon ovih radova, Sulejmanpa{i} se povla~i sa javne i kulturne arene, a javnost ostaje uskra}enom za njegove poglede na burna doga|anja koja su obilje`ila pozne tridesete u Jugoslaviji, Evropi i svijetu. Nakon Drugog svjetskog rata, prirodom dru{tvene klime koja je zavladala, D`evad Sulejmanpa{i} se u cijelosti isklju~io iz javnog `ivota, posvetiv{i se stranim jezicima,

132


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

pedagogiji i – defektologiji. Prema Ziji Sulejmanpa{i}u, D`evad Sulejmanpa{i} je imao sklonosti ka stranim jezicima; izvrsno je govorio njema~ki, dobro vladao francuskim, a u svojim {ezdesetim je neumorno u~io engleski. Engleski je tako dobro savladao da je ~ak nekoj djeci po~eo davati instrukcije.22 Na Vi{oj pedago{koj {koli u Zagrebu dr`ao je nastavu djeci sa pote{ko}ama u razvoju, a svoj vlastiti problem sa mucanjem usmjerio ga je ka defektologiji, gdje je postigao zapa`ene stru~ne rezultate, priznate od Saveza dru{tava defektologa Jugoslavije – Savezne logopedske sekcije, koji mu je 1985. posthumno dodijelio posebnu plaketu za izuzetne zasluge u razvoju defektologije u Jugoslaviji.23 Tako je D`evad Sulejmanpa{i} okon~ao svoju profesionalnu i dru{tvenu karijeru kao pionir jugoslavenske defektologije. Nakon odlaska u penziju, sa suprugom je odselio u Mali Lo{inj, gdje je pro`ivio ostatak `ivota. U Malom Lo{inju je umro i bio ukopan.

Prostor dru{tvenog djelovanja O D`evadu Sulejmanpa{i}u vi{e se govorilo i pisalo kao o publicisti posve}enom promicanju modernisti~kih ideja i liberalnih shvatanja me|u Bo{njacima, manje kao o dru{tvenom i kulturnom radniku, koji nije uvijek imao pravolinijsku putanju svojih politi~kih i dru{tvenih opredjeljenja. Premda Zijo Sulejmanpa{i} tvrdi kako niko od njegove porodice, uklju~uju}i i amid`u D`evada, nije bio politi~ki aktivan24, ~injenice ipak govore suprotno. Ista je stvar sa tvrdnjama da se niko iz njih nije nacionalno izja{njavao, u smislu srpstva ili hrvatstva. Nakon nesvr{enih studija, prvo dru{tveno usmjerenje D`evada Sulejmanpa{i}a, nema nikakve sumnje, bila je Jugoslavenska muslimanska organizacija. Tu ga zati~emo kao ~lana redakcije Pravde, da bi se kasnije i konkretno politi~ki eksponirao kao kotarski delegat organizacije iz Sarajeva na skup{tini JMO od 10. i 11. 12. 1924. godine.25 Sulejmanpa{i}evo prisustvo unutar JMO struktura potvr|uje, tako|er, i njegovo ~lanstvo u Upravom odboru “Narodne Uzdanice”26 iste godine, {to jasno svjedo~i o njegovom pozicionom usmjerenju unutar bo{nja~kog nacionalnog korpusa (odnosno opozicionom u kontekstu nacionalnih i politi~kih odnosa u dr`avi) u prvim danima njegovog aktivnog dru{tvenog djelovanja. Na koncu, i sam Sulejmanpa{i} je pisao o vlastitoj lojalnosti politici JMO i redovnom glasanju za njene parlamentarne liste.27 Postavlja se pitanje: kada, te iz kojih razloga dolazi do njegovog razila`enja sa najja~om bo{nja~kom strankom? Do udaljavanje od JMO dolazi nakon 1925., kao rezultat iznevjerenih o~ekivanja da bi se JMO mogla aktivnije uklju~iti u procese reforme i modernizacije bo{nja~kog dru{tva i njegovih institucija28, do kojih je prosvjetiteljski i svjetovno nastrojenom Sulejmanpa{i}u bilo itekako stalo. Razo~aran pasivno{}u JMO u pogledu goru}ih dru{tvenih pitanja emancipacije Bo{njakinje, reforme vakufa i promjena u obrazovanju, po~etkom 1928. Sulejmanpa{i} postaje osniva~em i jednim od ~elnih ljudi “Reforme”, koja je, prema Sulejmanpa{i}evim rije~ima, trebala biti neformalna opozicija JMO, naro~ito na polju kulturne, socijalne i ekonomske politike. U vi{e svojih tekstova Sulejmanpa{i} izla`e kritici svoju biv{u stranku, spo~itavaju}i joj partijsko-kadrovsku uskogrudnost, nepotizam, neprincipijelnost, te odsustvo sluha za nasu{ne obrazovne i kulturne potrebe Bo{njaka.29 U radovima koje

133


Bo{nja~ka pismohrana

objavljuje, Sulejmanpa{i} ispoljava zavidan nivo intelektualne hrabrosti, po{tenja i iskrenosti, ali i osjetnu dozu romanti~arskog zanosa i idealizacije onih dru{tvenih snaga za koje misli da su sposobne obnoviti bo{nja~ko dru{tvo i osposobiti ga za potrebe novog vremena. Krah “Reforme”, i organizacije i glasila, zbog nedovoljnog sluha javnosti za njene ideje, ali i o~itih finansijskih pote{ko}a, tokom druge polovine 1928. usmjerio je D`evada Sulejmanpa{i}a prema “Gajretu”, gdje je te`io nastaviti svoju reformisti~ku djelatnost. Tu postaje ~lanom Glavnog odbora “Gajreta” u dva mandata (1928/1929; 1929/1930)30, koncentriraju}i se primarno na priloge u istoimenom glasilu, posve}ene reformi vjerskog, kulturnog i dru{tvenog `ivota Bo{njaka. Njegov novinarskopublicisti~ki anga`man u Gajretu ~elni ljudi dru{tva su znali cijeniti, javno isti~u}i kako je D`evad Sulejmanpa{i} jedan od njegovih najboljih saradnika. 3 1 Kruna Sulejmanpa{i}evog rada u “Gajretu” bilo je dobivanje prve nagrade za tekst komedije Zeleni ~ovjek, kojim je konkurirao na konkurs Glavnog odbora “Gajreta” za najbolju jedno~inku koja bi svojom koncepcijom i sadr`ajem odgovarala potrebama i ciljevima dru{tva. U komediji je Sulejmanpa{i} kontrastirao duh novog vremena i konzervativnost lokalne zajednice32, ali je zbog izvjesnih nezgodnih detalja, djelo bilo suspendirano i ostalo bez ozbiljnije promocije. Kako se Sulejmanpa{i}ev intenzivan rad u “Gajretu” de{avao u vrijeme {estojanuarskog re`ima kralja Aleksandra, burna politi~ka zbivanja u zemlji ponukala su ga da se u vi{e navrata oglasi o karakteru pravnih, politi~kih i nacionalnih promjena koje je uspostavljena diktatura donijela. Svi ti tekstovi33 su izrazito nekriti~ki intonirani, obojeni neskrivenom apologetikom spram mjera uvedenog re`ima; Sulejmanpa{i} (kao uostalom i predstavnici drugih grupacija unutar bo{nja~kog dru{tva34) u nacionalnoj unitarizaciji i oktroiranim upravnim rje{enjima nije vidio tendencije usmjerene protiv interesa svog naroda, ve} upravo suprotno – najbolji put do sre|ivanja prilika u zemlji i op}eg prosperiteta njene nacije. Pritom mu oktroirano jugoslavenstvo nije smetalo da o muslimanima pi{e kao o Srbima35, {to je, opet, bilo u skladu sa nacionalnom orijentacijom dru{tva u ~ijem je glasilu plasirao svoje radove. Osta}e, naravno, nejasnim iz kojih pobuda je D`evad Sulejmanpa{i}, odva`ni i nesalomljivi zagovornik bo{nja~ke nacionalne obnove, veliki po{tovalac Kantove filozofije i odani u~enik Karla Krausa, pisao panegirike re`imu koji je promicao totalitarizam i zemlju uveo u predvorje fa{izma. Da li je posrijedi bila istinska vjera da bi poredak ~vrste ruke zemlju mogao spasiti politi~ke fragmentacije i kulturnog ni{tavila (od ~ega je naro~ito zazirao), ili pak ogoljeni oportunizam intelektualca koji se nije `elio kockati sa vlastitom sudbinom – ostaje jednim od najspornijih momenata njegove duhovne biografije. Pa ipak, pasivizacijom u “Gajretu” nije prestalo njegovo dru{tveno djelovanje; nakon {to se preselio u Zagreb, uklju~io se u tamo{nji med`lis Islamske zajednice, pritom objaviv{i radove koji }e ga definitivno svrstati u red zna~ajnih predstavnika dru{tvene misli Bo{njaka izme|u dvaju svjetskih ratova. Njegovo dru{tveno djelovanje nakon tih godina, ukoliko ga je uop}e bilo, kao i njegov `ivot za vrijeme Drugog svjetskog rata, osta}e, na`alost, nepoznanica i nakon ovoga rada.

134


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

Kriti~ar bo{nja~ke iracionalnosti Kada je 1918. godine mladi D`evadbeg Sulejmanpa{i} objavio svoju bro{uru Muslimansko `ensko pitanje – jedan prilog njegovu rije{enju – u to vrijeme bio je to akt intelektualne i ljudske hrabrosti ~ovjeka koji je smatrao da ~ini dobro djelo zajednici koju upozorava na izvore njene bijede i zaostalosti. Kako je ta zajednica reagirala na njegovo pisanje, poznato je: d`ematlije su spalile bro{uru u haremu Begove d`amije, a Sulejmanpa{i}ima su porazbijali prozore u Halilba{i}a ulici.36 Bro{ura je, nesporno, predstavljala prst u oko konzervativnim bo{nja~kim krugovima onog vremena: ona je javno zagovarala otkrivanje lica muslimanke, kao korak ka njenoj punoj obrazovnoj i dru{tvenoj emancipaciji.37 No, ovaj temeljni motiv nije bio samo puka proklamacija; on se bazirao na konkretnim zapa`anjima i iskustvima mladog bega koji je, o~ito, dobro poznavao socijalno stanje i psihologiju dru{tva u kojem je `ivio. Navode}i `ive primjere moralne erozije i socijalne degradacije bo{nja~ke `ene u godinama Prvog svjetskog rata, Sulejmanpa{i} iznosi svoje glavne argumente u prilog otkrivanja njenog lica: a) pokrivanje ne mo`e ispuniti zada}u o~uvanja `eninog morala; b) ono nije samo suvi{no, ve} je i velika zapreka bo{nja~koj prilagodbi novom vremenu; c) temeljem toga, ono je glavna zapreka napredovanju bo{nja~kog naroda.38 Ako bi se Bo{njakinja otkrila, smatra Sulejmanpa{i}, Bo{njaci bi od toga imali goleme koristi: obrazovana Bo{njakinja bi znala kako odgajati, vra}eno samopouzdanje bi uticalo na kvalitet bra~nih odnosa, odnosi sa susjedima i inovjercima bi se popravili. Kvalitet vi{e Sulejmanpa{i}eve rasprave o `enskom pitanju bila su njegova kriti~ki intonirana zapa`anja dru{tvenih devijacija koje su optere}ivale bo{nja~ku stvarnost za vrijeme Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini. On nesmiljeno {iba sklonost Bo{njaka fizi~kim u`icima i iracionalnu potrebu za provodom po svaku cijenu, ~ak i u najcrnje ratno vrijeme, kad su {tednja i samoprijegor najpotrebniji: “Danas se u ratno vrijeme sigurno podvostru~io broj onih koji su se odali stalnom alkoholnom u`itku. Danas sa gnju{anjem slu{am tajno pripovijedanje o tolikim na{im najuglednijim bezima i agama, koji svoga boravka u Sarajevu ne mogu provesti, {to ne }e prirediti i po koju veselu no} uz ~a{icu rakije i u dru{tvu muslimanskih djevoj~ura.”39

Sa druge strane, neudate gradske muslimanke, u velikom broju, ne mare ni za kakve moralne norme, tjelesni u`ici i provod su im osnovna preokupacija, a “hodanje po mahalama” glavni hobi: “Po|imo na Zmajevac, Hrid, Medreseta, Pod Hrastove i t. d. Na pr. nedeljom treba po}i Arapmahalom, Sumbulmahalom, preko Vratnika na Zmajevac. Neka to bude u ljetu. Cijelog ljeta tamo ne vidi se nijedan prozor, ni vrata, iza kojih ne bi virile `enske glave kao iz kaveza. Na Zmajevcu, kad se iza|e iz grada, pru`i}e se jedna ~udna slika: na stotine muslimanki savile se uz cestu nad jarcima ili malo dalje; tu sjede na zemlji, s podvinutim nogama; onome, koji ne bi malo bolje pogledao, u~inilo bi se, u`ivaju u proljetnoj ljepoti prirode. Ali priroda ne cvijeta po cesti i jarcima! One ~ekaju, dok pro|e koje mu{ko, i da im dobaci {to god, {to bezobraznije, to prihva}enije od njih.”40

135


Bo{nja~ka pismohrana

Ve} ovim opservacijama Sulejmanpa{i} je obespredmetio svaku kritiku (i tada{nju i budu}u) kako iza zahtjeva za otkrivanjem lica muslimanke stoje nedoli~ne ambicije svjetovne inteligencije za onom vrstom njene emancipacije koja }e je uvesti u svijet moralnog nihilizma i razvrata. U vi{e svojih tekstova on je upozoravao na moralne izazove koji prijete integritetu bo{nja~ke `ene u savremenom dru{tvu41, kritiziraju}i politiku zatvaranja o~iju pred realno{}u `enskog pitanja od strane tradicionalne uleme i konzervativnih politi~ara. @ena }e iskusiti gor~inu modernog vremena, htjeli mi to ili ne, samo je pitanje ho}e li bo{nja~ko dru{tvo dopustiti da joj se to dogodi neukoj i obespravljenoj, sa katastrofalnim posljedicama po njen integritet, ili pak obrazovanoj i svjesnoj, {to bi nesporno amortiziralo negativne posljedice njene emancipacije. U svojoj bro{uri Muslimansko `ensko pitanje – jedan prilog njegovu rije{enju D`evad Sulejmanpa{i} nije istupio sa osobitim taktom i obazrivo{}u. Na to su mnogi ukazivali kao na slabost koja je od njegove rasprave na~inila pamflet. Me|utim, sa intelektualne strane gledano, upravo u tim izljevima iskrenosti pomije{ane sa mladala~kom vjerom u naglu promjenu postoje}eg o~itovali su se lucidnost njegovog mi{ljenja i dubina njegovog razumijevanja stanja u kojem se nalazio bo{nja~ki narod na prijelazu izme|u dva stolje}a. Austro-Ugarska je, navodi, radila na reformi prava, mijenjala je norme kaznenog i gra|anskog prava u Bosni i Hercegovini, ali to ni{ta nije uticalo na Bo{njake, njihov na~in `ivota i razmi{ljanja. [ta je trebalo u~initi? “Treba li su nas prisiliti i na to, da damo djecu u {kole i zanate, da reformi{emo spram duha vremena mekjtebe i medrese; treba li su nas prisiliti, da damo `enskoj drugi polo`aj u porodici i u dru{tvu, koji je iskalo ‘novo vrijeme.’ To ‘novo vrijeme’, i ako je ve} 40 godina staro, mo`e se nazvati i danas novim, jer je zaista `ivot muslimana ostao u glavnim potezima – predokupacioni.”42

U vi{e svojih radova Sulejmanpa{i} je nagla{avao potrebu reforme vjerskih ustanova, ali i trezvenog gledanja na obi~aje koje ne bi trebalo poistovje}ivati sa vjerskim propisima. On isti~e da je to neophodno kako zbog op}eg bo{nja~kog napretka, tako i zbog za{tite islama od krivog tuma~enja i njegove devalvacije u kontekstu modernog vremena. Ako se, isti~e Sulejmanpa{i}, no{enje fesa u Bosni i Hercegovini uporno nastoji predstaviti vjerskim propisom, a rije~ je o najobi~nijem obi~aju koji s vjerom nema ni~eg zajedni~kog, onda je trezvenim Bo{njacima du`nost da ne dozvole devalviranje islama vezivanjem njegovog u~enja za obi~aj koji je o~ito izgubio upori{te u savremenoj stvarnosti.43 Bo{njaci `ive u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, pripadaju evropskom civilizacijskom prostoru – zato je opravdano fes zamijeniti {e{irom, pribli`iti se “nacionalnoj bra}i drugih vjera”, odnosno prilagoditi svijetu koji je u kulturnom i ekonomskom pogledu daleko ispred Bo{njaka. Ovi Sulejmanpa{i}evi stavovi o~ituju racionalnost i pragmatizam moderniste koji ne `eli imati sentimenta prema simbolu koji mo`e biti smetnja njegovoj zajednici, ali i zabludu intelektualca koji napredak te zajednice ne vidi izvan okvira priznatih naroda dr`ave kojoj pripada. Pa ipak, Sulejmanpa{i}evo insistiranje na srpskom, odnosno hrvatskom nacionalitetu muslimana nije ga spre~avalo da o muslimanima govori kao o posebnom narodu, elementu, zajednici, koja ima ne{to specifi~no u odnosu na “inovjernu naciona-

136


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

lnu bra}u”. Tako|er, navedena nacionalna opredjeljenja nisu ga na~inila neosjetljivim prema napadima na islam i muslimane kojih je bilo neobi~no mnogo u srbijanskoj {tampi i publicistici. Kad je ^edomil Mitrinovi} objavio svoju kontroverznu knjigu o muslimanskom pitanju44, Sulejmanpa{i} je izvrgnuo ruglu njegovu logiku u tuma~enju postoje}e bo{nja~ke zaostalosti karakterom islamskog u~enja, navode}i vi{e primjera autorovih proizvoljnih komentara, izvrtanja ~injenica i animoziteta prema svemu {to ima islamski predznak.45 O{tra kritika na ra~un autora, me|utim, nije ga sprije~ila da, za razliku od tonova u drugim prikazima, istakne i odre|ene pozitivne strane Mitrinovi}evih razmatranja i uputi kritiku bo{nja~koj javnosti koja apriorno do~ekuje na no` svako kriti~ki intonirano pisanje o Bo{njacima. Pored `enskog pitanja i no{nje, tre}a velika tema iz dru{tvenog `ivota Bo{njaka o kojoj je iscrpno pisao D`evad Sulejmanpa{i} bili su vakufi. Sulejmanpa{i} je bio duboko svjestan zna~aja vakufskog potencijala za duhovni i materijalni razvoj Bo{njaka. Nakon ~uvenih izjava reisul-uleme ^au{evi}a decembra 1927. u prilog emancipacije bo{nja~ke `ene i racionalnijeg kori{tenja vakufskih dobara, Sulejmanpa{i} je u vi{e svojih tekstova46 pozivao na vakufsku reformu, koja bi se primarno o~itovala u kori{tenju vakufskih posjeda (uklju~uju}i i napu{tene mezarluke) za izgradnju proizvodnih kapaciteta koji bi unaprijedili ekonomsku osnovu osiroma{enog bo{nja~kog stanovni{tva, kao i u temeljitoj reorganizaciji vakufsko-mearifske uprave koja bi se li{ila balasta zastarjelih mutevelijskih struktura i pogubnog uplitanja politike u njene poslove. U svim tekstovima Sulejmanpa{i} apelira na Bo{njake da se li{e sentimentalne veze sa naslije|em i iracionalnog opiranja promjenama koje su u njihovom najboljem interesu: “^ovjeka, koji imalo voli taj svijet, iz koga je nikao, ne mo`e sigurno ni{ta `e{}e zaboliti od toga najsavr{enijeg bjelodanog dokaza sljepila toga svijeta. Protiv volje mu se name}e misao, da su mozgovi i du{e u tog svijeta mrtve okamenine, koje su vje~no krute, i koje ~ekaju na jak malj da ih polupa. Jer kako bi se ina~e moglo razumjeti, da tom svijetu nikada ne naumpadne ni da se upita: Kako se moraju `alostiti du{e onih mrtvih, koje su se oslobodile zemaljskog praha, kad vide, da su njihove trule kosti, {to zauzimaju skupocjena zemlji{ta, na smetnji spasavanju njihovih potomaka!”47

[to se ti~e reorganizacije vakufsko-mearifske uprave, bez njene racionalizacije i osavremenjivanja ne mo`e biti nove, produktivnim ciljevima okrenute vakufske politike. A do toga je mogu}e do}i: “ ... potpunim ujedinjenjem svih samostalnih vakufa pod direktnu upravu povjerenstava, izuzev{i naravno onaj mali broj (desetina) onih vakufa ~ije vakufname odre|uju za mutevelije izvesna lica. Time bi poslovanje odbora i direktora bilo smanjeno za najmanje tri ~etvrtine svoje, {to bi imalo za posledicu stvaranje mogu}nosti inicijativnoga novoga rada u vakufima. Sabor je, istina, jo{ u pro{logodi{njem zasedanju doneo zaklju~ak da se ujedine vakufi u svim mestima, gde ima vi{e vakufa, ali prova|anje toga zaklju~ka je, kako se ka`e u izve{taju, udarilo na takve zapreke da se ujedinjenje moglo provesti tek u desetak mesta. Kako se mo`e razumeti iz drugoga razlaganja u izve{taju, dosada su sama poverenstva bila glavna zapreka tome ujedinjavanju. Stoga treba, pre definitivnoga izvo|enja ujedinjenja vakufa, dovesti u red sama poverenstva, jer i ina~e, kad poverenstva ne bi bila savesnija od mutevelija, ne bi trebalo uop{te ujedinjavati samostalne vakufe.”48

137


Bo{nja~ka pismohrana

Nesporan kvalitet Sulejmanpa{i}evog mi{ljenja bilo je njegovo beskompromisno zalaganje za ratio i otvoren govor, bez tabua, o svim pojavama u bo{nja~kom dru{tvu i problemima koji ga optere}uju. Produkt takve tendencije, uz mnoge druge, jeste njegov tekst “Tragi~nost duhovnih i socijalnih kontrasta u na{ih muslimana”, u kojem je upozorio javnost na prisutne polaritete u bo{nja~koj zajednici, koji od svjetovno i tradicionalno usmjerenih muslimana ~ine dva svijeta, me|usobno konfrontirana i posva|ana, nesposobna za bilo kakvu zajedni~ku akciju, unutar jednog te istog naroda.49 Premda se u ovom tekstu, mo`da zbog profila publikacije u kojem je plasiran, osjeti izvjesno pomanjkanje kriti~ke nepristrasnosti u tretmanu dru{tvenih grupa koje opisuje, Sulejmanpa{i} dobro uo~ava mogu}e negativne refleksije pomenutih polariteta, osobito na kvalitetan i djelotvoran rad muslimanke u~iteljice, koja “ima da predstavlja glavnog kulturnog pionira na{ih muslimana za dugi niz godina ...”50 Sa pomenutim tekstom “Tragi~nost duhovnih i socijalnih kontrasta u na{ih muslimana” Sulejmanpa{i} je, nesporno, otvorio jedno od najkrupnijih i najosjetljivijih pitanje bo{nja~ke nacionalne i duhovne stvarnosti izme|u dvaju svjetskih ratova: pitanje interpretacije islamskog u~enja u modernom vremenu, temu koja je neraskidivo vezana za problem saradnje inteligencije i uleme u savremenom bo{nja~kom dru{tvu. O ovim pitanjima se intenzivno raspravljalo dvadesetih i tridesetih godina proteklog stolje}a. Me|utim, jedna od dru{tvenih grupa nije znala ponuditi rje{enja koja bi bila djelotvorna u smislu duhovnog konsenzusa, ili barem ve}inskog poimanja islamskog u~enja kao oblasti bo{nja~kog identiteta, niti je imala recept za efikasno premo{}ivanje jaza izme|u nje i ostalih grupa koje su ~inile bo{nja~ki dru{tveni prostor. Sulejmanpa{i} je pisao o dihotomiji svjetovno i vjerski obrazovanih Bo{njaka, ali ni on nije ponudio nikakva djelotvorna rje{enja za postoje}u nepovoljnu situaciju. Kad je rije~ o interpretaciji islamskog u~enja, Sulejmanpa{i} je insistirao na tezi da poimanje islama treba uskladiti sa razumom i tekovinama zapadnog duha, te da se mora na~initi raskid sa zastarjelom teolo{kom literaturom koja je u osjetnom raskoraku sa tendencijama i rezultatima savremene nauke i filozofije. Kao dosljedni kantovac, Sulejmanpa{i} nastoji razgrani~iti perenijalnu eti~ko-filozofsku strukturu Kur’ana od ajeta posve}enih prirodi i univerzumu, ~ija je relevancija, s obzirom da su u vrijeme njihove objave morali odgovarati duhovnim mogu}nostima prvih muslimana, samo historijska, temporalna.51 Ovo je ubjedljivo najslabiji momenat u cjelokupnom Sulejmanpa{i}evom mi{ljenju; u knjizi u kojoj iznosi pomenutu teoriju52 ne postoji nikakvo relevantno obrazlo`enje za nju izuzev jaza kojeg (li~no) prepoznaje izme|u prijevoda pojedinih ajeta o prirodi objavljenih u tuzlanskom Hikjmetu i rezultata prirodnih nauka, za koje i sam priznaje da ih poznaje tek u osnovnim crtama.53 Jo{ je ve}i problem projiciranje pomenute teorije u prostor i vrijeme, u prakti~ko-operativni kontekst: koje bi dru{tvene snage, na temelju kakvih ovla{tenja, slijede}i kakve kriterije, bile u stanju izvr{iti “misiju” koju zagovara Sulejmanpa{i}? Postoje li elementarne pretpostavke u bo{nja~kom dru{tvu (o vjerskim strukturama da i ne govorimo) za takvu jednu aktivnost? Na jednom mjestu, dodu{e, Sulejmanpa{i} nagla{ava zna~aj obrazovanja “jednog novog reformisanog hod`inskog stale`a”54, ali to ostaje tek puka proklamacija, za neko budu}e vrijeme, bez ikakvog realnog obrazlo`enja.

138


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

D`evad Sulejmanpa{i}, me|utim, bio je u potpunosti uvjeren da Bo{njaci ne mogu i}i naprijed sa postoje}om ulemanskom bazom (~ije je desno krilo nazivao hikmetov{tinom), te da u bo{nja~kom dru{tvu mora prevladati racionalna struja koja }e jasno i nedvosmisleno, bez zazora i sentimenata, usmjeriti narod prema prioritetima njegovog ukupnog nacionalnog razvitka. A ti prioriteti su najdirektnije povezani sa potrebom kulturne i socijalne asimilacije sa Jugoslavenima drugih vjera, bez ~ega nema bo{nja~ke (muslimanske) opstojnosti i posebnosti: “Da je opiranje protiv toga spajanja nemogu}a i u sebi protuslovna stvar, vidi se po tome {to, na primer u na{em slu~aju, na{a omladina, ‘na kojoj svet ostaje’, dobiva isti prosvetno-kulturni odgoj i docnije vr{i iste dr`avne funkcije, kao i raznovrsne dru{tvene i nacionalne poslove, kako ih vr{i i omladina drugih vera. Tako nastaje i treba da nastaje kulturna i socijalna a s i m i l a c i j a. Mi muslimani moramo i h t e t i tu asimilaciju, i to u na{em najvi{em interesu. Voljnom, iskrenom i umnom asimilacijom }emo posti}i da to ne}e biti u stvari samo asimilacija nego vi{e sinteza, i samo }emo tako mo}i o~uvati sve ono {to je dobro u pojmu i sadr`aju na{e verske zajednice.”55

Ovaj citat, na koncu ovog prikaza recimo, mo`da najplasti~nije ilustrira svu kompleksnost, sadr`ajnost i slojevitost sociolo{kih opservacija D`evada Sulejmanpa{i}a, ali i domete njegovog modernisti~kog mi{ljenja u dru{tvu i dr`avi sa zvani~nom nacionalnom politikom, koja to mi{ljenje nesporno uslovljava i odre|uje, potpomognuta idealisti~kim koncepcijama intelektualca koji je o~ito vjerovao u pravolinijski tok historijskog kretanja. Ali, u pozadini svih njegovih teorija o jedinstvu, asimilaciji, sintezama, ipak je stajao diskurs o opstanku bo{nja~kog (muslimanskog) elementa, onakvog kakav jeste, nespremnog na promjene i reforme, u historijskom vremenu koje nije obe}avalo milost i solidarnost spram onih koji nisu bili sigurni kojim putem treba i}i. D`evad Sulejmanpa{i} je to jasno vidio i javno potvrdio svoj intelektualni dignitet tekstovima u kojim je iznosio zapa`anja i ideje za koje je vjerovao da Bo{njake mogu potaknuti barem na razmi{ljanje, ako ne na djelotvornu akciju u pravcu njihove obnove i napretka.

Bilje{ke: 1 [a}ir Filandra, Bo{njaci i moderna [Humanisti~ka misao Bo{njaka od polovine XIX do polovine XX stolje}a], Sarajevo, 1996, str. 6. 2 Isto. 3 Ibrahim Kemura, Uloga “Gajreta” u dru{tvenom `ivotu Muslimana, Sarajevo, 1986. 4 Josip Le{i}, “Me|uratna bosansko-hercegova~ka drama”, Pozori{te, XXX/1988, br. 5-6, str. 514. 5 Fikret Kar~i}, Dru{tveno-pravni aspekt islamskog reformizma, Sarajevo, 1990, str. 211-212. 6 Isto, str. 213. 7 Alija Isakovi}, O “nacionaliziranju” Muslimana, Zagreb, 1990, str. 80-83. 8 Rije~ je, naime, o Sulejmanpa{i}evom tekstu “Tragi~nost duhovnih i socijalnih kontrasta u na{ih muslimana”, objavljenom u Pregledu, IV/1930, sv. 80, str. 528-532. U ]emanovoj bibliografiji ovaj napis se navodi pod rednim brojem 3472. (Mustafa ]eman, Bibliografija bo{nja~ke knji`evnosti, Zagreb, 1994, str. 142). 9 Bo{njaci i moderna [Humanisti~ka misao Bo{njaka od polovine XIX do polovine XX stolje}a], str. 194-202. 10 Mehmedalija Boji}, Historija Bosne i Bo{njaka [VII – XX vijek], Sarajevo, 2001, str. 513. 11 Adnan Jahi}, Hikjmet – rije~ tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini, Tuzla, 2004. 12 Husnija Kamberovi}, Begovski zemlji{ni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918., Zagreb – Sarajevo, 2003, str. 450.

139


Bo{nja~ka pismohrana

13 Prema Kamberovi}u, otac D`evada Sulejmanpa{i}a zvao se Sulejmanbeg Sulejmanpa{i}, a djed mu Ibrahim-beg Sulejmanpa{i}. Sulejmanbeg, ina~e ro|ak mnogo poznatijeg Rifatbega Sulejmanpa{i}a, aktivnog politi~ara i ~lana vakufsko-mearifskog sabora, doselio se iz Bugojna u Sarajevo, gdje je izvjesno vrijeme obavljao du`nost op}inskog savjetnika (Isto). 14 Intervju autora sa Zijom Sulejmanpa{i}em (1931) obavljen 1. 2. 2005. 15 Razlog kasnijeg objavljivanja bro{ure, prema samom autoru, le`ao je u nespremnosti tada{njih austrougarskih vlasti da se saglase sa promicanjem ideja koje je sugerirao njen sadr`aj. “Tada mi je cenzura zabranila njeno {tampanje sa motivacijom, da je sadr`aj ‘anstöszig’ ...” D`evad beg Sulejmanpa{i}, Muslimansko `ensko pitanje – jedan prilog njegovu rije{enju, Sarajevo, 1918, str. 3. 16 Isto, str. 6. 17 Hasan M. Rebac, Po~etak emancipovanja Srpkinje muslimanske vere, Beograd, 1925, str. 12. 18 Iz neobjavljene korespondencije Husnija Kamberovi} – Zija Sulejmanpa{i}. 19 Intervju autora sa Zijom Sulejmanpa{i}em (1931) obavljen 1. 2. 2005. 20 O “Reformi” vidjeti vi{e: Dru{tveno-pravni aspekt islamskog reformizma, str. 211-212; Hikjmet – rije~ tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini, str. 33-34. 21 Iz neobjavljene korespondencije Husnija Kamberovi} – Zija Sulejmanpa{i}. Ina~e, D`evad Sulejmanpa{i} sa pomenutom suprugom nije imao djece. 22 Isto. 23 Isto. 24 Isto. 25 Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politi~kom `ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca [III izdanje], Sarajevo, 1999, str. 373. 26 Ibrahim Kemura, Zna~aj i uloga “Narodne Uzdanice” u dru{tvenom `ivotu Bo{njaka (1923. – 1945.), Sarajevo, 2002, str. 27. 27 D`evad Sulejmanpa{i}, “‘Reforma’ prema Jugoslavenskoj Muslimanskoj Organizaciji”, Jugoslavenski list, XI/1928, br. 12, str. 3. 28 “Ja sam od 1920. do 25. godine mnogo radio za J. M. O. Tro{e}i `ivce i umnu snagu u redakciji ‘Pravde’ u nadi, da }e se jednom ve} smatrati zavr{enim pribiranje narodnih snaga i pristupiti op{tem kulturnom radu u narodu. U 1925. godini me je ~ekanje ve} bilo osanisalo. Danas vidim, da JMO vrlo malo misli na taj rad”, Isto. 29 Pogledati ~lanke: D`evad Sulejmanpa{i}, “‘Reforma’ prema Jugoslavenskoj Muslimanskoj Organizaciji”, Jugoslavenski list, XI/1928, br. 12, str. 3; D`evad Sulejmanpa{i}, “Partijska politika”, Reforma, I/1928, br. 1, str. 4; D`evad Sulejmanpa{i}, “Za reviziju vakuf. {tatuta”, Reforma, I/1928, br. 2, str. 5. 30 Uloga “Gajreta” u dru{tvenom `ivotu Muslimana , prilozi. 31 Spomenica dvadesetipetogodi{njice Gajreta 1903 – 1928, Sarajevo, 1928, str. 105. 32 D`evad Sulejmanpa{i}, Zeleni ~ovjek. Komedija u 1 ~inu. Iz muslimanskog seoskog `ivota, Gajretova mala pozornica 2, Sarajevo, 1932. 33 Pogledati: D`evad Sulejmanpa{i}, “6. januar 1929.”, Gajret, X/1929, br. 8, str. 129-131; D`evad Sulejmanpa{i}, , “3. oktobar 1929.” Gajret, X/1929, br. 20, str. 311-312; D`evad Sulejmanpa{i}, “Zavr{etak agrarnog pitanja u biv{oj Bosni i Hercegovini kao po~etak ekonomskog zadru`nog pokreta”, Gajret, X/1929, br. 22, str. 343-345. 34 Pogledati, na primjer, poglede tuzlanskog Hikjmeta, koji je zastupao gledi{ta konzervativne bosanske uleme, o karakteru promjena koje je donio {estojanuarski re`im (Hikjmet – rije~ tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini, str. 89-90). 35 “3. oktobar 1929.”, str. 311. 36 Iz neobjavljene korespondencije Husnija Kamberovi} – Zija Sulejmanpa{i}. 37 O ovoj bro{uri vi{e: Enes Kari}, “Bosanske muslimanske rasprave za i protiv obnove i reforme u XX stolje}u”, Savremeno islamsko mi{ljenje u Bosni i Hercegovini (materijali), Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2003, str. 40-45; Hikjmet – rije~ tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini, str. 14-15. 38 Muslimansko `ensko pitanje – jedan prilog njegovu rije{enju, str. 27. 39 Isto, str. 22. 40 Isto, str. 22-23. 41 Pogledati: D`evad Sulejmanpa{i}, “Zablude sarajevskog d`ematskog med`lisa”, Reforma, I/1928, br. 3, str. 2; D`evad Sulejmanpa{i}, “Prodiranje sveta u `ivot muslimanke”, Gajret, X/1929, br. 18, str. 285-286; D`evad Sulejmanpa{i}, Slobodna misao i hikmetov{tina, Zagreb, 1933, str. 91-93.

140


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

42 43 44 45 46

47 48 49 50 51

52 53 54 55

Muslimansko `ensko pitanje – jedan prilog njegovu rije{enju, str. 11. D`evad Sulejmanpa{i}, “Za {e{ir a protiv fesa! ”, Jugoslavenski list, VIII/1925, br. 230, str. 6. ^edomil Mitrinovi}, Na{i muslimani, Beograd, 1926. D`evad Sulejmanpa{i}, “Proskribovana knjiga”, Gajret, X/1926, br. 6, str. 90-93. Pogledati: D`evad Sulejmanpa{i}, “Za reformu vakufa”, Gajret, IX/1928, br. 2, str. 25-28; D`evad Sulejmanpa{i}, “Rad ovogodi{njeg vakufskog sabora”, Reforma, I/1928, br. 1, str. 2; D`evad Sulejmanpa{i}, “Neka mrtvi hrane `ive”, Reforma, I/1928, br. 2, str. 1; D`evad Sulejmanpa{i}, “Za reviziju vakuf. {tatuta”, Reforma, I/1928, br. 2, str. 5; D`evad Sulejmanpa{i}, “Rad u vakufima”, Gajret, X/1929, br. 24, str. 375-376. “Neka mrtvi hrane `ive”. “Rad u vakufima”, str. 375. D`evad Sulejmanpa{i}, “Tragi~nost duhovnih i socijalnih kontrasta u na{ih muslimana” Pregled, IV/1930, sv. 80, str. 528-532. Isto, str. 531. Ovdje je Sulejmanpa{i} nesporno bio inspiriran Kantovom Die Religion Innerhalb der Grenzen der Blossen Vernunft (pogl. Religija unutar granica ~istog uma, Beograd, 1990), kao {to su generalno njegov glavni filozofski oslonac u tretmanu vjersko-teolo{ke problematike, i dvadesetih i tridesetih, bile dvije prve Kantove kritike: Kritika ~istog uma i Kritika prakti~kog uma. Slobodna misao i hikmetov{tina, str. 19-24. O ovome vidjeti: Hikjmet – rije~ tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini, str. 141-142. Slobodna misao i hikmetov{tina, str. 19. Isto, str. 102. Isto, str. 101.

141


Luk duge «Izgleda kao luk duge koja se uzdi`e iznad Kumove slame i pru`a sa jedne litice na drugu», pisao je putopisac Evlija ^elebija o Starom mostu u Mostaru, arhitektonskom ~udu onoga vremena. Izgra|en je na mjestu drvenog, istro{enog mosta, koji je visio na lancima, a na molbu gra|ana Mostara sultanu Sulejmanu Veli~anstvenom da se izgradi novi, kameni most. Projekt i izgradnja mosta, koja je zapo~ela 24. oktobra 1557. godine, povjerena je mimaru Hajrudinu, istambulskom graditelju i u~eniku drugog velikog osmanskog graditelja mimara Sinana. Izvo|a~ radova bio je lokalni ~ovjek, Mehmed Kara|oz. Samo jedan luk, koji se protezao izme|u srednjovjekovnih kula Hercegu{e (Tara) na lijevoj i Helebinovke (^elovina) na desnoj obali, imao je u rasponu 28,70 m, bio je {irok 4 m i duga~ak 30 m, na visini od oko 20 m od ljetnog vodostaja. Za gradnju je bilo potrebno 456 blokova kamena, a kori{ten je kamen tenelija koji je vjerojatno dopreman iz kamenoloma smje{tenog 5 kilometara ju`no od grada, i u manjoj mjeri bijeli kre~njak. Graditelji mosta su uglavnom bili iz okolice Dubrovnika i iz kadiluka Popovo, gdje su `ivjeli poznati tesari i kamenoresci. U izgradnju Starog mosta utro{eno je 300 000 ak~i (novac Osmanskog carstva). Most je zavr{en devet godina kasnije, 1556. godine, a legenda ka`e da je dan prije nego {to }e se skela skinuti mimar Hajrudin pobjegao iz Mostara u strahu od bijesa Sulejmana Veli~anstvenog koji je zaprijetio da }e Hajrudin biti osu|en na smrt, ako luk mosta ne izdr`i. Hajrudin nikada nije vidio svoj most. Most je tokom povijesti nosio razli~ita imena: «Novi», «Sultana Sulejmana», «Veliki» i «Stari», a do ru{enja 1993. godine ostao je najve}i kameni most na svijetu. Dana 9. IX 1993. Stari most je sru{en nakon {to je vi{e mjeseci bio izlo`en artiljerijskoj paljbi. S. K.

143


Remzija Had`iefendi}-Pari}

Mostovi i }uprije: isto, sli~no ili razli~ito O Starom mostu - Znate li, Ivo, {ta ima novo u Mostaru? – upita}e gosta /Ivu Andri}a/ poznati slikar i {aljivd`ija Ico Voljevica. - Da ~ujemo! – znati`eljno }e Andr}. - Mostarci se, izgleda, zainatili da poru{e Stari most i sagrade jo{ stariji! (iz knjige Ljube Jandri}a: «Sa Ivom Andri}em», Sarajevo, 1982.)

O rije~ima Nositi sveske u~iteljevoj ku}i, to je bila najve}a po~ast za svakog |aka. Ud`benika je bilo malo. Se}am se kad sam prvi put u ruke uzeo knjigu «Kobali: Zorna obuka». Nijednu od te tri re~i nisam razumeo, a Kobali je bio autor, zorna obuka – prakti~na nastava! Ko |avo sam se mu~io s tim re~ima! (Ivo Andri}.) Postoji uvjerenje da rije~i odra`avaju «svjetonazor» svojih govornika i da otkrivaju mnoge podatke o kulturi zajednice kojoj oni pripadaju posredstvom sadr`aja rije~i. Dakako, ne sve rije~i podjednako, ve} prije svega kulturno ozna~ene a to su one koje se mogu razumjeti samo uz poznavanje socio-kulturnih posebnosti govorne zajednice kojoj pripadaju. Me|u lingvistima postoji sporenje oko toga mo`e li se, makar me|u jezicima iste grupe, izdvojiti barem 200 rije~i koje su kulturno neozna~ene, odnosno kulturno neobilje`ene (v. Bratani}, 1991:11).

145


Bo{nja~ka pismohrana

Po tome je «svaki /je/ rje~nik, ka`e Dubois, bez obzira na tip, zapravo opis kulture i u tom smislu predstavlja ‘kulturni tekst’ (un texte culturel)»(isto, 18). Zato se nije te{ko slo`iti s tim da je «preno{enje i tuma~enje leksi~kog i semanti~kog sadr`aja jedinica nekog jezika predstavlja /.../ ujedno i preno{enje znanja o dru{tvu i kulturi zajednice koja se tim jezikom slu`i jer je takvo znanje dio toga semant~kog sadr`aja» (isto, 12).

«Izgubio na mostu, dobio na }upriji» Rije~ }uprija je neslavenska i, kao {to je op}epoznato, u na{ je jezik u{la kao posu|enica iz turskog. Posu|enice su rije~i preuzete u jedan jezik iz drugog, bilo zbog toga {to jezik primalac nije imao svoju rije~ za odre|eni pojam (unutarjezi~ki razlog), bilo zbog toga {to su govornici razli~itih jezika naprosto dolazili u me|usobni kulturno-civilizacijski kontakt ili razmjenu (vanjezi~ki razlog)1. Svaki ih jezik ima u ve}em ili manjem broju, ma koliko se puristi (jezi~ki ~istunci) tome opirali. 1

Posuditi se mogu i manje jedinice manje od rije~i, naj~e{}e sufiksi ( iz turskog su: -d`ija/-~ija: kafed`ija, torbad`ija, kesed`ija, kazand`ija, ni{and`ija, mejdand`ija; -li: merhametli, rahmetli, a nalazimo ga i u rije~ima: ~ar{inlija, Osmanlija, fi{eklija; -luk od tur. –lik: kom{iluk, java{luk, pa{aluk, {enluk, lopovluk, bezobrazluk, pasjaluk itd. Posuditi se mogu i fonemi: tako bosanski, hrvatski i srpski fonolo{ki sistem nije imao fonem d` u svom

146


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

Posu|enice dobivaju svoje posebne nazive ve} prema tome iz kojeg jezika potje~u. Tako su turcizmi2 uobi~ajeni naziv posu|enica iz (osmanskog) turskog jezika ili rije~i i izraza koje smo preuzeli preko tog jezika, naj~e{}e iz arapskog i iz perzijskog (Ponegdje se sve posu|enice iz ovih jezika zajedni~ki nazivaju orijentalizmima). Turcizmi su davno i jednostavno u{li u knji`evni jezik. Naime, kako su se masovno govorili «u narodu», stekli su «pravo gra|anstva» izborom «narodnog» - (novo){tokavskog dijalekta za osnovicu knji`evnog jezika, jo{ u 19. st.. Evo kako je, na primjer, hrvatski knji`evnik Luka Boti} (Split, 1830. - \akovo, 1863.) pisao u svojoj pripovijeci «Dilber Hasan» (turcizam dilber» ljepotan», «dragan», «lijepi»; dilbrr od perz. dil «srce»...): «Dok je Hasan onako divno u svojemu zanosu pjevao, slu{ao ga je s pend`era u jednoj ku}i blizu }uprije mlad jedan momak, jednake nesre}e s Hasanom, u

historijskom razvoju. On se javlja u posu|enicama iz turskog (d`amija, hod`a, had`ija), talijanskog (d`enerao), mad`arskog (Mad`ar, Mad`arska), usp. R. Filipovi}, Jezici u kontaktu, 1986. («Sekundarno», kao alofon d`, javljao se u nekim doma}im rije~ima, npr. svjedo~iti: svjedo~-ba – svjedod`ba, pa se alofon «razvio u fonem kad je pod pritiskom jezi~nog posu|ivanja stvorena poreba za tim fonemom», Filipovi} 1986). 2

U bosnistici, nauci o bosankom jeziku (usp. Jahi} 1999:69), ne pravi se terminolo{ka razlika izme|u turcizama i orijentalizama:»Poseban sloj leksike su orijentaliumi, rije~i iz turskog, arapskog i persijskog, koje nazivamo i turcizmima, po{to su u na{ jezik do{le posredstvom turskog jezika. « (^edi} 2001:149); »Bosanski jezik je, dakle, centralno jezi~ko podru~je na kojem se historijski ve`u slavenska (zapadno{tokavska) i orijentalna leksika (rije~i iz turskog, arapskog i perzijskog jezika)...« (Jahi} 1999:67) »Dogodilo se da je posredstvom turskog jezika u ju`noslavenske dijalekte primljen veliki broj orijentalnih rije~i, tzv. orijentalizama. Oni se zovu turcizmima ne zato {pto su svi doista iz turskog jezika, ve} zato {to su primljeni putem turskog jezika, neovisno od svog stvarnog porijekla. « (Jahi} (1999:27) U suvremenoj kroatistici pravi se terminolo{ka razlika izme|u turcizama i orijentalizama, vidi napomenu br. 4.

147


Bo{nja~ka pismohrana

koliko ni jedan ni drugi nijesu imali `iva ni oca ni matere, a plemenite du{e, kano Hasan. Ime mu je bilo Pavao Cvijeti}, terzija; a `ivio je sa jednom svojom sestrom udatom za jedno dun|era. Kad je Pavao na pend`eru Hasana slu{ao, sestra mi je u istoj sobi pri svije}i vezla ko{ulju. Ispjevav Hasan pjesmu uputi se, jednako prebiru}i po tamburi, uz Miljacku mimo nekoje hri{}anske ku}e.» (terzija - «kroja~»; dun|er - «tesar», «drvodjelac») Me|u turcizmima ima i rije~i porijeklom iz gr~kog. Upravo je takva }uprija. Ona je u{la u turski iz gr~kog jezika (}uprija: tur. kopru, ~it. «kjopru», od gr~. gephyra). U bosanskom jeziku turcizam }uprija posve je odoma}ena rije~. Ima dva zna~enja, jedno op}epoznato – «most», a drugo - «pre~ke na kutijama kahvenog mlina«3- poznato mo`da samo jo{ pokojem starijem Bosancu i Bo{njaku naprosto zato {to se kahva ve} odavno ne melje ru~no, kahvenim mlinovima (vodenicama, udenicama). Aija Isakovi} svrstava }upriju, u op}epoznatom zna~enju «most», u svoj «Rje~nik karakteristi~ne leksike bosanskog jezika» navode}i kao izvor (potvrdu) za nju djelo Hamze Hume iz 1928.godine. Isakovi} uvr{tava i rije~ most u karakteristi~nu leksiku bosanskog jezika navode}i Hevaijin tursko-bosanski rje~nik «Potur-[ahidiju» (ili: Magbuli-i ‘arif) iz daleke 1631. godine kao stari izvor za nju. D`evad Jahi} u «[kolskom rje~niku bosanskog jezika» navodi obje rije~i, ali on u svom «Rje~niku» ne ozna~ava da li je neka odrednica arhaizam (ili rije~ savremenog jezika), pa takvu napomenu nemamo ni uz tucizam }uprija. 3

[kalji} 1989.; Jahi} 1999.

148


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

(U «Hrvatskom enciklopedijskom rje~niku» i Ani}evom «Velikom rje~niku hrvatskog jezika» na navodi se rije~ }uprija u zna~enju «most», «brvno»: 1. povijesno: most orijentalne gradnje, 2. reg. most, 3. reg. brvno).4 Rije~i most i }uprija danas imaju razli~it izraz a isto ili pribli`no isto zna~enje (sadr`aj), pa su sinonimi: »]uprija je uzeta iz turskog i zna~i {to most» (v. S.Lalevi}, Snonimi i srodne rije~i srpskohrvatskoga jezika, Bg, 1974). U «[kolskom rje~niku standardnog sh./hs. jezika» iz1988. V. Vasi} i M. Joci} stoji: «Mada se re~ju }uprija, koja je turskog porekla, i re~ju most ozna~ava isti pojam, ove dve re~i se ne mogu upotrebljavati kao zna~enjski potpuno jednake. ]uprijom se ~e{}e nazivaju manji i stariji mostovi nego modrni i veliki. Pored tog, ova re~ se ne upotrebljava podjednako ~esto u svim na{im krajevima.» (str.174) Rije~ most po nekim etimolozima nejasnog je porijekla; po drugima je vjerovatno praslavenska, s prvotnim zna~enjem koje bi se moglo opisati kao «ono {to je metnuto, postavljeno, sagra|eno» (Gluhak:1993). U jednom su se periodu razvoja jezika rije~i most i }uprija najvjerojatnije zna~enjski izjedna~ile (usp. nar. izreku: Dobje{ na mostu, izgubi{ na }upriji!) da bi se u suvremenom jeziku turcizam }uprija potisnuo u pasivni sloj leksike, budu}i da ga je njegova «suparnica», rije~ most, potisnula iz upotrebe. ( Most je produktivniji od }uprije, up.: mostogradnja, mostarina, premostiti..; usp. fraze: most prijateljstva, most izme|u istoka i zapada...). U tom depandansu mogu ga na}i knji`evnici i znantvenici, i to jedni uglavnom kao arhaizam, a drugi kao historizam.

