Issuu on Google+

ISSN 1333-1590

List učenika OŠ Ivana Mažuranića, Vinkovci, šk.g.2012./2013. Broj 20, godina 20

i n a d Ve d r i

Tema broja: Više stabala, Da moli

m!

Dnevnik jednog izviđača

Natjecanja

Reportaže

Razgovori

Učionic a među h ra s t ov ima

Školska događanja

Strip


Vedri dani

Vedri dani

Riječ urednika

List Oš Ivana Mažuranića,Vinkovci Adresa uredništva: Silvija Strahimira Kranjčevića 2 Telefon i telefaks: 032/ 332-350 Izdavač: OŠ Ivana Mažuranića Za izdavača: Marina Markić, ravnateljica Glavni urednik: Davor Bilić, 7.c Odgovorna urednica i lektorica: Kristina Skoko, prof.

Dragi naši čitatelji!

Fotografije: Uredništvo i učiteljica Borislava Kordiš Računalna obrada: Uredništvo i učiteljica Kristina Skoko Uredništvo: Lorena Markasović (5.a), Ana Barbara Pajić (7.c), Matea Duspara (7.c) Martina Majić (7.c), Tomislav Lolić (7.b), Ivan Suknović (8.b), David Strinić (8.b) Oblikovanje i grafička priprema: tiskara Martis Tisak: Martis

Dobrodošli na stranice ovogodišnjeg broja Vedrih dana. Pripala mi je čast biti urednikom ove školske godine zbog čega sam jako ponosan i radostan. I ove smo godine mi novinari imali pune ruke posla. Nekoliko nas je išlo i na novinarsko usavršavanje u sklopu radionica DORF-a. Obogatili smo se različitim novinarskim temama i usavršili znanje o radijskim emisijama. Kako se naša suradnja s Radio Vinkovcima i dalje nastavlja, nadamo se još kreativnijim emisijama. Ponosni smo što smo treću godinu zaredom predloženi na državno natjecanje LiDraNo, a ove je godine školski list predstavila prošlogodišnja urednica Ivona Ćosić. Kako smo od ove školske godine uključeni u projekt Comenius, izabrali smo ga za temu broja. Pored bogate ekološke tematike iz glavne teme, u ovom broju donosimo također i intervjue, reportaže, izvješća s ekskurzija, dnevnik izviđača, psihološke testove i još puno toga. Nadamo se da će vas i ovogodišnji Vedri dani razvedriti. Vaš Davor Bilić, glavni urednik

Cijena: 20 kn Naklada: 350 primjeraka

2


Vedri dani

Iz sadrža ja Riječ urednika................................................ 2. Naši uspjesi 2013. .........................................4. Prvašići o prvom razredu................................. 6. Odlaze nam osmaši .......................................... 7. Maturalac upisan u srcima ..............................10. Događajnica ................................................. 12. Prvi u županiji, drugi u državi........................18. Više stabala? Da, molim! ............................... 19. Likovni i literarni kutak .............................. 26. Šetnja kroz povijest Vinkovaca ...................... 28. Dnevnik jednog izviđača ................................30. Psihološki kutak ...........................................33.

3


Vedri dani

Na{i uspjesi 2013. I ove se godine osjećao natjecateljski duh i radost pobjednika. Donosimo pregled najuspješnijih do 3. mjesta na županijskom natjecanju te sudionike regionalnih i državnih natjecanja i smotri. Čestitke najuspješnijim učenicima i njihovim mentorima.

LiDraNo Na županijskom natjecanju sudjelovali smo s našim s našim školskim listom, literarnim radovima i dramskoscenskim izrazom. Vedri dani su predloženi na državnu razinu, a na LiDraNu ga je predstavila prošlogodišnja urednica Ivona Ćosić (8.a). Mentorica je bila Kristina Skoko. Reportaža Učionica među hrastovima učenice Mirne Brešćanski, (6.a) predložena je na državnu razinu. Mentorica je Ivana Šego.

Engleski jezik Nikolina Jukić (8.b) osvojila je 2. mjesto u međunarodnom natjecanju u kreativnom pisanju nakladničke kuće Cambridge University Press. Mentorica joj je bila Kata Grgljanić

Matematika

Likovna kultura

Na županijskom natjecanju učenik Marko Vidović (4.b) postigao je 2. mjesto, a Domagoj Pernar (4.b) 3. mjesto. Mentorica je bila Katica Konstantinović. Učenica Ema Javor (4.b) postigla je 2. mjesto. Mentorica je bila Sandra Pernar. Učenik Stjepan Bičanić postigao je visoko 1. mjesto. Mentorica je bila Marija Čopčić Banovac

Za natječaj Lik na državnu su razinu predloženi radovi učenice Sare Turić (6.a), Barbare Koščević (8.b) i Anje Zrno (8.c). Mentorica je bila Kata Korica-Božić

Glazbena kultura Zbor naše škole u kategoriji mlađeg školskog uzrasta postigao 1. mjesto na županijskom natjecanju. Upućeni na državnu smotru u Varaždinu gdje su osvojili zlatnu plaketu u A kategoriji. Mentorica je bila Zrinka Šimunović 4


Vedri dani

Povijest Na županijskom natjecanju učenik Branko Šego (7.a) postigao je 1. mjesto, a na državnom natjecanju visoko 2. mjesto. Mentorica je bila Ivana Velić

Geografija Na županijskom natjecanju učenica Iva Karlić (7.c) postigla je 3. mjesto. Mentorica je bila Andreja Pranjić.

Tjelesna kultura U košarci su dječaci na županijskom natjecanju postigli 1. mjesto, a 2. mjesto na regionalnom natjecanju. U odbojci su na županijskom natjecanju postigli 3. mjesto. Mentorica im je bila Ljerka Veselčić. U odbojci su djevojčice postigle 1. mjesto na županijskom i regionalnom natjecanju te 3. mjesto na državnom natjecanju u Poreču. Mentor im je bio Mario Lovrić

Odbojkašice

Dojmovi jedne odbojkašice

Zaslužena zlatna plaketa

Prvu smo utakmicu protiv Duge Rese izgubili, ali smo se zato iskupili u drugoj protiv Čakovca. Ozljeda naše ključne igračice nije nas omela i osvojile smo broncu. Bile smo odlično raspoložene pa su nam sva tri dana prošla u zabavi i smijehu. Poseban je osjećaj ostvariti svoje ciljeve i oduševiti protivničku ekipu. Nadahnute riječima naše ravnateljice i nastavnika Marija Lovrića zapečatile smo ovo putovanje kojeg ćemo se s ponosom uvijek rado sjećati.

U našem školskom zboru pjeva 40 učenika od 2. do 5. razreda. Članovi zbora i voditeljica Zrinka Šimunović ponosni su na osvojeno zlato. Lijepo smo se proveli i radosni smo što smo imali prilike predstaviti naš grad i županiju na državnom natjecanju pjevačkih zborova u Varaždinu. Martina Kuterovac, 5.c

Paula Šimunović, 8.c Raspjevani zbor

5


u d e r z a r m o v r p o i ć i š a v Pr 1.b U školi mi je dobro, najdraži predmet mi je tjelesni. Učiteljica je dobra. Tea Knapić U školi mi je lijepo, imamo dobru učiteljicu. U učionici mi se najviše sviđa zelena ploča, a najdraži predmet mi je tjelesni. Marin Jurić U školi mi je lijepo, u učionici mi se najviše sviđaju klupe. Najdraži predmet mi je likovni. Karla Gelo U školi mi je lijepo, najviše mi se sviđaju klupe u mojoj učionici. Najdraži predmet mi je tjelesni. Ena Smole

1. b

1.a

U školi mi je jako lijepo, učiteljica je dobra. Najdraži mi je predmet hrvatski. Amra Mujić U školi mi je odlično, učiteljica je odlična. Najviše mi se sviđa knjižnica. Niko Šteko U školi mi je dobro, učiteljica je odlična. Najdraži mi je predmet likovni. Klara Oberan U školi mi se najviše sviđa moja učionica. Najviše volim prirodu i svoju učiteljicu. Mia Perišić U školi mi se najviše sviđa učiteljica, učionica i hrvatski jezik. Lana Strinić

1. a

6


Odlaze nam osmi razredi

Vedri dani

Bernard Bogdanović voli smišljati šale, ima cool frizuru i lijepo lice. Zna puno o raznim stvarima, pomaže svojim roditeljima u poslu. Bernard je došao u trećem razredu, ali je on oduvijek naš. Matea Borzić je pažljiva u školi, ne voli nepravdu, lijepa je i ima lijepu kosu. Tiho se bori za svoja prava. Matea jako voli odbojku. Ivona Ćosić plače dok se smije, zna dobro njemački i engleski. Voli cekane. Dobra je prijateljica i zabavna. S njom je uvijek veselo. Filip Dujić se voli šaliti i zgodan je. Voli nogomet. Ima nekad presmješne fore. S njim je u društvu uvijek glasno i zabavno. Sam je sebe prozvao Sulejmanom. Ivan Filipović je šaljiv i dobro se razumije u računala, zato najviše i voli informatiku. Lijep je. Voli izrađivati stvari od drveta. Dino Galić je pametan. Zna dobro matematiku, a voli fiziku i geografiju. Pravi je prijatelj. Zna nekad biti i zbunjen, ali zapravo nije. Voli igrati Minecraft. Razredni je blagajnik.

