Issuu on Google+

Chiarissima

1 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

RAINE MILLER

Oči širom otvorene Afera Blackstone III. DIO

2 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Za moje roditelje, koji jedno drugome još uvijek vide u dušu

Oko jasnije vidi u snovima nego mašta u budnom stanju. — LEONARDO DA VINCI

3 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Zahvale

Mnogo je osoba kojima moram zahvaliti, a prva zahvala ide mojoj obitelji, mom princu od muža i mojim sinovima, koji su prihvatili da tjednima nemaju pravu suprugu i mamu dok sam bila duboko u svojoj spisateljskoj špilji iz koje sam rijetko izlazila. Momci, hvala vam na strpljivosti. Znam koliko sam blagoslovljena i nikad to ne zaboravljam. Najdivnijoj agentici na svijetu, Jane Dystel: HVALA TI na svemu što činiš i što si učinila za mene. Pravi je blagoslov što sam te pronašla onog petka u listopadu kad mi je trebala ruka nekog mnogo mudrijeg od mene koja će me usmjeriti. Hvala Atria Books što ste prihvatili Aferu Blackstone i pomogli mi ostvariti nešto što nikad nisam ni sanjala da će postati stvarnost. Mojoj divnoj i ljupkoj urednici Johanni Castillo što me vodila kroz svaki korak ovog procesa i to na najljubazniji mogući način. Mnogo je ljudi iza scene čiji sam dužnik zbog njihove nepokolebljive podrške i reklamiranja knjiga na Facebooku i Twitteru, a ponajviše zbog razgovora koje smo vodili, jednostavne razmjene dnevnih događaja te nevolja i izazova života. To je pravo prijateljstvo i znači mi neizmjerno mnogo. Becca, Jena, Franzi, Muna, Karen i Martha, sigurna sam da ste anđeli poslani s nebesa i nemam riječi kojima bih opisala koliko sam zahvalna na svakoj od vas. Mojim kolegama koji su jedni od najnevjerojatnijih i najkreativnijih ljudi koje ću ikad upoznati: hvala vam na prijateljstvu i nadahnuću vašeg napornog rada i posvećenosti da nastavite pisati knjige koje ljudi danas žele čitati. Katie Ashley, bila si blagoslov od našeg prvog susreta i znala sam da sam tog dana našla prijateljicu za cijeli život. Hvala ti za sva kasnovečernja čavrljanja o ovom ludom svijetu pisaca u kojem smo se našle. Drugim spisateljicama koje me zadivljuju svojim talentom i zbog činjenice što su mi prijateljice Rebecca, Jasinda, Tara, CC, Jenn, Belinda, Tina, Georgia, Amy i mnogi drugi: zbog vas je moj posao najbolji posao na svijetu. I konačno, hvala obožavateljima i blogerima koji čitaju moje knjige. Stalno to ponavljam i svaki put to iskreno mislim. Imam najbolje obožavatelje na svijetu. Hvala vam što volite Ethana i Brynne i što ste ove priče prihvatili svim srcem. Zbog toga sam vaš vječni dužnik. Srdačan pozdrav, Raine

4 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Prolog Srpanj 2012. London

Gledam. Sjećam se kakva je bila. Kako se kretala i zvučala. Sjećam se svega - svega u vezi s njom. No, ona mene ne vidi. Isprva mi je to smetalo, ali sad znam da nije važno jer hoće. Uskoro će me vidjeti. Sudbina se upetljala i stavila je na moj životni put prije toliko mnogo godina i sudbina se opet upetljala kada se onaj avion srušio. Nikad nisam zaboravio slatku Brynne Bennett. Nikad. Godinama sam mislio na nju, samo što nikad nisam zamišljao da ćemo se opet sresti. Znao sam da je otišla iz SAD-a i preselila se u London, ali tek kad sam vidio njezine profesionalne fotografije shvatio sam koliko je zapravo želim opet pronaći. A sad i jesam. Sudbine su se poklopile. Sve se posložilo. Mogu uzeti ono što mi pripada i usput dobiti nju. Brynne to zaslužuje. Ona je blago. Rijetki dragulj u kruni. Nešto čime se trebam sladiti i u čemu trebam uživati koliko god želim. Svi smo mi pijuni. Ona isto kao i ja. Pijuni u igri koju nisam izmislio, ali koju svakako znam igrati. Borim se za pravednost. Ovo mi je prilika života i neću dopustiti da mi ona, ili Brynne, isklizne kroz prste. Brynne dolazi samo kao dodana vrijednost i radujem se trenutku kad ću joj moći pokazati koliko mi je nedostajala, ona i vrijeme koje smo proveli zajedno. U moju obranu, pokušao sam tražiti od nje da mi izravno pomogne. Udvarao bih joj i bio ljubazan. Bila bi sretna što me opet vidi. Znam da bi bila. Oni je seronje nisu zaslužili i nesumnjivo su dobili što su zaslužili. No, to sad nije važno. Oni su izvan igre i to je bolje za mene. Ionako ću na kraju jedini profitirati. Ah, Blackstone je sasvim druga priča. Taj gad se pojavio, ugrabio je i odnio u svoj život. Znam da joj je zavrtio glavom dobrim izgledom i novcem i to je prava šteta jer bi bez njega sve prošlo glatko. Blackstone mi je uništio početne planove, ali ne sve. Ima međutim dobre instinkte, to mu priznajem. Mislio sam da je imam na pladnju kad je na onoj dobrotvornoj priredbi otišao iza zgrade zapaliti cigaretu. Nisam mogao vjerovati svojoj sreći. Bio je vani. Ona je bila unutra. Alarm se oglasio baš kad je trebalo. Moja jedina pogreška bila je što nisam očekivao da je njezin mobitel kod njega. To je bilo pravo iznenađenje. Ali ipak želio sam da zna za mene. Trebao bi znati. Imao sam je godinama prije njega. Onda se dogodilo nešto što je sigurno išlo u njegovu korist. Ne znam zašto, ali Brynne nije bila gdje je trebala biti i nije izašla kako je trebala. Da je imala mobitel kod sebe kada je stigla moja poruka, siguran sam da bismo sad bili zajedno i nastavili ondje gdje smo stali prije sedam godina. Izgubio sam je u onom kaosu... a time i svoju zlatnu priliku. To mi pričinja veliko nezadovoljstvo. Morat će se primijeniti neka kazna kako bi se ravnoteža stvari vratila na njihovo pravo mjesto u svijetu. Nikakav problem. S vremenom će sve doći na moje. 5 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Blackstone je sad drži dobro zaštićenom, ali radim i na njemu. Nema sve odgovore i bacit ću mu još nekoliko zanimljivih informacija na put da ga zbunim. To mi je specijalnost. Ne, ne odustajem. Još imam nekoliko trikova u rukavu i znam biti vrlo strpljiv. Još ima dovoljno vremena da odigram svoj potez, i svakim sam trenutkom sve bliže. Bliže. Nisam to tad znao, ali kad su one budale izabrale tu pjesmu, točno su pogodile. Doista je savršena. Baš savršena

6 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 1

Ethanove su oči bile na meni dok mi je proučavao tijelo, čvrsto me držeći za kukove, njegovo debelo meso punilo me i kretalo se u meni, njegove usne svuda po meni, njegovi zubi na mojoj koži. Sve to od čovjeka koji se probio kroz zidove koje sam podignula i zarobio me. To su bile demonstracije dodira i užitka, sredstva cementiranja veze između nas, načini da me drži blizu sebe. To je bio njegov način. No, nije se trebao brinuti. Ethan me imao. Bez obzira na cijeli kaos ove večeri, imao me u svojim rukama i ispod sebe, njegova zapovjednička snaga preuzimala je nadzor onako kako je to činila od početka. Držao me na sigurnom. Ona večer na ulici kad me nagovorio da uđem u njegov automobil i kasnije telefonski pozivi kojima je zahtijevao da ga postanem svjesna, bih su samo početak mog razumijevanja Ethana Blackstonea. U tom je čovjeku bilo mnogo više nego što sam tada mislila. I nisam išla nikamo. Bila sam zaljubljena u njega. „Želim svoj kurac u tebi cijelu noć”, rekao je hrapavim glasom, a plave su mu oči bljeskale na mjesečini dok se pomicao. Nadvijen nada mnom, salijetao je moje tijelo na sve moguće načine dok je kroz balkonski prozor svjetlo padalo na naša gola tijela. Ruke, usta, kurac, zubi, prsti - sve ih je upotrijebio. Ethan mi je govorio takve stvari tijekom seksa. Šokantne stvari od kojih bi se raspalila, koje su hranile moje samopouzdanje i pokazivale mi koliko me želi. Bile su upravo ono što mi je trebalo. Ethan je bio moj odgovor i točno je znao za čime žudim. Ne znam kako me tako dobro razumio, ali bez ikakve sumnje jest. Ova je večer to jasno potvrdila. Mislim da sam napokon mogla priznati da mi je za sreću trebala druga osoba. Ethan je bio ta druga osoba. Pustila sam nekog unutra. Tvrda ljuštura oko moga srca je uzdrmana, i to vrlo temeljito. Ethan je to učinio. Radio je na meni, pritiskao me i zahtijevao moju pozornost. Nikad nije odustao od mene i volio me unatoč gomili mojih emocionalnih problema ispod površine. Ethan je sve to činio za mene. I sad sam mogla uživati u činjenici da me volio muškarac kojeg sam ja voljela. „Gledaj me, dušo”, zapovjedio je promuklim dahom. „Znaš da te moram gledati u oči kad te uzimam!” Podignuo je ruku gore da bi me uhvatio za kosu i povukao je. Nikad me nije boljelo kad bi me vukao za kosu. Ethan je znao koliki pritisak primijeniti i bio je svjestan da me to baca preko ruba. Znala sam za njegovu potrebu da ga gledam u oči i držala sam se za to vatreno plavetnilo svom snagom. Ali, Ethan je više znao o meni nego ja o njemu. „Prva ćeš svršiti!” procijedio je, ubadajući duboko i jako, pronalazeći osjetljivu točku u meni potrebnu za ostvarenje svoje naredbe.

7 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Osjećajući naviranje pritiska, prepustila sam se onom savršenom mjestu ekstaze, pritisnuta ispod Ethanova tijela koje je bilo ukopano u moje, njegove plave oči samo nekoliko centimetara iznad mene. Uzeo mi je usne baš kad me proparao orgazam, puneći još jedan dio mene, tjerajući me da prihvatim još više od njega, povezujući nas još dublje. Njegov je orgazam došao nekoliko sekundi poslije moga. Uvijek bih znala kada je blizu jer bi se neposredno prije vrhunca ukrutio do nadljudske tvrdoće. Osjećaj je bio nadzemaljski i donosio mi golemo osnaženje. Činjenica da sam mogla izvući takvu reakciju iz njega i izazvati takav osjećaj kod druge osobe djelovala je na mene. Na neki način koji bi me, svaki put kad bi se to dogodilo, malo izliječio - u glavi mi je bilo sve bolje zbog Ethana i zbog načina na koje mi je pokazivao svoju ljubav. Osjetila sam nadu da bih ipak mogla biti sretna i živjeti normalnim životom. Ethan mi je to dao. „Reci mi, dušo”, izdahnuo je u grubom šaptu, ali mogla sam čuti ranjivost koja je pratila srčanost. I Ethan je imao svoje nesigurnosti, bio je smrtnik poput nas ostalih. „Uvijek tvoja!” Uistinu sam mislila što sam rekla osjećajući kako svršava u meni. Kad sam nešto kasnije otvorila oči, shvatila sam da sam zadrijemala. Ethan nas je namjestio napola na bok, ali i dalje smo bili spojeni. Volio je ostati ukopan u meni još neko vrijeme poslije orgazma. Nije mi smetalo jer je on to želio, a ja sam ga rado usrećivala. Samo bih voljela da mi kaže više o svojoj mračnoj strani. Bojao se podijeliti to sa mnom i premda mi je smetalo, uglavnom sam shvaćala njegov strah. Često sam se pitala jesu li razlozi njegove potrebe da me stalno dodiruje i da me potpuno posjeduje tijekom seksa i poslije njega imali neke veze s vremenom koje je proveo kao zarobljenik. Mučili su ga, ranili i povrijedili. Boljelo me i samo prisjećanje na to kakav je bio one noći kad su ga snovi probudili u panici. Vukla sam prste po njegovu ramenu i natrag. Zamislila sam njegovu tetovažu anđeoskih krila i riječi ispod nje. Osjetila sam i ožiljke. Ethan je u trenu otvorio oči i prodorno me pogledao. „Zašto krila? Jako su lijepa.” „Krila me podsjećaju na mamu”, rekao je nakon nekoliko trenutaka šutnje, „i prekrila su mnogo ožiljaka.” Nagnula sam se naprijed i nježnim mu dodirom poljubila usne. Uhvatila sam ga za čeljust i odlučila riskirati. Nisam željela odvratiti Ethana od razgovora sa mnom ako je bio raspoložen za njega, ali zaključila sam da u nekom trenutku moram opet pokušati. „A citat? Zašto baš taj?” Slegnuo je ramenima i prošaptao. „Mislim da sam večeras malo umro.” Toliko o tome da će se otvoriti i podijeliti. Nije bio raspoložen za prekapanje po svojoj prošlosti. Vidjela sam to. „Kako to misliš da si malo umro?” „Kad te nisam mogao naći nakon što je došla ona poruka na tvoj mobitel.” Milovao mi je prstom obraz, a zatim usne - najblaži mogući dodir, a ja sam cijela zadrhtala. „Pa, naposljetku si me našao i umiranje nije dopušteno, gospodine. To bi sasvim pokvarilo trenutak.” Pokušala sam mu zadirkivanjem popraviti raspoloženje, ali čini se da nije upalilo. Kad je Ethan bio u ozbiljnom filmu, ne bi se tek tako isključio iz njega. „Drago mi je da ti je bolje”, zastao je i izbacio kukove s obnovljenom erekcijom, uranjajući duboko, „jer mi je trebalo ovo s tobom, jako.” 8 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Ovdje sam i imaš me”, promrmljala sam mu uz usne dok je omatao moje noge oko svojih ramena i kretao u još jednu rundu užitka. Rijetko mu je bilo dovoljno jedanput. Zbog Ethana sam se osjećala poželjnom. Osjećala sam se lijepo i seksi, od riječi koje su izlazile iz njegovih usta do dodira njegova tijela u mome kada smo vodili ljubav. I poslije toga, kad bi me držao uza se kao da sam dragocjena. Netko me želio, unatoč svemu što se dogodilo u mojoj prošlosti. Netko je bio spreman boriti se za mene. Bila sam važna drugoj osobi. Ethanu sam bila važna. Snaga te spoznaje imala je strahovitu moć. Ethanova vrsta pažnje bila je intenzivna i isprva velik zalogaj, ali meni je odgovarala. Ethan mi je odgovarao. Mogao mi je pokazati koliko me želi i prvi put sam osjetila nadu da bi ta veza doista mogla uspjeti. Onaj dio sa „idemo polako” uopće se nije odigrao kako smo se dogovorili kad smo se tek upoznali. Ali da smo išli polako, čisto sumnjam da bih sad bila gola s njim u krevetu na obali Somerseta, u engleskom dvorcu kao stvorenom za kralja, u vlasništvu njegove sestre, i upravo nadomak još jednog veličanstvenog orgazma. Djevojka mora prihvaćati stvari kako joj dođu. Trebalo mi je malo vremena da se razbudim poslije druge runde vrhunskog seksa, ali uspjela sam se izmigoljiti iz njegova stiska i otići u kupaonicu da se operem i pripremim za spavanje. Sviđalo mi se što me stalno dodirivao. Jednostavno rečeno, trebalo mi je to, i Ethan je to znao. To je bio još jedan način na koji smo bili emocionalno skladni. Napunila sam čašu vodom i uzela tabletu koju mi je dr. Roswell prepisala za noćne more. Bila je to rutina. Kontracepcija i vitamini ujutro, tableta za spavanje navečer kad bih bila spremna za spavanje. Zasmijuljila sam se u elegantno kupaonsko zrcalo koje je izgledalo kao da je iz Buckinghamske palače, pomislivši da krevet i spavanje nikad nisu bili sinonimi kad sam ih dijelila s Ethanom. Provodili smo mnogo vremena skupa u krevetu ne spavajući, ali nisam se žalila. Nisam mislila da će biti budan kada dođem iz kupaonice, ali oči su mu bile otvorene i pratile svaki moj pokret dok sam se vraćala u krevet. Ispružio je ruku prema meni i uhvatio mi lice, što je često radio kad smo bili ovako blizu. „Kako to da si još budan? Sigurno si iscrpljen od duge vožnje”, zastala sam da posebno naglasim, ,,i silnog vrhunskog seksa...” „Volim te i nikad te ne želim pustiti”, prekinuo me. „Onda nemoj.” Pogledala sam u njegove plave oči koje su me pržile na prigušenom svjetlu. „Neću nikad.” Rekao je to s nekom čvrstoćom i osjetila sam da to doista misli. ,,I ja tebe volim i ne idem nikamo.” Nagnula sam se poljubiti mu usne, a struganje njegove kratke brade već mi je postalo dobro poznato. Uzvratio mi je poljubac, no vidjela sam da želi reći još nešto i osjetila sam njegovu napetost, iznenađujuću s obzirom na orgazme koje je maloprije napumpao u mene. „Stvar je u tome da... da trebam nešto trajnije s nama. Trebam te stalno sa sobom da te mogu zaštititi i da možemo biti zajedno svaki dan... i noć.” Osjetila sam kako mi srce počinje brzo udarati i hvata me panika. Baš kad mi je postalo ugodno s jednim aspektom nas dvoje, Ethan je tražio više. Uvijek je bio takav... 9 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Ali i sad smo svaki dan zajedno”, odmah sam mu odvratila. Nabrao je čelo i malo suzio oči. „To nije dovoljno, Brynne. Ne poslije onoga što se večeras dogodilo i one sjebane poruke od tko zna koga. Neil upravo radi na tragu tvog mobitela i otkrit ćemo o čemu je riječ, ali treba mi nešto formalnije što svijetu govori da si nedostupna i nedodirljiva za bilo kakve planove koje bi mogli imati za tebe.” Teško sam progutala osjećajući kako mu se palci počinju micati po mojoj čeljusti i pokušavala sam zamisliti kamo smjera. „Na što misliš kad kažeš .formalno'? Koliko formalno?” Čovječe, glas mi je bio slabašan, a srce kao da će mi svakog časa iskočiti iz grudi. Nasmiješio mi se i nagnuo se po nježni, spori poljubac koji me donekle umirio. No, Ethan me uvijek umirivao. Ako bih bila nemirna ili uplašena, znao me utješiti i ublažiti trenutačni stres. „Ethane?” upitala sam kad se napokon odmaknuo. „U redu je, dušo”, rekao je umirujuće, „sve će biti u redu i ja ću se pobrinuti za tebe, ali znam što moramo učiniti - što se mora dogoditi.” „Znaš?” “Mmm hmm.” Preokrenuo nas je i opet me uhvatio za lice, oslonjen na laktove i držeći me u klopci ispod svojih isklesanih ruku i nogu, tvrd i gladak na mojim mekim dijelovima. „Zapravo sam siguran.” Spustio je usne na moj vrat i ljubio ga sve do uha pa niz čeljust, preko grla i do drugog uha. „Vrlo vrlo siguran”, šapnuo je između nježnih poljubaca. „Shvatio sam to večeras čim smo stigli ovamo i kad sam vidio da nosiš ovo.” Poljubio je mjesto gdje je u udubini mog vrata ležao privjesak od ametista koji mi je poklonio. „U što si tako siguran?” Glas mi je bio slab, ali u maloj udaljenosti između nas svaka je riječ odjekivala jasno poput zvona, kao da sam vikala svoje pitanje. „Vjeruješ li mi, Brynne?” „Da.” „A voliš li me?” „Da, naravno. Znaš da te volim.” Opet mi se nasmiješio. „Onda je riješeno.” „Što je riješeno?” Molećivo sam ga pitala gledajući to prekrasno lice koje me očaralo od prvog trenutka, jedna strana njegovih lijepih usana samopouzdano podignuta uvis dok me držao čvrsto ispod sebe posesivnim zahvatom tako tipičnim za mog Ethana. „Vjenčat ćemo se.” Zurila sam u njega, sigurna da su riječi koje su mu upravo sišle s usana bile iz nekog prizora u ljubavnom romanu. Možda sam sanjala. Nadala sam se da sanjam. Ethan se pomaknuo na meni i time skršio ideju da je ovo san. Jebote! „Ima savršenog smisla”, rekao je, polako se smiješeći, „objavimo vijest tako da odjekne, službeno se doseliš k meni i svima daš do znanja da ti se zaručnik bavi osiguranjem...” ,Jesi li lud?” prekinula sam ga i vidjela kako očima prelazi po mome licu, proučavajući reakciju na svoje riječi. „Ethane, ne mogu se udati. Ne želim. Tek se navikavam na to da sam u vezi. Prerano je da uopće razmišljamo o nečem takvom...” Nasmiješio mi se, posve miran i siguran. „Znam, dušo. Sigurno je prerano, ali svijet to ne mora znati. Njima će to izgledati kao da ćeš uskoro postati supruga bivšeg SP-a, 10 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

uglednog direktora tvrtke Blackstone Inc. Tko god je tamo s nekim planom, jasno i glasno će čuti tu poruku. Da se moraju držati što dalje od tebe, da te neće moći dodirnuti ni na koji način i da ti se neće približiti dovoljno ni da ti namignu, a kamoli da ti šalju prijetnje kao ono jebeno sranje od sinoć.” Nježno me poljubio i izgledao je vrlo ponosno na samoga sebe. „Plan je briljantan.” Ja sam i dalje zurila u njega, sigurna da je nestvarni plod nekog fantastičnog sna koji sam usnula. „Ali, plan je i neiskren, Ethane. Jesi li uopće razmislio što tražiš od mene? Da lažem? Da obmanjujem naše obitelji i prijatelje uvjeravajući ih u neku fikciju da smo se upoznali prije dva mjeseca i da se sad ženimo?” Ukočio se iznad mene i čeljust mu je poprimila onaj tvrdoglavi izraz. „Ako te treba zaštititi, učinit ću što god trebam. Neću ništa riskirati, prekasno je za to. Rekao sam ti da idem na sve ili ništa i to se nije promijenilo u ovih nekoliko sati.” Njegov prodorni pogled bio je i više nego zastrašujuć, čak i na prigušenom svjetlu. Pokušala sam mu objasniti. „Ne, ni moji se osjećaji nisu promijenili, ali to ne znači da možemo...” Riječi su mi utihnule dok sam pokušavala shvatiti ono što je upravo tako samouvjereno izjavio - da bi vjenčanje bilo dobra ideja - kao što je, primjerice, više povrća u prehrani ili mazanje kremom za sunčanje dobra ideja. Morala sam se zapitati haluciniram li od onog želučanog problema koji me te večeri mučio. „Nema razloga zašto ne možemo.” Ethan je izgledao malo ranjeno dok me pažljivo proučavao i osjetila sam žalac žaljenja, ali samo na otprilike dvije sekunde. Njegov je prijedlog bio apsolutno sulud. Jedva sam se uspijevala nositi s činjenicom da sam zaljubljena u čovjeka koji je uletio u moj život, drsko i bez isprike, prije jedva dva mjeseca. Kako, dovraga, da pristanem na brak temeljen na mojoj zaštiti od neke zagonetne prijetnje bezimenih ljudi nepoznatih motiva? „Ja sam... ja... ti si apsolutno totalno prolupao! Ethane, shvaćaš li što mi zapravo predlažeš?” Kimnuo mi je, njegovo lice samo nekoliko centimetara od moga. Nisam mogla pročitati što je točno mislio. Želio je da bude po njegovom, nagađala sam, ali više su me iznenađivali njegovi motivi. Znala sam da me voli. Često mi je to govorio. I znam da su moji osjećaji prema njemu isti... ali... brak?. Bila sam sigurna da nije mogao predložiti ništa šokantnije za moje krhko emocionalno stanje. Ethan sigurno nije želio ženu. Ovo je bilo itekako prerano. „Da, Brynne, dobro znam što sam ti upravo rekao.” Lice mu je bilo neodređeno, ali čvrsto, ne otkrivajući baš ništa. „Želiš se vjenčati sa mnom, ženom koju si upoznao tek prije osam tjedana, koja ima fobiju od veza i... i sjebanu prošlost...” Ušutkao me dominantnim poljupcem, onom vrstom koja nije ostavljala nikakve sumnje u ozbiljnost njegova prijedloga. Bože! Jesam li u nekom bizaro-svijetu? Pustila sam da na trenutak usnama navali na moje, a onda podignula ruku na njegov zatiljak. Povukla sam ga unatrag i uhvatila mu obraz, opet mu tražeći oči. „Dušo... ono večeras me uplašilo”, šapnuo je. „Nisam ovo planirao, samo znam što se čini ispravnim. Želim te sa sobom. Neće ti više trebati radna viza. Možeš živjeti ovdje i raditi u Londonu, nešto u svojoj struci. Imat ćeš vremena pronaći savršen posao bez pritiska zbog natezanja s imigracijskim propisima i, što je najvažnije, možemo biti zajedno. 11 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Želim to. Mogu te čuvati kao tvoj suprug. Mogu se pobrinuti da budeš uvijek zaštićena. Nema toga što ne bih učinio da budeš sigurna. Volim te. Ti voliš mene, je li tako? U čemu je problem? To je savršeno rješenje.” Nakrivio je glavu prema meni i zaškiljio kao da sam nelogično blesava. „Nisam ni približno spremna na to, Ethane, bez obzira na moje osjećaje prema tebi.” „Nisam ni ja, a i trenutak je grozan, ali mislim da nam je to jedina dobra opcija.” Nježnim mi je dodirom blago sklonio kosu s lica. „Ja sam voljan... i mislim da bi ti trebala barem razmisliti o tome.” Pogledao me i podignuo obrvu. „Ne želim više epizode kakvu smo imali večeras u Nacionalnoj.” Počela sam se buniti, ali ušutkao me još jednim zahtjevnim poljupcem, tako tipičnim za njega. Držao me ispod sebe, pritišćući me u meki madrac i vještim mi jezikom milujući usta. Pustila sam ga da me ljubi i nakratko mu se odsutno prepustila, trudeći se shvatiti ono što mi je upravo rekao. „Prije nego što postaneš sva borbena i zabrinuta, želim da zasad samo razmisliš o tome. Možemo imati duge zaruke, ah objava je ono što će natjerati ljude da obrate pozornost. Imali smo tešku noć i mnogo sranja se još mora riješiti, ali na kraju, zajedno smo i to se neće promijeniti.” Poljubio me u čelo. „I uselit ćeš se k meni.” Samo sam zurila u njega i upijala njegove riječi. „Taj posljednji dio nije molba, Brynne. Ono što se večeras dogodilo prava je ludost i ne možemo živjeti na dva mjesta.” „Bože, što ću s tobom?” Obuzdala sam zijevanje i shvatila da sam postala pospana od tablete. Znala sam da neću moći još dugo nastaviti s razgovorom. Glavom mi je prozujala pomisao da je Ethan možda to iskoristio. Nije slučajno bio dobar u pokeru. „Iscrpljena si, a iskreno, i ja sam.” Opet sam zijevnula i složila se s njim. Jesam... ali još uvijek ne znam što uopće reći na to što si predložio”, rekla sam mu, gledajući ga u oči, samo nekoliko centimetara od mojih. Privio me uz svoje tijelo pripremajući se za spavanje i zakopao lice u moj vrat. „Sad ćeš na spavanje i razmislit ćeš... i vjerovati mi... i službeno se doseliti k meni.” „Tek tako?” upitala sam. „Da, tek tako.” Pomicao je usne po stražnjoj strani moga vrata. „Jednostavno stvari moraju biti takve.” Osjetila sam kako mi bradom grebe po koži pritišćući lice bliže. „Volim te, dušo. A sad spavaj.” Bio je veličanstven osjećaj imati Ethanove snažne ruke omotane oko sebe, bez obzira na to što sam mislila da je potpuno skrenuo s uma. Ali znati da bi učinio nešto tako drastično za mene samo da me zaštiti, da me toliko voli, od toga je mali osmijeh na mome licu bio prilično jebeno fantastičan, da citiram svog ljubavnika vojničkog jezika. Tad sam zaspala, sigurna u njegovim rukama.

12 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 2

Vani u ophodnjama vidjeli smo svakakva užasavajuća sranja. Demokracija je nešto što većina ljudi nikad zapravo nema priliku cijeniti. Pretpostavljam da je to sretna okolnost za velik dio svijeta, ali ipak tema za razmišljanje za one koji ni ne znaju kako im je dobro. Ono što me najviše mučilo bila je golema neiskorištenost potencijala. Ljudi koji su potlačeni i zastrašivani imaju vrlo malo potencijala - baš kako diktatori iz trećeg svijeta i žele da bude. Već smo je viđali kako prosi na ulicama Kabula, ali nikad s dječakom. Vojnicima je bilo zabranjeno ulaziti u odnose s Afganistankama. Bilo je preopasno, i to ne samo za vojsku, ali napaljeni su muškarci najpredvidljivija i najgluplja stvorenja na svijetu. Krenut će u potragu za pičkom i svaki put upasti u nevolje. Mogli smo pretpostaviti da je bila prostitutka. Premda ih nije bilo mnogo, u Kabulu je bilo bordela, no ja ne bih ušao u njih ni u ludilu. Ali neki su se vojnici upuštali u rizik, imbecili koji razmišljaju kitama. Ja sam se snalazio s pornografijom i povremenom diskretnom ševom s uvojačenom „kolegicom” kad se to moglo obaviti potajno. Privlačio sam prilično zanimanja i dovoljno ponuda od žena u vojsci. Diskrecija je bila ključna za bilo kakav seks u bazi. Vojnikinje su imale razloga za oprez jer su muškarci bili brojčano mnogo premoćniji. Žena se zvala Leyya i umrla je neljudskom smrću. Talibani su je smaknuli na gradskom trgu zbog njezina zločina. Zločin je bio to što je radila kako bi prehranila dijete. Dječakov nam je plač privukao pozornost na situaciju. Imao je oko tri godine i sjedio je u majčinoj krvi nasred ulice. Kasnije sam se pitao bi li ga itko iz grada ikad uzeo ili bi ga ostavili da umre ondje s majčinim oskvrnjenim tijelom. Na kraju je to pitanje bilo nevažno. Poludio sam od pomisli da ga ostavim ondje dok se ne isključi mogućnost samoubilačke bombe. Potrajalo je satima. Ja sam bio taj koji ga je odlučio maknuti od njezina trupla. Brzo sam dotrčao i pokupio ga. Nije je želio ostaviti i uhvatio se za njezinu burku odvlačeći je s njezina lica dok sam ga podizao. Grlo joj je bilo prerezano od uha do uha, glava gotovo odrubljena. Iskreno sam se nadao da je premalen da bi se sjećao majke u takvom stanju. Gotovo odmah me obuzeo jeziv osjećaj. Preplavila me hladnoća dok sam trčao s njim odande. A onda je odjednom prestao plakati. Zrak mi je prozujao pokraj uha i onda... krv. Jako mnogo krvi iz tako sitnog tijela. Trenutak kasnije nastupio je pakao... „Dušo, sanjaš”, neki mi je glas nježno rekao u uho. Okrenuo sam se prema glasu, jako se napinjujući da ga pronađem. Zvuk me umirivao kao ništa prije. Želio sam taj glas. A onda opet: „Ethane, dušo, sanjaš.” Otvorio sam oči, uvukao dah kad sam je ugledao i shvatio njezine riječi. „Sanjao sam?” „Da, mumljao si i bacao se.” Ispružila je ruku do mog zatiljka i pogledala me ravno u oči. „Probudila sam te jer ne želim da sanjaš nešto strašno.” „Jebote, oprosti. Probudio sam te?” Još sam se osjećao dezorijentirano, ali brzo sam dolazio k sebi. ,,U redu je. Htjela sam te probuditi prije nego što postane... loše.” Zvučala mi je tužno i mogao sam samo pretpostaviti da će me pokušati potaknuti da pričam o tom snu, kao što je i prošli put učinila. 13 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Oprosti”, ponovio sam, osjećajući se posramljeno što sam opet napravio isto sranje i uznemirio je. „Ne moraš se ispričavati zato što si sanjao, Ethane”, rekla je odlučno. „Ali stvarno bih voljela da mi kažeš o čemu je riječ.” „O, dušo.” Privukao sam je blizu i rukom je gladio po glavi i kosi. Pritisnuo sam usne na njezino čelo i udahnuo. Sama činjenica da sam udisao njezin miris neizmjerno mi je pomagala, kao i dodir njezinih grudi na mom uzlupanom srcu dok sam je držao na sebi. Bila je stvarna, točno ovdje, točno sad. Sigurna sa mnom. Bio sam tvrd. Vruć i tvrd na njezinoj mekoj koži. „Ipak mi je žao što sam te probudio”, rekao sam čvrsto, usnama pronalazeći njezine. Nasrnuo sam joj jezikom u usta, gurajući ga duboko i silovito, odlučan uzeti još. Ništa mi sad nije moglo pomoći osim Brynne. Ona je bila jedini lijek. I bilo mi je žao, ali već sam bio ovakav s njom. Već sam se budio u noći i trebao seks da smirim snažnu uznemirenost zbog onoga gdje sam bio u snovima. „U redu je”, promrmljala mi je uz usne. Njezin me odgovor ohrabrio. Uzbuđivalo me gotovo sve što je činila. Volio sam biti dominantan, ali uzbuđivalo me kad bi me Brynne uvjeravala da je voljna i da me želi na isti način kao ja nju. Instinktivno sam znao da me želi. To je bio samo još jedan oblik komunikacije između nas. Volio bih da su svi aspekti naše veze tako jednostavni. Seks smo vrlo brzo prokužili, od samog početka. Da, jebanje nam je uvijek bilo strastveno i jebeno dobro. Okrenuo sam je ispod sebe i koljenima joj jako raširio noge, otvorio je i spustio glavu. Odgurnuo sam pokrivače i pogledom prelazio po njezinu divnom, spremnom tijelu u koje ću se za trenutak duboko ukopati. Hvala dragome Bogu. „Odlično, jer te moram jebati dok ne svršiš vičući moje ime”, rekao je na svoj tipičan način. ,,A onda ću izvaditi kurac iz tvoje božanstvene pičke i jebati te u ta prekrasna usta. I gledati kako se te divne usne uvlače oko njega i sišu ga.” Oči su mu se raširile, a isklesana prsa pomicala od teškog disanja dok se namještao u položaj. „Da, dušo, sve ću to učiniti.” Ethan i njegova prljava usta. To je bilo totalno ludo, ali prostote su nekako djelovale na mene. Napinjući se od iščekivanja što će učiniti, zastenjala sam kad je snažno i duboko uronio u mene, puneći me do kraja, povezujući nas, dok mi se um vraćao na ono što mi je rekao ranije te večeri. Vjenčat ćemo se. I to nije bilo pitanje nego direktiva koju samo Ethan može dati i izvući se bez posljedica, kao što je učinio već mnogo puta otkad smo se upoznali. Ethan mi je jednom rukom držao zapešća, a drugom lutao dok me silovito jahao. Unutra i van divljom brzinom, gotovo kao iz ljutnje. No znala sam da se ne ljuti na mene. Problem je bio u snu s kojim se borio. Morao ga je izbaciti iz glave. Potpuno sam razumjela što se događa. Nije mi bilo važno. Bila sam dobrovoljan sudionik u njegovu obliku samodiscipline. Još jače me raširio i kitom tako savršeno pogađao moju najosjetljiviju točku da mi nije trebalo dugo da krenem prema orgazmu, osjećajući zatezanje mišića koji se pripremaju za udar koji će me odvesti u raj na supernovi od vrućine i svjetla.

14 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Uštipnuo mi je bradavicu, mnogo osjetljiviju nego inače, i na trenutak me zaslijepila bol. Zavapila sam kad mi se klimaks počeo valjati tijelom. Jezikom je umirio nježno meso i progovorio: „Reci moje ime! Moram ga čuti.” „Ethan, Ethan, Ethan!” ponavljala sam na njegovim usnama kad je nasrnuo jezikom u moja usta i progutao riječi. Zadrhtala sam i stegnula unutarnje mišiće oko njegove kite, pritisnuta ispod njega i potpuno uzeta. I nikad zadovoljnija nego što sam bila u tom trenutku. Preuzeo je odgovornost za moj užitak i nikad me nije iznevjerio. Ali on nije bio gotov. Sjetila sam se što mi je prije rekao. Ethan je zarežao sirovim glasom i izašao iz mene. Pobunila sam se zbog gubitka, ali svidjelo mi se kad me povukao niz krevet i kad mi je vrući vrh njegova penisa napunio usta dok se namještao za novi kut penetracije. Osjetila sam okus sebe pomiješan s njegovim okusom i erotičnost te kombinacije bila je eksplozivna. Hvatajući ga za kukove, povukla sam ga dublje i uvukla sve do dna grla. Samo nekoliko poteza usnama po njemu i osjetila sam kako se mlaz sperme izlijeva u grlo. Njegovi su zvukovi bili puteni i neobično ranjivi za tako dominantan čin. Uvijek bih se osjećala moćno kad bi Ethan svršio. Ja sam to učinila. Zurio je u mene, promatrao sve kako je to volio činiti, a očima smo se povezivali dublje i više od samog tjelesnog čina. „O, Bože”, šapnuo je, kliznuvši iz mojih usta, i spustio se niz moje tijelo da nas stisne zajedno. Opet je legao na mene, ovaj put nježno, kližući u meni u savršenom skladu njegova tijela s mojim prije nego što mu je erekcija splasnula. Osjetila sam kako se lupanje njegova srca stapa s mojim. Držala sam se za njega i pustila da čini što želi. Dugo me ljubio i dodirivao, želio je biti u meni još neko vrijeme, govorio mi da me voli i činio da se osjećam dragocjeno. Mnogo toga sam razumjela u vezi s tim čovjekom i stvarima koje ga pokreću. Mnogo toga... osim jedne stvari koju sam htjela znati, a nisam je uopće znala. Ethanova mračna strana i dalje mi je bila jednako zagonetna kao prije. „Sviđa mi se što si me doveo ovamo.” Osjetila sam kako opet klizim u pospanost i odlučila sam da ću sutra razgovarati s njim o noćnim morama, premda sam znala da mu neće biti drago, ali nije me briga, svejedno ću to učiniti. Pitala sam se je li osjetio što planiram. Ethan je imao neobičnu sposobnost predviđanja mojih namjera. „I volim te.” Smjestio me u naručje i gladio po kosi. Udisala sam njegov začinjeni miris pomiješan sa seksom i kolonjskom vodom i prepustila se, znajući da sam u rukama jedinog muškarca kojem je ikad uspjelo da ostanem ondje. Kad je svanulo, pažljivo sam se odmrsila od tijela omotanog oko moga. Ethan je samo uzdahnuo u jastuk i uvukao se dublje u pokrivače. Sigurno je bio iscrpljen od sinoćnje stresne predstave u Nacionalnoj galeriji i onda još od trosatne vožnje do obale. Nisam mogla isključiti ni vrijeme potrošeno na seks nakon što smo došli ovamo. Ili njegov ružan san. I jebanje poslije njega. Pogled u njegovim očima i tiha dominacija taj drugi put bili su reprodukcija njegove noćne more. Znala sam da je tako. Seks poslije noćne more nije bio intenzivan kao prije, ali osjetila sam da se Ethan jako trudi kontrolirati svoju reakciju da ne izgubi kontrolu kao prošli put. Moj jadničak. Nikad mu to ne bih rekla, ali boljelo me vidjeti ga kako pati. Još više zato što nisam mogla učiniti ništa jer je odbijao podijeliti to sa mnom. Muškarci su prokleto frustrirajući.