Mostovi bosanski i }uprije bosanske Da bi se ostvarila komunikacija u nekom konkretnom govornom aktu, svaki se jezi~ki znak, tako i rije~, mora ostvariti u nekoj materiji. Taj fizi~ki dio rije~i naziva se izraz ili oznaka, i on je za rije~i most i }uprija razli~it. Ali rije~ ima i nefizi~ki, nematerijalni dio. Preko tog dijela rije~ dolazi u vezu s onim {to ona zapravo ozna~ava. Tako kroz izraz rije~i provijava jedna druga stvarnost. Rije~ automatski vezujemo za ono {to ona ozna~ava, za kakvo realno stanje predmeta koji ozna~ava. Zna~enje rije~i }uprija ili most je «gra|evina koja spaja dvije obale» kao odgovaraju}i predmet na koji se dvije rije~i odnose a koji posjedujemo u sojoj jezi~koj memoriji. Rekli bismo jednostavnije: to je bilo koja gra|evina koja spaja dvije obale, most uop}e. Tako je samo kad rije~ posmatramo kao apstraktnu jedinicu prirodnog ljudskog jezika ili sistema. U stvarnosti ne postoji most ili }uprija uop}e, ve} neki konkretan objekt s nizom drugih svojih atributa od kojih je jedan taj da spaja dvije obale. Do tog objekta posreduje rije~. Komuniciranje, koje je uvijek dijalog, interakcija, uklju~uje sadr`aj koji se komunicira, ali i govornikovu ta~ku gledi{ta s koje govori i vrednuje. 4

U Uvodu «Hrvatskog enciklopedijskog rje~nika» stoji da je skra}enica reg.= regionalno. U odjeljku Orijentalizmi (str. XXII) obja{njava se: « U ovu {iroku skupinu rije~i (orijentalizmi, na{a nap.) pripadaju prije svega posu|enice iz turskoga, koje su u hrvatski dospjele tijekom stoljetnih kontakata Hrvata i Osmanlija, zapo~etih u 15. stolje}u. Mnogi su turcizmi danas u hrvatskom jeziku zastarjeli, ili se osje}aju kao regionalizmi (upotrebljavaju se samo u Bosni i Hercegovini i nisu dio hrvatskog standarda), npr. }uprija, ~ardak ili d`ezva; /.../ U drugu skupinu orijentalizama svrstavaju se u~ene rije~i koje su arapskog ili hebrejskog podrijetla, a u hrvatski su dospjele iz europskih jezika,ve}inomjo{ u srednjem vijeku...»

149


Bo{nja~ka pismohrana

Zajedni~ko, op}e zna~enje mosta i }uprije isto je («ono {to spaja dvije obale»). Ipak, u odnosu na istozna~nicu, rije~ }uprija ima bar jedno obilje`je vi{e: «most orijentalne gradnje, iz jednog davno minulog vremena». Ono turcizmu su`ava polje upotrebe, stilski ga «optere}uje» pa }uprija postaje stilski obilje`ena rije~ u suvremenom jeziku. Ali, iako je davno sagra|ena, }uprija u Mostaru nosi ime Stari most! I bez obzira na orijentalni stil gradnje – nazvana je mostom, ne }uprijom.

Kameni i drveni mostovi i }uprije U srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini putevi su se «dr`ali dolina rijeka i putnih pravaca iz doba Rimljana. Tamo gdje je trebalo prelaziti rijeku, za prijelaz su naj~e{}e slu`ili rimski mostovi. Sigurno je malo mostova izgra|eno u srednjem vijeku, i to {to je gra|eno, gra|eno je uglavnom u drvetu. ^uveni su mostovi od drveta u Mostaru, na lokaciji ne{to ni`e od sada{njeg Starog mosta, zatim most u Po~itelju, drveni most na Pra~i... Jedan vanredno lijep primjer mosta jeste ]uprija u Stocu...» (Bublin 1999:48-9) U osmanskom periodu ishodi{te komunikacionog sistema postaje Carigrad, a «osnovni pravac, tzv. Carigradski drum, pibli`no se poklapa sa rimskim komunikacijama od Vi{egrada preko Rogatice do Sarajeva, te dalje preko Kiseljaka i Travnika do Jajca i Banje Luke. Dr`e}i se rije~nih tokova, kao i ranijih puteva, od ove osnovne saobra}ajnice odvajaju se putevi dolinom Drine, dolinom Bosne, te dolinom Vrbasa, Sane i Une, a prema jugu preko Fo~e i Gacka na Trebinje i Dubrovnik, i preko Livna

150


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

i Duvna na Split. Sva ve}a naselja direktno se uklju~uju u ovaj sistem i svi va`niji mostovi su njegov sastavni dio. Osniva~i, odnosno najve}i graditelji mostova su sultan Sulejman (most u Fo~i, Donjem Vakufu i Mostaru) i njegov najbli`i saradnik Rustem-pa{a (most na @eljeznici kod Ilid`e i obnova mosta na Bosni kod Bla`uja), zatim Sokolovi} Mehmed-pa{a, koji gradi mostove u Vi{egradu i Trebinju, na @epi i vjerovatno kod Sarajeva (Kozja }uprija). Brat Rustem-pa{in Zaim had`i Mehmed-beg, zvani Kara|oz-beg, nadzornik je na gradnji Sultan-Sulejmanova mosta u Mostaru, a na svoje ime gradi, za potrebe dr`ave, mostove u Konjicu i Blagaju, Potocima kod Mostara i u Mostarskom Blatu.» (isto, 84)

16. stolje}e: gradnja najve}ih i najljep{ih mostova U 16. st. (1577/78) gra|en je Vi{egradski most. Gradio ga je vrhovni turski graditelj i dvorski arhitekt Kod`a Mimar Sinan, a zadu`bina je Mehemd-pa{e Sokolovi}a. Vi{egradski most je «djelo jednog od najve}ih graditelja svjetske historije graditeljstva» i to daje ovom objektu izvanrednu kulturnu i istorijsku vrijednost u svjetkim razmjerama. I kod nas i u svijetu njegov zna~aj ravan je zna~aju objekata najve}ih renesansnih majstora Italije, jednog Bramentea ili Mikelan|ela» (isto, 88) Mostarlije su tra`ile od sultan Sulejmana Veli~anstvenog da gradi 1566. most u Mostaru, koji je «jedan jedini svod, djelo vje{ta~ko koje }e da zaprepasti sve majstore svijeta», rije~i su turskog geografa XVII st. Katib ]ehaja - Had`i Kalfa. Evlija ]elebija je o Starom mostu zabilje`io: «...On izgleda kao luk duge koja se uzdi`e iznad Kumove Slame i pru`a sa jedne litice na drugu» (isto 88). Most je gradio Sinanov u~enik mimar Hajrudin. Iz osmanskog perioda su i ~uveni Stari most u Konjicu, Most na @epi i Arslanagui}amost na Trebi{njici. (usp. D`emal ^eli}, Mehmed Mujezinovi}, «Stari mostovi Bosne i Hercegovine», Sarajevo, 1969.)

Gradovi i knji`evna djela Jedna osmanlijska srbijanska ~ar{ija nazvana je ]uprija. Jedan je bosanskohercegova~ki grad po mostovima nazvan Mostar. Jedan lijepi roman (Jasmine Musabegovi}) zove se «Most». Jedan je stari Stari most na Neretvi u Mostaru iz nekih, samo ru{iteljima poznatih razloga, «prekinut», sru{en. Pjesnik mu je spjevao pjesmu «To Neretva ne}e do~ekati»: Sru{ili su u Mostaru most star 427 godina. Koliko li }e im vremena trebati da sru{e svoju sramotu? To Neretva ne}e do~ekati. Na vijest o ru{enju Hajrudinova mosta u Mostaru 9.XI. 1993. (Enes Ki{evi})

151


Bo{nja~ka pismohrana

I Vi{egradski most u romanu, za koji je Ivo Andri} dobio Nobelovu nagradu za knji`evnost, u naslovu je «Na Drini }uprija», ali onaj na @epi u njegovoj je noveli most («Most na @epi»). Zabilje`eno je da je Andri} govorio: «Dnevno sam nekoliko puta prelazio preko }uprije. Kad sam bio manji, preko mosta me za ruku vodila Ajkuna. Kasnije sam video i most na @epi, Kozju }upriju, Principov most. [ta ja znam, mo`da mi je bilo su|eno da postanem ‘specijalista’ za mostove!»

Zvorni~ki mostovi Gotovo da nema grada u Bosni koji nema svoj most ili svoju }upriju. Za ulazak. I izlazak. Prijatelja. I onih drugih. Most izme|u Malog i Velkog Zvornika niko nije opjevao ni opisao. On nije ni drven ni kamen. On je `eljezni most. «Filip Kljai} Fi}o». I nije lijep. Nikom. Sem Zvorni~anima. Tim su mostom bje`ali u zadnjoj bje`aniji Zvorni~ani, koje nisu pobili ili koji nisu spas tra`ili preko Kule-grada, {uma i gora... Djeca koja su uz njega odrastala govorila su da idu u ~ar{iju, a to je zna~ilo u Veliki Zvornik, preko `eljeznog mosta. Kad bi i{li u Mali Zvornik, onda su Zvorni~ani govorili da idu u «Srbiju». A i{li su obi~no na Jezero, prolaziri pokockanom ulicom izme|u «Vila», naselja podignutog zbog gradnje zvorni~ke hidroelektrane pedesetih godina gdje su prvi stanari bili Japanci-in`injeri, i «Kolonije», novih ku}a za prido{le radnike za hidroelektranu. Kad se iz Malog Zvornika i{lo u Zvornik, govorilo se: «Idem u ~ar{iju» ili «Idem u Veliki Zvornik». A ima tamo, niz Drinu, u «Donjem Naselju» Malog Zvornika jo{ jedan, puno mla|i betonski most. Preko njega su u Zvornik ulazili zadnji progonitelji i katili Zvorni~ana... Nema vi{e onog Zvornika ni onih Zvorni~ana. Onih od nekada! Ni meraje kraj Drine, ni teferi~a uz Drinu, kupanja u Drini, pecanja zelenki i pastrmki! Drinske oblutake mulj i blato davno je zavilo, iz njih trava divlja, vodena raste.

152


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

Daleko od Zvornika, Velikog i Malog, pjevam o Zvorniku, Velikom i Malom, rekao bi onaj {to je u Zvorniku srce svoje ostavio - Zvorni~anin Abdulah Sidran. Veliki Zvornik nije vi{e Veliki, samo je Zvornik. Mali Zvornik i dalje je Mali, i sve manji, i manji. Svejedno, Zvorni~anima drag i najljep{i, kakvi samo zavi~aji mogu biti. I drinske vrbe zahu~e Zvorni~anima daleko od zavi~aja, zanji{u se u nesanoj no}i orasi rodili sigurno i ove godine, zamiri{u pe~eni pecari koje tu|a djeca peku kraj Drine. Ko li u~i Ftatihe nad mezarjima triju djevajaka koje su se udavile neko} u drinskim meterizima podno stare davno ugasle kasapnice odakle se nekad bolno ~uo jauk umiru}ih goveda... Ko li, ko li....? Sad razumijemo, rekli bismo, pjesnike (Fevzija Mostarac, Sabit U`i~anin...) koji su davno oti{li iz svoga zavi~aja a sebi imena davala, negdje u stambolskim i maloazijskim ~ar{ijama, po svome Mostaru, U`icu, Sarajevu, Bi{}u, Tuzli, Klju~u, Ora{ju... Sabirem ta sje}anja sa Drine kao moja dobra majka {to je nekad skupljala kere i kerane {amijice, ili kao {to je skupljala sjeme sa suhih latifica i kadifica, {eboja i latina... da opet jednom, u prolje}e, ocvatu i zamiri{u avlijom!

153


Ismet Isakovi}

Manifestacija “Sje}anje na Srebrenicu 1995-2005” – (Press konferencija, 4.7.2005. godine) “8106 ljudi zadnja je stravi~na bilanca srebreni~ke tragedije. Mi smo danas ovdje zbog njih.”, rekla je Sena Kulenovi} koordinatorica manifestacije “Sje}anje na Srebrenicu 1995. - 2005.” na po~etku predstavljanja programa. Press konferencija odr`ana je 4.7.2005. godine u prostorijama Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske u Ilici 54. Program obilje`avanja genocidnog stradanja Bo{njaka u Srebrenici “nije samo memento, ve} i opomena da se takvo ne{to ne ponovi”, s ciljem da se na dostojan na~in obilje`i 10-godi{njica najve}eg pokolja civilnog stanovni{tva na evropskim prostorima nakon Drugog svjetskog rata. Predstavljaju}i program manifestacije Sena Kulenovi} je brojnim okupljenim predstavnicima tiskovnih i elektronskih medija u Hrvatskoj nazna~ila najzna~ajnije doga|aje. U utorak 5. srpnja je otvorenje izlo`be fotografija “Srebrenica 1995.” fotografa Darka Bandi}a i Wade Goddarda u prostorijama BNZH. U ~etvrtak 7. srpnja, u organizaciji Koordinacije za nacionalne manjine grada Zagreba, u Novinarskom domu odr`at }e se okrugli stol “Srebrenica 1995. - 2005.” uz sudjelovanje eminentnih novinara, knji`evnika, povjesni~ara, politologa, filozofa, sociologa i akademika iz BiH, Srbije i Hrvatske. Isti dan je u Islamskom centru u Zagrebu promocija knjige “Roman o Srebrenici” knji`evnika Isnama Talji}a. Centralni doga|aj manifestacije je Komemoracijska akademija u KD “Vatroslav Lisinski” u petak 8. srpnja, na kojoj }e nastupiti Sarajevska filharmonija, omladinski zbor “Zenica”, zbor Zagreba~ke d`amije “Arabeske” i mje{oviti pjeva~ki zbor “Lira - Zagreb”, koji djeluje pri @idovskoj op}ini u Zagrebu. Na akademiji, koja se odr`ava pod

155


Bo{nja~ka pismohrana

pokroviteljstvom grada Zagreba, bit }e izvedena ilahija “[ehidi”, kompozicija “Gor~in nad Bosnom bdije” kompozitora Emira Nuhanovi}a i oratorij “Srebreni~ki inferno” kompozitora \ele Jusi}a. U ponedjeljak 11. srpnja delegacija bo{nja~kih asocijacija posjetit }e Srebrenicu i Spomen obilje`je i mezarje u Poto~arima. Pokrovitelj manifestacija “Sje}anje na Srebrenicu 1995. - 2005.” je predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesi}, a organizatori su Vije}e bo{nja~ke nacionalne manjine grada Zagreba, BNZH, Islamska zajednica u Hrvatskoj i KDBH “Preporod”, ~iji su predstavnici prisustvovali press konferenciji. Manifestacija je prakti~no zapo~ela u ponedjeljak 27. lipnja, kada su u Zagrebu postavljeni plakati s 5 fotografija Tarika Samaraha, najzanimljivijeg anga`iranog umjetnika na podru~ju fotografije u BiH i {ire, koji je nedavno izdao knjigu o Srebrenici. “Moji plakati govore sami o sebi i s njima sam iskazao svoju poruku”, kratko je rekao Tarik Samarah na konferenciji za novinare.

Program manifestacije “Sje}anje na Srebrenicu 1995-2005”. Fotografija Tarika Samaraha “Dodir”.

156


Bo{njaci u kulturi Hrvatske

Predsjednik Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine grada Zagreba mr. Tarik Kulenovi} je rekao da su se bo{nja~ke organizacije okupile da obilje`e genocid u Srebrenici na dostojan na~in. To je podsje}anje ali i opomena, pokazatelj da zlo fa{izma mo`e zahvatiti svaki narod. U Drugom svjetskom ratu Srbi su bili `rtve genocida, a u Srebrenici izvr{itelji. Srebrenica je bila po~etak kraja rata: @epa, Biha}, Oluja, Maestral, bombardiranje NATO avijacije, oslobodila~ke akcije Armije BiH. “Kraj rata je pokrenut na stravi~an na~in. U odnosu na Srebrenicu podbacili su svi, a najvi{e me|unarodna zajednica Srebrenica je svjetska krivnja.”, smatra Tarik Kulenovi}. Po{to smo mi Bo{njaci mali narod, na odre|eni na~in svi smo pogo|eni: svatko je izgubio nekog iz rodbine ili poznatog. Manifestacija “Sje}anje na Srebrenicu 1995. 2005.” pokazatelj je da srebreni~ke `rtve ne zaboravljamo, ali i da nitko nije nevin u odnosu na taj zlo~in. Glavni zagreba~ki imam i zamjenik predsjednika Me{ihata Aziz ef. Hasanovi} naglasio je da je Islamska zajednica aktivno uklju~ena u organizaciju manifestacije, te da svi muslimani suosje}aju sa `rtvama Srebrenice. Zahvalio se javnom mijenju i senzibiliziranoj hrvatskoj javnosti koja ima osje}aj za genocid koji se dogodio u Srebrenici, zlo~in koji nema zavr{ni epilog, jer se jo{ uvijek ne zna sudbina svih `rtava. Taj je zlo~in bio strate{ki planiran, jer je zahtjevao golemu mobilizaciju ljudstva i tehnike. “Pokolj u Srebrenici nije izazvao novinar, niti jedan ~ovjek, jedan vod ili ~eta vojnika, grupa ljudi, ve} je u njemu u~estvovala cijela dr`avna aparatura. Bilo je anga`irano vi{e od 1000 autobusa, vi{e od 250 kamiona. Nakoliko hiljada ljudi je u~estvovalo u organiziranom genocidu.”, naglasio je ef. Hasanovi}. Aziz ef. Hasanovi} je ro|en u Srebrenici i u srebreni~koj tragediji je i sam izgubio cijelu obitelj - ~ak 36 ~lanova. Govorio je o velikim d`enazama, gdje su pojedine porodice izgubile po trojicu sinova, gdje majke od boli i tuge padaju u nesvijest. ^lan Glavnog odbora BNZH prof. dr. Remzija Had`iefendi} - Pari} naglasila je da je pred agresiju 1992. godine Bo{njacima bila namijenjena vjerska i kulturna autonomija, humanitarna skrb i za{tita ljudskih prava, ali ne i dr`avotvornost. Bo{njacima nije bilo namijenjeno da budu dr`avotvorni, ustavni i politi~ki narod na tlu Evrope. “Zato }e se stravi~ni genocid de{avati upravo na koridorima izme|u zacrtanih kantona. Zato }e evropska politika ustrajavati na demagogiji da je u pitanju civilni rat, a ne rat protiv civila. Zato }e se getoizacija gradova (zapravo zbijanje naroda u gradove, u tzv. ‘sigurnosne zone’) predstavljati kao humanitarni, a ne politi~ki problem. Zato }e se uvo|enje embarga na oru`je tuma~iti kao ‘najbr`i put ka miru’, a skidanje embarga na oru`je kao pro{irenje sukoba, ‘eskaliranje sukoba’, a ne pravo na samoobranu. To je pra}eno zamjenom me|unarodnog pravnog prostora dogovornim prostorom. Prioritet }e se davati pojmu mira, ispred pojma pravde.”, zaklju~ila je prof. Remzija Had`iefendi} - Pari}. Podsjetila je da je me|u 8106 `rtava, {to nije kona~an broj, najmla|a `rtva bila djevoj~ica s nepunih 8 godina (rahmetli Musi} Salima Selma, ro|ena 17.09.1987. godine, redni broj 5577), a najstarija - starac u 88. godini (rahmetli Gabelji} Ha{ima Ahmo, ro|en 04.01.1908. godine, redni broj 2005).

157


Bo{nja~ka pismohrana

Predsjednik KDBH “Preporod” mr. Senad Nani} naglasio je da je pro{lo 10 godina od velikog zlo~ina, “velikog ne samo po broju `rtava, ve} i po u`asu motiva, jezi izostanka pravde i tuzi odgo|ene budu}nosti.”. Srebrenica i Vukovar su stradali od iste ruke, u istom ratu, u biti u istoj zemlji. “Koliko je Srebrenica i hrvatsko pitanje najplasti~nije do`ivljavamo upravo ovih dana zale|eni spoznajom kako su opravdano osumnji~eni srebreni~ki zlo~inci slobodni gra|ani RH. Oni su tu, me|u nama, i mi smo svi dijelom srebreni~kog masovnog zlo~ina. Na{a je politi~ka, dru{tvena i povijesna odgovornost pravda, `ivot i razvoj u Srebrenici.”, rekao je mr. Senad Nani}. Formalno-pravno je svijet bio zadu`en za za{titu Srebrenice: niti je uspio za{tititi gradi} u Evropi, niti zlo~ince privesti pravdi. “Za{tita ljudskih prava ne mo`e biti predmet realnog o~ekivanja mirovnih sporazuma, jer oni garantiraju sigurnost i blagostanje prvenstveno vojnim interesima. Sveprisutna militarizacija dru{tvenih odnosa put je u perpetuiranje Srebrenice ovdje i svgdje. Mirovni sporazumi danas sustavno ignoriraju realne centre razvoja, dakle mirotvorne mo}i u svakom dru{tvu u korist vojnih.”, naglasio je mr. Senad Nani}. Zaklju~io je da Srebrenica predstavlja zna~ajan dio kulturnog, industrijskog identiteta Bo{njaka i Bosanaca, jer je rudarski centar jo{ od Rimskog doba. Uni{tenje Srebrenice mo`emo gledati kao uni{tenje industrijske kulture, ne samo u Bosni ve} i {ire.

158


NOVE KNJIGE I OSOBNOSTI


Kratak prikaz knjige „Bo{nja~ka nacija“ autora Adiba \ozi}a “Blizu ~etrnaest je vijekah, kako se ova zemlja zvala Bosna, njezini stanovnici Bo{njaci, a njihov jezik bosanski”. Fra Antun Kne`evi}, u knjizi: Krvava knjiga ili spomenik na 405. godina poslije propasti slavnog kraljevstva bosanskoga, Zagreb 1869 god. “Nit smo Hrvati, ni Srbi, jesmo i ostajemo Bo{njaci”. List Bo{njak, broj 35, 1892 .god.

Ovaj prikaz, s razlogom, po~injem navodima koje je Adib \ozi} izdvojio stavljaju}i ih na po~etak svoje knjige. Prvi je napisao bosanski franjevac fra Antun Kne`evi} u svojoj knjizi iz 1869. koja je pohranjena u Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici u Zagrebu i koja lapidarno i pravilno definira Bo{njake, njihov jezik i domovinu. Drago mi je da je autor izdvojio i citat iz lista Bo{njak koji je izlazio od 1891-1911 godine. Nedvosmisleno je vidljivo da prije 112 godina nije bilo dileme u pogledu nacionalnog odre|enje za uredni{tvo Bo{njaka. Mada sam prihvatio tezu prof.dr.Mustafe Imamovi}a da treba prestati braniti i dokazivati opravdanost reafirmacije imena Bo{njak, ipak mi bude drago kad se posjetim kako su kroz povijest ba{ neki “drugi” bolje znali va`nost nacionalnog imena Bo{njak, bolje od nas dana{njih Bo{njaka. Poslije desetlje}a negiranja bo{nja~kog nacionalnog imena, vi{e nije ni{ta slu~ajno. Zato nam je dobro do{la ova knjiga, da hrabro pozove i druge autore da se posvete ovoj temi. Cilj mog teksta je kratko predstaviti knjigu, njen tematski okvir i sadr`ajnu strukturu, kako bi kod ~italaca „Bo{nja~ke pismohrane“ razvili `elju za upoznavanjem i ~itanjem \ozi}eve knjige.

161


Bo{nja~ka pismohrana

Knjigu Bo{nja~ka Nacija autora dr. Adiba \ozi}a, docenta na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, ~ine tekstovi iz doktorske disertacije, prezentirane i odbranjene 2002. godine na Fakultetu politi~kih nauka u Sarajevu. Autor je disertaciju prilagodio za objavljivanje i ~itala~ku recepciju. Izdava~ je Bosanski kulturni centar Sarajevo, 2003 god. Knjiga je podijeljena u pet zaokru`enih tematskih cjelina, te ima poseban dio zaklju~nih razmatranja. Osobita vrijednost knjige je pa`ljivo odabran dodatak vrijednih dokumenata i tekstova koji nedvojbeno prestavljaju relevantnu ilustraciju historijskog razvoja bo{nja~ke nacije. Sve teorijske opservacije i zaklju~ci dokumentirani su autenti~nim povijesnim izvorima, od kojih su mnogi prvi puta javno prezentirani. Knjiga ima bogat indeks li~nih imena i detaljnu bibliografiju kori{tene literature, tehni~ki je dobro opremljena, naslovnica je grafi~ki ura|ena tako da svojim likovnim rje{enjem nagla{ava bosanskohercegova~ki, a time i bo{nja~ki civilizacijski kod Bosne i Hercregovine. Likovno rje{enje naslovne stranice plasti~no nagovje{tava kvintesenciju sadr`aja teksta, {to je znala~ki naglasio prof. Amir Kari} u svom prikazu knjige u listu “Preporod”. Prvi dio knjige daje: “Osvrt na teorijsko naslije|e o naciji” te uklju~uje pojmovnu artikulaciju, teorijske generalizacije, problematiziranje odnosa nacije i religije, te ulogu religijskog faktora u nacionalnom uobli~avanju i diferenciranju u Bosni i Hercegovini.

162


Nove knjige i osobnosti

U drugom dijelu autor elaborira historijske karakteristike nacionalnog razvoja Bo{njaka. Taj dio nosi naslov “Osobenosti profiliranja bo{nja~ke nacije”, razmatraju}i predislamski duhovni supstrat, te bosanski duhovni sinkretizam i njegov uticaj na bo{nja~ku duhovnu i kulturnu konstituciju, zatim bo{nja~ku predisponiranost za multilateralizam, te islamski uticaj na profiliranje i razvijanje bo{nja~ke nacije. Tre}i dio razmatra: “Kontroverze oko nacionalnog imena Bo{njaka” Rije~ o pitanju se tretira kroz povijesni razvoj, te u tom kontekstu autor nastoji objasniti bo{nja~ke dileme i te{ko}e u vezi sa nacionalnim nominacijama: muslimanstvo, neopredjeljenost, jugoslavenstvo i bo{nja{tvo. Poseban ~etvrti dio ~ini autorovo razmatranje povijesnih tendencija i poku{aja nametanja nacionalnog imena od na{ih susjeda. To poglavlje ima naslov: “Nacionaliziranje Bo{njaka”. Ovdje su obra|ene tendencije i poku{aji srbizacije i hrvatizacije Bo{njaka i pogubnost prihvatanja pomenutih nacionalnih artikulacija za dr`avotvornost Bosne i Hercegovine. U posljednjem petom dijelu {to se naslovljava: “Bo{njaci danas” autor analizira savremene perspektive Bo{njaka u politi~kom i dr`avotvornoj savremenosti Bosne i Hercegovine. Uticaje i stanje razvoja Bo{njaka obzirom na turbulentne poreme}aje izazvane genocidom nad Bo{njacima i poku{ajem uni{tenja njihove biolo{ke supstance i vitalnosti. Autor elaborira uticaje novih politi~kih, ekonomskih i geo strate{kih prilika, te neizbje`nu polivalentnost susretanja zapada i istoka koji meandriraju u svim porama `ivota Bo{njaka u op}im i savremenim procesima globalizacije i europskih integracija. Knjiga, na kraju, ima znala~ki prezentiran dodatak dokumenata koji znanstveno utemeljeno potvr|uju teze i zaklju~ke koji su razmatrani. Odabrani prilozi svjedo~e o nacionalnom kontinuitetu Bo{njaka, njihovom bosanskom jeziku i kulturi. „Ono {to treba naglasiti kao poseban doseg \ozi}eve studije jeste njegov kriti~ki diskurs, sposobnost da afirmira vlastiti autorski uklon, odnosno da na argumentiran i znanstveno utemeljen na~in ospori odre|ena stajali{ta kod niza ~ak veoma relevantnih teoreti~ara koji su se bavili prou~avanjem Bosne i Bo{njaka, ili, pak da demistificira stereotipe u tematskom podru~ju koje istra`uje. On, dakle, ne pati od „strahopo{tovanja“ i za ovda{nje prilike nerijetke snishodljivosti prema „historiografskim autoritetima“ i teoreti~arima op}enito, ve}, kriti~ki odva`no problematizira i odbacuje njihove proma{aje i zablude“. „Radi se o rijetko uspjelom nau~no-istra`iva~kom poduhvatu koji ima ambicije da na metodolo{ki i nau~no korektan na~in, bez ideolo{kih naboja i historiografskih steretipa, cjelovito, a ne fragmentarno, elaborira pitanje Bo{njaka u svijetlu savremenih teorija o naciji i nacionalnom pitanju. Postoji bogata literatura iz ove oblasti, ali {to se ti~e bo{nja~ke nacije, rad Adiba \ozi}a je unekoliko pionirski poduhvat. To posebno sa aspekta historijskog samjeravanja Bosne i Bo{njaka spram tendencija moderne nacionalne emancipacije. Dr. \ozi} je poku{ao sinteti~ki prezentirati dru{tveno-povijesnu bit bo{nja~kog naroda. U tom smislu ova studija je vrijedan nau~no-istra`iva~ki poduhvat i smion poku{aj da se zapletena i zapretena sudbina bo{nja~ke nacije nau~no objasni“. Ovo su naglasili su recezenti knjige „Bo{nja~ka nacija“ prof. dr. Jusuf @iga i prof. dr. Nijaz Durakovi} Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske i Vije}e Bo{nja~ke manjine Zagreba su u Novinarskom domu u Zagrebu, 18.01.2005. godine organizirali promociju knjige. O

163


Bo{nja~ka pismohrana

Promocija u “Novinarskom domu”: D`evad Jogun~i}, dr. Adib \ozi}, prof. dr. Azem Ko`ar, mr. sc. Tarik Kulenovi} knjizi su govorili prof.dr. Azem Ko`ar, mr.sc. Tarik Kulenovi}, D`evad Jogun~i} dipl.ing. i sam autor knjige. Treba kazati da su puna dvorana, te solidna medijska prezentacija, dokaz zainteresiranosti za ovu temu. Vrijedi navesti nekoliko citata iz prikaza promocije knjige datih u Vjesniku od 19.01.2005. autora Andrije Tunji}a: „prof.dr. Azem Ko`ar je istakao da se radi o znanstveno argumentiranom djelu koje demistificira stereotipe o bo{nja~koj naciji bez obzira od koga dolazili“. Autor svoj pojam nacije temelji na religiji, etnogenezi, jeziku i teritoriju i pri tom je istaknuo kako u svom radu nije po{ao od islamskog pojma zajednice koji ne priznaje naciju naglasiv{i da je islam bitan ~imbenik bo{nja~ke nacije te da je komunizam usporio zrenje bo{nja~ke nacije“. Autor dokazuje da su Bo{njaci slavenskih korjena, da im je jezik bosanski a pismo bosan~ica, kojim su se slu`ili i katolici i pravoslavci u Bosni i Hercegovini. Prostor nije upitan jer su se na njemu preko 400 godina talo`ila obilje`ja bo{nja~ke nacije“. Andrija Tunji} u svom tekstu nagla{ava slijede}e rije}i Adiba \ozi}a izgovorene na promociji: „U Bosni gdje god razgrnete busen ili otvorite knjigu na vidjelo izlaze dokazi o milenijumskom postojanju Bo{njaka“. Osnovni poticaj za pisanje su mu bili spisi bosanskih franjevaca. Tekst u knjizi je i zatvoren i otvoren. Zatvoren je jer se nalazi u koricama knjige, a otvoren zato {to se o njemu mo`e i treba kriti~ki govoriti, i{~itavati ga i popravljati. Knjiga je pred nama, srda~no je preporu~ujemo jer time bolje upoznajemo sebe i jasnije razumijemo razloge negiranja na{eg nacionalnog imena, onih koji pose`u za na{om domovinom Bosnom i Hercegovinom. Pripremio: D`evad Jogun~i}

164


BO[NJACI U HRVATSKOM SPORTU


Faruk Kulenovi} - trener {ampiona Za ko{arka{kog trenera Faruka Kulenovi}a ko{arka nije samo poziv ve} na~in `ivota, `ivotno opredjeljenje. Kao ko{arka{ki trener mnoge je timove doveo do pobjede u Hrvatskoj, Njema~koj, Izraelu, Saudijskoj Arabiji, Turskoj. Od 1983. instruktor je FIBA-e, a u doba njegovog formiranja bio je trener najve}eg evropskog ko{arka{a svih vremena Dra`ena Petrovi}a. No, to je tek nekoliko crtica iz bogate sportske karijere Faruka Kulenovi}a. Znamo da ste ro|eni u Zagrebu 23. februara 1952. Da, moj je otac 30-tih iz Bosne do{ao u Zagreb. Sa majkom, Slovenkom, koja je do{la u posjetu tetki u Zagreb, upoznao se, kako to u `ivotu obi~no biva, posve slu~ajno, u trgovini. I o`enio se. Tako je 1942. ro|ena moja sestra Bisera, a ‘52. ja. I{ao sam u Osnovnu {kolu „Silvije Strahimir Kranj~evi}“. Sad vidim – bila je to briljantna {kola, s dobrim nastavnicima, odli~nim pedagozima. I sada, ~ini se, izgleda kao nova. Tad sam se po~eo baviti sportom, ko{arkom i plivanjem. Bio sam i u zboru... Istina, imao sam ve} neko muzi~ko obrazovanje jer sam s pet godina sam po~eo svirati klavir, pravi koncertni. Zavr{io sam onda Drugu gimnaziju, upisao fakultet... Najve}i tragovi su mi ipak iz ranog djetinjstva... Kulenovi}i su porijeklom Kraji{nici, imate i „svoj“ grad Kulen-Vakuf. Od tih sam Kulenovi}a. Ima nas jo{. Profesor Muradif Kulenovi} moj je brati}. Ispri~at }u vam jedan do`ivljaj, iz ranog je djetinjstva, vezan za Muradifa. Ne znam koliko sam tada imao godina, deset mislim. U to sam vrijeme skupljao po{tanske marke. On me pozvao da do|em kod njega. Kao znanstvenik, korespondirao je s cijelim svijetom i sa svih kongresa, putovanja po svijetu dobivao je razglednice. Drage su mu bile kao uspomena. Pa`ljivo ih ~uvao. Bile su iz raznih zemalja svijeta, otkuda sve ne. Za dje~aka to je bilo pravo malo kraljevstvo. Rekao mi je da slobodno skinem marke i iza{ao iz sobe. Uzeo sam makaze i sa svake razglednice odrezao markicu. Tako ni jedna nije ostala cijela, a neke

167


Bo{nja~ka pismohrana

od njih su imale istinsku raritetsku vrijednost. Kad se vratio, malo se naljutio. Poslije mi je pokazao: „Vidi{, razglednicu dr`i{ malo u vodi i onda }e se marka sama odlijepiti“. Ljubav prema sportu, slikarstvu i knji`evnosti ponijeli ste iz djetinjstva? I dan-danas zahvalan sam strogim, rekao bih neumoljivim profesorima koji su me, da ka`em, natjerali da nau~im dobro jezik, i hrvatski i engleski, prije svega. Bio sam, kao gimnazijalac, dva mjeseca u Londonu. Zna~ajnu ulogu u u~enju jezika odigrala je i moja sestra. Malo smisla za jezik i dosta, dosta u~enja... Kasnije sam u~io i druge `ive jezike, njema~ki i talijanski. Pristojno ih znam. U~io sam i francuski, a danas se mogu sporazumjeti i na turskom. Poliglota, reklo bi se, ha, ha, ha! Sport je ostao Va{a istinska ljubav, i profesionalno opredjeljenje. Ve} ste od 1964. pa negdje do 1973. igrali ko{arku u K.K. „Mladost“ iz Zagreba u juniorskoj i seniorskoj ekipi. Kao ko{arka{ki trener od 2001. imate i svoju web-stranicu (basketball coach Faruk Kulenovi}). Na njoj smo pro~itali izme|u ostalog i ovo: “1975. zavr{io je Fakultet za fizi~ku kulturu i stekao zvanje trenera. 1977. na istom Fakultetu prvi u biv{oj Jugoslaviji stekao stupanj visoko kvalificiranog ko{arka{kog trenera sa prosje~nom ocjenom 4.6. Iste godine Stru~no vije}e Ko{arka{kog saveza Jugoslavije izdalo mu je crvenu trenersku karticu. Od 1977 ~lan je istog Vije}a, a od 1978. ~lan Stru~nog vije}a za juniorsku ko{arku Jugoslavije. Od 1979. bio je stru~ni suradnik na Fakultetu za fizi~ku kulturu u Zagrebu i predava~ na trenerskim seminarima. Od 1983. radi kao instruktor FIBA-e.”

168


Bo{njaci u Hrvatskom sportu

U vi{e navrata boravili ste u Americi, na Univerzitetu „Notre Dame“. Da. Ameri~ki univerzitet „Notre Dame“, kad je rije~ o sportu, stra{no je jak. Oni imaju svoje ispostave u Japanu, Ju`noj Americi, Africi, ne znam ta~no gdje sve. I po{to sam ostvario prijateljstvo s njihovim trenerom Digger Phelsom, prakti~ki sam svake godine bio njegov gost. Ja sam njemu, isto tako, svake godine organizirao gostovanje u Jugoslaviji, prvenstveno u Hrvatskoj. Dr`ao je na{ima, kao gost, seminare. I tako je do{lo do suradnje: on je sa svojom ekipom triput dolazio na turneju po Hrvatskoj (‘79., ‘83. i 1987.), gdje su sparirali reprezentaciji YU prije odlaska na evropska i svjetska prvenstva. Imao sam pravo svake godine oti}i u Ameriku i povesti sa sobom grupu od svojih 15-20 gostiju iz zemlje. Jedanput sam malo i pretjerao, doveo sam ih 45! I svi su uvijek imali besplatan boravak. Prva grupa je bila iz [ibenika, u njoj je bio i dana{nji predsjednik Ko{arka{kog saveza Hrvatske. Gost je bio i Neno Amanovi}, kao trener `enske reprezentacije Hrvatske, koji je kasnije bio moj asistent. Bilo je i igra~a iz „[ibenke“, sa @uri}em na ~elu, koji je kasnije ostvario najbolju karijeru. Godinu dana prije bila su trojica igra~ „Borova“. To je bilo ‘79. Morao sam dati befel (odobrenje) ko je od igra~a i trenera mogao do}i tamo, u Ameriku. Ja sam uvijek morao potvrditi taj spisak gostiju. A tu su bile i „[ibenka“ iz [ibenika, „Olimpijci“ iz Ljubljane. Bilo je dosta individualnih igra~a i trenera, prijatelja. Svi su oni imale neke veze s ko{arkom. Tamo su provodili po 3 tjedna u~e}i jezik, u~e}i ko{arku, igraju}i, dru`e}i se s mladim Amerikancima. Pretpostavljam da su treneri mogli dosta profitirati. Bilo je dosta i ko{arka{kih sudaca. Dva-tri puta bio je gost Zmago Sagadin, tada{nji trener ljubljanske „Olimpije“. Odli~na je suradnja uspostavljena s Janezom Drvari}em i Sagadinom jer su oni pomagali u organizaciji pri dolasku Diggera Phelbsa, koji nam je ovdje dr`ao seminare. Svi smo i{li u tu Ameriku da bismo se ko{arka{ki {kolovali, a Hrvatska je prednja~ila u tome da je to prva organizirala. Ta je suradnja s Amerikancima trajala dugo? Da, to je period od ‘79. pa do ‘88. Sje}am se, iz vojske sam izi{ao ‘79., a oni su ovdje bili na turneji. Bio sam im doma}in, kao vo|a puta jer je s njima trebao neko biti ko zna engleski. I nakon 5 dana odveo sam ih u Beograd i onda vratio u Zagreb. Moram vam to ispri~ati. Interesantno, oni su u Beogradu do`ivjeli nekakve neugodnosti. Ja se vratim ku}i i bio sam na vikendici sa starcima, gdje nemamo telefon. Meni dolazi neki tamo iz sela s porukom da me Mirko Novosel treba, da mu se javim hitno na seoski telefon 200 m dalje. Po nalogu M. Novosela i Ko{arka{kog saveza Hrvatske ponovo sam trebao preuzeti ulogu doma}ina. „Ko da je sunce do{lo u dvoranu, evo na{eg Faruka“ - rekli su kad sam do{ao po njih u sportsku dvoranu u Bosanskom Brodu. I u|emo mi u autobus. E sad je Digger Phelbs siguran, nakon sedam dana. Veli on:“Idemo na more!“ Ja ka`em: idemo.Vozimo se mi u Opatiju, nije bilo autoceste.Ve} je bila no}. Stignemo mi kod mojih pokojnih staraca: tu moramo stati da ja uzmem ne{to da se mogu presvu}i, neke stvari, ovo-ono... U|u i oni kod mojih. Pazi, tu je bilo jedno pet igra~a koji su kasnije ostvarili NBA karijeru, ogromnu lovu zaradili, a to su sve igra~i od 130 kg i 210 cm. Sad zamislite kad u|u u stan od 70 m², u 3 sata ujutro! Ka`e D. Phelbs meni: „Je l’ bi ti do{ao kod nas raditi i biti moj gost u Americi?“ Ja ga gledam – jer sam prvi put u Americi bio o svom tro{ku - i ka`em mu da sam sad iz vojske do{ao i nemam za kartu.

169


Bo{nja~ka pismohrana

„Koliko ko{ta ta karta?“ Rekoh, sje}am se, 500 USD, a on veli: „Ima{ 500 USD!“. I pazi: on druge trenere pla}a 100 dolara za tri tjedna, a meni daje 800! Veli „Ima{ 800 dolara“. Rekoh: onda dolazim! I ja do|em. Prvi dan, pazi, on veli: „Idemo sutra u Dayton, Ohio!“ a velim: jo{ sam vikend entuzijast. Tamo - klinaca na hiljade, u svakoj smjeni 400 klinaca, ogroman kamp, 40 trenera, svi Amerikanci i, interesantno, sad sam ja jedan od stranaca koji radi sa tom ameri~kom djecom. On veli: “Ma daj, ima{ jo{ dva tjedna, idemo igrati golf, ko{arke }e biti preko glave!“ Dobro hajde, {ef govori, to je impresivno. Pazi, dolazimo mi drugo jutro, sjednemo u nekakav karavan, golf palice otraga, troje njegove djece, on i ja, jer on ima pravo dovesti {est gostiju. Sad, mi nemamo 6, fali nam jo{ jedan, ali ipak ispunili smo nekakvu kvotu. I u tom Southbandu, malom gradu od Chicaga 100 milja na zapad - mi direktno na aerodrom, koji je po prilici veli~ine kao Zagreba~ki, ne{to bolje sre|en, direktno na pistu. Vozi on po pisti tim karavanom, a ja se mislim: {ta ovaj radi, je li lud. On vozi po pisti izme|u aviona!? Ja mu ka`em: [to }e nam avion, idemo autom. „Ne“, ka`e on, „autom nam treba 5-6 sati, ko }e to voziti, a avionom smo za pola sata!“ Ja sam mislio da je to redovna avionska linija kad on do|e do malog aviona – mla`njaka i ka`e: „Ovaj }e biti sretan da nas vozi“. Ostavi onaj auto, uzme palice, djecu. Letimo pola sata, do|e neki auto po nas i u nekakav Hiltonov hotel. I sad se tu skuplja ameri~ka elita. Tamo ste upoznali biv{eg ameri~kog predsjednika. Da, upravo tamo. „Sad }u ja tebe s biv{im predsjednikom upoznati“ - ka`e D. Phelbs. „Ja sam bio u Beogradu“ dodaje. „Htio sam Tita vidjeti, zna{“ - dodaje. I{ao

170


Bo{njaci u Hrvatskom sportu

je, veli, na slet omladine i pregazili ih kao stampedo. @ena i on jedva `ivu glavu izvukli. Tad je on Tita vidio, na stadionu „Partizana“, u`ivo, na nekih 200 m udaljenosti. I ovdje stvarno do|e Ford. On vikne: „Halo Gerald, ovo je Faruk!“ I sad pitanje: „Od kud je Faruk? Jugoslavija, a!!“ Ford je, pri~a, bio 3 puta u Jugoslaviji. Prvi put ‘63., u Skopju, bio je potres. Ford je tad bio nekakav guverner, senator, {to ja znam. Onda ga nisu u Haludovo pustili da uplovi svojom jahtom. To nije u Jugi objavljeno, slu~ajno ~ovjek do{ao, veli: „Bio sam tri puta“ i nabraja precizno imena, slike. Bile su ovdje jo{ neke face iz svijeta filma, glazbe. Bio je Glen Kembl, bilo je pjeva~a za koje ja nikad nisam ~uo, onih country pjeva~a, onda oni glumci iz „Dinastije“, pa ona B. J. King – prva tenisa~ica, onda neki iz ameri~kog nogometa, ko{arke (te sam sve znao), pa neki vlasnici ovoga i onoga - kako je sve on to meni nabrajao, senatori, guverneri. Sad se oni tu zatvore i igraju malo, 4 dana golf iz zafrkancije i dovedu profi igra~e golfa, nekako slo`e mom~ad. Bio sam pet puta na tom golfu, vozio taj..., jeo hamburgere, pio pivo i zafrkavao se, a nisam probao igrati golf. Vratimo se nazad i onda sam malo radio i stvarno dosta mi je bilo 14 dana. Drugi put ste u Americi bili pred Univerzijadu u Zagrebu? Da, drugi put je bilo 1987. Suci iz Zagreba gostuju u Sountbandu. Amerikanci jedino znaju za Tita, Dra`ena Petovi}a, Dubrovnik!!! Pazi! To je samo jet set. Oni su bili u Dubrovniku! Digger nije volio Novosela jer je Dra`en trebao oti}i na „Notre Dame“! Dra`en Petrovi}? Da. Mi smo uvjeravali roditelje da bi bilo najbolje da on ode u „Notre Dame“ igrati, jer }e dobiti i akademsko obrazovanje. Ja sam Diggera Phelpsa vodio po [ibeniku, bili smo i kod Dra`enovih roditelja, mame i tate, u stanu, pregovarali, razgo-

171


Bo{nja~ka pismohrana

1981-1982. Faruk Kulenovi} trenira KK “[ibenka”: Dra`en Petrovi} u prvom redu u sredini varali o Dra`enu, njegov prijepis ocjena iz srednje {kole ve} je bio pripremljen, ali on je ve} bio predodre|en za „Cibonu“, prelazak iz [ibenke u „Cibonu“. Ja ve} tada nisam bio u [ibeniku, bio sam u Rijeci ili ve} u Puli, nije bitno. Onda je to bila borba za Dra`ena izme|u „Cibone” i „Notre Damea“. Dobro, Cibona je to platila u nekretnini i u ke{u, u ovome i onome, bez obrazovanja, a Digger je i to nudio (Fakat svi njegovi igra~i u njegovoj 20-godi{njoj karijeri su diplomirali, svi do jednoga. Ko je oti{ao u profesionalce ranije, vratio se nakon karijere, i za vrijeme, i zavr{io fakultet. To je rekord u Americi. On i Bobby Night imaju takav rezultat. To je fantasti~an rezultat! On je kasnije, po zavr{etku trenerske karijere, radio u posebno osnovanom uredu za suzbijanje droge kojeg je otvorio Bush, ne policijski, ve} u socijalnom smislu. Bio je direktor tog ureda, samo je odgovarao Bijeloj ku}i. Bilo je bitno da se djeluje na sveu~ili{te i srednje {kole da se droga i njeno {irenje sprije~i. Onda je bio predsjednik izbora u Ju`noj Koreji, ali ispred tog ureda. Sad komentira ko{arka{ke utakmice.) Sada je rukomet isko~io u prvi plan? Rukometa{i su uvijek bili dobri. Mi smo rukometna nacija. Rukomet se puno igra, osobito u Zagrebu. On je bio puno popularniji od ko{arke pedesetih godina. Ja sam prvi put vidio ko{ u petom razredu. Prva ~etiri razreda nismo ni bili u dvorani. Znale su biti neke priredbe kad su stavljali na tablu bez ko{a zastavu i Titovu sliku tako da kompletan ko{ nisam vidio. Prvi put sam ga vidio na tjelesnom odgoju koji po~inje u petom razredu i onda na televiziji. To je bilo {ezdesetih godina. Ko{arka je bila nepoznat sport. To je bilo kao ne{to {to je do{lo s drugog planeta. Bile su to 60-te godine, 1961. Igralo se ko`nim loptama, takozvanim „bugarkama“.