a . 8

Valentina Grujin je odlikašica, pametna, dobra i lijepa. Voli odbojku i stvarno je marljiva u učenju. Uvijek lijepo miriše. Dobra je prijateljica. Josipa Horvat ima svoj stil. Razumije probleme drugih i dobra je prijateljica. Ima prekrasnu kosu (voli je peglati) i najljepše lice. Josipa je dobra u duši. Mirna Jurić voli J. Lo, voli odbojku, kaže ono što misli i ne brine što će na to netko drugi reći. Lijepa je i pametna. Nekako joj sve ide od ruke. Matea Kajkić voli odbojku, jako je lijepa, a ima i lijepu kosu. Pristojna je i pažljiva, nije nametljiva u društvu. Matea je došla kasnije u razred, ali se uklopila i zavoljela ga (a i mi nju) kao da je oduvijek u njemu. Karla Kelava je jako svestrana. Lijepa je i ima lijepu kosu. Voli različite modne dodatke. Karla pjeva i svira , aktivna je u župi, dobra je i zabavna. Zna dobro engleski. Voli Beyonce. Ivan Ledić je odličan učenik. Jako je drag i pošten. Uvijek ima svoje mišljenje, ali neće povrijediti druge riječima. Voli povijest. Kralj.Voli glazbu. Fran Luburić je naj naj prijatelj. Bavi se biciklizmom, voli bicikle i uživa u tome. Odlično se oblači i izgleda, a jako je dobar i nije umišljen. Fran je lijep, mlad, simpatičan, previše romantičan. Rebeka Rajković voli crtati i voli motore. Ima odličan stil oblačenja. Rebeka je Lorenina najbolja prijateljica. Lijepa je i voli se smijati. Svira sintisajzer i voli glazbu. Lorena Savčić je uvijek nasmijana. Vrijedna je i pažljiva. Voli glazbu, lijepo pjeva i prava je sanjarka i romantičarka. Vedra je i vesela. Lorena je Rebekina najbolja prijateljica. Filip Stepić je dobar i ne priča puno, ali kad nešto kaže, pogodi pravu riječ. Voli igrice na playstationu (3). Jako je dobar prijatelj i u njega se može imati povjerenja. Matej Sunđi je dobar u sportu, ima posebnu afro frizuru i smiješno se smije. Zaljubljen je do ušiju. Voli bmx-e i crazy wolf. Antun Svetić pomaže drugima, zabavan je i voli nogomet. Trenira redovito i marljiv je u tome. S njim je zanimljivo i nekad izrekne misli nad kojima se svi zamislimo. Dino Žalac je predsjednik razreda. Voli bmx bicikle i pravi je prijatelj. Ima stila u odijevanju i duhovit je. Dino je iskren i na njega se može računati. Drži se dogovora. Mišići su mu jača strana. Anamarija Kovač je došla u osmom razredu, često je zamišljena i ne priča baš puno u školi.Ima lijepu kosu i slatko se smije. Zanimljiva je. Žao nam je što je nismo bolje upoznali. 7


Vedri dani

b . 8 Pave Bionda je dobar prijatelj koji uvijek pomaže u nevolji. Pametan i jako dobar učenik. Lijepo se ponaša i sportski je tip. Kristijan Čeple je vrlo druželjubiv i simpatičan dječak. Odličan je učenik i ističe se u razredu. Previše provodi vremena za računalom, kao i većina razreda. Kristijan je pametan, voli učiti, ali neuredno piše. Aladar Đurićanin je visok dječak, ima puno prijatelja, ne voli učiti i voli košarku. Pomaže prijateljima i nije sebičan, voli se šaliti, pametan je. Voli hrvatski jezik, povijest i matematiku. Bio je i kemičar. Bruno Jukić je zgodan, nabildan, pametan i duhovit. Dobar je prijatelj i uvijek spreman pomoći. Sportski je tip i ima dobre naočale. Nikolina Jukić je jako otvorena, šaljiva i iskrena osoba. Voli nogomet, nogometaše i Cristiana Ronalda. Jure Knežević je jako dobar prijatelj. Zabavan je i duhovit. Dobro igra nogomet. Barbara Koščević je odlična odbojkašica. Dobra je prijateljica, lijepa je i zgodna. Voli se slikati, pametna je, voli pomagati drugima. Uvijek sluša glazbu, prolazi s 5, iako ne voli ni školu ni učenje. Patricia Kovačević je komunikativna i iskrena osoba. Uvijek je spremna pomoći. Voli glazbu i crtanje. Renato Križanac je simpatičan i uvijek je spreman pomoći. Voli ići u teretanu, mišićav je i jako zgodan. Anabela Krznarić je dobra prijateljica i odbojkašica. Voli glazbu i pjevanje. Filip Lovin je kraljina. Voli se šaliti, pametan je i ide mu hakiranje. Voli kemiju, pomaže svima i odličan je vratar. Goran Mustapić je odličan prijatelj, uvijek je spreman pomoći i lako prima šale na svoj račun. Iskren i odan. Marko Stjepanović je kralj. Voli se družiti, zabavan je, pametan, mišićav… David Strinić je dobar, iskren prijatelj. Rado pomaže drugima, iako je većinom njemu potrebna pomoć. Ivan Suknović je iskren i odan prijatelj uvijek spreman za šalu. Uvijek je spreman pomoći. Marija Šokčević voli se glasno smijati i puno pričati. Pametna je, ali ne voli učiti. Voli folklor, plesanje i pjevanje. Marijana Zovak je tiha, lijepa i dobra prijateljica. Jako voli glazbu, odlično pjeva i svira klavir. Domagoj Žiroš je mišićav, lijep, pametan i duhovit. Ima zanimljivu frizuru. 8


Vedri dani

Tea Alduk je uvijek nasmijana i vedra učenica, čak i kada dobije lošu ocjenu. Jako je dobra u tjelesnom i likovnom. Matej Andrijanić često se šali i grohotom smije bez očitog razloga. Često svojim ponašanjem na satu nasmijava razred. Mnogima je smislio novi nadimak. Lovro Buday je veseo i razigran kao malo dijete. Vrlo je ponosan na sve što učini i žalostan ako nešto pođe po zlu. Domagoj Filipov je dobar prijatelj,voli igrati košarku i uzoran je učenik. Voli dugo spavati i pričati. Petra Gojković je uvijek vesela i rado pomaže drugima. Ona je naša mala kemičarka, voli sve što je povezano s kemijom, ali i matematiku. Matej Grgić je dobar prijatelj. Nikad nije ljut, već veseo i nasmijan. Zna dobro igrati sofisticirane i korisne video igre. Pamtit ću ga po košuljama. Hrvoje Grgurić je dobar prijatelj, simpatičan i duhovit. Često nas nasmije svojim dosjetkama. Luka Ilić je visok i voli igrati košarku. Dobar je prijatelj uvijek spreman pomoći. Lara Kaderžabek je draga i dobra prijateljica. Druželjubiva je i jako voli životinje. U slobodno vrijeme često sluša glazbu. Borna Kanazir je vedar, nasmijan i šaljiv dečko. Dobar je crtač. Ema Kovačević je lijepa i draga prijateljica i svi ju smatramo kraljicom razreda. Ema je uvijek upućena u razredna zbivanja i nikada joj ne promakne ni jedan trač. Karlo Lalić je dobar prijatelj,voli pomoći, šaljiv je smiješan. Zna često biti bojažljiv. Luka Majer je nesebičan prijatelj koji zna čuvati tajne. Šaljiv je, uvijek veseo i nasmiješen. Voli techno i hip hop . Fran Mišić jako je pametan i snalažljiv. Nekad zna biti smiješan. Voli tenis i dugo spavanje. Petar Pajić je dobar i zabavan prijatelj uvijek spreman pomoći. Voli igrati računalne igrice i dugo spavati. Martina Petrinović je draga, dobra i vrijedna učenica uvijek spremna pomoći. Dobra je u svim predmetima, ali definitivno nitko u školi ne zna fiziku kao ona. Paula Šimunović je dobra prijateljica uvijek spremna pomoći. Pričljiva je, voli igrati odbojku i glumiti. Dominik Vidaković je dobar prijatelj. Voli igrati nogomet i košarku. Jako je zabavan. Anja Zrno je draga osoba i dobra prijateljica. Lijepa i vrlo tiha. Voli palačinke s nutellom. Trenira košarku i voli crtati.

9

c . 8


Vedri dani

Putovima Istre

Maturalac

upi

„Družili smo se s ljepotama Istre, posjetili Roč, Aleju glagoljaša, Pazin, Pulu; nazočili pripremi pulske Arene za hokej na ledu, suočili se sa strahom u jami Baredini, držali komadiće meteora u zvjezdarnici Višnjan…“

Uzbudljivo putovanje i prvi dojmovi Konačno je došla ta subota i krenuli smo na dugo iščekivani maturalac.Vožnja je bila preduga, ali s dobrim društvom nikada nije dosadno. Zabavljali smo se, smijali, kartali, a neki su se odlučili malo odmoriti prije dolaska u Banjole. Prvi dan naše nezaboravne avanture uputili smo se prema mjestu zvanom Roč. U njemu smo posjetili jednu malu kapelicu minijaturnih prozora da je svjetlost jedva dopirala unutra. Nakon toga smo otišli do Aleje glagoljaša uz koju je postavljeno jedanaest spomenika glagoljici. Dan je bio ispunjen dogodovštivana i ponuđenim sadržajima, a najzanimljiviji je bio posjet najmanjem gradu na svijetuHumu. Poseban je to grad jer ima samo sedamanest stanovnika. Nakon što smo prenapučili najmanji grad, nastavili smo vožnju prema Pazinu, glavnom gradu Istarske županije.Tamo smo uživali u razgledavanju njegovih znamenitosti. Napokon,onako umorni i iscrpljeni došli smo u Banjole. Vrijeme nije bilo idealno za kupanje i sunčanje pa smo se odlučili malo družiti, svatko sa svojom ekipom. Nakon večere vodič nas odveo na moto susret gdje se većina odlično zabavila. Umorni nakon napornog, ali i uzbudljivog putovanja došli smo u hotel, malo se družili, a poslije svega jedva dočekani- KREVET.

Hum je zbog nas prenapučen...

Gost iz snova

Odmor u Areni

Pulski ratnici Nakon neprospavane noći zrake sunca, nasmiješenog iznad morskih valova, probudile su nas i odvukle u Arenu. Voditeljica nam je objasnila kako su se tu odvijale neke od najvećih gladijatorskih bitki u vrijeme vladavine Rimljana nad Pulom. Arenu su pripremali za predstojeću utakmicu hokeja na ledu, što je posebna turistička atrakcija. Također smo posjetili Augustov hram, gradska vrata koja je dala sagraditi žena i mnoge druge zanimljivosti. Nakon obilaska Pule, osvježenje nas je čekalo u moru i kratki san u sobi. 10

Pogled na Limski zaljev, jamu Baredinu („ nismo se plašili“) i zvjezdarnicu Višnjan (u kojoj je većina spavala za vrijeme predavanja) svima je mamio osmijehe na lice. Bazilike i crkve starih gradova Rovinja i Poreča sa svojim zanimljivostima mnoge su ostavili bez daha. Umornih očiju koje su se tog dana nagledale istarskih dragulja navečer smo se uputili prema disku i družili se s učenicima jedne vinkovačke škole. Nove ljetne ljubavi, gromoglasan smijeh, ples i druženje samo su neke od značajki našeg malog maturalca na kraju osnovnog školovanja. Povratkom iz diska gost slovačkog podrijetla nije baš bio oduševljen našim ponašanjem. To je bila večer kada smo na sreću naših dragih nastavnica i gostiju hotela ranije zaspali, ili barem koliko toliko bili tihi u kasnim satima.