15 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

U tuš-kabini sam sapunom nestrpljivo trljala kožu i žurila što prije završiti da se odjenem i izađem iz sobe tako da ne probudim Ethana iz toliko potrebnog sna. Ugurala sam mobitel u džep traperica i na prstima izašla iz sobe te nježno zatvorila vrata za sobom. Zastala sam i pogledala niz hodnik iz krila u kojem se nalazila naša soba u jednom kutu posjeda. Ovo je mjesto definitivno bilo nešto posebno, nalik na Pemberley gospodina Darcyja s primjesom Thornfield Halla gospodina Rochestera. Jedva sam čekala službeni obilazak i još uvijek sam bila očarana činjenicom da su vlasnici ove kuće Ethanova sestra i njezin muž. Krenula sam stubama prema dolje i zastala na dramatičnom polukatu gdje se na zidu nalazila prekrasna slika. Veća od života i nesumnjivo rad umjetnika kojeg sam dobro poznavala. Portret čiji je autor nitko drugi nego sir Tristan Mallerton visio je na zidu privatne kuće. Vau. Ova je obitelj doista izvan moje lige. Izvadila sam mobitel i nazvala Gaby. „Nećeš vjerovati u što upravo gledam”, progovorila sam nakon teškog „halo” koje je moglo doći samo od moje cimerice, ali nije ni približno zvučalo kao njezin uobičajeni pozdrav pun samopouzdanja. „Da? Što bi ti bilo? I malo je rano, zar ne?” „Sori, Gab, ali nisam mogla odoljeti. Raspametila bi se da vidiš ovog... oh... Mallertona iz sredine stoljeća ni trideset centimetara od mene. Mogla bih ga protrljati rukama da želim.” „Bolje da to ne činiš, Bree. Pričaj mi”, tražila je i zvučala je malo sličnije sebi. „Pa, vjerojatno ima dva metra puta metar i dvadeset i stvarno je prekrasan. Obiteljski portret plavokose žene i njezina muža te dvoje djece, dječaka i djevojčice. Ona nosi ružičastu haljinu i bisere koji izgledaju kao da im je mjesto u kolekciji kraljevskih dragulja u Toweru. On izgleda kao da je zaljubljen u svoju ženu. Bože, slika je prekrasna.” „Hmmm, ne mogu je se prisjetiti. Možeš li pitati je li u redu da je snimiš pa da je vidim na fotografiji?” „Hoću, pitat ću čim nađem nekoga.” „Možeš li razabrati njegov potpis?” „Naravno. To sam prvo potražila. U desnom kutu, T. Mallerton onim njegovim karakterističnim velikim slovima. Nema sumnje da je prava.” „Vau”, rekla je Gaby vrlo neoduševljenim glasom. Je li sve u redu s tobom? Prošla noć je bila ludnica i nisam te vidjela poslije onog alarma. Nije mi bilo dobro, a Ethan je bio pod velikim stresom zbog nekih drugih stvari koje su se dogodile.” „Kojih?” „Hm, ne znam još točno. Na moj stari mobitel je došla neka čudna poruka dok je bio kod Ethana. Netko je poslao ludu poruku i pjesmu s... ah... one snimke koju su snimili sa mnom.” „Sranje, ti to ozbiljno?” „Da. Bojim se da jesam.” Samo to što sam joj rekla bilo je dovoljno da mi se želudac malo okrene. Nisam se sad htjela suočiti s tim. Izbjegavanje mi je dobro služilo u prošlosti i bila sam sigurna da će opet. „Nije ni čudno što je Ethan bio pod stresom, Bree. Zašto ti nisi?” 16 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Ne znam. Samo želim vjerovati da me nitko ne traži i da je ovo samo nekakav sitni incident koji će nestati kad izbori završe. Vjeruj mi, Ethan se već bacio na to.” „Aha, pa dobro da barem netko je”, progunđala je. U tom sam trenutku odlučila ne reći joj za Ethanovu „prosidbu” od sinoć. Trebala mi je kava prije nego što se upustim u nešto tako veliko. Bolje da joj ne spominjem ni Ethanov ultimatum da se uselim k njemu. Gaby se ni o čemu nije ustručavala iznijeti svoje mišljenje. A trenutačno mi nije trebala galama koja bi oko toga nastala. „Hej”, upitala sam je, „nisi mi odgovorila na pitanje. Jesi li dobro? Prošla večer je bila totalni kaos. Znam da smo se čule porukama i da nije bilo štete, ali ipak...” Tišina. „Gabrielle?” Ponovila sam glasnije, rabeći njezino puno ime. „Dobro sam.” Glas joj je bio bezizražajan i znala sam da se suzdržava. „Kamo si otišla? Htjela sam te upoznati s Ethanovim bratićem, ali to se očito nije dogodilo.” „Nešto me omelo... a onda se oglasio alarm i morala sam izaći, kao i svi. Neko vrijeme sam čekala vani na ulici dok nije stigla tvoja poruka. Kad sam znala da si na sigurnom, našla sam taksi i otišla kući. Htjela sam samo tuš i krevet. Čudna večer.” Zvučala je više nalik na sebe, ali ipak sam se zapitala govori li mi istinu. „I Benny je zvao. Vidio je sve na vijestima i zabrinuo se za nas. Dugo smo razgovarali.” „U redu... ako ti tako kažeš.” Gaby je bila tvrdoglava i ako nije bila raspoložena za razgovor o nečemu, onda je neću razuvjeriti telefonom. Morat ću je pitati uživo. „No jednog dana doista želim upoznati Ethanova rođaka s kućom punom Mallertona. Možda možeš to dogovoriti”, rekla je i zvučalo je kao mirovna ponuda. „Da, možda. Vidjet ću s Ethanom.” Čim sam to rekla, osjetila sam da nisam više sama. Okrenula sam se i ugledala ozbiljno lice prekrasne djevojčice čije su me plave oči odmah podsjetile na jedne druge plave oči koje sam dobro poznavala. „Gab, moram ići. Čujemo se kasnije i vidjet ću mogu li ti poslati fotografiju slike. Volim te.” Prekinula sam poziv i spremila mobitel u džep. Moja ozbiljna družica i dalje me samo gledala. Nasmiješila sam joj se. Uzvratila mi je osmijehom. Duge tamne kovrče uokvirivale su joj lice za koje sam predvidjela da će se jednog dana razviti u veliku ljepotu. Jedva sam čekala vidjeti Ethana s njom. Ja sam Brynne.” Ispružila sam ruku. „Kako se ti zoveš?” upitala sam, premda sam pretpostavljala. „Zara.” Uzela je moju ruku u svoju i povukla me. „Znam tko si ti. Ujko Ethan te voli i sad pije meksička piva zbog tebe. Čula sam kad je mama to rekla tati.” Nisam uspjela zaustaviti hihot koji mi je pobjegao. „I ja znam tko si ti, Zara. Ethan mi je rekao koliko se divi tvojoj snalažljivosti u odnosu s braćom.” „To je rekao?” „Aha.” Kimnula sam dok me ona začuđeno gledala. „Kamo idemo?”

17 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Zara mi nije otkrila tu informaciju, ali sam joj svejedno dopustila da me povuče za sobom, krivudajući kroz sobe i hodnike dok nisam ugledala svjetla tople kuhinje i dok do mog nosa nije došao miris koji je gotovo sigurno bio od božanstvene kave. „Mama, našla sam je”, objavila je Zara povlačeći me u prostoriju. „Aha, vidim, ljubavi”, rekla je tamnokosa ljepotica koja je mogla biti samo Ethanova sestra Hannah. Nasmiješila mi se dok je odgovarala svojoj kćeri, i u izrazu njezina lica na trenutak sam vidjela Ethana. Svakako je bilo sličnosti, ali mislim da je ona više sličila ocu. Hannah je imala jednaku tamnu kosu i boju puti, no oči joj nisu bile plave kao Ethan ove. Bile su sive. I bila je sitne građe, dok je Ethan bio visok i mišićav. Genetika je bila zanimljiva jer je uspijevala pomiješati gene muškarca i žene stvarajući kombinacije koje su imale savršenog smisla. „Dobro došla, Brynne. Drago mi je”, rekla je, hodajući prema meni i hitro me procjenjujući pogledom. „Hannah Greymont, mama ovog malog čuda koje te zarobilo i starija sestra muškarca za kojeg nikad nisam mislila da će me dovesti u ovu situaciju. Bit će još mnogo iznenađenja od njega, to sam shvatila.” Nasmijala sam se tim riječima i odmah mi se svidjela njezina iskrenost dok smo se srdačno rukovale. „I meni je drago, Hannah. Dugo se već radujem ovom izletu. Ethan govori o tebi s mnogo ljubavi. Upoznala sam i vašeg oca. Pravi je šarmer, to sigurno znaš.” „Doista. To je moj tata.” Dodala mi je šalicu s kavom i pokazala prema stolu na kojem su stajali šećer i vrhnje. „E mi je rekao da piješ kavu svako jutro.” Nasmiješila se i namignula Zari. “Hvala ti.” Udahnula sam puna pluća slasnog mirisa i također namignula Zari. „Tvoja kći me obavijestila da Ethan po novome pije meksičko pivo i da je to moja krivica.” Otvorila je usta gledajući u Zaru, glumeći da je užasnuta. „Nije valjda!” Zara se zahihotala. „Moj brat je gotovo neprepoznatljiv, Brynne. Kako ti je to uspjelo i, usput, gdje je uopće on?” Počela sam stavljati šećer i vrhnje u kavu. „Pa, iskreno mogu reći da nemam pojma. Ethan je prilično... ah... svojeglav većinu vremena. Osim upravo sad.” Nasmijala sam se. „Prilično je iscrpljen i ostavila sam ga da spava. Od sinoćnje duge vožnje i večeri koja je završila... čudno.” Pogledala sam u Zaru koja je upijala svaku riječ našeg razgovora i pomislila sam da je bolje da kažem što manje. Male uši mogu biti jako velike, a ja zapravo nisam poznavala te ljude, bez obzira na to što su sad bili vrlo ljubazni prema meni. „Da, rekao mi je kad me nazvao.” Slegnula je ramenima i odmahnula glavom. „Stvarno ima svakakvih luđaka. A što se tiče Ethanove svojeglavosti, to nije ništa novo. Uvijek je bio takav. Uvijek je šefovao, bio tvrdoglav... kao mali, bio je jako naporan.” Samo sam se nasmijala i naslonila se na pult nasuprot mjestu gdje je ona pripremala kruh. Dakle, Hannah je bila kuharica. „Kuća je... nevjerojatna. Baš sam se čula s cimericom na mobitel i govorila joj o Mallertonu koji vam visi na stubama.” „Pronašla si sir Jeremyja Greymonta i njegovu Georginu. Freddyjeve pretke... i imaš pravo, naslikao ih je Mallerton.”

18 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Kimnula sam joj i otpila gutljaj kave. „Studiram konzerviranje umjetnina na Sveučilištu u Londonu.” „Znam. Ethan nam je ispričao sve o tebi”, Hannah je zastala prije nego što je dodala, „na naše veliko iznenađenje.” Upitno sam nakrivila glavu i izravno prihvatila izazov. „Iznenadilo vas je što vam je pričao o meni?” Polako je kimnula uz blagi osmijeh. „O, da. Moj brat nikad nije pričao o nekoj djevojci niti je ikad ikoga doveo na vikend. To je sve”, gestikulirala je rukama, „vrlo netipično za Ethana.” „Hmmm, zapravo je prilično netipično i za mene. Od trenutka kad sam ga upoznala, bilo ga je jako teško odbiti.” Otpila sam još jedan gutljaj. „Zapravo nemoguće.” Nasmijala mi se. „E pa, drago mi je zbog njega i drago mi je što sam te napokon upoznala, Brynne. Pretpostavljam da to nije sve od vas dvoje?” Hannah je to rekla kao pitanje i morala sam joj odati priznanje što je bila tako intuitivna, ali sigurno joj nisam namjeravala reći za Ethanov suludi sinoćnji prijedlog da se vjenčamo. Nema šanse. Još smo trebali odraditi temeljitu raspravu o tom malom prijedlogu. Umjesto toga sam slegnula ramenima. „Ethan je jako... siguran u ono što želi. Nikad mu nije problem to mi reći. Mislim da je meni teže čuti neke stvari nego što je njemu reći ih. Tvoj brat zna biti neotesan poput daske.” Nasmijala se mome komentaru. „I ja to znam. 'Suptilnost' ne postoji u njegovu rječniku.” „Potpuno se slažem...” Pogled mi je zapeo na fotografiji na polici vitrine. Majka s dvoje djece - djevojčicom i dječakom. Pitam se ... Zakoračila sam bliže i dobro se zagledala u sliku, sasvim sigurna da su na njoj Ethan i Hannah s njihovom mladom i lijepom majkom, kako sjede na kamenom zidiću i izgledaju kao da poziraju, ali vjerojatno je riječ o slučajno uhvaćenom savršenom trenutku. „Ovo ste vas dvoje s majkom?” „Da”, rekla je Hannah tiho. „Snimljena je kratko prije njezine smrti.” Trenutak je bio jako čudan. Znatiželjno sam proučavala fotografiju četverogodišnjeg Ethana i žene koja mu je podarila život, ali nisam htjela biti nepristojna i prizivati tužne uspomene. No znatiželja mi nije dopustila da odvratim pogled. Gospođa Blackstone bila je nevjerojatno lijepa na aristokratski način i elegantna, no s toplinom u osmijehu. Kosa joj je bila podignuta i nosila je usku tamnocrvenu haljinu-kaput i visoke crne čizme. Imala je odličan stil za to doba. Nisam je htjela prestati gledati. Ethan se na fotografiji naslanjao na njezino tijelo, privijen u njezin zagrljaj, s rukom u majčinu krilu. Hannah je sjedila pokraj nje na drugoj strani, glave nagnute prema njezinu ramenu. Prekrasan prizor pun ljubavi zaustavljen u vremenu. Toliko sam toga htjela pitati, ali nisam se usudila. Činilo mi se neprikladnim i nametljivim. „Bila je prekrasna. Vidim veliku sličnost između vas dvije.” Hannah je doista sličila ženi na slici, ali ja sam zapravo htjela samo zuriti u malog Ethana. Gledajući to zaobljeno, nevino lice i malo tijelo u kratkim hlačicama i bijelom džemperu poželjela sam ga obujmiti rukama. „Hvala. Volim kad mi to ljudi kažu. Nikad mi ne dosadi.” „Oboje sličite na nju”, rekla sam, i dalje zureći u fotografiju, želeći da je mogu uzeti u ruku, ali sam bila previše nesigurna da bih išta riskirala. 19 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Tata nam je oboma dao kopiju te fotografije.” Hannah me upitno pogledala. „Nisi je prije vidjela?” Odmahnula sam glavom. „Nije izložena nigdje u njegovu stanu. Nisam je vidjela ni kad sam bila u njegovu uredu.” Osjetila sam bol na spomen njegova ureda; posljednji put kad sam bila ondje, nije završilo dobro za nas. Naljutila sam se i ostavila ga. Nisam htjela poslušati ništa što mi je htio reći. Uključujući „Volim te.” Sjećala sam se pogleda na njegovu ranjenom licu dok su se vrata dizala zatvarala između nas. Bolna, neugodna sjećanja. Ethan me nije zvao da navratim otkad smo se pomirili, a ni ja se nisam nudila. Bilo je čudno. Kao da je mogućnost da smo oboje skupa u njegovu uredu trenutačno previše sirova da bismo je mogli podnijeti. Ah, da, možda ćemo s vremenom opet pronaći ugodnu zonu u prostorima Blackstone Security Internationala, Ltd. „Hmmm... zanimljivo... baš me zanima gdje je.” Hannah se vratila spravljanju kruha i podignula krpu sa zdjele. Pijuckala sam kavu i nastavila proučavati fotografiju. „Ethan nije govorio gotovo godinu dana poslije njezine smrti. Jednog je dana samo prestao govoriti. Mislim da je bio u šoku kad se nije vratila... i trebalo mu je vremena da to prihvati, čak i u njegovu četverogodišnjem umu”, rekla je Hannah tiho, mijeseći tijesto. Jadan moj Ethan. Boljelo me čuti tu priču. Tuga u Hannahinim riječima bila je prilično intenzivna i mučila sam se kako odgovoriti na to, a da ne zvuči glupo. Voljela bih da znam kako im je majka umrla. „Ne mogu ni zamisliti koliko vam je bilo teško. Ethan jako lijepo govori o tebi i vašem ocu. Rekao mi je da ste se zbližili i držali se skupa kad vam je majka preminula.” Hannah je kimala dok je radila. Jesmo, to je istina.” Šakom je pritisnula kuglu tijesta i opet pokrila zdjelu krpom da se tijesto drugi put digne. „Mislim da je iznenadnost na kraju bila dobra stvar. Nije bilo duge bolesti ili tužnih razgovora o nečemu što se ne može promijeniti, a Ethan se s vremenom prilagodio i opet počeo govoriti. Naša je baka bila divna.” Tužno se nasmiješila Zari. „Nema je već otprilike šest godina.” Nisam znala što reći, pa sam samo šutjela i pijuckala kavu nadajući se da će mi ispričati još obiteljske povijesti. „Prometna nesreća. Kasno navečer. Mama i teta Rebecca vraćale su se s djedova sprovoda.” Hannah se okrenula prema Zari, koja se spustila sa stolca i krenula van iz kuhinje. „Nemoj probuditi ujka Ethana, ljubavi. Jako je umoran.” „Neću.” Zara je odgovorila majci, ali pogledala je u mene i mahnula mi. Srce mi se rastopilo, i ja sam njoj mahnula i namignula. „Stvarno je divno dijete. Tako je samostalna. To mi se jako sviđa.” „Hvala. Katkad je teško s njom i znatiželjnija je nego što je to dobro za nju. Znam da će pokušati izvući Ethana iz kreveta da joj kupi slatkiše.” Nasmijala sam se zamišljajući taj prizor. Nadala sam se da ću ga vidjeti. „I imaš još dvoje djece. Dva dječaka, kako sam čula. Ne znam kako ti to uspijeva.” Nasmiješila se kao da ju je od pomisli na djecu ispunjavao dobar osjećaj. Vidjelo se da je Hannah dobra mama i divila sam joj se zbog toga.

20 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Imala sam sreće sa svojim muškarcem i volim imati goste ovdje. Upoznajemo mnogo zanimljivih ljudi. Neke ne bismo voljeti nikad više sresti, ali sve u svemu, dobro je”, našalila se. „A ima dana kad ne znam kako bih se snašla bez Freddyja. Danas je odveo dečke volontirati na dobrotvornom doručku za Izviđače. Brzo će se vratiti pa ćeš upoznati ostatak klana.” „Nemate drugih gostiju?” „Ovaj vikend ne. Samo tebe i mog brata. Usput, što ti mogu ponuditi za doručak?” Približila sam se i zavirila u njezinu misiju spravljanja kruha. „Zasad mi je dosta kava. Pričekat ću Ethana. A u međuvremenu, treba li ti pomoć s kruhom? Volim peći. To bi mi došlo kao terapija nakon ludila prošle noći.” Nasmijala se i savijenim zglobom šake odgurnula pramen kose s lica. „Brynne, dobila si posao. Pregače su na vratima smočnice i želim čuti sve o ludilu prošle noći.” „Ovo nije bilo teško”, rekla sam odlazeći po pregaču. „Nisam glupa. S godinama sam naučila da je pomoć dobra stvar.” Pogledala me toplim sivim očima. „I nikad me ne moraš pitati dva puta.”

21 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 3

Ne znam što me natjeralo da otvorim oči. Vjerojatno dah na mom licu koji je mirisao na džem, ali bez obzira na to, sad mi je bilo jasno zašto su horor filmovi s djecom bez sumnje najstrašniji filmovi koji postoje. Ništa se ne može usporediti s djetetom koje nijemo zuri u vas dok spavate ili, još gore, koje ugledate kad se probudite. Neka vam pitanja padnu na pamet jebeno brzo. Primjerice, koliko dugo stojiš tu gledajući u mene poput jedne od onih nesretnih sestara Grady iz Isijavanja? Bio sam prestravljen do kosti koje dvije sekunde. A onda se nasmiješila. „Ujko Ethan je budan!” povikala je iz svega glasa trčeći prema vratima i širom ih otvorila. „Zara! Zatvori vrata za sobom, molim te.” Pažljivo sam se uspravio na krevetu, potpuno svjestan da sam gol i držeći prekrivače na mjestu. Osim toga, bio sam sam u krevetu pa sam se nagnuo i pogledao prema kupaonici da vidim je li Brynne unutra. Nije je bilo. „Dolje je, priča s mamom. Piju kavu.” Zara je opet provirila u sobu. „Ma nemoj?” rekao sam, pitajući se zašto po novome spavam kao klada i koliko dugo je moja nećakinja lebdjela iznad mene. Faktor jezivosti? Oko dvanaest. Zara je ozbiljno kimnula. „Odavno je sišla.” „Što misliš o njoj?” Zanemarila je pitanje i nakrivila glavu prema meni. Jesi li se oženio, ujko Ethane?” Sigurno sam razrogačio oči jer me Zara temeljito pregledala pogledom čekajući odgovor. „Hm... ne. Brynne mi je djevojka.” „Mama i tata su vjenčani.” „Da, jesu. Bio sam na vjenčanju.” Nasmijao sam se i poželio da mogu ustati iz kreveta i odjenuti se, ali Zara me držala u klopci. „Zašto spavaš gol?” „Molim? Zara, moram se odjenuti...” „Tata ne spava gol kao ti. Brynne je draga. Hoćeš li me odvesti na sladoled s Ragsom? On voli sladoled i dam mu da ga liže i mama kaže da je to prljavo, ali ja mu ipak dam. Mama je rekla da ne dolazim ovamo, ali dodijalo mi je čekati da se probudiš. Jedino ti još spavaš.” Nevjerojatno. Petogodišnjakinja me držala zarobljenog u krevetu gdje nisam mogao ništa nego slušati, očaran njezinom litanijom opažanja, mišljenja i zahtjeva i moleći se da nađem način za bijeg. Uz tu posljednju primjedbu me i pogledala s gnušanjem kao da misli „Što, dovraga, nije u redu s tobom, ujko Ethane?” I doista sam se morao složiti s njezinom petogodišnjom logikom. Mnogo toga nije bilo u redu sa mnom.

22 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Dobro. Ovako ćemo se dogovoriti, gospođice Zara. Vidjet ću što mogu učiniti u vezi sa sladoledom s Ragsom ako sad izađeš tako da mogu ustati i odjenuti se.” Zaplesao sam obrvom najbolje što sam znao. „Dogovoreno?” „A što je s mamom?” ispalila je bez ikakve promjene u izrazu lica. Jednog bi dana mogla igrati ozbiljan poker, uopće ne sumnjam u to. Nećakinja mi je bila izvanredna. „Ono što mama ne zna o sladoledu neće je boljeti, to ja uvijek kažem.” Pitao sam se koliko će vremena proći prije nego što mi se ta izjava obije o glavu. Vjerojatno onoliko koliko joj treba da se spusti u prizemlje, ali k vragu, ako će mi to hitno donijeti malo privatnosti... „Dogovoreno.” Temeljito me proučila prije nego što je krenula prema vratima izlazeći natraške iz sobe, a njezine su me plave oči pratile s jasnom porukom. Bolje ti je da spustiš guzicu u prizemlje u dogovoreno vrijeme ili se vraćam ovamo. „Odmah silazim”, ponovio sam i namignuo joj. Čekao sam cijelu minutu nakon njezina izlaska i tek onda ustao. Jastukom sam pokrio prednju stranu tijela i pojurio u kupaonicu te zaključao vrata prije nego sam ušao u tuškabinu. Zadnje što mi treba jest da me dijete uhvati ovako razgolićenog. Dakle, Brynne je dolje i razgovara s Hannom... Zanimalo me što govore o meni, pa sam požurio s tuširanjem. Godio mi je tuš. Vruća voda mi je pomogla razbistriti glavu. Ali jebeš onaj san od sinoć. Stvarno me ljutilo što sam opet imao noćnu moru dok sam bio s Brynne u krevetu. I premda mi je laknulo što nije bila strašna kao prošli put, i dalje sam mrzio ponovno javljanje sranja koja mi sad nikako nisu trebala. Ona će opet htjeti razgovarati o tome... Nisam spreman. Rukom sam kliznuo po kiti dok sam se prao što me podsjetilo na ono što sam joj učinio poslije noćne more. U seksu je uzimala sve što sam joj želio dati, bez prigovora, bez protesta, svaki put voljna i darežljiva pomažući mi da se oporavim od užasa. Čini to jer te voli. Morao sam se zapitati ima li Brynneina reakcija veze s njezinom prošlošću - sa stvarima koje mi je ispričala o napadu na nju i kako se osjećala kad je bila mlada. Brynne mi je većinu vremena djelovala vrlo samouvjereno pa sam je teško mogao zamisliti slomljenu i ranjivu. Moje je gledište zapravo bilo jednostavno. Nije me bilo briga za njezinu prošlost. Nije mijenjala moje osjećaje prema njoj. Ona je bila jedina - jedina osoba s kojom sam trebao biti. Sad sam još samo trebao nju uvjeriti u to. I hoću... jer je volim. Zgrabio sam plišani ručnik da se posušim i izašao iz kabine. Nasmijao sam se u zrcalo dok sam podrezivao bradu. Izraz njezina lica kad sam joj rekao da bismo se trebali vjenčati. Neprocjenjivo. Trebao sam uzeti mobitel i snimiti je. Osmijeh mi se pretvorio u mrštenje kad sam se sjetio snimke koja joj je sinoć poslana. To me podsjetilo da bih se tijekom dana trebao čuti s Neilom. Želio sam čuti detalje o govnaru koji se poigravao njom. Neće to još dugo činiti, zakleo sam se. Vraćanje mislima u prošlu večer gotovo me boljelo. Glavom mi je prolazilo bezbroj slika - Brynneina plavkastoljubičasta haljina, privjesak koji sam joj dao oko njezina vrata, uznemirujuća poruka i videospot, prijetnja bombom, potraga za njom u panici i onda povraćanje uz cestu. Isuse! Cijela je večer bila prava ludnica. Trebalo nam je malo mira i odmor. Čvrsto sam nam odlučio to omogućiti ovaj vikend, makar me ubilo. Odmah sam osjetio krivnju što sam sinoć bio tako zahtjevan prema njoj u krevetu. Za moju djevojku nije bilo mnogo mira i odmora sa mnom u krevetu. Sjetio sam se očajničke 23 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

potrebe da budem opet u njoj... poslije onog sna. Jebote! Bio sam zahvalan što sam bio manje napet nego prošli put, ali i dalje me brinulo da je bilo previše. Da sam ja previše. Kad bolje razmislim, Brynne nije ostavljala takav dojam čak ni nakon što sam joj rekao za svoj plan da objavimo zaruke. Istina, rekla mi je da sam lud, ali koliko sam vidio, nije se uopće ljutila na mene. Zapravo, brinula se za mene čak i poslije toga - kad sam bio iscrpljen od još jednog bolesnog sna u kojem se sve ono loše iz Afganistana miješalo s brigom za nju. Totalno. Sjebano. Sranje. Rekla je da me probudila jer nije htjela da noćna mora eskalira. A što sam ja zauzvrat učinio svojoj dragoj djevojci? Opet sam je pojebao. Uzeo sam je silovito, pa ipak je prihvatila što sam joj činio i prihvatila je mene. Rekla je da je u redu. Da, Stvarno me voli. Bio sam potpuno svjestan kako me Brynnein dodir umirivao kao ništa prije. Bila je jedino uže spasa za koje sam se želio uhvatiti kad sam se našao u tom stanju. Od same pomisli na to kako je ta sesija završila proključala mi je krv, a misli odlutale. Otišao sam po odjeću i shvatio da sam počeo previše razmišljati o seksu. Diverzija je definitivno bila dobra ideja. Zasad. Kad je opet dobijem nasamo, e pa, ne mogu se kladiti da ću moći držati ruke dalje od nje. Vrlo upitno. A to je samo još jedan dokaz kako smo dobro funkcionirali zajedno i zašto sam išao do kraja sa svojom Amerikankom. Nikad nisam trebao nikoga kao što sam trebao nju. Odlučio sam da danas svakako moram odraditi dobru tjelovježbu. Bila bi lijepa promjena da neko vrijeme radim samo normalne stvari s Brynne i svojom obitelji daleko od posla i drugih problema. Želio sam i da se Brynne lijepo provede ovdje. Možda će biti raspoložena za trčanje uz more. Nadao sam se da se danas osjeća dobro. Uskočio sam u trenirku i tenisice i uzeo mobitel. Odlučio sam provjeriti situaciju s Neilom prije nego što se spustim u prizemlje. Manje ću se brinuti ako ga sad nazovem. Katkad je razgovor o slučaju donosio olakšanje. „Danas ste kasno ustali, šefe”, javio se Neil poslije prvog zvona. Zagunđao sam. „Možda sam već satima na nogama, kako bi ti znao?” „Sumnjam u to. Čudi me da nisi nazvao sinoć čim si stigao.” „Mogao sam... da nisam bio iscrpljen od duge vožnje i ne baš spokojnog sna”, oštro sam mu odgovorio. „E da, i Brynne je bilo loše i morao sam stati uz cestu da povrati.” „Isuse, to nije baš ugodno.” „Slažem se. Cijela je noć bila prilično neugodna.” „Što joj je?” „Ne znam. Želučana viroza ili nešto slično? Bilo joj je mučno i u galeriji.” „Ne misliš valjda da joj je netko stavio nešto u hranu ili piće?” Razmišljao sam o toj ideji premda je u meni izazivala bijes. „Ne mogu to potpuno isključiti. Treba provjeriti Paula Langleyja. Ima njezin stari broj mobitela i bio je na priredbi, ali sad rabi njezin novi broj. Ali znaš što, sjetio sam se, dodao joj je čašu vode.” Želio sam dobiti tog pizduna nasamo u prostoriji. Sigurno bih svašta doznao od njega. No, pokušao sam se usredotočiti na razgovor s Neilom. „Stvar je u tome da je onaj tko je poslao onu poruku bio ondje. Možda ne unutra na svečanosti, ali gledao me kako pušim. A alarm se oglasio točno trenutak ili dva nakon što je stigao glazbeni spot.” 24 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

,,Langley je prošao kad si ga prošli put provjeravao.” „Ne podsjećaj me, molim te.” Ako je taj serator bio uključen, kunem se da je gotov. Brynne i ja smo morali porazgovarati o njezinoj prošlosti s Langleyjem, a ta mi se mogućnost činila još neugodnijom od sinoćnjeg fijaska. „Samo vidi što možeš doznati. Jesi li imao sreće s lokacijom pozivatelja na Brynneinu mobitelu?” Ostavio sam to Neilu u zadatak jer sam odlučio provesti vikend ne razmišljajući o njezinoj situaciji ili mome poslu. „Nešto. Poziv je stigao iz Velike Britanije. Tko god je nazvao njezin mobitel vjerojatno te promatrao uživo, a ne na web kameri iz SAD-a. Pretpostavljam da si mislio da je i to mogućnost?” „Sranje.” Cigareta mi je u ovom trenutku zvučala jako primamljivo. „Malo vjerojatno, ali nadao sam se. Pa, znači da nije Oakley jer je on u aktivnoj službi u Iraku. Šuljanje po Londonu čini se malo vjerojatnim kad izbjegava rakete u pustinji. Nije ni Montrose jer je na zasluženom odmoru pod zemljom. Ostaje nam treći sa snimke. Ta mi je pizda iduća na popisu. Ne znamo još ništa o njemu. Dosje je dostupan na Q disketnom pogonu. Ondje su sve važne informacije. Možeš li iskopati išta o njemu? Otkriti čime se bavi u posljednje vrijeme? Provjeri je li rabio putovnicu. Hm... zove se Fielding. Justin Fielding, dvadeset sedam godina, živi u Los Angelesu, ako se dobro sjećam. Zanima me i je li došao na Montroseov sprovod. Kladim se da se nije pojavio...” „Prepusti to meni, E”, prekinuo me Neil. „Ti uživaj u vikendu i pokušaj nakratko ne misliti na ta sranja. Ja ću to obaviti umjesto tebe. Sad je imaš na sigurnom i izvan svega. Ništa se neće dogoditi u Somersetu.” „Hvala ti. Cijenim to. E da, možeš li nahraniti Simbu?” „Ne voli me”, rekao je Neil sarkastično. „Ne voli ni mene, ali voli da ga se nahrani. A ako to ne učiniš, počet će jesti svoje kompanjone iz akvarija.” „U redu, nahranit ću tvoju mrzovoljnu i otrovnu ribu.” „Ne moraš ga grliti, samo mu ubaci krila.” „Lakše reći nego učiniti. To je stvorenje napola piranja, siguran sam u to.” Nasmijao sam se zamišljajući taj prizor. „Hvala ti, hrabri vojniče, što ideš u bitku za mene tako što ćeš mi nahraniti ribu.” „Nema na čemu.” „Čuvaj utvrdu za nas i znaš kako me možeš naći. Vraćamo se u grad u ponedjeljak navečer.” Završio sam poziv i izašao iz spavaće sobe, nestrpljiv pronaći Brynne. Vrijeme je da se suočim sa svojom djevojkom i vidim u kakvoj sam nevolji jutros zbog ružnog ponašanja prošle noći. No, nisam bio previše zabrinut. Moja draga me voli i znam kako joj dati ono što joj treba... Nasmijao sam se sam sebi na te samodopadne misli, otvorio vrata spavaće sobe i zamalo zgazio svoju nećakinju. Zara je sjedila na podu, leđima naslonjena na zid, očito čekajući mene. Vratio sam ravnotežu i čučnuo da joj budem u razini lica. „Napokon si izašao”, rekla je bijesno. „Oprosti. Moram sam obaviti telefonski poziv, ali sad sam gotov.” 25 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Pogledala me očima punim nade. „Možemo li sada na sladoled? Rekao si da ćemo ići.” Još je jutro. Sladoled se jede popodne.” Odgovorila mi je tako što je nabrala svoj slatki mali nos. Pretpostavljam da nije dijelila taj pragmatični stav. Pokazao sam na svoj obraz. Još nisam dobio lijepi pozdrav dobrodošlice od moje omiljene princeze.” Ispružila se, stavila ručice oko moga vrata i poljubila me u obraz. „To je već bolje”, rekao sam. Jesi li za vožnju?” pokazao sam na svoja leđa. „Da!” Lice joj se razvedrilo. „Hajde, popni se onda”, rekao sam joj. Zakvačila se za mene i stavila mi ruke oko vrata, a ja sam držao njezine male noge utaknute ispod svojih ruku. Zastenjao sam pretvarajući se da se jedva podižem na noge. Posrnuo sam prema zidu preuveličavajući nestabilnost i pazeći na njezinu glavu. „Bože, stvarno si teška. Jedeš mnogo sladoleda, je li?” Zahihotala se i podbola me petama u rebra. „Kreni, ujko Ethane!” „Pokušavam!” progundao sam, pretvarajući se da udaram u zidove teturajući naprijed. „Kao da nosim slona na leđima! Zar si se pretvorila iz princeze u slona?” „Nisam!” smijala se mojim budalaštinama i jače me podbola. „Hodaj brže!” „Drži se čvrsto”, rekao sam dok smo se, uz povike i krikove, spuštali velikim stubištem u obiteljski dio kuće. I moja sestra i Brynne čekale su nas kad smo uletjeli u ugodnu obiteljsku kuhinju. Siguran sam da je našem dolasku prethodio vrištav smijeh, ali meni je najveće uzbuđenje bio izraz na Brynneinu licu. Oči su joj se raširile kad nas je ugledala, vjerojatno šokirana vidjevši me tako razigranog. „Bok, Han”, rekao sam i krenuo prema njoj da je poljubim u obraz, a Zara se i dalje držala za moja leđa i malo me davila za vrat. „E.” Zagrlila me, a njezino je malo tijelo dolazilo taman do moje brade, utješno kako je cijeli život djelovala na mene. Budući da sam tako mlad izgubio majku, na neki način sam je zamijenio starijom sestrom. Ionako se uvijek ponašala majčinski prema meni i svoj smo odnos prilagodili na jedini način na koji smo znali. Pogledao sam u Brynne i namignuo joj. Zara se zahihotala i zaskakutala kao da želi da njezin „konjski” nastavi hodati. „Zara, nisi valjda probudila ujku Ethana?” pitala je Hannah kćer podignuvši obrvu. Osjetio sam kako Zara energično odmahuje glavom lijevo-desno i morao sam zauzdati inkriminirajući smiješak koji mi se zamalo raširio licem. „Sam je otvorio oči, mama”, rekla je. Brynne se nasmijala. „To je sigurno bilo zanimljivo, žao mi je što sam to propustila.” „Zara”, izgrdila ju je Hannah nježno, „rekla sam ti da ga pustiš spavati.” „Sve je u redu”, rekao sam sestri. „Nisam izgubio više od jedne ili dvije godine života, siguran sam.” Odglumio sam drhtaj. „Sjećaš se onih djevojčica iz Isijavanja?” Hannah se nasmijala i šakom me podbola u rame. Okrenuo sam se prema Brynne. Jutro, dušo. Izgleda da imam majmunčića na leđima.” Bio je dobar osjećaj biti malo razigran za promjenu. 26 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„O, oprosti, ali nismo se upoznali. Jesi li možda vidio mog dečka negdje?” upitala je. „Zove se Ethan Blackstone. Jako ozbiljan tip, rijetko se smije i sasvim sigurno ne jurca povijesnim kućama vičući i udarajući u zidove s malim majmunima na leđima.” Poškakljala je Zaru po uhu i natjerala je da se još jače zahihoće. „Ne. Tog tipa nema ovdje. Ostavili smo ga u Londonu.” Ispružila je ruku. „Ja sam Brynne, drago mi je”, rekla je ozbiljna lica. Hannah se nasmijala iza mene i s leđa mi odlijepila Zaru, koja je još uvijek skakutala dok sam ja prinosio Brynneinu ponuđenu ruku usnama na poljubac. Pogledao sam izraz njezina lica i vidio joj staklasti pogled u očima dok se smiješila i pućila usne. Te usne. Činila je čarobne stvari tim usnama... Moje. Hannah me s leđa potapšala po ramenu. „Izgledaš kao moj brat i glas ti zvuči kao njegov, ali sasvim sigurno nisi on.” Ispružila je ruku. „Hannah Greymont. A tko si ti?” Nasmijao sam joj se i zakolutao očima. „Moraš se malo zabaviti, E. Više izlaziti i upoznavati ljude. Opusti se i uživaj malo u životu”, rekao sam oponašajući sestrine riječi koje sam čuo više nego jedanput. „Nemoj me pogrešno shvatiti, drago mi je vidjeti da se ovako glupiraš i smiješ.” Hannah je podignula ruku i pokazala prema meni. „Samo mi daj minutu da se naviknem na to.” „Naviknut ćeš se”, rekao sam Hannah istodobno stavljajući Brynne ruku oko ramena i ljubeći je u sljepoočnicu te udišući cvjetni miris njezina šampona. Uvijek mi je mirisala tako dobro. „Kako se osjećaš jutros, dušo?” „Osjećam se odlično.” Zavrtjela je glavom. „Ne znam što mi je bilo sinoć, ali danas mi je sasvim dobro.” Otpila je iz svoje šalice. „Hannah kuha opako dobru kavu.” „Da, znam”, rekao sam i otišao natočiti sebi. Jesi li jela?” „Nisam. Čekala sam tebe.” Oči su joj danas izgledale potpuno smeđe. I u njima je imala pogled koji mi je govorio da želi raspraviti neke stvari. Nema problema. Imali smo mnogo toga o čemu treba razgovarati. A ja sam trebao odraditi uvjeravanje. Spreman sam. „Nisi me morala čekati... ali imam ideju, ako te zanima”, rekao sam vraćajući se do nje sa šalicom za kavu iz koje se dizala para divnog mirisa. „A kakvu to, neobični-čovječe-koji-nalikuje-na-mog--dečka-ali-sigurno-nije-on?” Zadirkivala me na način od kojeg sam je poželio prebaciti preko ramena i odnijeti gore u našu sobu. Jutros ste sve jako duhovite dame”, komentirao sam, pogledavši ih sve, uključujući i petogodišnjakinju. „Gdje su muškarci? Ozbiljno sam ugrožen ovdje.” „Nešto s izviđačima. Vratit će se poslije ručka”, rekla mi je Hannah. „Aha, dakle tako.” Okrenuo sam se prema Brynne. „Jesi li za trčanje po stazi uz more? Prekrasno je, a dolje je i kafić u kojem možemo nešto pojesti.” Cijelo joj se lice promijenilo u nešto neopisivo, mješavinu ljepote i sreće. „Zvuči savršeno. Idem se brzo presvući.” Krenula je unatrag i izašla iz sobe s osmijehom na licu. Volio sam kad je bila sretna, a posebno kad je to bilo zbog nečeg što sam ja učinio. „I ja želim ići”, rekla je Zara. 27 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Princezo, danas ćemo trčati predaleko da bi mogla s nama”, opet sam se sagnuo do njezina lica. „Obećao si da možemo povesti Ragsa i kupiti...” Zara nije izgledala zadovoljna ujakom Ethanom. Uopće. A to je čudno djelovalo na mene. Nesretne male djevojčice bile su prokleto zastrašujuće. I velike djevojčice, kad smo već kod toga. „Znam”, prekinuo sam je i krišom pogledao u Hannah, koja je kolutala očima. „Ići ćemo popodne. Sjeti se što sam ti rekao...” Šapnuo sam joj na uho: „Sladoled se jede popodne, princezo. Mama nas gleda. Bolje da se odeš igrati da ne postane sumnjičava.” „Dobro”, glasno je šapnula, „neću reći da popodne vodiš mene i Ragsa na sladoled.” Tiho sam se nasmijao i poljubio je u čelo. „Dobra curica.” Baš sam bio ponosan na sebe što sam se tako dobro snašao s tim problemčićem. Zara nam je mahnula i otišla se igrati, a ja sam joj namignuo. Nagnuo sam se unatrag na petama i podignuo glavu susrevši podrugljivi pogled moje sestre. Jedva te prepoznajem, Ethane. Bogme si zaglavio, zar ne?” Podignuo sam se na noge, opet uzeo šalicu s kavom, otpio vruć gutljaj i tek onda odgovorio na njezin komentar. „To je samo sladoled, Han.” „Ne govorim o potajnom davanju slatkog Zari i znaš to.” Pogledao sam je u oči i rekao: „Da, zaglavio sam.” Hannah mi se slatko nasmiješila. „Drago mi je zbog tebe, E. Kvragu, oduševljena sam što te vidim takvog. Sretnog... sretan si s njom.” Hannahine sive oči napunile su se suzama. „Hej, što je sad to?” povukao sam je u zagrljaj. Čvrsto me zagrlila. „Suze sreće. Zaslužio si to, E. Voljela bih da je mama ovdje pa da te vidi ovakvog...” Hannah je zašutjela, grla stisnutog od suza. Pogledao sam fotografiju na polici na kojoj smo nas troje, Hannah, mama i ja, kako sjedimo na kamenom zidu kod bake i djeda. „Ovdje je”, rekao sam.