172


Bo{njaci u Hrvatskom sportu

Je li istina da su ko{arka{i najobrazovaniji me|u sporta{ima? Jesu! Kad sam ja studirao na sada{njem Kineziolo{kom fakultetu, oni su organizirali testove inteligencije me|u 5 grupa sporta{a: pliva~i, vesla~i, nogometa{i, rukometa{i i ko{arka{i. Daleko ispred svih bili su ko{arka{i, onda tek vesla~i. Ko{arka{i su svi studirali. Jedan Dra`en (Petrovi}) imao je ovakav raspored: cijeli je dan trenirao, a svi profesori iz {kole su mu dolazili privatno ku}i i dr`ali sate. On je fakat bio vrlo dobar i odli~an |ak. Imao je program: dizao se ujutro u 5,30 svaki dan. Vrlo interesantno. On odlazi u dvoranu (u 8 sati po~inje {kola). Dolazi u dvoranu u 6,30-6,45. Uzme loptu i jedan sat od ko{a do ko{a sam dribla, {utira... Jedan sat !– neko bi mislio da je lud. Jedan sat se zabavlja, kroz noge 8 puta, sprint, pa promjena ritma, pa promjena pravca... Lopta je njemu bila kao ne{to {to je produ`etak prstiju. Kao da je zalijepljena. Dra`en Petrovi} je tako, rano ujutro i sam u dvorani, trenirao?! Sam! On je izmislio tu tehnologiju. Vrti kroz noge, oko pasa i sli~no – da se sprijatelji s loptom. Ako to ne radi{ od svoje desete godine, dvanaeste, trinaeste, ~etrnaeste nego tek oko dvadesete, nikada ne}e{ posti}i. Nema {anse! Ima nekakav period, vrijeme za to. Ako si proma{io taj period, ostaje{ u tome sakat. Dra`enu je domar otvarao dvoranu, vra}ao mu lopte kod {utanja, itd. Sve je to bilo kad je Dra`en Petrov} imao tek kojih 16 godina, kad ste mu Vi bili trener? Da, tako. Onda ode u {kolu (istu{ira se) - dvorana je bila u sklopu {kole. Prvi trening je u 10,30. Zavr{ava {kolu i ide na taj jutarnji trening, a njemu to ve} drugi po redu. Onda

173


Bo{nja~ka pismohrana

174


Bo{njaci u Hrvatskom sportu

odlazi na ru~ak i odmor. Ku}i su mu dolazili neki profesori (hrvatskog, engleskog, matematike). To su bili redovni profesori u njegovoj {koli. Sve je to bilo u krugu od 100m ({kolaku}a-dvorana). Onda ima popodnevne treninge, od 6 do 8 poslije podne. Nakon treninga dobio je jedan sat da malo „pro|ira“, u 9 (nave~er) ve} ide ku}i. Taj ritam on je sam sebi postavio. Malo je mama u tome pomagala. To je onaj dio ku}nog odgoja (uz talent) koji je potreban u razvoju jednog igra~a. Onda ide ku}i, pa ve~era, mo`da malo televizije i spavanje. I opet u 6 ujutro ~eka ga lopta i ko{. Tako do vojske. Ja sam onda ve} bio u Puli, gdje je on do{ao slu`iti vojsku. Bio sam trener i direktor FIBA akademije. Jedan ko{arka{ki sudac (\oko) bio je oficir JNA i pu{tao je Dra`ena van. Dra`en je samo spavao u kasarni. Tada je shvatio da je preslab u {utu. Do tada je sve zabijao ulascima pod ko{. Igrao je kao da ima 35 godina, samo na rutinu i iskustvo. [ut izvana bio je problemati~an. Shvatio je da to mora usavr{iti. Onda je dao zadatak da svaki dan zabije po 500 ko{eva sa udaljenosti od 7m. Za to je trebao 2 dobra sata. Kad je bio u vojsci, samo je to radio. Ujutro individualni trening, popodne zajedni~ki. Sam sebi je zadavao kriterije: „Sad sam u „[ibenki“, sad u “Ciboni“, pa }e biti kup prvaka, pa }emo osvojiti evropski kup, nakon „Cibone“ Evropa i onda idem u NBA“. Nije se smirio u Americi sve dok nije na{ao klub u kojem su mu dali da puno igra. Do{ao je prvo u Potland, klub u kojem je bila prejaka konkurencija na njegovoj poziciji. Onda su mu tijelo „malo promijenili“ - formirali tako da je izgubio neke druge stvari, izgubio na preciznosti. Dok je sve to ponovo ulovio... Preciznost je vrlo osjetljiva stvar. Treba{ biti jak i vrlo precizan. Dizanje utega i {utiranje ne ide skupa. Mora{ biti vrlo osjetljiv u doziranju treninga. Tamo su ga nabildali, ali dok nije do{ao u klub gdje su mu dali igrati, gdje ima{ prostor, gdje on mo`e biti vanjski igra~... Do tada ja mislim da niko nije imao prosjek 21,5 ko{ po utakmici. Tada u NBA Evropljani nisu bili poznati igra~i. Tko ste vi? On se ipak izborio da bude me|u prvih 15 igra~a lige, tre}a petorka, prvi u tricama sa 49% , {to mislim da je nekakav rekord. Dan-danas su to nekakvi rekordi {to niko od stranaca u NBA nije skinuo, ni Kuko~, ni nitko od ovih. Onda kad je trebao jo{ vi{e dati, dogodila se tragedija. Biti vrhunski ko{arka{, o~igledno, nimalo nije lahko? Je, je, svi vrhunski igra~i se namu~e. Nije to ni{ta lagano. Ljudi misle sva{ta. Ima{ puno odricanja, stvarno puno rada. To je kao kopanje: ujutro 2 sata kopa{, malo se odmori{ pa popodne opet kopa{. Stalno neki pritisak, mentalni, fizi~ki. Trener „[ibenke“ i tada mladog ko{arka{a u punom usponu Dra`ena Petrovi}a odlazi u „Borovo“. Otkud Vi u Vukovaru? Kad sam prekinuo sa „[ibenkom“, po nalogu glavnog instruktora Ko{arka{kog saveza Hrvatske Vlatka Mami}a, oti{ao sam u „Borovo“ da bismo podigli nivo ko{arke u toj regiji. Onda smo tu, od ~etvrte lige, do{li na prvu B ligu Jugoslavije. Dvije sam godine `ivio u Hotelu „Dunav“ u Vukovaru. Za kraj: sad ste u Turskoj. O tome }emo kad do|ete na ferije. Vjerujem da imate novih zanimljivosti, pogotovo za Bo{njake. Ima zbilja. Dogovoreno! Razgovarala: Halida Sarajli}

175


Bo{nja~ka pismohrana

Biografija Faruka Kulenovi}a Faruk Kulenovi} ro|en je 1952. godine u Zagrebu. Od 1964. do 1973. igra ko{arku za ko{arka{ki klub “Mladost” iz Zagreba u juniorskoj i seniorskoj selekciji (druga liga). 1975. zavr{io je Fakultet za fizi~ku kulturu i stekao zvanje trenera. 1977. na istom Fakultetu prvi u biv{oj Jugoslaviji stekao stupanj visoko kvalificiranog ko{arka{kog trenera sa prosje~nom ocjenom 4.6. Iste godine Stru~no vije}e ko{arka{kog saveza Jugoslavije izdalo mu je crvenu trenersku karticu. Od 1977 ~lan je istog Vije}a, a od 1978. ~lan Stru~nog vije}a za juniorsku ko{arku Jugoslavije. Od 1979. bio je stru~ni suradnik na Fakultetu za fizi~ku kulturu u Zagrebu i predava~ na trenerskim seminarima. Od 1983. radi kao instruktor FIBA-e. Nekoliko je puta boravio u SAD-u kako bi usavr{io stru~no obrazovanje. 1977. 60 dana boravi na Sveu~ili{tu Sv. Bonaventure (Ko{arka{ki koled`), New York, Knickerboks (profesionalna ko{arka). U isto vrijeme posjetio je oko 20 srednjih {kola (ko{arka za juniore i kadete). 1979. u kampu Notre Dame je 30 dana trenirao igra~e u rasponu od 14-18 godina. Bio je jedan od nekolicine stranih trenera koji su radili sa Amerikancima. 1980., 1981. i 1982. bio je glavni trener jugoslavenskog ko{arka{kog tima na turneji po SAD-u: - mlada selekcija Jugoslavije (igra~i do 20 godina starosti) 7 pobjeda - 2 poraza. - KK „[ibenka“ iz [ibenika 3 pobjede - 3 poraza - KK “Kvarner” iz Rijeke 3 pobjede - 3 poraza. ([ibenka i Kvarner igrali su protiv selekcije koled`a prve ameri~ke selekcije). 1981. (Philadelphia), 1983. (Albuquerque) i 1985. (Kanzas City) prisustvovao je me~evima najboljih ameri~kih timova na turneji pod nazivom “Final Four”. 1983. - vodio je seminar za etiopske ko{arka{ke trenere u Asmari kao instruktor imenovan od strane FIBA-e. 1985. je u istoj funkciji bio u Ju`nom Jemenu, a 1987. u Izraelu je pohvaljen kao vrlo uspje{an instruktor. 1985. imenovan je za direktora FIBA Me|unarodne ko{arka{ke akademije (IBA) u Puli. U sezoni 1993/1994. All Star Game turskog prvenstva - imenovan za glavnog trenera. 1997/1998. All Star Game hrvatskog prvenstva - imenovan za glavnog trenera 1998/1999 All Star Game hrvatskog prvenstva - imenovan glavnog trenera 26 sezona radi profesionalno kao glavni trener i u tom periodu njegov je rezultat u slu`benim utakmicama 537 pobjeda i 230 poraza. 1973-1978. - glavni trener KK “Medve{~ak” iz Zagreba za juniorske i seniorske timove 1974. - seniorski tim je bio pobjednik tre}e jugoslavenske lige i do 1977. tim se uspje{no natjecao u drugoj jugoslavenskoj ligi 1975. - juniorski tim je pobijedio na dr`avnom prvenstvu seniorski rezultati 84 pobjede/ 24 poraza juniorski rezultati 59 pobjeda/ 15 poraza 1979-1981. - glavni trener KK „Borovo“ iz Borova u ove dvije godine tim se pomaknuo za dva mjesta i ostao na vrhu prve B jugoslavenske lige 1981-1982. - glavni trener KK „[ibenka“ iz [ibenika (prva jugoslavenska liga) peto mjesto u prvoj jugoslavenskoj ligi, polufinalisti Jugoslavenskog kupa i finale Kupa Kora~ protiv Limogea u Padovi.

176


Bo{njaci u Hrvatskom sportu

1982-1985. - glavni trener KK „Kvarner“ iz Rijeke jedanaesto mjesto u prvoj YU ligi tre}e mjesto u prvoj B jugoslavenskoj ligi 1985-1987. - glavni trener KK „Pula iz Pule prvo mjesto u drugoj Jugoslavenskoj ligi i jedanaesto mjesto u prvoj YU ligi 1988. - glavni trener KK “Hapoel” iz Jeruzalema sedmo mjesto u prvoj izraelskoj ligi 1989. - glavni trener KK “[ibenka” iz [ibenika prvo mjesto u jugoslavenskoj B ligi 1990-1993. - glavni trener KK “Alba” iz Berlina dva puta vice-{ampioni Njema~ke, jedanput peto mjesto 1993-1994. - glavni trener KK “Fenerbahce” iz Istambula vice-{ampioni Turskog prvenstva, polufinalisti Kupa Turske 1994-1995. - glavni trener BH seniorskoj dr`avnog tima kvalifikacije za Europsko prvenstvo, tre}e mjesto u skupini 1995-1996. - glavni trener KK “Zrinjevac” iz Zagreba - pola sezone (prva Hrvatska liga), jedanaesto mjesto u Hrvatskom prvenstvu 1996-1997. - glavni trener KK “Svjetlost” iz Slavonskog Broda (prva Hrvatska liga) jedanaesto mjesto u Prvenstvu Hrvatske 1997-1998. - glavni trener KK “Svjetlost” iz Slavonskog Broda (prva Hrvatska liga) {esto mjesto u prvenstvu Hrvatske, najve}i uspjeh u povijesti kluba i plasman u Kupu „Radivoja Kora~a“ u idu}oj sezoni 1998-1999. - glavni trener KK “Svjetlost” iz Slavonskog Broda (prva Hrvatska liga) peto mjesto u prvenstvu Hrvatske - najve}i uspjeh u povijesti kluba i plasman u Kupu „Radivoja Kora~a u idu}oj sezoni 1999-2000. - glavni trener KK “Svjetlost” iz Slavonskog Broda (prva Hrvatska liga) - pola sezone ostavka zbog financijskih problema 1999-2000. - glavni trener KK “Zrinjevac” iz Zagreba (prva hrvatska liga) – druga polovica sezone, u to vrijeme tim sa najgorim rezultatima u ligi (zadnje mjesto, dvije pobjede-devet poraza) 8 mjesto u Hrvatskom prvenstvu 2000-2001. - glavni trener KK “Ohud” iz Medine, Saudijska Arabija (prva liga Saudijske Arabije) - prvi dio sezone, drugo mjesto u prvenstvu

177


Kemal B. Bukvi}

Nosimo loptu blizu srca U svjetlu natjecateljske tradicije i sportskih dostignu}a nogomet je oduvijek imao posebno mjesto. Ne tako davno u Omladinskom klubu koji djeluje u okrilju Islamskog centra za`ivjela je ideja da se formira Sportsko dru{tvo Nur. Vrlo brzo, 2000. godine formirane su rukometna i nogometna mom~ad koje su se uklju~ile u slu`bena natjecanja. Ovom prilikom ~itateljima }emo pribli`iti nogometnu mom~ad za koju nastupaju pripadnici islamske vjeroispovijesti. Posebno zadovoljstvo je ustvrditi da od osnutka kluba i dan danas u njemu nastupaju hafizi, mualimi, u~enici Medrese, studenti i radnici. Ljubav prema islamu, dru`enju, zajedni{tvu, nogometu i sportu uop}e osnovne su smjernice nadahnutog rada svih ~lanova dakle nogometa{a i ~lanova organizacionih struktura. Sport u {irem smislu otkriva toliko `eljeni prostor za susrete, dijaloge, razmi{ljanja i ocjene diferentnih `ivotnih kretanja koja zaokupljaju suvremenog ~ovjeka. Redovnim aktivnostima (treninzi, prijateljske i prvenstvene utakmice) nurovci su ako ne osigurali, ali sigurno animirali veliki broj omladine koja se redovno okuplja u krugu D`amije tako da se mo`e sa velikom sigurno{}u tvrditi da je svrha postojanja kluba potpuno opravdana. Cilj nurovaca je da u bliskoj budu}nosti pokrenu rad nogometne {kole za mla|e dobne uzraste u kojoj bi po islamskim pedago{kim principima, ali i pravilima HNS-a i UEFE, svakodnevno treniralo vi{e stotina djece. “Zbog toga smo sretni {to mo`emo naglasiti da se u na{im mektebima i Medresi odgaja ljudski i sportski potencijal koji }e u~initi da u budu}nosti na{a nogometna obitelj bude koherentnija i efikasnija�, odlu~no isti~u u NK NUR-u. Danas, nakon ~etiri godine postojanja u NK NUR-u su vi{e nego ikad svjesni da im u sferi njihovog djelovanja niko ne}e ni{ta darovati, dapa~e svaki trening i svaka utakmica }e biti motrena od suparnika koji ~esto u `elji za uspjehom ne}e birati sred-

179


Bo{nja~ka pismohrana

Prijateljska-revijalna utakmica NK “Nur” - mlada reprezentacija Malezije, stadion NK “Zagreb”, 2. juni 2004. stva da do|u do cilja. Svjesni su nurovci svih mogu}nosti, ali uz svesrdnu pomo}: i savjetodavnu i materijalnu i svaku drugu svoje Zajednice, vrijedno i odlu~no idu dalje. Cilj je ulazak u ligu vi{e da bi na taj na~in u svoje okrilje za po~etak, prigrlili dvije generacije mla|ih dobnih uzrasta. U proteklim godinama bilo je lijepih i nezaboravnih trenutaka, ~esto i odre|enih te{ko}a, ali tek u natjecateljskoj 2003/2004. godini nurovci su postali jesenski prvaci III Zagreba~ke lige. Dabome, u tijeku je odigravanje utakmica proljetnog dijela nakon kojih }e se znati koja mom~ad osvaja prvenstvo i prelazi u Drugu ligu! Zajedni~ka je `elja svih kojima je NK NUR i njihova Islamska zajednica bar malo pri srcu da nurovci slijede}i ciklus nadmetanja igraju sa mom~adima iz vi{eg ranga. Ne}e biti lako jer svi se pale na NUR, svi `ele da pobijede NK NUR i nije te{ko zaklju~iti za{to. Nurovci imaju pravo na neophodne uvjete za djelovanje i napredak, za svoj krov nad glavom! Jamstvo kvalitetne razvojne strategije je vlastiti nogometni teren. Sve iznesene ~injenice i `elja protivnika i mu~na putovanja i podstanarski `ivot i ponekad ~udne odluke nadle`nih u ZNS-u na ~elu sa gospodinom [paravcem, bili su samo dodatni stimulans nurovcima da kvalitetno odrade pripreme sa sigurno najve}im postotkom odaziva igra~a na treninge u sve tri zagreba~ke lige. Igra~ima nije smetalo hladno, ki{ovito i snje`no vrijeme treniranje na vi{e destinacija i drugi popratni problemi. Mo`da }e to nekome izgledati normalno, ali moramo naglasiti da svi igra~i prije treninga odrade svojih 8-12 sati na poslu ili studentskoj stolici. Samom tom ~injenicom svaki rezultat nurovaca dobiva na vrijednosti! Vrlo je va`no ista}i da NK NUR danas ima svoju prostoriju koju je prigodnim rije~ima uz prisustvo svih nurovaca i velikog broja gostiju, otvorio i dao na upravljanje muftija [evko Omerba{i}. Najbolja je to potvrda da je NK NUR zapravo jedan od segmenata Islamske vjerske zajednice.

180


Bo{njaci u Hrvatskom sportu

U `aru igre.

Na klupi.

181


Bo{nja~ka pismohrana

Malezijski reprezentativci u prostorijama NK “Nur”.

Izmjena poklona: Tenfik [e}erkadi}, predsjednik NK “Nur” i Kemal Bukvi}, tehniko sa vodstvom reprezentacije Malezije.

182


Bo{njaci u Hrvatskom sportu

Kemal Bukvi}, [emso Tankovi}, Tenfik [e}erkadi}, Zdravko Mami}.

“Nur” u Plavom salonu “Dinama”.

183


LJUDI I DOGA\AJI


D`evad Jogun~i}

Svjetski savez dijaspore BiH – pregled dosada{njih aktivnosti Ideju o organiziranju Kongresa bosanskohercegova~ke dijaspore pokrenuo je 1997. godine Mustafa Karavdi}, predsjednik Preporoda iz Sidneya, Australija. Predlagao je da se Kongres odr`i u Londonu, jednom od najve}ih svjetskih centara ekonomske i politi~ke mo}i. Jedno od mnogih pisama, koje je Karavdi} poslao tra`e}i podr{ku, stiglo je i na adresu Zajednice BH udru`enja u Velikoj Britaniji i Republici Irskoj, te je Upravni odbor Zajednice 1999. godine podr`ao ovu ideju i organizirao Inicijativni odbor, koji je u narednom periodu radio na realizaciji projekta. 2001. godine odr`an je sastanak u Londonu, kao rezultat dvogodi{njeg rada Inicijativnog odbora. Na sastanku, koji je otvorio Osman Top~agi}, ambasador BiH u Londonu, prisustvovalo je vi{e od 100 delegata iz velikog broja zemalja svijeta gdje `ivi bosanskohercegova~ka dijaspora: Australija, Austrija, Velika Britanija, Danska, Holandija, Irska, [vicarska, SAD i [vedska. Osim toga, najavljeno neposredno u~e{}e delegata iz Francuske, Njema~ke i Norve{ke zamijenjeno je pisanim referatima. Sve zemlje u~esnice podnijele su prigodne referate u kojima su ponu|ena rje{enja za bolje ustrojstvo bosanskohercegova~ke dijaspore, bolju komunikaciju, ali i saradnju sa mati~nom dr`avom. Odlu~eno je da se Osniva~ki kongres odr`i krajem novembra 2001. godine u Sarajevu i prihva}eno je da novo ime organizacije glasi: Svjetski savez dijaspore Bosne i Hercegovine (SSDBiH). Osnovno opredjeljenje Svjetskog saveza dijaspore BiH ostaje multietni~ka i multinacionalna BiH, a time i multietni~ki i multinacionalni Savez sa otvorenim vratima za sve narode koji `ive u BiH i prihva}aju je kao svoju domovinu.

187


Bo{nja~ka pismohrana

Prvi, Osniva~ki kongres Svjetskog saveza dijaspore BiH odr`an je 25. i 26. maja 2002. godine u Sarajevu, uz prisustvo vi{e od 200 delegata, predstavnika razli~itih udru`enja i asocijacija iz 23 zemlje u kojima djeluje bosanskohercegova~ka dijaspora: Australije, Austrije, Belgije, Danske, Egipta, Finske, Francuske, Holandije, Hrvatske, Italije, SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), Kanade, Luksemburga, Makedonije, Norve{ke, SR Njema~ke, Republike Irske, [vedske, [vicarske, SAD, Slovenije, Turske i Velike Britanije. Kongresu su prisustvovali predstavnici dr`avnih organa BiH, Saveza izbjeglica i raseljenih lica BiH, gradova i privrednih poduze}a Sarajeva i Vogo{}e, kao i nevladinih organizacija. U sklopu Osniva~kog kongresa odr`ana su 4 radna stola sa slijede}im temama: – Privreda i dijaspora, – Obrazovanje, informiranje, kultura i sport, – Omladina i dijaspora, – Adiministrativno-pravna pitanja. Odlu~eno je da sjedi{te Svjetskog saveza dijaspore BiH bude u Velikoj Britaniji. Za predsjednika je izabran Namik Alimajstorovi} (Velika Britanija), za potpredsjednika Ramiz Zup~evi} ([vedska) i Anes Ceri} (Velika Britanija) za sekretara Saveza. Izabran je Glavni i Nadzorni odbor SSDBiH. Ilfad Mahmi} iz rije~kog ogranka BNZH izabran je za ~lana Glavnog odbora iz Republike Hrvatske. U Svjetski savez dijaspore BiH u~lanjeno je nekoliko udruga iz Republike Hrvatske: KDBH „Preporod“, Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske i Zajednica povratnika Bosanske Posavine. Na Osniva~kom kongresu usvojen je Statut u kojem se SSDBiH karakterizira kao multietni~ka, nepoliti~ka, humanitarna i interesna organizacija iseljenika Bosne i Hercegovine. Ciljevi Saveza su: – organizacijsko uvezivanje bosanskohercegova~kih udru`enja u svijetu u op}em interesu; – razmjena informacija i ideja od interesa za iseljeni{tvo, lobiranje u centrima mo}i za ono {to jeste i {to bosanskohercegova~ka dijaspora do`ivljava kao svoj interes i interes Bosne i Hercegovine; – koordiniranje i jedinstven nastup pri rje{avanju pitanja od interesa za iseljeni{tvo pred organima i institucijama u Bosni i Hercegovini i inozemstvu; – uspostavljanje trajnih veza i saradnje sa organima vlasti Bosne i Hercegovine, posebno sa Vladom BiH, i u okviru Vlade sa Ministarstvom vanjskih poslova, Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstvom obrazovanja, nauke, kulture i sporta, kao i sa ostalim inistarstvima; – stvaranje uslovata za njegovanje i razvijanje bosanske duhovne tradicije u dijaspori; – njegovanje bosanskog kulturolo{kog identiteta i preno{enje na mlade generacije svijesti o bosanskoj korijenskoj pripadnosti bosanskohercegova~kog iseljeni{tva; – koordiniranje aktivnosti na ostvarenju planiranih kulturnih, humanitarnih, obrazovnih, privrednih, informativnih i drugih djelatnosti.

188


Ljudi i doga|aji

Osim Statuta, usvojeni su slijede}i normativni akti: Odluka o osnivanju Svjetskog saveza dijaspore BiH, Pravilnik o radu Glavnog odbora i Deklaracija. Osnovne smjernice nazna~ene u Deklaraciji su: – osnivanjem Saveza potvr|uje se interes i emocionalno-psiholo{ka i prete`nim dijelom pravna vezanost dijaspore za Bosnu i Hercegovinu, te da je dijaspora snaga i vrijednost koja treba imati odgovaraju}e mjesto u ukupnom duhovnom i politi~ko-pravnom spektrumu Bosne i Hercegovine; – Kongres smatra da je iseljeni{tvo BiH jedinstveno, te tra`i da se jednako tretiraju svi iseljenici bez obzira na njihov trenutni status u dr`avi u kojoj borave ili prebivaju i bez obzira na ~injenicu {to su mnogi ro|eni ili postali punoljetni u iseljeni{tvu; – Kongres tra`i od Parlamenta BiH i svih relevantnih politi~kih stranaka u BiH da se pravno uredi status bosanskohercegova~kog iseljenika koji ve} jesu ili namjeravaju uzeti drugo dr`avljanstvo, i to tako da se svima omogu}i zadr`avanje mati~nog BH dr`avljanstva; – Kongres ocjenjuje da se Daytonski mirovni sporazum ne sprovodi u cijelosti, ve} samo separatno i u skladu sa interesima vladaju}ih oligarhija, te tra`i promjene Daytonskog politi~kog projekta u pravcu kantonalno-federalnog ure|enja BiH kao modernog oblika decentralizirano ure|ene dr`ave; – {kolovanje mladih bosanskohercegova~kih iseljenika na maternjem jeziku Kongres smatra jednim od prioriteta udru`enih asocijacija, te konstatira nedovoljnu uklju~enost Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta u nastavno-obrazovni proces bosanskohercegova~ke dijaspore; – Kongres zahtijeva od Glavnog odbora Saveza da pristupi uspostavljanju kontakata sa institucijama u BiH radi prikupljanja podataka i formiranja baze podataka o bosansko-hercegova~kom iseljeni{tvu; – Kongres stavlja u zadatak Glavnom odboru Saveza da u narednom periodu poradi na stvaranju pretpostavki za pokretanje jednog lista i/ili ~asopisa, koji bi kao glasilo Saveza izlazio tromjese~no ili polugodi{nje; – kao mogu}u smetnju i prepreku povratku u BiH, naro~ito mla|ih osoba, Kongres nalazi u nefleksibilnosti postoje}e pravne regulative (npr. osobe koje su stekle kvalifikacije ili diplomirale u inozemstvu susre}u se sa problemom nostrifikacije, odnosno priznavanja njihovih kvalifikacija, diploma i profesionalne osposobljenosti); – Kongres ocjenjuje politiku cijena za izdavanje putnih isprava za gra|ane BiH u dijaspori apsolutno neprihvatljivom. Drugi kongres Svjetskog saveza dijaspore BiH odr`an je 12. i 13. juna 2004. godine u Sarajevu, pod pokroviteljstvom Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH. Kongresu su prisustvovale 192 akreditirane osobe, 124 delegata iz 23 zemlje svijeta (isti popis dr`ava kao i na Osniva~kom kongresu) te predstavnici organa vlasti i nevladinih organizacija iz Bosne i Hercegovine. Prisutnim delegatima Drugog kongresa obratili su se Werner Wnendt, vi{i zamjenik Visokog predstavnika u BiH, Mirsad Kebo, ministar za ljudska prava i izbjeglice

189


Bo{nja~ka pismohrana

u BiH, Lidija Topi}, zamjenica ministra vanjskih poslova BiH, Merhunisa Komarica, predsjednica Saveza raseljenih i izbjeglih osoba u BiH, i Avdo Hebib, predsjednik Matice iseljenika BiH. Rad okruglih stolova odvijao se po slijede}im temama: – Biznis klub i ulaganje u BiH, – Mladi u dijaspori i BiH, – Dijaspora i njen odnos prema kulturi i sportu, – Humanitarne aktivnosti, – Ustrojstvo politike, zakona i odnos prema dijaspori. Izme|u dvaju Kongresá komisija za informiranje osmislila je i izradila elektronsko glasilo Saveza (web site). Zaklju~eno je da je potrebna sadr`ajnija i permanentnija komunikacija na nivou ~lanova Glavnog odbora, kao i samih ~lanica SSDBiH. Zna~ajno, nerije{eno pitanje je finansiranje, kao jedan od osnovnih uslova za efikasno funkcioniranje SSDBiH. Odgo|ene su za naredni period odluke o promjeni broja glasova delegacija, ~lanova Saveza na Kongresu te inicijativa da se formira posebna izborna jedinica za dijasporu. Za predsjednika SSDBiH izabran je Namik Alimajstorovi} (Velika Britanija), za potpredsjednike Senada Softi}-Telalovi} (Australija) i Milorad Muratovi} (Srbija i Crna Gora), a za sekretara Anes Ceri} (Velika Britanija). U Nadzorni odbor izabrani su: Zdenka Besara (Velika Britanija), Emir Bejtovi} (Danska) i Muhamed Mujaki} ([vedska). Ispred bo{nja~ke dijaspore u Republici Hrvatskoj u Glavni odbor SSDBiH izabran je D`evad Jogun~i}, potpredsjednik Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske. Na prijemu koji je za u~esnike Kongresa organizirao Sulejman Tihi}, predsjednik Predsjedni{tva BiH, predana je Peticija za izmjenu Zakona o dr`avljanstvu BiH. Delegacija Drugog kongresa bila je u posjeti Memorijalnom centru u Poto~arima, te odala po~ast `rtvama srebreni~ke tragedije. Shodno stavu Deklaracije sa Osniva~kog kongresa Svjetskog saveza dijaspore BiH iz maja 2002. godine o potrebi pokretanja inicijative za izmjenu tzv. Daytonskog Ustava Bosne i Hercegovine, na Drugom kongresu je pokrenuta Peticija za izmjenu Daytonskog ustavno-pravnog ure|enja BiH. U Peticiji je konstatirano da dr`ava Bosna i Hercegovina, koja je konstruirana oktroiranim, tzv. Daytonskim Ustavom BiH iz decembra 1995. godine, ne funkcionira. Nagla{ava se da svugdje u svijetu, u svim dr`avama kada ne{to ne funkcionira, ko~i ili ne osigurava bitne pretpostavke i tokove napretka, takva regulativa se mijenja ili ukida. Pronalaze se bolja i funkcionalnija rje{enja, tra`e se optimalnije mogu}nosti za bolji `ivot gra|ana i ja~anje dr`ave. Su{tina pravne regulative je pra}enje dru{tvenoekonomskih odnosa u jednoj dr`avi, te promjena u skladu sa istim. Dosada{nja pravna rje{enja postala su smetnja za prosperitet dr`ave i njenih gra|ana, ko~nica razvoju i funkcioniranju dr`ave. Zato su gra|ani BiH u dijaspori, preko svojih lokalnih organizacija udru`enih u Svjetski savez dijaspore Bosne i Hercegovine, a polaze}i od neotu|ivog prava gra|ana da se izjasne o pitanjima koja se ti~u na{e egzistencije, pokrenuli Peticiju za izmjenu Daytonskog ustavno-pravnog ure|enja BiH. Nadam se da }e Peticija donijeti kvalitetne promjene te omogu}iti da i Bosna i Hercegovina funkcionira kao cjelovita i jedinstvena dr`ava.

190


Ismet Isakovi}

Ismet Red`eba{i} – Bo{njak u Zagrebu Ismeta Red`eba{i}a prvi puta sam susreo u aprilu 2003. godine, kada je zajedno sa podpredsjednikom BNZH, D`. Jogun~i}em, u sisa~ki mesd`id donio materijale i upute potrebne za prve izbore za vije}a i predstavnike nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i regionalne samouprave ~ime je zapo~ela prakti~na provedba Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u Sisa~ko-moslava~koj `upaniji. Tek sam mnogo kasnije kroz razgovore u bo{nja~kim krugovima u Zagrebu saznao koliko je bogat i zanimljiv bio `ivot ovog visokog, markantnog Bo{njaka i po`elio s njim napraviti intervju. A mnogo je toga {to odre|uje Ismeta Red`eba{i}a: pilot u mirovini, ekonomist i profesor ruskog jezika, poliglot, strasni polemi~ar i neumorni znati`eljnik, uvijek sa novinama ili knjigama u rukama. [irok spektar interesa od politike, ekonomije, filozofije, sociologije, povijesti, op}enito dru{tvenih znanosti svrstava Ismeta Red`eba{i}a me|u vrsne intelektualce. No, Red`eba{i} svoj `ivot nije usmjerio isklju~ivo na teoriju: strast za anga`manom i neposrednim sudjelovanjem u zna~ajnim politi~kim kretanjima nagnala ga je da tijekom, ‘70-tih i 80-tih proputuje Evropom i prisustvuje politi~kim skupovima socijalista, liberala i demokr{}ana. Tijekom ‘90-ih, iako ve} u dosta visokoj `ivotnoj dobi, ne propu{ta na nacionalisti~kim skupovima i tribinama javno braniti pravo Bosne i Hercegovine na dr`avnost i pravo Bo{njaka na povijesno ime, a u vrijeme nesretnog sukoba sa Hrvatima u BiH polemizira na javnim skupovima u Zagrebu. Ismet Red`eba{i} uvijek na strani pravde, uvjereni antifa{ist. Red`eba{i} je ro|en 12.7.1919. godine u Tuzli kao najstarije od {estero djece u prili~no netipi~noj obitelji za Bosnu barem po ~injenici da su sva njegova bra}a i sestre jo{ prije 60 godina zavr{ila fakultete. @e| za znanjem koju mu je usadio otac, uva`eni alim, had`i hafiz Ahmed ef. Red`eba{i}a ne napu{ta ga ni u poznoj dobi pa

191


Bo{nja~ka pismohrana

U parku Maksimir 1960. g. sa ocem hafizom Ahmedom ef. Red`eba{i}em i majkom D`emilom tako sa 80. godina poha|a te~aj farsi jezika, a u 82-oj godini u~i hebrejski. Zanimljivo je da se aktivno slu`i stenografijom koju je osobno usavr{io uz kori{tenje arebice. Ovaj razgovor vo|en je tijekom nekoliko dana u februaru 2005. za vrijeme adaptacije prostorija Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske u Zagrebu, Ilica 54. Iako je bogato `ivotno iskustvo Ismeta Red`eba{i}a te{ko sa`eti u svega nekoliko stranica prepustit }emo mu da nas svojim rije~ima provede kroz njega. „Otac had`i kurra hafiz Ahmed ef. Red`eba{i} i majka D`emila, ro|ena Alajbegovi}, znatno su utjecali na svoju djecu da budu obrazovana i islamski odgojena. Moram pojasniti za ove mla|e {ta zna~i kurra hafiz: to je sposobnost validnog u~enja Kur’ana na svih 10 na~ina sa senedom (lancem) ispravnosti do samog Bo`jeg poslanika Muhameda s.a.v.s. Moj otac je ro|en u tradicionalnoj islamskoj obitelji, te je sa 12 godina postao hafiz Kur ’ana, a kasnije je svoje znanje Kur ’ana jo{ vi{e usavr{avao. Od standardnog hafiza, svojim trudom i usavr{avanjem znanja, do{ao je do ranga kurra hafiza, tj. specijaliziranog hafiza, {to je rje|a titula i kvalifikacija. Bio je vjerou~itelj u mektebu i osnovnoj {koli u Pura~i}u kod Tuzle. Iz Pura~i}a ga je u svoju slu`bu pozvao tuzlanski muftija had`i Ibrahim ef. Maglajli}, kasnije reisul-uleme u Kraljevini Jugoslaviji. Ina~e, otac je bio tajnik Tuzlanskog muftijstva trojice muftija: Ibrahima ef. Maglajli}a, Muhamed [evket ef. Kurta i Ibrahim ef. Haki ^oki}a. Paralelno je otac ~itavo vrijeme bio i muderris, profesor kiraeta na tuzlanskoj Behram-begovoj medresi. 1936. godine politi~ar Mehmed Spaho ukinuo je muftijstva, pa je otac penzioniran, ali je nastavio aktivan rad kao profesor kiraeta na Medresi do 1949. godine, kada je komunisti~ki re`im ukinuo Behram-begovu medresu i brojne tuzlanske mektebe. U istoj medresi je profesor knji`evnosti bio knji`evnik Me{a Selimovi}. Zanimljivo je da je pred mojim ocem zavr{io hifz budu}i reisul-uleme had`i hafiz Husein ef. Muji}. Otac je umro 1974. godine, u 87. godini `ivota, a majka 1979. godine u 79. godini `ivota.

192


Ljudi i doga|aji

Zanimljivo je napomenuti da su sva djeca akademski obrazovana, {to je rijetkost za tada{nje dru{tveno-ekonomske prilike. Moje dvije sestre, Ismeta, Subhija i ja zavr{ili smo ekonomski fakultet. Sestra Labiba diplomirala je agronomiju. Brat Enes zavr{io je vi{u strojarsku {kolu, a najmla|i brat Sead diplomirao je na {umarskom fakultetu. Tokom {kolovanja u Tuzlanskoj gimnaziji redovno sam i{ao na d`ume svih 8 godina u specijalnoj d`amiji za gimnazijalce, u D`indi}-Mahali u Tuzli. Maturirao sam u Tuzlanskoj gimnaziji 1939. godine. Vjerski odgoj moga oca je u~inio da sam uvijek bio blizu d`amije, pa sam obavio i had`. Poslije maturiranja 1939. godine upisao sam se na Pravni fakultet u Beogradu. Kao student u Beogradu bio sam svjedok vrlo velike turbulencije na Beogradskom univerzitetu, jer je ve}ina studenata sovjetskom propagandom bila lijevo orijentirana. Bile su aktuelne ideje: Balkanska konfederacija, oslonac na SSSR, i sli~no. 1939. godine u spektru raznih lijevih akcija na Univerzitetu su izbile velike studentske demonstracije potaknute tre}im otvorenim pismom muslimanske studentske omladine, pod vodstvom istaknutih ljevi~ara Beogradskog univerziteta. Na zapo~ete demonstracije beogradska `andarmerija je intervenirala dum-dum mecima, prilikom ~ega je bilo mnogo ranjenih i nekoliko mrtvih. I ja sam bio potpisnik tog pisma. Policija Kraljevine Jugoslavije se dala u potragu za potpisnicima tre}eg otvorenog pisma, te mi je rahmetli otac poru~io: „Ti ne mo`e{ ostati u Beogradu s obzirom {to si u~inio. Prelazi{ u Zagreb na Filozofski fakultet“. Poruka tre}eg otvorenog pisma bila je izuzetno ozbiljna, jer se radilo o disoluciji Bosne i Hercegovine, po{to su Cvetkovi} i Ma~ek podijelili Bosnu i Hercegovinu na nekoliko banovina. Mi smo bili protiv takve politike, te smo `eljeli oslonac na SSSR. Potpisnici tre}eg pisma pored ostalih su bili: D`emal Bijedi}, Avdo Humo, Hasan Brki} itd. Otvoreno pismo su potpisali i pripadnici ostalih nacija koje `ive u BiH: Srbi, Hrvati i @idovi. To je bila jedna vrlo bitna politi~ka platforma za dr`avotvornost Bosne i Hercegovine. 1940. godine prelazim u Zagreb, u kojem, s prekidima, `ivim do danas, dakle punih 65 godina. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao sam jugoslavensku knji`evnost, njema~ki i engleski jezik. Polo`io sam engleski jezik pod C. 1941. godine do~ekao sam okupaciju i njema~ke trupe u Zagrebu. Veliki broj studenata roditelji povla~e iz Zagreba svojim ku}ama. I ja se vra}am u Tuzlu. Uredio sam da imam odgodu slu`enja vojnog roka, na osnovu toga {to sam imao status studenta. 1942. godine domobransko zapovjedni{tvo Odbor IZ Zagreb iz 1972. g. Sjede: Hivzija ef. Alagi}, Muhamed Bali}, Asim [a~iragi}, Nerzuk ef. Vejzagi}, Sulejman Ma{ovi}. Stoje: Azra Ru`dija, Azim Karamehmedovi}, Seida Bili}, Rizo Elezovi}, Ismet Red`eba{i}.

193


Bo{nja~ka pismohrana

uo~ilo je da imam odgodu vojnog roka, a ne studiram aktivno, te sam se zato ponovo vratio u Zagreb. Ratne prilike bile su vrlo ozbiljne. Pratio sam situaciju i iz strategijskih razloga upisujem ruski jezik pod C, koji zavr{avam 1943. godine. Sa kvalifikacijom profesora ruskog jezika pod C odazivam se na redovno kadrovsko slu`enje domobranstva u NDH, te odlazim na slu`enja vojnog roka u Petrovaradin. Tu zavr{avam i {kolu rezervnih zrakoplovnih ~asnika. Nakon zavr{etka {kolovanja u Petrovaradinu odlazimo po specijalnostima; neki su oti{li ~ak i u Njema~ku, a ja sam 1946. godine kao raspore|en u pilotsku {kolu u Vukovar, odnosno Borovo Selo. Tu pilot poru~nik u sam, ujedno, zavr{io i osnovnu pilota`u, kao i lova~ku {kolu, jer Zagrebu smo u {koli letjeli na odli~nim njema~kim avionima koje je kupila stara Jugoslavija, a Nijemci, kao okupatori, nisu ih dirali kao ratni plijen, nego su ih prepustili NDH. U 8. mjesecu 1944. godine raspore|en sam na specijalizaciju na srednjem njema~kom bombarderu «Dornier 17». Po{to se Josip Broz nadao da }e od Staljina dobiti ne samo tenkove nego ~ak i avione, Sarajevski vojni korpus bio je zadu`en da diplomirane pilote usmjeri u partizane. U toku 9. mjeseca 1944. godine upu}ena je poruka kvislin{kim jedinicama da dobrovoljno pre|u na pravu, tj. partizansku stranu. Meni je uspjelo da se iz garnizona Rajlovac prebacim na slobodni partizanski teritorij. Nakon toga je po~eo duga~ak put pje{ice preko slobodnog teritorija: Bugojno, Banja Luka, Sanski Most, Sinj, Split, Dubrovnik, Hercegovina, Crna Gora, Kosovo Polje, sve do Ni{a. U Ni{u smo prvi put sjeli na vlak. Naime, Crvena armija osposobila je `eljeznicu i mi, piloti, upu}eni smo u Pan~evo. U Pan~evu sam odmah potra`io Ruse, zbog mog poznavanja ruskog jezika. Teoretska i prakti~na nastava izvodila se na ruskom, kao i srpskohrvatskom jeziku. Leta~ko {kolovanje se odvijalo po mjestima kako se pomjerala linija fronte, zna~i: Pan~evo, Zemun, Ruma, Gospo|inci u Ba~koj, itd. U 4. mjesecu 1945. godine upu}en sam u Zemunik kod Zadra na {kolovanje na ameri~kom avionu «Harvard». Lova~ki i juri{ni pukovi brzo su popunjavani. Tako je i do mene do{la informacija da treba popuniti puk u Ljubljani i Skoplju. Po{to se jedan Makedonac javio za Skoplje, meni je pripala Ljubljana i 113. lova~ki puk. Tada je nastupila definitivna lova~ka izobrazba. U Ljubljani sam proveo 3 godine, od 1945. do 1947. godine. Tokom djelovanja u Ljubljani morao sam pratiti doga|aje, posebno na na{oj jugoslavenskoj, partizanskoj strani, te i doga|aje na suprotnoj strani kod saveznika i u Italiji. Zavr{etkom rata na Srijemskom frontu, sredinom aprila 1945. godine formirao se definitivno front na zapadu, prema saveznicima kao i prema Italiji. Konstalacija je bila slijede}a: Sloveniju je preuzela IV armija na ~elu s gen. Danilom Leki}em. Jedan lova~ki 113. puk je baziran u Ljubljani i njegov komplementarni 123. juri{ni puk IL-2 (Ilju{in 2) na aerodromu Cerklje kod Bre`ica. IL-2 je imao 4 mitraljeza i 2 topa 20 mm, kao i strijelca otpozadi s mitraljezom 12,7 mm. 113. LAP (lova~ki-avijacijski puk) je imao 3 eskadrile i [AO ({tabsko-avio odjeljenje), tj. kurirski avioni ili avioni za vezu sa 10. zrakoplovnom divizijom kao i vezu sa Zemunom (Komanda vazduhoplovstva).

194


Ljudi i doga|aji

Obuka pilota u 113. puku je vr{ena vrlo intenzivno. U 10. vazduhoplovnoj diviziji su bili pridodati sovjetski oficiri i instruktori, kao i oficiri za dopremu municije, ulja, benzina, rezervnih dijelova, ud`benika i dr. Sovjetskih vojnih jedinica nije bilo. Na Zapadu su saveznici zaposjeli granicu cijelom dolinom rijeke So~e sve do Alpa i Austrije. Izme|u Italije i Jugoslavije zapadni saveznici su formirali slobodni teritorij Trst, koji je trajao oko 8 godina, ali nikad nije za`ivio, jer se saveznici nisu mogli dogovoriti oko njegovog guvernera, pa je ukinut 1954. godine Londonskim memorandumom kojim je zona A, tj. Trst, pripojen Italiji, a zona B Jugoslaviji. Ratni avioni s obje strane granice nisu se smjeli pribli`avati granici do 30 km. Prilikom patroliranja jedan savezni~ki avion prekr{io je tu zabranu i preletio granicu, pa ga je na{ patrolni avion oborio kod Bleda. Po{to sam imao dobre civilne i vojne kvalifikacije (studiranje na Filozofskom fakultetu, te znanje engleskog i ruskog jezika), ubrzo sam dogurao do navigatora eskadrile, a onda i do navigatora puka. Jo{ su mi i pridodali VSS, tj. vazdu{no-strelja~ku slu`bu, {to je bila obuka ga|anja pilota iz mitraljeza 12,7 mm na zemlji. 1948. godine objavljena je Rezolucija Informbiroa Sovjetskog saveza i svih ostalih isto~noevropskih socijalisti~kih dr`ava Var{avskog ugovora, uz u~e{}e i dvije komunisti~ke partije sa Zapada, tj. Francuske i Italije, kojoj je na ~elu bio Togliati, vo|a talijanskih partizanskih snaga. Sve to budno i diskretno prate zapadni saveznici – SAD i Vel. Britanija, posebno Ruzvelt i ^er~il, te postavljaju na ~elo talijansku vladu demokr{}ana, kojoj je na ~elu Alcide de Gasperi. Kompletnu Rezoluciju objavio je list Borba, 29.6.1948. godine. Ja sam se te godine nalazio na slu`bi pilota nastavnika

Ruma, 1946. - Ismet Red`eba{i} radi kao instruktor letenja u Saveznoj pilotskoj {koli.

195


Bo{nja~ka pismohrana

Savezne pilotske {kole u Rumi. Odnio sam doti~nu novinu upravniku {kole Cvetkovi}u i upitao ga: «Je li to to?». «Da, jeste.», odgovorio mi je, jer je komanda zrakoplovstva iz Zemuna stalno urgirala da se {to prije obu~avaju diplomirani piloti na ratnim lova~kim avionima C-49, koji su po performansama sli~ili na ruske avione JAK-3, ali su ustvari bili promocija lova~kog aviona IKA-3 iz stare Jugoslavije. Sve je to bilo u okviru kampanje oko Rezolucije IB. Prebazirovka - premje{taj 113. lova~kog puka iz Ljubljane u Albaniju (Tirana) radi za{tite Albanije od engleskih snaga u Gr~koj bila je u maju 1947. godine. Bio je to i poku{aj potpore gr~kim partizanima pod komandom Markosa, ali se nije moglo mnogo u~initi jer je va`ila formula s Jalte – 90%:10 % utjecaja Engleske u Gr~koj. 2. lova~ki puk broj 112 postojao je u Skopju i to radi za{tite jugoslavenske granice prema Englezima u Gr~koj. Tito se hvalio pobjedom nad Informbiroom, ali su mu Talijani promptno odgovorili: da nije bilo Italije i Alcida de Gasperija, tj. demokr{}anske vlade, pitanje je da li bi se uspio oduprijeti Staljinu i njegovom IB. Italija je odigrala veliku politi~ku i povijesnu ulogu u korist Hrvatske i Slovenije {to je pristala na promjenu granica. U garnizonu Tirana obavio sam razdu`enje, jer sam dobio pravo na demobilizaciju u julu 1947. godine, po{to sam imao status studenta. Treba istaknuti briljantnu i kvalitetnu participaciju u sklopu tih kompleksnih doga|aja bo{nja~kih pilotskih kadrova. Radi se o politi~kom komesaru 10. zrakoplovne divizije u Zagrebu, koji je cijelu kampanju na zapadnom rati{tu skupa sa zapovjednikom generalom avijacije Viktorom Bubnjem znala~ki izveo, a to je general Enver ]emalovi}. Bio je vrlo propulzivni politi~ki, stru~ni i duhovni resurs. I general Viktor Bubanj je zbog odli~no izvedene zapadne kampanje bio unaprije|en za komandanta ukupne avijacije, a general Enver ]emalovi} za komesara u komandi avijacije u Zemunu. Pro{lo je mnogo vremena, sje}anja su izblijedila, ali se nekih imena Bo{njaka pilota sje}am: Ilijas Zub~evi}, Adil Sir}o, Enver Rezakovi} iz Sarajeva i Musa, koji je bio odli~an pilot lovca i gimnasti~ar. Ali, ako se isponderira (umno`i), general Enver ]emalovi} vrijedi za 15 Bo{njaka. General Enver ]emalovi}, Bo{njak iz Mostara, zavr{io je potom motornu pilota`u i postao komandant cijele onda{nje avijacije u Jugoslaviji. On je uveo raketno naoru`anje u avijaciju biv{e Jugoslavije. Ne znam da li je general Viktor Bubanj oti{ao u mirovinu ili sli~no, ali ga je zamijenio general Enver ]emalovi}. General ]emalovi} je umro u Zagrebu, gdje se doselio kad je umirovljen. Nastavio sam studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ali sam preko ferija radio u Aeroklubu Zagreb, kao pilot {leper, tj. vukao sam jedrilice. Tu je bilo malo i romantike, jer studira{ I. Red`eba{i} 1945. g. kao pilot u i leti{. Zemuniku kod Zadra.

196


Ljudi i doga|aji

Ismet Red`eba{i} sa podpredsjednicima BNZH D`evadom Jogun~i}em i Hilmijom [abi}em. To je trajalo po dva mjeseca godi{nje u vrijeme studija. Ekonomski fakultet u Zagrebu sam zavr{io 1958. godine i odmah nakon studija zaposlio se u poduze}u ÂŤ@itokombinatÂť Zagreb kao ekonomista, gdje sam radio do umirovljenja 1981. godine. Odmah sam podr`ao ideju za izgradnju Islamskog centra u Zagrebu, te sam se anga`irao na promoviranju te ideje i prikupljanju sredstava sa Asimom [a}iragi}em, Salimom [abi}em,muftijom [evkom Omerba{i}em, Mustafom Pli~ani}em i mnogim drugima. I{li smo od grada do grada i prezentirali film, te dr`ali predavanja o projektu novog islamskog centra. Posebno je intenzivna godina za izgradnju d`amije bila 1982. Sje}am se da sam dokumente o d`amiji i njene projekte nosio na aerodrom Sur~in u Beogradu, te ih preko mojih kolega pilota prebacio do Emirata. Projekte je dobio i {eik Ben Kasimi iz Emirata [arika, pojedina~no najve}i donator Zagreba~ke d`amije. Spomenu}u i jednu zgodu iz 1982. godine kada sam, u vrijeme ira~ko-iranskog rata, oti{ao u iransku ambasadu u Beogradu i tada prvi u ime zagreba~kih muslimana dao podr{ku Irancima u njihovoj borbi protiv Iraka. To je objavila iranska novinska agencija IRNA, {to je izazvalo me|udr`avni incident, jer su Ira~ani protestirali diplomatskom notom. U to vrijeme je biv{a Jugoslavija bila bez javnog stava o ratu Irak Iran, iako je su{tinski radila velike poslove sa Irakom i mo`e se re}i bila proira~ka. Tajna policija i predsjednik Republi~ke komisije za odnose sa vjerskim zajednicama gosp.Ivan Lali} tra`ili su moje hap{enja. Moram ista}i da su Iranci odmah pomogli Zagreba~ku d`amiju: dobili smo ozvu~enje koje sam osobno dovezao kombijem iz Beograda, a kasnije smo dobili jo{ 52 prelijepa perzijska }ilima.