Vedri dani

isan

u

srcima Sreća, ljubav, tuga, Brijuni Sljedećeg dana „dovoljno“ naspavani nakon doručka otišli smo do brodskog pristaništa Fažana. Tamo smo se brodom uputili prema Nacionalnom parku Brijuni, jednom od omiljenih odmarališta svih naših predsjednika. Vožnja je brodom potekla brzo. Većina je uživala u suncu i laganom povjetarcu dok su se neki prepustili snovima i zaspali u ugodnoj atmosferi. Dolaskom na Brijune otišli smo u vlakić gdje smo proveli neko vrijeme. Svima je godilo ugodno vrijeme i polagana vožnja. Naš nam je vozač rekao da dugi niz godina nije imao bolju skupinu (cijeli je vlakić za vrijeme vožnje drijemao). Na Brijunima smo vidjeli puno prekrasnih životinja i dobro se nasmijali. Nakon povratka malo smo se odmorili, a onda je uslijedila uživancija na plaži. Ne baš sretni navečer smo otišli u disko (ako se to može tako nazvati), naravno u Puli. Radosni što se vraćamo u hotel prepričavali smo događaje, ljetne avanture, neuzvraćene ljubavi…Tuga na licima nekih, a osmijeh na zaljubljenima krasili su autobus prepun djece pune života. Iz naših ostalih dogodovština, koje je nemoguće ukratko opisati, zaključili smo da sreća prati hrabre.

Učenju nema kraja

Tuga, nezadovoljstvo Posljednji sati našeg maturalca bili su posebni. Osjećaji su se uskomešali. Neki sretni što idu kući, a drugi tužni što im se nisu uspjeli ostvariti planovi. Ipak, morali smo krenuti. Oprostili smo se od Banjola i autobusom otišli na Trsat- svetište Majke Božje. Obišli smo crkvu i kapelu zavjetnih darova u kojoj se nalazi mnoštvo slika i umjetnina, tj. darova ljudi u znak zahvale ili molbe za Božju pomoć. I eto, došao je kraj našeg putovanja i odredište Vinkovci. Zabave u autobusu nije nedostajalo. Pjevanje, smijanje i dugi razgovori trajali su cijelim putem.Vjerujem, kada su svi došli kući, prevrtali su još jednom cijeli film u glavi i shvatili da je ljeto gotovo, a s time i naše druženje. Sljedeće godine- srednja!

Put putujem, a žao mi je

Vidjeli smo ljepote istarskog kraja, prisjetili se naše bogate prošlosti, a najljepše je što smo bili skupa, dobro raspoloženi i što ćemo se ovog putovanja uvijek rado sjećati. Karla Kelava, 8.a

Kratki predah i upute za dalje

11


Vedri dani

Iz života škole

DOGADA Zabilježili smo sve važnije događaje tijekom godine, a bilo ih je zaista puno. Kako smo ove godine još bogatiji aktivnostima, neke smo morali zabilježiti samo fotografijom. Ipak, nekad slika govori više od riječi.

Susret s književnicom Na radost učenika nižih razreda našu je školu posjetila dječja književnica Željka Horvat- Vukelja. Dobro smo se nasmijali i zabavili. Svidjela nam se njezina duhovitost, dobro raspoloženje te ljubav prema djeci i priči. Učenici 3.a i 3.b razreda izveli su igrokaz naše gošće. Književnica nam je pokazala svoju najdražu torbu u kojoj drži mnoge stvari koje joj pomažu u pričanju zabavnih i zanimljivih priča. Ispričala nam je mnoge priče: o vezici, zmijici, ljubavnoj priči, o svojem učeniku kojem je izraslo drveće iz ušiju. Ovaj ćemo susret dugo pamtiti kao i njezine priče. Barbara Rakonić, 4.c

Lutkama osvajamo publiku

Humanitarni projekt “Jedan po jedan”

Svi bismo trebali biti pozorni na tuđe materijalne potrebe i uvijek spremni pomoći jer time usrećujemo druge, a obogaćujemo sebe. Ova je školska godina bila u znaku pomaganja, a osim raznih razrednih humanitarnih akcija, cijela je škola bila ujedinjena u projektu „Jedan po jedan“. Cilj ovoga projekta bila je konkretna pomoć Caritasu župe sv. Vinka Pallottija. U mnogim se zemljama 23. studenoga obilježava kao Međunarodni humanitarni dan, a mi smo baš na taj dan započeli jedan po jedan skupljati pomoć. Akciju su započeli osmaši tako što je svaki učenik u sva tri razreda donio jedan artikl (prehrambeni ili higijenski). Na isti su način u narednim mjesecima sudjelovali svi razredni odjeli točnije svaka generacija u jednom mjesecu. Učenici viših razreda, vjeroučitelji pripravnici te domar škole odvozili su prikupljeno u župu.Vjerujemo da će ova akcija zaživjeti te da ćemo dobra djela prenijeti i budućim generacijama. Ana Barbara Pajić, 7.c

O likovima, junacima, pričama

O lutkarskoj skupini naše škole i njenim nastupima Lutkari naše škole godinama aktivno nastupaju u školi i izvan nje. Ove su godine lutkari 3.a razreda nastupali u Dječjem vrtiću „Eden“, na Sajmu pčelarstva, u Retkovcima na 25. smotri dramskog stvaralaštva. Redovito su prikazivali predstave za učenike naše škole. Predstavu Što pokloniti Isusu upriličili su nam za Božić i na zanimljiv način prikazali čime sve mala djeca mogu obradovati djetešce Isusa. U Retkovcima su prikazali izvedbu Kornjačin rođendan koja daje lijepu poruku svima nama da dajemo od srca i dijelimo s drugima ono što imamo.

Tko daje najviše prima

Lucija Tomašević, 7.a 12


Vedri dani

AJNICA Pogled u budućnost na Festivalu znanosti

Prirodnjaci u akciji

„Mnoga su otkrića čuvana za vremena koja tek dolaze, za godine u kojima će sjećanja na nas već izblijedjeti. Naš bi svijet bio ubogo mjesto kada svakoj epohi ne bi imao ponuditi nešto za istraživanje… priroda ne otkriva svoje tajne odjednom i svima. “ Ova izuzetno primamljiva pozivnica privukla je i našu školu na sudjelovanje na 11. festivalu znanosti. Predvođeni nastavnicama kemije i biologije bili smo dio skupine koja se sastojala od još nekoliko škola iz Vinkovaca i Županje. Po dolasku na Medicinski fakultet sudjelovali smo na predavanju s vrlo aktualnom temom koja je nosila ime „BAKTERIJE ILI ČOVJEK-TKO ĆE IMATI ZADNJU RIJEČ?“ Pogledali smo i animirani film o stvaranju otpornosti na antibiotike. Spoznali smo kako se razvija otpornost na antibiotike te saznali kako i mi možemo pridonijeti borbi sa “svemoćnim bakterijama“ kako ih je nazvao Louis Pasteur francuski kemičar i biolog po kojem je postupak pasterizacije-toplinskog uništavanja bakterija dobio ime. Njegova rečenica djeluje zastrašujuće „Bakterije su svuda, bakterije su svemoćne, bakterije će imati posljednju riječ.“ Zanimljivo i napeto je bilo na katedri patologije. Neki se nisu usudili ni ući dok su se dvije naše hrabre učenice usudile držati ljudsko srce u rukama. Hrabrih uvijek ima, a iz onog što smo doznali budućnost od nas iziskuje mnogo hrabrosti.

Znanstvena avantura Svi koji pohađamo dodatnu nastavu iz kemije, biologije i matematike imali smo priliku zajedno sa svojim učiteljicama posjetiti Institut Ruđera Boškovića u Zagrebu. Bilo je to prava znanstvena avantura. Znanstvenici, Ruđerovci, pokazali su nam kako znanost može biti zanimljiva i da biti znanstvenikom znači istraživati neograničene mogućnosti. Različitim predavanjima i radionicama upoznali su nas s kristalima, atomima, bakterijama, otkrili nam nevidljivi svijet nanočestica, objasnili nam zašto je kemija slatka… Tako smo doznali koliko je energije skriveno u malom gumenom medvjediću (nastaje „čarolijom“ iz sirupa glukoze, šećera i voćnih aroma). Oduševilo nas je bogatstvo Jadranskog mora. Iznenadili smo se raznolikošću organizama koji u njemu žive od makrosvijeta (sisavaca, riba, ježinaca, zvjezdača) do mikrosvijeta (zooplantoskih i fitoplantonskih zajednica). U mnoštvu zanimljivih stvari posebno nas je zabavilo „prosipanje tekućeg zraka“ što je efekt iz najopasnijih filmova. Sloganom „Nosi se znanje“ završili smo znanstvenu avanturu.

Petra Gojković, 8.c

Fran Mišić, 8.c

Tko je budući znanstvenik?