28 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 4

Ethan me vodio visokom obalnom stazom s pogledom na more Bristolskog zaljeva čija je svjetlucava plava voda zbog vjetra treperila milijunima sjajnih valova. Dugo smo trčali uz obalu dok staza nije skrenula prema unutrašnjosti. Sunce je sjalo i zrak je bio svjež. Mislila sam da će mi tjelesni napor razbistriti raspršene misli i dovesti ih u barem nekakav red, ali nisam bila te sreće. Nikako. U glavi mi je i dalje bio vrtlog. Objava zaruka? Zajednički život? Brak?! Stvarno sam morala zakazati sastanak s dr. Roswell čim se vratimo u London. Dok sam gledala Ethana ispred sebe, način na koji se kretao, njegovu prirodnu okretnost i mirnoću, čvrste mišiće koji mu tjeraju tijelo prema naprijed, još sam cijenila taj pogled. Moj frajer, moj pogled. Tako je, i krajolik i moj muškarac bili su itekako krasni. Doista mi se sviđalo ondje i bila sam sretna što me doveo, bez obzira na smjer u kojem je prošle noći krenuo naš razgovor. Ethan se jutros spustio u prizemlje dobro raspoložen i nježan, kao da sinoć nismo raspravljali o važnoj stvari. Doista me strašno ljutilo što je mogao tek tako predložiti nešto poput vjenčanja, kao da to nije ništa kompliciranije od dobivanja vozačke dozvole! No voljela sam kad je trčao sa mnom. Trčali smo zajedno u gradu kad bih prespavala kod njega i ako ujutro ne bi padala kiša. Ethan je držao dobru brzinu i nadala sam se da mi ne popušta samo zato što može. Staza je zavijala uz obalu pa se počela spuštati prema moru i plaži ispod nje sve dok nismo izašli na stjenovit rt. Ethan se okrenuo i osmjehnuo mi se poput modela s naslovnice, a taj je osmijeh svaki put djelovao na mene. Imao je prekrasan osmijeh od kojeg bih se sva rastopila. Otkrivao je da je doista sretan. Jesi li gladna?” upitao me kad sam se zaustavila. Jesam. Kamo idemo?” Pokazao je prema maloj zgradi u obliku vidikovca točno na stijenama. „Morska ptica. Malo mjesto na kojem služe odličan doručak.” „Zvuči kao dobar plan.” Uhvatio me za ruku i podignuo je do usana te brzo poljubio u vrh. Nasmiješila sam mu se i proučavala njegovo lijepo lice. Ethan je bio ugodan za oko, ali bilo mi je smiješno kako on tome nije pridavao veliku važnost. Željela sam znati više o onoj ženi od sinoć, Priscilli. Znam da je bio s njom u nekom trenutku u prošlosti jer mi je to sam rekao: „Izašli smo jedanput.” Nisam trebala biti genij da zaključim kako je iskoristio njezinu velikodušnu ponudu za seks. Imala je šape na njemu dok su stajali za šankom. Nije mi se sviđalo kako je izgledala. Previše predatorski. No Paul je djelovao zainteresirano. Vidjela sam ih skupa vani na pločniku kad je Nacionalna evakuirana. „Što ti je na umu, ljepoto?” Ethan me potapšao po vrhu nosa. „Vidim kako se ispod ovoga okreću zupčanici.” Poljubio me u čelo. „Mnogo toga.” „Želiš li razgovarati o tome?” „Mislim da bismo trebali.” Kimnula sam. „Mislim da nemamo drugog izbora, Ethane.” 29 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Aha”, odgovorio je, a oči su mu odmah izgubile veselu iskru od maloprije. Crvenokosa konobarica cijelog ga je premjerila dok nas je smještala uz prozor, a to je bilo nešto na što sam se već naviknula s Ethanom. Žene nisu baš dobro skrivale divljenje, pa sam se uvijek pitala kako bi se ponašale ili što bi mu rekle da nisam s njim. Ha! Evo mog broja ako želiš navratiti u moj stan na brzi i prljavi seks. Učinit ću sve što želiš. Strava. Pričekao je da ode, a onda odmah prešao na stvar. „Dakle... vraćamo se na razgovor od sinoć. Jesi li sad malo zagrijanija za ideju?” Najprije sam otpila gutljaj vode. „Mislim da sam još u šoku da se želiš...” oklijevala sam. „Ne moraš se bojati izgovoriti te riječi, Brynne”, uzvratio mi je i nije više izgledao previše oduševljeno mnome. „Dobro. Ne mogu vjerovati da si voljan oženiti se' mnome.” Prstima sam napravila navodnike i vidjela kako mu se čeljust trznula. „Zašto te to čudi?” „Prerano je i tek smo prohodali, Ethane. Zašto ne možemo samo nastaviti kao dosad?” Izraz lica postao mu je tvrđi. „Nastavljamo kao dosad. Ne znam što ti misliš kamo idemo, ali uvjeravam te da će to biti negdje gdje smo zajedno.” Suzio je oči i malo me ljutito pogledao. „Sve ili ništa, Brynne, ili si to već zaboravila? Sinoć si rekla da želiš isto.” Vidjela sam da je prilično frustriran mnome. „Nisam zaboravila”, šapnula sam i pogledala u jelovnik ispred sebe. „Dobro.” Uzeo je svoj jelovnik i nekoliko minuta nije rekao ni riječi. Konobarica se naposljetku vratila do nas i pretvorila naručivanje naših doručaka u prilično gadljivu scenu jer je tijekom cijelog tog mučnog procesa flertovala s Ethanom. Zakolutala sam očima kad se okrenula i polako odšetala. Ethan je držao pogled na meni i nije ga ni na trenutak sklonio dok je govorio: „Kad ćeš konačno shvatiti da me nije briga za žene poput te konobarice i to kako je pokušavala flertovati sa mnom pred tobom. To je neukusno i gadi mi se. Takve mi se stvari događaju cijeli život i mogu ti iskreno reći da su jako iritantne.” Ispružio je ruku preko stola i uzeo moju. „Želim da samo jedna žena sad flertuje sa mnom, a ti znaš koja.” „Ali kako možeš biti tako siguran u nešto tako važno kao što je brak?” vratila sam se ravno na našu temu. Počeo je palcem trljati po mojoj ruci - dodirujući me na više načina od samo senzualne geste. „Odlučio sam što želim s tobom, dušo, i neću se predomisliti.” „Znaš to. Znaš da se nikad nećeš predomisliti u vezi sa mnom ili u vezi s tim da želiš biti sa mnom.” Izjavila sam to uz malo podsmijeha, ali zapravo su to bila pitanja upućena njemu. K vragu, ako je on nudio, onda sam ja morala čuti zašto. „Nemam dobre primjere koji bi me uvjerili. Brak mojih roditelja bio je katastrofa.” Ja se neću predomisliti, Brynne.” Suzio je oči i vidjela sam povrijeđenost u njima. „Ti si sve što želim i trebam. U to sam siguran. Samo želim da to bude službeno prema svijetu pa da te mogu zaštititi najbolje što znam. Ljudi su se vjenčavali i zbog manjih stvari.” Spustio je pogled na naše ruke, pa ga opet podignuo na mene. „Volim te.” Srce mi se rastopilo od vala intenziteta koji je dolazio od njega i opet sam se osjećala kao zla gadura. On mi je otkrivao svoje osjećaje, govorio mi koliko mu značim, a ja sam ga gnjavila. 30 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Znam da me voliš, i ja volim tebe.” Kimnula sam i izvila šaku da uhvatim njegovu, i cijelim sam srcem stajala iza tih riječi. „Istina je. Nitko drugi to nije čuo od mene... osim tebe.” „Dobro.” Izgledao je ranjivo i htjela sam ga utješiti, učiniti da osjeti da mi je važan. Jer Ethan mi je bio važan i to je istina. Jako važan. Prstom sam mu milovala šaku, trljajući po njoj naprijed i natrag. Posljednja dvadeset i četiri sata bila su toliko kaotična da sam samo pokušavala držati korak sa svime. Ethanov mi je prijedlog stvarao pritisak, ali od njega sam se osjećala i voljeno. Bio je dobar muškarac koji je spreman vezati se za mene, a zauzvrat je tražio samo isto to. Zašto mi je onda to bio toliki problem? Istina je bila nešto što sam prilično dobro razumjela, čak i ako sam to nerado priznavala kopajući duboko u svoju psihu. Biti s Ethanom prisiljavalo me da preispitam svoje demone. „Uselit ću se k tebi. Može li to za početak?” „To je samo to... početak”, rekao je hladno. „Ionako sam ti rekao da o tom dijelu nema rasprave.” „Znam. Govoriš mi mnogo stvari, Ethane.” Nisam uspjela prikriti sarkazam u glasu, ali nasmiješila sam mu se gledajući ga nasuprot sebi, njegovu mušku ljepotu, tako samopouzdanog i sigurnog. I on se meni nasmiješio. „I mislim svaku riječ koju ti kažem.” Tad se pojavila konobarica s našom hranom, hihotala se i naginjala preko stola u odvratnom pokazivanju od kojeg mi se okretao želudac. Doslovce. Jaja i slanina servirani ispred mene iznenada mi nisu izgledali baš privlačno. Najprije sam uzela tost. Nisam izdržala da opet ne zakolutam očima kad je otišla šepureći se i njišući kukovima za što bolji dojam. Ethan se tiho nasmijao i otpuhnuo mi poljubac. „Što kažeš na to da o tvom planu nastavimo razgovarati kad se vratimo u London? Želim da uživamo zajedno ovaj vikend, da zaboravimo na onu poruku od sinoć i da se zabavimo.” Nisam odoljela dodati i malu pakost: „Premda ne mogu reći da mi je zabavno gledati kako se žene bacaju na tebe.” Nasmijao se malo jače. „Dobro došla u moj svijet, dušo. Kvragu, ako će tvoja ljubomora pomoći mom cilju, možda bih trebao malo više poticati te zadivljene žene.” Pokazao je u smjeru konobarice. Ljutito sam ga pogledala. „Da nisi ni pomislio na to, Blackstone.” Kimnula sam prema njegovu međunožju. „Sigurno neće pomoći tvome cilju niti će ti pomoći da dobiješ više onoga što voliš.” Odgrizao je jedan kraj komada slanine i zanemario moju prijetnju, klizeći po meni seksi, sporim pogledom. „Jako mi se sviđa kad si ljubomorna. To me pali”, rekao je poluglasno. Što tebe ne pali? Osjetila sam strujanje uzbuđenja kroz tijelo dok me požudno gledao još jednim pogledom. Ethan me znao zapaliti i najmanjom gestom. Zamijetila sam kako mu se mišići napinju pod majicom i poželjela sam je strgnuti s njega, a onda ga lizati po prekrasnim isklesanim prsima prema dolje, preko trbuha i onog V reza koji je završavao najveličanstvenijim... 31 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„O čemu sad razmišljaš?” upitao me izvivši obrvu i prekinuvši moje prljave fantazije. „Koliko volim trčati s tobom”, odgovorila sam, ponosna na svoj domišljati odgovor kad sam već tako očito uhvaćena kako ga besramno mjerkam, gore od crvenokose koja nam je donijela hranu. „Aha”, rekao je, potpuno neuvjeren. „Mislim da si sanjala kako me svlačiš i ševiš.” Bila sam užasnuta i zurila sam u svoje stopalo, pitajući se zašto sam ovih dana stalno željela seks. Izgleda da su mi hormoni opet podivljali. A sve je on kriv! „Kad smo već kod snova...” Zaključila sam da je ovo dobar trenutak za promjenu teme i pustila da moj komentar na trenutak lebdi u zraku između nas. Oči su mu potamnjele i namrštio se. „Da, opet sam sanjao. Žao mi je što sam te omeo u spavanju. Doista mi je žao. Ne znam zašto sam opet počeo sanjati nakon toliko vremena.” „Želim znati o čemu su ti snovi, Ethane.” Pokušao je sa svojim tipičnim odvlačenjem pažnje promjenom teme razgovora. „Ali imaš pravo, dušo, nisam trebao spominjati vjenčanje onako bez razmišljanja. Nije bilo lijepo od mene što sam to istovario na tebe usred noći, premda sam i dalje uvjeren da nam je to najbolja opcija. Možemo još razgovarati o tome kad se vratimo u grad i kad se useliš u stan. Već sam ti rekao da me ono što se sinoć dogodilo u Nacionalnoj galeriji prestrašilo.” Polako je odmahivao glavom. „Kad te nisam mogao naći... to je bilo najgore, Brynne. Ne mogu to opet proživjeti. Srce mi to ne može podnijeti.” Zurila sam u njega, frustrirana što me opet ušutkao, i zauzela čvršći stav. „Zašto ne želiš razgovarati sa mnom o noćnim morama? Moje srce ne može to podnijeti.” Pogled mu je odletio dolje i onda opet gore. Prošaptao je molećivih očiju: „Kad se vratimo kući. Obećavam.” Igrao se mojom rukom i nježno mi prelazio po zglobovima prstiju. „Hajdemo provesti lijep vikend zajedno kako si i rekla, ne uvlačeći nikakve ružne stvari u njega. Molim te?” Kako da mu kažem ne? Strepnja koja mu je prekrila cijelo lice bila mi je dovoljna da mu dam taj predah. Neće mi biti važno što ne znam još nekoliko dana. No ono što sam znala bilo je da su događaji koje je Ethan proživio bili doista strašni i boljelo me zamisliti ih. Rekao je da su snovi iz vremena koje je proveo u ratu i sjetila sam se kad mi je Neil jednom rekao: „E je hodajuće čudo, Brynne.” Da, baš je čudo. Moje čudo. Vraćajući se prema kući išli smo drugim putem jer mi je Ethan želio pokazati okolicu. Taj je put bio mnogo manje naporan na čemu sam bila zahvalna jer sam iz nekog razloga opet bila umorna. Osjetila sam kako se crvenim kad sam shvatila od čega. Od mnogo seksi akcije prošle noći. Još jedno čudo s obzirom na to da sam večer počela i završila povraćanjem. Uh. Ali Ethan je bio tako dobar prema meni. Doista je bio obziran i brižan, s vrlo lijepim manirama za muškarca koji je odrastao bez majke. Kad ga vidim, morat ću zahvaliti njegovu ocu Jonathanu što je obavio tako dobar posao. Kako smo se udaljavah od obale, krajolik je postajao sve šumovitiji. Lišće zelenila propuštalo je sunce kroz grane stvarajući uzorke sjena i svjetla na tlu. Cijelo je područje bilo vrlo spokojno, a malo groblje skriveno iza starih stabala hrasta činilo se kao dobro mjesto za kratki predah. Groblje je izgledalo kao iz gotičkog romana, s granama iznad glava i ukrašenim spomenicima. 32 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Ethan me čekao na ulazu i pružio ruku prema meni. Čim sam ga dodirnula, povukao me uz svoje tijelo i obujmio rukama. „Želiš li razgledati malo unutra i napraviti stanku? Mislio sam da bi htjela s obzirom na to da voliš povijest.” „Vrlo rado. Ovdje je prekrasno.” Pogledala sam naokolo. „Tako mirno i spokojno.” Hodali smo između parcela i na spomenicima čitali imena ljudi koji su živjeli i umrli na tom području. Mramorna je kripta obilježavala posljednje prebivalište obitelji Greymont, predaka Hannahina muža Freddyja. Razaznala sam imena Jeremy i Georgina i sjetila se da mi je Hannah rekla kako sam upravo njihov prekrasan portret otkrila jutros na stubištu. Mallertonov. Znala sam bez ikakve sumnje da je slika sir Jeremyja i njegove lijepe Georgine bila autentična i nadala sam se da će obitelj dopustiti da je fotografiram, samo za katalogiziranje. Možda bih mogla dovesti Bennyja ovamo da napravi dobre fotografije. Gaby bi je htjela vidjeti, a Mallerton Society će sigurno biti zainteresiran za sve što ima veze s trenutačnim statusom slike. Glava mi je vrvjela mogućnostima dok smo izlazili iz privatnog groblja i nastavljali šumskom stazom prema unutrašnjosti. Došli smo do impozantnih željeznih vrata u ogradi, kakve inače viđate u filmovima koji osvajaju Oscare za najbolju fotografiju. Na metal je bio pričvršćen znak prodajne agencije koja to mjesto oglašava pod imenom Stonewell Court. „Poznaješ li tu kuću?” upitala sam ga. Odmahnuo je glavom. „Nikad nisam bio na tom prilazu. No čini se da je imanje na prodaju.” Uhvatio je kvaku ograde i, na naše iznenađenje, otvorila se uz neugodno škripanje. „Idemo pogledati. Želiš li?” „Misliš li da smijemo?” Slegnuo je ramenima i pogledao postavljeni znak. „Da, vjerojatno.” „Onda može.” Zakoračila sam naprijed i krenula za njim. Zahrđala su se vrata zalupila iza nas uz zveket. Uhvatila sam Ethana za ruku, pomaknuvši se bliže uz njega dok smo hodali zakrivljenom šljunčanom stazom. Imala sam dojam da se vraćamo prema obali. Tiho se zasmijuljio. „Bojiš se da ćemo upasti u nevolje?” „Uopće ne”, lagala sam. „Ako netko krene za nama jer smo upali na tuđi posjed, planiram im reći da je sve bila tvoja ideja i da si ti rekao da je u redu.” Pogledala sam ga svojim najboljim bezizražajnim licem, nadajući se da ću uspjeti još barem koju sekundu suzdržati smijeh. Zaustavio se na stazi i pogledao me s lažnom uvrijeđenošću. “Krasno. Izdat ćeš me da bi spasila svoje dragocjeno malo dupe!” „Pa, obavezno ću posjetiti tvoje zgodno, seksi dupe u zatvoru”, rekla sam nježno, posebno naglašavajući britanski izgovor riječi „dupe” misleći da je iz njegovih usta zvučalo mnogo elegantnije. Grozno mi je išao engleski naglasak. Spustio je ruku dolje da bi me jednom uhvatio za stražnjicu, a drugom škakljao po rebrima. „Ma nemoj?” rastezao je, s lakoćom mi srušivši pribranost neumornim škakljanjem. „Da!” vikala sam izvlačeći se iz njegova stiska i otrčavši prema stablima. Ethan je trčao za mnom i nije se prestajao smijati. Osjetila sam da mi se približava i ubrzala da bih održala razmak, gutajući dužinu prilaza svakim korakom.

33 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Ethan me uhvatio baš kad smo skretali u krivinu na prilazu i uspio nas oboje nježno srušiti na meku travu, otkotrljao se na mene i sumanuto me škakljao. Izvijala sam se i nekontrolirano bacala dajući sve od sebe da pobjegnem, ali to su bili uzaludni pokušaji naspram njegove snage. „Ne možeš pobjeći, ljepoto”, rekao je zadihano, s lakoćom mi pritisnuvši zapešća jednom rukom, a drugom me držeći za bradu. „Naravno da ne”, prošaptala sam već osjećajući navalu vrućine i postajući divlje uzbuđena. Zbog Ethana mi se svašta događalo s tijelom. Dotad sam se već naviknula na to. Oči su mu se raširile od strasti dok je spuštao usta na moja, otvarajući ih široko da pokrije moje usne i proguta ih. Zastenjala sam od užitka i pustila ga unutra. Ethan se znao ljubiti. Nije mi bilo ugodno zamišljati koliko je vježbao, ali bila sam zahvalna na toj vještini dok me njegov jezik detaljno istraživao. Težina njegova tijela koje me pritiskalo samo me dodatno unijela u raspoloženje. Sisao mi je donju usnu, grickao je i lizao, a onda se povukao uz nježni zvuk nalik na sisaljku. „Bježala si od mene”, grdio me, lebdeći usnama točno iznad mojih. „Uhvatio si me za guzicu”, rekla sam srditim glasom, ,,a to izaziva bježanje, samo da znaš! Nemoj misliti da ću to zaboraviti, Blackstone.” „Ne mogu odoljeti tvojoj guzici, nikad. Eto, rekao sam to tvojim naglaskom.” Liznuo mi je usnu resicu. „Ali svidjeli su ti se moji poljupci.” „Iskreno, mogu i bez njih”, slagala sam i namjestila ozbiljno lice koje neću uspjeti zadržati duže od dvije sekunde. „U redu... znači neće ti smetati ako te nikad više ne poljubim?” zadirkivao me pa spustio čelo da dodirne moje kad sam okrenula glavu. U tom sam trenutku ugledala kuću i zapanjila se. Ethan je pogledao u istom smjeru i šapnuo: „Prokletstvo.” Oboje smo zurili u veličanstvenu kamenu fasadu nevjerojatno krasne georgijanske kuće od sivog kamena smještene točno na grebenu obale s pogledom na more. Pogled na dugačke redove prozora podijeljenih u okna i visoke, uske, šiljaste krovove oduzeo mi je dah. Kuća nije bila velika, ali bila je savršeno smještena u prostoru i elegantno dizajnirana. Mogla sam se kladiti da je pogled kroz brojne prozore okrenute prema moru bio čudesan. Ethan se prvi odgurnuo i ustao, a onda pomogao i meni. „Vau.” Nisam mogla reći ništa osim toga. „Tako je lijepo skrivena i privatna. Nisam imao pojma da ovako izgleda... niti da uopće postoji.” Isprepleo je prste s mojima. „Idemo je pogledati. Zanima me kako izgleda stražnja strana.” „Čitaš mi misli”, rekla sam mu i drugom ga rukom zaigrano pljesnula po stražnjici. ,,A ti si jako, jako zločesta danas.” Zgrabio je ruku kojom sam ga pljesnula i prinio je usnama na poljubac kao što je učinio već mnogo puta dosad, ali još mi nije dosadilo i sumnjam da ikad hoće. Ethan je imao komplet vještina koji je kombinirao vrućeg, zločestog boga seksa s uglađenim, romantičnim gospodinom - kombinacija tako rijetka i očaravajuća da nisam imala šanse odoljeti njezinoj privlačnoj snazi. Nasmiješila sam mu se i nisam rekla ni riječi. „Mislim da ću morati smisliti dobru kaznu primjerenu tvojim zločinima.”

34 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Kako želiš”, odgovorila sam mu vragolasto dok smo obilazili kuću i hodali prema vrtovima u stražnjem dijelu. Stražnja je strana doista bila nešto posebno. Mogla sam zamisliti bivše stanare kako priređuju vrtne zabave kad je lijepo vrijeme, s pogledom na obalu Walesa s druge strane zaljeva. Pretpostavila sam da su mnogi sati provedeni u slikanju prizora koji sam upravo gledala. Kladila bih se u svoj bankovni račun da je tako. Hodala sam dalje preko tratine koja je završavala u stijenama obale. Ondje se, postavljen na temeljima, nalazio kip anđela - zapravo ne, nije bio samo anđeo nego sirena s anđeoskim krilima, vrlo pomno izrađena i spokojna na vjetru koji je šamarao. Na postolju kipa bilo je uklesano samo jedno ime. Jonathan. Ethan mi je prišao s leđa i omotao se oko mene spustivši bradu na vrh moje glave. „Ime tvog tate”, rekla sam tiho. „Kip je čaroban. Anđeoska sirena. Prekrasna je i nikad nisam vidjela ništa slično. Pitam se tko im je bio Jonathan.” „Tko zna. Ova kuća je stara najmanje dvjesto pedeset godina i mislim da nitko nije živio u njoj, čak i ako posljednjih godina nije bila na prodaju. Hannah i Freddy bi znali da je netko živio tu.” „Tko ne bi želio živjeti u tako lijepoj kući?” okrenula sam se prema njemu. „Ne znam, dušo. Nemoj me pogrešno shvatiti, volim živjeti u gradu, ali ima nečeg posebnog u seoskom kraju.” Zadivljeno je opet kimnuo prema kući. „Možda je netko umro ih su bili stari pa je nisu mogli održavati.” „Vjerojatno imaš pravo. No tužno je vidjeti da nešto takvo više nije dio obiteljske baštine. Zamisli da Hannah i Freddy izgube Hallborough.” „To bi bila tragedija. Ona obožava tu kuću i savršena je za podizanje djece.” „Cijelo ovo područje je nevjerojatno. Baš mi je drago što smo išli ovim putem i otkrili ovu stazu. Kao da smo našli neko tajno mjesto za skrivanje.” Podignula sam se na vrhove prstiju da ga poljubim. „Hvala još jedanput što si me doveo ovamo. Divno mi je ovdje s tobom.” Ethan me obgrlio i poljubio ispod uha. „Slažem se”, šapnuo je. Krenuli smo natrag prema Hallboroughu, a Ethan je opušteno prebacio ruku oko mene. Naslonila sam glavu na njega, zadovoljna što se mogu osloniti na snagu koju je nudio. Iznenada mi je nešto bljesnulo u mozgu. Slika nas dvoje, kakvi smo bili sad u tom trenutku, Ethanova velika ruka koja visi s mojih ramena i drži me blizu njega. Tad sam shvatila da će na kraju biti po njegovu. Dobit će sve što mi je rekao da želi. Useljenje k njemu, objavu zaruka, vjerojatno čak i brak. O. Moj. Bože. Ethan je doista znao majstorski odigrati kartu.

35 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 5

„To je treći put da si zijevnula. Hoćeš li uspjeti doći do kuće ili te moram nositi da se ne srušiš?” „O, da”, rugala se. „Oboje znamo zašto sam danas tako umorna.” Vragolasto mi se nasmiješila od čega sam poželio činiti zločeste stvari tim njezinim lijepim usnama. E pa da, držao sije budnu pola noći ševeći je, pa što sad očekuješ? No, došlo mi je da se nasmiješim kad sam se sjetio. Moja me djevojka nikad nije odbijala, čak i kad sam bio najćudljiviji. Stvarno sam pravi pravcati srećković. Ali to ionako nije novost, i to već duže vrijeme. „Oprosti, dušo. Bit će ti drago čuti da sam uživao u svakoj minuti koju ti nisam dao spavati.” Spustio sam ruku i stisnuo je za lijepu stražnjicu pa gledao kako skače. „Lud si!” zacviljela je, gurajući me od sebe. „Lud za tobom”, rekao sam, opet omotavši ruku oko nje i povukavši je prema sebi. „Ionako smo gotovo stigli. Nadam se da su Fred i dečki kod kuće pa da ih upoznaš.” Jedva čekam”, rekla je pokušavajući obuzdati još jedno zijevanje. „Sad je dosta! Stavit ću te u krevet na spavanje čim dođemo!” Nasmijala mi se. „Nije loša ideja. Počinju mi se sviđati ta spavanja preko dana.” Kad smo stigli, na vratima su nas dočekali zvuči muških glasova i miris svježeg kruha. To i Zarina starija braća, koja su uz mnogo vriske i kaosa potrčala prema meni. „Momci! Bože, stvarno si narastao, Jordone. A ti, Coline, na koliko si spojeva bio ovaj tjedan?” Obojica su me ignorirali i zurili u Brynne. Mislim da sam svjedočio Jordonovu zaljubljivanju na prvi pogled, a Colin je samo pocrvenio. „Momci, ovo je Brynne Bennett, moja... djevojka.” Nasmiješio sam joj se. ,,Brynne, ovo je ostatak sestrinog potomstva... hoću reći, moji nećaci, Jordon i Colin Greymont.” „Drago mi je, gospođice Bennett”, Jordon je ispružio ruku prema njoj. Colin me pogledao kao da imam dvije glave. „Stvarno imaš djevojku”, rekao je zadivljeno. Brynne je primila Jordonovu ruku i čarobno mu se nasmiješila. „Vidim da si naučio neke lekcije od svog ujaka Ethana ili možda čak od svog djeda”, rekla mu je nakon što joj je glasno poljubio ruku. „Imaš dobar stil, Jordone.” Namignula mu je i okrenula se prema Colinu. „Ti mi ne moraš ljubiti ruku, Coline, ali drago mi je da sam i tebe upoznala.” Colin je kimnuo i još više se zacrvenio. „Drago mi je”, promrmljao je i brzo se rukovao. ,,A onaj zgodni tip tamo je napravio potomstvo... mislim, svu ovu djecu koja me zlostavljaju.” Prišla mi je mala Zara i zalijepila se za mene kao ljepilo da ne bi bila isključena. “Freddy Greymont, moj šogor, briljantan seoski liječnik, ljubav sestrina života i krivac za sve ovo.” Podignuo sam dlanove. 36 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Fred je došao pozdraviti Brynne i prostrijelio me pogledom koji je govorio da kasnije želi čuti detalje, u muškom razgovoru. ,,Brynne, veliko mi je zadovoljstvo napokon te upoznati. Čuli smo mnogo o tebi.” Freddy me pogledao stisnutih očiju. „Naravno, gotovo sve od Hannahina oca. Ethan mi ništa ne govori.” Uključio je šarm za Brynne, a bio je dobar u tome s obzirom na to da je bio liječnik. „Hvala vam na ovom vikendu u vašem lijepom domu. Zasad je doista savršeno”, rekla mu je Brynne. „Imate divnu obitelj.” Jadan tip je vjerojatno bio u šoku što me vidi s nekim. Freddyja poznajem više od petnaest godina i ne sjećam se da sam ga ikad upoznao s nekom svojom djevojkom. Pretpostavljam da od njega poslije mogu očekivati ispitivanje. Još jedan koji je znao mnoge moje tajne, ali ne sve. Možda bih s Fredom trebao razgovarati o snovima i noćnim morama. Ali ne mogu. Brzo sam uklonio tu neugodnu misao i gledao kako Brynne šarmom pretvara moju obitelj u vjerne obožavatelje. „Kruh miriše čudesno, Hannah.” Brynne je otišla do kuhinjskog pulta i pogledala svježe ispečene štruce. „Dugo već nisam pekla kruh. Jutros je baš bilo zabavno.” ,,I meni isto”, rekla je Hannah. „Želiš kušati? Baš sam počela pripremati rani čaj za Freddyja i klince. Svježi kruh i domaći džem od jagoda.” „Zvuči božanstveno, ali moram se hitno istuširati poslije onoliko trčanja i hodanja natrag do kuće.” Pokušala se oduprijeti još jednom zijevanju, ali bilo je nemoguće. Dražesnom je rukom pokrila usne i promrmljala: „Ispričavam se. Ne znam zašto sam ovako umorna. Vjerojatno sam pospana od svježeg zraka.” Zamijetio sam tajnoviti kratki pogled razmijenjen između moje sestre i Freddyja dok smo bili na izlasku. Samo sam odmahnuo glavom prema oboma i krenuo za Brynne stubama. Siguran sam da su mi se počeli smijati čim smo izašli iz prostorije. Prava zabava s obitelji koja zabada nos u svaki privatni detalj mog života, pomislio sam. Mislim da ti je bolje da se navikneš na to. Brynne je otišla pod tuš, a ja sam provjerio poruke na mobitelu. Moja je asistentica Frances obećala proslijediti mi sve što bi moglo biti hitno, ali bilo mi je drago vidjeti da su stigle samo sitnice koje mogu čekati. Sad sam se morao oprati, a Brynne je bila gola pod tušem. „Svjesna si da u Engleskoj vlada nestašica vode, je li tako?” upitao sam je zakoračivši iza nje. Bila je sva skliska od gela za tuširanje i vruće vode i odmah me raspametila, kao i uvijek. Okrenula se, ispružila ruku prema šamponu i detaljno me premjerila pogledom. „Mislim da sam čula na vijestima.” „Pa sam mislio da bismo se trebali zajedno tuširati kad god je zgodno.” „Znači tako”, rekla je sasvim polako, spuštajući oči prema dolje do moje probuđene kite. ,,I misliš da je sad zgodno?” „Iznimno zgodno.” „Onda svakako, raskomoti se.” Odmaknula se od mlaza i pustila mene ispod. „Morat ćeš mi stajati bliže želimo li izvući maksimum iz zajedničkog tuširanja, dušo.” „Je li ovo dovoljno blizu?” Napravila je jedan korak, a pogled na njezinu porumenjelu mokru kožu natjerao mi je slinu u usta od iščekivanja da je okusim. „Nije.” Odmahnuo sam glavom. „Još si miljama daleko.” 37 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Mislila sam da me voliš gledati”, rekla je koketno. „O, da, volim, dušo. Itekako.” Kimnuo sam. „Ali najviše te volim istodobno gledati i dodirivati.” Napravila je još jedan korak koji ju je doveo na nekoliko centimetara od mene, naša tijela jedno nasuprot drugoga, ali još uvijek bez dodira, a u mali prostor koji nas je razdvajao slijevala se vruća voda. Uživao sam u trenutku erotične vrućine koja se kovitlala između nas - iščekivanje onoga što slijedi jer sam znao da ću je vrlo skoro gutati svim osjetilima. „Ali samo me gledaš i ne diraš”, šapnula je, „kako to?” „O, hoću, dušo. Hoću.” Spustio sam usne do njezina vrata i udahnuo miris kože, sapuna i vode pomiješanih u opojnom eliksiru od kojeg sam postao još napaljeniji. „Koliko jako želiš da te dodirnem?” Jako.” Osjetio sam potrebu u njezinu glasu i to me još više zapalilo. Ništa nije bilo uzbudljivije od činjenice da sam znao da želi ovo sa mnom. Pritisnuo sam joj usne točno ispod uha i osjetio kad je slasno zadrhtala. „Ovdje?” upitao sam. „Da.” Blago se izvila unatrag tako da su mi vrhovi njezinih tvrdih bradavica okrznuli kožu ispod prsa. „Ili je možda ovdje bolje?” Lizao sam je niz vrat, vukući jezik njezinom slasnom kožom i spuštajući se niže dok nisam našao jednu od onih ukrućenih bradavica koje su žudjele za sisanjem. „Ahhh, da”, protrnula je propinjući se na prste i donoseći to prekrasno, mekano ružičasto meso do ruba mojih usana. Isplazio sam jezik i polizao samo vrh te čuo kad je reagirala najnježnijim stenjanjem. Počela je podizati ruke prema meni i brzo sam se odmaknuo. „Ne.” Odmahnuo sam glavom. „Ne diraj me, dušo. Ovo je sve za tebe. Izbaci ruke unatrag i nasloni ih na pločice i ostani tako za mene. Vidio sam kako joj se grudi podižu i spuštaju dok je disala gledajući me, a oči su joj svjetlucale sivkasto-zelenom bojom koja me podsjetila na boju mora dok smo tog jutra trčali. Namjestila se u položaj i nagnula glavu unatrag, čekajući moju iduću zapovijed. Gledati je kako se pokorava mojim uputama djelovalo je nekako na mene. Igrice koje smo igrali nisu sličile ničemu što sam ikad doživio s drugom osobom. A gurnule su me i u sfere emocija koje nikad prije nisam poželio ni sa kim drugim. Samo s njom. Samo me Brynne dovela na ovo mjesto. „Jebeno si seksi.” Zadrhtala je i napela kukove kad sam to rekao pa me pogledala raširenih očiju, itekako frustrirana. Primaknuo sam joj se bliže i vidio kako je još jače zadrhtala i teže disala. „Molim te...” „Što moliš, dušo?” upitao sam prije nego što sam joj jezikom liznuo vrh druge bradavice. „Želim da me dodirneš”, nježno je zacvilila. Opet sam joj polizao bradavicu, ovaj put kružeći oko tamnog vrha. „Ovako?” „Još više”, dahtala je, mučeći se zadržati ruke na pločicama. Prebacio sam se na drugu dojku i snažno je povukao u usta pa završio laganim stiskanjem zubi iznad bradavice. Ukrutila se pod mojim dodirom i ispustila najljepši 38 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

seksualni vapaj koji sam ikad čuo, nježan i razvratan i prekrasan. „To je zvuk koji volim čuti iz tvojih lijepih usta, dušo. Želim ga čuti opet i opet i opet. Hoćeš li mi ga dati još jedanput?” Na isti sam joj način ustima uhvatio i drugu bradavicu, a slobodnu ruku gurnuo između njezinih nogu. Jebote, tako si mokra, dušo. Želim te čuti!” Radio sam na njezinu klizavom rascjepu, klizeći naprijed i natrag po klitorisu dok se nije rastopila, točno ondje na zidu tuš-kabine i to za mene, u savršenoj seksualnoj pokornosti. I opet je ispustila taj zvuk za mene. Držao sam ruku na njezinoj pici i oči na njezinu licu, gledajući svaki izvrsni drhtaj i izvijanje njezina tijela dok sam je vodio orgazmu. Trenutak poslije podignula je tupe oči do mojih i zadržala ih ondje. „To je bilo jebeno prekrasno za gledanje”, rekao sam. „Sad želim ovo”, šapnula je, uhvativši moju kitu, i njome počela kliziti po onom vlažnom i vrućem raju između nogu. „Reci to riječima.” Povukao sam kukove unatrag. „Želim tvoj kurac u sebi, duboko.” „Želiš ga, hmmm?” Gurao sam prema njoj, klizeći cijelom dužinom naprijed i natrag po njezinoj pici, pripremajući lijepo trenje za mene i drugu rundu za nju. „Da! Molim te!” preklinjala je. „Ali bila si zločesta i maknula si ruke sa zida. Rekao sam ti da ih držiš na njemu”, rekao sam nastavljajući kliziti unutra i van kroz njezine mokre nabore. „Žao mi je... nisam mogla čekati...” „Jako si nestrpljiva, dušo.” „Znam!” „Što želiš sad od mene?” upitao sam, s usnama na njezinu vratu i još uvijek polako pomičući dolje kitu. „Želim da me jebeš i da opet svršim.” Rekla je to tako nježno, tako molećivo, kao da će doista patiti ako je ne pojebem. Kao da se pritisnuo prekidač u meni kad je to tako rekla. Dao mi dopuštenje da je odvedem dalje nego što smo dotad išli, da dobijem više iz nje. Najbolji osjećaj ikad. Na cijelom prokletom jebenom svijetu. „Stavi mi ruke oko vrata i drži se.” Zgrabio sam je ispod bedara i podignuo. „Omotaj ih oko mene, dušo, i dat ću ti što želiš!” Stisnula je noge oko mojih kukova, a leda naslonila na pločice. Rekla je moje ime. „Ethane...” „Da, ljepoto?” Dahtala je u mene. „Izgledaš nevjerojatno lijepo dok čekaš da te poševim uz ovaj zid. Voliš se ševiti po zidovima, je li tako?” Oči su joj se raširile i frustrirano je njihala raširene kukove uz mene. „Da!” „Reći ću ti malu tajnu, dušo.” „Koju?!” bunila se, već gubeći strpljenje sa mnom. Namjestio sam vrh kite točno na vrata njezine pice i ukopao se do jaja. „O, Bože!” zacviljela je primajući me u sebe, a oči su joj se nakratko okrenule unatrag. „Volim te ševiti po zidovima.” Nabijao sam je jako, a čvrsto stiskanje njezine pičke koje je pulsiralo oko moje kite zavrtjelo me u izmaglici instantnog užitka tako intenzivnog da nisam znao koliko dugo ću izdržati. Želio sam da traje zauvijek. „Sjećaš li se one večeri kad