197


Bo{nja~ka pismohrana

Najve}a mi je radost bila kada sam 1987. godine do`ivio da se radno i sve~ano otvori Zagreba~ka d`amija. Posebno me radovalo {to je ona u svojim prostorima nudila polivalentne sadr`aje, i vjerske i sekularne. Posebnu ulogu Zagreba~ka d`amija je obavila u vrijeme najve}eg egzodusa bo{nja~kog naroda 1992.-1995. godine, kada je kroz njene prostore, prema rije~ima u to vrijeme predsjednika Izvr{nog odbora Med`lisa Islamske zajednice Zagreb gosp. Mustafe Pli~ani}a, pro{lo preko 200.000 izbjeglica-muhad`ira. I ja sam, halal, bilo pomogao u smje{taju tih ljudi, pa i moje familije.Ne smije se zaboraviti uloga Zagreba~ke d`amije i odgovornih ljudi u njoj: had`i Mustafe Pli~ani}a, had`i Ahmeda Ikanovi}a i had`i Salima [abi}a. Posebna radost za mene je bilo osnivanje Kulturnog dru{tva Bo{njaka Hrvatske ÂŤPreporodÂť, a od 1993. godine i osnivanje Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske. Moram se pohvaliti da sam bio na svim osniva~kim skup{tinama ogranaka BNZH: od Zagreba, Rijeke, Pule, Siska, Karlovca, itd. Moram priznati da imam puno godina, ali mi nije bilo te{ko da sa Ansamblom Bo{nja~ke zajednice odem na sva njihova gostovanja od Rijeke i Siska, pa do Tuzle, Te{nja, Br~kog, Zenice. Radujem se rastu na{e Nacionalne zajednice, raduje me da se pove}ava svijest o identitetu na{eg naroda. Mi, Bo{njaci, imamo se ~ime podi~iti. U Hrvatskoj sam 60 godina, uvijek smo ovdje gradili i bili korisni i zato o~ekujemo da imamo razumijevanje i po{tovanje od na{ih susjeda i prijatelja.Âť Eto, to je na{ Ismet: had`ija, pilot, ekonomista i bo{nja~ki intelektualac. @elimo mu da po`ivi jo{ mnogo godina i da zajedno s nama dijeli radost razvoja na{e Zajednice. (Razgovor je obavljen tokom adaptacije prostorija Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske u Zagrebu, u Ilici 54, u razdoblju od 24. do 28. februara 2005. godine).

198


˝U dobru se ne pohasi, a u zlu se ne ponizi˝ @ivotni put, snaga, pozitivna energija, optimizam, poduzetnost, spremnost na inicijativu, borbenost, istrajnost, komunikativnost i osobnost, sa znatno izra`enom duhovito{}u, Bo{njakinje Sabine Kasumovi}, koja je iz svih problema izlazila ja~a i motiviranija, zaslu`uje da ju kroz na{u ˝Pismohranu˝ upoznamo. Lijepo te je upoznati, jer svaki susret s tobom zra~i pozitivnom energijom i opu{teno{}u da niko ne mo`e ostati ravnodu{an. Po tvom izrazu lica niko ne mo`e osjetiti ima{ li problema i kako se osje}a{. Uvijek si nasmijana, odi{e{ du{evnim mirom i sre}om. Je li to ba{ tako? Lijepa konstatacija, ujedno i kompliment. Taj optimisti~an izgled, {to „ka`u“ zra~i iz moga osmijeha i o~iju, moja je snaga da vladam sobom. To je jednostavno obrambeni mehanizam. U `ivotu koji sam ja `ivjela bilo je uspona i padova, {to je trebalo izdr`ati, biti dostojanstven i nepokolebljiv imati osmijeh na licu za prijatelje, iskren i pun ljubavi i potpore, a imati i drugi, za one koji se zagonetno pitaju: „Zar ju ni{ta ne mo`e slomiti?“. To je ono {to sam zapamtila od svoje rahm. majke D`emile: „U dobrom se ne pohasi, a u zlu se ne ponizi“. To je bilo duboko u meni i nadam se da }u to geslo vje~no slijediti. Za{to? To je jednostavno. Ro|ena sam u Bosanskoj Gradi{ki 1946. god. kao osmo dijete u obrtni~koj obitelji. Bez oca sam ostala u drugoj godini `ivota, tako da ga nisam niti zapamtila, a svu brigu i njegu u velikoj obitelji, vr{ila je moja majka D`emila, koja je pored osmero djece nastavila obiteljski obrt i time prehranjivala sve nas, apsolutno bez i~ije pomo}i. Sve nas je, i{kolovala da smo svi akademski obrazovani, a uz to smo ja i moje dvije sestre zavr{ile muzi~ku {kolu i privatno u~ile engleski jezik. Ona je ostavila duboki pe~at na mene. Njena snaga, izdr`ljivost, ljubav prema djeci po`rtvovanost - doimaju se svakoga ko ju je ikad sreo i ko je uop}e `ivio `ivot,

199


Bo{nja~ka pismohrana

a ne prespavao ga. Bila sam uz nju i od nje u~ila i vidjela sve ljudske vrijednosti, razli~ite vrste ljudi; neke sam cijenila, a u ve}ini sam se zgra`ala nad njihovim birokratskim, drskim i apsolutisti~kim postupcima i omalova`avanjem obi~nih, predivnih ljudi koji su kroz organe vlasti poku{avali ostvarivati svoja prava. Ro|ena sam u strogom centru grada koji se nazivao „[estar“ (to je prostor koji je obuhva}ao centralno mjesto gdje se ubode zami{ljeni {pic {estara i u krug ulazi onaj ko mo`e do svoje ku}e baciti kamen). Do moje ku}e bile su zgrade suda, op}ine, katastra, {kole, banke, po{te, zna~i sve gdje se ne{to doga|alo, a ja sam bila znati`eljna i sve sam apsolvirala, sve emotivno do`ivljavala, vidjev{i nesretne ljude koji ne uspiju ostvariti svoja prava, a sve zbog neprofesionalnih nedodirljivih i okrutnih birokrata. Upravo takva pona{anja, tako negativna iskustva opredijelila su moje zanimanje. @eljela sam biti ~ovjek kome se mali obi~ni ljudi mogu le`erno obratiti, htjela sam im pomo}i u ostvarenju njihovih prava sa blagim i prijateljskim osmijehom, a uz to i od njih dobiti potvrdu zadovoljstva. Kao maturant gimnazije, {tite}i prava svoje generacije, bila sam prisiljena napustiti {kolu, te sam maturirala na Klasi~noj gimnaziji u Zagrebu i diplomirala na Pravnom fakultetu, a pravosudni ispit sam polo`ila u Sarajevu. [ta si sve u svojoj profesionalnoj karijeri radila ? Najvi{e vremena provela sam u pravosu|u. Nakon provedenog pripravni~kog sta`a i polo`enog pravosudnog ispita birana sam za suca Op}inskog suda u Bosanskoj Gradi{ki. Jo{ kao mladi sudac, s obzirom na moj stav i neprikosnovenu samostalnost i neovisnost, bila sam izlo`ena pritiscima od pojedinih mo}nika SUP-a u Republici, ali sam ostala dosljedna i zbog ugleda i rezultata koje sam imala u struci i u svome gradu, pa i {ire, nisu uspjeli u svojim namjerama da me uklone iz pravosu|a. Nakon isteka dvaju mandata birana sam za javnog tu`itelja za op}ine Bos. Gradi{ka i Srbac. Po isteku drugog mandata izabrana sam za ~lana Izvr{nog odbora SO Bos. Gradi{ka i sekretara Sekretarijata za poslove uprave, sa koje funkcije sam smijenjena dolaskom na vlast Srpske demokratske stranke, a potom 1992. god. i protjerana. Sve du`nosti sam obavljala profesionalno i zaista, bez pretjerivanja, s namjerom da omogu}im ljudima da ostvaruju svoja Ustavom i Zakonom garantirana prava. U svemu tome imala sam neograni~enu potporu moga supruga Teufika, koji je tako|er obavljao najvi{e du`nosti na Op}ini. U vrijeme moga smjenjivanja trebao se provesti referendum za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Svi ~lanovi regularne izborne komisije podnijeli su ostavke iz straha pred agresivnim SDS-ovim ~lanovima. Unato~ nizu prijetnji i ekscesnih pona{anja, ja sam uz nekolicinu hrabrih pojedinaca organizirala i provela referendum. Od tad sam zajedno s mojom obitelji bila izlo`ena provokacijama i prijetnjama. Moj suprug Teufik tako|er je dobio otkaz, a u to vrijeme bio je generalni direktor velikog tekstilnog kombinata I.T. “Triko”. Sve te strahove za vlastitu sigurnost, za sigurnost obitelji i cijelog bo{nja~kog `ivlja na teritoriju op}ine podnosili smo dostojanstveno, samozatajno, u okru`enju sunarodnjaka, koji su dijelili istu sudbinu, koji su od mene i moga supruga tra`ili mi{ljenje o izboru postupanja u te{kim predratnim i ratnim danima. Hrabro smo se nosili s nadolaze}im opasnostima, znaju}i {ta nam se

200


Ljudi i doga|aji

sprema, ali ljudi su u nama i u na{im gestama nalazili snagu i vjeru da }e uspjeti izbje}i ono najgore. ^esto su nas pitali „{to ~initi“ i mi smo im sugerirali prava rje{enja da bi spasili sebe i svoje obitelji. I danas dobivamo verbalne zahvale od na{ih sugra|ana {irom svijeta i s ponosom mogu konstatirati da na{oj djeci mnogi kazuju: „Va{i su nam roditelji pomogli u ovom ili onom pravcu“. Unato~ ~injenici da smo morali napustiti na{ grad, ne mo`e se izbrisati pe~at koji smo u njemu ostavili. Gotove sve sportske aktivnosti grada zajedno smo poticali. Bila sam najbolja {porta{ica u gradu, u~estvovala sam u formiranju klupskog rukometa na op}ini, aktivno igrala i progla{ena najboljom sporta{icom svih vremena, a po zavr{etku igranja bila sam do rata predsjednica R.K. Triko, koji je nizao uspjehe u biv{oj Jugoslaviji i bio vi{estruki prvak BiH Suprug Teufik je nakon zavr{etka aktivnog igranja za N.K. Kozara i Borac iz Banja Luke, kao predsjednik Kozare, vodio klub do njegovih najve}ih uspjeha u povijesti. Bio je predsjednik mu{kog R.K., Kugla{kog kluba, SOFK-e i dr. Pored rukometa neobi~no volim stolni tenis, koji sam po~ela igrati u osnovnoj {koli i jo{ me nikad niti jedna igra~ica nije porazila. I dan-danas, gotovo redovno na|em sat ili dva da odigram po koji me~. Nije pristojno pitati za godine, ali kako to da sa zrelim godinama voli{ i upra`njava{ sportske aktivnosti.? Mislim da me je sport odr`ao, da mi je dao snagu, volju, energiju i sve {to je pozitivno to u njemu nalazim. Kad sam poti{tena, odem na tenis i u igri i dru`enju zaboravim na probleme i dobivam novu snagu za nove `ivotne izazove. [ta smatra{ svojim najve}im vrijednostima? Najve}a vrijednost moga `ivota su moja sjajna k}erka D`enana, sin D`emil, unuka Hanna i suprug Teufik. Ratna zbivanja 1992. god. razbila su njihove iluzije o sretnom obiteljskom `ivotu, i ratni vihor nas je razdvojio, na sre}u samo geografski, dok smo u srcu i mislima uvijek zajedno. Moja D`enana je u Kanadi diplomirala informatiku Web Design, zaposlena je u TD banci u Torontu, sretno je udana i ima k}er Hannu, koja nas svojim {armom i ljupko{}u sve ~ini sretnima. Sin D`emil zavr{io je Ugostiteljsku {kolu u Opatiji, a potom je diplomirao na Cosmopolitan Univesity Tourism Management. Igrao je nogomet za HNK Rijeka, a nakon zavr{enog juniorskog perioda nastanio se u Oslu u Norve{koj, gdje se i o`enio i igra nogomet. Gdje je sada tvoja {ira obitelj? Po bijelome svijetu. Dvije sestre bliznakinje su u Norve{koj, dvije u [vedskoj, jedan brat je u [vedskoj, njihova djeca po Danskoj, jedna sestra je u Bos. Gradi{ki, a jedan brat je umro u Sarajevu. Dolaskom u Rijeku krajem 1992. god., unato~ o~ekivanju da dolazimo u prijateljsko okru`enje, moj suprug i ja sa zavr{enim pravnim fakultetima u Zagrebu, ja s pravosudnim ispitom, a on sa jo{ zavr{enim studijem povijesti i knji`evnosti, suo~ili smo se s novim te{ko}ama, jer kao Bo{njaci nismo imali {ansi da dobijemo bilo kakav posao u struci, pa se taj period pretvorio u gr~evitu borbu za opstanak. K}er je imala 17 godina,

201


Bo{nja~ka pismohrana

a sin 11. Suprug i ja smo se pomirili sa sada{njim odabirom mjesta `ivljenja na{e djece, jer u Hrvatskoj nikakve im se {anse nisu pru`ale za bilo kakav radni anga`man. Kako su izgledali tvoji prvi izbjegli~ki dani? Izbjeglice kao izbjeglice, taj dio `ivota bih izbrisala, imam osje}aj da i nisam bila izbjeglica, upoznala sam mnoge nesretne ljude iz svih krajeva BiH. Odmah sam stupila u akciju. Oti{li smo u Veleposlanstvo BiH u Zagreb i ponudili da odemo nazad u dijelove Bosne bez odre|ivanja mjesta, da damo svoj doprinos u najte`im vremenima za na{u domovinu. I danas ~uvam pismo gospo|e veleposlanice Biserke Turkovi}, u kojem nam zahvaljuje na na{oj `elji da u tim vremenima idemo u na{u Bosnu, ali da za tako ne{to nisu tada postojali nikakvi uvjeti. Bila je to 1994. godina. Zna~i ostali ste u Rijeci i znam da ste bili aktivni na vi{e na~ina, vezano uz Bosnu i Bo{njake. [ta se dalje zbivalo ? Te{ko je sve ispri~ati. Ja, kao i ve}ina, bez statusa, bez igdje i~ega, bez prijatelja, ali nepokolebljiva, uporna da odr`im dostojanstvo i profesionalnost. Prve dane po dolasku u Rijeku sam od jednog susjeda dobila pristup zakonskim propisima novoformirane dr`ave, jer nisam mogla dozvoliti da se na|em zate~ena. Ne bih mogla pobrojati ljude i njihove probleme kojima sam u tim, za Bo{njake nesigurnim vremenima pomogla u upoznavanju i rje{avanju njihovih elementarnih prava. Kome god je ne{to zapelo, svi su mi se obra}ali, a ja sam pomagala, bezrezervno im pru`ala potporu da izdr`e, da }e do}i bolja vremena i da ostanu jasni i opredijeljeni u vezi sa svojom opstojnosti, pripadnosti, da pru`aju maksimalnu potporu Bo{njacima u Bosni, jer bez Bo{njaka nema ni Bosne. U tom kontekstu provodili smo razne akcije podr{ke Bosni, prikupila sam sa svojom djecom i suprugom najve}i broj potpisa vezanih za deblokadu Sarajeva i Gora`da. Pisali smo ~lanke u kojima smo branili dostojanstvo na{eg naroda i suverenitet BiH, koji su nai{li na veoma pozitivan odjek me|u na{im ljudima u tim te{kim vremenima. U~estvovali smo u promocijama knjiga, koje su se odnosile na povijest na{e domovine i na{eg grada. Radila sam u @enskoj akciji Rijeka za pomo} ugro`enim i obespravljenim `enama. Kao pravnica s velikim iskustvom rje{avala sam niz sporova neza{ti}enih i insolventnih osoba, sa puno zadovoljstva. Moj suprug i ja smo u~estvovali u inicijativnom odboru za formiranje Nacionalne zajednice Bo{njaka u Rijeci, pripremala sam akte za Osniva~ku skup{tinu, te vodila zapisnik, a moj suprug je vodio Skup{tinu i podnio uvodno izlaganje, te je biran za potpredsjednika Nacionalne zajednice za Primorsko-goransku `upaniju. Bilo je to vrijeme kad se mnogi nisu smjeli u tom pravcu eksponirati. Tra`ila si i nalazila razli~ita radna mjesta, primjerena tvojoj {kolskoj spremi i radnom iskustvu. Da, tra`ila, napisala sam stotine zamolbi i uspjela sam zaposliti se u G.P. Jadran na mjesto pravnog zastupnika, a za par mjeseci sam birana za rukovoditelja op}ih, pravnih i kadrovskih poslova. Me|utim, firma je bila u problemima, bilo je dosta zaposlenih Bo{njaka koji su godinama radili i `ivjeli u Rijeci, a nikad nisu regulirali svoj status. To je bilo te{ko za te ljude i ve}ina je morala napustiti dr`avu, a firma je oti{la u ste~aj. Poslije sam se zaposlila kao pravni zastupnik i pomo}nik direktora u tvrtki u vlasni{tvu

202


Ljudi i doga|aji

Slovenca, Austrijanca i Hrvata, i ista je funkcionirala dok je bilo materijalnog interesa, te po okon~anju investicije i ubiranja dobiti, zatvorili su firmu. Sad radim tako|er u privatnoj tvrtki, a u dokolici i dalje pravno poma`em i u~estvujem u raznim radionicama i na okruglim stolovima vezanim za za{titu ljudskih prava. Hvala ti, Sabina, za ovu lijepu `ivotnu pri~u koja }e te}i jo{ dugo, nadam se i `elim ti to od srca. Razgovarala: Subhija Seleskovi} - Merdanovi}

203


S. Seleskovi}-Merdanovi}

Jedna `ivotna pri~a Govoriti o `ivotu Bo{njaka u Primorsko-goranskoj `upaniji, a naro~ito u Rijeci, i to s naglaskom na organiziranim oblicima djelovanja, nije mogu}e bez spominjanja jedne energi~ne, marljive i pregala~ke osobe. Rije~ je o gospo|i Nefisi Golubi}. Najbolje je, dakle, pri~u po~eti iz po~etka.

Ilfad Mahni}, Slavko Lini} i Nefisa Golubi} sa suprugom.

205


Bo{nja~ka pismohrana

Nefisa je ro|ena u martu 1951. godine u Mionici kod Grada~ca, od majke Umihane i oca Selima Sejdi}a, kao prva od ~etvero djece. Uskoro sele u Tuzlu, gdje Nefisa poha|a osnovnu {kolu. Zbog te{ke maj~ine bolesti postaje njezina zamjena mla|oj djeci ve} sa13 godina. Prije dolaska u Hrvatsku, trbuhom za kruhom, odlazi u Sarajevo gdje izvjesno vrijeme radi u ugostiteljstvu. 1973. u Rijeci upoznaje Halila Golubi}a i uskoro se vjen~aju. U braku su ve} trideset godina, imaju k}erke Ajlu i Azru, te ~etvero unu~adi. Nefisa je cijeli radni vijek dosada provela u ugostiteljstvu i jo{ uvijek radi. Nefisa i Halil u~lanjeni su u Islamsku vjersku zajednicu Rijeka od dolaska u Hrvatsku 1973. godine. Tako|er je bila aktivna u dru{tvu «Na{a djeca» do izbijanja rata 1991. Uklju~uje se u organizirani `ivot Muslimana, pa potom Bo{njaka u PG@, to jest u Rijeci. Na samom po~etku rata u BiH, njezin topli dom postao je prihvatili{te za brojne bosanske izbjeglice. Aktivno sudjeluje u osnivanju rije~kog ogranka BNZ-e 1997. godine. Najaktivnija je bila u organiziranju ve} sada tradicionalne, osam godina stare, manifestacije «Etnosmotra 14 nacionalnih manjina PG@ - Bogatstvo je `ivjeti u raznolikosti». ^esto je nosila lavovski dio posla i u direktnom i u prenesenom smislu. Sama je uspjela u~laniti pedeset ~lanova u BNZ-e Rijeka u prvoj godini postojanja. U svojoj skromnosti isti~e da je rame uz rame s njom pregala~ki doprinijela obilje`avanju prve godi{njice nezavisnosti BiH gospo|a Sabina Pintarevi}, potpredsjednica BNZ-e u Rijeci. Isto tako se prisje}a i brojnih ostalih `ena koje su joj u tome zdu{no pomagale, a u dostavi jela, iz Nefisine ku}e u prostorije BNZ-e u Rijeci, pomagali su mu{karci na ~elu s Lutvom Langi}em, ina~e vrlo anga`iranim harmonika{em i pjeva~em sevdalinki . Na 2. Etno-smotri nacionalnih manjina u Hrvatskom kulturnom domu na Su{aku, gospo|a je Nefisa glumila Hasanaginicu uz barda hrvatskoga glumi{ta, Asima Bukvu, penzioniranog glumca, uz primjetan uspjeh.Vrijedno je spomenuti da je Nefisa i tokom rata u Hrvatskoj 1991.-1992. sudjelovala u organiziranju `ivota `ena i djece prognanih iz Vukovara i Dalmacije, a smje{tenih u hotelu «3. maj» na Kantridi. ^itavo

206


Ljudi i doga|aji

desetlje}e, tokom mubarek ramazana, njen je dom slu`io kao mesd`id za zapadni dio Rijeke (Zamet), u obavljanju teravih-namaza. Primala je nekoliko godina softe iz zagreba~ke medrese da stanuju i `ive u ku}i bra~nog para Golubi} tokom ramazana. Tako|er je neprestalno bila aktivna i u organiziranju vrhunskih kulturnih doga|anja vezanih uz Bo{njake. Me|u mnogima, spominjemo izlo`bu akademskog slikara Ahmeta Ibuki}a iz Biha}a u Malom salonu u Rijeci, promocije knjiga bo{nja~kih pisaca, te sarajevskog igranog filma «Tunel» u HKD-u na Su{aku. Bila je nezaobilazna u do~ekivanju diplomatskih delegacija iz BiH i njihovih susreta s poglavarstvom PG@-e i grada Rijeke, organiziranju Dana kulture BiH, kada je gostovalo tuzlansko Narodno pozori{te, te gradona~elnik Jasmin Imamovi} koji je imao i promociju svoje knjige u Rijeci. Nefisa je puno doprinijela, uz druge ~lanove BNZ-e, i kulturnoj, privrednoj i politi~koj saradnji Unsko-sanskog kantona i Primorsko-goranske `upanije. Nefisa ima vrlo bogat i ispunjen porodi~ni `ivot. Jedna k}er `ivi blizu, u Rijeci, a druga `ivi s porodicom u Be~u. Ve} je spomenuto, Nefisa radi u restoranu Brodogradili{ta «3. maj» i ne razmi{lja o penziji. Ova je posebna `ena sklona dobroj pjesmi, dru`enju, kulinarstvu, ru~nom radu (njezini gobleni rasuti su {irom svijeta). Voli njegovati dugotrajna prijateljstva i sretna je s ovakvim `ivotom koji joj je Bog podario. Tu`na je jedino kada se neka prijateljstva gase zbog, `ivotnih potresa. Po`elimo agilnoj i energi~noj Bo{njakinji, Nefisi Golubi}, jo{ puno ljubavi, zdravlja i `ivotne sre}e u mnogim godinama koje }e, nadajmo se, svakako do}i!

207


Subhija M. Seleskovi}

Mehlem za du{u Gospo|a Zula Begovi} (ro|. Lovi}) ro|ena je u Dubravama pored Bosanske Gradi{ke 1932. godine. Udala se 1951. godine za Hivzu Begovi}a (rahmetli, od 1991.). Nakon ro|enja k}eri Idhate dolaze zbog naru{enog k}erinog zdravlja u Rijeku, gdje Hivzo odmah nalazi i posao u brodogradili{tu “3. maj”. Od te 1956. do umirovljenja radio je stalno u istoj tvrtki. Godine 1960. dobivaju k}er Salihu, a 1962. sina Hazima. I Zula hanuma i njezin suprug u~lanjuju se u tek osnovani Odbor IVZ Rijeka 1966. godine. Tako su, osnutkom mekteba pod vo|enjem efendije Merzuka Vejzagi}a, Zulina djeca Saliha i Hazim odmah po~eli poha|ati islamski vjeronauk te su ga, nakon pet godina, uspje{no i okon~ali. Zula hanuma je `ena toplog i otvorenog srca, pa u njezin skromni dom i dan danas mo`e svratiti ko god osje}a potrebu za du{evnom utjehom i okrjepom. S njome su prijateljevale u njezinim davnim “rije~kim godinama”, i sada pokojne, Dora Ploech te Radmila Matej~i}, Rije~anke poznate u javnom, dru{tvenom i kulturnom `ivotu ne samo ovoga grada nego i izvan granica dr`ave. Zanimljivo je da gospo|i Zuli rado do|u i mlade djevojke, studentice, djeca ~ak, pa sve do vremen{nih gospo|a iz susjedstva ili iz udaljenih krajeva evropskih zemalja kojima kraj `ivota ve} kuca na vrata. Zula je pre`ivjela i osobne te{ke trenutke iz kojih je uvijek tiho i samozatajno isplivavala. Tokom zadnjeg rata, u Mostaru je njezin zet Miralem, mu` k}eri Idhate, stradao od snajpera na ku}nome pragu, dok je Idhata sa dvjema k}erima u to vrijeme bila u izbjegli{tvu u Rijeci, kod majke. Nekoliko godina poslije rata umire i njezina najstarija unuka Mahira u 23. godini `ivota, u Mostaru. Zulina k}i Saliha, nakon te`e prometne nesre}e strada ali i pre`ivi stariji sin, s mu`em i oba sina odlazi u Norve{ku. Tamo nalaze posao i ostaju trajno.

209


Bo{nja~ka pismohrana

Gospo|a Zula sa sinom Hazinom. Jedino najmla|i, sin Hazim, i dan-danas `ivi s majkom Zulom u Rijeci. On radi u istom brodogradili{tu gdje mu je i otac radio. Za Hazima je zanimljivo navesti da je u predratnim danima, odmah stao u prve redove za osnutak KDMH “Preporod” te DDMH “Merhamet” u Rijeci. Aktivno i zdu{no sudjelovao je u organiziranju prihvata prvog izbjegli~kog vala iz Sarajeva jo{ u travnju 1992. godine (prvi “Ilid`anski zbjeg” od oko dvije tisu}e `ena i male djece u SC “Lovorka Kukani}”). Privatno, Hazim je “pokretna enciklopedija”, ~ita “dan i no}” (stalno radi tre}u smjenu), ima vrlo bogatu ku}nu biblioteku i `ivi je hroni~ar rije~kog dru{tvenog i kulturnog `ivota. Isto tako, pasionirani je sakuplja~ antikviteta koji potje~u iz mnogih krajeva svijeta, a stari su i preko sto godina. Vrlo ~esto bivao je gost Hrvatskog radija, postaja Rijeka, tako da je njegov glas ve} prepoznatljiv. Primjer mu’minke Zule Begovi}, koja s velikim i iskrenim saburom do~ekuje i `ivi sve svoje neda}e i zada}e, mo`e biti pouka svima, osobito mla|im generacijama Bo{njaka da shvate kako stara izreka “sve za obraz - obraz ni za {to” ~uva du{u od propadanja i `ivotnog nezadovoljstva. Oti}i na fild`an razgovora sa Zulom hanumom pravi je mehlem za du{u.

210


OSVRTI I KRITIKE


Tonko Maroevi}

Slika u kontinuitetu Gotovo ve} ~etvrt stolje}a pratim slikarski rad Dina Trtovca, pa mogu biti prihvatljiv svjedok njegove stilske koherencije i vrlo postupnog razvijanja opsesivnih “motiva”. Naime, od samoga po~etka on se opredijelio za “~isto” slikarstvo, za autonomnu kombinatoriku `arkih povr{ina i zvonkih traka, s onu stranu od svake figurativne asocijacije i aluzije. Dakle, njegovu poziciju mogli bismo svrstati u ogranak lirske apstrakcije, odnosno u tendenciju “obojenog polja” angloameri~ke provenijencije. Svjestan duga prema velikim prethodnicima, ovaj slikar metodi~no gradi i produbljuje svoju parcelu, tako da svakom etapom sve vi{e osvaja posve specifi~an individualni prostor i zadobiva prepoznatljiv znak.

Kompozicija 32, 75x180 cm, akril, triptih ABC, 2003. g.

213


Bo{nja~ka pismohrana

U Trtov~evu opredjeljenju za nemimeti~ku sliku vrlo je va`an bio izbor kori{enih sredstava. Zapo~ev{i s akvarelom, logi~no je te`io gipkosti i prelijevanju nanesenih slojeva. Op}enito”mokra” tehnika pogoduje nekom nutarnjem dinamizmu izraza, stvara neravnodu{ne odnose susjedno postavljenih dionica i ~itav kadar pretvara u prostor izmjeni~ne napetosti, elasticiteta i kretanja “`ivih” mrlja. Opredijeliv{i se zatim za akrilik, jednako tako se rado slu`io njegovom proto~no{}u, razliveno{}u, “pitko{}u”, ali je za uzvrat toj slobodnijoj gipkosti materije nametnuo stro`u kompozicijsku re{etku: naj~e{}e paralelizam vertikalnih pojaseva boje ili jasan okvir ujedna~enih tokova koji flankira razvedene. Kroz niz izlo`aba i ciklusa Dino Trtovac je prakti~ki varirao na temu kromatskog jukstaponiranja ili svjetlosnog konstratiranja. Uvijek se izra`avao prete`no otvorenim, zra~nim i ~ak blje{tavim tonalitetima, samo {to je mijenjao proporcije udjela i na~in strukturalnog sklapanja. Neke su mu verzije bile bli`e plamsanju i solarnoj euforiji, a neke je kadrirao poput instrmentalnih sklopova (klavira, orgulja), kombiniraju}i tamne i svijetle ulu pak geometrizirane i organske ~estice. U najnovijem ciklusu, nastalom u posljednje dvije-tri godine, ovaj slikar nastoji uskladiti i uravnote`iti emotivne i racionalne sastojke svojega rada. Slike kao da imaju dva plana: onaj pozadinski je izrazitiji, bogatiji i razvedeniji, te koloristi~ki zvu~an, dok je prednji plan tvrdorub i taman, povremeno ~ak geometrijski, ortogonalno konturiran. U takvim realizacijama manje je curenja i prelijevanja, interakcije mrlja, a vi{e konfrontiranja i rezanja, polarizacije pojaseva. Zavisno od {irine ili usko}e nazna~enih parcela, ritmizacija povr{ine se`e od zagrcutnih (staccato) nizova do maestoznih (largo) tokova.

Kompozicija 25, 100x150 cm, akril, 2004. g.

214


Osvrti i kritike

Kompozicija 31, 50x140 cm, akril, diptih AB, 2003. g. Jedan (~ak dominantan) dio recentnih radova unosi inovativni aspkekt horizontalnog uzorka konfiguracije, {to se ugra|uje u ina~e vertikalnu artikulaciju plohe. Taj sekundarni motiv, takore}i subordinirani ritmi~ki impuls, daje slikama ve}u dinami~nost i slojevitije kompozicijsko usmjerenje, te svakako pridonosi bogatstvu vizualnih poticaja. Kao simboli~ki auftakt ove izlo`be mo`da mo`e poslu`iti mala serija slika izravnije nadahnutih mediteranskim podnebljem. Dakako, nije rije~ o sugeriranju neke zbiljske topografije ve} o transpoziciji luministi~ko kromatskih senzacija atmosfere i biljnog pokrova otoka Hvara. Hedonisti~ki predznak i koralna harmonija tih slika izazivaju pozitivnu recepciju gledatelja, sudjelovanje u u`itku toplih opti~kih vibracija. (Povodom izlo`be u Muzeju Mimara juli/august 2004.)

215


Milan Be{li}

Slika u procesu ili Trtov~eve mijene U seriji radova datiranih u pro{lu i ovu godinu, Dino Trtovac je ostvario ciklus s kojim nastavlja stvarati na poznatoj problemskoj osnovi {to je tematizira vi{e desetlje}a.

Kompozicija 24, 100x150 cm, akril, 2004. g.

217


Bo{nja~ka pismohrana

Rije~ je, dakako, o autoru izrazito decidiranog koncepta izgra|enog na estetskim zasadama bliskim iskustvu lirske apstrakcije. [tovi{e, u njegovu slikarstvu i{~itavaju se i one vrijednosti «obojenog polja» angloameri~ke provenijencije, kako to precizira Tonko Maroevi}. Vrijedno je u tom kontekstu spomenuti, primjerice, Morrisa Louisa koji je nedvojbeno sna`no utjecao na tu poetiku. Dodirne to~ke Trtov~eva slikarstva i s ostalim ameri~kim umjetnicima, jo{ jasnije markiraju njegovo «obojeno polje», ali i slikarev intelektualni i likovni interes. Stoga se njegova razvojna linija mo`e pratiti kroz sve postaje i faze u kojima je evidentna iznimna dosljednost u kojoj je implicirana i ta stiska prepoznatljivost. Gotovo bi se moglo re}i da }e i svaki budu}i ciklus, uz ovaj sada{nji, izrastati na na~elima i ste~evinama koje je ve} ugradio u svoje slikarstvo. Tako bi ta sigurna popudbina i ~vrsta upori{na mjesta emanirali silnice u nova «polja» crpe}i energiju i nalaze}i poticaje upravo u prija{njim, ako to smijemo re}i – «ve} obra|enim» poljima. Ovo izrastanje djela, me|utim, pretpostavlja sna`no korijenje na kojemu ono gradi svoj rast u visinu. Zato i mo`emo govoriti o Trtov~evoj slikarskoj okomici kao jedinstvenoj duhovnoj projekciji u kojoj se njezina imaginarna putanja u proteklim desetlje}ima oslobodila svega deskriptivnog i rasteretila narativnog, te`e}i prvenstveno kontemplativnom i meditativnom. Kroz tu dosljednost pratimo i razvojnu crtu ovoga umjetnika u kojoj je amalgamirana velika likovna kultura i slikarska vje{tina. Postupkom redukcije i eliminacije slikar koncipira izraz strogim ekonomiziranjem poteza. U njemu ne}emo nalaziti gestualne `estine ili akcijske dinami~nosti, ve} prije i vi{e minimalisti~kog sa`imanja i sintetiziranja boje i poteza.

Kompozicija 01, 130x195 cm, akril, 1999. g.

218


Osvrti i kritike

Udariv{i temelje svojemu slikarskom projektu prije ~etvrt stolje}a, Dino Trtovac je izgradio djelo impozantne stilske dosljednosti i sna`ne umjetni~ke uvjerljivosti. Kroz brojne je cikluse u suptilnim varijacijama i iznijansiranim pomacima istra`ivao mogu}nosti «obojenog pola» ne prestav{i otkrivati uvijek nove kromatske ina~ice. U strukturi njegove slike i{~itava se bipolarni koncept kojim isku{ava odnose svijetlog i tamnog, ali i emocionalnog i racionalnog. Intenzivnim i `arkim bojama naj~e{}e gradi kompoziciju u kojoj se rastvaraju njezine izrazito koloristi~ke konotacije, pulsiraju}i dinami~nom ritmi~kom strukturom. U tim }e sna`nim koloristi~kim impulsima proplamsaji svjetlosti {iriti prostor Trtov~eve slike u transcendentalno. Nedvojbeno je u njima implicirano i emotivno kao autenti~ni psihografski otisak podsvjesnog i iracionalnog. Ve} smo naglasili kako je ovom slikarstvu strano svako opisivanje i da je redukcija deskriptivnog provedena dosljedno te shodno tome te`i eliminacija bilo koje asocijativnosti. U ovoj seriji radova slikar jo{ ja~e zao{trava stav na postavljenim premisama, preciziraju}i izraz minimalisti~kim sredstvima. Poja~avaju}i redukcionisti~ki postupak i jo{ ve}e ekonomiziranje poteza i boja, on nije, unato~ sna`nijoj racionalizaciji, zatomio emocionalno. Naprotiv ! Prije bi se reklo da je upravo tim stezanjem i napinjanjem kao i tim ve}im udjelom zapravo poantirao i iracionalno u svoje temeljne vrijednosti. U ~vrstoj strukturi Trtov~eva slikarstva ovom serijom radova nagla{ava se i njegova izrazito koloristi~ka sastavnica. Sna`nim, `arkim i otvorenim tonovima ta }e njegova odlika dinamizirati prostor slike u ritmi~ki `ivu pulsaciju svjetlosti i boje. (Povodom izlo`be u “Galeriji Forum”, 9.3.2005-31.3.2005.)

219


DJELOVANJE GLAVNOG ODBORA


Ismet Isakovi}

Radne prostorije BNZH u Ilici 54 Odlukom Poglavarstva grada Zagreba od 15.11.2004. godine Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske dobila je na kori{tenje prostorije povr{ine 179,53 m² u centru Zagreba, u Ilici 54 u dvori{tu, uz mjese~nu zakupninu od 897,65 kuna. Ve} prvim pregledom uo~eno je da, osim izvanredno pogodne lokacije u strogom centru Zagreba i velike korisne povr{ine, dodijeljeni radni prostor ima zadovoljavaju}i broj prostorija i veoma funkcionalan raspored. Administrativni ured ima povr{inu od oko 25 m², kao i soba za smje{taj knji`nog fonda i narodnih no{nji, ~iji je jedan dio kasnije pregra|en radi dobivanja prostora za ~ajnu kuhinju. Sanitarni ~vor je odgovaraju}ih dimenzija i logi~nog smje{taja, odmah uz hodnik koji povezuje ulaz s velikom dvoranom. Najzna~ajniji i najve}i prostor je vi{enamjenska, polivalentna dvorana dimenzija 17x7 metara, koja zbog povr{ine od skoro 120 m² omogu}ava realizaciju razli~itih programa i prijem ve}eg broja ljudi.

Adaptacija i ure|enje prostorija BNZH U tim prostorima nekad je bila P~elarska centrala s odgovaraju}om trgovinom, koja ih je napustila, te su posljednjih nekoliko godina prostorije bile potpuno izvan funkcije. Zbog starosti samog objekta i dugogodi{nje zapu{tenosti, ali i `elje ~elni{tva BNZH da se napravi ambijent koji }e biti na ponos Bo{njacima grada Zagreba, bilo je potrebno pristupiti temeljitoj adaptaciji, a u nekim dijelovima i rekonstrukciji dobivenog radnog prostora. Odlukom Glavnog odbora BNZH dipl. ing. Hilmija [abi} imenovan je voditeljem poslova ure|enja, adaptacije i opremanja radnog prostora, a dipl. ing. Senahid Dubravi} stru~nim, nadzornim organom. Prve nacrte i prijedlog izgleda adaptiranog prostora napravio je arhitekta Mesud Bu`imki}, a kasnije je u rje{avanje arhitektonskih problema uklju~en i arhitekta Mustafa Forto.

223


Bo{nja~ka pismohrana

Gra|evinski radovi su zapo~eti u ponedjeljak 14.2.2004. godine, a izvodila ih je tro~lana bo{nja~ka obitelj Kapi} (otac Husejin, sinovi Jasmin i Ramo) iz Jelaha kod Te{nja, Bosna i Hercegovina. Ure|enje radnih prostorija ukupno je trajala 4 mjeseca, a radovi su prekidani u dva vremenska perioda s ciljem prikupljanja financijskih sredstava za daljnji nastavak. Adaptacija prostorija bila je sveobuhvatna i uklju~ivala je gra|evinske, elektro-instalacijske, toplinsko-klimatizacijske, vodoinstalaterske, parketarske, kerami~arske i arhitektonske radove i zahvate. Intezivno se radilo na ~i{}enju prostorija, skidanju starih ukrasnih oplata od drveta, dotrajalih elektri~nih instalacija i rasvjetnih tijela, te djelomi~nom ru{enju i potpunom saniranju povr{ine zidova. Ukupno je odve`eno 10 punih kamiona sme}a i gra|evinskog otpada. U svim prostorijama detaljno su ure|eni svi zidovi i stropovi (gletanje i kre~enje). Obavljeno je zidanje pregradnog zida kojim je odijeljena ~ajna kuhinja od prostorije za koju smo u prvo vrijeme smatrali da }e imati ulogu ~itaonice. U ~ajnoj kuhinji ugra|ena je nova kuhinjska garnitura. U administrativnom uredu i garderobnoj sobi postavljen je parket, a sanitarni ~vor je potpuno preure|en (nove zidne i podne plo~ice i sanitarije). U vi{enamjenskoj dvorani detaljno je restauriran originalni pod od terakote, postavljeni novi PVC-prozori, arhitektonski rije{eno pitanje stropa s knauf-plo~ama, ure|en podest za pozornicu i bosansku etnosobu. Plinska cijev za grijanje s povr{ine premje{tena je unutar zida da ne bi naru{avala estetski sklad prostora. U cjelokupnom radnom prostoru postavljena je potpuno nova rasvjeta, klimatizacija i sustav grijanja, a ulazna vrata u glavni prostor pomjerena su u povoljniji polo`aj. Obavljeno je ispitivanje dimnjaka i elektri~nih instalacija. Sve prostorije su namje{tene s potpuno novim ili restauriranim namje{tajem (dvije bosanske etno-sobe) i ukra{ene sa slikama i karakteristi~nim starim bosanskim suvenirima. Uredska prostorija je opremljena s odgovaraju}om informati~kom i komunikacijskom opremom (kompjuter, printer, telefon, fax, fotokopirni ure|aj, veza na Internet, e-mail). Fotografije snimljene na po~etku i u tijeku adaptacije radnih prostorija BNZH najbolje govore o velikom obimu i kvaliteti obavljenih radova (prezentirane fotografije snimljene su u vremenskom periodu od 15.2. do 25.2.2005. godine). U svakom slu~aju, po~etno stanje prostora zahtjevalo je velike rekonstrukcije i popravke da bi se dovelo u funkcionalno stanje.

Zate~eno stanje prostorija.

224


Djelovanje Glavnog odbora

Stanje prostorija na po~etku adaptacije u velja~i 2005. godine. Za vrijeme ure|enja u prostorije Zajednice dolazio je velik broj ljudi, interesirao se za stanje i nivo obavljenih radova, te donosio nov~ane ili materijalne priloge (}ilimi, slike, itd.). Adaptacija i opremanje radnog prostora, koje je zapo~eto sredinom velja~e 2005. godine i s kra}im prekidima trajalo 4 mjeseca, financirano je, u najve}em dijelu, dobrovoljnim prilozima ~lanova BNZH. S ciljem prikupljanja financijskih sredstava za kvalitetnu rekonstrukciju i ure|enje prostora BNZH je uputila 3 pisma:

225


Bo{nja~ka pismohrana

- 4.3.2004. godine Bo{njacima grada Zagreba (Prilog 1), - 21.3.2004. godine Veleposlanstvima i stranim Kulturnim centrima (Prilog 2), - 3.6.2004. godine ~elnicima bo{nja~kih asocijacija u RH (Prilog 3). Svakako treba zabilje`iti izvanrednu susretljivost i `elju za pomo}i Veleposlanstva I.R. Iran, koje je poklonilo 120 uredskih stolica vrijednosti oko 30.000 kuna. Nakon {to je 14.4.2005. godine iranski veleposlanik Nj. E. Jafar Shamsian posjetio prostorije BNZH i u razgovoru saznao specifikaciju najva`nijih potreba, osobno je po~etkom svibnja u trgovini “Uredski namje{taj Velinac” na Zagreba~kom velesajmu odabrao stolice koje se sada nalaze u Ilici 54. Veleposlanstvo Islamske Republike Iran u Zagrebu bilo je jedino diplomatsko predstavni{tvo koje je pomoglo BNZH u ure|enju ili opremanju radnog prostora. Pru`enu prijateljsku ruku i otvoreno srce Bo{njaci okupljeni oko BNZH nikad ne}e zaboraviti. Vrijedno je zabilje`iti i vrlo zna~ajnu pomo} od Poglavarstva grada Zagreba. Na sve~anom otvaranju prostorija, kada je u dvorani bilo veoma zagu{ljivo i sparno, zagreba~ki gradona~elnik Milan Bandi} je obe}ao da }e Grad Zagreb o svom tro{ku instalirati klimatizaciju i grijanje. Obe}anje je ispunjeno krajem kolovoza 2005. godine, a vrijednost radova je oko 120.000 kuna. Procjenjuje se da je ukupna vrijednost radova na ure|enju i opremanju radnih prostorija BNZH u Ilici 54 oko 700.000 kuna (utro{eni materijal i ugra|ena oprema, namje{taj, razli~ita projektna dokumentacija, pla}eni i dobrovoljni prilozi u radu, transportni tro{kovi, alat, itd.).

Radno i sve~ano otvaranje prostorija BNZH Zbog potrebe {to ranijeg po~etka rada novoure|enog ureda BNZH u Ilici 54, kona~nog stvaranja uvjeta za nesmetani rad i razvoj, otvaranje prostorija Zajednice odvijalo se u dvije etape: - radno otvaranje 12.6.2005. godine, i - sve~ano otvaranje 14.7.2005. godine. Radno otvaranje 12. lipnja 2005. godine uprili~eno je za donatore koji su svojim financijskim, materijalnim ili radnim prilozima pomogli adaptaciju i opremanje prostora. U intimnom dru`enju uz video prezentaciju dosada{njeg rada i djelatnosti BNZH, nastup pjeva~kog zbora, spontana bosanska narodna kola, te slane i slatke bosanske kulinarske specijalitete i bezalkoholna pi}a (“bosanska sofra jemeka”) manifestirano je bo{nja~ko zajedni{tvo. Promatraju}i ponosna ozarena lica i slu{aju}i rije~i ljudi prisutnih na povijesnom doga|aju, postaje jasno koliko je gradu Zagrebu i Bo{njacima nedostajalo ovakvo mjesto i ambijent gdje }e se mo}i prikazati bosansko-hercegova~ka kultura i tradicija, `ivo bi}e bo{nja~kog naroda, vitalnost njegove sada{njosti i otvoreno srce da s drugima dijeli zajedni~ke civilizacijske tekovine, ali i spremnost za njihovim kreiranjem. Radne prostorije Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske sve~ano su otvorene 14. srpnja 2005. godine, ~emu je prisustvovao veliki broj gostiju i uzvanika: gradona~elnik Zagreba Milan Bandi}, veleposlanik Islamske Republike Iran Nj. E. Jafar Shamsian, savjetnik za kulturu u Iranskom kulturnom centru Hossein Hashemi, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH Aleksandar Tolnauer, predstojnica

226


Djelovanje Glavnog odbora

Ureda za nacionalne manjine Vlade RH Milena Klajner, saborski zastupnik Milorad Pupovac, izvr{ni direktor Srpskog demokratskog foruma Ljubo Manojlovi}, predsjednik Udruge Branitelji Hrvatske umirovljeni brigadir Damir ^urik. Osim toga, sve~anosti su prisustvovali i predstavnici Veleposlanstava akreditiranih u RH, Poglavarstva grada Zagreba, udruga i Vije}a nacionalnih manjina, te Islamske zajednice i bo{nja~kih asocijacija u Hrvatskoj - KDBH “Preporod�, Udruge Bo{njaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske, `upanijskih organizacija BNZH, op}inskih, gradskih i `upanijskih Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine. Proslavi se naknadno priklju~ila i Vesna Pusi}, potpredsjednica Hrvatskog sabora i predsjednica Hrvatske narodne stranke. Koliko se veliki zna~aj daje realizaciji projekta ure|enja prostorija vidljivo je iz odluke Glavnog odbora BNZH da se 12. lipanj proglasi Danom Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske. Posve je sigurno da }e novoure|ene radne prostorije omogu}iti uspje{niju provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, te realizaciju razli~itih programa: organizaciju tribina o manjinskoj problematici, izlo`be bo{nja~kih umjetnika, prezentacije knjiga i ~asopisa, rad folklornog ansambla. Osim toga, u radnim prostorijama nalaze se dvije bosanske etno-sobe stare oko 100 godina (u uredu i vi{enamjenskoj dvorani), koje su obnovili profesionalni restauratori, a od zaborava za budu}e generacije sa~uvali nesebi~ni donatori okupljeni oko BNZH. U

Radno otvorenje prostorija 12.6.2005.

Dodjela zahvalnice Hilmiji [abi}u, podpredsjedniku BNZH.