13

Bogatstvo podmorja

13


Vedri dani

Blog petice 5.c Kako bismo išli u korak s vremenom, osmislili smo zajedno s našom razrednicom blog našeg razreda pod nazivom Petice. U blogu smo tijekom školske godine pisali o događanjima iz razreda, razrednim projektima, školskim i izvanškolskim aktivnostima učenika i drugim zanimljivostima iz škole. Stavljali smo redovito i zanimljive fotografije kao i dojmove iz našeg dječjeg svijeta. Pisanje bloga ćemo nastaviti i u šestom razredu kako bismo na kraju školovanja imali lijepu uspomenu iz mlađih dana. Martina Kuterovac, 5.c

Radionica po radionica- radijska emisija

Novinari na DORF-u

Povodom 7. festivala dokumentarnog rock filma DORF održana je novinarska radionica u kojoj je sudjelovalo troje novinara iz naše škole. Radionica je trajala četiri dana i bila je namijenjena učenicima osnovnih i srednjih škola s novinarskim iskustvom ili bez njega. Radionicu je vodio Ante Perković koji nas je naučio kako pisati izvješće i vijest i napraviti radijsku emisiju. Doznali smo puno toga o čudima tehnike i režiranja. Na kraju radionice zajednički smo napravili radijsku emisiju na radio VFM-u koju smo stavili na stranicu naše škole. Ova je radionica bila zanimljiva, korisna i poučna. Dobro smo se zabavili, a osim korisnog rada imali smo prilike uživati u različitim animiranim i dokumentarnim filmovima. Ana Barbara Pajić, 7.c

Pripreme za radijsku emisiju na VFM-u

Četvrtaši na malom maturalcu Četvrti su razredi pred kraj školske godine imali mali maturalac. Obišli smo otoke Krk, Cres, Lošinj i dobro se zabavili. Prvi smo dan putovanja svratili do Jurandvora i naučili zanimljivosti o Bašćanskoj ploči. Drugi smo dan obišli Veli Lošinj te istraživali otočiće Vele i Male Orjule i otok Ilovik poznat po cvijeću. Obišli smo Vransko jezero, gradiće Osor i Valun koji je poznat po Valunskoj ploči. Na našoj smo ekskurziji naučili nešto i o dupinima, vozili se brodicom, kupali smo se na pješčanoj plaži… Svima će nam ostati u lijepom sjećanju. David Ivković, 4.b Vozimo se i uživamo

14


Vedri dani

Skitnje po Dalmaciji

Cigarete u koš Opća županijska bolnica Vinkovci 31. svibnja 2013. godine organizirala je 17. obilježavanje Svjetskog dana nepušenja. Održali su ga s ciljem povećanja razine znanja o štetnosti konzumiranja duhanskih proizvoda. U tu se akciju uključila i naša škola. Nastavnice u odabrale 25 najboljih likovnih i 4 najbolja literarna rada koje su predstavili učenici viših razreda naše škole. Dramska skupina škole odglumila je scensku igru „U ekipu s cigaretom“ čime su obogatili program. Po završetku smo svi dobili prigodne darove i zahvalnice.

Toliko priče i spremanja, ali dočekan je dugo očekivani maturalac sedmih razreda. Većina puta protekla je u pjesmi učenika 7.b i njihove razrednice Mirele Klarić. Pratio ih je naravno naš vjerni predsjednik Stjepan na svom instrumentu. Cijelim autobusom orile su se pjesme naših slavonskih tamburaša. Iako smo putovali noću, rijetki su spavali. Nažalost, pratila nas je kiša. Kada smo stigli u Ploče, lijevalo je kao iz kabla, ali smo si ipak priuštili šetnju obalom. Trajekt Vladimr Nazor iskrcao nas je u Orebiću oko 11.00 sati. Koliko je samo brežuljkast taj Plješac, neki su osjetili u svom želucu. Zvuk mora privlačio je našu pažnju, ali umor nas je prevladao te smo otišli na odmor. Kasnije smo se u pratnji vodiča popeli na brdo sv. Ilije u Franjevački samostan. Iz vjeronauka smo učili o franjevcima tako da nam to nije bilo ništa novo. Obišli smo i Korčulu. Zelena i u kamenu pričinila se kao raj na zemlji. Zidine grada su nas posebno zadivile kao i uske, strme ulice. Drugi je dan bio predviđen za Dubrovnik i Lokrum. Šetnja Orebićem i šoping po Stradunu mnogima će ostati u sjećanju. Slobodno vrijeme smo iskoristili za odmor, slikanje s prijateljima, šetnju i kupanje u bazenu. Oni koji se nisu željeli kupati tratili su vrijeme skačući po plićaku ili kartajući legendarne sedmice (vrlo popularne na našem maturalcu) na terasi. Zadnja večer je prošla brzo kroz pjesmu i ples na molu, šetnju i zadnji sladoled u našoj omljenoj slastičarni. Neki su se i zaljubili. Pakiranje kofera je svima teško palo. Izlaskom iz Dalmacije orila se se pjesma o ljepoti našeg mora. Mogli su se vidjeti zacakljene oči. Meni je ovaj maturalac poseban jer sam se zbližila s nekim učenicima s kojima nisam bila toliko bliska.

Ovim smo događajem podsjetili mlade da budu svjesni koliko je pušenje štetno i da nikada ne počnu pušiti. Sara Stojanović, 6.b

Zajedno za zdravlje

Istina je da se s maturalca nitko ne vraća isti. Lea Fabijan,7.a

U iščekivanju Vladimira Nazora

15


Vedri dani

Još malo iz Dan kruha s mamama i bakama

Bili smo domaćini Državnog natjecanja iz njemačkog jezika

Tečaj English in Action

Ljubitelji stranih jezika uče makedonski jezik

16


Vedri dani

života škole

Vrijedne male vezilje s punim rukama posla

Predavanje u organizaciji Policijske postaje Vinkovci učenicima osmih razreda o štetnom utjecaju alkohola

Humani prvašići u akciji Crvenog križa

Odlazak u mirovinu u učiteljice Petronke Cindrić

Ovako izgleda ručak u školskoj kuhinji

17


Vedri dani

Razgovor s učenikom Brankom Šego

Prvi u županiji, drugi u državi Branko Šego učenik je 7.a razrada i veliki ljubitelj povijesti. Kao prvak naše županije predstavio nas je i na Državnom natjecanju u Lovranu gdje je osvojio drugo mjesto. Zašto voli povijest i kako se osjeća kao njezin vrsni poznavatelj donosimo u razgovoru.

Kada se i kako rodila ljubav prema povijesti? Povijest sam oduvijek volio, još od vrtića. Sjećam se dok sam bio mlađi, kad bi mi bilo dosadno, uzeo bih enciklopediju i čitao po sat vremena. Posebno su me zanimali vladari, raskošni život kraljeva i careva, srednji vijek, doba Osmanlija. Najdraži mi je vladar Napoleon Bonaparte jer mi se svidjela njegova odlučnost upravljanja vojskom. Posebno mi je zanimljivo njegovo osvajanje Egipta te bitka kod Lepanta 1571. Povijest me zanima jer želim znati što se događalo prije vremena u kojem ja živim i zbog toga što je ona neizbrisiva, učiteljica života. Kakav su iskustva natjecanja u Lovranu? U Lovranu je bilo odlično. Upoznao sam nove prijatelje, razgledao nove primorske krajeve i uživao u pozitivnom natjecateljskom duhu koji je bio među svim sudionicima. Kakav je osjećaj biti drugi u državi? Osjećaj je neopisiv jer znati da si drugi u državi pored toliko vršnjaka koji su se natjecali stvara osjećaj sreće i radosti, ali i ponosa. Pogled iz Mošćenica na Kvarnerski zaljev

Kakvi su planovi za budućnost? Iako mi je još rano za neke veće planove, razmišljao sam o studiranju povijesti. Međutim, taj studij ne pruža velike mogućnosti zaposlenja. Svakako se vidim u nekoj humanističkoj znanosti. Koja je tvoja poruka mladima vezano uz povijest? Povijest shvaćam kao zanimljivu priču davno ispričanu. Gledam je i kao učiteljicu života i poručio bih ostalima da ju pokušaju na taj način promatrati. Ona je riznica prošlih događaja koje vrijedi poznavati jer se puno tog i u sadašnjem vremenu ponavlja. Razgovarala: Martina Majić,7.c Ponos naše škole

18


Vedri dani

Projekt „More trees? Yes, please!“ u sklopu programa Comenius

Više stabala, Da molim! Kako je naša škola ove godine započela dvogodišnji projekt u sklopu programa Comenius uz potporu Europske unije pod nazivom „More trees? Yes, please!“, odlučili smo da nam ove godine baš on bude glavna tema školskoga lista. Projekt ima za cilj pokazati važnost ekologije, posebno ulogu stabala. U projekt su uključeni svi učenici i učitelji škole, roditelji i lokalna zajednica. Tijekom ove školske godine bile su organizirane različite aktivnosti u školi i izvan nje o čemu se redovito izvješćivalo u raznim novinama. Postali smo prijatelji sa školama zemalja partnera s kojima će naša škola razmjenjivati iskustva odrađenih aktivnosti. Prvi posjet učitelja naše škole bio je u Poljskoj, zatim u Portugalu i Estoniji, a ostale zemlje uključene u projekt su: Turska, Španjolska, Rumunjska, Češka i Bugarska. Tijekom ove školske godine napravljeno je puno toga i nažalost ne možemo sve prikazati u ovom broju školskoga lista pa vam donosimo neke važnije aktivnosti i kratki pregled kroz foto album. Nastavljamo i sljedeće godine.

Comenius zid i partnerske zemlje

Ponosni hrast u predorju škole

19


Vedri dani

Najbolji radovi za natječaje Ja sam stablo i Bajka o stablima

Božić jedne jelke Bliži se Božić na čarobnoj planini. Ondje je bila jedna jelka. No to ne bi bilo tako posebno da ta jelka noću nije mogla pričati i osjećati. Njezina jedina želja bila je posjetiti Djeda Mraza, no nije znala stari vilenjački kodeks. Koliko god puta ona pokušavala otkriti kodeks, nije uspijevala. Zatim joj je na pamet palo da zamoli čarobnjaka, da stvori portal sjevernoga pola. I tako je jelka jedne noći ušla u portal i stvorila se na Arktiku. Ondje je Djed Mraz s vilenjacima pripremao saonice. Jelka ga je vidjela te je htjela skočiti od sreće, ali je bila preteška. Djedica se sprijateljio s jelkom čim su se upoznali, a zatim su zajedno išli dijeliti darove i još nekome uljepšati Božić. Jelka je te noći postala božićno drvce u jednoj kući znajući da je sebi i drugima uljepšala Božić. Jakov Zucić, 5.a

Priča stare vrbe Bila jednom jedna stara vrba. Imala je već 80 godina i bila je blizu svome kraju. Jednoga dana dok je visila nad Biđem pojavila se pored nje vila. „Stara vrbo, što ti je, zašto si tužna? “Mogu li ti pomoći?“ upitala je vila. „Već sam stara i sada bih htjela znati kao je to imati plodove koje ljudi jedu;“ odgovorila je vrba. Vila joj je htjela pomoći, ali samo uz pomoć posebne plave ruže koja je rasla pokraj rijeke Bosut. Vila je zatim nestala. Vrba je ostala zbunjena i odmah se odvojila od svoga korijena i potrčala prema Vinkovcima. Na putu su je sreli bijesovi. Grozni Bjesomor skoči je na nju, ali ona je znala da se može obraniti ako im pokaže tamjan. Bijesovi su se razbježali. Vrba je dugo lutala i konačno našla plavu ružu. Vila je sada morala ispuniti svoj dio dogovora. Mahnula je čarobnim štapićem na plavu ružu, a zatim na vrbu. Vrba se pomladila za 40 godina, a na njezinim granama rasle su jabuke i kruške, a posvuda uokolo bile su plave ruže. Vrba živi još uvijek, a sunce joj svojim zlatnim zrakama miluje njezino lišće. Stjepan Bićanić, 7. b