39 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

sam te poševio uza zid u tvom stanu?” procijedio sam. „Tad si bila tako dobra i sad si jednako dobra.” „Daaaaaaaa”, drhtala je od mog jakog nabijanja, a rukama se čvrsto držala da zadrži stabilnost. „Željela sam to. Sviđalo mi se. Mrzila sam kad si poslije otišao.” Sad je već gotovo jecala dok smo zajedno išli prema mahnitosti, potpuno sjedinjeni tijelom i umom. Brynne je bila uz mene cijelim putem. Povezivali smo se tako savršeno da je to gotovo boljelo. Ne gotovo, nego je jebeno boljelo! Jebati Brynne boljelo je tako dobro. Uvijek je bilo tako i znao sam da će uvijek biti. ,,A što sam ti rekao da mi kažeš te večeri, dušo? Tad si mi prvi put rekla.” Njezine blistave oči, zamagljene užitkom, probole su me silovito, kao što je moj kurac sad probadao njezinu pičku. „Da sam tvoja”, rekla je zadihano. „I jesi!” Počeo sam dodavati mali kružni pokret svojim dodirima i osjetio kako joj se unutarnji mišići stežu. „A sad ćeš svršiti po meni. Još jedanput!” Brynne se jako napela i osjetio sam kako u njezinoj dubini počinje grčenje, izvlačeći sve iz moje kite. O, jebote da! Zadrhtala je ispod mene i počela ispuštati one tihe zvukove koje sam obožavao čuti od nje - one od kojih bih uzletio. I tek tako, raspala mi se u rukama dok sam ubadao u nju, a topla se voda slijevala po nama. Poslala me do vanjskih prostranstava prokletog sunčeva sustava i još dalje. I hvala Bogu da je tad svršila jer mislim da bih umro da sam se morao suzdržavati još samo sekundu. Gledao sam kako joj se oči šire kad ju je udario klimaks, uživajući u činjenici da sam joj to ja učinio, a onda je slijedio veličanstveni rast i razlijevanje mog oslobođenja koje je izletjelo iz mene u nju... Zubima sam joj grickao vrat, a kita mi se još trzala u njoj kad sam postao svjestan nas. Doista ne znam što me održalo na nogama. Vjerojatno samo automatska reakcija jer sam je držao u zraku i nisam je želio ispustiti, ali nisam bio svjestan gotovo ničeg osim toga. Bio sam uronjen u potpunu i totalnu senzualnu izmaglicu Brynne i moje ljubavi prema njoj. I uvijek sam se tako osjećao poslije seksa. Jezikom sam joj klizio po vratu i izvlačio posljednje trzaje užitka, pronašao njezina usta i poljubio je. Uvlačio sam se u nju na sve moguće načine. Ne znam zašto je bilo tako s njom i ni sa kim drugim. Ali bilo je. Polako je otvorila oči, prekrasna u svom postorgazmičkom bunilu, i pospano mi se nasmiješila. „Eto te”, rekao sam. Progutala je i grlo joj se pomaknulo što mi je odvuklo pogled na crveni trag koji sam joj zubima ostavio na vratu. Često sam je znao tako obilježiti i poslije bih uvijek osjećao krivnju. No ona se nikad nije žalila. Nikad mi nije rekla ni riječ kojom bi se pobunila zbog nečeg što sam joj radio tijekom seksa. Katkad se jedva činila stvarnom. „Sad ću te spustiti, u redu?” Kimnula je. Polako sam se izvukao iz Brynne, uživajući čak i u tom posljednjem klizanju i osjećajući bol gubitka jer je bilo tako dobro biti u njoj. Stala je na noge i omotala ruke oko mene. Stajali smo ispod mlaza nekoliko minuta i zatim oprali seks sa sebe. Šteta. Znam da sam se ponašao kao špiljski čovjek, ali obožavao sam kad bi moja sperma bila u njoj. 40 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Zatvorio sam vodu i izašao iz tuš-kabine po ručnike. Dopustila mi je da je obrišem, što sam volio činiti kad bi bilo vremena za to, kao sad. „Moram isfenirati kosu”, rekla je uzdahnuvši. Omotao sam ručnik oko struka i uzeo svijetložuti satenski ogrtač koji je ponijela. Pomogao sam joj da ga odjene i zavezao joj pojas, dureći se Što nije više gola. „Tužno je što ih moram pokriti. Tragično, zapravo.” Uhvatio sam obje njezine prekrasne sise šakama i stisnuo ih preko svilenog materijala. Ustuknula je. „Boli te to?” „Ne baš, samo su osjetljive.” Zijevnula je podignuvši zapešće do usta kako bi obuzdala zijevanje. „Sad bi stvarno trebala odrijemati. Potpuno sam te iscrpio. Žao mi je, dušo. Ne mogu si pomoći. Opraštaš mi?” Držao sam joj bradu i palcem nježno trljao usne. „Što da ti oprostim? Onu ševu pod tušem? Nema šanse, Blackstone.” Snažno je odmahnula glavom. „Znači, ljutiš se na mene?” Sumnja se uvukla u mene i mrzio sam taj osjećaj. „Nimalo. Svidjelo mi se opet posjetiti zid s tobom.” Nasmijala mi se i izbrisala svaki strah. „U redu, lijepa moja zadirkivačice, sjedni tu i počešljat ću te.” Lagano sam je pljesnuo po guzi i nasmijao se kad je poskočila do tapecirane klupice. „Pazi što radiš, Blackstone”, upozorila me. „Ili što?” izazivao sam. „Ili ću ti uskratiti buduće ševe uza zid. Mogu to učiniti, znaš... ako želim.” Suzila je oči gledajući me u zrcalu. Pažljivo sam joj češljao jedan dio kose pa se prebacio na drugi, zapetljani dio. „Možeš, ali zašto bi to učinila, dušo? Voliš moj seks uza zid gotovo kao što voliš kad ti raščešljavam kosu. Vjerojatno i više.” Uzdahnula je. „Stvarno mrzim kad imaš pravo.” Petnaest minuta kasnije, Brynne je bila još pospanija i suhe kose pa sam je ušuškao u krevet. Gledala me kako se odijevam i izgledala prokleto seksi motajući pramen kose oko prsta. „Što ćeš im reći?” upitala me. Prišao sam joj i poljubio je u čelo. „Da sam te ševio dok nisi zaspala.” Oči su joj se raširile. „Nećeš valjda...” Sad je bio moj red da se nasmijem. „Nisam kreten, dušo”, rekao sam pokazujući prstom u svoja prsa. „Što misliš da ću im reći? Da si ostala malo odrijemati.” Zatresao sam glavom. „Mislit će da sam mimoza jer opet spavam.” „Neće. Iscrpljena si i jučer ti je bilo loše i još uvijek mislim da se nisi sasvim oporavila. Zamijetio sam da si slabo doručkovala, a i zaostajala si na trčanju.” Zasiktala je i ljutito me pogledala. „Nisam zaostajala na trčanju, gade jedan!”

41 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Jedna stvar u vezi s Brynne? Jako je kompetitivna. Kad je riječ o volji i odlučnosti, kladim se da bi se mogla nositi s nekim od tipova koje sam poznavao u specijalnim postrojbama. I nikad ne smijete insinuirati da je fizički slaba. Od toga poludi. Prokletstvo, ali prekrasna je kad se ljuti. Ugrizao sam se za usnu da se ne nasmijem i podignuo ruke predajući se. „Okej, zaostajala si samo najmanju mrvicu”, ublažio sam to poljupcima. ,,U tome nema ništa loše, dušo, jer si sinoć bila bolesna. Tijelo ti se mora oporaviti. Odmori se i osjećat ćeš se bolje.” Kimnuo sam. „Ja to želim.” Spustila je pogled na deku i odsutno je čupkala. „Što ćeš raditi dok ja spavam?” „Imam spoj s lokalnom ljepoticom.” Slegnuo sam ramenima. „Prava je šarmerica. Tamne kose, velikih plavih očiju, doista prekrasna. No, vrlo niska.” Pokazao sam dlanom. ,,I posebno voli sladoled.” Nasmijala se i opet zijevnula. „Žao mi je što ću propustiti tvoj spoj na kojem ćeš jesti sladoled s lokalnom ljepoticom. Neodoljiva je. Slikaj je mobitelom za mene, može?” „Hoću, dušo.” Još jedan poljubac. ,,A sad spavaj.” Moja se djevojka ugasila kao svjetlo čim sam izašao iz sobe.

42 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 6

„Koje ribe odlaze u raj?” upitala me Zara. Preuveličano sam slegnuo ramenima. „Nemam pojma koje ribe odlaze u raj, znaš li ti?” Ozbiljno je kimnula. „Ribe anđeli.” Nasmijao sam se njezinu malom samodopadnom licu umazanom sladoledom od jagode i u naletu na novi kut korneta koji se otapao. „Želiš li malo, Rags?” Ponudila je slasticu zlatnome retriveru koji je privrženo sjedio pod stolom na otvorenom. Rags je nekoliko puta liznuo dugim ružičastim jezikom, a ja sam se namrštio. Zara me pogledala da vidi što ću reći. Slegnuo sam ramenima. „Nije me briga ako želiš pasje bacile na svom sladoledu. Radi što hoćeš.” Zahihotala se i klatila nogama na stolcu. ,,Brynne smiješno priča.” „Znam. Govorim joj to već dugo, ali me ne sluša.” Tužno sam zatresao glavom. „I dalje to čini.” Izvadio sam mobitel da je slikam i, čim je shvatila što namjeravam, počela je pozirati. Zara me stvarno nasmijavala. Njezine roditelje čeka velika frka kad postane tinejdžerica. Dragi Bože. Opet hihotanje. „Priča kao likovi iz Spužve Boba” Širom sam otvorio usta glumeći iznenađenje. „Znaš što, imaš pravo! Hoćeš li joj reći to?” Slegnula je ramenima. „Draga je i mislim da si ne može pomoći.” Pogledala me s neodobravanjem i vratila se sladoledu od jagode. Kao da želi reći: Samo bi pravi seronja ismijavao način na koji netko govori, idiote. Bila je prava mamina kći. „Odličan posao, E. Dopuštaš nećakinji da podijeli sladoled s psom. Sve sam vidjela kroz izlog trgovine.” Hannah je izgledala bijesno na nas oboje kad nam se pridružila. „Nema me dvije minute i već...” „Rekao je da ga nije briga, mama”, prekinula ju je Zara, prodavši me, a da nije ni trepnula. „Siguran sam da Raggsey nema nikakvu bolest.” Potapšao sam psa po glavi. ,,A ti si mali izdajica!” Pokazao sam prstom prema Zari. „Pa tuži me, Han. Ja sam samo ujak. Moja je uloga da ih pustim da se raspištolje.” „Aha, dobro. Ja nisam imala ulogu popustljive tete... još.” Prostrijelio sam je pogledom i zamijetio nešto u izrazu njezina lica. Nisam bio siguran što, ali znao sam prepoznati sumnjičavost na svojoj sestri. Glava joj je vrvjela mislima. „Što znači taj zagonetni komentar?” „Ti i Brynne.” Malo je zatresla glavom. „To je stvarno ozbiljno, je li? Nikad te nisam vidjela takvog.” Pogledao sam prema moru s milijunima reflektirajućih valova i namjestio si sunčane naočale. „Želim se oženiti njome.” 43 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„To sam i mislila... Pa, pretpostavila sam da idete prema tome. A jutrošnji razgovor s njom to mi je više-manje potvrdio, a onda danas kad je morala odspavati počela sam sve povezivati.” Što Brynneino spavanje ima i s čime? „Dakle, odobravaš?” upitao sam je. Hannah me znatiželjno pogledala. „Odobravam li da se ti i Brynne vjenčate? Naravno da te podržavamo. Želim da budeš sretan i ako je voliš, i ona voli tebe... onda tako treba biti.” Posegnula je preko stola za mojom rukom. „Katkad se dogodi tako. Nitko nije savršen. Fred i ja smo počeli na isti način, E, i ništa ne bih promijenila u vezi s nama ili kad su došla djeca. Djeca su blagoslov.” Podignuo sam joj ruku i poljubio je. „Doista jesu i možda jednog dana, ali obitelj nam još nije u planu. Za početak je pokušavam zagrijati za ideju da se vjenčamo.” Hannah je izgledala kao da joj je pao kamen sa srca. „Onda dobro. Sad mi je još draža. Moram priznati da sam se zabrinula da si uhvaćen u zamku i ne bih voljela da ti se to dogodilo, braco. Drago mi je ako je to nešto što želiš.” Otpuhnuo sam. „Baš... ona je ta koju treba uloviti u zamku. Brynne je teško vezati i plaši je biti u vezi. Bit ću sretan ako je za godinu dana dovučeni pred oltar. Pokušavam je uvjeriti daje najbolje imati duge zaruke.” Hannah je polako kimala kao da sve upija. „Dakle, čekat ćete poslije da obavite vjenčanje? To je jedna mogućnost, ali tati se neće svidjeti. Sjeti se kako je reagirao kad smo se Freddy i ja zaletjeli s Jordanom. Tata nas je natjerao da se vjenčamo u roku od mjesec dana.” Oponašala je riječi koje je tata tada rekao: „Moje se unuče neće roditi kao kopile! Vaša jadna majka bila bi slomljena da to vidi...” „Molim?!” Zablenuo sam se u nju. „Brynne nije... mislim, jako griješiš ako ciljaš na to.” Zurio sam u Hannah, šokiran njezinim pretpostavkama. „Mislila si...” Energično sam odmahivao glavom. „Ne, Han! Moja cura nije trudna. Nema šanse. Jako pazi na pilule. Vidio sam da ih pije svako jutro. Kvragu, siguran sam da sam je jutros čuo u kupaonici kako ih pije.” Hannah je polako odmahnula glavom, a njezine su sive oči djelovale suosjećajno i neobično mudro, no bez obzira na to, nisam popuštao. „Misliš da je trudna? I da se zato želim oženiti?” Bio sam istinski zgranut i prilično uvrijeđen što nas je moja sestra smatrala tako neodgovornima. „Ne možeš biti više u krivu, Han. Zaboga! O, vi malovjerni”, rekao sam zajedljivo i dohvatio svoju kavu. „Možda biste onda trebali porazgovarati s Freddyjem”, rekla je, „jer bih se kladila u kuću da je Brynne itekako trudna i da ćete vas dvoje postati roditelji, sviđalo vam se to ili ne.” Zamalo sam se ugušio kavom i uplašio psa koji je lupio glavom u mali stol i zatresao ga na popločenom dvorištu. Hannah je spustila pogled na Zaru, koja je upijala svaku riječ našeg razgovora. „Budi srce i povedi Ragsa na travu da se istrči, može?” Zara je na trenutak razmišljala o tome, a onda zaključila da se ne isplati protiviti mami i otišla s Ragsom, i dalje držeći rastopljeni sladoled u ruci. Srce mi je odmah luđački ubrzalo i osjetio sam strah pomiješan s tjeskobom i uzbuđenjem. „Nećemo razgovarati s Freddyjem - čekaj malo, Hannah! Kakvo jebeno 44 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

sranje?! Želim znati zašto si se spremna kladiti u svoju veličanstvenu kuću da je Brynne trudna.” Sad sam već vikao. „Reci mi!” Trljao sam rukom bradu osjećajući kako mi znoj izbija dok sam zurio u svoju sestru i čekao da odustane od tog pogrešno shvaćenog pokušaja šale. Hannah je pogledala naokolo po dvorištu slastičarnice i ljubazno se nasmiješila nekolicini drugih gostiju koji su sad nepristojno buljili u nas. „Smiri se, brate. Što kažeš da malo prošećemo?” Uzela je svoje vrećice i ustala pa mi uputila strpljiv pogled koji je jasno govorio: Slušaj svoju stariju sestru, šupčino. Pomislio sam da odem od sestre i nećakinje, da ih obje ostavim ondje u centru sela, trčim natrag do kuće po Brynne, smjestim je u Rover i odvezem natrag u London. Možemo nestati odavde i pretvarati se da je ovo bio samo neki čudan, nemoguć san ili nesporazum. Ozbiljno sam razmišljao o tome. Otprilike pet sekundi. Nekako sam se uspio podići na noge unatoč iznenadnoj slabosti u koljenima, uzeo sam stvari koje sam ranije kupio u antikvarijatu i, umjesto toga, krenuo za sestrom. „Koliko joj kasni?” upitala je Hannah dok smo hodali. „Kasni? Jebote, ne razumijem se u te stvari! Rekla je da joj mjesečnica katkad preskoči zbog pilula koje pije.” „Aha, onda ne bi ni zamijetila da joj kasni. Ima smisla. Rekla mi je da joj je sinoć bilo loše. I da si morao parkirati uz cestu. Spomenula je i da joj se sinoć zavrtjelo u glavi.” „Da, i?” rekao sam obrambeno. „Možda je nešto pojela.” Hannah me lupila u rame. „Prestani biti kreten. Imam troje djece, E, znam simptome trudnoće, a i muž mi je liječnik Znam što govorim.” Osjetio sam kako mi znoj curi niz leđa. „Ali... to je nemoguće.” „Prestani kukati i reci mi činjenice. Uvjeravam te da može biti itekako moguće. Što se dogodilo kad se Brynne zavrtjelo u glavi?” „Morala je sjesti i rekla je da je žedna.” „Žeđ je simptom”, rekla je Hannah ravnim glasom. „Jebote, a poslije toga je morala povraćati. O, Bože.” „Neke žene imaju jutarnju mučninu navečer”, otkrila mi je, „Fred će ti čak reći da je to prilično često.” „Što se tebi još događalo?” „Postala sam vrlo ćudljiva i emotivna. To je od goleme količine hormona koji divljaju po tijelu.” Potvrđeno. Moja šala o Meduzi od prije dva tjedna iznenada mi se nije više činila smiješnom. „Velika iscrpljenost, potreba za spavanjem preko dana.” Nakrivila je glavu sasvim u jednu stranu. „Nikad u životu nisam spavala preko dana osim tri puta kad sam bila trudna.” Potvrđeno. Brynne je upravo sad spavala u sestrinoj kući. Poželio sam cigaretu i onda još jednu i tako dok ne popušim cijelu kutiju. „Grudi postanu vrlo osjetljive na dodir, malo bolne. Opet je stvar u hormonima koji počinju proces stvaranja mlijeka za hranjenje bebe.” 45 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Samo sam zinuo gledajući u nju i usta su mi sigurno zjapila otvorena kao kod seoskog blesana dok je pričala o hormonima, grudima i proizvodnji mlijeka. Nemoguće da se ovo događa. Nemoguće. Ne sad. Ali moja je sestra nastavila nabrajati i tjerala mi strah u kosti sa svakom idućom rečenicom koja joj je izlazila iz usta. „Ovo posljednje je nešto što se često događa i vjeruj mi, radije to ne bih spominjala, ali pretpostavljam da bih ti trebala reći kad si već pitao.” Podignula je ruku da me zaustavi da nešto kažem. „Ne želim čuti je li točno ili nije. Doista ne trebam znati.” „Što?!” povikao sam na nju. „Prestani me zajebavati i reci mi!” Hannah me ljutito pogledala, a onda polako promijenila izraz lica u smiješak. „Trudne žene postanu vrlo napaljene i stalno žele seks. Njihovi su muškarci često preglupi da bi shvatiti zašto im se iznenada posrećilo s toliko seksa.” Siguran sam da je uživala iznoseći mi taj simptom. „To su definitivno hormoni.” Hannah je prekrižila ruke i čekala. „Moramo se vratiti”, rekao sam neobičnim glasom. Čak ni svojim ušima nisam zvučao normalno. Vidio sam samo Brynne pod tušem kako me preklinje da je poševim prije nego što sam došao ovamo. O, moj Bože. Da kažem da sam bio skamenjen od šoka, to ne bi ni približno opisalo moju reakciju. Dok sam stajao ondje pokraj svoje sestre, gledajući u obalu Somerseta, toplog ljetnog dana u srpnju, a moja je nećakinja trčala za psom po travi, znao sam da su dvije stvari apsolutno sigurne. Prva je da Brynne neće dobro primiti vijest. Drugi mi je dio došao brzo i posve jasno. Ponovna potvrda da sam pravi pravcati srećković iz razloga koje sam mogao priznati samo sebi. Razlog neću reći čak ni Brynne. Samo ja to trebam znati i zadržati za sebe. Vrlo jednostavna logika, zapravo. I što sam više razmišljao njoj, lakše je bilo prihvatiti mogućnost. Ako Brynne doista nosi moje dijete... nikad me ne može ostaviti.

46 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 7

„Što bi mogao biti razlog da joj pilule ne djeluju? Brynne mi je rekla da ih pije već nekoliko godina. Objasni mi to”, zahtijevao sam odgovor. Freddy me suosjećajno pogledao. „Opusti se, prijatelju. Nije kraj svijeta. Neće biti prisiljena ni na što. Živimo u 2012. godini. Postoje opcije.” „O, jebote!” Pomisao da bi mogla biti trudna trenutačno mi je bila dovoljna za prožvakati, ali još je gore bilo razmišljati o tome što Freddy predlaže. „Misliš na prekid trudnoće?” „Da. Ima pravo na to i to je jedna mogućnost. Posvojenje je druga”, rekao je tiho. Srušio sam se na stolac, nalaktio se na koljena i naslonio čelo na šake. Samo sam sjedio i disao. Koliko god bio u šoku, znao sam da prekid trudnoće ne dolazi u obzir. Nema jebene šanse. Nikad ne bih dopustio da se moje dijete ubije niti bih ga dao od sebe. Samo sam se nadao da Brynne osjeća isto. Što ako ne osjeća? „Pa, vas dvoje morate razgovarati, a onda bi trebala napraviti test da se potvrdi. Ako želiš da to ja obavim i da razgovaram s njom, hoću, ali morat ćeš otići prvi, E, i raspraviti to s njom.” Kimnuo sam u ruke i odlijepio stražnjicu sa; stolca. Fred me potapšao po leđima u znak podrške. „Ali kako? Ako uzima pilule, zašto bi se to dogodilo?” uporno sam pitao. Možda sam se u nekim dalekim prostranstvima svog patetičnog pokušaja poricanja nadao da će se oglasiti zvono koje će objaviti da je vrijeme za buđenje. Freddy se nasmiješio i zatresao glavom. „Stvari se mijenjaju, drugi lijekovi mogu oslabiti djelovanje kontracepcije, kondomi pucaju, ljudi se napiju pa ne paze, dobiju bolesti koje promijene sposobnost njihova tijela da metabolizira lijekove i, što je najvažnije, ništa nije sto posto učinkovito. Jedino celibat.” Upitno me pogledao. „Kondomi?” Odmahnuo sam glavom i spustio pogled u pod. „Ah, pa onda je jasno, ako si ostavio depozite u banci, može se dogoditi vrlo lako.” Trznuo sam se. „Kako da sad odem gore i kažem joj kako mislim da sam joj napravio dijete i da mora napraviti test? Kako?!” Freddy je otišao do bara s pićima, natočio mi duplu votku i dodao mi čašu. Ispio sam je do dna i on me drugi put potapšao po leđima. „Mislim da nećeš morati ići gore da bi to učinio”, rekao je Fred. Glava mi je brzo poletjela uvis da ga pitam što time misli i opet sam osjetio slabost u koljenima. Zara i Brynne ulazile su u prostoriju, držeći se za ruke i sa širokim osmijesima na licima. Izgledala je tako sretno... i lijepo... i... trudno. „O, bok.” Nasmiješila sam se Ethanu i zapitala se zašto me gleda kao da mi je narasla još jedna glava. „O čemu to vas dvojica tračate? Muški razgovori?”

47 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Ethan se nervozno zasmijuljio i izgledao je malo blijedo. Zapravo, izgledao je prestravljeno. To je jako čudno. „Je li sve u redu? Zvao te Neil?” upitala sam, počevši i sama osjećati nelagodu. „Je li otkrio tko je sinoć poslao onu poruku?” Podignula sam slobodnu ruku do svog vrata i pokušala smiriti paniku koja je iznenada nahrupila. S Ethanom je stvar u tome da nas on prizemljuje. On je taj koji je siguran i koji u svemu zrači samopouzdanjem. S njim se osjećam sigurnom, pa kad sam ga vidjela kako je izgledao tad... zabrinuto... to me uplašilo do kosti. Došao je do mene i privukao me na prsa. „Ne. Ništa takvo.” Poljubio me u čelo i držao mi lice, nalikujući mnogo više na Ethana kojeg znam i volim. Još radi na tvom mobitelu.” Zatresao je glavom. „Nemoj ni misliti na tu prokletu poruku, u redu? Jesi li žedna? Hoćeš vode? Možda da sjedneš i odmoriš noge?” Poveo nas je do kauča i gotovo me gurnuo na njega. „Hm... dobro.” Odmahivala sam glavom i pogledala ga stisnutih očiju te sasvim tiho rekla: „Što se, kvragu, događa?” „Ništa, dušo. Samo izgledaš umorno. Kako si spavala?” Glas mu je zvučao čudno. Namršteno sam ga pogledala. „Spavala sam dobro, ali ne strašno dugo.” Zara mi se popela u krilo i počela sam joj gladiti duge kovrče. „Dok ste vi bili vani na sladoledu, ja sam bila u obilasku Hallborougha i fotografirala Mallertonov portret sir Jeremyja i njegove Georgine za Gaby... i poslala joj slike.” „To je lijepo”, rekao je Ethan, provukavši ruku kroz kosu. „Da... bilo je lijepo” Pogledala sam u Freddyja, koji mi je također djelovao čudno, Dok su ostali bih vani, nas dvoje smo lijepo popričali i poveo me u obilazak kuće. A sad je izgledao kao da samo želi što prije zbrisati iz sobe. „Što se događa? Zašto ste obojica tako čudni?” Ethan je slegnuo ramenima i bespomoćno podignuo ruke. „Dušo...” Freddy mi je prišao i ispružio ruke prema Zari. „Dođi s tatom, malecka. Ujak Ethan želi razgovarati s Brynne.” ,,O, u redu”, rekla sam i nevoljko mu je predala. „Htjela sam čuti sve o tvom sladoledu s ujkom Ethanom.” Tužno sam je pogledala. „Sladoled je bio dobar”, rekla je iz tatina naručja. „Mama je rekla ujku Ethanu da bi se kladila u kuću da si vrlo trudna i da ćete postati roditelji sviđalo vam se to ili ne.” Slatko se nasmiješila. „Ja sam se igrala s Ragsom da bi ujko Ethan i mama mogli vikati kako si ti trudna.” Nekoliko se stvari dogodilo istodobno. Bila sam na nogama, a ne na kauču, ali nisam imala pojma kako se to dogodilo. Vidjela sam sebe kako stojim nasred prekrasnog georgijanskog salona Hallborougha s elegantnim namještajem, slikama i tepisima. Vidjela sam Ethanovo lijepo lice i popodnevno sunce koje se provlačilo kroz visoke prozore. I sve one čestice kako se kovitlaju u zraku - one koje su inače nevidljive, ali kad sunčevo svjetlo pada pod određenim kutom, možete ih vidjeti kako lijeno lebde, kao da čarolijom vise u zraku. Kad bolje razmislim, i ja sam lebdjela. Strop me sprječavao da ne otplutam u nebo i vjerojatno još dalje u svemir. Nastavila bih ploviti. Znam da bih da nije bilo stropa. Ethan je opsovao i zateturao prema meni. Odzvanjalo mi je moje ime. Stalno sam čula zazivanje svog imena. Sve sam vidjela. Stajala sam ondje. Ethan je poletio prema meni. 48 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Freddy je tako brzo trčao iz sobe sa Zarom da mi je izgledalo kao mutna mrlja ubrzane filmske snimke. Iznenada je u sobi postalo toplo, zapravo vruće. Kao u pećnici. Sa stropa sam gledala dolje u Ethana koji je jurio prema „meni” koja sam stajala u salonu. Ispružio je ruke, ali onda se sve usporilo. Jako sporo. Ethan se i dalje kretao, ali još sporije. Nisam mislila da će ikad stići do mene. Trepnula sam i pokušala shvatiti što je to Zara rekla. No Freddy ju je već izveo iz sobe, pa je nisam mogla pitati. Čula sam čak i kad je svojim nježnim glasom pitala Freddyja: „Tata, što znači trudan?” „Volim te.” Probudila sam se uz te riječi s Ethanovih usana. Opet sam bila na kauču, ali sad sam ležala. Ethan je bio na koljenima na podu i gladio mi glavu i kosu gledajući me zabrinutim pogledom. „Vratila si se...” Ethan je zatvorio oči pa ih opet otvorio. Izgledao je jako potreseno, vjerojatno slično kako sam se ja osjećala. Stani u red, kompa. Upravo sam doživjela izvantjelesno iskustvo. Tu sam stavku sad mogla prekrižiti s popisa. Sjetila sam se. I težina tog sjećanja pritisnula mi je prsa dok nisam zinula udahnuti svom snagom i pokušala se uspraviti. No Ethan me držao dolje i ušutkao. Obuzeo me nagon za bijegom. Kao da je moja podsvijest znala da paničarenje neće nimalo pomoći, ali kao kod ovisnika, ipak to činite premda znate da će samo pogoršati stvari. Zatresla sam glavom prema njemu. „Nisam, Ethane. Nisam trudna. Pijem pilule i nikad nisam preskočila ni dan...” Jednom mi je rukom samo nastavio gladiti kosu, a drugu je držao na mom ramenu. Bojao se da ću pobjeći. Poznajem ga i ponekad mogu vidjeti kako razmišlja. Držao me na tom kauču da ga ne bih ostavila ili pobjegla, ili nestala, ili umaknula. Jako si mudar čovjek, Ethane Blackstone. Jer je to bilo upravo ono što sam htjela učiniti. „Sjeti se što sam ti upravo rekao, Brynne.” Glas mu je bio čvrst, ali i ranjiv. Čula sam zabrinutost u njemu. „Da me voliš?” Polako je kimao glavom, ne skidajući ruke s mene. „Ali nisam trudna”, bila sam uporna. „Pusti me da se dignem.” ,,Brynne, moraš napraviti test i onda ćemo biti sigurni. Hannah i Fred misle da bi mogla biti...” zašutio je, vrlo nesigurna glasa. „Hannah mi je pomogla kupiti testove na trudnoću u ljekarni da ti...” Snažno sam ga odgurnula. „Pusti me!” „Brynne... dušo, molim te, poslušaj me...” „Pusti. Me. Odmah!” Odmaknuo se. Uspravila sam se na kauču i prekrižila ruke pod grudima. Bilo mi je vruće i bila sam žedna i osjećala sam se tako naopako, da u tom trenutku nisam mogla donositi nikakve sudove. „Nemoj poludjeti, u redu? Moramo razgovarati kao odrasli ljudi.” Čeljust mu je kvrcnula od škripanja zubima. „Aha”, podsmjehnula sam se. „Razgovarati. To bi bila dobra ideja prije nego što si sa svojom sestrom i Freddyjem pričao o meni. Ethane!? Zašto si to učinio? Zašto?” „Nisam. Nisam znao. Hannah mi je to sama spomenula, a onda se i Fred uključio. Misle da bi mogla biti trudna. Ona mučnina sinoć, stalno drijemanje i... druge stvari.” „Koje druge stvari?”