227


Bo{nja~ka pismohrana

vi{enamjenskoj dvorani, osim etno-sobe, pogled najvi{e privla~i slika “Dobri Bo{njanin”, vjerna reprodukcija reljefa na kamenom nadgrobnom ste}ku iz Radimlje kod Stoca, najve}e srednjovjekovne nekropole ste}aka u Bosni i Hercegovini. U pozdravnim govorima na radnom i sve~anom otvorenju, predsjednik BNZH prof.dr. Sead Berberovi} je podsjetio na po~etke i dosada{nje djelovanje Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske. Udruga je osnovana u te{kim vremenima, u najte`oj ratnoj godini za Bosnu i Hercegovinu, {to je imalo odraza na po~etak njenog djelovanja. Cijelo vrijeme Zajednica je djelovala bez vlastitog prostora i bez dovoljno financijskih sredstava, ~esto gube}i kontinuitet rukovo|enja i organizacije zbog prerane smrti ~elnih ljudi (prvi predsjednik prof.dr. Ned`ad Pa{ali}, drugi predsjednik prof. dr. Muradif Kulenovi}, potpredsjednik Salim [abi}). Tome treba dodati i nerazumjevanje ostalih bo{nja~kih asocijacija oko mjesta i uloge BNZH u rje{avanju problema bo{nja~ke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Iscrpno prezentiraju}i problematiku prof. Berberovi} je nazna~io problem prostora kao jedan od klju~nih problema BNZH. Od osnutka do 1997. godine Zajednica je bila registrirana i djelovala u prostoru KDBH “Preporod”. Nakon izbora drugog rukovodstva nekoliko mjeseci, do sredine 1998. godine, djelovala je iz privatnog stana svog predsjednika. Od polovice 1998. do prolje}a 2002. godine od Me{ihata Islamske zajednice u Hrvatskoj dobili su na kori{tenje jednu prostoriju u Toma{i}evoj 12. Zbog potreba Me{ihata taj prostor je udruga napustila, te je nekoliko tjedana bila bez radnih prostorija. Zalaganjem tada{njeg predsjednika Udruge Bo{njaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske, umirovljenog brigadira Mesuda [abanovi}a, BNZH je formirala ured u prostoru braniteljske udruge UBBDRH, koju oni koriste kao sustanari Udruge Bo{njaka branitelja Hrvatske (Nova cesta 4). U tom prostoru BNZH je bila do osposobljavanja ureda u Ilici 54, {to je ukupno peta adresa u kojoj je Zajednica boravila. Izrazio je zahvalnost KDBH “Preporod”, Me{ihatu Islamske zajednice, Udruzi Bo{njaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske i Udruzi Branitelji Hrvatske, koji su ustupanjem svojeg prostora pomogli da se bez ve}ih potresa odr`i kontinuitet u djelovanju. Predsjednik Berberovi} je izdvojio nekoliko najzna~ajnijih aktivnosti koje je poduzela BNZH u prethodnom periodu: - djelovanje na bo{nja~ku populaciju prilikom popisa stanovni{tva 2001. godine da se izjasne kao Bo{njaci; - formiranje 5 novih `upanijskih organizacija (za Karlova~ku, Sisa~ko-moslava~ku, Vukovarsko-srijemsku i Vara`dinsku `upaniju, te Grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju), ~ime je stvorena mre`a od ukupno 10 `upanijskih organizacija; - osnivanje i opremanje s no{njama Ansambla narodnih igara, pjesama i obi~aja Bo{njaka, koji je na brojnim gostovanjima prikazao na{e kulturno naslije|e i `elju za njegovim o~uvanjem; - nastavak izdava~ke djelatnosti (objavljeno 10 zbirki pjesama i jedna knjiga proze, te 4 ~asopisa “Bo{nja~ka pismohrana”); - iniciranje i sudjelovanje u aktivnostima za izbore Vije}a i predstavnike nacionalnih manjina 2003. godine, na kojima su Bo{njaci izabrali najve}i broj Vije}a i predstavnika od svih nacionalnih manjina (oko 80%), u koje je uklju~eno 459 izabranih predstavnika {irom Republike Hrvatske;

228


Djelovanje Glavnog odbora

- uo~avanje i reagiranje na problem s registracijom Bo{njaka u bira~kim popisima, te upozoravanje najvi{ih dr`avnih tijela, hrvatske javnosti i me|unarodne zajednice; - zna~ajan doprinos u organizaciji manifestacije “Sje}anje na Srebrenicu 1995. – 2005.”, kojom je obilje`ena 10-godi{njica genocidnog stradanja Bo{njaka u Srebrenici. U prostorijama BNZH u Ilici 54, izme|u radnog i sve~anog otvaranja, po~etkom srpnja u okviru manifestacije “Sje}anje na Srebrenicu 1995. - 2005.”, odr`ana je press konferencija i izlo`ba fotografija “Srebrenica 1995.” autora Darka Bandi}a i Wade Godarda.

Gosti: gradona~elnik Milan Bandi}, podpredsjednica Sabora RH Vesna Pusi}

Sve~ano otvorenje prostorija 14.7.2005. Iz kratkog pregleda aktivnosti vidljiv je kontinuirani rast u aktivnostima, organiziranju i stabilnosti djelovanja, te stvaranju ugleda i percepcije BNZH. Unato~ svim nepovoljnim okolnostima Zajednica je uspjela stvoriti pretpostavke da se pokrenu dugoro~ni projekti i aktivnosti, te odr`ati kontinuitet djelovanja. BNZH je postigla prepoznatljivost kao organizirana snaga bo{nja~kog naroda. Posebno je pozvao bo{nja~ku omladinu da se pridru`i aktivnim radom, po{to ona treba preuzeti i dalje razvijati djelatnosti BNZH. “Mi moramo biti svjesni da je osnovni uvjet na{eg opstanka kao kolektiviteta u RH izgradnja ~vrste i stabilne institucije bo{nja~ke nacionalne manjine, kakvu se neke

229


Bo{nja~ka pismohrana

manjine u RH uspjele izgraditi u proteklih stotinjak godina. Uloga izgradnje takve institucije neminovno pripada Bo{nja~koj nacionalnoj zajednici, kako zbog na{e brojnosti kao druge nacionalne manjine u Hrvatskoj, tako i radi na{ih potreba, ne samo radi sada{njeg trenutka ve} kao uvjet na{eg opstanka na ovim prostorima. Mi, Bo{njaci u Republici Hrvatskoj, imamo tu odgovornost pred sobom i pred na{im narodom i mi tu zada}u danas moramo ispuniti, jer u protivnom na{i mladi nara{taji sutra jednostavno vi{e ne}e imati za to priliku.”, rekao je prof. dr. Sead Berberovi}. Istaknuo je da se u 4 mjeseca intenzivnih radova, po~ev{i od projektiranja, prikupljanja financijskih sredstava, organizacije i vo|enja poslova, uspjelo kvalitetno obnoviti i urediti prostor u koji je ulo`eno vi{e od 1000 sati dobrovoljnog rada, zna~ajne donacije u materijalu i financijskim sredstvima. Popis svih donatora bit }e izlo`en u radnom prostoru kao trajno obilje`je i znak zahvalnosti. “Smatramo da nakon zavidnih rezultata koje smo ostvarili u prethodnom periodu, u ovom prostoru trebamo jo{ sna`nije razvijati sve na{e djelatnosti u cilju o~uvanja i razvitka bo{nja~ke nacionalne posebnosti. Ovaj prostor bit }e otvoren, kao {to je i Bo{nja~ka nacionalna zajednica otvorena, za sve ideje, za sve kvalitetne projekte i programe. Bit }emo otvoreni i za razvijanje zajedni~kih aktivnosti i programa s institucijama drugih nacionalnih manjina i s institucijama hrvatskoga naroda. Time }emo tako|er pridonijeti razvitku dobrih me|unacionalnih odnosa u gradu i probitku grada u cijelosti.”, na kraju pozdravnog govora rekao je predsjednik BNZH Sead Berberovi}.

Predsjednik BNZH prof. dr. Sead Berberovi} uru~io je zahvalnicu gradona~elniku Zagreba Milanu Bandi}u i iranskom veleposlaniku nj. e. Jafaru Shamsianu Na radnom otvaranju prostorija Hilmiji [abi}u, potpredsjedniku BNZH, dodijeljena je zahvalnica za poseban doprinos, ulo`eni trud i donirana materijalna sredstva, te ukupnu organizaciju i vo|enje ure|enja i opremanja prostora. Na sve~anom otvaranju dodijeljene su 3 zahvalnice: Poglavarstvu grada Zagreba na dodjeli prostora i financijskoj pomo}i na ure|enju prostora, Veleposlanstvu Islamske Republike Iran na pomo}i u ure|enju prostora i tvrtki “Velmat d.o.o.” na donaciji u izvo|enju elektri~ne instalacije i rasvjete.

230


Djelovanje Glavnog odbora

Prigodom sve~anog otvaranja u kulturno-umjetni~kom dijelu programa nastupio je Ansambl narodnih igara, pjesama i obi~aja Bo{njaka, koji je osnovan 1999. godine i djeluje pri BNZH. U svom 58. nastupu izveli su lijep i sadr`ajan program koji se sastojao iz recitacije pjesme Enesa Ki{evi}a “Bosna”, bloka solo-pjesama u izvo|enju Zdenke Ahmetspahi}, Enesa Melki}a i Emire Jakupovi}, te najnovije koreografije, spleta narodnih kola “Oj, divojko priko puta”. Poseban do`ivljaj bio je nastup maestra Semira Hasi}a, svjetskog prvaka u harmonici za 1994. godinu u svojoj klasi, koji je virtuozno odsvirao skladbe pod zajedni~kim nazivom “Od Bacha do sevdaha”.

231


Bo{nja~ka pismohrana

Prilog 1.

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Nova cesta 4, 10000 Zagreb tel/fax: 30 12 030; e-mail: bnzhยบzg.htnet.hr Zagreb, 4. 3. 2005. Po{tovani/a, S velikom rado{}u obavje{tavamo Vas da smo nakon deset godina upornog tra`enja i ~ekanja od Gradskog poglavarstva Zagreba dobili na kori{tenje prostorije veli~ine 180 ~etvornih metara u centru Zagreba, u Ilici 54, s vi{enamjenskom dvoranom veli~ine 17x7 metara. Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske okuplja sve Bo{njake djeluju}i na afirmaciji i o~uvanju bo{nja~kog imena i identiteta, njegovanju na{e kulture i tradicije, kao i na za{titi prava Bo{njaka u Republici Hrvatskoj. Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske svoj rad ostvaruje putem najrazli~itijih programa, me|u ostalim,organiziraju}i tribine, izlo`be, izdavaju}i knjiga te poti~u}i razli~ite programe kulturnog djelovanja. Osobito isti~emo zna~aj rada Ansambla narodnih igara, pjesama i obi~aja Bo{njaka, unutar kojeg djeluje folklorna skupina, orkestar i zbor. Prostor Ilice 54, koji, kako smo spomenuli, sadr`i veliku dvoranu, od sada }e omogu}iti kvalitetniju pripremu Ansambla, koji trenutno okuplja oko stotinu ~lanova(odr`avanje proba dva do tri puta tjedno). To }e ujedno biti prostor za smje{taj kostima (bo{nja~ke narodne no{nje) - kao i stvaranje budu}e etno zbirke (bosanska soba). Namjera Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske je da prostor u Ilici 54 otvorimo za niz sadr`aja koji do sada nisu postojali. Mogao bi se, primjerice, koristiti kao klub, u kojem bi se, osim dru`enja i organiziranja razli~itih kulturnih sadr`aja, s vremenom formirala i mala biblioteka s ponudom {tampe i knjiga iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Imamo dosta ideja i `elimo se o svemu s Vama dogovarati. Smatramo da je Zagrebu nedostajalo mjesto i ambijent gdje }e svi rado do}i i napojiti svoju du{u mirisom Bosne i Hercegovine. Prisje}aju}i se, ali jo{ vi{e - podsje}aju}i se na njenu kulturu i tradiciju. Na`alost, stanje novoste~enog prostora BNZH zahtijeva nu`nu rekonstrukciju i popravke kako bi ga uop}e mogli koristiti. Naime, nu`ni su zahvati u uredu, ~itaonici i dvorani na zidovima i instalacijama te grijanju i ventiliranju. Tako|er je potrebno promijeniti stolariju, keramiku i vodoinstalacije. Ve} iz spomenutog, svakako zaklju~ujete da su neophodna velika sredstva za dovo|enje prostora u funkciju. Primjerice, samo stolica za dvoranu ko{ta 350 kuna, a trebamo ih barem 140 komada. Tog novca, na`alost, Bo{nja~ka nacionalna zajednica nema. Jedino {to nam preostaje - to su Va{i prilozi. Ina~e, ve} smo po~eli s najnu`nijim zahvatima u prostoru, i ovaj put sigurni u Va{u solidarnost i razumijevanje te pomo} da u sredi{tu Zagreba ure-

232


Djelovanje Glavnog odbora

dimo na{ prostor, otvoren za sve ljude dobrih namjera, pokazuju}i time i sebi i drugima `ivo bi}e na{eg naroda, njegov osje}aj za kulturnu pro{lost, ali i vitalizam njegove sada{njosti. Va{im i najskromnijim prilogom sudjelujete u stvaranju kako Bo{nja~ke nacionalne zajednice, tako i svog mjesta u njoj. Budite donator makar jedne stolice za na{ prostor, jer - i to }e se pamtiti. Pozivamo Vas da nas posjetite u Ilici 54, svakim radnim danom od 8 do 14 sati, i uvjerite se u stanje i mogu}nosti koje Vam se ubudu}e nude u na{em, odsad zajedni~kom, prostoru. Prostorije je mogu}e pogledati i poslijepodne uz prethodni dogovor na telefon ureda u Ilici 54. Svoj prilog mo`ete dati na blagajni ureda ili putem uplatnice u prilogu. Unaprijed zahvalan za razumijevanje, srda~no Vas pozdravljam. Predsjednik Glavnog odbora Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske: prof. dr. sc. Sead Berberovi}

233


Bo{nja~ka pismohrana

Prilog 2.

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Nova cesta 4, 10000 Zagreb tel/fax: 30 12 030; e-mail: bnzhยบzg.htnet.hr Zagreb, 21. o`ujka 2005. Po{tovani, Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske koja okuplja pripadnike bo{nja~ke nacionalne manjine osnovana je 1993. godine. Tijekom ovog desetgodi{njeg perioda BNZH intenzivno djeluje na afirmaciji, o~uvanju i njegovanju identiteta, kulture i tradicije, kao i na za{titi i promicanju prava Bo{njaka u Republici Hrvatskoj. Jedan od najzna~ajnijih segmenata na{eg rada svakako je provedba Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Svoj mandat BNZH ostvaruje realizacijom razli~itih programa: organizacijom tribina o manjinskoj problematici, kroz izlo`be bo{nja~kih umjetnika, izdavanjem i prezentacijama knjiga i ~asopisa, te poti~u}i ostale programe kulturnog djelovanja (Ansambl narodnih igara, pjesama i obi~aja Bo{njaka), ~iji je cilj sprje~avanje asimilacije i kvalitetna integracija Bo{njaka u dru{tvo u kojem `ivimo. Sa zadovoljstvom Vas obavje{tavamo da smo, nakon desetak godina rada bez adekvatnog prostora, od Poglavarstva grada Zagreba dobili na kori{tenje prostorije povr{ine oko 180 m2 u centru Zagreba, u Ilici 54 koje zahtijevaju nu`nu rekonstrukciju i popravke. Namjera nam je da na lijep i funkcionalan na~in uredimo prostor koji }e biti otvoren svim ljudima dobrih namjera, pokazuju}i time i sebi i drugima `ivo bi}e na{eg naroda, njegov osje}aj za kulturnu pro{lost, ali i vitalnost njegove sada{njosti. S obzirom da adaptaciju radnog prostora za sada financiramo isklju~ivo dobrovoljnim prilozima ~lanova Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske bili bismo Vam zahvalni i na najskromnijem prilogu kojim biste pomogli adaptaciju i opremanje na{eg radnog prostora u Ilici 54. Na taj bi na~in omogu}ili stvaranje uvjeta za nesmetan rad i razvoj Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske. Koristim ovu priliku da Vam uputim poziv da nas posjetite u Ilici 54, te se dodatno informirate o na{em radu, trenutnom stanju i mogu}nostima koje pru`aju na{e radne prostorije. Unaprijed se zahvaljuju}i na razumijevanju, srda~no Vas pozdravljam. Prof. dr. sc. Sead Berberovi} predsjednik BNZH

234


Djelovanje Glavnog odbora

Prilog 3.

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Nova cesta 4, 10000 Zagreb tel/fax: 30 12 030; e-mail: bnzhºzg.htnet.hr Zagreb, 03.06.2005. Uva`eni‌. (funkcija, ime i prezime) Glavni odbor Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske u{ao je u projekt rekonstrukcije i adaptacije prostora u Ilici 54 ra~unaju}i na donacije Bo{njaka, prvenstveno istaknutih privrednika i intelektualaca. Posebno mnogo o~ekujemo od ljudi koji u`ivaju veliki ugled, naro~ito svojim radom i polo`ajem u bo{nja~kim institucijama, realno se nadaju}i da }e oni svojim primjerom potaknuti i druge. Mnogi su se odazvali, ali je prevelik broj onih od kojih nije bilo nikakve pozitivne reakcije. Na`alost, prikupljena financijska sredstva su ispod na{ih o~ekivanja, te su daleko manja od potrebnih za pokrivanje cijene radova. Povratka nema, zapo~eti posao moramo dovr{iti, jer smo na ovako kvalitetan prostor ~ekali vi{e od 10 godina. Ovim pismom mi se prvenstveno obra}amo onima koji jo{ nisu izvr{ili svoju ljudsku, moralnu i nacionalnu obavezu prema ovoj akciji, u kojoj `elimo na trajan i sustavan na~in stvoriti uvjete za djelovanje Bo{njaka na kulturno-prosvjetnom polju i o~uvanju identiteta. Stoga Vas molimo da se odazovete ovoj akciji kako bi mogli zavr{iti planiranu adaptaciju, te platiti radove na elektroinstalaciji, grijanju i ozvu~enju. Prema procjenama za zavr{etak radova nedostaje nam jo{ oko 100.000 kuna. @elimo Vas upoznati da }e lista donatora biti stavljena u prostorije Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske kao trajni dokaz pripadnosti i zainteresiranosti svakog pojedinca za sudbinu i polo`aj naroda kojem pripada. U prilogu pisma dostavljamo Vam uplatnicu. Va{u uplatu mo`ete direktno izvr{iti i na blagajnu ureda u Ilici 54, svakim radnim danom od 8 do 14 sati. Pozivamo Vas da nas posjetite u radnim prostorijama i uvjerite se u trenutno stanje i nivo obavljenih radova. Unaprijed se zahvaljuju}i na razumijevanju, srda~no Vas pozdravljamo uz mahsuz selam. Glavni odbor Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske

235


Bo{nja~ka pismohrana

236


Djelovanje Glavnog odbora

237


Bo{nja~ka pismohrana

238


Djelovanje Glavnog odbora

239


Bo{nja~ka pismohrana

240


Djelovanje Glavnog odbora

241


OGRANCI BNZH


Prikaz rada i djelovanja Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Primorsko-goransku `upaniju od 25. 4. 2003. do 31. 12. 2004. Na Izbornoj skup{tini Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Primorsko-goransku `upaniju u aprilu 2003. izabran je na mandat od dvije godine novi Glavni odbor od devet ~lanova, a ~ine ga: Mehmed Sijamhod`i}, Sead ^avki}, Edim Kozarevi}, Ekrem Budimli}, Jasmin Boji}, Mujo Bajri}, Mensur ^orbi} i Kadir Begovi}. Izabran je i novi Nadzorni odbor koji se sastoji od dva ~lana: Ibrahim Alijagi} i [aban Mahmutovi}. ^lanovi Glavnog odbora su izme|u sebe za predsjednika Zajednice izabrali Muju Bajri}a, a za dopredsjednike Kadira Begovi}a i Mehmeda Sijamhod`i}a. Podnose}i izvje{taj o radu u proteklom periodu dotada{nji predsjednik Ilfad Mahmi} se zahvalio svim donatorima udrugama i pojedincima koji su pomagali rad Zajednice. Mahmi} je izvijestio o nizu kulturnih doga|anja, izlo`bi i tribina koje je Zajednica organizirala, ali je isto tako naglasio: “Ova je skup{tina pokazala kako se mo`emo sakupiti kada se trebamo zabavljati i prikazati dio na{eg kulturnog stvarala{tva, a kada o ne~emu trebamo ozbiljno razgovarati onda nas nema. Na{e ~lanstvo u posljednje vrijeme bje`i od javnosti kao da se boji pokazati kao Bo{njak. To je pokazao i posljednji popis stanovni{tva, prema kojem je na{ narod u odnosu na stanje iz 1991. godine naizgled prepolovljen, iako podaci kojima “baratamo” ne govore tako.”. Istovremeno, zapo~inju na nivou dr`ave pripreme za osnivanje Vije}a nacionalnih manjina {to BNZ za PG@ zati~e prili~no nespremnu i neslo`nu. Zbog nespremnosti BNZ za PG@ odlu~uje da zajedno sa Talijanima ne izlazi na izbore {to }e se dugoro~no pokazati kao kriva procjena. Nesnala`enje BNZ u datom trenutku iskoristila je grupa gra|ana koja svjesna va`nosti sudjelovanja Bo{njaka u izborima za Vije}a osniva gradsko vije}e na nivou grada Rijeke. Jo{ uvijek aktualni predsjednik Ilfad Mahmi} podnosi prigovor @upanijskom izbornom povjerenstvu jer neki od kandidata za Vije}e nisu bili hrvatski dr`avljani,

245


Bo{nja~ka pismohrana

no prigovor je odbijen. BNZ za PG@ upu}uje `albu i Ustavnom sudu RH koji je tako|er odbijen. Sami izbori za Vije}a i predstavnike nacionalnih manjina za Bo{njake su postavila dodatnu prepreku: veliki broj ljudi se u glasa~kim popisima vodio kao Muslimani i nisu mogli iza}i na izbore za bo{nja~ko nacionalno vije}e. Dana 18.5.2005. izabrano je Vije}e bo{nja~ke nacionalne manjine za Grad Rijeku u sastavu Avdo Ahmetovi}, Mersija Ali~kovi}, Enver Dautovi}, Mensur Ferhatovi}, Nefisa Golubi} Mehmed Harba{ Hamida Hod`i}, Zarif Hod`i}, Osman Ikanovi}, Ismet Me{anovi}, Ibrahim Me{i}, Vahid Muslimovi}, Zaim Pezi}, Jasmin Rid`al, Sabina Zlibanovi}. Na ponovljenim izborima u drugom mjesecu 2004. izabrano je Vije}e bo{nja~ke nacionalne manjine za Primorsko-goransku `upaniju i op}inu Omi{alj te bo{nja~ki predstavnici za Grad Kastav i op}inu Vi{kovo. Novo izabrani predsjednik BNZ za PG@, Mujo Bajri}, gra|evinski poduzetnik zatekao je dosta nezavidnu situaciju unutar Zajednice: razjedinjenost, vrlo mali broj aktivnih ~lanova koji su bili spremni provoditi zacrtani program, neadekvatan prostor za izvo|enje planiranih programa. Ovaj posljednji problem rije{en je vrlo uspje{no u suradnji sa Gradom Rijekom nakon dodjele novih prostorija u Vodovodnoj 15. Grad Rijeka pobrinuo se za adaptaciju prostora. Po~etkom juna 2003. u posjet RH i gradu Rijeci dolazi Sveti Otac Ivan Pavao II, a BNZ za PG@ uzima u~e{}e u pripremi do~eka. Kako bi se unaprijedio rad predsjednik BNZ za PG@ Mujo Bajri} je na sjednici Odbora predlo`io da Zajednica posebno usmjeri svoje djelovanje na dva podru~ja: sport i rekreaciju i kulturu Bo{njaka. Potpredsjednik Mehmed Sijamhod`i} imenovan je za organizatora i voditelja razli~itih sportskih takmi~enja od {ahovskog turnira, nogometa do dru{tvenih igara, a Kadir Begovi} za organizatora kulturnih doga|anja i promicanje kulture Bo{njaka na prostorima Primorsko-goranske `upanije kroz razli~ite kulturne priredbe, tribine, koncerte, posijela. BNZ za PG@ veliki dio svog djelovanja usmjerava i na rad sa mladima pa se tako ponos Zajednice KUD „Biser“ vrlo uspje{no u aprilu 2003. predstavio na osniva~koj skup{tini BNZ za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju, a predsjednik Mujo Bajri} pozdravio je Skup{tinu ispred BNZ za PG@. Dana 28. svibnja 2004. sve~ano su otvoreni novi prostori BNZ za PG@ u Vodovodnoj ulici 15b veli~ine oko 230 m². Otvorenje u zakazanom roku omogu}ili su svojim radom i sredstvima donatori koje navodimo abecednim redom: \emo Aljuki}, Mujo Bajri}, Alija Be~irevi}, [a}ir Crnovr{anin, Emin ^ovi}, Rifet Elkasovi}, Selim Gra~i}, Fadil Habibovi}, Ekrem Halilagi}, Adem ef. Smaji}, Zada Smajlagi}, Ned`ad Hod`i}, Mujo Isi}, Mustafa Kukuruzovi}, Ilfad Mahmi}, Mirsad Omerovi}, Faruk Salkanovi}, Sifet Skeji}, Muhamed Tokali}. Prostorije su presijecanjem vrpce otvorili rije~ki gradona~elnik Vojko Obersnel i najve}i donator Zajednice Ned`ad Hod`i} koji su ujedno progla{eni i kumovima prostora. U junu 2004. Bo{nja~ka nacionalna zajednica Rijeka svoje je prostore na kori{tenje ponudila svim asocijacijama koje djeluju na podru~ju grada Rijeke i Primorsko–goranske `upanije za odr`avanje raznih predavanja, izlo`bi, savjetovanja, dru`enja, sijela i proslava. Kako stoji u dopisu koji je predsjednik BNZ za PG@ Mujo Bajri} uputio asocijacijama „ova Zajednica postoji kako bi okupila sve Bo{njake, da razmijenimo iskustva i mi{ljenja i dobronamjerno jedni drugima uka`emo na pogre{ke i zajedno na|emo izlaz iz istih jer samo na takav na~in mo`emo drugima pokazati da smo slo`ni, a posebno nama samima i na{oj djeci koja danas najvi{e i gube zbog na{eg neznanja i nedru`enja. Smatramo da }e se kori{tenjem ovih prostora pobolj{ati sve na{e aktivnosti. Dru`imo se, koristimo mogu}nosti koje imamo, budimo zajedno, biti }emo ja~i i bolji“.

246


Ogranci BNZH

Glavni odbor Bo{nja~ke nacionalne zajednice za PG@ 23.3. 2003.

Bajramski posjet BNZPG@ mezarju Bo{njaka u Rijeci

247


Bo{nja~ka pismohrana

17.4.2004. KUD “Krajina� Biha} - predstavljanje na Etno smotri nacionalnih zajednica PG@ u Rijeci.

248


Ogranci BNZH

249


Bo{nja~ka pismohrana

Postavljanje plo~e sa natpisom

Do~ek gostiju na otvaranju novih prostora BNZ za PG@.

250


Ogranci BNZH

Obra}anje predsjednika BNZH za PG@ Muje Bajri}a na otvaranju novih prostorija.

251


Bo{nja~ka pismohrana

Predsjednik BNZH prof. dr. Sead Berberovi} poklanja sliku “Dom� BNZ Rijeka {to je popra}eno velikim pljeskom.

252


Ogranci BNZH

Prof. dr. Sead Berberovi}, predsjednik BNZH uru~uje sliku “Dom” predsjedniku BN@Z za PG@ Muji Bajri}u.

Gradona~elnik mr. Vojko Obersnel uru~uje poklon Grb Grada Rijeke predsjedniku BNZ za PG@ Muji Bajri}u.

253


Bo{nja~ka pismohrana

Sve~ano otvorenje prostora BNZ presjecanjem vrpce - Ned`ad Hod`i} i gradona~elnik mr. Vojko Obersnel.

Bosanska sofra - degustacija bosanskih jela.

254


Ogranci BNZH

Gradona~elnik mr. Vojko Obersnel i predsjednik Gradskog Vije}a mr. @eljko Glavan u razgovoru sa monsinjorom Dinkom Popovi}em i novinarkom Emirom Duraj.

Predizborni sastanak predsjednika @upanijskog vije}a.

255


Bo{nja~ka pismohrana

Predsjednik BNZ Rijeka kao dar zbog zalaganja i odaziva Bo{njakinjama poklanja ru`e uz veseli osmjeh Bo{njaka koji su zate~eni gestom predsjednika Muje Bajri}a.

256


Ogranci BNZH

Sastanak pro{irenog Glavnog odbora BNZH u Puli.

Radni sastanak predsjednika Vije}a Grada i @upanije u prostorima BNZ Rijeka sa predsjednikom BNZ za PG@ Mujom Bajri}em.

257


Bo{nja~ka pismohrana

Sastanak svih bo{nja~kih asocijacija PG@ sa saborskim zastupnikom [emskom Tankovi}em i predsjednikom Me|lisa Islamske zajednice Mirsadom Srebrenikovi}em.

7. 11. 2004. Kulturno stvarala{tvo nacionalnih manjina u RH u dvorani V. Lisinski u Zagrebu - Kadir Begovi}, D`evad Jogun~i}, Mujo Bajri}, Muhidin Ali~ehaji}.

258


Ogranci BNZH

Sastanak pro{irenog Glavnog odbora BNZH u Sisku - 11.12.2004.

Novi natpis za nove prostorije: Kadir Begovi} sa sinom Semirom.

259


Idriz ef. Be{i}

Bo{nja~ka nacionalna zajednica Gunja BNZ Gunja svoju Osniva~ku skup{tinu imala je u Gunji 27.12.2003. godine, u prisustvu visokih gostiju i predsjednika BNZH gospodina dr. Seada Berberovi}a. Bo{nja~ka nacionalna zajednica za Vukovarsku-srijemsku `upaniju, sa sjedi{tem u Gunji, gdje `ivi ve}ina Bo{njaka ove `upanije, osnovana je posljednja. Mo`da je jedan od razloga i to {to Gunja, uvjetno re~eno, ima ‘’poseban tretman’’, {to je nepredvidiva, na primjeru Gunje su pali mnogi stereotipi i predrasude pa je za mnoge nepoznanica sa vi{e nepoznatih. Kada se spomene Gunja, kako nedavno re~e jedan novinar, prva asocijacija je d`amija i hod`a, d`amija jer je prva i najstarija u Hrvatskoj, a hod`a je tako|er na svoj na~in poseban pa i izoliran. Da Bo{njaci ne bi bili prepoznatljivi samo po d`amiji i kao muslimani i na taj na~in svedeni na vjersku skupinu, pored vjerskog dolazi do izra`aja i potreba nacionalnog identificiranja, pa je evidentna potreba nadgradnje u tom smjeru. Bo{njaci u Gunji nisu nacionalno optere}eni, nisu u tom pogledu ‘’narcisi’’, ali se zbog nacionalne pripadnosti nikome i ne izvinjavaju, jednostavno su bez kompleksa. Oni su u tom pogledu ˝normalni˝, ~esto djeluju i nezainteresirano i indiferentno, pa bi promatra~ pomislio da i ne znaju ko su dok ih neko ne podsjeti. Njihova deskripcija se najbolje uklapa u stihove poznate sevdalinke ‘’Nizamski rastanak’’ koji glase: ‘’Sabur, nam i inat u nama, silan bosanski…’’. Oni za inat mogu sve, pa i klanjati. Nacionalna nadgradnja ne mo`e i}i individualno i spontano, moraju postojati institucije s nacionalnim programom i predznakom. Istina je da mi danas vi{e potenciramo ljude nego programe {to nam daje karakter plemena, jer pleme ima poglavicu, a narod – nacija program. Taj na{, uvjetno re~eno poglavica, ako ga i ima, nije klasi~ni nacionalni lider koji nas vodi, nego nas, ~ini mi se, zavodi, te nam je jedini izlaz u programu i institucijama.

261


Bo{nja~ka pismohrana

D`amija u Gunji. Mi, na `alost, i danas u mati~noj dr`avi imamo samo ~etiri institucije s bo{nja~kim predznakom (Bo{nja~ka gimnazija, Bo{nja~ki institut, Vije}e kongresa bo{nja~kih intelektualaca i Bo{nja~ko kulturno dru{tvu ˝Preporod˝). Dok su u biv{oj dr`avi drugi narodi imali i svoju nacionalnu akademiju, mi smo imali samo d`amiju. Nedostatak nacionalno i vjerski svjesnih anga`iranih intelektualaca ostavilo je traga, struktura d`ematlija u d`amijama bila je takva da vrlo ~esto ~itav prvi saf zajedno nije imao osnovnu {kolu. Strukturu na{eg d`emata u d`amijama najbolje je opisao prof. Mustafa Spahi} – Mujki, kada je izjavio da su u d`amijama uglavnom matuhi, mazlumi, `ene, djeca, starci, ne{to malo muslimana i pokoji mu’min. Sva vjerska, kulturna, nacionalna pa i politi~ka aktivnost se odvijala pri d`amiji, gdje evidentno mnogi nisu na{li sebe. Osje}ala se potreba za nacionalnim organiziranjem Bo{njaka, gdje bi se aktivno uklju~ili i intelektualci, a da to ne bude na vjerskoj niti strana~koj osnovi, i u prostoru u koji se mo`e do}i bez abdesta i u obu}i. Kod nas je tako|er evidentan i nedostatak organiziranog i timskog rada: mi, na `alost, kao pojedinci znamo ‘’vu}i i s desna i s lijeva’’, ali ne znamo ‘’vu}i u paru’’. Vrlo ~esto se organiziramo, pa se onda organizirano posva|amo i podijelimo.

262


Ogranci BNZH

Osnivanjem Bo{nja~ke nacionalne zajednice prvi put smo okupili raspolo`ive intelektualne snage, ljude bez predrasuda i hipoteke, sa pet op}ina na{e `upanije i tako u pravom smislu Zajednica je dobila karakter `upanijske organizacije. Zajednica nije ne{to posebno aktivna u smislu sastanaka i sastan~enja, ali sve {to se pojavi rje{ava se ‘’u hodu’’. U suradnji sa Vije}em bo{nja~ke nacionalne manjine formirana je folklorna grupa koja je aktivna, u~estvovala je na proslavi ‘’Dana Evrope’’ u Vukovaru, kada smo se prvi put predstavili i nastupili kao Bo{njaci, pod zastavom BiH, sa svojim folklornim programom, svojim obi~ajima i sa svojim kuhinjskim specijalitetima. Na{ nastup je bio atraktivan, izvanredno primljen, pokupili smo mnogo aplauza, i bez ikakve la`ne skromnosti bili smo hit i prava atrakcija. Pripremamo se za nastup i ove godine, tako|er u petom mjesecu, a imamo i poziv za u~e{}e na Ilo~kom ljetu, kao gosti Slova~ke nacionalne zajednice u Iloku. Slabija aktivnost je uvjetovana i nedostatkom sredstava, a sredstava nema bez programa, pa smo slijedom toga prisustvovali seminarima o pisanju i izradi programa, a i sami smo u suradnji s nevladinom organizacijom ‘’Albert–e’’ iz Osijeka organizirali i bili doma}ini dviju radionica o izradi programa. Navedena folklorna grupa je pripremila program za proslavu Bajrama kao i Hid`retske nove godine. Ove godine planiramo i nekoliko tribina gdje bismo pozvali eminentne predava~e sa aktualnim i atraktivnim temama, i `elja nam je da to bude ˝na nivou˝ te da budemo prepoznatljivi i po tribinama. Kada osposobimo veliku dvoranu, organizirat }emo kulturnu nacionalnu manifestaciju ‘’Bo{nja~ko sijelo’’ koje postalo tradicionalno, svake godine dobro osmi{ljeno i organizirano.

D`amija u Gunji – danas.

263


Bo{nja~ka pismohrana

Folklorna grupa izvodi program povodom Nove 1426. hid`retske godine. Ove godine je tridesetpeta godi{njica na{e d`amije i pedeseta godina organiziranog vjerskog `ivota. To }emo u suradnji sa drugim na{im asocijacijama adekvatno obilje`iti. Tako|er treba u suradnji sa drugim asocijacijama napisati i monografiju o Bi{njacimamuslimanima u Slavoniji. Zajednica kao svoj prioritetan zadatak vidi u preimenovanju Muslimana u Bo{njake, ali ne s ciljem da se oni samo pi{u kao Bo{njaci nego da oni to doista i budu. Sudbina Bo{njaka - muslimana i jeste u tome {to nikada nisu pitani ko su, nego kako }e se pisati, a imam utisak da je i danas bitnije preimenovanje zbog glasanja nego zbog bo{nja~kog osje}anja i djelovanja. Zajednica je pozvana i prozvana da se aktivno uklju~i u lokalne izbore kao i izbor bo{nja~kog predstavnika u Sabor Republike Hrvatske jer je Zajednica suodgovorna za situaciju koju sada imamo. Ako je SDAH parlamentarna, Bo{njaci de iure nemaju zastupnika u Saboru, {to je po meni politi~ki diletantizam. Zajednica nije i ne treba biti sama sebi svrha i postojati zbog onih koji je vode u to ime treba nadrasti sebe jer `ivot s nama nije ni po~eo, pa ne}e ni zavr{iti.

264


Ismet Isakovi}

Prikaz djelovanja BNZ za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju u prvih 5 mjeseci 2004. godine (01.01. - 25.05.2004. godine) Uvod Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju, nakon nekoliko bezuspje{nih poku{aja, osnovana je 26.4.2003. godine - 10 godina poslije osnutka sredi{njice BNZH u Zagrebu. U prvoj godini rada formirana je vizija o radu, programskim smjernicama i neophodnim, tradicionalnim manifestacijama potrebnim za o~uvanje tradicionalnih vrijednosti bo{nja~kog naroda i neophodnu profilaciju Udruge. U prvih 8 mjeseci rada BNZH za SM@, koje su vezane uz kalendarsku 2003. godinu, realizirane su sljede}e manifestacije: - 26.4.2003. godine odr`ana je Osniva~ka skup{tina BNZ za SM@, prigodom koje je organiziran kulturno-umjetni~ki program u kojem su nastupili Ansambl bo{nja~kog narodnog stvarala{tva iz Zagreba i Ansambl BNZ za Primorskogoransku `upaniju iz Rijeke; - 20.6.2003. godine, u suradnji s Iranskim kulturnim centrom u Zagrebu, organiziran je koncert iranskog `enskog akademskog ansambla “Naghme�. Iranske glazbenice svirale su tradicionalne perzijske instrumente: def, tar, santur i kaman~i;

265


Bo{nja~ka pismohrana

- 12.11.2003. godine, u suradnji s Veleposlanstvom I.R. Iran u Zagrebu i Nau~noistra`iva~kim institutom “Ibn Sina” iz Sarajeva, organizirana je posjeta hafize Sumejje, ~uvarice Bo`je objave Kur’ana ~asnog, koja nam je u Mesd`idu Islamske zajednice Sisak prezentirala svoje znanje. Osmogodi{nja djevoj~ica iz Irana zna cijeli Kur’an napamet; - 27.11.2003. godine odr`an je prvi “Sisa~ki bajramski koncert”, povodom proslave Ramazanskog bajrama hid`retske 1424. godine. U sklopu koncerta nastupili su Ansambl bo{nja~kog narodnog stvarala{tva iz Zagreba i pjeva~ki zbor “Bulbuli” iz Zagreba. Tako|er, po prvi puta nastupila je omladina iz Med`lisa Islamske zajednice Sisak, kao i doma}i izvo|a~i sevdalinki. Osim toga, na osnovu programskih pravaca rada po~elo je, iz donacija, formiranje nacionalne biblioteke, koja sadr`ava knji`evna djela bosansko-hercegova~kih pisaca, djela vezana uz povijest BiH i bo{nja~kog naroda, te literaturu vjerskog sadr`aja (djela s islamskom tematikom). Formirana su Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine u jedinicama lokalne samouprave na podru~ju Sisa~ko-moslava~ke `upanije, u obimu koji je propisan Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina (51 vije}nik). Od @upanijskog poglavarstva dobivene su na kori{tenje radne prostorije, ukupne povr{ine 23,9 m² (potrebno ure|enje). Formirano je jezgro budu}eg folklornog ansambla BNZH za SM@, koje je svoju prvu promociju imalo na prethodnom Bajramskom koncertu. Napisan je program u kulturi za 2004. godinu, koji je prezentiran Savjetu za nacionalne manjine Republike Hrvatske: program kulturnog amaterizma (formiranje folklornog ansambla) i kulturnih manifestacija (“Sisa~ki bajramski koncerti”). Nakon izvanrednog uspjeha kojeg smo ostvarili organizacijim proslave Ramazanskog bajrama na prvom “Sisa~kom bajramskom koncertu”, s velikom rado{}u i nestrpljenjem o~ekivali smo na{ sljede}i projekt - drugi “Sisa~ki bajramski koncert”, proslavu Kurban bajrama po~etkom velja~e 2004. godine.

Humanitarna akcija prikupljanja pomo}i za I.R. Iran Aktivnosti BNZH za SM@ na po~etku 2004. godine neplanski su bile odre|ene velikom prirodnom katastrofom koja se dogodila krajem prethodne 2003. godine. Naime, u ranim jutarnjim satima 26.12.2003. godine sna`an potres pogodio je jugoistok I.R. Iran, a ponajvi{e stari povijesni grad Bam. U toku nekoliko sekundi grad star vi{e od 2500 godina nestao je s lica zemlje, u potresu koji, po broju `rtava, spada me|u najtragi~nije u povijesti ~ovje~anstva: vi{e od 40000 ljudi je poginulo, 50000 je ranjeno, a preko 100000 ostalo je bez krova nad glavom. U informativnim TV-emisijama neprekidno su prikazivane stravi~ne snimke posljedica potresa: veliki broj mrtvih, masovne grobnice koje kopaju te{ki gra|evinski strojevi, ru{evine ku}a i zgrada, uni{tenje povijesne citadele Arg-e-Bam stare oko 2000 godina (svjetski spomenik kulture), pretrpane bolnice pune ranjenika bez osnovnih sredstava za lije~enje, iscrpljeni ljudi bez elementarnih sredstava za `ivot. Isti dan, nakon {to su slike katastrofalnog potresa obi{le svijet, napisana su pisma Veleposlanstvu I.R. Iran i Iranskom kulturnom centru u Zagrebu, te Nau~noistra`iva~kom institutu “Ibn Sina” u Sarajevu, u kojima je izra`ena su}ut i podr{ka iranskom narodu i rukovodstvu I.R. Iran.

266


Ogranci BNZH

30.12.2003. godine poslano je pismo iz Veleposlanstva I.R. Iran u Zagrebu u kojem se veleposlanik nj. e. Jafar Shamsian zahvaljuje na izrazima su}uti povodom potresa i nagla{ava da }e u sada{njim tu`nim okolnostima na{e suosje}anje pomo}i smanjiti tugu pre`ivjelih u ovoj katastrofi, te ohrabriti Vladu i narod I.R. Iran. Tako|er, smatra da }e na{a suosje}ajnost oja~ati duh zajedni~ke solidarnosti u suo~avanju s problemima i prirodnim katastrofama. Sutradan je odr`an sastanak dijela Glavnog odbora BNZ za SM@, na kojem je zaklju~eno da se s prvim danom 2004. godine krene u humanitarnu akciju prikupljanja pomo}i za potresom postradalo stanovni{tvo. Zbog nedostatka vlastitog prostora, koji bi zadovoljavao potrebe tako velikog projekta, obratili smo se za pomo} predsjedniku Mjesnog odbora “Eugen Kvaternik�, radi ustupanja na kori{tenje prostorija u Petrinjskoj ulici 11a. Na{oj molbi je udovoljeno, te smo formirali Centar za prikupljanje humanitarne pomo}i koji nam je lokacijski bio na odli~nom mjestu po{to se nalazi vrlo blizu Med`lisu Islamske zajednice Sisak (Petrinjska 64). Humanitarna akcija je po~ela prvog dana 2004. godine u 12,00 sati, kada smo preuzeli klju~eve prostorija. Istovremeno, obratili smo se za pomo} elektronskim i tiskovnim medijima na podru~ju `upanije u medijskom prezentiranju humanitarne akcije, {to su oni vrlo korektno i profesionalno u~inili. Tako|er, obratili smo se za pomo} i ~elnicima sisa~kih vjerskih zajednica s kojima smo na prethodnom Bajramskom koncertu uspostavili veoma dobre odnose: katoli~kom sve}eniku Branimiru Moto~i}u, pravoslavnom parohu Petru Oluji}u i baptisti~kom pastoru Milo{u Komanovi}u. Svi su nam iza{li u susret i aktivno se uklju~ili u humanitarnu akciju, animiraju}i vjernike kr{}ane da iska`u svoju ljudsku solidarnost. Izme|u ostalog,

267


Bo{nja~ka pismohrana

Tisak o akciji BNZ Sisa~ko-moslava~ke `upanije za pomo} Iranu. baptisti~ki pastor Milo{ Komanovi} i njegov suradnik osobno su dovezli 2 automobila robe, koju su prikupili vjernici baptisti~ke crkve “Betelâ€? iz Siska. Svakim danom je do 11.1.2004. godine u na{ Centar, koji je bio otvoren od 08,00 do 20,00 sati, dolazilo sve vi{e ljudi s vrlo kvalitetnom robom (odje}a, obu}a, posteljina, pokriva~i, {atori, itd.), koju su aktivisti na{e Udruge zatim sortirali i pakovali u kartonske kutije. Radi olak{avanja distribucije humanitarne pomo}i postradalom stanovni{tvu, na svakoj kutiji bio je natpis na perzijskom jeziku radi identifikacije o kojoj se vrsti robe radi. Identifikacijske kartice nam je napravio dr. Ebtehaj Navaey. U me|uvremenu je u petak, 2.1.2004. godine u d`amiji, nakon d`ume namaza, obavljeno klanjanje d`enaze namaza u odsustvu za postradale u potresu. 07.01.2004. godine obavljena je posjeta Veleposlanstvu I.R. Iran u Zagrebu, gdje je osoblje Veleposlanstva obavije{teno o tijeku na{e humanitarne akcije, te im upu}en poziv da nas posjeti njihova delegacija. U petak 9.1.2004. godine delegacija Veleposlanstva I.R. Iran posjetila je na{ Mesd`id (klanjanje d`ume namaza i obra}anje prisutnim vjernicima) i Centar za sakupljanje humanitarne pomo}i u Petrinjskoj ulici 11a, gdje su obavili razgovor s novinarima. U delegaciji su bili prvi tajnik Samad Ali Lakizadeh, {ef za trgovinske odnose Hassan Amir Tavani i prevoditelj Ali Agshar Niksirat. Paralelno s prikupljanjem materijalnih sredstava u organizaciji Udruge, u Med`lisu Islamske zajednice Sisak prikupljana su finansijska sredstva. Prikupljeno je 1.000 â‚Ź

268


Ogranci BNZH

(oko 7.500 kuna). Osim toga, treba spomenuti da su mnogi gra|ani nazivali telefonski broj 060/600-060 na osnovu ~ega su donirali novce na ra~un za potresom postradalo stanovni{tvo. Kao veliki problem pokazala se otprema prikupljene robe. Zahvaljuju}i zalaganju Tomislava Bo{njaka i Marije Vrdoljak-Domljanovi} iz Gospodarskog odjela Ministarstva vanjskih poslova Vlade RH (Odjel za bilateralne odnose) tvrtka “Lura” je 6.2.2004. godine osigurala besplatan prijevoz do Zagreba~kog velesajma, paviljon 1, gdje se nalazi Centar za prikupljanje humanitarne pomo}i Vlade RH. To nam je ujedno dalo veliku sigurnost da }e humanitarna pomo} sti}i u prave ruke, na odredi{te za koje je i namijenjeno. Sredinom velja~e 2004. godine humanitarna pomo} iz Vladinog centra otpremljena je do luke Koper, odakle ju je iranski brod otpremio do postradalog stanovni{tva jugoistoka I.R. Iran.

Drugi “Sisa~ki bajramski koncert” Kontakti s Kulturno-umjetni~kim dru{tvom “Grme~” iz Bosanske Krupe, odnosno predsjednikom Ademirom Mesi}em, zapo~eti su jo{ po~etkom listopada 2003. godine. Prva ideja je bila da se u prosincu 2003. godine napravi koncert u Sisku. Kasnije, po~etkom studenog 2003. godine, kada su po~injale pripreme za realizaciju prvog Bajramskog koncerta, promjenili smo plan te nam je `elja bila da budu na{i gosti i glavni izvo|a~i programa. Me|utim, zbog njihovog gostovanja u Njema~koj i Austriji u vrijeme Ramazanskog bajrama, na kraju smo se dogovorili da budu na{i gosti prigodom drugog “Sisa~kog bajramskog koncerta”, proslave Kurban bajrama po~etkom velja~e 2004. godine. KUD “Grme~” osnovano je 1945. godine i neprekidno je radilo do 21.4.1992. godine, kada je izvr{ena agresija na Bosansku Krupu. Nakon povratka stanovni{tva u razru{eni grad, tek su se 1999. godine stekli uvjeti za ponovni nastavak rada i od tada KUD “Grme~” radi u vi{e sekcija, od kojih su najaktivnije mje{oviti gradski hor, folklorna sekcija, dramska sekcija, muzi~ka sekcija i sekcija narodnog veza. Predsjednik KUD-a “Grme~” je Ademir Mesi}, voditelj na Radio Bosanska Krupa. 03.02.2004. godine, tre}eg dana Kurban bajrama 1424. h. g., u Domu INA Rafinerije Sisak odr`an je drugi “Sisa~ki bajramski koncert”. U kulturno-vjerskom dijelu programa nastupili su: - KUD “Grme~” iz Bosanske Krupe, - omladinska grupa Med`lisa Islamske zajednice Sisak, - vokalni izvo|a~i sevdalinki iz Siska (Mehmed Gora`da i Munib Huzejrovi}). Voditelj drugog “Sisa~kog bajramskog koncerta” bio je Sini{a Vidovi} - Caesar, ponajbolji radijski voditelj na podru~ju Sisa~ko-moslava~ke `upanije; voditelj Radio Quirinusa i glavni urednik ~asopisa “Quirinus plus”. Caesar je maestralno vodio program i animirao publiku u dvorani, te je svojim inspirativnim pristupom osvojio na{a srca. Zauvijek }e ostati upam}ena njegova izjava da daje sve za nas Bo{njake, do krvne grupe A+. Postao je na{ Jaran. U sklopu Bajramskog koncerta organizirana je humanitarna akcija prikupljanja finansijskih sredstava za 11-godi{njeg te{ko bolesnog dje~aka Marka Juri{aneca iz Luke Lijeve kod Siska,

269


Bo{nja~ka pismohrana

koji je pri porodu ostao bez kisika i ne mo`e hodati. Boluje od spasti~ke dipareze. Prikupljeno je 2.200 kuna, koje su dozna~ene na ra~un obitelji malog Marka u Erste banci. Humanitarna akcija pomo}i Hrvatu, katoliku od Bo{njaka, muslimana dobila je veliki medijski publicitet u lokalnim elektronskim i tiskovnim medijima. Bio je to jedan od na~ina na koji smo se zahvalili Si{~anima na aktivnom u~e{}u, pokazanoj solidarnosti i prikupljenoj pomo}i u humanitarnoj akciji za potresom postradalo stanovni{tvo iranskog grada Bama.

Glas Siska, februar 2004.