Ja sam stablo kajsije U proljeće imam lijepu bijelu haljinu. Kada vjetar puše, moja haljina leti. Male se pčelice igraju u njoj, a leptirići ukrašavaju haljinu. Na noj imam zelene ukosnice koje mi ukrašavaju haljinu. Poslije dobivam narančastu haljinu od ploda, a zelene mi ukosnice otpadaju. Kada me djeca i odrasli beru, ostanem bez haljine, ali to me veseli jer me vole jesti. Ujesen kada mi otpadaju ukosnice, ostanem bez odjeće, sve dok opet ne dođe proljeće kada dobivam novu haljinu. Ljeti, kada ljudi beru moje plodove, budem jako sretna. Ne volim kada se ljudi svađaju. Moji su prijatelji ljudi i ostalo drveće. Volim igre i prijateljstva. Nika Marinković, 4.c 20


Vedri dani

Ja sam stablo višnje Ja sam višnja. Stojim u Eminu dvorištu i slušam nju i njezine prijatelje kako razgovaraju. Ljeti uživam, pjevušim od sreće dok djeca jedu moje slatke plodove. Nikada mi nije dosadno jer gledam igru djece, slušam ih dok razgovaraju u hladovini moje raskošne krošnje. Volim kada djeca beru moje sočne plodove. Radosna sam kada Emina mama od njih napravi najbolji pekmez i najfiniji sok. U jesen odjenem svoju narančasto-smeđu haljinicu i izgledam poput dame. Polako mi otpadne jesenje lišće pa ostanem bez njega. No, ubrzo me zimski snijeg odjene u bjelinu i tada izgledam poput snježne kraljice. Zimi je tužno i malo dosadno, ali veselim se Emi koja dolazi svaki dan hraniti ptičice u kućici na mojemu stablu. Čim proljetno sunce zagrije, odijevam svoju elegantnu bijelu haljinicu i izgledam poput kraljevne. Ema dolazi k meni i divi se. Kada opet dođe dugo toplo ljeto, veselim se svakome novom danu, djeci, suncu, kiši. Prekrasno je biti stablo višnje. Ivona Čurčić, 4.a

Ja sam stablo Tko se nije skrio, magarac je bio! Tu rečenicu volim čuti kada se djeca igraju skrivača iza mene. Da se predstavim. Ja sam stablo trešnje, najveće stablo na livadi koje u proljeće postane bijelo poput snijega. Djeca me obožavaju zbog hladovine, plodova i igre, ali jednoga dana dogodilo se nešto neobično. Probudio sam se kao i obično i čekao da se djeca dođu igrati. Prošla su tri sata, a djeca još nisu stigla. Što ako su našli novo stablo za igru, a na mene zaboravili? Jako sam se zabrinuo. Bio sam toliko tužan da sam na trenutak zamislio da nisam stablo nego netko tko ne voli djecu. Cvjetovi su počeli padati s mojih grana od tuge i zaspao sam. Iz sna su me probudili zvonki glasovi, to su se djeca radosno penjala po meni. Mislio sam da sanjam, ali njihova igra bila je tako stvarna. Obradovao sam se, no još nisam saznao zašto su toliko kasnili. Dok su se igrali, čuo sam kako je netko od njih govorio kako mu je žao što nisu mogli doći ranije jer je nestalo struje u gradu. Navili su budilice u 9.00 sati, ali zbog nestanka struje budilice nisu zvonile. Probudilo ih je staro crkveno zvono koje je odzvanjalo u podne i hitro su izjurili van. Sada su mi neke stvari potpuno jasne. Tko bi mogao zaboraviti ovakvo stablo, stablo trešnje, mene? Luka Andrijanić, 6.b

Kao član obitelji Jednoga jutra probudile su me ptice koje su sjedile na mojoj grani. Još sam bio umoran i nisam znao koliko je sati, ali kad je tata izišao van kositi travu, sve mi je bilo jasno. Subota je, 8.00 sati, na to sam se već naviknuo. Morao je pokositi sve oko kuće, tj. oko ograde pa čak i oko mene, a ja bih ga najradije zamolio da prestane jer me to škaklja. Kada tata završi, izlazi mama vješati rublje. Nakon toga slijedi meni najbolji dio- djeca se idu igrati van. Tada sam jako sretan zato što sam im ja potreban čega god da se igraju. Za jednu od mojih grana privezano je uže, a pri kraju užeta je automobilska guma. To im služi za ljuljanje. Nekada znaju zavezati mrežu za moje stablo i za ogradu što im služi kao gol, a meni je to pravo mjesto za suca. Oko 12.00 sati obitelj ide ručati. Tko prvi završi, mora meni donijeti vode jer je ljeti jako vruće pa ja ožednim. Poslije ručka svi odmaramo, a predvečer ponovo svi izlaze van i idu u šetnju. Najradije bih i ja krenuo s njima da protegnem svoju nogu. Sutradan sam se probudio ranije nego inače. Nikoga nije bilo vani pa sam se dosađivao. U jednome trenutku ugledao sam djecu sa škarama, a za njima je išao tata. Znao sam što slijedi, šišanje. To najviše volim. Djeca su rezala niske grančice, a tata cijelu krošnju. Kada su završili, otišli su se lijepo obući pa su ponovo došli do mene, ali ovaj puta s mamom. Svi su stali oko mene dok je tata namještao neku čudnu spravu zvanu fotoaparat. Svi smo se zajedno slikali. Tata je odjurio razviti sliku i poslati je baki poštom. Baka nas nije vidjela tri godine, a ja sam njoj jako važan jer me ona kupila i zasadila pa je htjela vidjeti kako rastem i napredujem. Kroz te naše zajedničke pustolovine i ja sam se počeo osjećati kao član obitelji. Ana Marija Turić, 6.a 21


Vedri dani

Spasila nas je orijentacija

U~ionica me

«Virovi su stanište mnogih ptica … Među hrastovima se nalazi i kraljica šume... Forenzičari su kao pravi istraživači prepoznavali lišće s tla i preslikavali koru drveta… Tajne šumske orijentacije…» Možete li zamisliti da odjednom radite tri školska predmeta, da niste u učionici nego da šetate najljepšom šumom u Slavoniji. Sve je moguće i može biti vrlo uzbudljivo kao što je bilo nama šestašima maglovite listopadske subote. Još dok smo bili u autobusu na putu prema Otočkim virovima, krava nam je stala na put. Nastavnice su izašle i slikale ju, a mi smo čekali nekoliko minuta da se ona makne. Osjećala sam se kao da sam u Indiji.

Povijest Otočkih virova Dočekao nas je inženjer šumarstva i poveo nas u obilazak. Ispričao nam je da se nekada davno tamo nalazio grad Vir. Od njega su sada ostali samo opkopi, presušeni kanali u šumi. Isto tako, rekao je da je Otok dobio ime jer je izgledao zaista kao otok kad je Spačva poplavila polja oko naselja. Voda u Virovima dosta je čista. Bogata je ribom – ribiči će često uloviti šarana, štuku, babušku, deveriku… Također, Virovi su stanište mnogih ptica močvarica kao što su patke, čaplje… Čuli su se razni čudni i smiješni zvukovi, kao da smo u zoološkom vrtu.

Stoljetna šuma Kad smo prešli stari most na Virovima, našli smo se u središtu spačvanskog bazena. Nije to pravi bazen, nego velika šuma koja se proteže na 40000 ha. Ubrzo smo ušli u posebni rezervat zvan Lože. To je šuma hrasta lužnjaka starog 140 godina. Ti hrastovi mogu postići visinu čak preko 43 metra. Na njima se ne smiju obavljati nikakvi radovi osim sječe suhih, prelomljenih stabala. Rezervat je zaštićen od divljih svinja i druge divljači. Ni ljudima nije dozvoljen pristup ovome rezervatu. Šumar nam je pokazao gušću šumu, s druge strane ceste. U toj šumi rastu hrastovi, grabovi, klenovi… Među hrastovima se nalazi i kraljica šume, najveći hrast. Posebno se ističe među ostalim hrastovima, izgleda moćno. Oko nje smo se najdulje zadržali i divili se njezinom izgledu. U šumi smo naučili kako se stabla brane od nametnika, zašto su neka stabla obilježena, a neka ne, te kako se može odrediti starost drveta.

Kraljica šume

Forenzičari na šumski način Iz prirode smo bili podijeljeni u tri skupine - gljivari, forenzičari i botaničari. Gljivari su skupljali gljive i pomoću knjige prepoznavali koje su vrste. Nažalost, gljive koje su našli, nisu bile jestive. Netko je sigurno tamo bio prije nas. Forenzičari su kao pravi istraživači prepoznavali lišće s tla i preslikavali koru drveta, a botaničari su s nastavnicom mjerili temperaturu tla. Mogli bismo glumiti u policijskim serijama. 22


Vedri dani

e|u hrastovima Tajne šumske orijentacije Nastavnica iz geografije naučila nas je kako se možemo orijentirati u šumi pomoću godova, mahovine, Sunca pa čak i pomoću ručnog sata. Ako se netko izgubi u šumi, može se orijentirati prema zvijezdama, ali prvo treba pričekati da padne noć. Kada je nastavnica rekla da se možemo orijentirati pomoću ručnog sata, svi smo razrogačili oči. To nam je bilo najzanimljivije jer nismo znali da je i to moguće.

Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi...

