Surovi iskupitelj Lazarus Morel ma, u zbijenim trščacima i u ogavnim blatištima, živeo je beli šljam, poor whites. To su bili ribari, lovci-lutalice, kradljivci konja. Često bi od crnaca kamčili malo ukradene hrane, a u svom poniženju čuvali su ponos: krv bez čađi, bez mešavine. Lazarus Morel je bio jedan od njih.
ČOVEK Dagerotipije Morela koje obično objavljuju američ ki časopisi nisu autentične. Taj nedostatak pravih slika to liko znamenitog i čuvenog čoveka, sigurno nije slučajan. Opravdano je pretpostaviti da je Morel odbio sjajnu foto grafsku ploču, prvenstveno kako ne bi ostavljao bespo trebne tragove i, uzgred, da pothrani svoju tajnovitost... Znamo, međutim, da kao mlad nije bio privlačan i da mu suviše zbijene oči i tanke usne nisu išle u prilog. Godine su mu, zatim, dale onu posebnu uzvišenost koju imaju osedele hulje, srecni i nekažnjeni kriminalci. Uprkos bednom detinjstvu i nečasnom životu, bio je stari gospodin sa Juga. Poznavao je Sveto pismo i propovedao je sa iz razitim ubeđenjem. „Ja sam video Lazarusa Morela za propovedaonicom - zapisao je vlasnik jedne kockarnice u 19