270


Ogranci BNZH

“Ve~ernji list”, februar 2004. Nakon koncerta odr`an je prigodan bajramski domjenak (dru`enje sa zakuskom), s tradicionalnim bosanskim bajramskim specijalitetima za sve prisutne: burek, baklava, tulumbe, tufahije, sud`uk, sir, pekarski proizvodi, vo}e, sokovi, itd. @elja nam je da se u Bajramu u`iva svim osjetilima - to je izvorna bosanska tradicija. @elim naglasiti da niti na jednoj priredbi u organizaciji BNZ za SM@ u prvoj godini rada nije bilo nedozvoljene hrane (svinjetina i alkohol, niti bezalkoholno pivo). To je bio princip kojeg smo se strogo dr`ali. Drugom Bajramskom koncertu prisustvovali su brojni gosti: delegacija Veleposlanstva I.R. Iran (savjetnik Hossein Khavari Pour, drugi tajnik Ali Sarmadi, {ef trgovinskog odjela Hassan Amir Tavani), regionalni predstavnik Podru~nog centra OSCE-a Michel Dreneau, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske Aleksandar Tolnauer, na~elnik Op}ine Bosanska Krupa prof. D`emaludin ^au{evi}, ministar zdravstva i socijalne politike Unsko-sanskog kantona BiH dr. Izmir Tali}, delegacija „Mechel `eljezare d.o.o.“ na ~elu s generalnim direktorom Nasibullom Mukhatdinovim, Glavni odbor BNZH iz Zagreba na ~elu s predsjednikom prof. dr. sc. Seadom

271


Bo{nja~ka pismohrana

Berberovi}em, glavni urednik ~asopisa „Bo{nja~ka pismohrana“ Sena Kulenovi}, sisa~ki imami Fuad ef. Karaga i Alem ef. Crnki}, te mnogi drugi. Bili smo neizmjerno ponosni {to smo odr`ali obe}anje izre~eno 27.11.2003. godine, prilikom proslave Ramazanskog bajrama 1424. h. g., da }e Bajramski koncerti postati tradicionalne manifestacije i da }emo u goste dovesti na{e prijatelje iz Bosanske Krupe. Veliki odaziv publike i medija (TV, radio i novine iz Hrvatske i BiH) jedan je od dokaza da „Sisa~ki bajramski koncerti“ ispunjavaju svoju svrhu i cilj, te da }e postati tradicionalne kulturne manifestacije po kojima }e Sisak biti poznat ne samo u granicama Republike Hrvatske, nego i mnogo {ire. Na{i prijatelji iz KUD-a „Grme~“ poklonili su nam 10 knjiga za potrebe nacionalne biblioteke BNZH u formiranju - djela vezana uz pisce i doga|aje u prethodnom ratu na podru~ju Bosanske Krajine. Va`no je naglasiti da je u finansiranju ovog projekta prvi put u~e{}e uzela i Sisa~komoslava~ka `upanija - to su bila prva sredstva dozna~ena na na{ ra~un od tijela lokalne vlasti. Upravni odjel za dru{tvene djelatnosti Sisa~ko-moslava~ke `upanije dozna~io nam je 5.000 kuna na ime tro{kova organizacije Bajramskog koncerta, koje smo utro{ili za pla}anje zakupa Rafinerijskog doma i tro{kova prijevoza KUD-a „Grme~“. Kao i prigodom prvog Bajramskog koncerta, sredstva za domjenak (zakusku) osigurana su iz donacija, u kojima su najve}u ulogu odigrale na{e nane, majke i supruge. Najva`nije od svega je da smo napravili tradiciju, na koju mo`emo biti ponosni.

Proslava Nove 1425. hid`retske godine Ideja o proslavi Nove 1425. hid`retske godine ro|ena je spontano. Dosada{nje obilje`avanje po~etka muslimanske godine u Sisku vezano je uz vjerski program u Mesd`idu Islamske zajednice, u uskom krugu vjernika. Samo mali broj muslimana, koji su pohodili na{ molitveni prostor, znali su koja je trenutna hid`retska godina. To je datum kojem se u {iroj bo{nja~koj javnosti nije davao nikakav poseban zna~aj, dok su na{i sugra|ani drugih nacionalnosti bili potpuno neinformirani o takvoj na{oj posebnosti. 17.01.2004. godine delegacije BNZ za SM@ posjetila je Tuzlu, u sklopu velike delegacije Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske (privredno-kulturni susreti BNZH i Tuzlanskog kantona). Tom prilikom uspostavljen je kontakt s Farisom Nani}em, istaknutim bo{nja~kim piscem, publicistom i politi~kim aktivistom. U sklopu dvodnevnog programa Faris Nani} je u prostoru male dvorane Bosanskog centra u Tuzli odr`ao promociju svoje knjige “Na istoku zapada”. Vrlo brzo je dogovoreno da se sljede}i mjesec promocija tog knji`evnog djela odr`i i u Sisku, u organizaciji BNZ za SM@. Uzgred re~eno, tom prilikom su, na osnovu anga`mana BNZ za SM@, uspostavljeni privredni kontakti izme|u sisa~ke @eljezare i privredno-politi~kih struktura Tuzlanskog kantona. 28.01.2004. godine delegacija “Mechel `eljezare d.o.o.” Sisak posjetila je Tuzlu, gdje je obavila vrlo korisne razgovore s op}inskim, privrednim i obrtni~kim strukturama Tuzle i Tuzlanskog kantona. Posjeta je dobila veliki medijski publicitet. Za nas je bilo vrlo bitno {to je pokrovitelj i inicijator razgovora, upoznavanja privrednih mogu}nosti i potreba, te daljnje poslovne suradnje bila BNZ za SM@. Poseban zna~aj i dimenziju posjeta je dobila zbog prijema u Behram-begovoj me-

272


Ogranci BNZH

dresi, islamskoj vjerskoj {koli s tradicijom od 400 godina. Tro~lanu delegaciju “Mechel `eljezare d.o.o.” primili su ~elnici Behram-begove medrese, na ~elu s direktorom Vahid ef. Fazlovi}em. Izre~ene rije~i na sastanku, atmosfera tolerancije i intelekta, dubina islamske misli i ideje, razvili su tada u meni osje}aj ponosa zbog vjerske pripadnosti koji }e mi zauvijek ostati u nezaboravnom sje}anju. Direktor Vahid ef. Fazlovi} u ime Medrese poklonio je BNZ za SM@ donaciju od 40 knjiga i 3 CD-a (Kur’an ~asni), za potrebe biblioteke u formiranju. Po povratku u Sisak 8 knjiga i 1 CD predan je u Med`lis Islamske zajednice Sisak, za d`amijsku biblioteku. Prema prvoj zamisli promocija knjige Farisa Nani}a trebala je biti 28.02.2004. godine. Kasnije je zbog vizije, principa spojenih posuda: “Bez islama nema Bo{njaka, a bez Bo{njaka nema islama na ovim prostorima”, promjenjena prvobitna odluka. @eljeli smo spojiti u jednoj kulturnoj manifestaciji po~etak godine i prve ajete koji su objavljeni u ^asnom Kur’anu, u suri Ikre: “U~i, ~itaj, pou~avaj u ime svoga Gospodara…”, iz kojeg se vidi zna~aj u~enja i obrazovanja, zna~aj knjige. Prva javna proslava muslimanske, hid`retske Nove godine (izvan prostora sisa~kog Mesd`ida) odr`ana je u subotu 21.02.2004. godine u Dru{tvenim prostorijama tvrtke “Sisak stan”, Bra}e Kavuri}a 1, u naselju Caprag. Po~etak 1425. h. g. obilje`ila je promocija knjige “Na istoku zapada” Farisa Nani}a i izlo`ba iranskih kaligrafskih likovnih djela. Osim autora, promociji su prisustvovali promotor knji`evnog djela Goran Beus Richemberg i predsjednik KDBH “Preporod” mr. Senad Nani}. Iranski kulturni centar u Zagrebu osigurao nam je 11 kaligrafskih djela, koje smo prezentirali na{im sugra|anima. Od brojnih gostiju, posebno va`no je bilo prisustvo prof. Bo{ka Zeli}a, glasnogovornika sisa~ko-moslava~kog `upana i savjetnika za kulturu u Upravnom odjelu za dru{tvene djelatnosti Sisa~ko-moslava~ke `upanije. To je bilo prvi puta da je netko iz tijela lokalne vlasti prisustvovao nekoj na{oj priredbi. Veliki problem prilikom organiziranja ove priredbe bilo je osiguranje prostora. I pored svih napora, molbi, uvjeravanja, pa i poni`avanja nismo uspjeli osigurati da se prvo knji`evno ve~e odr`i u Dru{tvenim prostorijama @eljezare Sisak (na `alost, vrlo susretljivi ste~ajni upravitelj Ilija Mari} je nedugo prije toga preminuo, te nismo nai{li na pretjerano dobronamjernog sugovornika). Prakti~no jedan dan prije odr`avanja priredbe donesena je odluka o promjeni prvobitno planirane lokacije. Ovom prilikom

273


Bo{nja~ka pismohrana

bih se `elio najtoplije zahvaliti \uri Tadi}u, direktoru tvrtke “Sisak stan”, {to nam je bez ikakve naknade, bez ijednog suvi{nog pitanja, s velikom susretljivo{}u dozvolio upotrebu lijepog i funkcionalnog prostora. Ina~e, u tim prostorijama kasnije je odr`ana i prva tribina o manjinskoj problematici. Nakon izvanrednog uspjeha, odlu~ili smo da }e knji`evne ve~eri povodom proslave po~etka hid`retske godine postati tradicionalne kulturne manifestacije u organizaciji BNZH za SM@, po{to je ocjenjeno da su ovakve priredbe veoma dobar na~in o~uvanja nacionalne i vjerske posebnosti bo{nja~kog naroda. Napravili smo jo{ jednu tradiciju.

Tribina o manjinskoj problematici Projekt organizacije tribina s manjinskom problematikom treba postati vrlo bitan segment rada BNZ za SM@, te se njemu treba pristupati zajedni~ki i vrlo ozbiljno s ostalim nacionalnim manjinama kako bismo mogli konzumirati sva ona prava koja nam garantira Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. ^injenica da je Hrvatska ne samo tranzicijska, nego i postkonfliktna dr`ava daje posebnu dimenziju Ustavnom zakonu, koji predstavlja dobru osnovu za za{titu prava nacionalnih manjina i osigurava nov put uklju~ivanja manjina u javni `ivot. Jedna od novina Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina je uspostava Savjeta za nacionalne manjine na dr`avnom, i Vije}a nacionalnih manjina na lokalnom nivou. Vrlo je bitno da prva Vije}a nacionalnih manjina, koja imaju veliki potencijal u utvr|ivanju polo`aja manjina u dru{tvu, budu uspje{na u svom radu, jer }e ona stvoriti bazu za budu}nost. Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske ima ulogu krovne organizacije i zajedni~ke vlade za sva manjinska vije}a (“manjinska Vlada”). Stoga smo na prvu manjinsku tribinu u organizaciji BNZ za SM@ pozvali 2 ~lana Savjeta za nacionalne manjine RH: - prof. dr. sc. Sini{a Tatalovi}, Fakultet politi~kih znanosti iz Zagreba, potpredsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH, - prof. dr. sc. Sead Berberovi}, Fakultet elektrotehnike i ra~unarstva iz Zagreba, ~lan Savjeta za nacionalne manjine RH i predsjednik BNZH. Prva tribina o manjinskoj problematici pod radnim nazivom “Za{tita i promocija posebnih manjinskih prava sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina” odr`ana je 31.03.2004. godine u Dru{tvenim prostorijama tvrtke “Sisak stan”, Bra}e Kavuri}a 1, u naselju Caprag. Veliku pomo} u organiziranju manjinske tribine pru`io nam je OSCE - Podru~ni centar Sisak i Podru~ni ured Petrinja, koji je o odr`avanju tribine obavijestio predsjednike Vije}a i predstavnike svih nacionalnih manjina na podru~ju Sisa~ko-moslava~ke `upanije. Prvi puta su na jednom mjestu zajedni~ki diskutirali o manjinskim problemima i potrebama pripadnici ~ak 7 nacionalnih manjina: Albanci, Srbi, Romi, ^esi, Talijani, Ma|ari i Bo{njaci. Gosti na manjinskoj tribini bili su: Milijana Borojevi} iz Podru~nog centra OSCE-a u Sisku, Jevgenij Pa{}enko iz Podru~nog ureda OSCE-a u Petrinji, izvr{ni direktor Srpskog demokratskog foruma mr. Ljubo Manojlovi} i pro~elnica Upravnog odjela za dru{tvene djelatnosti grada Siska Snje`ana [najder.

274


Ogranci BNZH

Tribina je trajala 2:30 sati, a u izuzetno tolerantnoj atmosferi vodila se zanimljiva rasprava o sljede}ima temama: - kronologija rje{avanja manjinske problematike u samostalnoj Republici Hrvatskoj; - Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina - ostvarivanje i za{tita posebnih manjinskih prava (jezik, pismo, odgoj, obrazovanje, kulturna autonomija, vjerske zajednice, zastupljenost u predstavni~kim tijelima); - pote{ko}e u provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina; - zakonske du`nosti lokalne vlasti prema Vije}ima i predstavnicima nacionalnih manjina - dosada{nja iskustva; - problem osiguranja prostora i finansijskih sredstava za rad manjinskih vije}a; - savjetodavna uloga Vije}a nacionalnih manjina prema gradskim i `upanijskim tijelima vlasti; - uloga, sastav i na~in rada Savjeta za nacionalne manjine RH; - pomo} Savjeta za nacionalne manjine u radu manjinskim vije}ima i udrugama nacionalnih manjina;

275


Bo{nja~ka pismohrana

- specifi~na problematika bo{nja~ke nacionalne manjine (nacionalno ime Bo{njak/ Musliman); - specifi~na problematika talijanske nacionalne manjine (problem nedovoljnog poznavanja materinjeg jezika); - koordinacija Vije}a nacionalnih manjina...

Prva Godi{nja - izvje{tajna skup{tina BNZ za SM@ U subotu 24.04.2004. godine, u Domu kulture “Kristalna kocka vedrine”, odr`ana je prva Godi{nja-izvje{tajna skup{tina BNZ za SM@, a nakon skup{tinskog zasjedanja organiziran je koncert Kulturno-umjetni~kog dru{tva “Mladost” iz Bosanske Otoke i prigodan domjenak (dru`enje sa zakuskom). U Izvje{taju o radu, izme|u ostalog, naglasio sam da se Udruga u prvoj godini rada bavila kulturnom djelatnosti, humanitarnim aktivnostima, politikom u sklopu manjinske problematike, ostvarivanjem gospodarske suradnje i aktivnostima iz vjerskog djelokruga. Program rada u kulturi sastoji se iz 5 dijelova: tradicionalni “Sisa~ki bajramski koncerti”, tradicionalne knji`evne ve~eri povodom proslave Nove hid`retske godine, formiranje nacionalne biblioteke, formiranje folklornog ansambla i formiranje webstranice BNZ za SM@ na Internetu. U vrlo kratkom vremenu ostvarena je suradnja s brojnim organizacijama, institucijama, ustanovama i tijelima na dr`avnom i lokalnom nivou u RH i BiH.

Nastup KUD “Mladost” iz Bosanske Otoke na Godi{njoj skup{tini BNZ za SM@.

276


Ogranci BNZH

Uspjeli smo prodrijeti u medije, te kroz brojne ~lanke u novinama (30-ak ~lanaka u prvih 12 mjeseci), priloge na TV (15-ak priloga na HTV i NeT), intervjue i izvje{taje na lokalnim radijskim stanicama skrenuli smo pa`nju na na{ rad, realizirane manifestacije i problematiku pripadnika bo{nja~ke nacionalne manjine na ovim prostorima, te pridonijeti prezentiranju na{e kulture, odnosno vjerske i nacionalne tradicije. Osje}a se veliki kvalitativni pomak u odnosu i uva`avanju gradskih i `upanijskih vlasti prema radu BNZ za SM@ i Vije}ima bo{nja~ke nacionalne manjine. To je za nas ohrabruju}e saznanje, koje nam daje za pravo da smatramo da je vizija, koju smo predo~ili i djelomi~no ostvarili u prvoj godini na{eg djelovanja, nai{la na pozitivan odjek ne samo kod Bo{njaka, ve} i kod ve}inskog naroda i tijela vlasti. Trenutno ograni~avaju}i faktor rada su finansijska sredstva i radni prostor (potrebno ure|enje), koji bi bio svojevrsni bo{nja~ki kulturno-politi~ki centar u kome bi zajedni~ki djelovali BNZ za SM@ i @upanijsko vije}e bo{nja~ke nacionalne manjine. ^lanovi Savjeta za nacionalne manjine RH su nas usmeno obavijestili, {to je kasnije i objavljeno u “Narodnim novinama” od 05.05.2004. godine, da su nam odobrena finansijska sredstva u visini od 30.000 kuna, na osnovu programa napisanog 12.11.2003. godine: program kulturnog amaterizma (folklorna skupina, 10.000 kuna) i program kulturnih manifestacija (Koncert bo{nja~kog stvarala{tva - “Sisa~ki bajramski koncerti”, 20.000 kuna). Mersiha Hajdarevi}, predsjednica Nadzornog odbora BNZ za SM@, pro~itala je finansijski izvje{taj za prvu godinu rada, u kojem je najzanimljiviji podatak bio da nam je bud`et iznosio samo 13.200 kuna. Iz toga je vidljivo koliko su veliki napori ulo`eni u organizaciji prethodnih manifestacija, ali i koliko je za Udrugu zna~ajno osiguranje finansijske podr{ke od strane Savjeta za nacionalne manjine RH. Nakon oficijelnog dijela programa nastupilo je KUD “Mladost”, koje je osnovano 1928. godine i jedno je od najstarijih kulturno-umjetni~kih dru{tava u BiH. Doma}ini su Dr`avnog festivala folklornog stvarala{tva Bosne i Hercegovine. Za napomenuti je da je 2002. godine na Festivalu nastupilo 36 dru{tava iz BiH i inozemstva s ukupno 1360 u~esnika u programu. Tako|er, 2002. godine KUD “Mladost” je sudjelovalo na Svjetskom festivalu folklora u Jordanu, na kojem su predstavljali dr`avu BiH. Na tom festivalu predstavili su se ~lanovi folklornih ansambala i sekcija iz 76 dr`ava svijeta. Vrijedan

277


Bo{nja~ka pismohrana

po{tovanja je i podatak da kulturno-umjetni~ko dru{tvo niti za vrijeme rata u BiH nije prekidalo s radom, ve} je na fronti odr`avalo priredbe za vojnike Armije BiH. Predsjednik KUD-a “Mladost” je Sedin Mehad`i}, urednik i novinar na TV Biha}, izvanredno sposoban mladi ~ovjek, koji je cijeli svoj radni i `ivotni elan ulo`io u projekt izgradnje respektabilnog kulturno-umjetni~kog dru{tva. KUD “Mladost” je jo{ jedan dokaz da i mala sredina, kao {to je gradi} Bosanska Otoka, ako ima pravog idejnog vo|u s dovoljno energije, ahiretske motivacije i s kvalitetnom vizijom, mo`e napraviti velike stvari i postati zna~ajno mjesto na kulturnoj karti jedne dr`ave. Predstava u kojoj su u~estvovali folklorna, muzi~ka i dramska sekcija odu{evila je publiku u dvorani, a naro~ito posljednja to~ka programa: “Igre orijentalne tradicije - Vranje”, u izvedbi folklorne sekcije. Punom uspjehu koncerta nakon Godi{nje skup{tine pridonijelo je i maestralno vo|enje priredbe na{eg legendarnog Jarana, Sini{e Vidovi}a - Caesara. @elim naglasiti da je KUD “Mladost” nastupilo u Sisku potpuno besplatno. Na poklon su nam donijeli komplet knjiga za nacionalnu biblioteku u formiranju i sliku “Bosanska ku}a” za ured BNZH za SM@. Veliku pomo} u organizaciji Godi{nje skup{tine i prigodnog programa pru`ila je Snje`ana [najder, pro~elnica Upravnog odjela za dru{tvene djelatnosti grada Siska, koja nam je osigurala besplatnu upotrebu sisa~kog Doma kulture “Kristalna kocka vedrine”. S gradskom pro~elnicom uvijek je bilo lijepo sura|ivati.

Islamski centar u Sisku - pismo Me{ihatu 11.05.2004. godine u “Jutarnjem listu” iza{ao je ~lanak pod naslovom “Uskoro po~inje gradnja islamskog centra u Sisku”, nakon koje je po~ela prava kampanja napada na mene. 23.05.2004. godine predsjednik Med`lisa Islamske zajednice Sisak dr. Ha{im Smlati} me je obavijestio da Me{ihat Islamske zajednice Hrvatske `eli i zahtjeva moju ostavku na mjesto ~lana Izvr{nog odbora Med`lisa Islamske zajednice Sisak zbog tog ~lanka. Ukoliko sam ne podnesem ostavku, Me{ihat Islamske zajednice Hrvatske }e me razrije{iti du`nosti, na osnovu ~lanka 66. Statuta Islamske zajednice u Hrvatskoj. U tom vremenskom periodu nikakav intervju “Jutarnjem listu” na tu temu nisam dao. ^ak niti dok pi{em ove retke - skoro 6 mjeseci nakon izlaska pomenutog ~lanka, ne znam kada }e po~eti izgradnja na{eg vjerskog objekta. Anketa, koja je sastavni dio ~lanka, je veoma indikativna i pozi-

278


Ogranci BNZH

tivna, {to je novinarka “Jutarnjeg lista” i napisala u ~lanku o ostavkama po~etkom srpnja 2004. godine. 24.5.2004. godine napisao sam vrlo op{irno pismo predsjedniku Me{ihata, muftiji [evki ef. Omerba{i}u, u kojem sam ga detaljno obavijestio o radu bo{nja~kih asocijacija u Sisku kojima sam na ~elu. Ovom prilikom prenosim samo manji dio teksta. “(...) Sagledavaju}i probleme i tradicionalne vrijednosti bosanskih muslimana Bo{njaka, shvatio sam da su islam i Bo{njaci neraskidivo vezani po principu spojenih posuda. Bez Bo{njaka nema islama na ovim prostorima, a bez islama nema niti Bo{njaka (u roku od 2 - 3 generacije bili bi asimilirani i nestali bi kao narod na ovim prostorima, ili bi predstavljali zanemarivo mali broj). To mi je bila polazna postavka u kreiranju vizije, {to mi je kao vjerniku muslimanu dalo za pravo da u tom smjeru usmjerim pravce rada Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju i Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine Sisa~ko-moslava~ke `upanije. (...) (...) Zahvaljuju}i transparentnom na~inu rada, priredbama koje su bile otvorene za sve gra|ane bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest, te stvaranju tolerantne, multieti~ne atmosfere, uspjeli smo ostvariti, izme|u ostalih, i vrlo kvalitetnu suradnju s tiskovnim i elektronskim medijima. Posebno poglavlje suradnje predstavljaju ~lanci “Jutarnjeg lista”, odnosno novinarke Koraljke Djeteli}, za koju imam jako lijepo mi{ljenje i smatram da nam je spremna pomo}i. Me|utim, ure|iva~ka politika “Jutarnjeg lista” ima te`nju blagog senzacionalizma s upe~atljivim, bombasti~nim naslovima i korekcijom izvornih novinarskih izvje{taja, {to smo osjetili na osnovu ~lanaka o projektima Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju. (...)

279


Bo{nja~ka pismohrana

(...) Na 11. sjednici Glavnog odbora Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju odr`anog 17. travnja/aprila 2004. godine od mene se tra`ilo da prestanem davati izjave o potrebi izgradnje Islamskog centra, s argumentacijom da je to posao Me{ihata i da je to tajna koja se ne smije javno prezentirati, zbog mogu}ih negativnih efekata. (...) (...) 11. svibnja/maja 2004. godine iza{ao je u “Jutarnjem listu” ~lanak s naslovom: “Uskoro po~inje gradnja islamskog centra u Sisku”, gdje se kao izvor informacija navodi moje ime, a kao institucija koja je poslala dopis Gradskom poglavarstvu tzv. Vije}e bo{nja~ke nacionalne zajednice u Sisa~ko-moslava~koj `upaniji. Uzgred re~eno, takvo Vije}e uop}e ne postoji, a Vije}e bo{nja~ke nacionalne manjine Sisa~ko-moslava~ke `upanije, kojem sam na ~elu, nikakav dopis takvog sadr`aja nije uputilo. Nakon toga je po~ela paljba iz svih oru`ja po meni. Organiziran je sastanak dijela Glavnog odbora Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju na kojem je zaklju~eno da se tra`i moja ostavka na mjesto predsjednika na sljede}oj sjednici. Ako se situacija uskoro ne razrije{i na istinit na~in, vjerojatno }e se tako ne{to tra`iti od mene i za mjesto predsjednika Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine Sisa~ko-moslava~ke `upanije. Iz Me{ihata Islamske zajednice Hrvatske tra`i se moja ostavka (ili }u dobiti razrje{enje od Me{ihata) na mjesto ~lana Izvr{nog odbora Med`lisa Islamske zajednice Sisak. U orkestriranju i sinhroniziranju djelovanja zna~ajno u~e{}e imaju i dijelovi bo{nja~kih struktura iz Udruge Bo{njaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske povezanih sa Strankom demokratske akcije Hrvatske (SDAH). Veli~anstvena situacija - postao sam bo{nja~ki i islamski neprijatelj broj 1. Ne mogu vjerovati svojim o~ima, u{ima, a ponajvi{e razumom. Pri~e koje se konstruiraju grani~e sa zdravim razumom, te vrije|aju moju ~ast i dostojanstvo - {to je previ{e, previ{e je, draga bra}o. Problem je da se ne smije govoriti o budu}em Islamskom centru, kao da to nije temeljna potreba bo{nja~kog naroda. Argumentacija se sastoji u tome da bi s time mogli izazvati negativne reakcije ve}inskog naroda, koji }e onda nekakvim referendumom ili kampanjom, po uzoru na Ljubljanu i Rijeku, sprije~iti izgradnju na{eg vjerskog objekta. Sve to treba dr`ati u strogoj tajnosti dok se ne pribave sve mogu}e lokacijske, gra|evinske i druge (~itaj: politi~ke) dozvole. Meni je potpuno jasno da je lokacija budu}eg Islamskog centra, za {iri krug gra|anstva, tajna, zbog nerije{enih vlasni~kih odnosa na jednom dijelu parcele koja bi nam idealno lokacijski odgovarala. (...) (...) Me|utim, nije tajna na{a `ivotna `elja i potreba za izgradnjom Islamskog kulturno-vjerskog centra sa svim prate}im sadr`ajima, koji bi omogu}ili prosperitet i razvoj islama i muslimana na ovim prostorima. Znam dobro da ne mo`e biti tajna zbog na{ih ljudskih i vjerskih prava koja su nam zagarantirana i po Bo`jim i po ljudskim zakonima, ali izme|u ostalog, ako ba{ `elite, i zbog toga {to je ta potreba nekoliko mjeseci prije mojih istupa javno objavljena. Naime, 30. listopada/oktobra 2003. godine u “Novom Sisa~kom tjedniku” iza{ao je intervju dosada{njeg glavnog imama Sisa~ko-moslava~ke `upanije Fuada ef. Karage, pod naslovom: “Imamo podr{ku gradona~elnika Pintari}a za izgradnju Islamskog centra u Sisku”. U dijelu ~lanka s podnaslovom “Gradona~elnik Pintari} podr`ao ideju gradnje Islamskog centra” se ka`e:

280


Ogranci BNZH

“nST: Ima li ne{to {to ste `eljeli, a niste uspjeli ostvariti? Kada }e Islamska zajednica u Sisku dobiti ve}i i adekvatniji prostor od ovog u Petrinjskoj 64? Fuad ef. Karaga: Pitanje Islamskog centra ostalo je nerije{eno, iako je njegovo rje{avanje pomaknuto s po~etka. I za onog biv{eg, i za ovog sada{njeg sistema, poku{avao sam s gradskim i dr`avnim vlastima na}i rje{enje za adekvatni prostor za na{ Islamski centar koji }e prostorom i sadr`ajima zadovoljiti potrebe na{eg d`emata. ^ini mi se da je u na{em posljednjem poku{aju najvi{e postignuto i da smo kod gradona~elnika Siska gospodina Dinka Pintari}a nai{li na razumijevanje i podr{ku. Predlo`ili smo jednu lokaciju, kao i njegovu alternativu. U toku je rje{avanje imovinsko-pravnih odnosa i vjerujem da }emo zapo~eti gradnju na{eg Islamskog centra koji }e biti na ponos vi{enacionalnom i vi{evjerskom Sisku.” (...) (...) @elio bih re}i i sljede}e. Osnovni cilj mog rada kao predsjednika dviju bo{nja~kih asocijacija je stvaranje kulturnih i politi~kih pretpostavki za izgradnju Islamskog kulturno-vjerskog centra u Sisku, sa svim obilje`jima islamske arhitekture (minaret). Smatram da izgradnja Islamskog centra u Sisku nije samo vjersko i kulturno pitanje, ve} je, iznad svega, politi~ko pitanje prve kategorije, te je potrebno napraviti kvalitetnu pripremu. Cjelokupna vizija i realizirane manifestacije u proteklom periodu bile su usmjerene u tom smjeru, s namjerom da se eliminiraju predrasude i negativan utjecaj odre|enih medija na islam, muslimane i islamske vjerske objekte.

“Jutarnji list”, maj 2005.

281


Bo{nja~ka pismohrana

Iz kontakata s medijima (novinarima), lokalnim politi~arima i ve}inskim, hrvatskim narodom sa zadovoljstvom mogu utvrditi da je, zahvaljuju}i Bajramskim koncertima, proslavi Nove hid`retske godine, koncertima sevdaha i bo{nja~kog stvarala{tva, humanitarnim akcijama i politi~kom djelovanju u sklopu manjinske problematike, postignut veliki uspjeh u vjerskoj i nacionalnoj promociji i prezentaciji, te o~uvanju i razvijanju vjerskog i nacionalnog identiteta bosanskih muslimana - Bo{njaka. ^vrsto sam uvjeren da je to na~in racionalnog i promi{ljenog djelovanja pomo}u kojeg }e se izbje}i problemi kakvi su bili ili jesu prisutni s izgradnjom Islamskih centara u Rijeci i Ljubljani. Takav na~in razmi{ljanja, sa zadovoljstvom mogu utvrditi, imaju i sisa~ki gradona~elnik Dinko Pintari} i sisa~ko-moslava~ki `upan \uro Brodarac. Na razgovoru, koji je odr`an 19. svibnja/maja 2004. godine u @upanijskom poglavarstvu, gdje su bili prisutni imam Alem ef. Crnki} i predsjednik Med`lisa dr. Ha{im Smlati}, `upan \uro Brodarac je 2 - 3 puta ponovio da bi se Bo{nja~ka nacionalna zajednica i @upanijsko vije}e Bo{njaka trebale uklju~iti u projekt davanjem politi~ke podr{ke izgradnji Islamskog centra. Posebno, vrlo bitno poglavlje izgradnje politi~kih pretpostavki i animiranja ve}inskog hrvatskog naroda i politi~ara za idejom na{eg vjerskog objekta je privredna, gospodarska suradnja i kontakti koje mo`emo ostvariti i potaknuti na osnovu na{e vjerske i nacionalne odrednice. Na tom polju ve} su ura|eni prvi koraci. (...)” Pismo i kompletna dokumentacija bitna za dotada{nji rad BNZ za SM@ predani su Me{ihat Islamske zajednice Hrvatske, Toma{i}eva 12, 25.05.2004. godine u 13,05 sati pravniku Me{ihata Mirsadu Srebrenikovi}u, s posebnim naglaskom da je namijenjeno muftiji Omerba{i}u (to je i pisalo na omotnici koverte). Me|utim, pismo je uva`eni muftija dobio tek nakon vi{e od 3 mjeseca i to putem faxa od glavnog i odgovornog urednika ~asopisa “Preporodov Journal” Farisa Nani}a. Kasnije su, u rujanskom broju ~asopisa “Preporodov Journal”, objavljeni skra}ena verzija mog pisma i muftijin odgovor. Iznad odgovora predsjednika Me{ihata, muftije [evke ef. Omerba{i}a, stajao je naslov: “Ne postoje nu`ni preduvjeti”.

Ostavke - Izjava za press Istog dana, 25.5.2004. godine u ve~ernjim satima, odr`ana je druga vanredna sjednica Glavnog odbora BNZ za SM@ u pro{irenom sastavu, i tom prilikom sam, nakon 13 mjeseci rada, podnio ostavku na mjesto predsjednika. Ostavku na mjesto potpredsjednika podnio je had`ija Abdurahman Har~evi}. Nikada nisam niti ikada vi{e `elim prisustvovati tako mu~noj sjednici - to je sve {to o tome `elim javno re}i. Kasnije, 1.9.2004. godine podnio sam ostavku na mjesto predsjednika Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine Sisa~ko-moslava~ke `upanije. Po~etkom srpnja 2004. godine novinari su saznali za ostavke koje su se dogodile prije 40-ak dana. Dvoumio sam se da li kao razlog ostavke navedem osobne razloge ili da progovorim o pravim razlozima - odlu~io sam se na drugu varijantu. Kako ne bi do{lo do krivih interpretacija Izjavu za press dao sam u pisanom obliku. Na moje veliko iznena|enje, sve najzna~ajnije dnevne novine u Hrvatskoj (“Ve~ernji list”,”Jutarnji list” i “Vjesnik”) objavile su vijest o ostavkama. Naslovi ~lanaka su vrlo zanimljivi:

282


Ogranci BNZH

“Neo~ekivane ostavke I. Isakovi}a i A. Har~evi}a” i “Minaret podijelio Bo{njake?” (“Ve~ernji list”), “Ismet Isakovi} dao ostavku zbog sukoba s Tankovi}em” (“Jutarnji list”) i “Napadaju me jer se zala`em za gradnju islamskog centra” (“Vjesnik”). Izjava za press: “Kampanja diskreditacije i omalova`avanja moga rada i li~nosti zapo~ela je u toku predizborne kampanje za parlamentarne izbore u studenom 2003. godine, kada nisam `elio pru`iti podr{ku kandidatu Stranke demokratske akcije Hrvatske, sada{njem saborskom zastupniku, prof. dr. [emsi Tankovi}u. I sada smatram da je moja odluka bila ispravna, a naro~ito sam u to uvjeren nakon {to sam pro~itao i analizirao kvalitetu Sporazuma izme|u Vlade RH (premijer dr. Ivo Sanader) i saborskog zastupnika (predsjednik SDAH prof. dr. [emso Tankovi}). Kampanja otvorenih napada kulminirala je nakon 1. Godi{nje - izvje{tajne skup{tine BNZH za SM@, kada je dana 11. svibnja 2004. godine iza{ao ~lanak u “Jutarnjem listu” pod naslovom: “Uskoro po~inje gradnja Islamskog centra u Sisku”. Organizirane su dvije vanredne sjednice pod predsjedanjem potpredsjednice BNZH za SM@ Slade Delki} (13. i 25. svibnja 2004. godine), na kojima su iznesene brojne kritike na moj rad, na~in vo|enja Udruge i medijsko prezentiranje rada i ciljeva Udruge, a naro~ito na moje javno, medijsko zalaganje za izgradnjom Islamskog kulturno-vjerskog centra u Sisku. Naime, mi{ljenja sam da je nedostatak adekvatnog vjerskog objekta jedan od velikih problema u o~uvanju vjerske i nacionalne tradicije bo{nja~kog naroda, te da je potrebna izgradnja, na prihvatljivoj lokaciji, Islamskog kulturno-vjerskog centra odgovaraju}e veli~ine i sadr`aja, sa svim obilje`jima islamske arhitekture (minaret). Budu}i Islamski centar ne bi trebao biti samo vjerski objekt, nego bi trebao imati

283


Bo{nja~ka pismohrana

sadr`aje koji }e zadovoljavati i ostale dru{tvene potrebe gra|ana islamske vjeroispovijesti (biblioteka, dvorana za sastanke, ~ajna kuhinja, dje~ji vrti}, itd.). Nakon brojnih primjedbi iznesenih na vanrednoj sjednici Glavnog odbora BNZ za SM@, koja je odr`ana 25. svibnja 2004. godine, smatrao sam da, u takvoj situaciji, moje daljnje vo|enje Udruge vi{e nema smisla, te sam podnio ostavku na mjesto predsjednika. Tom prilikom ostavku je podnio i potpredsjednik Abdurahman Har~evi}.”. U Izjavi za press nisam napisao da je prilikom druge vanredne sjednice 25.05.2004. godine dostavljena pismena izjava Mersihe Hajdarevi} o ostavci na mjesto predsjednice Nadzornog odbora BNZ za SM@. Tako|er, o “dvorskim borbama” i probu|enim ambicijama nisam `elio ni{ta govoriti. Sada `elim samo re}i da se na po~etku mandata niti u snu nisam mogao nadati da }e mjesto predsjednika BNZ za SM@ postati nakon samo godinu dana (pa i manje) od osnivanja toliko atraktivno i primamljivo. I to je jedan od dokaza promjenjene dru{tvene klime, te ugleda i zna~aja kojeg je Udruga ostvarila ne samo na podru~ju Sisa~ko-moslava~ke `upanije, ve} i {ire. Kada se samo sjetim pro{logodi{njih sastanaka Inicijativnog odbora, odbijanja pojedinaca da zauzmu ~elno mjesto, problema sa sakupljanjem dovoljnog broja ljudi za popunjavanje Glavnog odbora, odustajanja jednog potpredsjednika (zbog straha) pola sata prije po~etka Osniva~ke skup{tine (na{ “dobri duh” had`ija Abdurahman Har~evi} tek je na Osniva~koj skup{tini saznao da sam ga, bez ikakvih konzultacija, postavio na mjesto potpredsjednika)... [to sam vi{e radio i {to su postignuti rezultati Udruge bili ve}i i respektabilniji, to sam bio izlo`en sna`nijim pritiscima i spletkarenjima. Vrlo brzo su bo{nja~ke politi~ke strukture iz Zagreba (stranka SDAH) shvatile snagu i ugled BNZH na sisa~koj regiji, te nemogu}nost da utje~u na samostalnost na{ih odluka i politi~kog pravca. Konstantno se nakon predizborne kampanje vodila gr~evita bitka da se BNZ za SM@ putem obvezuju}ih odluka nekakve koordinacije sisa~kih bo{nja~kih asocijacija stavi u politi~ki “zagrljaj” SDAH, da izgubi samostalnost i postane Udruga koja }e promovirati interese, ciljeve i stavove SDAH, odnosno njihovog predsjednika prof. dr. [emse Tankovi}a. U takvom djelovanju zna~ajnu pomo} predsjedniku sisa~kog ogranka SDAH dr. Smlati}u pru`ali su dijelovi Glavnog odbora koji su ~lanovi stranke, a naro~ito pojedinci iz Udruge Bo{njaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske (UBBDRH - OGS i SM@), koja je ve} otprije postala transmisija strana~kih politi~kih stavova. Kao predsjednik BNZ za SM@ bio sam im velika zapreka u ostvarenju njihovih ciljeva, te su, u nedostatku mojih stvarnih programskih pogre{aka u vo|enju Udruge, pribjegli spletkarenju i izno{enju bezo~nih la`i koje su se kretale u rasponu od izdaje nacionalnih interesa i razbijanja jedinstva sisa~kog d`emata do agentura stranih obavje{tajnih slu`bi. Zaista, to mi je bio najte`i period u `ivotu, najve}i udar na moju ~ast i dostojanstvo. U 13 mjeseci dok sam bio, s ponosom i ~ista obraza, predstavnik bo{nja~kog naroda Sisa~ko-moslava~ke `upanije zapostavio sam vlastitu obitelj, odrekao se daljnjeg profesionalnog napredovanja i bolje pla}enog posla u sisa~koj @eljezari, a sve s ciljem da se kona~no bo{nja~ki narod sisa~ke regije pokrene u pozitivnom smjeru. Nikad mi nije bila namjera stjecanje bilo kakvih vlastitih probitaka, niti u finansijskom, niti u politi~kom pogledu. Mislim da sam nakon svega definitivno i nepovratno izgubio romanti~arske ideje (bolje re~eno, iluzije) o ljudima koji se `rtvuju i rade na o~uvanju i razvijanju dostojanstva i opstojnosti bo{nja~kog naroda.

284


Ogranci BNZH

Ali, sve je to `ivot. Sve {to nas ne ubije, oja~a nas - otprilike glasi misao jednog velikog filozofa.

Post festum Tri dana nakon ostavki, 28.5.2004. godine, u Med`lis Islamske zajednice Sisak stiglo je pismo potpisano od sisa~kog gradona~elnika Dinka Pintari}a, u kojem se prakti~no daje “zeleno svjetlo” za po~etak realizacije projekta izgradnje Islamskog centra u Sisku. U pismu gradona~elnik Pintari} u posjet gradu Sisku poziva muftiju [evku ef. Omerba{i}a, predsjednika Me{ihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. 8.6.2004. godine Poglavarstvu grada Siska dostavljen je dopis sisa~kog Med`lisa, u sklopu kojeg je dokument Me{ihata pod nazivom: “Programske postavke Islamskog centra u Sisku s njegovom funkcionalno-prostornom strukturom”. Formirani su timovi stru~njaka na obje strane, koji su zadu`eni za arhitektonsko i lokacijsko rje{enje objekta kojim bi se rije{ile prostorne potrebe Islamske zajednice u Sisku. (Vjerojatno primje}ujete koliziju u odnosu na naslov iz rujanskog broja ~asopisa “Preporodov Journal”. Jednog dana, mo`da, i o tome!).

285


Bo{nja~ka pismohrana

Prilikom otvaranja ureda BNZ za SM@, u “Ve~ernjem listu” od 15.10.2004. godine iza{ao je ~lanak pod naslovom: “Vrijeme je za odre|ivanje lokacije d`amije u Sisku”, u kojem se citiraju rije~i saborskog zastupnika prof. dr. [emse Tankovi}a. Prof. Tankovi} ka`e: “Danas je u Sisku lijepo biti Bo{njak. Bo{nja~ka je zajednica sve aktivnija i sve va`niji segment su`ivota, pa je do{lo vrijeme da se razmi{lja i o lokaciji za gradnju d`amije, kako bi Bo{njaci uskoro mogli zadovoljavati i svoje vjerske potrebe.”. Kona~no se u ne~emu sla`em s uva`enim profesorom. Uzgred re~eno, saborskog zastupnika smo u prethodnom periodu uporno pozivali na na{e priredbe, ali su nas on i njegov “izborni sto`er” jo{ upornije ignorirali. Nikad dosada{njem rukovodstvu BNZ za SM@ nisu mogli oprostiti nepru`anje podr{ke u predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore 2003. godine. Ali, na stranu sve ono {to nas dijeli ili u ~emu se ne sla`emo. Veliki posao je pred nama - sveti cilj: izgradnja Islamskog centra Sisak. Ovom prilikom `elio bih se ispri~ati ~itateljima zbog du`ine tekstova u pro{lom i sada{njem broju “Bo{nja~ke pismohrane”. Nije mi bila namjera nikakvo samoreklamiranje, nego `elja da se od zaborava sa~uvaju svi doga|aji i li~nosti koji su obilje`ili rad BNZ za SM@, da se sa~uvaju povijesne ~injenice od krivih interpretacija i falsificiranja. Tako|er, velika mi je `elja da iz iskustava i realiziranog programa rada na{e Udruge i drugi ogranci BNZH prona|u odgovaraju}e dodirne to~ke, te ih primjene u svom radu na dobrobit na{eg naroda. Mnogo u~enja jo{ stoji pred nama, mnogo ideja treba vidjeti kod drugih naroda, mnoge ideje trebamo jedni drugima prenositi. Iznad svega trebamo se boriti za stvaranje atmosfere tolerantne razmjene ideja, kulture dijaloga koja nam je toliko neophodna. Bo{njaci moraju razvijati kreativne potencijale kroz dijalog i su~eljavanje ideja, jer }emo bez tolerantne idejne borbe postati nesposobni za vrijeme koje nam predstoji. Koristim priliku da po`elim mnogo uspjeha, pameti i mudrosti Bo{nja~koj nacionalnoj zajednici Hrvatske u narednom periodu, sa `eljom da se profilira i oja~a u glavnu idejnu politi~ku snagu bo{nja~kog naroda u Hrvatskoj. Mislim da to, po kvaliteti rada i kadrova, i zaslu`uje. Iskreno se nadam da }e BNZH svojim djelovanjem eliminirati tradicionalnu bo{nja~ku inertnost i nezainteresiranost, te od Bo{njaka u Hrvatskoj stvoriti politi~ki narod. Na kraju }u opet citirati ajet iz ^asnog Kur‘ana, sure El-Bekare, koji mi je bio inspiracija i ideja vodilja za vrijeme dok sam bio na ~elu BNZ za SM@ i @upanijskog vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine: „Allah ne}e promjeniti stanje jednog naroda dok on ne promjeni svoj odnos prema Allahu.“. Uputa je to Svevi{njeg za pametne i razumne ljude - ponovo se nadam da smo i mi Bo{njaci takvi. (Autor je biv{i, prvi predsjednik Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju i biv{i, prvi predsjednik Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine Sisa~ko-moslava~ke `upanije)

286


Zijad Fuka

Brojne aktivnosti Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju u 2004. godini Bo{nja~ka je nacionalna zajednica za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju nastavila i u ovoj godini sa svojim aktivnostima nesmanjenim intenzitetom. S obzirom da je krajem godine formirana folklorna skupina, moglo bi se re}i da su te aktivnosti jo{ izra`ajnije i nagla{enije. U ovom na{em kratkom izvje{taju, osvrnut }emo se samo taksativno i hronolo{ki na neke zna~ajnije aktivnosti na{e organizacije u protekloj 2004. godini: • 11. januara 2004. godine Zajednica organizira humanitarnu akciju za pomo} nastradalom stanovni{tvu usljed katastrofalnog potresa u iranskom gradu Bamu. Tom prilikom, osim nov~anih sredstava, prikupljena je pomo} i u odjevnim predmetima, hrani i lijekovima; • 3. februara 2004. godine je organiziran drugi tradicionalni bajramski koncert. Tom prilikom ugostili smo Kulturno-umjetni~ko dru{tvo “Grme~” iz Bosanske Krupe. Istovremeno je organizirana humanitarna akcija prikupljanja pomo}i te{ko oboljelom dje~aku, Marku Juri{ancu; • Krajem se februara, ta~nije 21. 2. 2004.godine ,organizira proslava Nove 1425. hid`retske godine uz promociju knjige «Na istoku zapada» autora Farisa Nani}a, kao i izlo`ba iranskih kaligrafskih likovnih djela; • «Za{tita i promocija posebnih manjinskih prava sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina» naziv je tribine o manjinskoj problematici, odr`anoj 31.marta 2004.godine;

287


Bo{nja~ka pismohrana

“Glas Siska”: o djelovanju Bo{njaka u Sisku • 24. aprila 2004. godine se odr`ava Prva godi{nja Izvje{tajna skup{tina BNZH za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju; • Na koncertu, odr`anom 20. maja 2004. godine iranski akademski glazbenici predstavljaju nam tradicionalne perzijske instrumente (naghme, tar, santur, def i kaman~i); • Zajednica sudjeluje na festivalu kulturnog stvarala{tva Fest Nam u Lipovljanima sa muzi~kom skupinom “Nur” 21. avgusta 2004.godine; • 25. septembra 2004. godine osniva se Odbor za kulturu, te se formira folklorna skupina; • Organizirana je Humanitarna akcija za nabavku {kolskih knjiga za dva u~enika bo{nja~ke nacionalnosti s podru~ja Maljevca (Karlova~ka `upanija); • 15. novembra 2004. godine odr`an je tradicionalni Tre}i bajramski koncert na kojem gostuje Ansambl «Bulbuli» iz Zagreba. Ovaj je koncert obilje`io jo{ jedan humanitarni akt. Naime, prikupljali su se nov~ani prilozi za Damira Ko{ti}a, dje~aka oboljelog od dje~ije paralize. O najzna~ajnijim aktivnostima re}i }emo ne{to vi{e u dodatnim prilozima, osobito o pokretanju rada folklora, {to bi trebao biti temelj budu}eg djelovanja Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju.

288


Ogranci BNZH

Bo{nja~ka nacionalna zajednica sve~ano otvorila radne prostorije u Sisku U ~etvrtak, 14.10.2004. godine, sve~ano je otvoren uredski prostor Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju u samom sredi{tu Siska, A. i S. Radi}a 30, poznatijoj kao 2. ulici. Do sada je BNZ za SM@-u bila podstanar u prostorijama Udruge branitelja Bo{njaka Domovinskog rata Hrvatske u susjedstvu. Sve~anom su otvorenju prisustvovali predstavnici `upanije i grada. Ispred je `upanije bio prisutan osobno gospodin \uro Brodarac, `upan Sisa~ko-moslava~ke `upanije, zatim potpredsjednik @upanijske skup{tine gospodin @eljko Karda{, a ispred grada pro~elnica gradskog Upravnog odjela dru{tvenih djelatnosti gospo|a Snje`ana [najder. Od uglednijih su osoba prisutni bili jo{ i gospodin Ante Bobetko, predsjednik Koordinacije organizacija proisteklih iz Domovinskog rata, te {ef Ureda OESS-a gospodin Michael Dreneau. Posebno nagla{avamo da je otvorenju prisustvovao i saborski zastupnik, predstavnik nacionalnih manjina, gospodin [emso Tankovi}. Uzvanike je pozdravila v.d. predsjednica BNZ za SM@-u gospo|a Slada Delki}, zahvaliv{i se na dodijeljenom prostoru. Prisutnima se obratio i \uro Brodarac, iz ~ijeg govora ÂŤVe~ernji listÂť nagla{ava doprinos koji su Bo{njaci dali u domovinskom ratu: “Na{a suradnja po~ela je jo{ po~etkom domovinskog rata kada su se mnogi Bo{njaci,

Uzvanici na sve~anom otvorenju: zastupnik [emso Tankovi}, `upan \uro Brodarac, general Ante Bobetko i predsjednica Slada Delki}

289


Bo{nja~ka pismohrana

“Ve~ernji list” od 15.10.2004.

290


Ogranci BNZH

kao domoljubi i prijatelji, uklju~ili u obranu zajedni~ke nam domovine. Od njih smo imali stvarnu, a ne samo deklarativnu potporu u osloba|anju i stvaranju dr`ave. Takve odnose i suradnju moramo nastaviti i razvijati”. “Ve~ernji list” je posebnu pa`nju posvetio govoru gospodina [emse Tankovi}a, pa iz konteksta govora i naslova prilog glasi “Vrijeme je za odre|ivanje lokacije d`amije u Sisku”, iako to nije bio stvarni razlog okupljanja. Tako novinar “Ve~ernjeg lista”, Zdravko Stri`i}, navodi iz govora sljede}e: “Danas je u Sisku lijepo biti Bo{njak. Bo{nja~ka je zajednica sve aktivnija i sve va`niji segment su`ivota, pa je do{lo vrijeme da se razmi{lja i o lokaciji za gradnju d`amije, kako bi Bo{njaci uskoro mogli zadovoljavati i svoje vjerske potrebe.“ Otvorenjem su radnog prostora BNZ za SM@-u stvoreni uvjeti za nesmetan rad ove organizacije, {to }e se, nadamo se, manifestirati u daljnjem radu.