Šećer na kraju Nije sve bilo o školi. Organizirali smo i jedno vjenčanje, Sarino i Antino. Prstenje su zamijenili kolutići od privjesaka, a bilo je sve pripremljeno kao za pravo vjenčanje. Na samome kraju bilo je natjecanje, kviz od deset pitanja iz predmeta koje smo imali u šumi: prirode, geografije i hrvatskoga jezika. Pobjednicima su dodijeljene diplome za najšumara. Mogu reći da je ovo bio jedan jako neobičan šumski dan. Bilo je uzbudljivo i napeto kao u nekom pustolovnom filmu. Hvala Bogu, po povratku smo svi bili na broju zahvaljujući orijentaciji, Kozarcu i vrstama drveća. Bilo bi jako dobro kad bi se ovakva nastava mogla organizirati češće. Sada sam svjesna da je Kozarac bio u pravu kada je rekao: «Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi, s onim divnim stabarjem, spravnim, čistim i visokim, kao da je saliveno, taj je ne može nikada zaboraviti.» Reportaža je predložena na Državno natjecanje LiDraNo u 2013. g. Mirna Brešćanski, 6.a

Spremni za zadatke

Potraga za Kozarcem Prije posjeta šumi trebali smo pročitati knjigu Slavonska šuma. Prema toj knjizi nastavnica je postavila stazu s pitanjima. Putokazi su bili napravljeni od grančica, a pitanja su bila skrivena ispod lišća, panjeva i u grmlju. Nekoliko puta nam se dogodilo da smo pogledali u krivu grančicu i nismo prepoznali znak. Ipak smo dobro riješili većinu pitanja koja smo pronašli. Upoznaj svako drvo, svaku pticu, svaki glas

Znanjem do najšumara

23


Vedri dani

F O TO G A L E R I J Prvašići istražuju stabla oko nas Prodaja sadnica na Sajmu zdravlja

Treći razredi na poučnoj stazi

Drugi razredi u jesenskom promatranju stabla kestena u parku

...i sajam

Kićenje jelke i adventski vijenac od drveta

Božićna priredba

24


Vedri dani

JA AK TIVNOSTI Eko kutak

Uskrsna tombola Peti razredi i šuškave eko lutkice

Peti razredi istražuju prirodu i stabla na Sopotu Haljina od papira u modnoj reviji- Comenius dani

Pripremila: Ana Barbara Pajić, 7.c

Izlet nastavnika na Jankovac i razgledavanje stabala

Prva mobilnost učitelja naše škole u Poljskoj

25


Likovni i lite Vedri dani

Eko- etno moda

Za natjecanje Lik učenici su likovnom tehnikom asamblaž od različitih reciklirajućih materijala, ambalaže, starih odjevnih predmeta skrojili lijepe modele suknji, haljina, torbi, kravata… Svaki uradak smo morali upakirati u posebnu ambalažu, tj. u kartonsku kutiju obloženu bijelim papirom koju je svaki učenik trebao dizajnirati sa značajkama predmeta od kojeg je napravio model. Donosimo najuspješnije odjevne predmete učenika predloženih za državno natjecanje.

Sara Turić 6.a

Anja Zrno 8.c

Barbara Koščević 8.b 26


erarni kutak Vedri dani

THREE TOMORROWS

Zima has a dream. In this dream she remembered everything. Her childhood, her memories, every single thing. She was with people she loves. With her family and friends. They were walking in the town, lots of people were there. But suddenly something weird happened. Pictures about the past started to change. That wasn't her past. Niko was someone else, someone bad. She couldn't recognize him. He had same body but different voice and behavior. People started running. She had no idea what is happening. She felt heavy and she couldn't move her legs. Trees started falling, and after a second there was no one but Zima in the town. Than she felt on her face and started to cry. Sky turned into black, water near her became dirty and full of garbage. Then she felt pressure in her brain and after that she just forget everything. She looks out and she sees the water. Somewhere in the middle of water was Niko calling her name, he was drowning but she couldn't help him. Zima was sad because love of her life is dying. But she knew it was only a dream. She was so tired, she only wanted to sleep and then she closes her eyes, forever. Nikolina Jukić, 8.b

Mojoj majci Majko, sjećaš li se kad sam ti nacrtala cvijet? Na žutoj stabljici bilo je pet latica. Crvena je točka bila na dnu, a moje je srce kucalo za tebe. Sjećaš li se pravljenja naših najfinijih kolača i palačinki, sađenja cvijeća, šetnji, dobrih i loših trenutaka? Sjećaš li se naših čudnih i dugih prepirki. Danima sam se znala ljutiti na tebe, ali sve bi to završilo velikim zagrljajem. Najviše od svega čudila sam se tvojim besmislenim riječima preko kojih nisi mogla izraziti svoju ljubav. Nikada neću zaboraviti onaj dan kad su svo moje samopouzdanje zgazila neka djeca tako da su me izvrijeđali da mi je srce puklo. Ti si svaki djelić moga srca ponovo sastavila svojom beskrajnom ljubavlju i toplinom. Obožavam tvoje šale i tvoju iskrenost. Ti si osoba kojoj ću se diviti do kraja života. Najteži mi je onaj tjedan kad ideš na poslovni put, tada u mome srcu nastane praznina kao da nedostaje jedan dio mene, ali onda se napokon vratiš i ta praznina kao da odjednom zacijeli. Nitko te neće nikada zamijeniti jer nitko nije kao ti. Nitko me ne zna pomaziti kao ti, kuhati kao ti i nitko nema srce veće od tvojega. Kada si se rodila, nebo je plakalo i padala je kiša jer ga je napustila najljepša zvijezda i pala na Zemlju. Sunce je sjalo, bio je predivan dan. Igrao sam se sa svojim bratom, Nikada te neću prestati voa tu igru nije ništa prekidalo. Ne traje sve vječno. Počeli su zvukovi: ljeti jer si ti meni najbolja. „Tuk, tuk, tuk!“ sve dok nije počelo nevrijeme. To nismo htjeli propustiti. Ana Menđušić, 5.a

Kiša je pokucala na moj prozor

Gledali smo kroz moj prozor po kojemu je kiša kucala. Vani su se grane drveća savijale, gromovi su udarali, lokve su postajale sve veće i veće. Kapljice su mirno od gornje do donje strane prozora samo skliznule. Tu i tamo se našao na prozoru i pokoji list pa je pokupio više kapljica. Predivan je to osjećaj gledati kako nebo plače, no lijepo je kada je sretno. Pravo pročišćenje i odmor, poželite da imate staju punu sijena, legnete na sijeno i samo slušate tu glazbu kiše. Moj je prozor imao pravu zabavu i dobro društvo za tu glazbu. Kapljice su se sprijateljile s mojim prozorom, a kiša je samo morala pokucati i otvorilo joj se. Kiša je polako odlazila, a ptice su se polako sa svojom pjesmom vraćale. Moj je prozor ostao tužan i sam. Znao je da je kiša krenula na put oko svijeta te da će obići i druge prozore kao na primjer u Kini, u Japanu, u Danskoj pa sve do Hrvatske. Luka Grbavac, 5.a 27


Vedri dani

Iz glumačkog kuta

Dramska skupina i povijest V

“Kazalište je iluzija. Iluzija zbilje ili zbilja iluzije?” (Lidija Dujić)

Ova misao nas potiče na razmišljanje prenose li glumci stvarnost na kazlišne daske. Mi mali amateri krenuli smo u glumačku pustolovinu s pričom iz povijesti. Toliko smo se uživjeli u likove da nam je svaki nastup djelovao kao da smo šetali kroz prošlost. Više nismo bili učenici sa svojim imenima, nego povijesne osobe. Jesmo li publiku uveli u tu našu stvarnost i prošlost, ovisilo je o njihovim dojmovima i reakcijama, a njih nije nedostajalo. Noć knjige u Gradskoj knjižnici

Jedna lijepa povijesna priča Šetnja kroz povijest Vinkovaca dramski je igrokaz kojeg su osmislile učiteljice hrvatskoga jezika i književnosti Mirela Klarić i Ivana Šego koja je ujedno i voditeljica naše dramske skupine. Dvoje arheologa istraživalo je koje su velike osobe obilježile povijest Vinkovaca. U susret im dolazi ban pučanin Ivan Mažuranić koji im cijelo to vrijeme pomaže. Nailaze na mnoge predmete kao što su: Orion, ćup s likovima Valensa i Valentinijana, Polionov križić, knjigu Matije Antuna Relkovića, note hrvatske himne koju je uglazbio Josip Runjanin, tkanicu Kozaraca… Tijekom prona-

Josip Runjanin u akciji

laska svakog važnog predmeta dolaze i važni ljudi kojima ti predmeti pripadaju. U jednome trenutku arheolog Stjepan pronalazi čak i gajde te zasvira skladbu Kalendari.

Sa šetnjom smo gostovali u raznim prigodama Šetnja kroz povijest Vinkovaca odvela nas je na razna mjesta. Prvi naš nastup bio je na Međopćinskome natjecanju LiDraNu u Otoku 30. siječnja. Bili smo odlični pa su nas odlučili poslati i na Županijsko natjecanje koje je održano u Vinkovačkom kazalištu Joze Ivakića 18. veljače, a to nam je ujedno bio nastup pred najviše publike. Skoro su svi redovi bili popunjeni i nama je bilo odlično. Nažalost, nismo prošli na Državno natjecanje LiDraNo, no to

Nema treme prije snimanja emisije 28

nas nije spriječilo da nastavimo glumiti. Osnovna škola Josipa Kozarca pozvala nas je da im za Dan škole 18. ožujka odglumimo naš igrokaz i mi smo to, kao i uvijek, napravili bez problema. Potom je 22. ožujka u našu školu došla Vinkovačka televizija te snimila emisiju „Tko zna, zna“o našoj scenskoj igri. U emisiji smo izveli igrokaz, a nakon toga dali izjave o glumi. Svi smo bili ponosni sto ćemo biti na televiziji. Nedugo nakon toga imali smo jos dva nastupa. U našoj se školi održavalo Državno natjecanje iz njemačkoga jezika, a na dan otvorenja 22. travnja pred puno publike i brojnim uglednim uzvanicima u hotelu ''Admiral'' odglumili smo Šetnju kroz povijest Vinkovaca. Dan nakon toga gostovali smo na “Noći knjige” u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci.