49 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Ethan je izgledao kao da bi radije progutao šaku stakla nego sa mnom sad razgovarao o tome. Napravio je grimasu. „Hoćeš li jednostavno napraviti test?” „Ne! Neću jednostavno napraviti test jer ti i tvoja obitelj mislite da bih trebala! Koje druge stvari?!” Iracionalnost za koju sam znala da je ne bih trebala pustiti unutra samo je mahnula starom čuvaru na ulazu. Dobrodošli u Zemlju strave, molim vas parkirajte na mjestu Kraljevski-Ste-Sjebani i otiđite do glavnog ulaza gdje će vas dočekati vaša najgora noćna mora. Stavio je obje ruke na moja prsa, uhvatio svaku dojku dlanom i stisnuo. Trznula sam se od boli i panika je poletjela gore za još jedan stupanj. Sjetila sam se te vrste boli. Već sam je osjetila. Neeeeee! Grubo sam mu odgurnula ruke. „Razgovarao si s njima o tome?! O, moj Bože!” „Nije bilo baš tako, Brynne. Nisam pričao o tebi. Hannah je samo pretpostavila neke stvari i kad sam tražio da mi objasni, rekla mi je za... simptome.” Utišao je glas. „Imaš sve te simptome. Zlo ti je i drijemaš i one bole...” Pokazao je na moje grudi i zašutio. Od obazrivosti u njegovu glasu opet sam se osjećala kao kučka. Znala sam da mogu biti prava kučka kad prilika zahtijeva. A ovo bi se moglo smatrati takvom prilikom. Nagnula sam se naprijed, zakopala ruke u kosu i samo sjedila tako, zureći u pod i pokušavajući shvatiti. Ethan me pustio na miru što je bilo prokleto dobro jer sam htjela napasti i gristi kao životinja uhvaćena u klopku. Simptomi... Mjesečnica mi nikad nije bila obilna, a znala je i izostati. Liječnica me uvjeravala da je to normalno kod one vrste kontracepcijskih pilula koju pijem, pa se nikad nisam brinula. No, istinu govoreći, nisam se ni trebala brinuti jer kad se ne seksate ni sa kim, ne morate se brinuti da ćete zatrudnjeti! Prije Ethana seks je bio sporadičan i uvijek uz zaštitu. Nisam bila toliko blesava da pustim frajera bez kondoma kad se ni ne poznajemo dobro. Zašto sam to onda učinila s Ethanom, blesača? Kvragu, Ethan je rabio kondom samo jedan put. Jedan jedini. To je mnogo prilika da mali plivači pronađu put unutra. Opet kažem, baš sam prava pravcata blesača. Bilo mi je jako čudno sinoć kad mi je bilo zlo jer sam se osjećala potpuno u redu čim sam povratila. Ista stvar se ponovila jutros za doručkom. Bila sam jako gladna, a kad je hrana stigla, htjela sam samo tost. Kad malo razmislim, i sad sam osjećala slabost u želucu. Onaj sendvič s pečenom govedinom za kasni ručak nije mi baš dobro sjeo. Grudi su me doista boljele. Posljednja dva dana spavala sam i danju. Sve se razbistrilo i povezalo u bljesku razumijevanja i užasne tjeskobe. Zašto je Ethan tako miran? Ako je to istina, sigurno je i on šokiran. „Ne može biti istina. Jednostavno ne može”, rekla sam nikom određenom. „Sjeti se što sam rekao, Brynne”, rekao je malo oštro. Ispružila sam ruku prema njemu i zgrabio ju je. Bila sam previše pod dojmom da bih mu išta odgovorila. Što bih mu uopće rekla? Oprosti, kontracepcijske pilule su zakazale? Sjebana sam i u kaosu i uvijek sam bila, pa onda mogu i zatrudnjeti da si još više sjebem život? Ili, znam da ti ovo komplicira stresni život, Ethane, jako mi je žao zbog toga, ali čekamo bebu. Grčevito sam progutala. U grlu mi se počela skupljati vodenasta slina. Sve više i više i znala sam da će mi opet pozliti. Trudila sam se svladati djelovanje mučnine koja me tako iznenadno preplavila. Nije mi uspjelo. 50 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Posrćući, potrčala sam prema najbližoj kupaonici, očajnički se pokušavajući prisjetiti tlocrta golemog labirinta od kuće. S rukom na ustima, uletjela sam u gostinjski zahod, točno pokraj solarija, i nagnula se nad zahodsku školjku. Ispovraćala sam cijeli želudac sve dok u njemu nije ostalo baš ništa. Htjela sam pobjeći. Bio sam ovdje već drugi put u manje od dvadeset i četiri sata s mojom djevojkom i bilo je loše. Posebno njoj. Činilo se besmislenim išta reći pa sam šutio. Samo sam joj držao kosu dok je ona radila na izbacivanju sadržaja želuca. Smočio sam krpu pod hladnom vodom na umivaoniku i dao joj je. Uzela ju je, pritisnula preko cijelog lica i zastenjala. Osjećao sam se potpuno bespomoćno. Ti si joj to učinio i mrzi te zbog toga. Fred je pokucao na otvorena vrata. „Kućni posjet”, rekao je ljubazno. „Možeš li joj dati nešto, Fred?” Brynne je odmaknula krpu s lica, izgledala je blijedo i spremno za plakanje. Fred joj se nasmiješio. | „Mogu ti dati nešto protiv mučnine, ali to će biti samo simptomatično.” „Molim te”, odgovorila je kimajući glavom. „Što to znači, samo simptomatično?” upitao sam. Fred se obratio Brynne. „Draga moja, nije mi ugodno liječiti te ako nemamo potvrdu. Jesi li spremna napraviti test?” Govorio je nježno. „Onda ćemo znati sigurno pa ti i E možete odlučiti što je najbolje za vas dvoje. No, doista nam najprije treba test.” Kratko joj je kimnuo. „Dobro.” To je sve što je rekla i govorila je Fredu ne gledajući uopće u mene. Djelovala je hladno i nekako daleko, kao da smo stranci. To me zaboljele Očajnički sam želio da me pogleda u oči, ali nije. Držala je mokru krpu na licu i nije skidala pogled sa zida. Fred je stavio dva testa na trudnoću na umivaonik. Hannah mi je danas pomogla da ih kupim kad smo bili u selu jer ja sasvim sigurno nisam znao što radim. Sestra me poslije našeg razgovora uvjerila da moram kupiti testove. Situacija je bila nadrealna. Doista jest. Nas troje stajali smo u kupaonici pretvarajući se da je to neka standardna procedura, a u stvari je bilo totalno sjebano. Moja Brynne s metaforičkim pištoljem na glavi gotovo prisiljena na iznenadni test na trudnoću, a ja sam znao za njezinu prošlost i prošli put kad je zatrudnjela. JEBOTE! Opet sam htio udariti šakom u zid, ali ondje se nisam usudio. Ti su zidovi vrijedili prokleto previše. Mozak mi je preplavila bujica ludih misli. Što ako me mrzi jer sam je napumpao? Što ako nas ovo razdvoji? Što ako želi prekid trudnoće? Što ako zapravo uopće nije trudna i ovo je uplaši? Strahovito sam se bojao, ali ipak sam želio znati. Odmah. Trebali su mi odgovori. „Dobro”, rekao je Fred, „razgovarat ćemo malo kasnije i poradit ćemo na tome da ti bude bolje, draga moja.” Krenuo je van iz male prostorije, no onda se okrenuo još nešto reći. A Brynne je ukočeno stajala ondje pognuta pogleda, kao životinja stjerana u kut. Pogled na nju slomio mi je srce. Jebeno jest. „Brynne, tu smo da pomognemo i damo podršku kako god možemo. Doista to mislim, a znam da i Hannah misli isto. „Hvala”, odgovorila je sasvim tiho. Kad je Fred otišao, ostali smo samo nas dvoje. Brynne se nije pomaknula, samo je stajala na mjestu. Bilo je neugodno. Htio sam je dodirnuti, ali bojao sam se. ,,Brynne?” 51 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Podignula je pogled i progutala, izgledajući jadno i blijedo. Čim sam se pomaknuo prema njoj, zakoračila;! je unatrag i podignula ruku da me zaustavi. Ja... želim biti sama...” Donja usna joj je drhtala dok je jedva izgovarala te riječi. Sasvim drukčije od onoga kad bi se izvila u seksi osmijeh. Brynne se inače smijala mnogo više od mene. I cijelo lice bi joj se razvedrilo. Kad god bi se nasmijala, i ja bih se poželio smijati. Zbog nje sam želio mnogo stvari za koje me nikad prije nije bilo briga. Ali sad se nije smiješila. Bila je uplašena. Ubijalo me vidjeti je takvu. „Dušo, zapamti što sam rekao.” Izašao sam iz kupaonice, ali nisam to želio. Želio sam biti pokraj nje kad dozna. Nisam je želio ostaviti samu. Želio sam je u svojim rukama kako mi govori da me voli i da možemo to učiniti. Trebalo mi je to od nje sad, a znao sam da to neću dobiti. Uhvatila je moj pogled dok je polako zatvarala vrata. „Ne zaboravi”, dodao sam prije nego su se zatvorila i ostao stajati gledajući u elegantna izrezbarena vrata, a ne u svoju djevojku koja je patila s druge strane. Vrijeme je sporo prolazilo dok sam čekao da izađe. Kako su minute otkucavale, moja je strepnja eksponencijalno rasla. Pogledao sam poruke na mobitelu i odgovorio na neke kad sam došao do Neilove poruke: Imam vijesti o Fieldingu. Nestala osoba. Okrenuo sam broj i čekao da se veza spoji, zureći u vrata kupaonice i pitajući se što se događa unutra. Um mi je prešao u stanje pune pripravnosti dok sam se prebacivao u zaštitni mod. „Šefe.” „Nestala osoba? Fielding je nestao? Molim te, reci mi da to nije istina.” Neil je uzdahnuo. „Da, nestanak su tek prije nekoliko dana prijavili njegovi roditelji, koji žive negdje na sjeveroistoku. U Pennsylvaniji, mislim. Posljednji potvrđeni kontakt bio je tridesetog svibnja. U prijavi piše da se nije pojavio na poslu. Stan mu je pregledan. Nađena je putovnica i nema tragova naglog bijega. Naravno, konzulat nema zabilježeno da je putovao izvan SAD-a.” „Sranje, to nije dobra vijest, prijatelju.” „Znam. Mogućnosti je bezbroj. Njegov otac sumnja na ubojstvo i to je izjavio u intervjuima za novine.” „Kladim se da Oakleyjev klan obožava medije”, rekao sam sarkastično. „Ali bez optužbi. Senator Oakley se ne spominje, tako da nije uspostavljena veza Montrosea i Fieldinga s Lanceom Oakleyjem.” „Rezimirajmo sto zasad znamo. Avion kongresmena Woodsona srušio se početkom travnja. Oakleyjevo se ime gotovo odmah počinje spominjati kao moguća zamjena. Dvadeset četvrtog travnja Montrose sudjeluje u barskoj tučnjavi i zadobiva višestruke ubodne rane u vrat i prsa. Kurvin sin umire dva dana poslije u bolnici. Osumnjičenik nepoznat. Tom Bennett me kontaktira i ja trećeg svibnja preuzimam ovdje s Brynne u Galeriji Andersen. Fielding je posljednji put viđen potkraj svibnja. Idućih mjesec dana sve miruje. I sinoć, dvadeset devetog lipnja, stiže poruka na Brynnein mobitel od ArmyOpsl7.” „Tako je.” „Što ti intuicija govori o Fieldingu? Vidio si izvještaje.” „Mislim da leži mrtav negdje u plitkom grobu ili je hrana za ribe u Pacifiku.” „Povezano s Oakleyjem, misliš?” 52 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Teško je reći. Justin Fielding imao je problema s drogom. Navodno s kokainom.” Jedan od razloga zašto smo Neil i ja tako dobro surađivali bilo je to što su nam misaoni procesi sasvim usklađeni. Neil nije bio pričalica. Rekao bi što je trebalo reći i nije punio razgovor beskorisnim smećem. Samo činjenice. I imao je nepogrešive instinkte, pa kad je rekao da ne zna, to je značilo da dijelovi slagalice još sjedaju na mjesto. „U redu onda. Dvojica počinitelja sa snimke su riješena, jedan mrtav i drugi potvrđeno nestao. Treći je u aktivnoj službi u Iraku i malo vjerojatan sumnjivac. Poruka je stigla iz Velike Britanije, od nekog tko je vidio snimku jer je znao pjesmu koja je bila u originalu.” „To je otprilike to.” „Što kažeš na kratki izlet u Kaliforniju?” „Mogao bih. Uhvatit ću malo boje i ubiti dvije muhe jednim udarcem.” „Onda u redu. Reci Frances da te pošalje početkom idućeg tjedna. Ne želim da odeš dok se ja ne vratim u grad.” „Kako je Brynne? Bolje, nadam se.” Neil je pitao blagim glasom. Zagunđao sam u mobitel i razmišljao što odgovoriti. Neću reći jebeno ništa! „Hm... i dalje je loše. Ali Fred joj pomaže.” Požurio i sam s brzim pozdravom i žurno završio poziv. Mogao bih cijeli dan govoriti o poslu, ali s osobnim stvarima nisam imao iskustva niti sam imao želju početi raspravljati o njima. Pogledao sam na sat i krenuo prema vratima. Prošlo je dvadeset minuta otkad ih je zatvorila za mnom. Sad i mi se činilo kao da je prošla cijela vječnost. Nekoliko | sam puta kucnuo prstima. „Brynne? Mogu li ući?” Ništa. Prodrmao sam kvaku i opet je pozvao po imenu, ovaj put glasnije. Tišina. Prislonio sam uho na vrata i slušao. Nisam mogao čuti ništa iz unutrašnjosti kupaonice i počeo sam zamišljati tlocrt prostorije. Na kraju krajeva, dio moje obuke je da razumijem strukturu građevina i najbrži način da se izađe iz njih. Katkad vam se stvari pokažu u iznenadnoj jasnoći i to zna biti doista zastrašujuće. Ovo je bio takav trenutak. Pored kupaonice se nalazio solarij na drugoj strani kuće. Tad sam znao. Znao sam prije nego što mi je trenutak kasnije na mobitel došla njezina poruka: Moram... žao mi je. WATERLOO

53 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 8

Molim te, daj mi snage da to učinim, molila sam se. Jedino što sam vidjela bilo je kako je Ethanovo lice izgledalo kad sam zatvarala vrata. Što li je sad mislio? Vjerojatno je poželio da nikad nije ni čuo za mene. Osjećala sam se tako posramljeno i blesavo. No to nije mijenjalo ono što osjećam prema njemu. Voljela sam ga jednako kao prije. Samo nisam znala kako ćemo proći kroz nešto ovakvo i preživjeti kao par. Kako bi to bilo moguće? Okrenula sam slavinu i popila otprilike galon vode ravno iz pipe, isprala usta i umila lice. Izgledala sam kao Frankensteinova nevjesta iz starog crno-bijelog filma. Oči su mi izgledale zastrašujuće, velike kao oči Else Lanchester u tom filmu. Htjela sam se pretvarati da se to ne događa, ali znala sam da ne mogu. Tako razmišljaju djeca, a ja nisam dijete! Za dva mjeseca navršit ću dvadeset pet godina. Kako osoba može počiniti toliko pogrešaka u dvadeset i pet godina? Uzela sam paketić s testom i otvorila ga. Ruke su mi se tresle dok sam držala testni štapić s ključem sa strane na jednostavnom engleskom. Znak minusa za „nisi trudna” i znak plusa za „totalno si trudna, neodgovorna droljo”. Opet me obuzeo onaj osjećaj kao da mi tijelo želi otplutati. Zatvorila sam oči i disala, dovodeći se na mjesto u kojem ću moći nastaviti, a onda sam začula Ethanov pravilan glas kroz vrata. Bio je na mobitelu i vjerojatno razgovarao o stvarima vezanima za posao. Glupo sam se poželjela nasmijati apsurdnosti situacije. Ja sam unutra obavljala test na trudnoću, a on je s druge strane mirno nastavljao sa životom. Kako mu je to samo uspijevalo? Pogledala sam prekrasne zidove svog zatvora i tad sam ih ugledala. Vrata. Mislim da ih nisu nikad rabili, ali to ne znači da su neupotrebljiva. Nisam razmišljala, samo sam učinila ono što sam poželjela učiniti kad mi je Zara rekla sve ono. Pobjegla sam. Nisam imala dojam da je prošlo mnogo vremena, ali našla sam se nadomak stjenovite obale uz koju smo jutros trčali i znala sam da već dugo trčim. Što sam dalje trčala, to sam veću krivnju osjećala zato što sam pobjegla bez riječi. Ethan će biti povrijeđen. Povrijeđen? Bit će jebeno bijesan! Bit će svega. Pitala sam se je li već znao da sam otišla. Sklopila sam oči zamislivši ga u trenutku kad vidi da me nema i znala sam da mu se moram javiti. Sjetila sam se nečeg što mi je davno rekao. Kad me pitao da izaberem sigurnosnu riječ. Ethan mi je rekao da je to za slučajeve kad mi bude trebalo prostora i da će to poštovati. Prošli put kad sam je upotrijebila, održao je obećanje. Ethan je bio iskren prema meni. Vjerovala sam da će održati riječ pa sam mu poslala poruku, utišala mobitel i nastavila trčati. Ne znam što sam se nadala postići, ali pomagao mi je tjelesni napor. Nekako je trebalo sagorjeti taj adrenalin, a ovo sam barem mogla kontrolirati. Završila sam na kraju gata i točno pokraj kafića Morska ptica u kojem smo jeli prije samo nekoliko sati. Kako se brzo stvari promijene u samo jednom danu. Ethan mi je rekao: „Zapamti što sam ti rekao, Brynne.” Ponovio je to nekoliko puta. Želio je da znam da me voli. To je bio Ethan, uvijek me znao umiriti kad bih postala 54 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

nerazumna. Ali ovo... Jednostavno je bilo previše i nisam se htjela suočiti s tim. Nisam se htjela suočiti s istinom... ali znala sam da moram. Trčati naokolo poput budale priobalnim selom neće ničemu pomoći. Saberi se, Bennett. To mi je dalo snagu da gurnem vrata kafića. Došla sam do prve radnice koju sam našla i rekla joj da sam jutros doručkovala kod njih te da mislim da sam možda ostavila naočale u zahodu. Mahnula mi je da uđem i krenula sam u zahod. Izvukla sam testni štapić iz džepa i obavila što sam trebala, ljuta na sebe što sam u javnom zahodu, a ne u kući gdje me Ethan čekao. Bio mi podrška. Posljednje što mi je rekao bilo je vrlo odlučno: „Ne zaboravi.” Dajući mi do znanja na svoj način da je tu za mene. Baš sam glupa. Pokušavala sam suspregnuti plač koji sam takdjj jako htjela pustiti i nisam čak ni pogledala indikator testa. Poklopila sam ga i gurnula u džep traperica, oprala ruke i nestala odande. Nikad se nisam osjećala tako slabo, jadno i izgubljeno. Da, jesi. Prije sedam godina bilo je mnogo gore. Toplina sunca počela je slabjeti u kasnom popodnevu i zapuhao je vjetar, ali nije mi bilo hladno. Nimalo. Znojila sam se prateći put kojim me Ethan jutros vodio natrag prema kući. Znala sam kamo želim poći. Tamo bih mogla malo sjesti i razmišljati... i onda... Što onda? Što ću onda učiniti? Put kroz šumu nije bio osvijetljen kao tog jutra i definitivno je izgubio nešto od svoje bajkovitosti, ali ja sam išla prema svome odredištu i jedva sam to primjećivala. Kvaka na metalnim vratima otvorila se kao i prošli put i, kad sam prošla kroz vrata, glasno su zazvečala iza mene. Potrčala sam dugačkim šljunčanim prilazom bacajući sitne kamenčiće iza sebe, brazdeći prema naprijed. Žurila sam osjećajući potrebu da je opet vidim. I kad sam ugledala kip sirene anđela, izdahnula sam od olakšanja. Da. Još je bila tu. Prekorila sam samu sebe jer sam mislila da će biti drukčije. Bila je stvarna, a ne plod moga uma. Stvarno si poludjela. Sjela sam na podnožje kipa i osjetila kako mi srce lupa. Kucalo je tako jako da sam bila sigurna da je pomicalo kožu iznad sebe. Nisam bila odjevena za trčanje, ali barem sam imala cipele koje su poslužile. Jako dugo sam sjedila ondje. More je izgledalo tamnije i plavlje nego jutros. Vjetar je bio oštriji i u povjetarcu se naslućivala kiša. Miris mi se sviđao; zemlja, voda i zrak pomiješani u jedno. Miris života. Život. Je li u meni počinjao mali život? Čini se da su to svi mislili. Pomisao na njih troje kako raspravljaju o meni kao da sam nekakav laboratorijski štakor i dalje me ljutila. Opet tajne. Ethan je znao da nisam voljela i tajne. Jednostavno ih ne mogu podnijeti i sumnjam da ću ikad moći. Kad posljednja doznajem stvari, čak i ako je riječ o nečem malom, to me vraća ravno u onaj trenutak kad sam prvi put vidjela snimku sebe na biljarskom stolu kako... me jebu kao da sam komad smeća. Bezvrijedna. Ružna. Jako ružna. To je moja kočnica. Križ koji nosim. Nadam se da će doći dan kad ću moći zatvoriti poklopac na toj Pandorinoj kutiji i držati je zatvorenu, ali to se još nije dogodilo. Otkad sam upoznala Ethana, poklopac je nekoliko puta odgurnut. No to nije njegova krivnja. Toliko znam. Moja je. Donosila sam odluke kao svi ostali. I moram živjeti s njima. Stari klišej „kako šiješ tako ćeš i žeti” zapravo ima mnogo smisla. 55 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Nisam još bila spremna pogledati test. Jednostavno nisam. Pretpostavljam da me to činilo slabićem, ali ni ne tvrdim da sam sva svoja u glavi. To je posao doktorice Roswell i posljednjih sam godina jadnoj ženi dala mnogo posla. Imat će pune ruke s ovom viješću. Trebat će mi treći posao samo da platim dodatnu terapiju. No da se vratim na ono što bi moglo biti. Trudnoća. Beba. Dijete. Ethanovo dijete. Nas dvoje kao roditelji... Kad je predložio da se vjenčamo, prilično sam sigurna da nije imao na umu roditeljstvo. No, bio bi odličan otac. Vidjela sam ga sa Zarom i dječacima. Bio je jako dobar s njima. Zaigran, ali uz zdrav razum. Bio bi otac kakvog sam ja imala. Najbolji. Ako je to nešto što je uopće htio. I bila sam uplašena jer nisam znala odgovor na to pitanje. Slomilo me kad sam zamislila Ethana u ulozi oca. Tad su mi potekle suze i nisam ih više mogla zadržati ni na sekundu. Plakala sam ondje na travnjaku prekrasne kamene kuće smještene na obali Somerseta, u podnožju anđeoske sirene koja je gledala prema moru. Plakala sam dok nisam potrošila sve suze i dok nije došao trenutak za iduću fazu tog procesa. Već sam odradila poricanje i ljutnju. Što je sljedeće? Cjenkanje? Ethan bi imao štogod za reći na to. Opet sam osjetila krivnju jer sam ga ostavila u kući. Mrzit će me... Neobično, ali napadaj plača mi je pomogao jer sam se osjećala barem donekle bolje. No, bila sam strašno žedna. Trebala mi je voda i zaključila sam da je dehidracija krivac. To čovjeku učini onoliko povraćanja i trčanja. Pogledom sam potražila slavinu i pronašla je. Otišla sam do nje i okrenula ručicu da voda teče neko vrijeme prije nego što sam spojila ruke i prinijela vodu usnama. Bila je tako ukusna da sam nekoliko puta punila šake sve dok nisam bila zadovoljna. Potrudila sam se i oko lica, pokušavajući isprati sve suze i bale i odvratni nered u koji sam se dotad pretvorila. Vratila sam se na svoj položaj ispod anđeoske sirene i neko vrijeme opet gledala more. Osjetila sam hladnoću povjetarca na mokrom licu sve dok se nije osušilo na vjetru. Vrijeme je da pogledam. Vrijeme je da pogledam i vidim što mi je sudbina pripremila. Bila sam najspremnija što ću ikad biti, tako sam zaključila. Kad sam posegnula rukom u džep po štapić, osjetila sam kako me preplavljuje novi val mučnine i pomislila zar je uopće moguće da je ostalo išta za povratiti. Čini se da u moj želudac nije bila dobrodošla ni voda jer sam pala na koljena iznad stijena i opet povraćala svu onu divnu, osvježavajuću vodu koja se vraćala natrag. Ostao sam sve vrijeme u pozadini. Dao sam joj prostor koji je tražila i poštovao njezine želje. Dok joj nije opet pozlilo. Nisam je mogao pustiti da sama pati. Ne moju djevojku. Ne kad joj je trebala pomoć i suosjećanje od nekog tko je voli. Bilo mi je teško gledati je kako sjedi ispod kipa sirene i onda kako neutješno rida. Ali nisam imao izbora. Nisam je mogao pustiti samu u javnost gdje je bila izložena riziku. To se neće dogoditi. Pobrinuo sam se da joj na mobitelu bude aktiviran GPS poslije onog jutra kad je otišla po kavu i na ulici srela Langleyja. Guzičar. A budući da je imala mobitel kod sebe i da je bio uključen, mogao sam joj gotovo cijelim putem pratiti kretanje. No iznenadilo me zaustavljanje u Morskoj ptici. Pitao sam se zašto je to učinila. Kip je imao mnogo više smisla. Ovdje je bilo jako mirno. Odmah mi je bilo jasno zašto se vratila ovamo biti sama. 56 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Držim te”, rekao sam dodirujući joj leđa i skupljajući kosu - opet - nisam ni brojio koliko puta. „O, Ethane...” procijedila je između povraćanja. „Žao mi je... žao mi je...” „Ššššš, u redu je. Nemoj se opirati, dušo.” Trljao sam joj leđa jednom rukom, a drugom držao kosu. „To je sad samo voda.” Kad je napokon završila, klonula je poput uvela cvijeta i presavila se na tlu izgledajući jako bolesno. Znao sam da je moram što prije vratiti u kuću. Očajnički joj je trebala Fredova liječnička pomoć i odmor. Podignuo sam je prema sebi na nestabilnim nogama, a njezino mi je tragično stanje trgalo unutrašnjost od boli. Nisam mogao pobjeći od krivnje koju sam osjećao zbog toga. “Hh-hvala što si me došao n-n-naći”, cvokotala je zubima, a usne su joj izgledale posve plave. Bila je hladna i drhtala je, pa sam svukao majicu i navukao joj je preko njezine, nadajući se da će je dodatni sloj malo ugrijati. Bila je pokorna, dopuštajući mi da preuzmem kontrolu, i to je bilo golemo olakšanje. Mogao sam se brinuti za nju. Nije mi trebalo mnogo, samo potvrda da želi moju pomoć. Da želi mene. „Uvijek ću te pronaći.” Podignuo sam je na ruke i krenuo dugačkim prilazom Stonewell Courta do mjesta gdje sam parkirao pred ulazom. Zatvorila je oči i stavila dlan na moja prsa. Točno iznad srca. Uvijek me fasciniralo kako ju je bilo lako nositi. Znao sam zašto. Zato što je ona nosila moje srce sa sobom kamo god išla. Moje je srce bilo u njezinim rukama i kad sam je nosio, to je možda bila neka vrsta samoočuvanja. Držeći nju, držao sam sebe. Nisam mogao objasniti, ali razumio sam. Imalo je savršenog smisla. Opet sam rekao. „Uvijek ću te pronaći, Brynne.” Čim sam je dovezao u Hallborough, Fred mi je rekao da je odnesem gore u našu sobu i stavim u krevet. Spavala je kad sam je polegnuo. Nije se probudila ni kad sam joj izuo cipele i ušuškao je u deku. Moja je draga izgledala strašno. Nikad to ne bih rekao na glas, ali bila je istina. No to nije značilo da nije i dalje bila najljepša žena na svijetu. Meni je bila. Moja prekrasna Amerikanka. Fred je došao s druge strane kreveta i nekoliko joj puta uštipnuo kožu na ruci. Izmjerio joj je puis na vratu, a zatim temperaturu u uhu. Jako je dehidrirana, s ubrzanim pulsom. Dao bih joj intravenoznu infuziju. Odmah joj treba tekućina, inače bi moglo biti problema. Ima malu tjelesnu masu i ne može si priuštiti...” „Možeš li to učiniti ovdje da ne mora u bolnicu?” „Mogu, ali moram otići u kliniku po sve što mi treba i netko će je morati nadzirati sve vrijeme.” Ja ću.” Opet sam je pogledao kako spava, nadajući se da barem sanja nešto lijepo. Zaslužila je to. „Neću je ostaviti.” „I kakva je presuda? Hoću li postati tetak ili ne?” „Ne znam, Frede. Nije mi rekla. Još ne znamo...” Ali silno sam želio znati. 57 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Čim je Fred otišao, povukao sam prekrivač kako bih joj svukao traperice. Želio sam da joj bude udobno u krevetu jer će ostati neko vrijeme u njemu. Prokletstvo, itekako će ostati! Odmorit će se makar je morao svezati za jebeni krevet. Našao sam meke tajice kao zamjenu za traperice i čupave ljubičaste čarape koje je voljela nositi noću. Brynne ima prekrasna stopala i voli ih masirati. Vidio sam je kako navečer razmazuje losion na stopala i onda oblači čarape. Rekla je da su zato tako mekana. Otkopčao sam joj traperice i jednim ih glatkim pokretom povukao s dugih, seksi nogu. A skupa s njima i plave gaćice. Vidio sam joj tijelo, onako kako sam ga vidio već mnogo puta, savršeno oblikovano i krajnje očaravajuće, ali sad nisam mislio na seks. Zurio sam u njezin trbuh, ravan i udubljen, i razmišljao što možda raste u njemu. Hoćemo li dobiti bebu? Brynne se vjerojatno strahovito plašila te mogućnosti, ali ako je odgovor pozitivan, u meni nije bilo ni najmanje sumnje da će biti divna majka. Moja je djevojka bila briljantna u svemu što je činila. Nemirno je bacala glavu po jastuku, ali nije se probudila. Nježne riječi koje sam joj rekao na uho bile su šapati i nadao sam se da me može čuti. Navukao sam joj tajice i zatim čarape, zahvalan što na neki koristan način mogu imati ruke na njezinoj koži. Najvažnije mi je bilo što sam je vratio na sigurno. Ipak, drugi put u našoj vezi čuti ..Waterloo” nije bilo nimalo ugodno. Ali naposljetku, bilo mi je drago što je tu riječ upotrijebila kad je trebala. Čak mi je napisala i „Žao mi je” prije te riječi u poruci. Uzdahnuo sam. Znao sam da Brynne daje sve od sebe i barem bi mi iskreno rekla kad bi joj trebalo prostora i malo vremena. Mislio sam da sam ja bio jedino onakav kakav sam znao biti. Nisam znao što samo mogao učiniti drukčije. Malo veći izazov bio je odjenuti Brynne u široku majicu. Odlučio sam se za njezinu Hendrixovu majicu jer je bila mekana i želio sam da joj bude što udobnije. Zahvalan što joj se grudnjak kopčao sprijeda, otvorio sam ga i otkrio njezine prekrasne sise pa pomislio da ne izgledaju ništa drukčije nego inače. Čisto savršenstvo, ništa drugo. Ali izgled može prevariti i vidio sam kako je reagirala kad sam ih nekoliko sati ranije dodirnuo. Jebote, kako sam joj napravio dijete kad je tako pažljiva s pilulama? Unatoč svemu, moja je kretenska kita reagirala na prizor njezina golog tijela. Poželio sam otkinuti tu prokletu stvar koja nas je i uvalila u ovaj nered, ali znao sam da je besmisleno. Jedini način da držim tog pizduna dalje od nje bit će iz unutrašnjosti mog groba. Što bi moglo biti uskoro, sudeći po brzini kojom smo išli. Dragi Bože, jedva sam držao korak i osjećao sam se kao da sam posljednja dvadeset i četiri sata ostario godinu dana. Žureći da završim s odijevanjem, nježno sam je podignuo s kreveta kako bih joj navukao majicu preko glave i niz leđa. Poravnao sam je dok joj prekrasna gola koža nije bila opet pokrivena. Nisam odolio da je ne poljubim u čelo prije nego što sam joj provukao ruke kroz rukave majice. Nije se uopće budila tijekom cijelog procesa, a to me nije ni najmanje umirivalo. Nisam želio da joj bude loše, ali morao sam je dobiti natrag. Jako. Pokušao sam kontrolirati emocije, ali nije bilo lako, pogotovo kad se moja Uspavana ljepotica neće probuditi iz drijemeža samo zato što sam je poljubio. I gdje sam onda ja u ovom jebenom kaosu od vikenda? Bajke su u svojoj biti zaista pune govana. 58 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Kad sam povukao deke da ih omotam oko nje, nešto je palo s dna kreveta uz prigušeni udarac. Njezin mobitel? Vjerojatno Brynnein mobitel u džepu traperica. Sagnuo sam se da ga podignem s poda i vidio da je još nešto kliznulo iz džepa. Samo je ležalo ondje u zgužvanoj plavoj tkanini. Bijeli plastični štapić s ljubičastim čepom koji je pretkazivao dio naše budućnosti. Znao sam što je taj bijeli plastični štapić, ali i dalje nisam znao njegovu tajnu. Prozorčič s indikatorom testa bio je okrenut prema dolje.

59 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 9

Otvorila sam oči i vidjela Ethana kako drijema u udobnoj fotelji pokraj kreveta. Ruke su mu bile čvrsto prekrižene, a duge noge ispružene na otomanu istog stila kao fotelja. Bio je tako lijep da me gotovo boljelo predugo ga gledati. Još sam se čudila što me našao. Kako bi mogao ovo željeti? Kako je to moguće? Zašto nije bježao glavom bez obzira? Imala sam čudan osjećaj u lijevoj ruci i shvatila sam zašto kad sam vidjela da je na nju zalijepljena cjevčica koja je vodila ravno do infuzijske vrećice obješene na jednom od onih bolničkih stalaka na kotačićima. Uspravila sam se na krevetu i potražila sat da vidim vrijeme. Koliko sam spavala? Sat je pokazivao malo poslije deset i trideset. Događaji tog popodneva vratili su mi se u silovitom valu i pripremila sam se za još boli i patnje, ali nisam ih osjetila. Valjda su trčanje, plakanje i povraćanje iscijedili svu sposobnost reagiranja iz mene. Umjesto toga, bila sam na toplom, u mekom krevetu s Ethanom koji je pazio na mene i s infuzijom u ruci. Okej, to je bilo malo jezivo. Vjerojatno sam bila u groznom stanju kad me Ethan doveo ovamo ako mi je trebala intravenozna tekućina. Legla sam natrag, uvukla se pod pokrivače i uživala gledajući ga kako spava u fotelji. Sigurno mu nije bilo previše udobno. Jadničak. Mora da je bio iscrpljen od svega što se dogodilo i svega što smo učinili u posljednjih dan i pol. Još nisam bila spremna suočiti se sa svime, ali ipak sam se osjećala mnogo bolje nego posljednjih sati i osjećala sam se... sigurno. Vrlo sigurno u Ethanovoj brizi, a s njim sam se osjećala tako još od one večeri kad sam ga upoznala i kad me povezao kući svojim automobilom. Pustila sam da opet odlutam u san, zadovoljna što znam da, barem za sad, nisam sama. Kad sam se idući put probudila, Ethanova je fotelja bila prazna. Sat uz krevet pokazivao je malo poslije jedan i petnaest ujutro pa sam zaključila da je vjerojatno otišao u krevet. Drugi krevet. Negdje drugdje. Duboko sam udahnula i pokušala se pomiriti s tim. Neće mi pomoći ako se sad raspekmezim. Ali katkad je svakako godilo raspasti se, posebice kad imate nekoga tko će vas uhvatiti. Poput Ethana... Shvatila sam da moram u kupaonicu, pa sam odgurnula pokrivač i oprezno se izvukla iz kreveta. Stopala su mi bila malo klimava, a mišići bolni, posebice u nogama i trbuhu, no morala sam se nasmijati čarapama na nogama. Vjerojatno mi ih je Ethan obukao. Doista me mora voljeti. Iskreno sam vjerovala da me voli, ali pretpostavljam da sam se bojala da će trudnoća ubiti tu ljubav, tako novu i fragilnu. Išli smo prebrzo da bi ovo ikako moglo uspjeti. Imam li pravo? Morala sam vući infuzijski stalak za sobom ili bih riskirala iščupati iglu zabodenu u zapešće. Zadrhtala sam gledajući tu ružnu stvar, sretna što se nisam sjećala kad su mi je stavili. Stalak je bio malo nezgodan, ali uspjela sam ući i obaviti što sam trebala. Prvo što sam nakon toga učinila bilo je pranje zubi. Čak sam zastenjala od božanstvenog okusa paste za zube i osjećaja čistih usta s okusom metvice poslije previše odvratnih napadaja povraćanja. Male stvari... 60 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Zatim sam se pozabavila kosom koja je, moram priznati, izgledala gadno. Odbijala sam i pomisliti što se sve možda osušilo u njoj. Doista sam htjela pod tuš, no znala sam da to nikako ne mogu izvesti sama i spojena za infuziju. Pranje zubi i pletenje kose u dugačku pletenicu sa strane donekle je popravilo stvari, ali i dalje sam izgledala pakleno. Pogledala sam kadu. „Zašto nisi u krevetu?” povikao je Ethan s vrata, mrkog pogleda na njegovu lijepom licu. „Morala sam na zahod.” „I jesi li gotova?” Kimnula sam i sa čežnjom pogledala veličanstvenu mramornu kadu. Njegove su oči pratile moje prema kadi. „Da nisi ni pomislila na to. Vraćaš se u krevet.” Pokazao je prstom, i dalje me ljutito gledajući. Podignula sam obje obrve. „Prstom mi govoriš kamo da idem?” „Tako je. I to u onom smjeru.” Trznuo je palcem da to naglasi, domarširao do mene pa me s lakoćom podignuo na ruke. „Uhvati se za stalak, dušo, ide i on.” Zaskvičala sam i zgrabila stalak. Odjeća mu je bila hladna kad me pritisnuo na nju. Ethan nije gubio vrijeme nego me odmah smjestio u krevet i namjestio infuziju. „Zašto mi to uopće treba?” pitala sam. Nagnuo se i približio usne mojima. „Zato što je Fred rekao da si bila tako teško dehidrirana da bi morala u bolnicu u stanju u kojem si bila kad sam te našao.” Oči su mu bile tvrde, a glas mekan dok mi je govorio surovu istinu. ,,Oh...” Nisam znala kako drukčije odgovoriti i počela sam osjećati naviranje emocija koje su zaprijetile nadvladati moj krhki pokušaj da ostanem pribrana. Približila sam neokovanu ruku njegovu obrazu i dodirnula ga, njegova kratka brada bila je mješavina mekoće i grubosti i dotad mi je već bila dobro poznata. Ethan je sklopio oči kao da uživa u dodiru i to me rastužilo. I njemu je trebala utjeha. „Bio si vani na cigareti, je li tako?” Kimnuo je i vidjela sam da mu je nešto bljesnulo u očima, možda žaljenje, ili čak sram. Osjetila sam se još gore. Sad mu sigurno nije trebala moja osuda. Posljednji dan i noć tog sam jadnog čovjeka provukla kroz pakao, ali i dalje je bio uz mene. Došao je po mene i rekao mi da me voli, i brinuo se za mene dok sam bolovala. Učinio je sve to, a što sam ja učinila? Pobjegla sam u samosažaljenju i tako se razboljela da bih sad ležala u bolnici da Freddy nije bio ovlašteni liječnik. „Jako mi je žao...” šapnula sam. „Opet sam te povrijedila... i tako mi je žao zbog toga.” „Tiho.” Približio je usne mojima i nježno me poljubio, mirišući na metvicu i začine, i dajući mi do znanja da je i dalje tu sa mnom. Moja stijena. „Drago mi je što si tu. Ranije sam se probudila i vidjela da spavaš na fotelji... a idući put te nije bilo...” „Gdje bih drugo želio biti, dušo?” Palcem mi je pogladio usne. „Daleko od mene?” Polako je zatresao glavom. „Nikad.” „Ali i dalje ne znam što je pokazao test jer ga nisam pogledala.” Počela sam se lomiti. 61 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Ni ja”, rekao je odmah, gladeći mi kosu. „Kako to da ne znaš?” „Ne znam”, odgovorio je nježno. „Kad sam ti svukao traperice, ispao je na pod.” „I nisi ga pogledao?” upitala sam u nevjerici. Odmahnuo je glavom i osmjehnuo se. „Ne. Želio sam pričekati tebe da ga zajedno pogledamo.” Bacila sam ruke oko njegova vrata i slomila se. Pokušala sam barem biti tiha. Ethan me samo držao i milovao mi leda. Doista je bio predobar prema meni i iskreno sam se zapitala čime sam zaslužila nekog poput njega. „Uđi u krevet sa mnom”, rekla sam uz njegovo rame. „Sigurna si da to želiš?” „Da, sigurna sam da to želim!” odgovorila sam, ridajući kroz pekmezaste suze. Ethanu se očito svidio moj odgovor jer se odmah počeo pripremati da mi se pridruži. Dok je Ethan svlačio traperice, ja sam si brisala oči od suza. No ostao je u boksericama. Premda one nikad nisu bile neka prepreka kad smo htjeli biti goli, mislim da sad ni jedno ni drugo nismo bih sposobni ni za što osim spavanja. Oboje smo gazili po tlu koje se doimalo kao da je cijelo načinjeno od ljuski jajeta. Ethan se uvukao ispod deka i stavio ruku ispod mene kako je to često činio. Smjestila sam se na bok i zgurala se sasvim uz njega tako da sam mu djelomice ležala na prsima. Na lijevoj mi je ruci bila infuzija što me prisililo da je držim gore, ali ipak sam mu mogla kružiti po prsima ispod majice. Zakopala sam se u njega i udisala njegov slasni miris. „Divno mirišeš. Ja sigurno mirišem kao svinjac.” „Pa, stvarno ne mogu reći, ljepoto, jer nikad nisam bio dovoljno blizu svinjcu da bih znao kako miriše.” Znala sam da se smijulji. „Kad si ti bila?” Nasmijala sam se i promrmljala. „Mislila sam na metaforički svinjac koji može jednako dobro poslužiti. Čak i bolje, vjerojatno.” „S tim se slažem. Prije sam za metaforički svinjac nego za onaj pravi.” Masirao mi je stražnju stranu vrata i zadirkivao me. „Ako doista mirišeš kao svinjac, onda je svinjac zapravo jako fin. Čak bih išao toliko daleko i rekao da jebeno obožavam miris svinjca.” Upalilo je. Uspio me barem malo nasmijati i to mi je pomoglo da nađem hrabrost reći mu da sam spremna suočiti se s onim što mi je sudbina pripremila. „Ethane?” „Da, dušo?” „Kako si znao da ću se vratiti onamo, do anđeoske sirene?” „Stavio sam ti GPS na mobitel ima već neko vrijeme.” Mišići su mu se malo čvršće stegnuli oko mene. „Premda mi se nije svidjelo vidjeti .Waterloo* u onoj poruci”, rekao je i zastao udahnuti, „drago mi je da si učinila što si trebala.” Poljubio me u čelo. „I da si imala mobitel kod sebe i to uključen. Morat ću tražiti od tebe da ga uvijek držiš kod sebe kad smo razdvojeni. I opet moramo razgovarati o sigurnosti.” „Zašto? što se dogodilo?” Zanemario je moje pitanje s još poljubaca, a onda mi na usnama promrmljao vrlo odlučno „Kasnije”. 62 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Po tonu glasa sam zaključila da je ozbiljan i nisam više ispitivala. Ionako je imao pravo. Najprije smo se morali pobrinuti za druge stvari. „Želim... želim sad pogledati test.” „Moram ti nešto reći prije toga.” Sad je Ethan zvučao zabrinuto. Osjetila sam kako mu se tijelo napinje i ta mi se promjena nije ni najmanje sviđala. Plašilo me što bi mogao reći. A ako kaže ono čega sam se bojala, znala sam da će to biti naš kraj. Jednu stvar jednostavno nisam mogla učiniti. Znala sam da ne bih bila u stanju. Već sam bila u toj situaciji i nisam to mogla ponoviti i preživjeti. ,,U redu. Reci mi.” Osjetila sam kako mi se želudac steže od nervoze, ali bila sam odlučna saslušati što će reći. Morala sam znati. Zatvorila sam oči. „Pogledaj me.” Prstom mi je pratio jednu stranu lica i završio na usnama. „Želim da me gledaš u oči dok ti ovo govorim.” Otvorila sam ih i vidjela da je svu pozornost usmjerio na mene. Gotovo me zasljepljivao intenzitet načina na koji mi je prenosio svoje potrebe. „Brynne, želim da znaš - ne, treba mi da vjeruješ - da bez obzira na to što test pokaže, to neće promijeniti moje osjećaje. Možda to nije plan koji sam zamislio s tobom, ali ako je to put... onda neću skretati s njega. Znam kamo želim ići i koga želim sa sobom.” Stavio je ruku na moj trbuh i držao je ondje. „Tebe. I bilo tko koga smo možda skupa napravili, također ide sa mnom! Izraz njegova lica pokazivao je mnogo odlučnosti, ali u očima sam mu vidjela i ranjivost, gotovo strah. Riječi su mu bile sigurne, čak i malo grube. Mislila sam da razumijem što mi govori, ali htjela sam biti sigurna. U srcu mi je planula iskra nade i kopala sam duboko, dublje nego ikad prije, da nađem hrabrosti za iduće pitanje. „Znači... znači, ne bi tražio da napravim pob...” Jebote ne!” Prekinuo me. „Ne želim prekinuti trudnoću, Brynne. To mi se čini pogrešnim... i stvarno se nadam da ti osjećaš isto.” Zadrhtavši, duboko sam izdahnula. „O, hvala Bogu!” Osjetila sam kako mi se oči pune suzama. „Jer znam da ne bih mogla na pobačaj, čak i kad bi to tražio od mene. Mama je to pokušala sa mnom i to me samo... samo me gurnulo preko ruba. Znam da ne bih mogla...” Poljupcima mi je odnio ostatak odgovora, a onda spustio čelo na moje. „Hvala ti”, prošaptao je i mekim mi usnama milovao lice. Neko vrijeme sam samo disala i pustila da me drži uz svoje tijelo. Morala sam sve upiti i shvatiti njegove osjećaje. I osjetila sam golemo olakšanje. „Znači, bilo bi ti... drago?” Nije uopće oklijevao. „Ne znam je li 'drago' prava riječ kojom bih opisao mogućnost da postanemo roditelji, ali znam što mi savjest govori i ako čekamo bebu... onda mislim da je sudbina htjela da se tako dogodi i jednostavno to trebamo učiniti.” Ethanove su oči izgledale tako plave da sam bila sigurna da bih se mogla utopiti u njima. „Vjeruješ li u sudbinu?” Samo je kimnuo. Bez riječi; samo gesta koja se doimala intimnijom od riječi kojima bi to rekao. „U redu, gdje je?” „Gdje je što?” „Moj test. Bio je u prednjem džepu traperica.” Na trenutak me tupo gledao, a onda se počeo smijati, što je bilo prilično netipično, s obzirom na okolnosti, čak i za Ethana. 63 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Što je tako smiješno?” upitala sam. „Upravo sam shvatio da nije više kod mene. Freddy zna. On je jedini koji zna istinu.” „Kako on zna, a ti ne?” „Pa, morao je otići u kliniku po sve što je bilo potrebno za tvoju infuziju i dok ga nije bilo, ja sam vidio da je test pao na pod.” Poljubio me u sljepoočnicu. „Baš sam zurio u štapić na podu kad je Fred ušao. Pitao me hoću li pogledati. Rekao sam mu da on pogleda, ali da mi ne kaže. I to je učinio. Pogledao je test i spremio ga u džep košulje, čini mi se. Bio je usredotočen na to da dobiješ tekućine, a, iskreno, i ja. Bila si jako loše. Nisi se probudila ni dok sam te razodijevao. Strašno si me uplašila.” Malo me stisnuo. „Nemoj to nikad više učiniti, molim te.” „Vjeruj mi, ne želim se opet osjećati onako bolesno, hvala lijepa. Grozno je...” Ušutjela sam shvativši da smo i dalje bili bez odgovora na pitanje koje ga je jako trebalo. „Čekaj malo, drugi test...” podsjetila sam ga. „Da, baš sam i ja to pomislio. Možda je još dolje u zahodu za goste.” Ethan se uspravio u krevetu i posegnuo za trapericama. „Nadam se zbog Freda jer sumnjam da bi mu bilo drago da ga probudimo u dva ujutro da nam da prvi.” „Ideš li dolje vidjeti možeš li ga naći?” „Aha”, rekao je, „satima čekam da doznam istinu i ne želim više čekati.” Još jednom me intenzivno pogledao dok je navlačio traperice. „Slažeš li se?” Kimnula sam i opet duboko udahnula. „I ja želim znati.” Ustao je i provjerio moju infuzijsku vrećicu, sagnuo se i brzo me poljubio u usne. „Ne idi nikamo, dušo.” „Oh, neću”, rekla sam sarkastično, „želim ovo izvaditi.” Pokazala sam na zapešće. „Rekao je ujutro. Onda će je izvaditi.” Poravnao mi je kosu na onaj svoj nježni i utješni način. „Infuzija ti sad kaplje jako polako.” Lijepo mi se osmjehnuo. Voljela sam vidjeti njegov osmijeh. Voljela sam kad se Ethan smiješio, točka. Jer bi mu osmijeh promijenio cijelo lice pa bi doista izgledao... sretan. „Čekat ću te ovdje”, kimnula sam mu. Izgubio je osmijeh i opet se uozbiljio, ali okrenuo se prema vratima, u trapericama i bosih nogu, kose razbarušene od provlačenja prstiju kroz nju i neuredne brade. Ostavio me bez daha. Spuštajući se velikim stubištem uspio sam prvi put nakon mnogo sati opušteno udahnuti. Pa, možda nije točno reći opušteno, ali jeza koja me pritiskala poput nakovnja na prsima podignula se dovoljno da sam mogao disati bez tjelesne boli. Kao prvo, vratila se u zemlju živih. Drugo, imali smo isto mišljenje o neplanskim trudnoćama. Ostalo će se morati rješavati korak po korak. Prvi korak bio je pronaći neiskorišteni test na trudnoću. Nije bio u gostinjskom zahodu gdje sam ga posljednji put vidio i to je imalo smisla jer je kuća većinu vremena radila kao hotel. Hannah ne bi takvo što ostavila u sobi u kojoj bi to gosti mogli naći. Ionako nisam očekivao da je još ondje. Zatim sam otišao u kuhinju. Imao sam ideju gdje ga je možda stavila i upalio sam svjetla. Smočnica je bila golema, a cijeli jedan zid bio je namijenjen stvarima koje nisu hrana 64 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