Osnovana foklorna skupina Bo{njaka Sisa~ko-moslava~ke `upanije Izuzetan doga|aj u protekloj 2004. godini, bar {to se ti~e djelovanja i rada Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju (u daljnjem tekstu: BNZ za SM@), bilo je osnivanje folklorne skupine Bo{njaka na{e `upanije. Ideja o osnivanju i formiranju folklorne skupine koja bi predstavljala i razvijala tradiciju, obi~aje i polo`aj Bo{njaka u Sisa~ko-moslava~koj `upaniji prisutna je jo{ od trenutka osnivanja BNZ za SM@-u i provla~i se programski u planiranju aktivnosti za svaku godinu od samog osnivanja BNZH-e. ^lanovi Glavnog odbora BNZ-e za SM@u, kao i ~lanovi @upanijskog i Gradskog odbora, su u svojim programima i planovima redovito navodili i planirali pokretanje rada takvog folklornog dru{tva. No, za pokretanje djelatnosti nije se mogao na}i adekvatan stru~ni kadar. Spominjala se mogu}nost ispomaganja od strane Folklornog ansambla “Ivan Goran Kova~i}” iz Siska, ali do konkretne realizacije i dogovora nije do{lo izme|u ostalog i zbog problema koje ovo dru{tvo ima u okupljanju vlastitog ~lanstva. U me|uvremenu, nakratko je formirana muzi~ka skupina od par entuzijasta, koja je nastupila 21.8.2004. godine na Lipovljanskim susretima, festivalu kulturnog stvarala{tva i obi~aja nacionalnih manjina Hrvatske. Vrijednost je ovog gostovanja sadr`ana u ~injenici da su se prvi put na jednoj manifestaciji u Hrvatskoj pojavili i nastupili kao predstavnici jedne od nacionalnih manjina i Bo{njaci Sisa~ko-moslava~ke `upanije u svojim narodnim no{njama. No, konkretne korake u procesu formiranja folklorne skupine u~inili su ~lanovi BNZ za SM@-u: v.d. predsjednica Slada Delki}, tajnik `upanijske Braniteljske bo{nja~ke udruge, [aban Kadri}, te supru`nici Dajlina i Mehmed Gora`da. Ovi su posljednji stupili u kontakt sa Zijadom Fukom i inicirali time prvi radni sastanak. Navedene

291


osobe su na sastanku Glavnog odbora BNZ za SM@-u u ponedjeljak 6. septembra 2004. godine, na kojem je donesena Odluka o osnivanju Odbora za kulturu pri BNZ za SM@-u, imenovane u ~lanstvo istog, a na ~elo odbora je izabran prof. Zijad Fuka. Zadatak je Odbora za kulturu bio sadr`an u provo|enju aktivnosti oko formiranja folklorne skupine. O svemu je informirana i tzv. Koordinacija koju sa~injavaju ~lanovi odbora gradskog i `upanijskog vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine kao i ~lanovi Glavnog odbora BNZ za SM@-u i UBBDRH-e za SM@-u. Isti su jednoglasno dali svoju podr{ku spomenutim aktivnostima. Zbog kratko}e vremena i brojnih obaveza odustalo se od registracije folklorne skupine kao samostalnog kulturno-umjetni~kog dru{tva u 2004. godini, te su ove aktivnosti ostavljene za realizaciju tokom 2005. godine. Na istom je sastanku dogovoreno da se prva proba folklorne skupine, zami{ljena prvenstveno kao radni sastanak, odr`i u prostorijama BNZ za SM@-u u subotu 25. septembra 2004. godine. U navedenu subotu u prostorijama BNZ-e za SM@-u okupili su se ~lanovi Odbora za kulturu i prvi budu}i ~lanovi folklorne skupine: Mirela ]ehi}, Velida Selmi}, Amila Karaga, Emina [kori}, Sedina Hamzagi}, Alisa Gora`da, Ejub Vakufac i \eldina ]ehi}. Uz njih predlo`eno je jo{ nekoliko potencijalno zainteresiranih ~lanova. Zatim je prihva}en prijedlog da voditelji budu, osobito u po~etku djelovanja folklora, gospodin Borislav Ka{i}, ina~e aktivan u radu vi{e kulturno-umjetni~kih dru{tava na podru~ju Siska i s vi{egodi{njim iskustvom, te profesor Zijad Fuka, kao koordinator i voditelj folklorne i glazbene sekcije. Na kraju je dogovoreno da se prva prava proba folklora odr`i u subotu 2. oktobra 2004. u prostorijama Gradskog vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine, Hebrangovoj 25 u Sisku. Od tog se dana redovite probe odr`avaju subotom i nedjeljom prije podne, a broj ~lanova se kontinuirano pove}ava. Od prvobitnih desetak ~lanova, na kraju godine folklorna skupina je brojala preko 70 ~lanova, od toga gotovo jednak broj i mladih i starih. Krajem novembra 2004. godine popis starijih ~lanova je izgledao ovako:

“Nur� prije izlaska na pozornicu.

292


Ogranci BNZH

1. \ELDINA ]EHI] 2. MIRELA ]EHI] 3. EDIN FI[EKOVI] 4. SENADA FI[EKOVI] 5. DAJLINA GORA@DA 6. ALISA GORA@DA 7. ALMIN HAFIZOVI] 8. ALMINA HAFIZOVI] 9. FUAD HAFIZOVI] 10. SUPHIJA HAJDAREVI] 11. ALEN HAMZAGI] 12. SEBINA HAMZAGI] 13. SEDINA HAMZAGI] 14. MELITA HOD@I] 15. ADMIR KADRI] 16. ERMINA KANTAREVI] 17. AMILA KARAGA 18. MERIMA KERANOVI] 19. ADMIR MEHINOVI] 20. ADMIR MUJI] 21. SENAD OMER^I] 22. SENADA OMER^I] 23. EDIN SAFI] 24. SELMA SELMI] 25. VELIDA SELMI] 26. EMINA [KORI] 27. AMEL VAKUFAC 28. ANESA VAKUFAC 29. EJUB VAKUFAC 30. DINO VELI] 31. ENISA ZDIONICA Pred folklornom skupinom, odnosno budu}im kulturno-umjetni~kim dru{tvom, stoje velike obaveze, ali i zadovoljstvo {to kona~no mo`emo na adekvatan na~in njegovati i o~uvati na{e obi~aje i tradiciju, te iz nje crpiti duhovnu snagu. Potrebne su nam za rad bosanske, odnosno bo{nja~ke no{nje i instrumenti, ali ono najva`nije i najvrednije imamo - to su na{i ~lanovi. Zadovoljstvo je postojanjem i radom folklora i orkestra vidljivo bilo osobito na prvom koncertu, na kojem su sudjelovali ~lanovi na{eg folklora.

293


Bo{nja~ka pismohrana

Odr`an Tre}i tradicionalni ramazanski bajramski koncert Odmah po osnivanju folklorne i glazbene skupine “Nur” formiran je Odbor za organizaciju i provo|enje Tre}eg tradicionalnog ramazanskog bajramskog koncerta. Koncert je odr`an 15. novembra 2004. godine u Domu kulture „Kristalna kocka vedrine“ u Sisku. Na ovom je koncertu po prvi put nastupila doma}a folklorna skupina {to smatramo najve}im na{im uspjehom u protekloj godini. U organizaciji koncerta pomogli su nam donacijama od po 1.500,00 kn Gradsko i @upanijsko vije}e bo{nja~ke nacionalne manjine Grada Siska i SM@-e, zatim Gradsko vije}e bo{nja~e nacionalne manjine Petrinja i UBBDRH-e za SM@-u sa 500,00 kn pomo}i, te Sisa~ko-moslava~ka `upanija s 2.000,00 kn. Ovakva je saradnja bila nu`na, jer se radilo o va`nom i dobro organiziranom koncertu. Kako je koncert protekao, najbolje govore podaci izneseni u dnevnim listovima i drugim medijima. Tako u „Ve~ernjem listu“ od 17.11.2004. godine, pod nazivom „Vjersko i humanitarno obilje`je“, novinar Zdravko Stri`i} pi{e: „Nekoliko stotina Bo{njaka okupilo se na Bajramskom koncertu u Sisa~kom Domu kulture „Kristalna kocka vedrine. Procjena organizatora BNZ-e za SM@-u kako }e posjet biti slabiji nego na prva dva koncerta pokazala se pogre{nom, jer je dvorana bila premalena, pa je veliki broj posjetitelja stajao.“ U nastavku isti novinar pi{e: „To je rezultat ozbiljnog rada i suradnje svih sisa~kih

“Ve~ernji list” o Bajramskom koncertu

294


“Glas Siska”: svijetla budu}nost “Svjetlosti” udruga Bo{njaka, te sve izra`enije potrebe njegovanja izvornih narodnih i vjerskih obi~aja. Zahvaljuju}i tome, na koncertu je prvi put bilo vi{e doma}ih izvo|a~a nego gostiju.“ U nastavku se navode izvo|a~i pojedinih ta~ki, zatim humanitarni aspekt koncerta (sakupljanje dobrovoljnih priloga za operaciju 7-godi{njeg Damira Ko{ti}a). Osobitu je pa`nju koncertu posvetila novinarka sisa~kog lista „Glas Siska“, Ivana Bari~i}, u broju od 24. novembra 2004. godine, a tekst je popra}en i lijepim fotografijama. Ona se posebno osvr}e na naziv skupine „Nur“, pa ka`e: „Sav u znaku svjetla odr`an je Tre}i bajramski koncert u Sisku... Folklorna skupina Nur (Svjetlost) i duhovno prosvjetljenje kojim je posjetitelje obdario humanitarni karakter koncerta, upakirali su se i ove godine u iznimno uspje{an kulturni poklon sisa~koj publici.“ U nastavku se teksta navodi humani karakter koncerta, isti~u pojedini izvo|a~i, a tekst zavr{ava rije~ima: „Posebna poslastica Tre}eg bajramskog koncerta bio je prvi nastup nedavno

295


Bo{nja~ka pismohrana

osnovane foklorne skupine „Nur“ koja je svojom izvedbom, a u skladu s imenom koje nosi, pokazala da je pred njom svijetla budu}nost.“ Na koncertu su sudjelovali redom zbor Med`lisa Islamske vjerske zajednice izvode}i illahije i kaside. Nakon njih nastupio je pjeva~ki zbor „Bulbuli“ pod vodstvom gospodina Ismeta Kurtovi}a iz Zagreba izvode}i sevdalinke, a kao {e}er na kraju su nastupili na{i folklora{i sa svojom prvom koreografijom igara iz okolice Sarajeva. Koreografiju su voditelji sami osmislili, a od igara su izvedene „Hrasni~anka“, „Oj, divojko priko puta“, zatim „Ilid`anka“, „Anterija“ i na kraju je sve za~injeno „Bosanskom tropom“. Na samom kraju koncerta mogli smo ~uti, uz pratnju glazbene skupine, Mehmeda Gora`du, pjeva~a sevdalinki, koji se odu{evljenoj publici predstavio izvo|enjem nekoliko starih i dobro poznatih sevdalinki kao {to su „Moj dilbere“ i „\ela Fato, |ela zlato“. Publika je bila odu{evljena. Kakva je bila atmosfera, najbolje govori podatak da je dvorana bila do samog kraja koncerta dupkom puna. Osim pozitivnih komentara, iznesenih u dnevnom tisku, Ve~ernjem listu i Jutarnjem listu, pohvalno su se o koncertu izrazile i lokalne radiostanice (Quirinus, Radio Sisak). Uz 408 sjede}ih mjesta stajale su stotine posjetitelja, a dobar dio gledalaca nije mogao ni u}i u dvoranu. Ushi}enje je bilo prisutno i na domjenku, organiziranom po zavr{etku koncerta. Prisutan je bio i veliki broj uzvanika. Oni su zauzeli ~ak 4 reda u dvorani. Izme|u ostalih spomenimo da su koncertu prisustvovali brojni predstavnici Grada i @upanije, zatim saborski zastupnik za nacionalne manjine gospodin [emso Tankovi}, predsjednik BNZ-e za Republiku Hrvatsku dr.sc. Sead Berberovi}, predstavnici OESS-a, ali i mnogi drugi uva`eni gosti. Po`elimo na kraju da i idu}i koncerti proteknu ovako uspje{no, jer uspje{nije }e biti te{ko posti}i. (Autor tekstova je predsjednik Odbora za kulturu pri BNZ za SM@-u)

296


Ismet Isakovi}

Sisa~ke biblioteke i knji`evna doga|anja (2003. - 2005.) Uvod Ve} na po~etku rada sisa~ko-moslava~kog ogranka Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske jasno je formulirana vizija rada s odgovaraju}im pravcima budu}eg djelovanja. Rad BNZ za SM@ je definiran kao projekt koji je imao nekoliko vrlo zna~ajnih smjerova: kultura (nacionalna i vjerska komponenta), politika u sklopu manjinske problematike, ostvarivanje gospodarske suradnje, medijska prezentacija rada i ciljeva, humanitarne akcije, rad s bo{nja~kim narodom (ja~anje svijesti o nacionalnom identitetu). U svakom od navedenih pravaca djelovanja Zajednice u kratkom vremenu ostvareni su veoma zna~ajni rezultati i kvalitativni pomaci. Po~etni koraci su bili na planu kulture, jer je ocijenjeno da se na tom podru~ju u najkra}em vremenskom periodu mogu napraviti najbolji rezultati, koji }e onda omogu}iti kvalitativno i kvantitativno ja~anje udruge, jednostavnije nacionalno osvije{tavanje, olak{ano politi~ko djelovanje, zaustavljanje daljnje asimilacije, kvalitetnu integraciju u hrvatsko dru{tvo i, {to je vrlo bitno, pridobivanje simpatija elektronskih i tiskovnih informativnih medija za na{ rad. U ovom ~lanku posebno bih se `elio osvrnuti na knji`evna doga|anja u Sisku koja su uslijedila nakon 26.4.2003. godine, datuma osnivanja sisa~ko-moslava~kog ogranka BNZH. Aktivnosti u 2003. i 2004. godini bit }e navedene bez posebnog obja{njavanja po{to su ve}im dijelom prezentirana u izvje{tajima o radu BNZ za SM@ u “Bo{nja~koj pismohrani� svezak 4 i 5, dok }e se aktivnosti u 2005. godini opisati na op{irniji na~in.

297


Bo{nja~ka pismohrana

Aktivnosti u periodu 2003./2004. godina U Upravni odjel za dru{tvene djelatnosti Sisa~ko-moslava~ke `upanije dostavljen je 15.9.2003. godine dokument pod nazivom Prijedlog programa javnih potreba i financijskog plana u kulturi za 2004. godinu, u kojem su prvi put razra|eni pravci djelovanja BNZ za SM@ u segmentu kulture. Uo~avaju}i potrebe bo{nja~kog naroda u pogledu nacionalne i vjerske afirmacije planirani su sljede}i programi koji promi~u kulturu mladih, manifestacije i programi dr`avne i me|udr`avne suradnje: organizacija koncerata i folklornih priredbi, obilje`avanje vjerskih praznika - Ramazanski i Kurban bajram, formiranje folklornog ansambla i nacionalne biblioteke. 12.11.2003. godine poslani su u Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske programi iz podru~ja kulture BNZ za SM@, za koje smo smatrali da bi se mogli financirati iz dr`avnog prora~una za 2004. godinu. Prijavljen je program kulturnog amaterizma (formiranje folklornog ansambla) i program kulturnih manifestacija (tradicionalni „Sisa~ki bajramski koncerti“ povodom proslave Ramazanskog i Kurban bajrama). Kasnija daljnja razmi{ljanja su dovela do zaklju~ka da se trebaju organizirati tradicionalne knji`evne ve~eri povodom proslave Nove hid`retske godine i formirati web-stranice na Internetu. U Izvje{taju o radu na Godi{njoj skup{tini BNZ za SM@ 24.04.2004. godine, izme|u ostalog, nagla{eno je sljede}e: „Mi vjerujemo da je jedan od najva`nijih segmenata `ivota kulturna djelatnost, te da narod koji po{tuje i podr`ava kulturu ima budu}nost. Narodi koji nisu izgra|ivali svoju duhovnost nestali su u zaboravu. BNZH za Sisa~komoslava~ku `upaniju nastoji otrgnuti od zaborava sve {to je vrijedno u na{oj bo{nja~koj i islamskoj tradiciji i kulturi, i te vrijednosti prezentirati na{em narodu i na{im sugra|anima tako da svi postanemo bogatiji u svome srcu i svojoj du{i. Tako|er, `elimo dati {ansu mladima da se afirmiraju i pripreme pred izazovima modernog i razaraju}eg `ivljenja.“. Prva bo{nja~ka nacionalna biblioteka u Sisku formirana je i smje{tena u radnim prostorijama BNZ za SM@ u Sisku, ulica Stjepana i Antuna Radi}a 30. Po~etna ideja je bila da bi biblioteka trebala sadr`avati knji`evna djela vezana uz povijest Bosne i Hercegovine i bo{nja~kog naroda, te literaturu vjerskog sadr`aja (djela s islamskom tematikom). Njeno formiranje je bilo isklju~ivo na osnovu dobrovoljnih donacija, a zapo~eto je u tijeku ramazana 2003. godine. Sredinom ramazana, 12.11.2003. godine, u posjet sisa~kom mesd`idu u Petrinjskoj 64 do{la je hafiza Sumejja, 8-godi{nja djevoj~ica iz I.R. Iran koja zna cijeli Kur‘an napamet. U njenoj pratnji je, osim oca Muhammeda i osoblja Iranskog veleposlanstva u Zagrebu, bio i Ali Daei, zamjenik direktora Nau~no-istra`iva~kog instituta „Ibn Sina“ iz Sarajeva, s kojim je dogovorena prva donacija knjiga. U to vrijeme se na Zagreba~kom velesajmu odr`avao Sajam knjiga, na kojem je svoje knjige izlagao i Institut “Ibn Sina”, te je 15.11.2003. uprili~en posjet njihovom {tandu. Na poklon smo dobili 47 knjiga (26 razli~itih naslova); 20-ak knjiga donirano je za potrebe Med`lisa Islamske zajednice Sisak, a ostatak zadr`an za potrebe biblioteke Bo{nja~ke nacionalne zajednice u formiranju. Prilikom posjeta Sajmu knjiga na Zagreba~kom velesajmu uspostavljeni su kontakti i s Kulturnim centrom pri Veleposlanstvu I.R. Iran u Zagrebu. Posjeta Iranskom kulturnom centru obavljena je 20.11.2003. godine, kada je od Hosseina Hashemija, savjet-

298


Ogranci BNZH

nika za kulturu, dobivena donacija od 90 knjiga (54 razli~ita naslova), od kojih je 30-ak poklonjeno Med`lisu Islamske zajednice Sisak. Iz prve dvije donacije vidljivo je, prema raspodjeli, da je Zajednica zna~ajno obogatila i biblioteku sisa~kog mesd`ida. @elio bih naglasiti da je prethodno zatra`ena pomo} i od Veleposlanstva BiH u Zagrebu. 6.11.2003. godine obavljena je posjeta bosansko-hercegova~kom Veleposlanstvu, te je s ciljem konkretizacije suradnje obavljen razgovor sa Sulejmanom Vlaj~i}em, savjetnikom za kulturu i tre}im tajnikom. 10-ak dana kasnije poslan je dopis u Veleposlanstvo u kojem smo, izme|u ostalog, tra`ili pomo} na podru~ju kulture (donacija knjiga za nacionalnu biblioteku u formiranju; pomo} u organizaciji tribina – gostovanje pisaca, akademika, povjesni~ara iz BiH; lobiranje kod kulturnih krugova u BiH radi shva}anja potrebe i nu`nosti pomo}i bo{nja~kom narodu u dijaspori, naro~ito u sferi kulture). Na `alost, nikad nismo nai{li na zna~ajnije razumijevanje. Mnogo bolje razumijevanje i `elju za suradnjom nai{li smo kod kulturnoumjetni~kih dru{tava Unsko-sanskog kantona Bosne i Hercegovine: KUD-a „Grme~“ iz Bosanske Krupe i KUD-a „Mladost“ iz Bosanske Otoke. Prilikom gostovanja na Drugom „Sisa~kom bajramskom koncertu“ 3.2.2004. godine i Godi{njoj skup{tini 24.4.2004. godine poklonili su nam komplete knjiga bosanskih autora, ~ija je tematika bila vezana uz Bosansku Krajinu i protekli ratni period. Osim toga, zna~ajna i vrlo vrijedna donacija od 40 knjiga s islamskom tematikom, prilikom posjete 28.01.2004. godine, dobivena je od direktora Behram-begove medrese u Tuzli hfz. Vahid ef. Fazlovi}a. Iz te donacije tako|er je dio knjiga proslije|en u d`amijsku biblioteku. Svakako treba re}i da je nekoliko knjiga poklonio i na{ veliki prijatelj, zagreba~ki Iranac dr. Ebtehaj Navaey. Ve} nakon godinu dana postojanja BNZ za Sisa~komoslava~ku `upaniju i oko pola godine od po~etka formiranja biblioteke bilo je prikupljeno blizu 200 knjiga i ~asopisa. Posebno treba naglasiti da je prvo knji`evno dru`enje bilo je uprili~eno 21.2.2004. godine povodom proslave Nove 1425. hid`retske godine, uz promociju knjige Farisa Nani}a „Na istoku zapada“. Na prvoj javnoj proslavi islamske nove godine u Sisku izvan vjerskog objekta realiziran je kur‘anski imperativ Ikré (U~i, ~itaj!).

Aktivnosti u 2005. godini U prolje}e 2005. godine zna~ajno je oboga}ena biblioteka sisa~kog mesd`ida. Sva dotada{nja izdanja u izdava~ko-informativnoj djelatnosti KDBH “Preporod” i Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske poklonjena su Med`lisu Islamske zajednice u Sisku. Osim toga, svaka nova knjiga ili ~asopis navedenih bo{nja~kih udruga odmah nakon tiskanja dostavljane su u d`amijsku biblioteku, gdje su na taj na~in formirana 2 odjeljenja: odjel islamske i odjel bo{nja~ke literature. Tako|er, od tada je 50-ak primjeraka svakog novog broja ~asopisa “Preporodov Journal” i “Behar” dostavljano u sisa~ki mesd`id, gdje su besplatno dijeljeni vjernicima nakon namaza. Po~etkom svibnja 2005. godine u Sisku je odr`an sastanak s ciljem ulaska bo{nja~ke literature u sustav javnih knji`nica Sisa~ko-moslava~ke `upanije. Na sastanku na kojem su u~estvovali prof. Snje`ana [najder, pro~elnica Upravnog odjela za dru{tvene djelatnosti grada Siska, mr. Senad Nani}, predsjednik KDBH “Preporod” i ja, u svo-

299


Bo{nja~ka pismohrana

“Vjesnik”

“Novi Sisa~ki tjednik”

“Ve~ernji list”

300


Ogranci BNZH

jstvu administrativnog tajnika BNZH, dogovoreno je da se u Narodnoj knji`nici i ~itaonici Sisak - odjel Caprag formira zasebni Odjel bo{nja~ke knji`evnosti, za kojim se pokazuje potreba s obzirom na nacionalni sastav stanovni{tva koji `ivi u tom dijelu grada. Naime, naselje Caprag je radni~ki dio Siska u kojem `ivi veliki broj Bo{njaka, koji su se, uglavnom iz podru~ja uz Unu i Sanu - dana{njeg Unsko-sanskog kantona i dijelova tzv. Republike Srpske, doselili i trajno nastanili u vrijeme velikog industrijskog razvoja sisa~ke crne metalurgije. Vrlo brzo nakon sastanka, 20.5.2005. godine, u Narodnoj knji`nici i ~itaonici Sisak - odjel Caprag odr`ano je knji`evno dru`enje u organizaciji Upravnog odjela za dru{tvene djelatnosti grada Siska i bo{nja~kih asocijacija iz Zagreba – KDBH “Preporod” i Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske. U sklopu sve~anosti osnivanja zasebnog Odjela bo{nja~ke knji`evnosti odr`ana je promocija knjige “Znakovi osobnosti u Dervi{u i smrti” autorice mr. Ajke Tiro - Srebrenikovi}, u izdanju KDBH “Preporod” iz 2004. godine. Nakon Zagreba promocija u Sisku drugi je javni istup autorice, koja je naglasila da roman “Dervi{ i smrt” predstavlja pi{~evo nastojanje da se otkriju {iri slojevi ljudskog, a u`e sagledano, bosanskog opstojanja. Bosna je simbol multikulturalnosti i multietni~nost, gdje su ljudi od pamtivijeka `ivjeli ne samo jedni pored drugih, nego jedni s drugima. Predsjednik KDBH “Preporod” mr. Senad Nani} okarakterizirao je Sisak kao mjesto “koje izra`ava najve}u spremnost od svih sredina u Hrvatskoj za prijem na{e literature”, “gdje postoji perspektiva cijele na{e stvarnosti koja je za nijansu mudrija negoli u mnogim drugim sredinama.”. Prisutnima je predstavio djelatnost “Preporoda”, s posebnim naglaskom na izdava{tvo i informiranje. Glavni i odgovorni urednik “Preporodovog Journala” dipl. ing. Faris Nani} predstavio je ciljeve, formu i sadr`aj ~asopisa, koji je nastao zbog koncepcijskog sukoba unutar redakcije “Behara” u tijeku 2002. godine. “Journal” `eli biti informativan i edukativan, stvaraju}i {iru sliku zadiranjem u pro{lost prezentiranog problema. Poseban problem je nepostojanje javnog dijaloga, unutarbo{nja~kog dijaloga koji se treba problematizirati. Okarakterizirao je Sisak kao “grad koji je zna~ajan za eksperiment integracije Bo{njaka u Hrvatskoj”. U obra}anju publici govorio sam o radu, ciljevima i genezi BNZH u Hrvatskoj i Sisku, predstavio izdava~ku djelatnost BNZH, izrazio zadovoljstvo s kvalitetom provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u gradu Sisku, te osobito pohvalio rad i zalaganje pro~elnice Upravnog odjela za dru{tvene djelatnosti grada Siska prof. Snje`ane [najder. Naime, osim dosada{njeg velikog anga`mana i pomo}i u realizaciji prethodnih bo{nja~kih manifestacija, gradska pro~elnica je vrlo brzo realizirala po~etnu ideju o osnivanju posebnog Odjela bo{nja~ke knji`evnosti u knji`nici u naselju Caprag. Time je knji`evno ve~e dobilo posebno zna~ajnu dimenziju. KDBH “Preporod” i Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske donirali su sva izdanja iz dosada{nje izdava~ke djelatnosti, te se sada u knji`nici mo`e prona}i veliki broj primjeraka knjiga i ~asopisa najzna~ajnijih bo{nja~kih udruga u Hrvatskoj. Sisak je prvi grad u Hrvatskoj s kojim je uspostavljena takva vrsta suradnje, koja }e se primjeniti i na ostala podru~ja sa zna~ajnijom bo{nja~kom populacijom. Dogovoren je nastavak daljnje suradnje: doniranje novih izdanja knjiga i ~asopisa, te promocije knji`evnih djela bo{nja~kih autora iz Hrvatske. Upravo zbog utemeljenja zasebnog

301


Bo{nja~ka pismohrana

Odjela bo{nja~ke knji`evnosti, zajedni~ki nastup i prezentacija izdava~ke djelatnosti KDBH “Preporod” i Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske imaju povijesnu va`nost. To je na~in djelovanja koji se mo`e primijeniti i u drugim sredinama. Zajedni~ki, koordinirani nastup dvaju temeljnih bo{nja~kih udruga u Hrvatskoj su putokaz za daljnji rad i model uspje{nog djelovanja. Svakako treba zabilje`iti da su bo{nja~ku knji`evnu sve~anost dodatno uljep{ali izvedbom dviju sevdalinki poznati sisa~ki pjeva~ Mehmed Gora`da i harmonika{ Zijad Fuka, voditelji folklornog ansambla “Nur”, koji djeluje pri BNZH za Sisa~komoslava~ku `upaniju. Otvaranje prvog zasebnog Odjela bo{nja~ke knji`evnosti u sustavu javnih knji`nica u Republici Hrvatskoj dobilo je veliki publicitet u lokalnim tiskovnim medijima. S posebnim zadovoljstvom i simpatijama `elim naglasiti da je, nakon {to je o tom doga|aju objavljen ~lanak u sarajevskom “Preporodu”, Islamskim informativnim novinama, zna~ajnu donaciju vrijednih knjiga 14.7.2005. godine dao je i glavni zagreba~ki imam Aziz ef. Hasanovi} (40-ak primjeraka). Ve}i dio knjiga je doniran Capra{koj knji`nici, a manji d`amijskoj biblioteci.

“Preporod” – Islamske informativne novine, Sarajevo

302


Ogranci BNZH

U tijeku listopada 2005. godine po~elo je zna~ajnije formiranje bo{nja~ke biblioteke u prostorijama Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine grada Siska, ulica Andrije Hebranga 25. Vrlo pohvalna je inicijativa Alije Avdi}a, predsjednika Gradskog vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine, da se dio financijskih sredstava dobivenih iz prora~una grada Siska za rad Vije}a preusmjeri u poticanje bo{nja~ke izdava~ke djelatnosti i informiranja bo{nja~kih vije}nika, te su kupljena sva dosada{nja izdanja (u ve}em broju primjeraka) KDBH “Preporod” i BNZH - knjige i ~asopisi. Dio knjiga je podijeljen bo{nja~kim manjinskim vije}nicima, a dio zadr`an za bo{nja~ku biblioteku, koja je otvorena svim gra|anima. Tako|er, Vije}e se pretplatilo na po 20 primjeraka “Preporodovog Journala” i “Behara”, te uzelo u obavezu kupiti svaki novi primjerak knjige u izdanju bo{nja~kih udruga. Sljede}a knji`evna manifestacija na kojoj su bo{nja~ke asocijacije dale zna~ajan doprinos je “Mjesec hrvatske knjige”, koji se odr`an u periodu od 15. listopada do 15. studenog 2005. godine. Na osnovu dogovora s voditeljicom Capra{ke knji`nice prof. Vesnom Ivankovi} u tijeku “Mjeseca hrvatske knjige” zna~ajano je prezentirana izdava~ko-informativna djelatnost bo{nja~kih udruga. Ostvaren je jo{ jedan zna~ajan iskorak u promociji bosansko-hercegova~ke i iranske kulture i tradicije, te dat doprinos oboga}ivanju kulturnog `ivota grada Siska. Odr`ane su 3 priredbe: - 19.10.2005. promocija izdava~ke djelatnosti BNZH, - 21.10.2005. promocija dvojezi~ne hrvatsko-perzijske zbirke pjesama “@ubor vode”, - 14.11.2005. promocija zbirke sevdalinki u notnom i tekstualnom zapisu “101 sevdalinka”.

“Glas Siska”

303


Bo{nja~ka pismohrana

Na po~etku knji`evne ve~eri 19.10.2005. godine, u sklopu koje je prezentirana izdava~ka djelatnost BNZH, voditeljica Capra{ke knji`nice Vesna Ivankovi} upoznala je prisutne da se u Odjelu bo{nja~ke knji`evnosti nalaze knjige kojih nema niti u Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici u Zagrebu, te naglasila da se ovim aktivnostima {irom `ele otvoriti vrata ~lanovima bo{nja~ke zajednice u Sisku, koji }e knji`nicu osje}ati kao svoju, te u njoj prona}i mjesto gdje }e im na najlak{i na~in biti dostupna bo{nja~ka literatura. Predsjednik BNZH prof. dr. Sead Berberovi} uvodno je objasnio da izdava~ka djelatnost BNZH traje ve} 6 godina, od 1999. godine, kada je objavljena prva “Bo{nja~ka pismohrana”. Ona je koncipirana kao godi{njak koji obra|uje aktuelnosti me|u Bo{njacima, te sadr`ava ustaljene rubrike o gospodarstvu, knji`evnicima, sportu, va`nim doga|ajima i li~nostima koji su dali svoj doprinos bo{nja~kom probitku u Hrvatskoj. Naslovne stranice dosada{njih 5 svezaka ~asopisa sadr`avaju povijesnu simboliku i poruku: ni{an mezarja (nadgrobna plo~a) u Srebrenici, Povelja Kulina bana (prvi pisani dokument o bosansko-hercegova~koj dr`avnosti), Huma~ka plo~a (napisana na starom pismu bosan~ica), Bo{nja~ki institut u Sarajevu (novo zdanje Adil-bega Zulfikarpa{i}a) i Stari most u Mostaru. Od 2001. godine ustanovljena je Biblioteka bo{nja~kih pisaca u Hrvatskoj pod nazivom “Bosana”, u sklopu koje je do sada objavljeno 11 knjiga pjesama i jedno prozno djelo. Biblioteka “Bosana” obuhva}a knji`evna izdanja nepoznatih, ali i vrlo uva`enih bo{nja~kih pjesnika koji `ive i rade u Hrvatskoj, poput Nusreta Idrizovi}a, Tahira Muji~i}a, Seada Begovi}a i Ervina Jahi}a. Napomenuo je da izdava~ku djelatnost financira Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske, te naglasio dosada{nje brojne knji`evne promocije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Promocija izdava~ke djelatnosti BNZH, 19.10.2005. Glavna i odgovorna urednica “Bo{nja~ke pismohrane”, Sena Kulenovi} predstavila je novo izdanje, peti svezak ~asopisa ~ije je {tampanje pri kraju. Nova “Bo{nja~ka pismohrana” tematski je protkana Starim, obnovljenim mostom u Mostaru, koji je sru{en 1993. godine. Kroz formu intervjua predstavljene su zna~ajne i osebujne li~nosti dru{tvenog i politi~kog `ivota: glumica Semka Sokolovi} - Bertok, pjesnik i dramaturg Tahir Muji~i}, ko{arka{ki trener Faruk Kulenovi}, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer i Ismet Red`eba{i}, jedan od najstarijih Bo{njaka u

304


Ogranci BNZH

Zagrebu. U razgovoru s profesorom Seadom Berberovi}em predstavljen je presjek 12 godina rada Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske, te analiziran aktualni trenutak Zajednice i Bo{njaka u Republici Hrvatskoj. Za sisa~ke Bo{njake svakako }e najzanimljiviji biti vrlo interesantan i intrigantan izvje{taj o radu `upanijskog ogranka BNZH. Urednik Biblioteke “Bosana” D`evad Jogun~i} nadahnutim poetskim izlaganjem predstavio je ~etiri zbirke poezije nastale u posljednjih godinu dana: Tahir Muji~i} “Primopredaja ili Divljim Tahiristanom”, Ervin Jahi} “Pustinje neona”, Subhija Seleskovi}

“Novi Sisa~ki tjednik”

305


Bo{nja~ka pismohrana

- Merdanovi} “Jednota - Oneness” i Fahrudin Nik{i} “Ak{ami i snovi”, te knjigu pripovjedaka “[ejh i druge pri~e” Mesuda [abanovi}a. Biblioteka “Bosana” je koncipirana na na~in da su u svakom knji`evnom djelu anga`irana barem dvojica autora - pored knji`evnika predstavljen je i grafi~ki dizajner, koji potpisuje slike, kola`e i naslovnicu. Zadatak “Bosane” je afirmacija bo{nja~kog stvarala{tva, integracija u hrvatsku kulturu uz zadr`avanje prepoznatljivog bosanskog identiteta i tradicije. Neki od autora su ve} tre}a generacija Bo{njaka u Hrvatskoj i u objavljenim knji`evnim djelima se osje}a jak duh bosanskog zavi~aja njihovih roditelja, te ljubav prema hrvatskoj domovini. Urednik Biblioteke “Bosana” je najavio da su u sljede}oj 2006. godini planirani novi projekti, od kojih }e sigurno najzanimljiviji biti knjiga dosad neobjavljenih proznih tekstova poznatog bosanskog i hrvatskog pisca Miljenka Jergovi}a. 21.10.2005. godine odr`ana je promocija dvojezi~ne hrvatsko-perzijske zbirke pjesama “@ubor vode”, velikog iranskog pjesnika i slikara Sohraba Sepehria (1928. 1980.). Pjesme je preveo zagreba~ki Iranac dr. Ebtehaj Navaey, koji je zajedno s Bo`om Rude`om, direktorom izdava~ke ku}e “Prometej” iz Zagreba, i Hosseinom Hashemiem, savjetnikom za kulturu u Iranskom kulturnom centru u Zagrebu, sudjelovao na poetskoj knji`evnoj ve~eri koja je odu{evila prisutnu publiku. Predstavljeno je umjetni~ko djelo Sohraba Sepehria, iranskog umjetnika koji je pjesmama slikao, a slikama ispisivao liriku, iz ~ije lirike i slikarstva zra~i iskrena i plemenita ljubav prema ljudima, prirodi i rodnom kraju. Njegovo nepriklanjanje kolektivnoj svijesti, shva}anje moralne odgovornosti pojedinca za svijet oko sebe, te poetsko raspolo`enje pred zbiljom koja ga okru`uje i kaosom koji prijeti, najbolje oslikavaju sljede}i stihovi: “Moja je kibla jedna ru`a crvena. / Moj prostira~ za molitvu, ~esma; moj turbet, svjetlo. / Ravnica, moja serd`ada.”. Dr. Navaey je nekoliko pjesama izrecitirao na perzijskom (farsi) jeziku, {to je bio poseban do`ivljaj. Va`no je naglasiti da je promocija “@ubora vode” u Knji`nici Caprag bilo premijerno, prvo predstavljanje knjige u Hrvatskoj. Promocija u Zagrebu odr`ana je mjesec dana kasnije, 28.11.2005. godine u prostorijama Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske, Ilica 54. Osim toga, na sisa~koj promociji dogovorena je suradnja izme|u Iranskog kulturnog centra i Narodne knji`nice i ~itaonice - odjel Caprag, na osnovu koje }e svi kulturni programi koji iz I.R. Iran dolaze u Hrvatsku (izlo`be slika, promocije knjiga,

Promocija “@ubora vode”, 21.10.2005.

306


Ogranci BNZH

nastupi glazbenih skupina, projekcije iranskih filmova, itd.) prvo biti ponu|eni Sisku. To je vrlo zna~ajan dogovor koji }e omogu}iti podizanje nivoa kulturnih sadr`aja u gradu Sisku, naro~ito ako se uzme u obzir potpisan ugovor o kulturnoj suradnji izme|u Republike Hrvatske i I.R. Iran, na osnovu kojeg su u na{oj zemlji ve} realizirani brojni, vrlo kvalitetni kulturni projekti, od kojih je svakako najve}i izlo`ba “7000 godina perzijske umjetnosti” u Muzeju Mimara u Zagrebu. Podsje}anja radi, u Sisku su, na osnovu suradnje izme|u Iranskog kulturnog centra i `upanijskog ogranka BNZH, u tijeku 2003./2004. godine organizirane dvije priredbe: koncert `enskog iranskog akademskog ansambla “Naghme” i izlo`ba iranskih kaligrafskih likovnih djela. 14.11.2005. godine odr`ana je promocija zbirke “101 sevdalinka” sisa~kog profesora Zijada Fuke, u izdanju KDBH “Preporod” iz listopada 2005. godine. Prvo predstavljanje zbirke sevdalinki u notnom zapisu i stihovima bilo je u Zagrebu dva dana prije sisa~ke priredbe, 12.11.2005. godine u prostorijama BNZH u Ilici 54. Na drugoj promociji u Capra{koj knji`nici, osim autora, sudjelovali su mr. Senad Nani}, predsjednik KDBH “Preporod”, Filip Mursel Begovi}, ~lan redakcije “Preporodovog Journala” i dr. Muhidin Ali}ehaji}, koreograf i voditelj Ansambla narodnih igara, pjesama i obi~aja Bo{njaka iz Zagreba. Moderator promocije mr. Senad Nani} je naglasio da se u knjizi pored teksta nalazi i notni zapis, te je stoga odli~an priru~nik svima koji vole i u`ivaju u sevdalinci. Va`no je naglasiti da je “101 sevdalinka” prva knjiga sevdalinki koja je izdana u Republici Hrvatskoj. Dr. Muhidin Ali}ehaji} je predstavio sevdalinku kao autohtonu bo{nja~ku ljubavnu pjesmu iz 16. stolje}a nastalu u gradskoj sredini, koju su ve}inom tada pjevale `ene, te je nosila obilje`je patrijarhalnosti. Rije~ sevdah zna~i ljubav, ali i “crna `u~”, zato {to sevdalinka nosi u sebi duboke ljubavne osje}aje, ~e`nju, patnju neuzvra}ene ljubavi - ona je pjesma du{e i pjesma za du{u. U svakom slu~aju prava, izvorna sevdalinka mora se razlikovati od njene kafanske vulgarizacije. Zaklju~io je da bi mnogi veliki i mali narodi bili ponosni na ovakvo kulturno naslje|e. Filip Mursel Begovi} svojim slikovitim izlaganjem odu{evio je publiku u prepunoj Capr{koj knji`nici. Kako nagla{ava @eljko Maljevac, novinar “Novog Sisa~kog tjednika”, u ~lanku “Sevdalinke odolijevaju komercijalnom utjecaju folka”, Filip Mursel Begovi} je pjesni~ki zanesenim, kriti~ki realnim rije~ima, te atraktivnim na~inom

Promocija “101 sevdalinke”, 14.11.2005.

307


Bo{nja~ka pismohrana

izlaganja pribli`io sevdalinku i kao pojam, i kao vrstu melodije, i kao vrstu duha, i znalcima, i laicima, i Bo{njacima, i nebo{njacima, svima onima koji vole lijepu pjesmu i `ivotnu ljepotu. Promociju knjige je iskoristio za prvu pravu modernu ocjenu polo`aja sevdalinke u glazbenom ozra~ju Hrvatske u odnosu na druge glazbene izri~aje i trendove, posebno one komercijalne. Cjelokupan prezentirani esej o sevdalinci i promoviranoj knjizi tiskan je u “Preporodovom Journalu” broj 74, iz listopada 2005. godine, pod naslovom “Kajdanka puna svirne ljubavi”. Izme|u ostalog, F.M. Begovi} je naglasio da su sevdalinke bo{nja~ke lirske pjesme jedinstvenog glazbenog izraza, obi~no posve}ene zaljubljivanju ili nesretnoj ljubavi, a dolaze od kulture bosanskog a{ikovanja i u sebi nosi sadr`aje poput ljubavi, ljubavne ~e`nje, strasti i ljubavnog `ala. Sevdalinka se ne smije isklju~ivo podrediti bo{nja~koj vjersko-etni~koj pripadnosti, jer su u izgradnji cjelovitog socijalno-kulturnog izgleda ve}ine gradova, time i sevdalinke, sudjelovali i drugi etni~ko-kulturni elementi (katoli~kohrvatski, pravoslavno-srpski, sefardsko-`idovski i romski). Pohvalio je autorov doprinos, doprinos jednog Bo{njaka u Hrvatskoj vlastitom kulturnom naslje|u, te istaknuo da je

“Novi Sisa~ki tjednik”

308


Ogranci BNZH

prof. Fuka jedan od zaslu`nih koji je odr`avao sevdalinku na `ivotu i svojim pohvalno preglednim izborom omogu}io nam vezu s vlastitom izvorno{}u. Autor “101 sevdalinke” prof. Zijad Fuka je rekao da je sevdalinka izvorna bosanska ljubavna pjesma, prepoznatljiva i jedinstvena, u kojoj su sadr`ani tradicijski elementi obi~aja, kulture i na~ina `ivljenja naroda na podru~ju Bosne i Hercegovine. Knjiga je konceptualno prilago|ena {to lak{oj upotrebi korisnicima: pjesme su poredane po abecednom redu, notni zapis je na lijevoj, a tekst na desnoj strani. Naglasio je da ova zbirka sevdalinki mo`e biti dobar ud`benik, mo`e biti od koristi u svemu osim u jednom: “Ona ne mo`e udahnuti du{u. Du{a mora biti va{a.”. Uz muzi~ku pratnju grupe “Trio Sisak”, u kojoj autor Zijad Fuka svira harmoniku, nekoliko sevdalinki zabilje`enih u knjizi otpjevao je Mehmed Gora`da, za kojeg bolji poznavatelji interpretacija sevdalinki ka`u da “pjeva kao Safet Isovi}”, a na prethodnom tradicionalnom 4. “Sisa~kom bajramskom koncertu” u organizaciji BNZH za SM@ voditeljica ga je proglasila “Sisa~kim slavujem”.

“Preporod” – Islamske informativne novine, Sarajevo

309


Rezime Nakon iskustava u proteklom periodu daljnje aktivnosti su vi{e nego jasne: promocije novih knjiga i ~asopisa u izdanju bo{nja~kih udruga, nastavak aktivnog sudjelovanja u “Mjesecu hrvatske knjige”, pove}anje broja pretplatnika i ~itatelja bo{nja~kih ~asopisa (“Bo{nja~ka pismohrana”, “Behar ” i “Preporodov Journal”), kvalitetna medijska prezentacija knji`evnih doga|aja, u~estvovanje na jo{ nekoj manifestaciji zna~ajnoj za grad Sisak gdje bi bo{nja~ka/bosanska knji`evnost bila aktivno prezentirana (npr. tradicionalni “Lipanjski susreti” povodom obilje`avanja Dana grada Siska), promocije i prezentacije na cijelom podru~ju Sisa~ko-moslava~ke `upanije. U svakom slu~aju, na osnovu gore navedenih podataka, bez pretjerivanja se mo`e re}i da je osnivanje BNZH za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju zna~ajno obogatilo kulturni `ivot grada Siska, posebno na planu knji`evnosti. Post scriptum Kada smo u prolje}e 2003. godine formirali BNZ za Sisa~ko-moslava~ku `upaniju onda je u jednom razgovoru konstatirano sljede}e: “Definitivno }emo znati da smo uspjeli, da smo afirmatvno prihva}eni kao narod, kada se na lokalnim radijskim stanicama, Radio Quirinusu i Radio Sisku, po~nu ‘vrtiti’ bosanske narodne pjesme, na{e sevdalinke.” . U nedjelju 20.11.2005. godine na `upanijskom Radio Quirinusu s po~etkom u 19,00 sati, u sklopu emisije “Bakina {krinjica” koju ure|uje i vodi Karmen Valenta, ina~e voditeljica 3. i 4. “Sisa~kog bajramskog koncerta”, sevdah i sevdalinka je 70 minuta bila u eteru. Promovirana je “101 sevdalinka”, u`ivo je pjevao Mehmed Gora`da uz pratnju grupe “Trio Sisak”, govorio autor zbirke sevdalinki prof. Zijad Fuka, slu{atelji su se direktno javljali u emisiju. Trijumf bo{nja~ke kulture i tradicije...


Alija \onli}

Izvje{taj o radu Nacionalne zajednice Bo{njaka Osje~ko-baranjske `upanije Djelovanje Nacionalne zajednice Bo{njaka Osje~ko-baranjske `upanije u proteklom periodu vezano je uz dvije za bo{nja~ki narod vrlo bitne teme: – problematiku nacionalnog izja{njavanja Bo{njaka/Muslimana, – humanitarnu akciju pomo}i bosanskohercegova~kim izbjeglicama u „Naselju prijateljstva“ u ^epinu.

Problematika nacionalnog izja{njavanja Bo{njaka Dana 30. studenog 2004. godine u organizaciji Podru~nog ureda OSCE-a Osijek odr`an je Okrugli stol: „Poticanje upisa nacionalnih manjina u popis bira~a“. Najzna~ajnije preporuke, bitne za polo`aj pripadnika bo{nja~ke nacionalne manjine, vezane su uz slijede}e zaklju~ke: – Sredi{nji dr`avni ured treba izvr{iti reviziju popisa bira~a. Problem se sastoji u nea`urnosti popisa, koji sadr`i neta~ne i nepotpune podatke (nacionalnost); – Vije}a nacionalnih manjina, Slu`ba op}e uprave, Policijska uprava, nevladine organizacije i mediji trebaju educirati stanovni{tvo u {irem smislu, a naro~ito pripadnike nacionalnih manjina. Problem je {to su gra|ani nedovoljno informirani (~esto ne znaju razliku izme|u popisa bira~a i popisa stanovni{tva, nadle`nost institucija, te ne provjeravaju podatke u popisu bira~a); – Vije}a nacionalnih manjina trebaju predlo`iti teme za Okrugli stol: „Status i pozicija“.

311


Bo{nja~ka pismohrana

Nacionalna zajednica Bo{njaka Osje~ko-baranjske `upanije podr`ava navedene preporuke. Regionalnom predstavniku Podru~nog centra OSCE-a u Vukovaru poslali smo pismo u kojem smo ga zamolili da Misiji OSCE-a u Zagrebu prezentira na{e preporuke za rje{enje problema upisa pripadnika bo{nja~ke nacionalne manjine u popis bira~a. Smatramo da bi bilo najbolje da Vlada Republike Hrvatske, preko nadle`ne institucije, pozove sve bira~e koji se u bira~kim spiskovima vode kao Muslimani da {to prije, u svojim podru~nim uredima, obave promjenu u nacionalnost Bo{njak. Kao alternativu predlo`ili smo da se bira~ima koji se izja{njavaju kao Muslimani omogu}i glasanje i na listama Bo{njaka, jer smatramo da se radi o istom narodu.