Vedri dani

njezina Š{etnja kroz Vinkovaca

Tijekom igrokaza svojom važnom pojavom pratio ih je ban Mažuranić kojega sam glumio ja, Dario Tošić iz 7.c: „Uloga Ivana Mažuranića bila mi je vrlo zanimljiva. Nastupi su bili uzbudljivi, a timski rad je uvijek potreban. Najbolji mi je bio nastup u Vinkovačkom kazalištu Joza Ivakić pred mnoštvom publike.“

Relković recitira stihove o Slavoniji

Zgode s proba, ali i nastupa Sada smo napravili stanku. Raspravljamo i razmišljamo o glumi na probama i pred publikom. Tu ima velikih razlika. Na probi se više zabavljamo nego što glumimo. Budemo opušteniji i ne dajemo baš sve od sebe. Za razliku od toga pred publikom smo ponekad uplašeniji, ali pokušavamo biti što bolji te se uživjeti u ulogu koliko je više moguće. Naravno, nezgoda je bilo i na probama... Primjer je kada smo nastupali na Županijskom natjecanju gdje je naš jedini ženski član arheologinja Paula preskočila jednu rečenicu. Svi smo shvatili da tu nešto ''ne štima'' pa smo malo improvizirali tako da nitko ništa nije primijetio. Naravno nezgoda je bilo i na probama kada smo umjesto križa našli prvo knjigu, razbili ćup itd. Naravno, baš kada ne treba CD-player je prestao raditi.

pozornici i sve nas je motivirao, a o scenskoj igri kaže: „Glumio sam arheologa Stjepana. On je nervozan, inteligentan, stalno požuruje Paulu i smiješan je. Slaže se s Mažuranićem u većini stvari. Bio je posebno oduševljen kad je pronašao Orion. Također zna svirati gajde. Uglavnom, poistovjetio sam se s likom i lik mi se sviđa.” Uz njega je na pozornici cijelo vrijeme bila Paula iz 8.c koja je podijelila s nama svoje uspomene: „Glumila sam arheologinju Paulu. Svidjelo mi se jer smo uglavnom sličnog karaktera, zanimaju nas slične stvari. Iako sam bila jedina djevojčica u skupini, svi smo se zajedno družili i međusobno si pomagali.“

Iz kuta glumaca Svoja iskustva rekli su i moji prijatelji glumci. Svi su se složili da su im gostovanja s ovom scenskom igrom bila jedno prekrasno iskustvo koje će dugo pamtiti. Stjepan Bićanić iz 7.b ima najviše iskustva na

Najmlađi glumac Jakov Zucić iz 5.a rekao je kako mu je bilo ugodno glumiti lik Josipa Runjanina jer je on jako važna povijesna osoba za Vinkovce. Jakov je ponosan na sebe nakon svakoga nastupa. Kaže da si prijatelji na dramskoj međusobno pomažu, ali i da uvijek nađu vremena da nasmiju cijelu skupinu. Ivanu Nagi iz 7.c bilo je lijepo utjeloviti lik Matije Antuna Relkovića, a atmosfera mu se svugdje svidjela. Kaže da mu nije bilo strašno naporno i da nastavnica Šego nije bila stroga prema njima. Dvojica prijatelja zajedno su glumili na sceni. Luka Bošković iz 7.a osjećao se odlično kao Josip Kozarac. Najbolje mu je bilo u kazalištu, a ekipa mu je bila odlična. Njegov sugovornik Vid Tominac iz 7.a izjavio je kako mu je bila čast glumiti velikog Ivana Kozarca te govoriti šokačkim govorom. Vratio se u povijest Vinkovaca uz svoga rođaka Josipa Kozarca. Zasigurno je još jedan učenik Domagoj Dir bio isto tako dio ekipe i on je podijelio svoje misli s nama. Kaže da su se na probama svi dobro zabavljali i svaku probu bili sve bolji i bolji. On je utjelovio lik Miroslava Slavka Mađera i bila mu je čast glumiti ga. Biti glumac nešto je posebno.To je nešto najljepše što me ispunjava. No, ako želiš biti uspješan glumac, također moraš biti i uporan glumac. Dario Tošić, 7.c

Kozarci ponos Vinkovaca 29


Vedri dani

O izviđaštvu u svijetu i Hrvatskoj, bivak u Marincima, nastavnice o svom iskustvu izviđaštva

Dnevnik

jed

Zovem se Stjepan Bičanić i idem u sedmi razred. Aktivan sam u mnogim područjima, a u izviđačima sam od prvog razreda osnovne škole. Budući da je moj tata bio izviđač, želio je da se i ja bavim izviđaštvom. U početku se kao novi član nisam baš osjećao kao kod kuće. Sada sam već iskusni član i s mojim prijateljem Gogijem najduže sam ostao od stare ekipe, ako ne brojimo srednjoškolce i odrasle. Budući da sam s izviđačima puno toga prošao, pokušat ću vam i iz životnog iskustva približiti ovu temu. U tome će mi pomoći i osvrti dviju nastavnica naše škole i njihovo iskustvo izviđača. Prikazat ću što se zbiva u danu jednog izviđača i ukratko predstaviti povijest izviđaštva u svijetu i Hrvatskoj.

Povijest izviđaštva u svijetu, Saveza izviđača Hrvatske i Odreda izviđača „Vinkovci“ Izviđaštvo je u svijetu nastalo 1907. godine (točnije 1. kolovoza) kada je sir Robert Stephenson Smyth Baden-Powell organizirao pokusni kamp s 20-ak dječaka na engleskom otočiću Brownsea. Tri godine kasnije (1910. g.) osniva ženski izviđački pokret i uz podršku 30 godina mlađe supruge Olave, potpuno se posvećuje izviđaštvu. Godine 1920. održano je prvo međunarodno okupljanje izviđača poznato kao Jamboree. Moja malenkost Savez izviđača Hrvatske počinje se razvijati tek 1913. kad se u nekim srednjim školama stvaraju tzv. „Đačke izletne družbe“. Ubrzo su se i družbe preimenovale u izviđače. Početkom prvog svjetskog rata izviđači su radili razne humanitarne zadaće pa su tako pomagali obiteljima čiji su članovi u ratu. Godine 1921. službeno je osnovan Savez izvidnika i planinki. Naš je Odred izviđača „ Vinkovci“ osnovan 1954. godine (samo 47 godina nakon prvog izviđačkog izleta). Još se 1951. godine pojavila prva Vinkovačka izviđačka jedinica. Tijekom godina Odred izviđača „Vinkovci“ sudjelovao je na raznim okupljanjima pa tako i na prvoj smotri SIH-a u Karlovcu.

Problemi sa šatorom 30


Vedri dani

nog izvi|a~a Dvodnevni bivak u Marincima Pravi izviđač mora se znati snaći u prirodi, a to se najbolje doživi na bivku, trodnevnom ili dvodnevnom boravku u prirodi. U subotu smo išli u Marince. Ustao sam se u 9 sati i nakon svakodnevnih jutarnjih rituala obukao izviđačku košulju i maramu, pozdravio mamu i krenuo s tatom na izlet s izviđačima. Kad smo se svi okupili, krenuli smo u Marince. Ja sam bio u autu Ivanovog tate. Bilo mi je čudno što Danijelov tata, Steve nije vozio svoj auto – Doris jer on uvijek vozi. Gounti su super obitelj. Steve je iz Engleske donio telefonsku govornicu u parku, a ja se družim s njegovim sinom Danijelom i njegovom kćeri Emmom. Uglavnom, Tea je slavila rođendan pa puno njih nije išlo na bivak. Kad smo stigli, vidjeli smo vikendicu moga prijatelja Luke i njegove obitelji. Tamo smo spavali, na dvorištu. To je velik prostor pa smo odmah po dolasku postavili šatore. Imali smo šatore iglue jer je Kaja samo to nosila. Kaja je glavna u izviđačima, a ona je i naša predvodnica, predvodnica Jazavaca. Rekli su nam da imamo vremena do 13.00 sati da napravimo neki patent. Ja sam napravio stalak za cipele sebi i djevojčicama u susjednom šatoru. Luka i ja smo napravili lutka od drveta s lukom i strijelom. Po Danijelovoj ideji napravio sam stalak za marame. Dora je išla okolo po kampu i reklamirala naš kulturno zabavni program. Taman negdje oko 13.00 sati došli su i naši prijatelji Otočani. Oni su s nama na gotovo svakome putovanju. Ja sam dobar sa starješinom Udruge izviđača Otočana, Davorom. Malo kasnije Davorova nam je supruga pokazivala kako okomito spojiti dva kolca i kako napraviti tronožac pa sam nadograđivao svoje patente pomoću užeta i naučenih čvorova. Kasnije nam je Kaja govorila o imobilizaciji te smo to vježbali. Vježbali smo i ostale stvari važne za prvu pomoć. Emma i ja smo imobilizirali Luku i ostavili smo ga takvog s imobiliziranom nogom i rukom pa se sam morao odvezivati. Onda smo imali stanku. Luka i ja smo napravili ljuljačku, a Danijel se skoro cijelo vrijeme ljuljao na njoj dok nije puknula. Ah, nezgode su uvijek prisutne. Lukin tata, Miro Mađarac pokazivao nam je kako složiti tip vatre, pagodu. Kaja i ja smo se jedno sat vremena mučili da upalimo vatru ručno, ali nismo imali sav potrebni materijal. Ipak smo na kraju uspjeli. Za večeru smo imali kobasice ili hrenovke pečene na vatri na kolcima koje smo sami pravili. Luka i ja javili smo se za dežurstvo od 3.00 do 5.00 sati ujutro. To je najgore vrijeme, ali budući da sam ja već dugo izviđač, nije mi predstavljalo neki problem. Dežurni izviđači moraju čuvati logorsku vatru da se ne ugasi i moraju paziti da kakva životinja ne uđe u kamp. Još smo se malo veselili, ja sam svirao samicu i pjevali smo Smokyja. Kasnije smo

Prijatelj se poznaje u nevolji

31

još malo pričali, ostali su pričali neke stvari uz fenjer i gledali Žikinu dinastiju, a kako to mene ne zanima, ja sam bio s Davorom i njegovom ženom, Kajom, obitelji Mađarac… Kasnije smo i mi išli spavati. Malo sam čitao knjigu o čvorovima dok me Ivan, koji je bio dežuran, nije prekinuo i rekao da gasim svjetlo i idem spavati. I tako sam zaspao. Probudio me Otočanin Benedikt (Bendžo). Rekao je da je tri sata, ali ja sam imao sat koji je pokazivao pola tri. Dok sam probudio Luku, koji je spavao sa mnom i Danijelom u šatoru, i dok sam pogledao na sat, Bendžo i Gricko su već spavali. Nije bio problem ustati pola sata ranije, nego je bio problem održati onakvu vatru kakvu su nam ostavili. Prvo je Luka provjerio sve i rekao mi da nema vatre, a kasnije sam ja još jednom baterijom tražio vatru i jedva je našao. To nije bila vatra, to je bila čista žeravica. Bacali smo papir i drva, ali ništa nije dugo držalo vatru. Tada sam se ja sjetio uzeti plastični tanjur i mahati njime da se vatra rasplamsa, ali to je bilo već u