i zalihama za posao. Pregledao sam svaku policu i - zgoditak, našao ga. Kutija koju sam ranije tog dana kupio u ljekarni u Kilveu na polici zajedno sa sapunima. Opet sam pročitao što piše na paketu. „Točnost veća od 99 %” i „Točan kao liječnički test” moralo je značiti nešto, zar ne? Izlazeći van iz kuhinje prošao sam pokraj police na kojoj je stajala fotografija mame, Hannah i mene. Zastao sam i uzeo je u ruke. Dok sam je proučavao, shvatio sam da sam je uvijek zamišljao takvu. Njezinu ljepotu uhvaćenu na ovoj fotografiji posljednji put prije nego što je otišla i postala nešto drugo. Pogledao sam sebe sa četiri godine, kako sam se naslonio na nju i kako me dodirivala, moja ruka na njezinoj nozi, i pitao sam se jesam li joj ikad rekao da je volim. Jesam u snovima i molitvama, naravno, ali pitao sam se jesam li joj te riječi ikad rekao tako da ih je čula iz mojih usta. No to nisam imao koga pitati. Čak i da sam imao, mislim da ih ne bih mogao pitati to pitanje. Bilo bi okrutno tjerati tatu ili Hannah da se pokušavaju sjetiti tako nečega. Razmišljao sam o tome kamo sam krenuo i što ćemo Brynne i ja raditi za nekoliko minuta i strašno sam želio da je majka mogla znati za nas. Da je mogu nazvati i reći: „Imam vijesti, mama, i nadam se da će ti ih biti drago čuti.” Prešao sam prstom po slici njezina lijepog lica i vratio je na policu, osjećajući da veza postoji i da je moguće da ona zna za mene. Držao sam tu nadu u srcu dok sam gasio svjetlo i vraćao se na kat svojoj djevojci. Brynne je sjedila na krevetu i izgledala je lijepo i nervozno. Nagon da je zaštitim koji je tekao iz mene bio je tako nevjerojatno intenzivan da sam stao na mjestu. I shvatio sam nešto važno. U tom sam trenutku znao da će onaj tko se usudi pokušati nauditi njoj ili našem potencijalnom djetetu najprije morati ubiti mene da bi došao do njih. Vau. Nisam mario za to jer ionako nisam ja bio važan. Kad bi se njoj nešto dogodilo, to bi me dokrajčilo. To je bila moja istina. „Našao si ga?” pitala je svojim slatkim glasom. Mahnuo sam paketićem ispred sebe krenuvši prema njoj. „Nestali test.” „Okej, spremna sam.” Govorila je tiho i ispružila ruku. Stavio sam joj paketić u krilo i uzeo je za desnu ruku. Umjesto da je poljubim u vrh, okrenuo sam je i pritisnuo usne na zapešće. Osjetio sam udaranje pulsa. Oči su joj se napunile i postale vodenaste pa sam se nasmiješio i rekao joj istinu. „Sve će biti onako kako treba biti, dušo. Uopće ne sumnjam u to.” „Kako možeš ne sumnjati?” Slegnuo sam ramenima. Jednostavno znam da ćemo biti zajedno i ako je ovo dio naše budućnosti, onda bolje da se upustimo u to.” Odmaknuo sam deke i pomogao joj da izađe iz kreveta. „Mogu hodati”, rekla mi je. ,,I obećavam da ću ovaj put izaći na ista vrata kroz koja sam ušla.” Posramljeno je spustila pogled u pod. Sad sam si mogao priuštiti malo arogancije pa sam ugrabio priliku, premda me to činilo gadom. „Da, prilično sam siguran u to, ljepoto. Teško bi se spustila stubama s tim stalkom, a da ja to ne primijetim.” Odmah je izgubila izgled posramljenosti i pogledala me prekrasnim ljutitim očima. „Mogu smisliti dobar način da se stalak upotrijebi.” 65 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„To je moja djevojka.” Poveo sam je do kupaonice, vukući stalak za njom, i nesposoban obuzdati svoja pametnjakovićka usta. „Znaš, ovo je stvarno jako dobar stalak. Vjerojatno ima mnogo praktičnih primjena...” Zalupila mi je vrata kupaonice u lice i ostavila me da već drugi put stojim s druge strane, čekajući informaciju za koju sam se sad nadao da će biti istinita. Čudno je, ali od starta sam prihvatio tu ideju, gotovo čim je spomenuta. Ideja bebe bila je zastrašujuća, naravno, ali bili smo inteligentni ljudi i s više stvari koje su nam išle u prilog nego što je to slučaj s mnogim ljudima kad zasnivaju obitelj. Dijete će nas samo još čvršće povezati, a to je u mojim očima bila prekrasna stvar. Znao sam što znam, čak i ako to nisam mogao priznati nijednoj osobi na svijetu. Ako sam joj napravio dijete, ako smo skupa začeti bebu i ona sad raste u njoj, onda je nikad neću izgubiti, nikad me neće ostaviti, ništa je ne može odvesti od mene. Nisam vidio kako bi mi bilo što ili bilo tko mogao osporiti logiku. Meni je imala savršenog smisla.

66 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 10

Kad sam otvorila vrata kupaonice izlazeći s testom u ruci, Ethan je stajao gdje sam ga ostavila kad sam zatvorila vrata pred njegovim nasmijuljenim licem. Svaka mu čast što me zadirkivao i trudio se olakšati stresnu situaciju. Da sam ga morala pročitati, rekla bih da se jako dobro nosio s mogućnošću da će postati otac. Zapravo, ostavljao je dojam gotovo kao da se nada da sam trudna. Pitala sam se zašto i bilo mi je očito da nas dvoje o tome ni približno ne mislimo isto. Daleko od toga. Ethan je bio dosta stariji. Osam godina. Osam godina koje su važne kada ste suočeni s neposrednom mogućnošću braka i obitelji. Život se događao prebrzo i to me plašilo. Jedino što me sprječavalo da posve ne prolupam bio je njegov odnos prema cijeloj toj situaciji - da mi to možemo. No, i dalje nisam shvaćala kako je uopće moguće da sam trudna. Imala sam mnogo pitanja za svoju liječnicu, to sam znala. Primjerice, kako kontracepcijske pilule mogu ne djelovati ako ih pijem redovito i pobožno uzimam već godinama? Zagrlio me jednom rukom i poveo mene i moj stalak natrag prema krevetu. „Čekao si me ovdje?” podignula sam pogled prema njemu. „Naravno da jesam”, rekao je Ethan, uhvatio me za bradu i držao je podignutu da susretne njegove usne u sporom, promišljenom i jako mokrom poljupcu. Trebalo mi je to. Uvijek je znao kad mi je trebalo nježnosti i utjehe i bio je u tome vrlo velikodušan. Stavila sam mu test u ruku i gledala kako mu se oči šire. „Želim da ga ti prvi pogledaš. Pogledaj pa mi reci. Traje nekoliko minuta da se pokaže rezultat.” Glas mi je zvučao drhtavo kako sam se i osjećala. Osmjehnuo mi se. ,,U redu. Mogu ja to. Ali najprije ideš natrag u krevet.” Ethan me najprije poljubio u čelo, a onda stavio test na noćni ormarić i ostavio ga ondje. Smjestio me u krevet, opet svukao traperice i uvukao se pokraj mene. Privukao me k sebi i namjestio nas u položaj u kojem smo prije bili. Opet sam spustila glavu na njegova prsa i položila dlan na tvrde mišiće. Mnogo toga sam htjela reći, ali nisam znala odakle početi. No, najbolje je da počnem s najvažnijim dijelom svog govora. „Ethane?” „Da?” „Jako te volim.” Čim sam tiho izgovorila te riječi, cijelo mu se tijelo opustilo. Osjetila sam kako se tvrdoća u njemu omekšava i znala sam da je čekao tu izjavu od mene, vjerojatno već neko vrijeme, sat za satom toga dana/noćne more. Znala sam da te riječi ne mogu govoriti jednako često i s istom lakoćom kao što je on mogao i činio, i premda sam mu pokušavala pokazati, shvatila sam da sam mu ih ipak uskraćivala i to nije bilo u redu od mene. Mogla sam se barem potruditi radi njega. ,,I ja tebe vo...” 67 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Ušutkala sam ga prstima preko usana i podignula glavu. „Znam da me voliš. Stalno mi to govoriš. Bolji si od mene u izražavanju osjećaja i želim da znaš da to vidim. Vidim to u načinu na koji se brineš za mene, kako me dodiruješ i kako mi pokazuješ time što si tako čvrst i jednostavno... tu za mene.” Duboko sam udahnula. „Brynne... to je jedini način na koji ja...” „Molim te, pusti me da završim.” Opet sam pritisnula prste na njegove usne. „Moram ovo reći prije nego što pogledamo test i prije nego što se potpuno slomim, jer sam sigurna da hoću, kakav god bio rezultat.” Njegove su plave oči mnogo govorile premda su mu usta ostala zatvorena. Poljubio mi je prste koji su još pokrivali njegove usne i čekao da nastavim. Još jedan veliki udah. „Ono je bio posljednji put da sam pobjegla od tebe. Neću ti više nikad reći 'Waterloo'. Strašno je tek tako otići i sramim se što sam bila tako slaba i sebična. Ponijela sam se kao dijete i ne mogu ni zamisliti što tvoja obitelj misli o meni. Sigurno se mole da nisam trudna i da imam jaku gripu jer sam sigurna da me vide kao ludu američku čudakinju koja te pokušava uloviti u klopku...” „Ne. Ne, ne, ne, ne, ne misle to”, prekinuo me, njegove su usne pronašle moje i zauvijek prekinule moj govor. Zakotrljao me ispod sebe, pazeći na moje lijevo zapešće tako što mi je ispružio ruku iznad glave i izvan dosega slučajnih udaraca. Tako ethanovski od njega. Preuzimajući nadzor nada mnom na jedini način na koji je znao i na način na koji mi je to trebalo. Kako je uvijek znao? Snažno me ljubio, pritisnuo me ispod sebe i svojim jezikom pronalazio put duboko unutra, zamahujući u širokom krugu oko mog jezika. Prožeo me onaj divni osjećaj invazije koji se javljao svaki put kad bismo bili zajedno. Njegova potreba da bude u meni pomiješana s mojom potrebom da uđe u mene. Podignuo je glavu i držao me ispod sebe, oslanjajući pridignuto tijelo na jednu ruku, a drugom držeći moje lice. Imao je ozbiljan izraz. „Ja znam istinu, Brynne. Prošao sam to s tobom od prvog dana, sjećaš se? Znam koliko sam morao raditi na tome da te dobijem.” Spustio je glavu i povlačio bradu po mom vratu dok me nije liznuo ispod uha. „Želio sam te tad kao što te i sad želim, kao što ću te uvijek željeti”, prošaptao je između grickanja zubima i usnama po mom vratu pa preko grla, vraćajući se prema usnama da me može opet progutati. Cvala sam pod njegovim intimnim cjelovima pronalazeći svoj put do mjesta na kojem sam trebala biti. Povukao se, a njegove prekrasne tvrde crte lica iznad mene odražavale su se u sjenama jedine svjetiljke u sobi. I točno ondje u ranim satima noći, usred iskustva koje je imalo moć zauvijek nam promijeniti živote, moj je Ethan izgovorio najsavršenije riječi. „Volio bih da sad mogu voditi ljubav s tobom. Sad. Prije nego što znamo što će test pokazati... jer on neće promijeniti ništa što osjećam ovdje... prema tebi.” Podignuo je moju desnu ruku i stavio je iznad svoga srca. „Da, molim te”, uspjela sam reći prije nego što sam pala u neko mjesto tako daleko u ljubavi prema njemu da me ogolilo. Ta stvar s nama doista je bila nepovratna. Ustao je s mene i sjeo na koljena. Oči su mu bile prodorno plave, tražeći dopuštenje jer je uvijek bio takav sa mnom. Ethan je znao što želi i uzet će to od mene, ali morao je znati da i ja to želim. 68 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Željela sam. Nismo ništa rekli jer riječi nisu bile potrebne. Doista nisu. Polako sam podignula drugu ruku da bude u ravnini s lijevom i izvila leđa nudeći mu se na način koji sam znala da voli. Predajući se njegovoj brizi i znajući da će nas odvesti na mjesto na kojem ćemo moći biti zajedno na način koji smo tako dobro razumjeli. Svukao je majicu i bacio je. Očima sam upijala trbušne mišiće i čvrste obline njegovih deltoida i bicepsa. Mogla bih satima zuriti u njega, ali obično nikad ne bih stigla gledati koliko sam htjela. Povukao je moju majicu gore i preko glave, pa je ostavio zgužvanu oko lijeve ruke. Morat će ostati tu jer sam još uvijek bila spojena na infuziju. Spustio je ruke i lebdio njima točno iznad moje kože ne dodirujući je, istodobno klizeći pogledom po meni. Podsjetio me na pijanista koji je zauzeo položaj neposredno prije nego što će početi svirati. Bilo je prekrasno gledati ga. Sagnuo se iznad mene počevši od udubine na mom grlu i vukao jezik prema dolje dokle god je mogao. Vukao ga je bolno sporo preko moje prsne kosti niz trbuh pa do pupka, gdje je posvetio posebnu pozornost udubini. Nije se ni približio mojim grudima, a to očito izbjegavanje tjeralo me da izvijam tijelo prema njemu, već zapaljena i žudeći za njegovim dodirom. Podignuo je pogled s moga pupka trenutak prije nego što je uhvatio struk tajica. Vukao je jezik prema dolje dok je rukama povlačio tajice, točno preko moje sredine i polizao me između nogu. Progurao je jezik između nabora i našao moj klitoris, natečen od žudnje za njim. Izvijala sam se s kreveta i stenjala dok me usnama i jezikom gutao na rubu orgazma. „Ne još, ljepoto”, rekao je hrapavim glasom s usnama na mojoj pici, usporavajući dodire jezikom da me zadrži na rubu klimaksa, ali da se ne survam preko njega. Pritisnuo je dlan na moj trbuh i drugom rukom uspio povući tajice niz noge i svući ih s njih uz malu pomoć mojih podignutih kukova. Jednu mi je nogu pomaknuo široko i visoko te zarežao zvukom čiste požudne strasti, zureći u mene raširenu pred njim dok mu je drugi dlan još ležao na mom trbuhu. Ethan me imao potpuno izloženu i ogoljenu, pritisnutu rukama, a onda se opet spustio i gurnuo jezik u mene, prodirući njime najdalje što je mogao. Činio je čuda tim jezikom i osjetila sam kako padam jer je sve u mome tijelu povučeno prema izbavljenju. Mogla bih umrijeti ako mi ga ne da. „Reci mi sad”, zapovjedio je grubim dahom između mojih nogu. Opet sam ga razumjela. Točno sam znala što želi čuti. „Volim te, Ethane! Volim te. Jako te volim...” Govorila sam kroz jecaje, jedva u stanju oblikovati čujne riječi. Ali on me čuo. Ethan je omotao svoj savršeni jezik oko mog bisera i jako ga sisao. Prasnula sam kao nuklearna eksplozija, isprva polako, a onda je slijedila stanka neposredno prije zapaljivog udara koji me raznio u bezbroj komadićaka. Dijelova mene koje je samo jedan čovjek mogao skupiti i ponovno sastaviti. Samo je Ethan to mogao. Implicitno sam razumjela tu istinu. Onaj tko je imao moć slomiti me na dijelove bio je i jedini koji je imao moć ponovno me sastaviti u cjelinu. Ethanove su plave oči lebdjele iznad mojih kad sam ih otvorila. Pomaknuo se prema gore do moje glave, s rukom gdje su mu maloprije bila usta, i dugim prstima sporo klizio u meni, a palcem pritiskao snop živaca u dekadentnoj senzaciji užitka. 69 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Lebdjela sam ondje, i dalje teško dišući, gledajući u njega, prihvaćajući njegov poljubac i intimne dodire. Od mog okusa na njegovim usnama iz nekog razloga sam se uvijek osjećala voljeno. Kao da želi podijeliti svoje iskustvo sa mnom. Izvukao je prste iz mjesta gdje su bili duboko ukopani i presavijene mi ih gurnuo u usta, klizeći njima unutra i van niz moj jezik. Intimnost i još veća intimnost. Ethan mi je šaptao erotske riječi o tome kakva sam bila, kako sam izgledala i mirisala, kakvog sam okusa i što će mi sljedeće učiniti. No nestrpljivo sam htjela još, posebice kad sam osjetila njegovu tvrdu i veliku kitu na nozi i shvatila da je u nekom trenutku svukao bokserice. Pokušala sam se približiti vrteći kukovima po njegovoj ukočenoj dužini. Nasmijao se i šapnuo nešto u stilu da će mi ga dati kad on bude htio. Vratila mi se ona misao da bih dotad mogla umrijeti. „Moj Ethan...” Pokušala san ga dodirnuti rukom, ali samo ju je povukao natrag iznad glave i pogledao me pogledom koji nije trebao prijevod. Vrtjela sam glavom s jedne na drugu stranu, trebajući još i osjećajući očaj. „Reci mi što želiš”, pjevušio mi je uz vrat. Opet sam se izvila pokušavajući nas spojiti, ali Ethan je kontrolirao brzinu. „Želim... želim te osjetiti u sebi”, preklinjala sam ga. „Mmmm... i hoćeš, dušo”, hrapavo je odgovorio. „Sad hoćeš. Dat ću ti svoj kurac... jako... jako... polako. Tako polako i tako duboko u tebi da ćeš osjetiti svaku moju molekulu... u sebi.” Umrijet ću. Osjetila sam kako se premjestio u položaj između mojih nogu, raširio me, a njegova tvrda kita već je bila nagnuta i polako se treskala uz moje natopljeno meso, ali još nije ušao. Znala sam što radi. Uživao je, razvlačio iščekivanje, časteći me svakom malom senzacijom dodira i užitka, polako kao da je vječnost pred nama. Večeras me volio nježni i vrlo strpljivi Ethan. Oslonio se na ruke i svaki put malo više zaljuljao kukovima, i dalje sporo i kontrolirano dok se pomicao u beskonačno malim potezima kojima je samo vrh njegova penisa dodirivao vruće meso moje pice opet i opet iznova. Tijelo mu je pulsiralo iznad moga, naše oči spojene i plamteći jedne u druge, kad je spustio glavu i čelom dodirnuo moje. Tek kad je ta veza uspostavljena, nasrnuo je u mene do kraja, konačno dovršivši svoj čin i ukopavši se do jaja dok mu je iz grla izlazilo najerotičnije dahtanje. Zavapila sam od ljepote tog osjećaja. Ethan je opet pronašao moje usne i gurnuo jezik u mene u tandemu s elegantnim klizećim nasrtajima kite, dajući si vremena da me povede sa sobom. Znala sam da će se suzdržati dok opet ne svršim ili dok ne dođem do ruba orgazma. Brzina mu se pomalo povećavala i svom snagom sam stisnula unutarnje stijenke oko njega, pokušavajući dobiti svaki njegov djelić koji sam mogla. Znala sam da je upalilo kad je još više nabrekao i počeo pri svakom nasrtaju uzimati one oštre udahe. Njegovi su mi zvukovi bili prekrasni, i rasli su u mojoj glavi zajedno sa stežućim pulsiranjem u mojoj jezgri približavajući me još jednom klimaksu. Kad je usnama prekrio jednu bradavicu, a drugu povukao nježnim štipanjem, iznenada sam došla do klimaksa, survala se nekontrolirano kao plimni val, noseći sve sa sobom. Ethan nije skidao pogled s mene dok se raspadao uz drhtavu riku i punio me vrućim 70 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

erupcijama, posljednjih nekoliko uklizavanja žestoko brzo prije nego što je usporio u nježna kruženja kojima je izvlačio posljednje tragove užitka između nas dok nismo pali u lebdeću mirnoću. Bila sam puna njega i nisam htjela da osjećaj prestane. Željela sam zauvijek ostati tako s njim. U tom se trenutku vječnost činila kao sjajna mogućnost. Ali Ethan se otkotrljao na leđa i povukao me za sobom dok nisam bila na njemu, moje lijevo zapešće potpuno neometano svime što smo upravo učinili. Sad mi je dopustio da ga dodirujem rukama. Stavila sam prste na njegova prsa i ondje ih raširila, osjećajući udaranje njegova srca na dlanovima. Uhvatio mi je lice rukama i neko vrijeme me ljubio, još šapćući koliko me voli i da sam njegova bez obzira na to što se dogodilo u našim životima, da me nikad neće prestati voljeti. Povlačio je ruku cijelom dužinom mojih leđa, polako slijedeći kralježnicu gore-dolje. Nakon još nekoliko intimnih trenutaka u njegovu naručju, nježno mi okrznuvši usne svojima, rekao je: „Nemoj još zaspati.” „Neću.” Jesi li spremna?” Kimnula sam i šapnula: „Da.” „I ništa nas neće promijeniti.” „Ništa neće promijeniti to što volimo jedno drugo”, razjasnila sam. „Znao sam da nisi samo lijepa nego i pametna otkada sam te prvi put čuo da govoriš”, rekao mi je i namignuo. Uzeo je testni štapić s noćnog ormarića i prinio ga svjetlu. Srce mi je ubrzalo, a to nije bilo od divnih orgazama. „Znak minusa je za negativno, a znak plusa za pozitivno”, izbrbljala sam. Ethan je podignuo jednu obrvu u visok luk. „Hvala na informaciji, ali mislim da bih to uspio i sam zaključiti, dušo.” Zaškiljio je u štapić. Spustila sam obraz na njegova prsa i pokušala disati. Samo ga je pogledao i onda mu se ruka opet počela polako pomicati krivuljom moje kralježnice. Činilo mi se kao da je prošla cijela vječnost, ali i dalje je šutio, samo odsutno trljajući rukom po mojim leđima, i dalje spojenih tijela, njegova kita još ukopana u meni, čak i u tom polutvrdom stanju, dok nisam više mogla podnijeti ni sekundu čekanja. „Što kaže?” šapnula sam. „Moraš me pogledati.” Sumnja u sebe koju sam godinama poznavala, s kojom sam imala blizak, osobni odnos, uvukla se opet u mene poharavši sve dobre osjećaje koje smo maloprije podijelili. Taj me strah gotovo paralizirao, ali Ethan to neće dopustiti. Nastavio je s trljanjem, čak me i malo gurnuo da me oslobodi straha koji me stegnuo. „Zaboravi sve ostalo i pogledaj me, Brynne.” Skupila sam snagu i podignula oči. Od prvog trenutka kad sam upoznala Ethana, njegovi su osjećaji uvijek bili očiti - od izraza njegova lica, tona glasa pa do govora tijela. Nije bilo teško vidjeti je li zadovoljan, ljutit, 71 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

opušten, uzbuđen ili čak sretan. Izraz sretnog Ethana nije bio čest, ali vidjela sam ga dovoljno puta da ga znam prepoznati. Kad sam pogledala u lice koje mi je sad pokazivao, bila sam sigurna u jednu stvar. Moj je Ethan bio sretan - uistinu sretan zbog činjenice da će postati otac.

72 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 11

„Iz bilješki koje je poslao dr. Greymont, složio bih se s njegovim zaključkom da ste otprilike u sedmom tjednu trudnoće, gospođice Bennett.” Liječniku je išla u prilog njegova dob i činjenica da su me učili poštovati starije, jer mi se nikako nije sviđalo gdje su mu bile ruke. Dr. Thaddeus Burnsley držao je ultrazvučnu sondu presvučenu kondomom u njezinoj vagini dok je odlučno tražio otkucaje srca naše bebe. Dobro da je bio usredotočen na monitor, a ne na njezinu picu. Bilo je prilično neugodno, ali kvragu, i to je dio procesa pa mi je bolje da se naviknem. No nisam mogao shvatiti kako netko može raditi taj posao. Trudnice jedna za drugom po cijeli dan s intimnim dijelovima na izvolite? Mili Bože, čovjek je morao biti tvrd kao čelik. Fred nas je uputio njemu i to nam je bio prvi pregled. Ethan Blackstone i Brynne Bennett, budući roditelji Bebe Blackstone koja stiže negdje početkom iduće godine. „Znači, to bi bila sredina svibnja?” Brynne je pogledala prema mjestu gdje sam sjedio iza nje. Namignuo sam joj i otpuhnuo poljubac. Znao sam što misli. Zaključivala je da sam je gotovo odmah oplodio. I imala je pravo. Špiljski čovjek u meni prilično se ponosio samim sobom dok sam se poput Tarzana metaforički lupao šakama u prsa. No, dobro je da sam bio dovoljno pametan da začepim usta i ne kažem ništa. „Čini se tako, draga moja. Aha, evo ga. Skriva se kao što vole raditi kad su tako mali. Evo ovdje.” Dr. Burnsley je pokazao na malu bijelu grudicu u sredini veće crne grude na ekranu s otkucajima srca koji su brzo lupali. Plutala je u svom vodenom svijetu i davala do znanja da je tu. Brynne je tiho uskliknula i stegnuo sam joj ruku. Oboje smo paralizirano zurili u golemost onoga u što smo gledali. Ono što vam test kaže postane posve drukčije kad to možete vidjeti svojim očima, pa čak i čuti ušima. Gledam drugo ljudsko biće. Koje smo zajedno stvorili. Bit ću tata. Brynne će biti mama. „Tako je sitna”, rekla je blagim glasom. Nisam mogao zamisliti kako je Brynne sve ovo upijala jer sam ja bio potpuno preplavljen. Ne znam zašto, ali iznenada mi je sinulo da je ovo stvarno i da ćemo postati roditelji sviđalo se to nama ili ne. Baš kako je Hannah rekla. „Otprilike je veličine borovnice i, po svemu sudeći, prilično jaka. Ima snažne otkucaje srca i dimenzije odgovaraju.” Pritisnuo je gumb koji je ispisao list papira sa slikama i izvadio sondu. „Po svemu sudeći, termin je u prvoj polovini veljače. Možete se odjenuti, pa dođite u moj ured. Još ćemo razgovarati.” Dobri je liječnik predao Brynne fotografije i izašao. „Kako se držiš, draga?” „Pokušavam sve upiti”, odgovorila je. „Drukčije je kad ga zapravo vidiš... ili nju...” Uspravila se na stolu i pogledala fotografije, proučavajući ih. „Još ne mogu vjerovati. Ethane, zašto si ti tako miran?” 73 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Zapravo nisam”, iskreno sam joj odgovorio. „Jebeno se tresem u cipelama. Treba mi cigareta i piće i siguran sam da ćeš ti biti briljantna u svemu, a ja ću biti pravi beskorisni idiot.” „Vau. To je velika promjena u odnosu na prošli vikend.” Nasmiješila mi se. Već smo ovo prošli s Fredom. Znao sam da se ne ljuti. Razgovarali smo o tome, oboje smo imali svoje ispade u različitim trenucima i krenuli smo dalje. Ovo je bio samo prvi službeni posjet liječniku i slijedit će još mnogi. Oboje smo prihvatili da će Sunce nastaviti izlaziti, Zemlja se nastaviti okretati i najbolje je da se pomirimo s time. Prišao sam joj i zavirio u fotografije. „Znači, veličine borovnice, ha? Nevjerojatno da tako mali klipan može izazvati toliku mučninu.” Ubola me u ruku. „Jesi li to upravo nazvao našu bebu malim klipanom?” Molim te, reci mi da to nisam čula!” zadirkivala me. „Vidiš? Već sam počeo. Totalno beskorisni idiot koji vrijeđa našu bebu veličine borovnice.” Gurnuo sam palac u svoja prsa. Nasmijala se i naslonila na mene. Obujmio sam je rukama i podignuo joj bradu, sretan što joj vidim sjaj u očima. Ako je mogu nasmijati, znam da je dobro. Brynne mi nije mogla odglumiti osjećaje. Da je bila tužna ili da se doista muči s ovim, ja bih to sasvim sigurno znao. Kvragu, oboje smo bili jebeno prestravljeni, ali bez sumnje sam znao da će joj majčinstvo ići jako, jako dobro. Nisam ni najmanje dvojio da će biti tako. Bit će savršena mama. „Volim te, majko naše bebe veličine borovnice.” Poljubio sam je i pogladio palcem po obrazu. „Hvala ti što si takav prema meni. Da si ikako drugačiji... Mislim da te ne bih mogla voljeti kao što te volim. Znaš?” šapnula je posljednji dio. Odgovorio sam joj šapatom i kimnuo: „Znam” Skočila je sa stola, navukla čipkaste gaćice i žućkastosmeđe hlače pa obula cipele. „Vidjet ću što mogu učiniti da ti popravim ugled kod borovnice”, pokazala je prema trbuhu, „imam veze.” Sad je ona mene nasmijala. ,,U redu, vragolanko. Idemo popričati s dr. Banana Sondom pa da možemo otići odavde.” „Smiješno. Jesam li ikad spomenula kako vi Britanci zvučite seksi kad kažete banana?” „Upravo jesi.” Uhvatio sam je za stražnjicu i opet je poljubio. „Dat ću ti svoju bananu ako želiš.” Iznenađeno je zinula, ali onda mi je vrhunski vratila. Moja je djevojka ispružila ruku i zgrabila me za kitu i jaja. Dobro me povukla i gurnula mi svoje lijepe sise u prsa. „Tvoja se banana mora malo potruditi želiš li učiniti išta lijepo s njom.” „Prokletstvo, sestra mi je imala pravo. Vi trudnice od hormona podivljate za kitom. Mogao bih umrijeti od toliko seksa.” Slegnula je ramenima i okrenula se izlazeći iz sobe za preglede. „Da, ali to bi barem bila zabavna smrt, zar ne?” Uhvatio sam je za ruku i krenuo za njom, zahvaljujući bogovima na trudničkim hormonima, i s cerekom na licu za koji sam prilično siguran da je izgledao idiotski.

74 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Sve izgleda jako dobro. Želim da počnete s prenatalnim vitaminima i odobravam lijek protiv mučnine koji je prepisao dr. Greymont, pa prema potrebi nastavite i s njim. Prestali ste uzimati sve ostale lijekove?” Dr. Burnsley je ispitivao na svoj efikasni način. „Da”, odgovorila je Brynne. „Dr. Greymont je rekao da je moj antidepresiv vjerojatno djelovao s kontracepcijskim pilulama i da sam zato...” „Mogu međudjelovati, tako je. Zato se i preporučuju dvostruke mjere opreza. Iznenađen sam što ljekarna nije predložila savjetovanje za novi lijek.” „Ne sjećam se jesu li, ali nije sigurno da ih uzimam dok sam trudna, je li tako?” „To je točno. Bez alkohola, bez pušenja i bez lijekova, osim vitamina i tableta protiv mučnine da izgurate sljedeći mjesec. Poslije će vam se apetit pojačati i imat ćete manje problema s mučninom, pa vam neće trebati. No, zaista želim da unosite više kalorija. Jako ste mršavi. Pokušajte dobiti barem koji kilogram.” ,,U redu. A što je s tjelovježbom? Volim svako jutro pretrčati nekoliko kilometara.” Dobro pitanje. Već impresioniran njezinim pametnim i promišljenim pitanjima dok je prolazila kroz sve detalje s liječnikom, samo sam sjedio slušajući ih i trudio se ne izgledati preglupo. Nije mi promaknuo ni dio s pušenjem. Čuo sam poruku jasno i glasno. Morao sam prestati. Bio je jebeni imperativ da prestanem pušiti. Nisam smio pušiti blizu Brynne ili djeteta radi njihova zdravlja. A što to onda govori o tome što i dalje pušim? Znao sam što se mora učiniti, samo nisam znao kako će mi to uspjeti. „Zasad možete nastaviti sa svim uobičajenim aktivnostima, uključujući spolne odnose.” Slijedila je liječnikova duga stanka tijekom koje sam počeo zamišljati lijepe misli o mojoj dragani koju pucaju hormoni i svim načinima na koje joj mogu pomoći. Za to vrijeme je ona lijepo pocrvenjela, ukrutila me i pobrinula se da mi ostatak radnog dana u uredu prođe bolno sporo dok samog sebe mučim gomilom erotskih misli o tome što bi me moglo dočekati kad se vratim kući. Baš sam pravi pokvareni srećković. „A umjerena tjelovježba je uvijek zdrava.” O, da. Dat ću joj ja mnogo tjelovježbe, doktore. Dr. Burnsley je opet pogledao njezin karton. „Vidim da radite u galeriji na konzerviranju slika. Jeste li izloženi otapalima i kemikalijama ili sličnim tvarima?” „Da.” Brynne je kimnula i pogledala u mene. „Stalno.” ,,E da, to je problem. Udisanje dimova koji sadrže olovo štetno je za razvoj fetusa, a kako radite s jako starim predmetima, upravo s tim ćete biti u kontaktu. Suvremene boje u kućama nisu problem nego starije kemijske mješavine. Morat ćete odmah prestati s tim. Možete li zatražiti neki drugi posao tijekom trudnoće?” „Ne znam.” Sad je izgledala zabrinuto. „To mi je posao. Kako da im kažem da se idućih osam mjeseci ne smijem približiti otapalima?” Dr. Burnsley podignuo je bradu i pokazao ljubazan izraz lica koji nas nije ni na trenutak prevario. „Želite li zdravu bebu, gospođice Bennett?” „Naravno da želim. Samo nisam očekivala...” Stisnula je naslone za ruke na stolcu i duboko udahnula. „Nešto ću smisliti. Mislim, sigurno nisam prva konzervatorica koja je zatrudnjela.” Odmahnula je rukom, a onda je provukla kroz kosu. „Razgovarat ću sa svojim savjetnikom na sveučilištu i vidjeti što oni mogu učiniti.”