Polo`aj izbjeglica iz BiH u „Naselju prijateljstva“ u ^epinu, humanitarna akcija Krajem 2004. godine Nacionalna zajednica Bo{njaka Osje~ko-baranjske `upanije primila je delegaciju izbjeglica iz „Naselja prijateljstva“ u ^epinu, koji su nas zamolili za pomo}, jer se nalaze u vrlo te{kom socijalno-ekonomskom stanju, te su izrazili `elju da u njihovo ime obavijestimo sve nadle`ne institucije. U „Naselju prijateljstva“ smje{teno je 207 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine: 105 Bo{njaka (38 mu{karaca, 43 `ene, 24 djece) i 102 Hrvata. Ve}ina je iz Zapadne Bosne, a manji dio iz Posavine. Do sada su skoro svi tra`ili iseljenje za u tre}e zemlje, ali su svi odbijeni iz njima nepoznatih razloga. Mole za razumjevanje i ~e{}e informiranje o svim relevantnim podacima vezanim za svoj povratak u domovinu ili eventualni odlazak u tre}e zemlje. U realizaciju humanitarnog projekta pomo}i bosanskohercegova~kim izbjeglicama u „Naselju prijateljstva“ aktivno se uklju~io Med`lis Islamske zajednice Osijek, na ~elu s imamom Adem ef. Imamovi}em. Dogovoreno je da }e se poduzeti slijede}e: – na sastanku `upanijskih ogranaka Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske (u pismenom obliku) upoznati sve udruge o problemu i zatra`iti pomo}; – pismeno se obratiti Centru za prognanike i izbjeglice u Osijeku sa molbom da analiziraju stanje i navode iz pisma izbjeglica i poduzmu odgovaraju}e mjere; – pismeno obavijestiti Centar za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku o neadekvatnoj pravnoj pomo}i koju pru`aju u „Naselju prijateljstva“; – organizirati prikupljanje adekvatne pomo}i u hrani, odje}i, obu}i i novcima kako bi se ubla`ilo te{ko humanitarno stanje izbjeglica; – za islamski praznik Kurban-bajram donirane kurbane usmjeriti prema izbjeglicama; – humanitarna organizacija Merhamet iz Rijeke ponudila je pomo} u odje}i i obu}i. Dogovoreno je da se razrada pojedinih ta~aka iz ovog projekta obavi na sastancima koordinacije, kada }e se aktivisti konkretno zadu`iti za odre|ene poslove. Odmah smo stupili u akciju i obavijestili sve nadle`ne institucije koje su odgovorne za boravak izbjeglica: Regionalni ured za prognanike i izbjeglice u Osijeku, Ured UNHCR-a u Zagrebu, Podru~ni ured OSCE-a u Osijeku, Centar za mir, nenasilje i

312


Ogranci BNZH

ljudska prava u Osijeku, te Veleposlanstvo Bosne i Hercegovine u Zagrebu. U pismu je nagla{eno da izbjeglice smatraju da su zakinute na svim nivoima za svoja prava od nadle`nih institucija, te ih pozivamo da procijene i ispitaju da li izbjeglice imaju adekvatan tretman koji im garantiraju me|unarodne konvencije. Tako|er tra`imo da sve institucije, u okvirima svoje nadle`nosti, preispitaju nivo pomo}i i na taj na~in pomognu da se traume unesre}enih ljudi svedu na najmanju mogu}u mjeru. Naglasili smo da smo spremni dati volontersku pomo} ~lanova na{e udruge. Zanimljivo je da se jedino Veleposlanstvo BiH u Zagrebu nije oglasilo na na{ dopis o egzistencijalnim problemima izbjeglica. U me|uvremenu je napisan dopis i Med`lisu Islamske zajednice Zagreb, odjelu Merhamet, sa kojim smo telefonski dogovorili kontakte. Dobili smo informacije da se me|unarodna zajednica vi{e ne brine za izbjeglice (osim nekih projekata vezanih uz povratak) i da sve tro{kove snosi Republika Hrvatska iz prora~unskih sredstava. Podru~nom uredu za izbjeglice povremeno svojim donacijama poma`u Crveni kri` i Caritas. Stoga i sa njihove strane apeliraju da se u humanitarnu pomo} uklju~i i Merhamet. U toku Kurban-bajrama 2005. godine, u suradnji sa Med`lisom Islamske zajednice Osijek, realizirana je pomo} bosanskohercegova~kim izbjeglicama. Donirano je oko 190 kg kurbanskog mesa, a vrijednost projekta je oko 6.800 kuna. Sredinom velja~e/februara 2005. godine odr`an je sastanak na poziv Podru~nog ureda OSCE-a u Osijeku sa temom povratka i integracije raseljenih lica. O problemima u „Naselju prijateljstva“ diskutirali smo sa predstavnicima Ureda za izbjeglice u Osijeku, UNHCR-a u Zagrebu i Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, koji je implementacijski partner UNHCR-a. Tom prilikom je, u suradnji sa upraviteljom, dogovoren posjet „Naselju prijateljstva“, gdje }e se obaviti razgovor sa izbjeglicama i utvrditi njihovi stvarni problemi i potrebe. Nakon po~etnih razgovora i dopisa nadle`nim institucijama i njihove otvorene podr{ke, posjete «Naselju prijateljstva» i obavljenih razgovora, te konkretne akcije podjele kurbanskog mesa, mo`e se re}i da su u~injeni prvi pozitivni pomaci na olak{avanju polo`aja bosanskohercegova~kih izbjeglica u ^epinu. Nacionalna zajednica Bo{njaka Osje~ko-baranjske `upanije dobila je mogu}nost da nesmetano posje}uje «Naselje prijateljstva» i da se aktivno uklju~uje u realizaciju izbjegli~kih prava, koja su ipak mnogo ve}a nego {to izbjeglice znaju za njih. Veliki posao predstoji na realizaciji humanitarnog projekta tokom 2005. godine i potrebna nam je velika i raznovrsna pomo} ostalih bo{nja~kih asocijacija, kako bismo pomogli ljudima koji, na `alost, ne vide perspektivu za sebe i svoje obitelji. Trebamo u~initi sve da Deklaracija sa Regionalne ministarske konferencije o rje{avanju izbjegli~ko-raseljeni~kih pitanja, koja je odr`ana u Sarajevu 31. sije~nja/ januara 2005. godine, ne bude samo spisak lijepih `elja i dobrih namjera. Deklaracija, koju su potpisali ministri nadle`ni za pitanja izbjeglica i raseljenog stanovni{tva u BiH, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori, jo{ je jedna pravna podloga koju trebao iskoristiti za realizaciju humanitarnog projekta pomo}i na{im zemljacima iz Bosne i Hercegovine. (Autor je predsjednik Nacionalne zajednice Bo{njaka Osje~ko-baranjske `upanije)

313


DOKUMENTI BNZH


Dokumenti BNZH

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Ilica 54, 10000 ZAGREB tel/fax: 4819377; e-mail: bnzhยบzg.htnet.hr Predmet: Problem Bo{njaci/Muslimani u R Hrvatskoj Zagreb, 18.10.2005. Broj: 42/05 PREDSJEDNI[TVO BOSNE I HERCEGOVINE ^lan Predsjedni{tva g. Sulejman Tihi} SARAJEVO Po{tovani gospodine Predsjedni~e, u skladu s na{im dogovorom prilikom Va{e posjete BNZH u Zagrebu 2.10.2005. dostavljamo Vam podatke i prijedloge za rje{enje problema dvojnosti naziva Bo{njaci/ Muslimani u Republici Hrvatskoj. Za sve potrebne dodatne informacije i podatke stojimo Vam na raspolaganju. Srda~an pozdrav! Predsjednik BNZH Prof.dr.sc. Sead Berberovi}

317


Bo{nja~ka pismohrana

Problemi zbog dvojnosti naziva Bo{njaci/Muslimani A) Obrazlo`enje Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina koji je na snazi u Republici Hrvatskoj (NN 155/2002 od 23.12.2002. http://www.nn.hr) ne omogu}ava Bo{njacima konzumiranje svih njegovih odredbi u punoj mjeri. Zakonom je omogu}eno pripadnicima nacionalnih manjina, prema ~lanku 7.: - zastupljenost u predstavni~kim tijelima na dr`avnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima (to~ka 8. citiranog ~lanka); - sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom `ivotu i upravljanju lokalnim poslovima putem vije}a i predstavnika nacionalnih manjina (to~ka 9. citiranog ~lanka). U ~lanku 4. Zakona, stavak 6. definirano je da se prava utvr|uju ovisno o broj~anoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ili na nekom njenom podru~ju. Slijedom navedenih odredbi manjinska prava su velikom broju Bo{njaka u Republici Hrvatskoj uskra}ena. Do toga dolazi zbog dva razloga: 1. U popisu stanovni{tva 2001. godine 19.677 gra|ana Republike Hrvatske nacionalno se izjasnilo prethodnim nacionalnim imenom Bo{njaka kao “Muslimani”. Kako ovu kategoriju Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ne priznaje, ova brojna skupina gra|ana, koja o~igledno pripada nacionalnoj manjini, i to bo{nja~koj, nema nikakvih prava koja Ustavni zakon daje pripadnicima nacionalnih manjina. 2. Od 20.755 gra|ana koji su se prema popisu stanovni{tva nacionalno izjasnili kao Bo{njaci, veliki broj je i dalje u bira~kim popisima evidentiran kao “Muslimani”, ~ime im je onemogu}eno predlaganje i biranje svojih predstavnika u vije}ima nacionalnih manjina te zastupnika u predstavni~kim tijelima na dr`avnoj i lokalnoj razini. Prvi razlog direktna je posljedica sprovedenog popisa stanovni{tva 2001. godine. Prema popisu stanovni{tva 2001. godine u Republici Hrvatskoj se 20.755 gra|ana nacionalno izjasnilo kao Bo{njaci i k tome jo{ 19.677 gra|ana nacionalno se izjasnilo na{im prethodnim nacionalnim imenom “Muslimani”. I pored toga {to su se Bo{njaci u popisu prepolovili, s brojkom od 20.755 i dalje ~ine drugu nacionalnu manjinu po brojnosti. Posebno je pitanje za raspravu o 19.677 “Muslimana” koji su u popisu svrstani u “ostale narode Europe” i prakti~ki time ostali nepostoje}i u okvirima svih pravnih regula u R Hrvatskoj. To je posljedica nepripremljenosti Dr`avnog zavoda za statistiku koji je popis vodio, pa je omogu}en upis nacionalnosti “Musliman”, premda je. u vrijeme popisa promjenu naziva iz “Muslimani” u Bo{njaci R Hrvatska ve} akceptirala u svim svojim pravnim aktima. Za usporedbu, pri popisu 2001. godine bio je onemogu}en upis nacionalnosti “Jugoslaven”, a da se pri tome nije onemogu}io upis nacionalnosti “Musliman”, premda su za to postajali svi relevantni fakti. ^ak {tovi{e, prilikom popisa smo registrirali brojne slu~ajeve odbijanja popisiva~a da upi{u nacionalnost “Bo{njak” ili maternji

318


Dokumenti BNZH

jezik “bosanski”, a evidentirali smo i drasti~an slu~aj kad je prilikom instrukta`e popisiva~ima “obja{njeno” da ne mogu upisivati nacionalnost Bo{njak ve} samo “Musliman”. Dakle, propustima Dr`avnog zavoda za statistiku, bo{nja~ki korpus je u popisu prepolovljen i velikoj manjinskoj skupini od 19.677 gra|ana Hrvatske nacionalno izja{njenim kao “Muslimani”, a koji evidentno pripadaju Bo{njacima, oduzeta je mogu}nost da prema Zakonu o pravima nacionalnih manjina predla`e i bira svoja vije}a i predstavnike nacionalnih manjina, da glasa za svoje zastupnike u predstavni~kim tijelima na dr`avnoj i lokalnoj razini, te konzumira ostala prava koja joj Ustavni zakon pru`a. Drugi problem nastaje zbog toga {to su u op}im bira~kim popisima Bo{njaci i dalje evidentirani u najve}em broju kao “Muslimani”, {to je sasvim logi~na posljedica ~injenice da ih je najve}i broj nastanjen u R Hrvatskoj (i uveden u bira~ke popise) prije disolucije biv{e SFRJ, kada je njihov nacionalni naziv bio “Musliman”. Zbog toga popisi bira~a uop}e nisu u korelaciji niti s popisom stanovni{tva, niti sa stvarnim brojem Bo{njaka u Republici Hrvatskoj. Time se velikom broju Bo{njaka uskra}uje pravo glasa na izborima za vije}a nacionalnih manjina odnosno na izborima za manjinske zastupnike u predstavni~kim tijelima. Prema na{im procjenama, temeljenim na rezultatima sprovedenih izbora za predstavnike i vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine, tek je oko 25 % od ukupno izja{njenih Bo{njaka u popisu 2001. g. (ne i “Muslimana” - s njima bi to bilo oko 12 %) sada upisano u bira~ke popise kao Bo{njaci. Stanje bi bilo jo{ poraznije da nije Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske svojim djelovanjem kroz `upanijske organizacije i javnim obra}anjima kroz medije, uspjela djelomi~no pokrenuti proces individualne promjene nacionalnosti u popisima bira~a.

B) Aktivnosti BNZH u rje{enju problema Zbog svega ovoga smo 4.5.2004. godine uputili najvi{im dr`avnim institucijama “Zahtjev za rje{avanje prava Bo{njaka prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina”, te kako nismo dobili nikakvog odgovora 5.7.2004. uputili smo dopis u kojem smo tra`ili izvje{taj o poduzetom u vezi na{eg Zahtjeva. S ovom inicijativom upoznata je Misija OESS-a i Delegacija Evropske komisije, te preko medija i hrvatska javnost. U na{em zahtjevu smo predlo`ili rje{enje ovih problema jednostavnim administrativnim postupcima: 1. Da se svi nacionalno izja{njeni “Muslimani” u popisu stanovni{tva 2001. godine prevedu u Bo{njake. 2. Da se u bira~kim popisima provede promjena nacionalne odrednice “Musliman” u Bo{njak. Time bi se sve rije{ilo, a Bo{njaci bi imali ne{to ve}a prava temeljem Ustavnog zakona. Ta prava ne bi bila na u{trb niti ve}inskog hrvatskog naroda niti na u{trb ostalih nacionalnih manjina u R Hrvatskoj. Osim najvi{ih dr`avnih tijela R Hrvatske, ovaj problem je istaknut i preko Savjeta za nacionalne manjine, Ureda za nacionalne manjine Vlade R Hrvatske, te u kontaktima s Ministarstvom pravosu|a. Obrazlo`enja koja smo na tim mjestima dobili bila su slijede}a:

319


Bo{nja~ka pismohrana

- Nemogu}e je automatizmom prevoditi “Muslimane” u Bo{njake, jer bi to predstavljalo pravni presedan s mogu}im nesagledivim posljedicama. - Nacionalno odre|enje pripada u sferu osnovnih, individualnih ljudskih prava, te se promjena nacionalnosti mo`e samo izvr{iti osobno i individualno. - Takvo rje{enje nije mogu}e primjeniti jer su se mnogi Albanci i Romi izjasnili kao “Muslimani”. Na{a protuargumentacija bila je: - Nacionalna odrednica Bo{njaka do 1993, godine bila je “Muslimani”, pa se ne bi radilo ni o kakvom dr`avnom intervencionizmu u sferu ljudskih i manjinskih prava, ve} jednostavno akceptiranju promjene imena koje treba konzistentno uva`iti i sprovesti na svim razinama. - Pau{alne su ocjene da se veliki broj Albanaca i Roma izjasnio kao “Muslimani”. Broj Albanaca i Roma u popisu 2001. u odnosu na 1991. je zna~ajno porastao (dok sve druge manjine bilje`e veliki pad u brojnosti), a osim toga u oba popisa nacionalna odrednica i Albanaca i Roma bila je neupitna i ista. Usporedbe radi u popisu stanovni{tva 1991. u R Hrvatskoj je `ivjelo 43.469 Muslimana, dok ukupan broj Bo{njaka i Muslimana u popisu 2001. godine iznosi 40.432, {to daje jasnu korelaciju. Ovaj problem je istican tako|er na svim seminarima i skupovima na temu manjinskih prava u R Hrvatskoj koje je organizirala Republika Hrvatska ili me|unarodna zajednica.

C) Postignuti rezultati Do sada su postignuti rezultati skromni. Uspjeli smo samo nametnuti problem da se o njemu raspravlja i razmi{lja o mogu}im rje{enjima: a) Ured za nacionalne manjine Vlade R Hrvatske uputio je 26.10.2004. godine Sredi{njem dr`avnom uredu za upravu dopis na kojega nije bilo do sada nikakve reakcije. b) Na seminaru o provo|enju Okvirne konvencije za za{titu prava nacionalnih manjina odr`anom u Splitu 15.-16.9.2005. (u organizaciji Ureda za nacionalne manjine i Vije}a Europe) u dijelu zaklju~aka koje je donio Savjetodavni odbor za provo|enje Okvirne konvencije prepoznat je problem Bo{njak-Musliman.

D) Prijedlozi rje{enja Smatramo da bi razumno i u skladu sa zakonima i pravnim normama ovaj problem bio relativno jednostavno rje{iv uz pomo} Sredi{njeg dr`avnog ureda za upravu. Sredi{nji dr`avni ured za upravu trebao bi poslati dopis svim osobama koje su u bira~kim popisima upisani kao Muslimani (Ured posjeduje te podatke) te da ih u dopisu informira da je potrebno da se preregistriraju iz nepriznate nacionalne manjine “Musliman” u neku drugu, ukoliko `ele ostvarivati svoja manjinska prava. Preregistracija se mo`e obaviti na dva na~ina:

320


Dokumenti BNZH

a) svi “Muslimani” bit }e u bira~kim popisima preregistrirani u “Bo{njake”osim onih koji to ne `ele, a takvi se trebaju u zadanom roku u svom op}inskom uredu preregistrirati u neku drugu nacionalnost, b) svi “Muslimani” trebaju se u zadanom roku u svom op}inskom uredu preregistrirati u neku drugu nacionalnost. Ukoliko se ova preregistracija obavi, onda bi se temeljem ~lanka 20. stavak 7. i ~lanka 24. stavak 6. Zakona o pravima nacionalnih manjina mogao uskladiti i popis stanovni{tva, iz kojega slijede sva prava nacionalnih manjina, a rije{io bi se i problem bira~kih popisa, tj. prava manjinskog glasa. ^lanak 20. u stavku 7. predvi|a: “Za odre|ivanje broja pripadnika nacionalne manjine radi provo|enja odredbi ovoga ~lanka mjerodavni su slu`beni rezultati popisa stanovni{tva. Prije svakih izbora slu`beni rezultati popisa stanovni{tva o broju pripadnika nacionalnih manjina u jednici lokalne samouprave odnosno jedinici podru~ne (regionalne) samouprave uskla|uju se s eventualnim promjenama registriranim u posljednjem potvr|enom popisu bira~a te jedinice.” Napominjemo da je mogu}e rje{enje ovog problema u formi da Bo{njaci i Muslimani zajedni~ki crpe svoja prava iz Zakona o pravima nacionalnih manjina, tj da biraju svoja zajedni~ka vije}a i predstavnike manjine, svoje zajedni~ke zastupnike u predstavni~kim tijelima i da na tim izborima mogu glasati i Bo{njaci i Muslimani (takvo rje{enje u Hrvatskoj postoji za Rusine i Ukrajince). Premda na prvi pogled ovo izgleda kao elegantno rje{enje, ono u sebi nosi potencijalnu opasnost trajne i definitivne podjele bo{nja~kog korpusa u R Hrvatskoj na Bo{njake i Muslimane.

321


Ismet Isakovi}

Osniva~ka skup{tina BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju U subotu 19.03.2005. godine u prostorijama ^e{ke besede, u [ubi}evoj 20, odr`ana je Osniva~ka skup{tina Bo{nja~ke nacionalne zajednice za grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju. Skup{tinu je vodilo ~etvero~lano Radno predsjedni{tvo u sljede}em sastavu: ing. Sulejman ^i~i} (predsjednik), prof.dr. Sulejman ^amd`i}, prof.dr. D`emal Pezerovi} i prof. Mersija Omanovi}. Nakon izbora verifikacione komisije, izborne komisije i zapisni~ara ustanovljeno je da Skup{tini prisustvuje 86 osoba s pravom glasa, te da se prema Poslovniku o radu mogu donositi pravovaljane odluke. Prof.dr. Sead Berberovi} na po~etku je ukratko objasnio razloge osnivanja BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju, te statutarne odredbe o povezanosti udruge s Bo{nja~kom nacionalnom zajednicom Hrvatske. Nakon rasprave prijedlog Statuta do`ivio je odre|ene promjene: - mandat ~lanova tijela udruge traje 4, umjesto 2 godine, s pravom izbora na jo{ 4 godine; - ukoliko iz bilo kojeg razloga ~lan Izvr{nog odbora ne obavlja du`nost na koju je izabran (ostavka, neaktivnost, trajna sprije~enost i sli~no), Izvr{ni odbor mo`e umjesto njega kooptirati ~lana Zajednice po vlastitom izboru, s tim da se izbor potvrdi na prvoj narednoj Skup{tini. Za vrijeme trajanja mandata ~lanova Izvr{nog odbora od 4 godine, mo`e se zamijeniti najvi{e 4 ~lana na opisani na~in. U protivnom, potrebno je odr`ati izbornu Skup{tinu i izabrati novi Izvr{ni odbor; - usvojen je prijedlog da je jedan od zadataka udruge promicanje i njegovanje bosanskog jezika;

323


Bo{nja~ka pismohrana

- usvojen je prijedlog da se eksplicitno naglasi obaveza Izvr{nog odbora o podno{enju Izvje{taja o radu Skup{tini; - u Statut je uvedeno da treba te`iti da zastupljenost `ena i ~lanova Zajednice mla|ih od 50 godina u tijelima udruge bude najmanje 30%. Nakon usvajanja i izglasavanja statutarnih promjena, ~lan Radnog predsjedni{tva prof.dr. Sulejman ^amd`i}, koji je obna{ao du`nost potpredsjednika Nacionalne zajednice Muslimana Hrvatske (naziv pod kojim je 1993. godine osnovana BNZH), u kratkom osvrtu podsjetio je prisutne na razvojni put Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske, te iskazao zadovoljstvo postignutim rezultatima u proteklom periodu djelovanja. Najvi{e rasprave sudionika Osniva~ke skup{tine uslijedilo je nakon iznijetog prijedloga za izbor 9 ~lanova Izvr{nog odbora. Osim prijedloga ~lanova Izvr{nog odbora, koje je pro~itao predsjednik Izborne komisije Zijad Kazi}, nakon diskusije predlo`ena su jo{ 2 kandidata: dipl.iur. Sulejman Tabakovi} i Edin D`aferagi}. Javnim glasanjem nisu usvojeni novopredlo`eni kandidati, te je izabran Izvr{ni odbor BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju u sljede}em sastavu: 1. Sead Berberovi}, prof.dr.sc., predsjednik, 2. Hilmija [abi}, dipl.ing., potpredsjednik, 3. D`evad Jogun~i}, dipl.ing., potpredsjednik, 4. Sena Kulenovi}, prof., glavni tajnik, 5. Remzija Had`iefendi}-Pari}, prof.dr.sc., ~lan, 6. Senahid Dubravi}, dipl.ing., ~lan, 7. Dervi{ Alibegovi}, dr.med., ~lan, 8. Salih Demirovi}, dipl.ing., ~lan, 9. Suada Banjan, dipl.ing., ~lan. Jednoglasno je usvojen prijedlog ~lanova Nadzornog odbora u sljede}em sastavu: 1. Mithat Muzurovi}, dipl.oecc., predsjednik, 2. Sulejman ^i~i}, ing., ~lan, 3. Mujaga Mehi}, dipl.ing., ~lan. ^lan Izvr{nog odbora Sena Kulenovi} iznijela je planirane smjernice rada BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju, u kojima je naglasila da je dana{nja Osniva~ka skup{tina sna`na potvrda kontinuiranog djelovanja Bo{nja~ke nacionalne zajednice na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, u ~ijem sastavu djeluje 10 `upanijskih ogranaka. Nakon vi{e od 10 godina postojanja od Poglavarstva grada Zagreba dobiven je radni prostor. Sama ~injenica da je toliki niz godina Zajednica djelovala bez adekvatnog prostora govori o vitalnosti ideje i snazi duha, upornosti i zainteresiranosti Bo{njaka da njeguju svoj identitet, kulturu i tradiciju. U planiranim smjernicama rada Sena Kulenovi} je konstatirala da }e BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju nastaviti programe koji su do sada bili u nadle`nosti BNZH: Biblioteka “Bosana”, “Symposium Bosniense” (ove godine na temu pisca Envera ^olakovi}a), ~asopis “Bo{nja~ka pismohrana” i Ansambl narodnih igara, pjesama i obi~aja Bo{njaka, unutar kojeg djeluje folklorna skupina, orkestar i zbor. Smatra da }e novi prostor u Ilici 54 s polivalentnom dvoranom omogu}iti pro{irivanje djelatnosti i nove sadr`aje: ure|enje knji`nice/~itaonice, etno-zbirke (Bosanska soba),

324


Dokumenti BNZH

organiziranje tribina i okruglih stolova na razli~ite teme, pravnu slu`bu, kulturna doga|anja, itd. Posebno je naglasila da nas prema jednom od osnovnih postulata Evropske unije: ‘nijedan narod nije mali i nijedna kultura nije drugorazredna’, upravo samosvijest o svome identitetu mo`e dovesti u ravnopravan polo`aj prema drugim evropskim narodima. Zato je biti Bo{njak ona definiranost koja nas spa{ava od nestajanja. Ne mo`e se prije}i preko ~injenice da Muslimani nestaju}i u rubrikama “ostali” sami sebi onemogu}uju da budu zastupljeni u dr`avnim tijelima. Iako je pro{lo ve} 10 godina od kada smo vratili svoje nacionalno ime Bo{njak, mnogi jo{ uvijek tvrdoglavo ne mogu odbaciti u osnovi nametnuto ime Musliman. Drugo klju~no pitanje koje odre|uje na{u budu}nost je rad s mladim nara{tajima. Ideja bo{nja{tva ne smije se okameniti u vremenu i okretati samo pro{losti, jer na po~etku 21. stolje}a Bo{njaci moraju tra`iti afirmaciju u sada{njosti. Vrlo je bitno kako o bo{nja{tvu promi{ljaju i kako `ive generacije Bo{njaka ro|ene u Hrvatskoj i kolika je njihova svijest o identitetu. Sena Kulenovi} je zaklju~ila da je edukacija mladih kroz radionice i malu {kolu bo{nja{tva, u~enje bosanskog jezika, uklju~ivanje u programe Zajednice ono {to }e ponuditi BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju. Na kraju skup{tinskog zasjedanja prisutnima se obratio predsjednik prof.dr. Sead Berberovi}, koji se zahvalio u svoje ime i u ime novoizabranog rukovodstva na povjerenju i izboru na ~asne i odgovorne du`nosti. Naglasio je da je dobivanjem prostora u Ilici 54 ispunjen va`an preduvjet za djelovanje udruge, te da samo entuzijasti koji su u proteklom periodu vodili BNZH znaju kako je bilo raditi bez prostora za rad, uz kroni~ni nedostatak sredstava za pokretanje i realizaciju aktivnosti i nedostatak najnu`nije uredske opreme. BNZH je svojim dosada{njim djelovanjem pokrivala najve}im dijelom grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju. U protekle 4 godine uspjela je organizacijski u~vrstiti i sadr`ajno pomo}i rad ostalih `upanijskih organizacija. Izravno je sudjelovala u osnivanju `upanijskih organizacija za Karlova~ku, Sisa~ko-moslava~ku, Vukovarsko-srijemsku i Vara`dinsku `upaniju, a taj slijed nastavljen je izdvajanjem iz BNZH zasebne organizacije za grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju. Prof. Berberovi} istaknuo je da trenutno postoji 10 `upanijskih organizacija, te se u skoroj budu}nosti namjeravaju osnovati `upanijske organizacije za Brodsko-posavsku i Dubrova~ko-neretvansku `upaniju, ~ime bi sve `upanije u Hrvatskoj s brojnijom bo{nja~kom populacijom imale organizacije Bo{nja~ke nacionalne zajednice. Naglasio je da je isklju~ivo zaslugom BNZH, koja je bila inicijator i nositelj izbornih aktivnosti, te kandidirala sve izabrane ~lanove vije}a i predstavnike bo{nja~ke manjine, ostvaren zna~ajan rezultat u izborima za Vije}a i predstavnike nacionalnih manjina. Izabrano je 8 `upanijskih i 20 gradskih i op}inskih vije}a, te jo{ 4 predstavnika na razini `upanija i 5 predstavnika na razini gradova i op}ina. Ukupno 459 izabranih predstavnika {irom Hrvatske, koji imaju mogu}nost djelovati na unaprije|enju polo`aja Bo{njaka na regionalnoj i lokalnoj razini u okviru Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Tako|er, na spomenutim izborima BNZH je prva identificirala problem evidencije Bo{njaka u bira~kim popisima, te sna`nom medijskom akcijom i djelovanjem me|u Bo{njacima uspjela motivirati zna~ajan broj

325


Bo{nja~ka pismohrana

Bo{njaka da individualno promjene svoju nacionalnost u bira~kim popisima iz starog naziva Musliman u Bo{njak. Predsjednik Berberovi} je konstatirao da je u proteklih nekoliko godina svoga djelovanja Bo{nja~ka nacionalna zajednica, prvenstveno svojim radom, stekla ugled, prepoznata je i potvrdila se kao autenti~ni zastupnik nacionalnih prava Bo{njaka u Republici Hrvatskoj, te je ona, ako ne krovna, onda neupitno temeljna organizacija bo{nja~kog naroda u Hrvatskoj. Na kraju pozdravnog govora prof. Berberovi} pozvao je sve Bo{njake u Republici Hrvatskoj da se okupe u BNZH, da ju zajedni~kim snagama nastave graditi kao dobro organiziranu instituciju bo{nja~ke nacionalne manjine. Uloga izgradnje takve institucije neminovno pripada Bo{nja~koj nacionalnoj zajednici i to je imperativna zada}a, kako zbog na{e brojnosti kao druge nacionalne manjine u RH, tako i radi na{ih potreba, ne samo u sada{njem trenutku, ve} kao temelj opstanka bo{nja~ke manjine na ovim prostorima. Nakon skup{tinskog zasjedanja, u jednosatnom kulturno-umjetni~kom programu nastupio je Ansambl narodnih igara, pjesama i obi~aja Bo{njaka, kojeg su osnovali i opremili s bosanskim narodnim no{njama vrijedni aktivisti i simpatizeri okupljeni oko Bo{nja~ke nacionalne zajednice u Zagrebu.

326


Pozdravni govor predsjednika BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju Po{tovane dame i gospodo, uva`eni gosti, drage Bo{njakinje i Bo{njaci! @elim da vam se u svoje osobno ime i u ime novoizabranog rukovodstva BNZ za Grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju zahvalim na povjerenju koje ste nam ukazali izborom na ove ~asne i odgovorne du`nosti. Nadam se da }emo to povjerenje svojim radom opravdati. Unato~ svim pote{ko}ama s kojima se u pro{losti susretala, Bo{nja~ka nacionalna zajednica je ostvarila zavidne rezultate. Osnovni problem bio je nedostatak prostora za rad koji se nakon dugo godina ~ekanja kona~no rije{io. Dobili smo svoj prostor u Ilici 54 ~ime su ispunjeni va`ni preduvjeti za na{e djelovanje. Samo entuzijasti koji su proteklih 10-ak godina vodili i aktivno sudjelovali u radu Bo{nja~ke nacionalne zajednicu znaju kako je bilo raditi bez prostora za rad, uz kroni~an nedostatak sredstava za pokretanje i realizaciju aktivnosti i nedostatak najnu`nije uredske opreme. Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske, koja je svojim djelovanjem pokrivala najve}im dijelom Grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju, u protekle 4 godine uspjela je organizacijski u~vrstiti i sadr`ajno potpomo}i rad `upanijskih organizacija. Tu prije svega mislim na to da smo izravno sudjelovali i pomagali u osnivanju na{ih `upanijskih organizacija za Karlova~ku, Sisa~ko-moslava~ku, Vukovarsko-srijemsku i Vara`dinsku `upaniju, a taj slijed danas smo nastavili izdvajanjem iz Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske zasebne organizacije za Grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju. Sada imamo ukupno 10 `upanijskih organizacija a namjeravamo u skoroj budu}nosti osnovati `upanijske organizacije za Brodsko-posavsku i Dubrova~ko-neretvansku `upaniju, ~ime bi sve `upanije u Hrvatskoj s brojnijom bo{nja~kom populacijom imale organizacije Bo{nja~ke nacionalne zajednice. Naravno, osim pove}anja broja na{ih organizacija, u narednom periodu poradit }emo i na daljnjem podizanju kvaliteta i kvantiteta rada `upanijskih organizacija.

327


Bo{nja~ka pismohrana

Osim rada na formiranju i aktiviranju organizacija Bo{nja~ke nacionalne zajednice, zna~ajan rezultat ostvarili smo u izborima za Vije}a i predstavnike nacionalnih manjina u op}inama, gradovima i `upanijama. Isklju~ivo zaslugom Bo{nja~ke nacionalne zajednice koja je bila inicijator i nositelj izbornih aktivnosti, te kandidirala sve izabrane ~lanove vije}a i predstavnika bo{nja~ke manjine, postignut je na tim izborima zavidan rezultat: Bo{njaci u Republici Hrvatskoj izabrali su postotno najve}i broj vije}a i predstavnika od svih nacionalnih manjina (oko 80 % od svih mogu}ih, {to je izvrstan uspjeh usporedimo li ga s prosjekom svih nacionalnih manjina u R Hrvatskoj koje su izabrale 45 % svojih vije}a i predstavnika). Mi smo izabrali 8 `upanijskih i 20 gradskih i op}inskih vije}a, te jo{ 4 predstavnika na razini `upanija i 5 predstavnika na razini gradova i op}ina, s ukupno 459 izabranih predstavnika {irom Hrvatske, koji imaju mogu}nost da svojim djelovanjem u okviru Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina rade na unaprje|enju polo`aja Bo{njaka u R Hrvatskoj na regionalnoj i lokalnoj razini. U spomenutim izborima za Vije}a i predstavnike prvi smo identificirali problem evidencije Bo{njaka u bira~kim popisima na kojeg smo ukazali hrvatskoj javnosti i odgovornim dr`avnim tijelima, a sna`nom medijskom akcijom i djelovanjem me|u Bo{njacima, uspjeli smo motivirati zna~ajan broj Bo{njaka da individualno promjene svoju nacionalnost u bira~kim popisima iz starog naziva Musliman u Bo{njak. Evidentno je da je u proteklih nekoliko godina svoga djelovanja Bo{nja~ka nacionalna zajednica, prvenstveno svojim radom, stekla ugled, prepoznata je i potvrdila se kao autenti~ni zastupnik nacionalnih prava Bo{njaka u Republici Hrvatskoj. Stoga je ona, ako ne krovna, onda neupitno temeljna organizacija bo{nja~kog naroda u Republici Hrvatskoj. Ona to nije zato {to mi to tako mislimo ili `elimo, ona je to zbog toga {to joj takva pozicija prirodno pripada a ta pozicija se potvrdila kroz njezino sveukupno djelovanje i rezultate koje posti`e. U ime toga, koristim ovu priliku da pozovem sve Bo{njake u Republici Hrvatskoj da se okupe u Bo{nja~koj nacionalnoj zajednici Hrvatske, da zajedni~kim snagama nastavimo graditi Bo{nja~ku nacionalnu zajednicu kao dobro organiziranu instituciju bo{nja~ke nacionalne manjine, graditi je po uzoru na takve institucije drugih nacionalnih manjina koje su to kroz svoj vi{edecenijski status ve} postigle, ako {to je to npr. ~e{ka nacionalna manjina koja je organizirana u “^e{koj besedi� u ~ijim smo prostorima danas. Uloga izgradnje takve institucije neminovno pripada Bo{nja~koj nacionalnoj zajednici i to nam je imperativna zada}a, kako zbog na{e brojnosti kao druge nacionalne manjine u R Hrvatske tako i radi na{ih potreba, ne samo radi sada{njeg trenutka ve} kao temelj opstanka bo{nja~ke manjine na ovim prostorima. Mi, Bo{njaci u R Hrvatskoj imamo tu odgovornost pred sobom i pred na{im narodom i mi tu zada}u danas moramo ispuniti jer u protivnom, na{i mladi nara{taji sutra jednostavno vi{e ne}e imati za to priliku. U ostvarivanju tih ciljeva `elim svima nama puno uspjeha u radu. Hvala vam lijepa. U Zagrebu, 19.3.2005. (Izlaganje izabranog predsjednika Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju prof. dr. Seada Berberovi}a na Osniva~koj skup{tini)

328


Smjernice razvoja BNZ za Grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju (BNZGZZ@) Dame i gospodo, danas zapo~inje novo razdoblje u razvoju BNZH. Ovo je trenutak u kojem postavljamo temelje budu}nosti na{e Zajednice. Razdvajanje BNZ za Grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju od BNZH sna`na je potvrda kontinuiranog djelovanja na{e Zajednice na cijelom teritoriju RH, potvrda postojanja 9, a od danas 10 ogranaka BNZH, odnosno organiziranosti Bo{njaka od Gunje do Dubrovnika. Uspostavljanje BNZ za Grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju samo je logi~an nastavak tog procesa koji }e nam omogu}iti da se jo{ vi{e usredoto~imo na probleme Bo{njaka na podru~ju Grada Zagreba i Zagreba~ke `upanije. Ovdje }u poku{ati izdvojiti samo neke aspekte koje smatramo izuzetno va`nim za na{u budu}nost. Ono {to daje dodatni poticaj na{em djelovanju svakako je ~injenica da smo prije mjesec dana nakon 10 godina rada od Poglavarstva grada Zagreba dobili prostor. Sama ~injenica da smo toliko godina djelovali bez adekvatnog prostora govori o vitalnosti ideje i snazi duha, upornosti i zainteresiranosti Bo{njaka da njeguju svoj identitet, kulturu i tradiciju i na taj na~in ostave traga na podru~ju Grada Zagreba i RH. Na{ novi dom otvara nam niz novih mogu}nosti koje su do sada bile samo `elje. Ure|enje prostora koje zahtjeva znatna materijalna sredstva kako bi stvorili prepoznatljivo mjesto bo{nja~ke kulture i time obogatili kulturnu ponudu Zagreba, samo je prvi korak na tom putu. BNZ za Grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju nastavit }e programe koji su do sada bili u nadle`nosti BNZH. Tu su ve} dobro poznata biblioteka „Bosana“ i „Symposium Bosniense“ koji }e ove godine za temu imati pisca Envera ^olakovi}a, ~asopis „Bo{nja~ka pismohrana“ i „Ansambl narodnih igara, pjesama i obi~aja Bo{njaka“ unutar kojeg djeluje folklorna skupina, orkestar i zbor, a koji je vjerujem ve} osvojio va{a srca. Novi

329


Bo{nja~ka pismohrana

prostor sa polivalentnom dvoranom omogu}ava nam pro{irivanje djelatnosti i nove sadr`aje: ure|enje knji`nice/~itaonice, ambijenta Bosanske sobe“, organiziranje tribina i okruglih stolova na razli~ite teme, pravne slu`be itd. No, bit }e tu svakako mjesta i za zabavu jer kultura i tradicija se ne moraju isklju~ivo prenositi vrlo ozbiljnim sadr`ajima. Tako }e mo`da natjecanje u pravljenju recimo bureka ili pita nekome zna~iti mnogo vi{e nego tribine. U svakom slu~aju `eljeli bismo da se u na{em zajedni~kom, novom prostoru osje}ate onako kako to izra`ava stari bosanski pozdrav merhaba koji danas pomalo uzmi~e pred drugima a koji u svojoj osnovi zna~i „do{ao si me|u prijatelje“. Dopustite mi da ne{to ka`em i o ideji vodilji , odnosno onim klju~nim pitanjima koja zapravo povezuju sve na{e aktivnosti. Iako prema popisu od 2001. na podru~ju Zagreba~ke `upanije `ivi 877 Bo{njaka svjesni smo da to nisu realni pokazatelji. Prema podacima BNZH ne bi pretjerali ni da ustvrdimo kako se radi o dvostruko ve}em broju. Pa, gdje su onda Bo{njaci? Nedavno se navr{ilo 10 godina od kako smo vratili svoje nacionalno ime Bo{njak, a neki jo{ uvijek tvrdoglavo ne mogu odbaciti u osnovi nametnuto ime Musliman. A dokle se`u na{a lutanja, zbunjenost i nedostatak nacionalnog ponosa govori i ~injenica da ima i onih koji se izja{njavaju recimo kao Crnogorci islamske vjeroispovijesti. Vjerojatno se mnogi pitaju za{to je i dalje va`no insistirati na nacionalnom pitanju u trenutku kada se nalazimo na pragu ulaska u Europsku uniju. Polaze}i od jednog od osnovnih postulata EU - nijedan narod nije mali i nijedna kultura drugorazredna – upravo nas samosvijest o svome identitetu mo`e dovesti u ravnopravan polo`aj prema drugim europskim narodima. Svjesni da je jedno od osnovnih prava svakog pojedinca pravo da se opredijeli prema svome osje}aju ipak ne mo`emo olako prije}i preko ~injenice da „Muslimani“ nestaju}i u rubrikama „ostali“ sami sebi onemogu}avaju da budu zastupljeni u dr`avnim tijelima. Biti Bo{njak u ovom slu~aju je ona definiranost koja nas spa{ava od nestajanja. Sve ovo otvara veliki prostor djelovanja na{oj Zajednici kako u odnosu prema dr`avnim institucijama i medijima, tako i prema Bo{njacima i Muslimanima podjednako. Drugo klju~no pitanje najsna`nije odre|uje na{u budu}nost – rad s mladim nara{tajima. Ideju bo{nja{tva ne smijemo okameniti u vremenu i okretati se samo pro{losti. Na po~etku 21 st. bo{nja{tvo tra`i svoju afirmaciju u sada{njosti. Ono {to nas mora zanimati je kako bo{nja{tvo promi{ljaju i `ive generacije Bo{njaka ro|ene u RH i kolika je njihova svijest o identitetu. Iako odgoj unutar jedne kulture i tradicije po~inje kod ku}e i od malih nogu, podr{ka Zajednice u dijaspori je va`an oslonac roditeljima. Edukacija mladih kroz radionice i malu {kolu bo{nja{tva, u~enje bosanskog jezika, uklju~ivanje u programe Zajednice ono je {to }e BNZ Grada Zagreba i Zagreba~ke `upanije ponuditi. Ovo je samo dio ideja i aktivnosti koje nas o~ekuju u slijede}em razdoblju. Budu}nost Zajednice je pred nama i samo je zajedno mo`emo oblikovati i ostvariti. Danas na po~etku prolje}a ovaj Glavni odbor spremno prihva}a nove izazove. I kao dobri Bo{njani uzdignuta, otvorena dlana o~ekujemo da nam se pridru`ite Hvala. (Izlaganje Sene Kulenovi} na Osniva~koj skup{tine Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju, 19.3.2005.)

330


Dokumenti BNZH

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Ilica 54, 10000 ZAGREB tel/fax: 4819377; e-mail: bnzhºzg.htnet.hr Predmet: Broj: 27/05

Zagreb, 24.6.2005.

Leksikografski zavod “Miroslav Krle`a” 10000 ZAGREB Glavni urednik “Op}e i nacionalne enciklopedije” Dr.sc. Anton Vuji} Po{tovani i cijenjeni gospodine Vuji}, kao Bo{njaci koji `ivimo u Republici Hrvtaskoj primijetili smo dvije gre{ke u ovih dana iza{lom “Leksikonu dr`ava svijeta” u posebnom izdanju “Ve~ernjeg lista” i Extrade d.o.o. Rijeka. Naime, za Bosnu i Hercegovinu navedeni su sljede}i podaci: – slu`beni jezici: srpski i hrvatski, – etni~ki sastav: Srbi, Hrvati i Muslimani. Obra}amo se Vama kao glavnom uredniku “Op}e i nacionalne enciklopedije” s molbom da ne dopustite da se u “Op}oj i nacionalnoj enciklopediji” ove pogre{ke ponove. Vjerujemo da Vam je poznato da su se za vrijeme raspada biv{e dr`ave i formiranja novih dr`ava, te rata na ovim prostorima, u Bosni i Hercegovini dogodile zna~ajne promjene. Godine 1993. na Svebo{nja~kom saboru odr`anom u Sarajevu usvojena je Deklaracija kojom je vra}eno historijsko ime za bosansko-hercegova~ke muslimane Bo{njak i naziv jezika kojim oni govore bosanski. Ove promjene kasnije su ugra|ene i potvr|ene u Washingtonskom i Daytonskom sporazum o BiH, te Ustavu BiH. Zbog toga Vas molimo, da pri obradi teme Bosna i Hercegovina u “Op}oj i nacionalnoj enciklopediji” koju pripremate, navedete sljede}e ispravne podatke: – slu`beni jezici: bosanski, hrvatski i srpski, – etni~ki sastav (postoci se odnose na Popis stanovni{tva 1991. godine prije agresije na BiH 1992): Bo{njaci 44%, Srbi 31 %, Hrvati 17 % i ostali 8%. Unaprijed se zahvaljujemo. S po{tovanjem! Predsjednik BNZH Prof.dr.sc. Sead Berberovi}

331


Bo{nja~ka pismohrana

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Ilica 54, 10000 ZAGREB tel/fax: 4819377; e-mail: bnzhºzg.htnet.hr Predmet: Broj: 28/05

Zagreb, 24.6.2005.

G. Predrag Tomljenovi} Urednik “Leksikona dr`ava svijeta” Extrade d.o.o. Rijeka Po{tovani gospodine, kao Bo{njaci koji `ivimo u Republici Hrvtaskoj primijetili smo dvije gre{ke u ovih dana iza{lom “Leksikonu dr`ava svijeta” u posebnom izdanju “Ve~ernjeg lista” i Extrade d.o.o. Rijeka. Naime, za Bosnu i Hercegovinu navedeni su sljede}i podaci: – slu`beni jezici: srpski i hrvatski, – etni~ki sastav: Srbi, Hrvati i Muslimani. Pretpostavljamo da je do ovih gre{aka do{lo zato {to ste preuzeli neke zastarjele podatke. Naime, mi vjerujemo da Vam je poznato da su se za vrijeme raspada biv{e dr`ave i formiranja novih dr`ava, te rata na ovim prostorima, u Bosni i Hercegovini dogodile zna~ajne promjene. Godine 1993. na Svebo{nja~kom saboru odr`anom u Sarajevu usvojena je Deklaracija kojom je vra}eno historijsko ime za bosanskohercegova~ke muslimane Bo{njak i naziv jezika kojim oni govore bosanski. Ove promjene kasnije su ugra|ene i potvr|ene u Washingtonskom i Daytonskom sporazum o BiH, te Ustavu BiH. Zbog toga Vas molimo, da u novim izdanjima “Leksikona dr`ava svijeta”, navedete sljede}e ispravne podatke za Bosnu i Hercegovinu: – slu`beni jezici: bosanski, hrvatski i srpski, – etni~ki sastav (postoci se odnose na Popis stanovni{tva 1991. godine prije agresije na BiH 1992): Bo{njaci 44%, Srbi 31 %, Hrvati 17 % i ostali 8%. Unaprijed se zahvaljujemo. S po{tovanjem! Predsjednik BNZH Prof.dr.sc. Sead Berberovi}

332


Dokumenti BNZH

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Ilica 54, 10000 ZAGREB tel/fax: 4819377; e-mail: bnzhºzg.htnet.hr Broj: 27/05

Zagreb, 11.4.2005.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice – Sektor za iseljeni{tvo Sarajevo, Ruzmira Tihi} Kadri}, pomo}nik ministra Po{tovana gospo|o Ruzmira, ~ast i zadovoljstvo nam je da Vas informiramo o knjigama i piscima iz na{e edicije ˝Bosana˝ - Bo{nja~ki pisci u Hrvatskoj. Zna~i mi Vam dostavljamo sve ove knjige iz Biblioteke ˝Bosana˝, u kojoj se nalaze autori porijeklom iz Bosne i Hercegovine : ˝Prorok u na{em vrtu˝, Sead Begovi} ˝Vje~iti putnik˝, Mehmed Ma{i} ˝Bistri~ka svitanja˝, Nusret Idrizovi} ˝Jedanaesta plo~a˝, Asaf Durakovi} ˝Sokrat na Pegazu˝, Gordon Sinanovi} ˝Tarih ljubavi˝, Emsud Sinanovi} ˝Prazne ruke˝, Zijad Durakovi} ˝[ejh i druge pri~e˝, Mesud [abanovi} ˝Primopredaja ili divljim tahiristanom˝, Tahir Muji~i} ˝Pustinje neona˝, Ervin Jahi} Osim knjiga Bo{nja~ka nacionalna zajednica, svake godine izdaje i ~asopis-almanah o stvarala{tvu Bo{njaka u Hrvatskoj koji se zove ˝Bo{nja~ka pismohrana˝. To su ustvari knjige sa prosje~no 350 stranica. Imamo ukupno ~etiri godi{ta ˝Bo{nja~ke pismohrane˝. Sve imamo namjeru izlo`iti na sajmu. Namjera nam je osim ranije datih autora Tahira Muji~i}a i Ervina Jahi}a, takodjer predstaviti i autora Mesuda [abanovi}a sa knjigom ˝[ejh i druge pri~e˝ Uz lijepe pozdrave, primite izraze na{eg po{tovanja. Potpredsjednik BNZH Dipl.ing. D`evad Jogun~i}, v.r.

333


Uputa suradnicima ^asopis Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske „Bo{nja~ka pismohrana” bavi se povijesnim, kulturnim i dru{tvenim pitanjima vezanim uz `ivot Bo{njaka u Hrvatskoj. “Bo{nja~ka pismohrana” objavljuje znanstvene, stru~ne i istra`iva~ke radove, intervjue, prijevode, recenzije, prikaze i osvrte o razli~itim aspektima bo{nja~kog `ivota u Hrvatskoj u pro{losti i danas. S obzirom na to pozivamo vas na suradnju. Radove treba prilo`iti na disketi uz jedan otisnuti primjerak (dvostruki prored) na papiru formata A4. Slikovni prilozi (fotografije, crte`i, tabele itd.) uz ~lanak moraju biti kvalitetni i jasni, a potrebno je prilo`iti i njihov kratak opis. Ukoliko se predaju na nekom mediju (CD, DVD, vanjski hard disk, ZIP-drive ili sl.) slikovni prilozi trebaju biti obra|eni u nekom od grafi~kih programa (Adobe Photoshop, Corel Draw, Micrografx Picture Publisher i dr.) u formatu za tisak 1:1 i u rezoluciji 300 dpi. Opseg radova ne smije prelaziti 30 stranica. Radovi se mogu poslati ili osobno donijeti na adresu: Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske (za Redakciju “Bo{nja~ke pismohrane”) Ilica 54 10 000 ZAGREB Osnovni jezik “Bo{nja~ke pismohrane” je bosanski standardni jezik i po`eljno je da autori svoje radove tome i prilagode. Ukoliko to nisu u mogu}nosti, zadr`avamo pravo da se to u~ini kroz lekturu. S obzirom na ritam objavljivanja “Bo{nja~ke pismohrane” prikupljanje radova stalno je otvoreno i nije vremenski ograni~eno. Radovi se ne vra}aju. Va{i prilozi zna~ajni su u promicanju bo{nja~ke kulture i tradicije u Hrvatskoj zato vas pozivamo da nam se pridru`ite. Redakcija

335


Pismohrana 2004  
Pismohrana 2004  

Bošnjačka pismohrana - časopis za povijest i kulturu Bošnjaka u Hrvatskoj Utemeljeno 1998. godine

Advertisement