Vedri dani

pola četiri. Luka je bio mlađi od mene, a i nije dugo išao u izviđače pa mu se brzo prispavalo. Ja sam se sjetio da me je Matilda zamolila da ju budim kad dođemo na smjenu pa sam mu rekao da ide spavati, ali da zove Matildu jer je bilo teško mahati onim tanjurom svake dvije minute. Matilda je ustala i pomogla mi oko te vatre. Nakon nekih pola sata vatra je počela normalno gorjeti. Ostatak večeri bio je strašno dosadan. Gledao sam zvijezde i našao Sjevernjaču, Maloga medvjeda, Velikoga medvjeda, Kasjopeju i Orion. Ovdje su se zvijezde vidjele savršeno. Kad je završila smjena, budio sam Danijela, ali on je rekao da ne dežura. Rekao sam mu da onda on ide probuditi onoga tko ide na smjenu pa je Danijel u boksericama izišao iz šatora. Nije ga bilo dvije minute, a kad se vratio, rekao je da ne zna u kojem su šatoru ostali. Rekao sam da mi je svejedno jer sam i ja nekoga budio, ali onda me uhvatila grižnja savjesti. Ustao sam se iz vreće za spavanje i otišao buditi onoga tko je dežuran, ali nisam znao tko je to. Otišao sam do Matilde koja je odlučila biti budna cijeli dan od 15.00 sati (a legla je spavati u 1.00 sat) i objasnio joj problem. Ona je probudila Šefiku koji je bio dežuran, a ja sam otišao spavati. Tijekom noći u šator su nam upali Bendžo i još neka dvojica šarati Danijela, ali mene je

Učiteljice o svojem iskustvu Provesti 20 godina izviđačkim životom neprocjenjivo je iskustvo. Vršila sam brojne funkcije u OI Vinkovci i Savezu izviđača Hrvatske. U tih dvadeset godina pamtim brojna natjecanja, seminare, rad s djecom i mladima, ljetovanja i razne druge aktivnosti. Život u prirodi nekako je ipak najviše ostao u sjećanju i nekoliko čvorova koje i sada primjenjujem. Od rada s djecom do naobrazbe mladih te organizacija natjecanja sabrala sam sve važne metode, igre, teme i primijenila ih u razredu na nastavi. Više nisam izviđač, ali iz vremena kada sam to bila, ostala je jedna velika izviđačka ljubav koja je završila brakom i s naša dva dječaka. Izviđači su jedan poseban svijet gdje sklopljena prijateljstva ostaju vječna.

Paljenje vatre samo zanimalo jesu li se izuli. To sam ih i pitao, odgovor je bio potvrdan, a ja sam se ušuškao u svoju vreću za spavanje. Kad smo se ujutro ustali, prvo sam htio zadaviti Bendžu zbog vatre, ali on je rekao da je Gricko uzeo grablje i počeo lupati po vatri. Obuzela me neodoljiva želja da uzmem te iste grablje i počnem lupati po Gricku, ali sam se suzdržao. Kasnije nam je Kaja pokazivala azimut, odnosno kut između sjevera i smjera kretanja. Meni je to bilo dosadno jer sam znao bez problema pa smo se smijali Matildi koja je spavala zbog neprospavane noći. Za doručak smo imali kruh i paštetu. Poslije doručka otišao sam pomoći Davoru i Miri da pomoću azimuta naprave minsko polje koje će ostali prelaziti. Minsko polje je nekoliko zamišljenih azimuta i dužina na terenu, a zadatak je od starta do cilja pronaći sve zamišljene točke i zadane na papiru. Poslije toga smo ručali neki čorbuljak. Dok su ostali prelazili minsko polje, ja sam im pomagao, ali i sjedio na stolici jer sam ja napravio to polje pa im nisam smio baš sve otkriti. Nisu svi ni završili, a pojavili su se moji roditelji, sestra i gosti iz Samobora, naši rođaci koji su došli posjetiti nas u subotu. Tata je prije nazvao Kaju da joj kaže da će možda doći po mene, a možda i neće. Jako precizan čovjek. Kad smo završili, otišli smo u Petrovce na kirvaj, a ja onako prljav od šume. Ovo je meni uobičajena izviđačka aktivnost, ali ću je pamtiti po svemu što sam ispričao.

Učiteljica hrvatskoga jezika Ivana Šego

Izviđač sam od malih nogu tako da sam već zaboravila razlog zbog čega su me izviđači uopće privukli. Tijekom godina stekla sam puno životnoga iskustva. Mogu reći da su me izviđači odgojili (uz moje roditelje, naravno). Načelnica sam Odreda izviđača „Vinkovci“ koji ima dugu tradiciju. Stekla sam zvanje državnoga instruktora, a trenutno obavljam dužnost načelnice za program Saveza izviđača Hrvatske. Vođa sam patrole izviđača „Jazavci“ u svom odredu. Do sada sam upoznala i odgojila mnoge mlade ljude što me čini iznimno ponosnom osobom – izviđačem. Učiteljica razredne nastave Katica Konstantinović

Učiteljice Ivana i Kaja iz mlađih izviđačkih dana

Temu pripremio: Stjepan Bičanić, 7.b 32


Vedri dani

Psihološki kutak

Testovi o zaljubljenosti i prijateljstvu, optičke začkoljice…

Zaljubljen, u iluziji ili dobar prijatelj Jeste li zaljubljeni? Možda vam je samo dosadno i nemate što raditi? Provjerite sebe, riješite test. Odgovarajte s DA i NE gdje svako DA nosi jedan bod dok za NE ne dobivate bodove. Pitanja 1. Kada legnete spavati, cijelo vrijeme u glavi prevrćete misli i sve situacije koje su povezane s njim/njom? DA NE 2. Često ste nezadovoljni sobom jer mu/joj cijelo vrijeme govorite baš ono što ne treba, a tek kada dođete kući i ostanete sami, prave riječi počinju navirati? DA NE 3. Puno više vremena provodite pred ogledalom, osobito onim danima kada se trebate vidjeti s njim/njom? DA NE 4. Slušate i slijedite njegove/njezine savjete i želje i trudite se obući nešto po njegovom/njezinome ukusu? DA NE 5. U bilo koje vrijeme dana i noći vi se sa lakoćom možete sjetiti njegovog/njezinoga lica i glasa, izgleda, hoda? DA NE 6. Ono što on/ona zaboravi kod vas, vi čuvate kao najveću dragocjenost? DA NE 7. Uvijek postavljate jedno te isto pitanje: "Zašto je on/ona to napravio/la? Zašto je to tako rekao/la?" DA NE 8. I najveseliji provod vam postaje dosadan kada se on/ona ne pojavi? DA NE 9. Sa zadovoljstvom prihvaćate udvaranja drugih osoba, a kada je on/ona u blizini, postaje vam užasno dosadno među svim tim osobama koje vam se udvaraju? DA NE 10. Često se susrećete, a sve ispada kao da je slučajno? DA NE

REZULTATI 9-10 bodova

Vi ste zaljubljeni! Jednostavno lebdite, ne dodirujete zemlju, radujete se životu jer vam vam je u duši svjetlo, a ptice pjevaju... Ovo je naravno, sve vrlo lijepo, a pitanje je je li on/ona zaljubljen/na?

5-8 bodova

Nalazite se u predvorju ljubavi. Ovo je također jedno predivno stanje. Moguće je da ste s dobrom osobom u koju ćete se postupno i bespovratno zaljubiti. Ovo je veličanstvena situacija, prije svega, on/ona će vas također cijeniti i to ne samo kao prijatelja/icu, već želi učvrstiti vaše odnose. Što vas sprječava da mu/joj pođete u susret?

2-4 boda

Prijatelji ste i ništa više. Možda se želite zaljubiti i često razmišljate o ljubavi. Možda je bolje da nađete neku drugu osobu za glavnu ulogu u vašem filmu? Nekoga tko će vas oboriti s nogu na prvi pogled. Ljubav će vas svakako naći, ili vi nju, ukoliko se odmaknete od osobe koju ne volite.

0-1 bod

Zar je to ljubav? Osjećaji su vam takvi kao da ste pomoću ovog testa htjeli provjeriti svoje odnose s bratom ili sestrom. Vi kao da ne poznajete uzbuđenje duše, ne patite, ne radujete se, osjećaji u vama spavaju. O kakvoj se ljubavi ovdje radi? Privlači li vas ta osoba uopće? Čemu nepotrebna veza? Pričekajte svoju pravu ljubav. 33


Vedri dani

Pravi prijatelj ili „prijatelj“

1. Gdje bi smjestio/la jaje? a. Na vrh drveta b. Na cestu c. Na obalu d. U ormar 2. Ugledao/la si kuću. Hoćeš li: a. pokucati na vrata b. žurno ući unutra c. ići oko kuće? 3. U kući se nalazi 20 svijeća.

Koliko ćeš svijeća zapaliti?

_________________

4. Ugledao/la si vrč.

Koliko vode ćeš uliti u taj vrč? _______________

5. Došao/la si do jezera.

Koliko labudova želiš vidjeti na jezeru? _____________

6. Na jezeru se nalazi čamac.

Hoćeš li:

a. koristiti taj čamac da prijeđeš na suprotnu obalu b. plivati do suprotne obale c. posjeći drvo i napraviti novi čamac?

Analiza: 1. Jaje predstavlja prijateljstvo. a. Drvo= očekuješ puno od svojih prijatelja b. Cesta= ne cijeniš prijateljstvo c. Obala= uvijek se oslanjaš na sudbinu 2. Kuća predstavlja priliku. a. Kucanje= pažljivo želiš saznati koje su prilike, ali ni jednu ne želiš propustiti b. Žurba= nikada ne propuštaš prilike, ali te velika žurba može odvesti u probleme c. Ići okolo= uvijek propuštaš prilike ili ne osjećaš kada ti se prilika pruža 3. Svijeće predstavljaju tvoju velikodušnost. Što ih više upališ, to si velikodušniji. 4. Vrč predstavlja tvoj trud. Koliko vode uliješ, toliko ulažeš u prijateljstvo. 5. Broj labudova predstavlja broj najboljih prijatelja. 6. Prelaženje jezera predstavlja način suočavanja s problemima. a. Korištenje čamca= ti si vrlo prizemna osoba i uvijek si usmjeren naprijed. b. Plivanje= voliš uzeti najteži put (način) suočavanja s problemom. c. Izrada čamca= voliš biti u središtu pozornosti, a to što radiš, ne mora biti dobro.

34


35

Rješenja: 1. Crni je krug na obje slike iste veličine 2. Vodoravne linije su zapravo paralelne 3. Dvije okomite linije su jednake duljine 4. Dva ili tri završetka? 5. Prividno okretanje kruga 6. Prividno gibanje kružića 7. Prividno gibanje kvadratića

4. 1.

5.

2.

6.

3.

7.

Optičke začkoljice Vedri dani



Vedri dani 2013.