75 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Brynne mu je pokazala lažni osmijeh koji mi je govorio da nije oduševljena razvojem situacije, ali neće se protiviti njegovu medicinskom savjetu. Moja je djevojka bila razumna u važnim stvarima. Znao sam koliko joj je posao važan. Voljela je svoj posao. Briljantno ga je radila. Ali ako su kemikalije bile opasne, posao će zasad morati pričekati. Novac nikad nije bio u pitanju ni za mene ni za nju. Nikad nismo ni razgovarali o novcu. U biti se već preselila u moj stan i nije bilo sumnje u kojem smjeru idemo. Bit će moja žena i što je moje, bit će i njezino. Dobit ćemo dijete. Naš put je bio jasan, ali trebalo je riješiti praktične detalje oko organizacije svega. Znao sam što želim, ali tempo je bio tako paklen da doslovce nije bilo slobodne minute za planiranje. Barem ne dok Olimpijske igre ne završe. Nakon što nas je za vikend šokirala spoznaja o trudnoći, požurili smo natrag u London i vratili se na posao. Nismo još rekli ni roditeljima, a moja sestra i Fred morali su čuvati tajnu, pod prijetnjom smrću ako otkriju vijesti prije nego što to mi učinimo. Pokušavali smo se priviknuti na sve, a uz to mi se i neizmjerno povećao broj poslovnih obaveza jer su Igre počinjale za samo tri tjedna. Jedva sam našao vremena i za taj odlazak liječniku. Poželio sam cigaretu. Ili tri. Kad smo izašli iz liječnikove ordinacije, obgrlio sam je jednom rukom i poljubio u vrh glave. „To je bilo zabavno, dušo. Dr. Burnsley je šarmantan momak slažeš se?” „Da, sjajan je”, rekla je sarkastično, ruku prekriženih ispod grudiju. „Hajde, nije bio tako loš”, uvjeravao sam je, „upotrijebio je banana sondu na tebi.” „O, moj Bože, baš si budala!” Gurnula me u rame i tiho se nasmijala. „Samo se ti možeš šaliti u vezi s onom užasnom situacijom i učiniti je smiješnom!” „Ali upalilo je, a to je poanta”, rekao sam joj dok smo hodali. „Malo sam zabrinuta zbog posla. Nikad nisam mislila da ću morati prestati raditi.” Zvučala je utučeno. „Možda će dopust zapravo biti dobra stvar. Imat ćeš vremena za planiranje onoga što nas čeka.” Spustio sam pogled na njezin trbuh, ali pokušao sam biti optimističan i ležeran. Najbolje je ne ulaziti preduboko i ne podsjećati je da će se sljedećih mjeseci morati odreći nečega što voli. „Znam da bih ja uživao da si više kod kuće, a i morat ćeš se mnogo odmarati. Možda ovako možeš započeti neki projekt ili nešto na čemu si htjela poraditi, ali nisi imala vremena.” „Da”, odgovorila je ne otkrivajući ništa. Pomislio sam da joj mogu vidjeti okretanje zupčanika s idejama u toj lijepoj glavici. Teško je reći što je mislila jer, ako Brynne nije bila raspoložena za podijeliti to sa mnom, onda sigurno ne bih znao. „Smislit ću nešto.” „Naravno da hoćeš.” Stisnuo sam je, približavajući je sebi, i mrzio sam što je moram ostaviti i vratiti se u ured. Želio sam da satima ležimo u krevetu omotani jedno oko drugoga. To je doista jedino što sam želio. Zaustavio sam nas na pločniku i okrenuo je prema sebi. „Ali molim te, nemoj se previše brinuti oko toga. Ja ću se pobrinuti za vas dvoje.” Stavio sam ruke na njezin trbuh. „Ti i mali kli...pan... hm, mislim... borovnica sad ste mi prioritet.” Nasmiješila se, a onda joj se donja usna počela tresti, a njezine lijepe oči koje su pod ljetnim nebom bile zelenkastosmeđe napunile su se suzama. Stavila je ruku iznad mojih. Gledao samo kako jedna usamljena suza kaplje niz prekrasno lice moje djevojke. 76 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Raširio sam usta u osmijeh koji sam mogao osjetiti. Volio sam je takvu. Kad sam joj potreban da se brinem za nju i kad znam da će mi dopustiti. Doista mi nije trebalo mnogo. Samo njezina ljubav i prihvaćanje moje ljubavi skupa s mojom brigom. Zakolutala je očima od srama. „Pogledaj me. Ja sam totalni emocionalni kaos!” „Gledam te i zaboravila si nešto, dušo. Ti si prekrasan emocionalni kaos.” Palcem sam joj obrisao suzu i polizao je s prsta. „Hoću reći, ako ćeš već ići do kraja i biti kaos, onda možeš i izgledati čudesno dok to činiš.” Uspio sam je malo nasmijati. ,,A što sad kažeš na sendvič za ručak?” Pogledao sam na sat. „Volio bih da imam vremena za nešto bolje od hrane s nogu.” „Ne, u redu je. I ja se moram vratiti.” Uzdahnula je i onda mi se nasmiješila. „Čini se da moram nešto objaviti na poslu.” Uhvatila me za ruku i omotala svoju oko nje dok smo hodali. Kad smo izašli iz delikatesne trgovine sa sendvičima i smjestili se na klupu da ih pojedemo, nalazili smo se točno prekoputa trgovine s morskim akvarijima. Pokazao sam joj trgovinu i pitao možemo li nakratko svratiti kad pojedemo jer sam želio zakazati termin za šestomjesečni servis svog akvarija. Brynne se zagledala u trgovinu, a onda se nasmijala. „Fountaine's Aquarium.” Osmijeh joj je postao širi dok je odgrizala komad sendviča s puretinom. „Što je? Zašto se ceriš kao Češirska mačka?” Nije mi odgovorila na pitanje nego je postavila svoje. „Ethane, kad si kupio Simbu?” „Upravo sam ti rekao, prije šest mjeseci.” „Ne, koji dan si ga uzeo?” Na trenutak sam razmišljao o tome. „Pa, kad već pitaš, mislim da je bio Badnjak.” Pogledao sam je i upitno nakrivio glavu. „To si bio ti!” Cijelo lice joj se razvedrilo. „Kupovala sam dar za tetu Marie i bilo je jako hladno. Čekalo me još dosta hodanja, pa sam ušla u trgovinu samo da se na nekoliko minuta maknem s hladnoće i unutra je bilo jako lijepo. Mračno i toplo. Pogledala sam sve ribe. Vidjela sam Simbu.” Nasmijala se sama sebi i zatresla glavom u nevjerici. „Čak sam razgovarala s njim. Prodavač mi je rekao da je prodan i da kupac dolazi po njega.” Iznenada sam se svega sjetio. „Padao je snijeg”, rekao sam zapanjeno. Polako mi je kimnula. „Krenula sam prema vratima, spremna opet izaći na hladnoću i tad si ušao. Mirisao si tako lijepo, ali nisam te dobro pogledala jer nisam mogla skinuti pogled sa snijega. Počeo je padati dok sam se ja grijala u trgovini...” „I bila si šokirana kad si pogledala kroz vrata i ugledala ga. Sjećam se...” prekinuo sam njezinu priču. „Bila si umotana u ljubičasto. Nosila si ljubičast šešir.” Samo je kimnula i izgledala prekrasno i možda malo samodopadno. Kunem se da me Brynne mogla malim prstom gurnuti na popločenu ulicu da je htjela bio sam toliko šokiran time što mi je upravo rekla. Eto što je božanska ruka sudbine. „Vidio sam da si izašla na snijeg, pogledala se u prozoru mog Rovera i krenula dalje.” „Jesam.” Stavila je ruku na usta. „Ne mogu vjerovati da si to bio ti... i Simba, i čak smo razgovarali, dvoje stranaca na Badnju večer.”

77 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

,Ja jedva vjerujem da vodimo ovaj razgovor”, ponovio sam, a zapanjenost je još bila posve očita u mojem glasu. „I bilo je tako prekrasno kad sam izašla.” Pogledala me sa sjajem u očima dok se prisjećala. „Nikad neću zaboraviti kako je izgledalo.” „Znači, dobro sam mirisao, ha?” „Jako dobro.” Malo je zatresla glavom. „Sjećam se da sam pomislila da je žena koja te ima priliku stalno mirisati prava sretnica.” „Čovječe, koliko sam mjeseci propustio kad si me mogla mirisati. Ne znam jesam li sretan zbog ovih novosti ili ne”, šalio sam se, ali zapravo sam bio vrlo ozbiljan. Bilo bi lijepo da smo se upoznali prije ovog kaosa. Možda bismo već bili vjenčani... „Ah, dušo, to je tako slatko”, rekla mi je, tresući glavom prema meni kao da sam lud, ali me ipak voli. „Volim kad me zoveš dušo” „Znam da voliš, zato to i govorim”, rekla je blago na onaj svoj nježni način. Onaj od kojeg bih poludio želeći je posjedovati i imati je prostrtu golu ispod sebe pa da se mogu bez žurbe uvlačiti u nju, dajući joj orgazam za orgazmom dok zaziva moje ime... „O čemu razmišljaš, dušo?” upitala je, prekinuvši moje unutarnje erotske maštarije, baš kao što je i trebala učiniti. Rekao sam joj istinu, ali, naravno, šapatom da me nitko drugi ne čuje. „Razmišljam o tome koliko te puta mogu natjerati da svršiš kad se večeras vratim s posla, kad te budem imao golu i kad budem svuda po tebi.” Brynne nije riječima odgovorila na moj mali govor. Umjesto toga, dah joj je zapeo dok je teško gutala pa joj se udubina na vratu i grlu polako pomicala, a istodobno crvenilo počelo širiti licem. Kako slasno... Lagani povjetarac povremeno bi joj zaplesao pramenovima lijepe smeđe kose po licu, pa ih je često morala micati. Brvnne je imala ono nešto posebno - joie de vivre koji su drugi prepoznavali. Kada je bila preda mnom kao tad, bilo je teško odvratiti pogled. Znao sam da je i drugima teško. Nije mi se sviđalo da je drugi ljudi primjećuju i gledaju. To me užasavalo, a znao sam i zašto. Njihova ju je pozornost činila ranjivom kao metu, a to mi je bilo krajnje neprihvatljivo. Iz navike sam gledao po dvorištu skenirajući mušterije delikatesne trgovine koje su ulazile i izlazile. Bio je lijep srpanjski dan i prilična gužva. Olimpijske igre pretvorit će ovo mjesto u svjetinu nepodnošljivih razmjera. I to me brinulo. Ovih su dana u London pristizale tisuće ljudi. Svakog je dana stizalo sve više sportaša i ekipa. Hvala nebesima da taj teret nije bio na meni. Moji VIP klijenti donijet će mi dovoljno posla i glavobolje. I dalje sam sve vrijeme bio oprezan s Brynne i imao sam dobar razlog za to. Neću ništa riskirati dok ne doznam tko je poslao onu poruku na mobitel. Posebice dok je Neil u Americi. Vraća se u subotu i nadao sam se da je doznao nešto što će nam otkriti tko je taj govnar. Ako trag vodi natrag u kamp senatora Oakleyja, onda je tom pizdunu odzvonilo. Znao sam nekoliko članova vlade i naplatit ću usluge ako dođe do toga. Misliti da blefiram kad je riječ o ozbiljnoj prijetnji Brynne, bilo je ravno podbadanju čegrtuše štapom. Bio sam spreman na sve što moram učiniti da je zaštitim. „Gotova si?” upitao sam, primijetivši da je prestala jesti sendvič. 78 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Jesam. Sad idem dječjim koracima.” Stavila je dlan na trbuh. „Doslovce.” „Znam, ali moraš jesti. Dr. Banana Sonda je tako rekao. Jasno sam ga čuo, a on je apsolutni autoritet u tim stvarima.” Izvio sam obje obrve. „E pa, prilično sam sigurna da bi dobri doktor također izbjegavao hranu da provodi onoliko vremena iznad zahodske školjke koliko provodim ja, povraćajući nakon svakog zalogaja.” Jadničak moj... i imaš pravo, ljepoto.” Nagnuo sam se da joj poljubim usne. „Što sam ti to učinio?” Podsmjehnula se i uzvratila mi poljubac. „Mislim da je prilično očito, s obzirom na to gdje smo proveli protekli sat.” „Ali lijekovi pomažu, je li tako?” Pomilovao sam joj obraz, lica blizu njezinoga. Jebeno sam mrzio gledati svoju djevojku kako pati. Kimnula je,. „Da. Čine čuda.” Ustala je baciti papir u koji je bio umotan sendvič u kantu za smeće. Čak je i to malo djelo privlačilo pozornost ljudi u neposrednoj blizini. Uočio sam barem tri muškarca koji su je pogledali i jednu ženu. Nije ni čudo da su je fotografi htjeli za svoje slike. Prokleti guzičari. Brynne to uopće nije primjećivala što ju je činilo još većom rijetkošću. Ušli smo u Fountaine's Aquarium i nasmiješili se jedno drugome kad smo prešli prag sjetivši se onog dana kad smo razgovarali kao stranci i kad je sudbina uplela svoje prste. U trgovini je bila gužva i morali smo čekati u redu dok još jedan prodavač nije došao naprijed pomoći. Pokraj nas je stajala žena s djetetom na leđima u nekakvoj sling marami nalik na ruksak. Sjećam se da je Hannah imala nešto slično za Zaru kad je bila beba. Samo što ovo dijete nije bilo sretno u slingu. Ni najmanje. Bio sam prilično siguran da bi, kad bi momčić mogao govoriti, trgovinom odzvanjao niz jebi se i goni se. Vrištao je i mahao nogama, pokušavajući se izmigoljiti iz marame. Majka ovog stvorenja to je samo ignorirala, kao da nema ničeg neobičnog u naricanju i previjanju miničovjeka na njezinim leđima koji vrišti dovoljno glasno da bi mogao razbiti stakla na prozorima. Bacio sam pogled prema Brynne, a ona me pogledala raširenih očiju. Je li mislila isto što i ja? Hoće li naša beba biti ovakva? O, molim te, Bože, ne. Pomaknuli smo se u redu i bio je samo još jedan kupac ispred nas kad je parazit crvena lica s potpuno razvijenim plućima doista podivljao. Mislio sam da će mi glava eksplodirati. Žena se povukla unatrag i praktički mi gurnula malog demona ravno u lice. Trgovina je bila tako tijesna da sam bio stjeran uz pult i nisam se mogao pomaknuti. Povukao sam glavu unatrag što sam mogao dalje i pomislio da bi možda bilo najbolje da sam nazvao trgovinu i zakazao servis. Brynne se jako trudila da mi se ne nasmije kad se situacija još više pogoršala, što nisam ni mislio da je moguće. Ah bilo je itekako moguće. Stvorenje je iznenada pustilo vjetar ni trideset centimetara od mene. I ne samo što je posjedovao moć kojom bi gulio boju sa zidova, nego je i zvučao jako mokro što je potvrdilo da nije mogao biti samo običan prdac. Malo čudovište sad se vrpoljilo u hrpi govana kojoj sam ja definitivno bio preblizu. Majka se okrenula i mrko me pogledala kao da je to moje djelo. Prokletstvo, hoću van! Brynne se pokraj mene tresla od smijeha, s rukom na ustima, kad je prodavač pitao što želim. Suzdržao sam se da ne skočim preko pulta i počnem ga preklinjati za masku s 79 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

kisikom. Ni sam ne znam kako sam obavio što sam trebao uz vrištanje i odvratni smrad, a onda je Brynne požurila prema vratima i rekla da će me pričekati ispred. Tako je, izađi van, dušo, prije nego što se ugušiš. Bježi i ne osvrći se! Imam jako pametnu curu, to nije tajna. Kad sam uspio pobjeći iz trgovine, Brynne je stajala na pločniku i promatrala prolaznike. Ugledala me i počela se smijati. Provukao sam ruku kroz kosu i svom snagom udahnuo. Svjež, čist londonski zrak. Pa, možda ne čist, ali barem mi oči više nisu suzile. Ili možda jesu - vid mi je bio zamućen i žudio sam za cigaretom. „Jesi li dobro?” upitao sam je, pitajući se je li možda morala povraćati od onog napada u trgovini. „Jesi li ti?” nasmijala mi se. „Jebeno nevjerojatno. Tako mi svega, ono je bilo zastrašujuće! Reci mi da je ono bila inkarnacija sotone!” Kimnuo sam. „Imam li pravo?” I dalje se smijući, stavila je ruku u moju i počela nas voditi prema automobilu. „Jadničak Ethan je upoznao smrdljivu bebu”, hihotala se.. „Okej, to nije bila smrdljiva beba.” Prije bih rekao jebeno učinkovita kontracepcija. „Dragi Bože, mislim da nema odgovarajućih riječi za opisati što je ono bilo.” „Aaa, bojiš se.” Načinila je izraz lažne zabrinutosti. „Jebote, nego što nego se bojim. Zašto se ti ne bojiš?” Brynne se jače nasmijala. „Molim te, reci mi da se naša mala borovnica nikad neće onako ponašati.” Tresući se od smijeha, ispružila se da me poljubi i opet mi rekla koliko me voli. „Mislim da ovo moram slikati, dušo. Nasmiješi mi se.” Izvadila je mobitel i snimila fotografiju, i dalje se smijući na onaj svoj prekrasni način koji me podsjetio kakav sam dar dobio kad mi je odlučila uzvratiti ljubav.

80 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 12

Prekrasno tirkizno nalivpero doktorice Rosewell proizvodilo je lijep zvuku njezinoj bilježnici dok je zapisivala bilješke. „I sveučilište ne može promijeniti program za mene. U nekom trenutku ipak ću morati odraditi konzervacijski praktikum. Ali rado su mi dali dopust u Rothvaleu i odobrili da umjesto toga radim na istraživačkom projektu.* „I kako se osjećaš zbog toga?” Znala sam da će me to pitati. „Hm... Razočarana sam, naravno, ali nemam izbora.” Slegnula sam ramenima. „Čudno, ali premda se strašno bojim zbog toga što ću dobiti bebu, još više se bojim da ću učiniti nešto što bi joj moglo nauditi.” Dr. Roswell mi se nasmiješila. „Bit ćeš divna majka, Brynne.” To tek trebamo vidjeti. „Ne znam kako biti mama ni kako sam se našla u ovoj situaciji.” Podignula sam ruke. „Uopće ne prepoznajem svoj život u usporedbi s onim kakav je bio prije dva mjeseca. Ne znam hoću li uspjeti dobiti posao za koji sam se sve ove godine školovala. Mnogo toga ne znam.” „To je istina, ali uvjeravam te da to vrijedi za svakoga, svagdje.” Razmišljala sam o njezinoj mudroj i elokventnoj izjavi. Ta je žena znala reći toliko toga s tako malo riječi. Kako bi itko od nas mogao predvidjeti budućnost ili znati što bismo mogli raditi ili što ćemo raditi? Nemoguće je znati. „Pretpostavljam da je tako”, naposljetku sam rekla. ,,A Ethan? Nisi rekla mnogo o tome što on želi.” Pomislila sam na njega i što bi sad mogao raditi. Sigurno naporno radi da bi dobro zaštitio sve one poznate osobe na Olimpijadi, izvikuje naredbe na sastancima, na konferencijskim pozivima izvikuje još naredaba i živcira se. Brinula sam se za njega premda nije želio čuti ni riječ o tome. Samo bi još napornije radio i nikad se nije žalio. Ali noćne more stalno mu se vraćaju, zar ne? „Ah, Ethan je vrlo konkretan u vezi s ovim. Od prvog trenutka pruža mi samo potporu. Nije se doimao uplašeno ni uhvaćeno u klopku ni... išta slično. Bit ću iskrena, očekivala sam da će se tako osjećati. Ne poznajemo se dugo i, suočena s neplaniranom trudnoćom, većina muškaraca poželjela bi munjevito pobjeći u drugom smjeru, ali ne i on.” Zatresla sam glavom. „Nipošto nije htio da prekinemo trudnoću. Rekao je da ne može to učiniti. Da smo mu ja i naša beba sad prioritet.” Opet se nasmiješila. „Zvuči kao da je oduševljen, a to ti sigurno daje osjećaj sigurnosti.” „Daje. Želi da se vjenčamo čim uspijemo organizirati vjenčanje poslije Olimpijade. I doista želi da objavimo zaruke.” Spustila sam pogled u krilo. Ja sam odgađala taj dio i nije sretan zbog toga.” Nešto je zapisala i, ne podižući glavu, postavila iduće pitanje. „Što misliš zašto se odupireš objavi zaruka?” 81 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„O, Bože... ne znam. Jedini način na koji to mogu opisati jest osjećaj bespomoćnosti, nedostatka kontrole u mom životu. Kao da me neka struja povlači za sobom. Nije mi teško plutati niti sam u opasnosti od utapanja, ali ne mogu se izvući iz nje. Struja me vuče za sobom i vodi me na mjesta na koja nikad nisam mislila da ću ići.” Počela sam se osjećati malo emotivno i poželjela da joj nisam ništa rekla, ali bilo je prekasno. Iz mene su se počela izlijevati priznanja. „Ne mogu se vratiti na početak. Mogu ići samo naprijed, željela to ili ne.” „Želiš li van?” Dr. Roswell je predložila opcije, kao što sam i očekivala od nje. Jer ne moraš imati to dijete, niti se zaručiti ili vjenčati ili bilo što od toga. Znaš to, Brynne.” Zatresla sam glavom spustivši pogled na trbuh. Razmišljala sam o onome što smo stvorili i osjetila krivnju što sam uopće govorila o svojim brigama. „Ne želim van. Volim Ethana. On mi stalno govori da me voli. I trebam ga... sad.” „Brynne, shvaćaš li što si upravo rekla?” Pogledala sam u njezine nasmiješene oči i znala sam da ću joj sve reći. „Trebam Ethana. Trebam ga za sve. Trebam ga da bih bila sretna i da bude otac djetetu koje smo napravili i da me voli i brine se za mene...” Glas mi je utihnuo do cviljenja koje je zvučalo tako patetično, da sam u tom trenutku sama sebe prezirala. Dr. Roswell govorila je jako blago: „To je prilično zastrašujuće, zar ne?” Potekle su mi suze i uzela sam rupčić. „Da”, jecala sam i pričekala trenutak da izgovorim idući dio. „Trebam ga tako jako... i to me čini krajnje ranjivom... i što ću učiniti ako jednog dana odluči da me više ne želi?” „To se zove povjerenje, Brynne, i to je dar koji je uvjerljivo najteže nekome dati.” U tome je imala pravo. Nije bilo nimalo ugodno večerati sam. No ne bih se požalila Ethanu. Bilo mi je jasno da je u velikoj gužvi na poslu i u posljednje je vrijeme često navečer morao na događaje. Počistila sam nakon večere od povrtne juhe i francuskog kruha, koji su zasad mirovali u mom želucu. Hvala Bogu na lijekovima protiv mučnine, inače bih dosad već bila mrtva. Ako bih se držala vrlo jednostavne hrane i redovito uzimala lijekove, činilo se da je povraćanje uglavnom iza mene. I Freddy i dr. Burnsley rekli su da imam nešto što se zove hyperemesis gravidarum, ili jednostavnim jezikom, teška jutarnja mučnina. U mom je slučaju počela kao večernja mučnina i ozbiljna dehidriranost koja, ako se ne liječi, može uzrokovati pothranjenost. Krasno. Zato je dovoljno reći da sam davala sve od sebe da jedem. Jedan sat prije toga dobila sam poruku od Ethana u kojoj mi je javio da će kasno doći i da će večerati u uredu. Razumjela sam, ali to ne znači da mi se sviđalo. Olimpijske igre velika su stvar i uzbuđenje je raslo kako se bližila ceremonija otvaranja. Doista sam shvaćala pod kolikim je pritiskom na poslu i osjećala sam se bolje jer sam znala da on to mrzi jednako koliko i ja, ako ne i više. Stalno mi je govorio kako bi volio da može ostati kod kuće na večeri koju ja skuham, grliti se pred televizorom i počastiti seksom za desert. Aha, i ja isto. Emocionalno sam bila skršena i znala sam to. Bila sam usamljena, pod utjecajem hormona i emotivno pretjerano zahtjevna. Mrzila sam se osjećati zahtjevno. Čeznutljivo sam pogledala u Mieleov aparat za kavu, koji je sigurno vrijedio više od moje kolekcije čizama, i dureći se brisala granitnu radnu površinu. Činjenica da ću idućih sedam mjeseci biti bez dobre kave bila je jednako bezvezna kao usamljena večera danas. 82 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Nisam pila kavu bez kofeina i zaključila sam da mučenje sa samo jednom šalicom na dan nije vrijedno gnjavaže. Umjesto toga sam tražila svoj unutarnji zen i gradila blisku osobnu vezu s biljnim čajevima. Malina i mandarina zingeri pokazale su se kao ugodna iznenađenja, moram priznati. Skuhala sam si šalicu maline zinger i nazvala Bennyja. „Bok, draga.” „Nedostaješ mi. Što radiš večeras?” upitala sam, nadajući se da ne zvučim previše patetično. „Ricardo je tu i baš smo večerali.” „Aha, pa zašto si se uopće javio na telefon? Zauzet si. Oprosti što sam vas prekinula, samo sam te htjela na brzinu pozdraviti.” „Ne, ne, ne, mila moja. Ne tako brzo. Što se događa s tobom?” Ben je, bez sumnje, bio emocionalno najintuitivniji čovjek na svijetu. Mogao je nanjušiti najmanju aluziju i raspištoljiti se s mogućim scenarijima. Dovoljno puta sam ga vidjela u akciji da bih to znala. „Ništa se ne događa sa mnom”, slagala sam. „Zauzet si i imaš društvo. Nazovi me sutra, može?” „Ne. Ricardo je također na mobitelu i rješava neke stvari u vezi s poslom. Slušam te.” Uzdahnula sam u telefon. Zašto sam uopće nazvala Bena? „Čekam, draga. Što se događa s tobom?” „Bene, dobro sam. Sve je dobro. Uselila sam se kod Ethana, a on je pretrpan poslom jer su Igre pred vratima. Ja sam po starom.” „Znači, večeras si sama?” Ben će me ispitati sve detalje, jedan po jedan. Katkad sam baš blesava. „Da. Jako je zauzet organizacijskim sastancima.” „Zašto me, pobogu, nisi nazvala? Ja bih te izveo malo van.” „Ne, ti imaš planove s fantastično zgodnim Ricardom, zar si zaboravio? Ionako mi posljednjih dana nije do izlazaka.” „Ne osjećaš se dobro?” Sranje. „Ne, Bene, stvarno sam dobro. Samo sam bila sama kod kuće i nedostajao mi je prijatelj pa sam ti htjela čuti glas, to je sve. Nismo razgovarali otkad si snimio one fotografije u čizmama.” „O, Bože, prekrasne su. Poslat ću ti nekoliko probnih fotografija na mejl.” Jedva čekam da ih vidim.” Jedva sam čekala da ih vidim, ali Ethan sigurno nije. I dalje je izražavao nezadovoljstvo zbog mog posla modela, ali nisam popuštala. Posebno sad. Ako ne mogu raditi u Rothvaleu na slikama, onda ću itekako imati obilje vremena za svoj drugi posao modela. Barem zasad, dok se ne raširim. Nadala sam se da ću možda imati i snimanja na temu trudnoće. To mi je palo na pamet, premda ni sa kime nisam mogla podijeliti vijest o trudnoći. Ben još nije znao, kao ni Gaby. Oboje će me ubiti jer im nisam rekla. „Znači, preselila si se k Blackstoneu, ha?”

83 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Da, Bene. Jesam. Zapravo je to Ethan zahtijevao. Nakon onoga što se dogodilo u Nacionalnoj galeriji na Mallertonovoj gali, odlučio je da je vrijeme. Zadržat ću najam svog stana da olakšam Gaby do kraja godine, ali da, sad živimo zajedno.” „Kad je vjenčanje?” upitao je Ben sanjivo. Nasmijala sam mu se. „Ma daj prestani!” „Ozbiljan sam, curo. Definitivno idete u tom smjeru i ako išta znam, onda je to da te Blackstone jako voli, draga moja.” „Doista to vidiš na njemu?” Ben se podsmjehnuo u telefon. „To samo mrtvac ne bi vidio. Sretan sam zbog tebe. Zaslužuješ to, i mnogo više.” O, mnogo nam i dolazi. „Zaplakat ću ako kažeš samo još jednu riječ, ozbiljno to mislim.” Ovaj put nisam lagala. Čini se da je prepoznao moje raspoloženje i nastavio vedrijim tonom. „Moraš me pustiti da ti pomognem izabrati haljinu. Obećaj mi”, molio me. „Starinska, uska, od ručno izrađene čipke...” Sanjivi glas se vratio. „Izgledat ćeš kao božica, znaš, ako mi dopustiš da te ja uredim.” Nasmijala sam se u telefon i pomislila kako će se Ben iznenaditi kad dozna da on i Ethan imaju isto mišljenje o tom pitanju. „Neću reći ni riječi, druže. Moram ići, ali drago mi je što sam ti čula glas. Predugo sam bila bez njega.” ,,I meni, draga moja. Pošalji mi poruku sa slobodnim danima i idući tjedan te vodim na ručak, može?” „Može, Bene. Volim te.” Čovječe, to je bilo zamalo, pomislila sam pritisnuvši tipku za prekid poziva. Bolje da ne zovem Gaby. A ni tatu, mamu i tetu Marie. Nakon samo jednog pogleda na mene, Gaby bi mi isplanirala cijelu trudnoću i zakazala termin u bolnici. Znala sam da neću moći još dugo tajiti. Ethan je navaljivao da objavimo zaruke, a ako sam znala jednu stvar u vezi s Ethanom, onda je to da obično dobije točno ono što želi. Budući da sam očito voljela kažnjavati samu sebe, sljedeće što sam učinila bilo je da se logiram na svoj Facebook. U sandučiću me dočekala poruka prijateljice iz srednje škole, Jessice. Bile smo u kontaktu preko Facebooka otkad sam se preselila u London. Nisam imala mnogo prijatelja na profilu i pazila sam na privatnost. Ethan ga je detaljno pregledao i odobrio. Rekao je da je prijetnja došla od ljudi koji me već poznaju, znaju gdje živim i radim, pa profil na Facebooku neće ništa promijeniti. Jessica Vettner: Bok, draga. Kako si? Kod mene sve po starom s poslom i životom i nikad nećeš pogoditi koga sam danas srela. Karla Westmana iz Baysidea. Sjećaš ga se? Još uvijek je mega zgodan!!! LOL Tražio me broj telefona. :D Karl je radio u Seattleu i nedavno je prebačen natrag u Marin. Naletjela sam na njega u teretani, od svih mjesta. Još uvijek idem u First Fitness na Hemlocku. Nekad ondje vidim i tvog tatu i imamo istog osobnog trenera! Tata ti je duša od čovjeka i jako se ponosi tobom. © Stalno govori o tebi i rekao mi je da još više radiš kao model i da ti se sviđa. Drago mi je zbog tebe, Bry. Voljela bih te opet vidjeti! Kad ćeš se vratiti u SF u posjet?? Jess 84 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Vau. To je neočekivano lice iz prošlosti. Ne Jessica nego Karl. Mislim da se ona nije sjećala, ali ja svakako jesam. Karl je bio momak s kojim sam kratko hodala kad je Lance otišao na fakultet. Karl zbog kojeg je Lance bio luđački ljubomoran kad je doznao da nisam samo čekala da se vrati kući s fakulteta pa da me poševi - to je barem bila priča koju sam ja znala. Razlog zašto su me Lance i njegovi kompići zlostavljali na onom biljarskom stolu i mislili da bi bila fora sve snimiti. Nikad više nisam ni vidjela ni čula Lancea ni Karla. Znam da je Karl nekoliko puta pokušao stupiti u kontakt sa mnom prije nego što su me poslali u Novi Meksiko, ali nisam htjela vidjeti ni njega ni ikoga od starih prijatelja, osim Jessice. Jednostavno se nisam mogla vratiti u to razdoblje, a iz istog razloga već četiri godine nisam posjetila svoj rodni grad. Nisam se nikad namjeravala vratiti. Bilo je čudno opet razmišljati o svemu tome. Nisam ništa zamjerala Karlu, nisam osjećala ništa, točka. Karl me zapravo tretirao prilično pristojno s obzirom na moju reputaciju u srednjoj školi, ali poslije incidenta sam se zatvorila i nisam mogla pogledati u oči nikoga tko me vidio na onoj snimci. Pitala sam se što je Karl mislio kad ju je vidio. Je li me pokušavao utješiti jer mu je bilo žao zbog onoga što se dogodilo ili se nadao da će dobiti još malo akcije od mene? Tko bi znao? Sigurna sam da tad nisam znala niti me bilo briga. Bila sam previše zauzeta traženjem izlaza iz ovog života. Napisala sam Jess veseo i pozitivan odgovor poželjevši joj sreću s njim i odlogirala se s Facebooka. Sad sam imala novi život. U Londonu... s Ethanom... i bebom koju ću dobiti. Neil je sjedio nasuprot meni i izgledao je ganuto kako ga nikad prije nisam vidio. Iskreno, nisam ga krivio. Kad sam mu rekao da se ne moramo više brinuti da je Brynne netko stavio nešto u hranu ili piće na gala večeri, to je bio samo početak njegova šoka. „Ne mogu vjerovati!” „Čekao sam tjedan dana da ti kažem. Nismo još rekli ni roditeljima, a ona ima problema s jakom trudničkom mučninom.” Okrenuo je glavu i trznuo se. Jesi li to ti, E? Trebao bi se čuti što govoriš.” „Što?” Nisam mogao dočekati da vidim Neila na mome mjestu. Kvragu, oženit će se za nekoliko mjeseci i kladim se da neće proći dugo do trenutka kad će mi ući u ured izgledajući kao da ga je netko mlatnuo štapom po glavi. „Ponašaš se kao da to nije ništa. Postat ćeš otac, prijatelju.” „Pa, što bi htio da kažem? Nismo planirali da joj pilule zakažu i to zapravo ništa ne mijenja”, rekao sam podrugljivo. „Hvala na obavijesti. Svjestan sam toga.” Neil se nacerio. „Drago ti je.” Smijao se i odmahivao glavom. „Prilično si sretan zbog toga, zar ne?” Bio sam i nisam mu imao razloga lagati. „Da, jesam. I oženit ću se njome. I to prije nego što se ti i Elaina vjenčate”, provocirao sam, izazivajući ga da podigne obrvu zbog toga. „Što prije objavimo zaruke, to bolje, to je moje mišljenje. Neka senator i njegovi kompanjoni to pročitaju u časopisima o poznatima. BLACKSTONE ŽENI AMERIČKU MANEKENKU, PRVO DIJETE NA PUTU. Što više publiciteta, to bolje, to je moje mišljenje. Što kažeš na: TRUDNA AMERIČKA LJEPOTICA UDAJE SE ZA BIVŠEG SP KAPETANA KOJI SE BRINE ZA SIGURNOST KRALJEVSKE OBITELJI? Mislim da to zvuči bolje. Popis gostiju 85 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

bit će impresivan, to ti mogu obećati. Svaka slavna osoba koju poznajem dobit će pozivnicu. Što Brynne bude imala viši profil, to će više slojeva morati probiti da dođu do nje. Možeš li zamisliti što bi bilo da nekog američkog dužnosnika uhvate kako joj pokušava nauditi? Vjerojatno bi izazvali rat Što bude poznatija, teže će ikad postati meta. Bacam im rukavicu u lice i spreman sam ih sjebati prilično brutalno”, lažirao sam osmijeh. Neil je kimnuo. „Sretan sam zbog tebe, E. Brynne je tvoj lijek, to je svima jasno.” Zastao je prije nego što je upitao: „Što ona misli o tome što će postati mama?” Nisam mogao potisnuti val ponosa koji me preplavio kad je Neil postavio posljednje pitanje. „Znaš kakva je Brynne. Jako je razumna u vezi s važnim stvarima, a ovo je takva stvar, ali znam da je uplašena kao što bi svatko bio. Jebeš me, zastrašujuće je!” Uzeo sam Djarum Black i zapalio ga. „Da, ali vas dvoje ćete uspjeti, siguran sam”, rekao je Neil prije nego što je promijenio temu. „Kakav je bio Len dok me nije bilo?” „Dobar. Solidni, pouzdani Len. Zapravo, sad je također u stanu i pretpostavljam da će Len paziti na nju većinu vremena do ceremonije otvaranja. Trebat ću te da vodiš stvari ovdje kad mene nema.” Len je bio Neilova zamjena za čuvanje Brynne. Vozio ju je kamo god je trebala ići i čuvao ulaz u stan kad ja nisam bio unutra s njom. Nisam mogao i nisam namjeravao riskirati ostavljajući je u ranjivu položaju. Što smo dublje kopali u kampu senatora Oakleyja, to je više znakova ukazivalo na senatorovu moguću upletenost u ono za što sam sad vjerovao da su bila lukavo zakamuflirana ubojstva Montrosea i Fieldinga. Postojali su znakovi da je Fielding mrtav, ali nije se moglo znati kad će se njegovo tijelo pojaviti, ako se uopće pojavi. Oko Fieldingova napuštenog stana u Los Angelesu Neil je uočio ljude koji su sigurno bili iz tajne službe. Taj pizdun je smaknut, kladio bih se u svoj Viktorijin križ da je tako. „Vrijeme je za odlazak odavde, šefe. Prekasno je da si još ovdje, a žena ti je sama kod kuće”, rekao je Neil. „Slažem se.” Uzdahnuo sam pomislivši na duge večeri na poslu koje su me još čekale u narednim tjednima, jako povukao dim i ugasio cigaretu. Doista mi je dobro išlo smanjivanje pušenja. Katkad bih čak pustio cigaretu da izgori, a da je ne popušim. Neil me potapšao po leđima dok smo izlazili. „Onda, tata, prvom prigodom te moramo dobro napiti da proslavimo. Napumpao si curu, a još se i ženiš.” Opet je zatresao glavom kao da je i dalje u šoku. „Ti ništa ne radiš napola, zar ne?” „Bojim se da ne”, progunđao sam. Stan je bio mračan i tih kad sam ušao. Jedino što sam želio bilo je staviti ruke na nju. Uvijek bi me nakratko uhvatila panika kad bih ušao u stan koji se doimao praznim. Ali to je bilo glupo jer je bilo prokleto prekasno za vraćanje s pošla i maloprije sam na vratima otpustio Lena s dužnosti. Naravno da je bila u stanu! Spavala je, a stan je bio mračan. Svukao sam jaknu i počeo odvezivati kravatu hodajući prema spavaćoj sobi. Zahvalan sam što nisam došao do sobe jer bih našao naš krevet prazan i doživio srčani udar. Naglo sam zastao kad sam je ugledao ispruženu na kauču, s e-čitačem na trbuhu i iPodom podešenim na sviranje. Samo sam je gledao. Njezine duge noge isprepletene s malom dekom, jedna ruka ispružena iznad glave i kosa raširena ispod nje. 86 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Samo su svjetla grada koja su ulazila kroz ispupčene prozore osvjetljavala sobu, ali to mi je bilo dovoljno da je vidim. Nosila je moje crne svilene bokserice i mali zeleni top koji je otkrivao dovoljno mekih oblina da mi se kita odmah digne. Bez obzira na sve, nije mi trebalo mnogo da se vratim u život Što smo više vremena bili prisiljeni provoditi razdvojeni, to je moja iracionalna potreba postajala veća. Želio sam je. Sve vrijeme. Želja. Potreba. Žudnja. Gubio sam razum i bio sam prilično siguran da je Brynne to znala. Brinula se za mene, a zbog toga sam je samo još više volio. Napokon sam imao nekoga kome je bilo stalo do mene zbog mene, a ne zbog toga kako izgledam ili koliko novca imam. Otvorila je oči i pronašla me. Ostao sam ukopan na mjestu najmanje dva metra od nje i zbacio cipele. Uspravila se na kauču i rastegla se, izvivši leđa i prsa prema meni, pozivajući me. Još uvijek nismo jedno drugome rekli ni riječi, ali već smo komunicirali. Bacit ćemo se u to kao zvijeri i bit će nevjerojatno dobro. Kao uvijek. Znači... idemo na obostrani striptiz, ha? Zvuči mi prokleto savršeno. Ja prvi. Imao sam više odjeće koje se trebalo riješiti. Mislim da sam se smiješio. Ako se izvana nije vidjelo, iznutra sam imao jebeni klaunovski cerek. Polako sam otkopčavao gumbe na košulji, gledajući je kako me gleda dok joj oči postaju čađave. Zbacio sam košulju s ramena i pustio je da padne na pod. Odgurnuo sam je nogom i namignuo Brynne. Tvoj red, ljepotice. Izvela je pokret koji sam jako volio i koji je činila tako dobro da bi ga trebalo zakonom zabraniti. Podignula je ruke i spojila dlanove iza vrata povlačeći ih prema gore kroz kosu i istežući vrat dok nije vratila ruke do dna oskudne zelene potkošulje. Pogledala je u mene i stala. Zarežao sam duboko u grlu. Čisti nagon koji je bilo nemoguće zadržati. Morao sam je odmah progutati. Polako je povlačila zelenu tkaninu prema gore otkrivajući satensku kožu trbuha, slijedilo je kratko odugovlačenje preko nabreklina grudi, a onda mali skok kad su pale slobodne, a top odletio u zrak. Ispružila je ruke i spustila ih na kauč, dlanovima prema dolje. Pošao sam korak naprijed izvlačeći remen iz karika i bacio ga na pod tako da je zazvečao. Oblizao sam usne zamišljajući okus njezinih savršenih sisa kad dođem do njih. Tako jebeno sladak. Otkopčao sam gumbe i zatvarač na hlačama i pustio ih da mi kliznu niz kukove. Šutnuo sam ih po parketu na isti način kao maloprije košulju. Brynne je stavila dva prsta u usta i polako ih izvukla pa kružila oko jedne bradavice koja se lijepo ispupčila, tvrda i tamnoružičasta. Dragi Isuse, večeras ću sigurno umrijeti. Čvrsto sam je pogledao, navodeći je da mi pročita misli. Trebam ta tvoja usta na sebi, dušo. Pogledala me poluzatvorenim očima i uhvatila moju poruku. Uvukla je prste ispod rastezljivog struka mojih bokserica koje je toliko voljela nositi, gurnula kukove uvis i 87 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

povukla bokserice niz noge. Ispustila je crnu svilu iz prstiju i naslonila se natrag na kauč kao boginja na postolju, blago savijenih nogu, jedne ruke ispružene, a druge savijene u laktu. To je bila poza. Možda slična pozama koje je zauzimala za portrete. Ah ova je bila samo za mene. Izgledala je tako prekrasno da se gotovo nisam želio pomaknuti. Najprije sam je morao upiti. Napiti se od nje. Nikad mi nije bilo dosta gledanja moje Brynne. Zakoračio sam i skinuo jednu čarapu. Još jedan korak i riješio sam se i druge. Ostao sam samo u gaćama. Brynne je oblizala usne kad sam došao sasvim do ruba kauča i čekao da me dodirne. Tijelo mi je bilo zategnuto do same granice, jaja su me boljela i to je bilo sve što sam mogao učiniti da se ne popnem i ukopam u nju. Nagnula se i dodirnula mi kitu kroz svilu. Gurnuo sam joj je u ruku i zabacio glavu unatrag. Osjetio sam kako mi gaće klize niz bedra i brzo sam iskoračio iz njih. Kitu mi je uzela u jednu ruku, a jaja u drugu. A onda sam osjetio njezin meki jezik na sebi. Jeboteeeee, dušo...” Dahtao sam dok mi je uzimala kitu, duboko je uvlačila i izvlačila iz usta. Podignula je svoje lijepe oči i susrela moje dok me stalno usisavala do dna grla. Strastveno. Duboko. Stručno. Želio sam odgoditi orgazam, ali kako mi je dobro pušila, znao sam da neću moći. Bilo je previše jebeno dobro i previše mi je trebalo. Bio sam izgubljen u njoj i osjećaj je bio tako prokleto odličan da nikad više nisam želio biti pronađen. Izgubljen zauvijek u tom trenutku s njom. Mogao sam umrijeti sretan i sigurno bih imao osmijeh na licu. „Ahhh, jeboteee, svršit ću!” Izvukla ga je iz usta i krenula prema jajima, ližući ih i stišćući. Ovio sam šaku oko dna kite i silovito je prodrmao. Jedanput. Drugi put. Treći put i počeo sam svršavati ravno u njezina otvorena usta. Jebeno najseksi doživljaj ikad. Moja me djevojka tako primila, otvorenih usta i isplažena jezika, čekajući da uhvati moju spermu. Prokletstvo, ovo ću ponoviti. Iz mene je izišla drhtava rika kad sam eruptirao i rasprsnuo se u komadiće. Kad sam opet postao koherentan, bio sam na koljenima, Brynne mi je gladila kosu, a obraz mi je ležao na njezinu krilu. Trebat će mi minuta ili dvije da se vratim na planet Zemlju. „Stvarno znaš kako dočekati svog muškarca nakon groznog dana”, promrmljao sam i rukom se počeo penjati njezinom glatkom nogom. „Nedostajao si mi večeras.” Govorila je nježno i nastavila me gladiti po glavi. Uvijek je imala božanstven dodir. „Ti si meni više”, rekao sam i progunđao, „mrzim kad nisam s tobom navečer.” Malo se opustila. Osjetio sam promjenu u njoj kad se smekšala ispod mene. Duboko sam udahnuo, uvlačeći njezin miris, cvjetne note pomiješane s mirisom njezine kože, koji me poslao u seksualnu izmaglicu tako duboku da sam siguran da sam zakopao dio svoje ljudskosti. Miris njezina uzbuđenja pretvarao me u zvijer. Od njega bih joj poželio raditi jako perverzne stvari. Podignuo sam glavu i stavio ruke na njezina koljena. Raširio sam joj noge ispred sebe i zurio u golu picu. Bila je prekrasna i izložena za mene. Samo za mene? Odbacio sam tu bolnu misao i usredotočio se na svoje blago. „Isuse, sva si mokra, ljepoto. Treba ti pažnje, je li?” 88 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Da...” šapnula je, širom otvorila usta i počela teško disati. „Bio sam nemaran.” Povukao sam joj kukove do ruba jastuka i držao je otvorenu. „Moraš mi oprostiti.” Puhnuo sam u njezin rascjep i uživao u reakciji koju sam dobio, izvijanje kukova i nježno, seksi stenjanje. Zvukovi koje je proizvodila... Kita mi je bila opet spremna samo od tog grlenog predenja. Uronio sam i duboko je liznuo razdvajajući joj usne kako bih mogao raditi na zadebljanju koje je davalo lijep osjećaj. Opet je izvila kukove prema gore i ispustila još seksi zvukova. Gostio sam se. Nije bilo drugog načina da to opišem. Sisao sam i lizao, grickao i štipkao i mogao sam ostati ondje i raditi to jako, jako dugo. Uvijek bih poludio od njezina okusa. Kad sam osjetio njezino stezanje oko mog jezika i dva prsta koja sam u nekom trenutku uvukao u njezinu božanstvenu pičku, pripremio sam se za ono što je sigurno dolazilo. Ona svuda po meni. Jesi spremna, dušo?” uspio sam upitati, s usnama na njezinim usnama. „Daaaaa...” Poklik joj je izišao tih i razvučen nisko u podrhtavajućem dahu. Meni tako neukaljano lijep da sam je gotovo nevoljko poveo dalje i izgubio taj zvuk. „Svrši za mene.” Fokusirao sam se na njezin klitoris i stavio zube na njega. „Sad!” To je bila naredba i, kao i prethodnih puta, izvela ju je do savršenstva. Cijelo joj se tijelo izvilo prema gore i iz dubine grla ispustila je tih, drhtav vapaj kad sam gurnuo prste u nju i savio ih. Gledao sam očima, okusio jezikom, slušao ušima i osjećao prstima kako je moja prekrasna djevojka dostizala klimaks. Jedino što nisam upotrijebio dok se raspadala bio je govor. Nije bilo riječi kojima bih je opisao niti je bilo onih koje bih u tom trenutku uspio koherentno oblikovati; bila je umjetničko djelo, a ja sam zanijemio.

89 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 13

Ethan me podignuo s kauča i držao na rukama. Pogledala sam u njega i, kad me pronašao svojim plavim očima, opet me preplavio val emocija. Toliko sam ga voljela da sam prepoznala strah. Čula sam druge kako govore o tom strahu. Čitala sam o njemu u knjigama. Sad sam razumjela. Strah koji osjećate kad konačno predate svoje srce drugoj osobi. Postanete ranjivi jer je možete izgubiti. Ako nikad nikoga ne volite, nikad nećete biti povrijeđeni ako vam ne uzvrati ljubav ili vas ostavi. Napokon sam imala praktično iskustvo u razumijevanju tog straha. Bio je sranje. Mislim da je Ethan osjetio moje novostečeno znanje. Proučavao me intuitivnim očima koje su sad izgledale jako tamnoplave i pognuo je glavu kako bi spustio usne na moje. Poljubio me točno ondje ispred prozora držeći me golu u naručju. Topila sam se u njega i prepustila se svojim prokletim emocijama. Nosio me niz hodnik do spavaće sobe i prekinuo poljubac da bi me spustio na krevet. Tad je vidio. „O, dušo... ne plači”, šapnuo je, uhvatio mi lice rukama i približio mi se. Nisam mogla prestati. U meni je bilo previše toga da bi ostalo unutra. „Jako te volim, Ethane”, rekla sam ridajući, a onda sklopila oči pokušavajući pronaći nekakvo malo utočište od emocija. Ethan je preuzeo kontrolu, ispružio se uz mene tako da su nam tijela bila poravnata od glave do pete i počeo me ljubiti. Posvuda. „Ja tebe volim više”, šapnuo je, prelazeći usnama po mojim suzama i brišući ih. Prešao je na moju bradu, zatim na vrat i grlo, a toplo povlačenje njegova jezika po koži vraćalo mi je kontrolu nad nagonom za plakanjem. „Znam što ti treba i uvijek ću biti tu da ti to dam.” Podignuo je ruku uvlačeći prste u moju kosu dok je usne zatvarao nad bradavicom i usisao je. I tek tako, poveo me u drugi svijet. Mjesto na kojem sam bila voljena i gdje sam mogla zaboraviti na vrijeme kad se nisam usuđivala ni sanjati da će me netko tako voljeti. Ethan je jezikom naizmjenično lickao jednu pa drugu bradavicu, štipkao ih usnama, izvlačio ih i ukrućivao im vrhove dok nisu postali oštri i bolni, istodobno me čvrsto držeći za kosu. Povlačenje za kosu izvijalo mi je prsa uvis do njegovih usna. Trebalo mi je to što mi je činio. Jako mi je trebalo. Kad je podignuo glavu s mojih grudi, pobunila sam se zbog gubitka njegovih usana na meni i užitka koji su mi donosile. Želio je pogledati svoje djelo. Ethan je volio gledati naša tijela tijekom seksa. Nije bilo komadića moga tijela koji nije dobro pogledao ili na neki način dodirnuo. Kad bi gledao i kad bi mu se sviđalo ono što vidi, samopouzdanje mi je raslo. Je li dobar osjećaj kad ti sišem te prekrasne sise i kad ih ukrutim?” Povukao me za kosu. „Da! Volim kad ih sišeš.” Počeo me hvatati očaj. „Voliš li kad ih ugrizem?” Stisnuo je zube iznad jedne, ne toliko jako da strašno boli, ali dovoljno da me potrese ekstaza i bolno probadanje od kojeg sam jauknula. 90 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„To ću protumačiti kao da”, promrmljao je. Jebeno si prekrasna kad proizvodiš zvukove...” Zagrizao je drugu bradavicu, a ja sam dahtala i očajnički željela još. Ethan mi je pokazao, bez tračka sumnje, da sam doista seksualno biće. Kad bi me doveo u takvo stanje, čak bih se i ja sama svrstala u kategoriju nimfomanke. Izvukao je ruku iz moje kose i njome mi široko raširio noge da bi zurio u moju picu. „Ali sad želim ovo”, rekao je, gladeći moj rascjep i šireći klizavu vlažnost od ranijeg orgazma unatrag kako bi mi podmazao drugi otvor. Već smo neko vrijeme radili na tome i Ethan nas je polako vodio prema cilju. Nikad prije nisam probala analni seks ni s kime i on će biti prvi. Bilo je lijepo imati to djevičanstvo i dati mu nešto što nitko drugi neće dobiti. Gurnuo je dva prsta unutra i podignuo pogled dok je to činio. „Želim ovo, dušo. Želim ući u svaki tvoj dio jer si moja i uvijek ćeš biti.” Žalac pritiska koji me ispunio natjerao me da se savijem od invazije. „Znam”, dahtala sam u njegove usne koje su gladile moje. Ethanove su mi riječi samo pomogle da osjećam više onoga što sam trebala znati od njega, usredotočila sam se na to i prepustila se dobrom mjestu u glavi. Moja si i uvijek ćeš biti. „Opusti se za mene. Pusti me ovdje i učinit ću da ti bude predobro.” Počeo je polako gladiti prstima i svakom penetracijom ulaziti sve dublje. „Dušo... tako je jebeno uska. Večeras je želim osvojiti.” „Učini to”, rekla sam zadihano i okrenula glavu ustranu, „želim da to... konačno učiniš...” Ethan mi je uhvatio bradu, vratio moje lice tako da gleda u njegovo i gurnuo prste dublje unutra dok je svojim ustima posjedovao moja zabadajući duboko u snažnim zamasima jezikom. „Volim te”, rekao je hrapavim glasom. „Toliko da većinu vremena ne znam što bih sa sobom, ali znam što želim učiniti ovdje.” Izvukao je prste pa ih opet gurnuo u moj djevičanski otvor. Zavapila sam od intenziteta tog uklizavanja koje je palilo put ravno do moje jezgre. „Moram upoznati svaki komadić tebe, Brynne. Pohlepan sam, dušo, i moram sve imati.” Počeo mi je palcem polako trljati klitoris, istodobno ulazeći u mene i prstima. „Moram ući u tvoju prekrasnu, savršenu guzu jer si to ti, a ja moram znati kakav je osjećaj biti tu.” Zadrhtala sam pod njim i njegovim dodirom, nemoćna reći išta drugo osim jednostavnog da. Čim sam izrekla pristanak, povukao se s mene i okrenuo me. Uzeo si je vremena namještajući me kako mu je odgovaralo. Kukove mi je povukao unatrag tako da sam bila na koljenima. Ruke mi je ispružio naprijed tako da su se uhvatile za uzglavlje. Koljena mi je raširio još više i onda... ništa. Čula sam ga kako diše i znala sam da me opet proučava. Moj je Ethan imao trunku voajerizma u sebi, a mene je još više palilo što sam znala da ispunjavam njegove maštarije. Mirovala sam u iščekivanju, a onda me pokrio, pritisnuo prsa na moja leđa i približio usta mome uhu. „Sigurna si?” pitao je uz topli dodir usana pa me liznuo točno ispod usne resice. „Daaaa”, drhtavo sam odgovorila ispuštajući dugi dah. Položio je usne na moj zatiljak pa klizio niz kralježnicu cjelovima obožavanja. Što se više bližio svome odredištu, to se moje tijelo više palilo od senzacija koje su se budile nisko u trbuhu. Počela sam se tresti. 91 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Polako, ljepoto, imam te.” Pritisnuo mi je ruku na donji dio leđa pa pogladio jednu stranu stražnjice. „Prekrasna si ovako mrmljao je dok je rukom prelazio na drugi guz i uhvatio me za kuk. „Neopisivo izvrsna i savršena.” Osjetila sam kad je prebacio težinu iza mene i čula otvaranje ladice stolića. Kapljice lubrikanta pale su mi na kožu i počeo ih je razmazivati. „Diši za mene, okej? Dobro ću se pobrinuti za tebe.” Kimnula sam dajući mu do znanja da sam ga čula, ali nisam mogla govoriti. Jedino što sam mogla bilo je udisati zrak i čekati što će se dogoditi kad ga osjetim ondje. Vrh njegove kite prošao je kroz moje nabore i ugodno klizio niz klitoris šaljući iskre od kojih sam se gurala unatrag da dobijem više kontakta. „Da, dušo. Dobit ćeš ga.” Pritisnuo je tupi vrh na mene. Pritisak je bio intenzivan i nisam mogla obuzdati kontrakcije mišića. „Opusti se i diši.” Još jednom je gurnuo i vrh je ušao unutra, šireći otvor da se prilagodi njegovoj veličini. „Još jedan, dušo. Još malo. Ulazim polako, ali sigurno, okej?” Rukama mi je držao guzu dok mu je kita ulazila dublje tjerana našom obostranom željom da dovršimo to sjedinjenje. Malo me boljelo, ali to je bio vrlo erotičan osjećaj koji je otpustio nešto u meni. Htjela sam to osjetiti. Doista jesam. Morala sam razumjeti i morala sam se više dati Ethanu. Pritisak koji je brzo rastao već je izazivao reakciju u meni i vodio me u smjeru orgazma. Gurnula sam se unatrag na njegovu kitu da mu dam do znanja da može nastaviti dalje. „Ahhhhh... o, Bože”, rekla sam zadrhtavši kad je opet nasrnuo naprijed, a osjećaj rastezanja povećao se do granice boli dok se nije činilo nemoguće da može dalje, i tijelo mi se zažarilo. A onda iznenada popuštanje kad me posve napunio jednim oštrim nasrtajem koji ga je odveo sve do kraja. Zatvorila sam oči kad je povikao i smrznula se od tog osjećaja. „Jeboteee, tako si dobra!” Umirio se i rukama mi milovao obje polovice stražnjice. „Dušo... o, jebote... okej?” Teško je pronalazio riječi i to sam svakako mogla razumjeti. I meni je bilo teško mirovati i osjetila sam kako se podrhtavanje vraća. Stezanje nije izazvala bol nego je bilo nenamjerna reakcija na nevjerojatni napad na moju erogenu zonu. Bol je bila minimalna jer me Ethan polako pripremao za to iskustvo, pažljivo me uzimajući, što je bio njegov način u gotovo svemu. „Pogledaj kako se treseš.” Smjerno mi je milovao kukove. „Prestat ću ako mi to kažeš. Ne želim te ozlijediti, dušo”, rekao je jasno, ali čula sam napor u tim riječima. „Luđački si dobra, ja sam... ja sam... jebote, tako je dobro!” Znala sam da je pod dojmom baš kao i ja i oboje smo čekali da onaj drugi to podijeli. Kad je riječ o seksu, Ethan i ja uvijek smo se povezivali vrlo iskreno. Ne znam zašto je sve bilo tako lako, ali bilo je, sad i oduvijek. „Ja sam... ja sam okej”, zamuckivala sam, „želim da nastaviš.” „Jebote, volim te!” oštro je zastenjao. Ethan se polako povukao i to je povlačenje poslalo još onih osjetilnih iskri u moju jezgru, a onda se opet duboko zarinuo. Svaka penetracija spora i kontrolirana. Svaka nas je spajala malo dublje od prethodne. Šokirao me intenzitet užitka koji je rastao u meni u skladu s odmjerenim ubrzavanjem Ethanova ritma. Čvrsto me držao rukama, a njegov me kurac posjedovao na posljednji mogući način. Dok je sve raslo u mojoj jezgri i jurilo prema nečem eksplozivnom, vidjela sam da je Ethan u istom očajničkom stanju kao i ja. Počeo mi je govoriti prljave riječi i teško disati, a onda je spustio prste na moj klitoris i počeo opisivati krugove.

92 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Njegov dodir na tom malom snopu živaca gurnuo me preko ruba. „Svršit ću!” zajecala sam. Pognuvši glavu na plahte, pripremajući se za navalu, osjetila sam ga kako se u meni nadima do nadljudske tvrdoće nastavljajući kitom u neumornom ritmu. „O, JEBOTEEEE! I ja ću!” urlao je kroz jake nasrtaje koji su nas stalno iznova povezivali. Grčila sam se ispod njega i raspadala, potpuno odumrla i u stanju samo čekati dok je on nastavljao prema svome cilju. Trenutak poslije osjetila sam da je izašao iz mene i okrenuo me dok mi je tijelo još brujalo od najeksplozivnijeg užitka koji sam ikad doživjela. „Oči!” zarežao je. Otvorila sam oči i spojila se s njegovim vatrenim plavim kuglama. Pogled na njega bio je veličanstven. Izgledao je kao poganski bog, sav znojan i napetih mišića klečeći između mojih nogu, šake čvrsto stegnute oko kite, i ejakulirao svuda po mojim grudima i vratu. Prizor je bio prekrasan. Malo poslije čula sam ulijevanje vode u kadu i otvorila oči. Tijelo mi je bilo teško od pospanog zadovoljstva. Ethan je bio kraj mene i gledao me, intenzivna i ozbiljna izraza lica, i provlačio mi prste kroz kosu. „Evo je.” Grube crte lica su se smekšale dok se saginjao dodirnuti mi usne. „Postaneš pospana kad te natjeram da svršiš.” „Mislim da sam morala odrijemati poslije svega onoga.” Opet se namrštio. „Bilo je previše? Žao m...” Ušutkala sam ga stavivši mu ruku preko usta. „Ne.” Odmahnula sam glavom. „Rekla bih ti da je bilo previše.” „Je li bilo dobro?” pitao je oprezno, a zabrinuto čelo nabralo mu je lijepe crte lica. „O... da.” „Jesam li te ozlijedio?” Zvuk zabrinutosti u njegovu glasu dodatno me rastopio. „Samo na najljepši mogući način”, rekla sam mu iskreno. Brazda na čelu je nestala i zamijenio ju je izraz olakšanja. „O, hvala svetom kurcu!” Podignuo je oči prema gore kao da se moli, a onda ih vratio na mene što je, zapravo, bilo apsurdno - zahvaljivati nebesima na analnom seksu i to psovkom iako sam ja dala svoj blagoslov? „Jer doista to želim ponoviti.” Izgledao je kao da mu je pao kamen sa srca, a možda čak i malo samodopadno. Bilo mi je drago što sam ga usrećila i tješilo me opet vidjeti koliko Ethanu mogu vjerovati svojim srcem i tijelom. Odlično se brinuo za mene. Prije nisam zapravo vidjela koliko je to želio i koliko je bio dobar u tome. Seksualno i emocionalno. Ethan je uvijek bio brutalno iskren, katkad čak toliko da bih se izvana zacrvenjela od njegove otvorenosti. Ali iznutra sam znala da je to jedan od razloga zašto mi je tako dobro odgovarao. No morala sam mu se malo i nasmijati. Samo je Ethanu moglo uspjeti zvučati umilno dok izražava nadu za još seksa na stražnja vrata, a da pritom ne zvuči sirovo i grubo. Kako mu to, dovraga, uspijeva? Moj perverzni, romantični kavalirski ljubavnik prljavih usta. Meni je to bila savršena kombinacija. „U redu”, rekla sam mu i nagnula se po poljubac. 93 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Neko vrijeme me ljubio na svoj nježan i lijep način što je bilo tipično za njega. Veselila sam se ljubljenju poslije seksa. Ethan me uvijek želio ljubiti poslije i uvijek sam imala osjećaj kao da opet vodi ljubav sa mnom, ali samo usnama i ustima. Pritisnuo me ležeći iznad mene i držao ispod svog čvrstog tijela, njegovi kukovi smješteni između mojih, njegove usne svuda po meni, na mojim usnama, mom grlu, mojim grudima. I nije prestao dok nije bio posve zadovoljen. Ethan je znao kako tražiti nešto od mene. I prilično sam sigurna da su mu instinkti bih upravo tako bazični - urođene iskonske direktive na koje ne može ništa drugo nego odgovoriti. Sigurna sam da je tako jer sami isto to vidjela kod sebe. Želim ga prihvatiti, a podčinjenost u seksu način je da Ethanu dam stvari koje tako otvoreno traži od mene. To me i pali. Volim stvari koje mi govori i traži od mene kad smo usred jebanja. Odmaknuo je usne s mojih i pogledao me staklenim plavim očima. „Toliko te volim da me to katkad plaši. Nije točno... plaši me većinu vremena.” Polako je zatresao glavom. „Mrzim što te moram ostavljati ovdje samu. Nije u redu.” Teško je uzdahnuo. „Strašno to mrzim. Postao sam... pretvorio sam se u pomahnitalog luđaka i nadam se da to nije sve... previše. Da ja nisam previše.” Čelom je dodirnuo moje. „Vidim te i jednostavno moram biti s tobom ovako.” Vukao je ruku po mojoj dojki i uhvatio je dlanom pokrivši osušene ostatke svojeg orgazma, koji su uglavnom već bili obrisani. Možda ih je on obrisao dok sam drijemala. Toliko sam bila slomljena od onog razornog klimaksa koji mi je dao, da nisam imala pojma. „Pa, ne žalim se”, držala sam mu lice. „Sviđa mi se tvoja verzija luđaka, ako ga tako zoveš, i samo da znaš, večeras sam bila usamljena, falio si mi i brinula sam se zbog svega, ali onda si došao kući i izgledao si kao da ćeš umrijeti ako me ne uzmeš i... pa, upravo mi je to trebalo da se osjećam bolje. Kad sam sama sa svojim mislima, počnem se brinuti oko stvari oko kojih ne bih trebala. Uhvati me sumnja. Ti si prva osoba koja mi je pomogla s mojim sumnjama. Kad me dodirneš i pokažeš mi koliko me želiš, izbrišeš ih sve.” Samo me gledao raširenih očiju. Jesi li stvarna?” šapnuo je, gladeći mi lice vrhovima prstiju u nježnom milovanju. Jer ću te htjeti zauvijek.” Ethan mi je već prije postavio to pitanje i obožavala sam ga. „Srce mi počne brže kucati kad govoriš takve stvari.” Stavio je dlan iznad moje lijeve dojke i držao ga ondje. „Mogu ti osjetiti srce. To je i moje srce.” Kimnula sam. „To je tvoje srce, a ja sam itekako stvarna, Ethane. Htjela sam sve što smo ikad učinili skupa i sad posjeduješ moje srce.” Dodirnula sam mu lice na isti način, samo nekoliko centimetara od svoga, utapajući se u njegovim očima. Ethan je teško uzdahnuo, ali uzdahom koji je zvučao kao olakšanje, a ne zabrinutost. „Dođi, ljepotice, idemo se okupati. Moram te oprati i grliti neko vrijeme.” Podignuo me s kreveta i odnio u svoju veličanstvenu kupaonicu obloženu travertinom, pa mi pomogao da uđem u kadu. Pošto se smjestio iza mene, ispružila sam se unatrag i naslonila na njegove čvrste grudi. Provukao je ruke oko mene i polijevao mi vodu po grudima i ramenima. „Večeras sam zvala Bennyja”, rekla sam nakon nekoliko trenutaka. Ethan je nasapunao spužvu za kupanje i prelazio mi njome po ruci. „Kako je Clarkson? Želi li te opet fotografirati?” „Nismo razgovarali o tome.” 94 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Ali htjet će.” Ethanov odgovor nije bio ništa novo. Nije mu se sviđalo da radim kao model i doista nije razumio koliko mi je to potrebno. Nisam ga imala naviku kritizirati zbog toga jer nisam htjela da se opet uznemiri i postane nerazuman. Postao bi iracionalan svaki put kad bih išla na neko snimanje, pa mi je bilo jednostavnije samo paziti da ga na to ne podsjećam. „Mislim da Ben postaje sumnjičav, a sigurno bi i Gaby bila da me vidi uživo, ali samo smo se čule telefonom.” Ethan mi je spužvom prao vrat. „Vrijeme je da im kažeš, dušo. Želim da objavimo zaruke i to mora biti prilično velika stvar. Znam da je tako.” „Koliko velika?” „Londonski mediji? Celebrity gosti? Otmjeni planovi?” Ukočila sam mu se u rukama. Čvršće me stisnuo i šapnuo: „Nemoj paničariti, u redu? Naše vjenčanje mora biti... događaj koji će biti medijski dovoljno zanimljiv da svi saznaju za nas.” „Primjerice senator?” „Da”, zastao je, „mislimo da je i Fielding mrtav. Nestao je potkraj svibnja.” „O, Bože! Ethane, zašto mi to nisi rekao?” Trgnula sam se naprijed i napola se okrenula gledajući ga s optužbom u očima. Pojačao je stisak oko mene i pritisnuo usne na stražnju stranu mojeg vrata. Pretpostavljam da je to bio pokušaj da me umiri i imao je sreće što su njegove taktike najčešće palile. Ethan me uspijevao smiriti običnim nježnim dodirom. „Upravo sam dobio potvrdu, a kad sam prvi put posumnjao na to bili smo u Hallboroughu i bila si strašno bolesna... Nemoj se ljutiti. I morao sam Neilu reći za nas. Zna da čekamo bebu. I prije nego što se naljutiš zbog toga, trebaš znati da je jako sretan zbog nas. Znaš sve što treba znati, Brynne.” Poljubio me u rame. „Bez tajni.” Mozak mi je počeo sve povezivati i naježila sam se od zaključka do kojeg sam došla. „Bojiš se da će pokušati doći i do mene, ali ako se naša veza i vjenčanje pretvore u celebrityvijest, onda se neće usuditi?” Čula sam strah u svome glasu i mrzila sam ga. Nisam mogla zamisliti da bi me senator Oakley želio vidjeti mrtvu. Što sam učinila krivo osim što sam hodala s njegovim sinom? Lance Oakley je učinio lošu stvar, a ne ja! Zašto da živim u strahu zbog nečeg što nisam izazvala? Ja sam bila žrtva i koliko god to mrzila, to je bila istina. „Ne mogu riskirati s tobom i neću, nikad.” Ethan me poljubio u vrat i kružio spužvom po mojem trbuhu. „Uvijek govorim da si briljantna jer doista jesi; Znači da shvaćaš.” „Da, jasno mi je. Shvaćam da me moćna politička stranka možda želi ukloniti, ali to ne znači da mi se treba sviđati vjenčanje koje je paravan za nešto drugo.” Osjetila sam kako se Ethan zategnuo iza mene i zaključila da nije zadovoljan time što čuje. „Rekao sam ti da ću učiniti sve što treba za tvoju sigurnost, Brynne, i bit će tako. Obećavam ti, mjesto događaja i popis gostiju ne mijenjaju baš ništa u vezi sa svrhom vjenčanja. Meni ne mijenjaju ništa”, izbacio je riječi iz sebe. “I želim da informacija da čekamo bebu također bude dio objave. To te čini još dragocjenijom robom.” Blago me zatresao. „Što i jesi.” O, da. Moj muškarac nikako nije bio sretan. A zvučao je i malo ranjeno i opet sam osjećala krivnju što sam bila tako nezahvalna. Pretpostavljam da je to još jedna stvar o kojoj 95 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

bih trebala razgovarati s psihijatricom. Premda sam bila zahvalna što se Ethan želio oženiti mnome i što je bio spreman preuzeti obvezu s našim djetetom, mrzila sam što su prijetnje tko-zna-koga bile pokretačka snaga iza njegove prosidbe. „Žao mi je. Znam da ti nimalo ne olakšavam, Ethane. Voljela bih da mogu biti drukčija kad je riječ o tome.” Na mnogo načina, da bar. „Ali trebao bi znati da ne sanja svaka djevojka o tome da će imati celebrity vjenčanje jer je netko pokušava ubiti.” „Motivira me mnogo više od toga”, progunđao je, „i ti to znaš.” Ethan je izvukao čep odvoda i ustao iz kade. Ponudio mi je ruku da mi pomogne, malo ljutita izraza lica, malo povrijeđen i svakako prekrasan u svojoj veličanstvenoj mokroj golotinji. Da, motivira ga i beba koju smo slučajno napravili. Prihvatila sam njegovu ruku i pustila da me izvuče iz kade. Zgrabio je ručnik i počeo me brisati od glave do pete. Kad je došao do trbuha, sagnuo se i nježno ga poljubio točno iznad mjesta na kojem će naša beba rasti. Dahnula sam i osjetila novo naviranje suza, nemoćna ukrotiti emocije i pitajući se kako ću kroz sve to proći neokrznuta. Zašto sam morala biti tako slaba? Ethan je podignuo pogled. „Ali ja te volim, Brynne, i moram biti s tobom. Zar to nije dovoljno?” Slomila sam se. Potpuno i totalno i to prokleti milijunti put. Suze, jecaji, štucanje - sve od navedenog. Ethan je večeras od mene dobio deluxe emocionalni paket. Jadan čovjek. No, činilo se kao da ga moja provala osjećaja nije ni najmanje zbunila jer je uzeo sve u svoje ruke, smjestio me natrag u krevet, legao uz mene i privukao me k sebi. Provlačio je prste kroz moju kosu i dugo me držao bez ikakvih zahtjeva, bez pitanja ili istraživanja. Pustio me na miru, darežljivo mi nudeći svoju utjehu i snagu ne tražeći ništa zauzvrat. Razmišljao je. Mogla sam čuti okretanje zupčanika u njegovoj glavi dok je promišljao o nečemu. Zapravo, Ethan je to često radio, razmišljao ne govoreći ništa. No i ja sam. Sjetila sam se nečeg što mi je dr. Roswell više puta rekla. Kad god bih izrazila strahove u vezi s budućnosti, rekla bi: „Proći ćeš kroz to korak po korak, dan po dan, Brynne.” Još jedan klišej, da, ali bio je pun pogodak, kako je Ethan volio reći. Pun pogodak. Proći ću kroz ovo korak po korak, a Ethan će biti tu da mi pomogne. „Dovoljno je, Ethane”, prošaptala sam. Zaustavio je prste u mojoj kosi. „Meni je dovoljno. Ti si dovoljan.” Ethan me poljubio, nježno i meko, uvukavši jezik u moja usta da se lijeno zapliće s mojim kao da u tom trenutku nemamo baš nikakvih drugih briga. Osjetila sam kad je dovukao dlan na moj trbuh i ostavio ga ondje, topao i zaštitnički. „Bit ćemo dobro, dušo. Znam da hoćemo. Svi troje.” Zakopala sam lice u njegova prsa i priljubila se. „Vjerujem ti kad to kažeš.” „Hoće. Znam to.” Podignuo mi je lice i prstom se kvrcnuo po glavi. „Imam vizije, kao što ti imaš one super moći zaključivanja za koje si mi jednom rekla.” Namignuo mi je. „Doista”. Ubacila sam malo sarkazma, samo da zna da me prošla ljutnja u vezi s vjenčanjem i da se mogu vratiti prihvaćanju. „Tako je. Ti, ja i naša mala borovnica dobit ćemo svoj sretan završetak.” 96 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Morala sam zatresti glavom. „Nemamo više borovnicu.” Odglumio je šok „Što se dogodilo borovnici? Nisi je valjda pojela?” „Budalo.” Gurnula sam ga u rebra. „Borovnica je sad malina.” „Odakle ti te informacije?” upitao me, zaigravši jednom obrvom. „S internetske stranice trudnoća točka com. Pogledaj i ti. Otkrit će ti sve što trebaš znati o voću i povrću.” Nasmijao se. „Volim kad me zafrkavaš”, rekao je primivši me za bradu. „Posebno kad ti vidim sjaj u očima i kad izgledaš sretno. Samo to želim. Da budeš sretna sa mnom, u vezi s nama i našim životom zajedno.” „Ti me činiš sretnom, Ethane. Žao mi je zbog toga kakva sam u posljednje vrijeme. Hormonska olupina koja plače zbog svega, bezvoljna i naporna, uh... Mrzim čak i zvuk svoga glasa dok ti se sad ispričavam.” Odmahnuo je glavom. „Ne. Nećemo dopustiti ništa od toga. Ne trebaš se ispričavati, dušo. Jedino što trebaš jest pristati na objavu zaruka. Danas sam je napisao. Spremna je.” Izgledao je tako iskreno tražeći to od mene i tad sam shvatila da je definitivno došao kraj izbjegavanju mojih strahova u vezi s brakom, djetetom, uhodama i svim čega sam se bojala. Sad je jedina opcija bila ići naprijed. „U redu, spremna sam.” „Spremna si?” Ethan je djelovao prilično iznenađeno. „Tek tako, sad si spremna?” „Da. Jesam. Znam da me voliš i znam da ćeš se brinuti za nas. Kod dr. Roswell sam napokon sama sebi priznala da te trebam. Volim te i trebam te.” Dlanom sam uhvatila jednu stranu njegova lica. „Idemo to učiniti.” Dobila sam jedan od onih spektakularnih i rijetkih Ethanovih osmijeha zbog kojih se sve isplatilo. Doista sam voljela usrećivati tog čovjeka. To je punilo nešto u meni, od toga sam osjećala toplinu iznutra. „Moramo reći roditeljima i obiteljima. Kako im želiš objaviti vijest?” upitao me nježno. „Hmmm... dobro pitanje.” Pogledala sam na sat na noćnom ormariću koji je pokazivao jedan sat ujutro. „Može li sad?” rekla sam. „Sad?” Na trenutak je izgledao zbunjeno, a onda je shvatio. „Najprije želiš reći tati.” Vidjela sam da radi mentalne izračune. „Pet je sati popodne i petak, misliš da ćeš ga dobiti?” „Prilično sam sigurna. Odjeni se.” „Molim?” Izvukla sam se iz kreveta i počela navlačiti hlače za jogu i majicu. „Nazvat ću ga na Skype i tako ću mu reći.” Nasmijala sam se zadovoljna idejom. „Sumnjam da će mu biti drago čuti da će postati djed dok gleda tebe golog na Skypeu ovakvog kako sad izgledaš”, rekla sam uz dugi odmjereni pogled po njegovu golom i mišićavom tijelu, „zato se odjeni, molim te. Mogu ti jamčiti da će htjeti razgovarati s tobom kad mu kažem što si mi učinio.” „Princezo, izgledaš jako lijepo. Drago mi je da ti vidim lice. Čemu dugujem ovu čast i zašto si, pobogu, budna u jedan ujutro?” Široko sam mu se osmjehnula i čak osjetila leptiriće u želucu jer ću mu priopćiti našu vijest. Nekako sam znala da će biti sretan zbog mene. U prošlosti me nikad nije osuđivao, a 97 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

neće ni sada. „Bože, baš mi nedostaješ. Sve bih dala da možeš biti ispred mene za ovo, tata.” Moj je zgodni tata imao bazenski ručnik oko vrata i mokru kosu. „Upravo sam otplivao četrdeset krugova i osjećam se odlično. Dobar početak vikenda. Vrijeme je baš lijepo za bazen. Volio bih da si ovdje i da uživaš sa mnom.” „I ja. Piješ li tablete za tlak kako ti je propisano?” „Naravno da pijem. U odličnoj sam formi za starog prdonju.” „Ma daj, molim te, tata. Nisi ti nikakav stari prdonja. Kad zamišljam starca, sigurno nije ni nalik tebi. Čak sam dobila poruku na Facebooku od Jess i rekla mi je da te vidi u teretani i da si neodoljiv. Sigurno moraš tjerati žene od sebe dok vježbaš.” Nasmijao se i odmahnuo na taj komentar. Uvijek sam se pitala u vezi s tim dijelom njegova života. Nikad nije govorio o spojevima ili ženama, pa nisam mnogo znala. Sigurno je katkad bio usamljen. Ljudi nisu stvoreni da bi bili sami. Voljela bih da nađe nekoga tko će ga usrećiti. Jess je jako draga. Uglavnom razgovaramo o tebi, Brynnie. I nisi mi odgovorila na pitanje. Zašto si budim tako kasno?” „Pa, Ethan i ja ti imamo nešto važno reći i nisam htjela čekati više ni trenutka.” ,,U redu... nasmiješena si, pa pretpostavljam da je dobra vijest?” Podignuo je bradu i izgledao malo samodopadno. Malo sam se pokolebala dok nisam osjetila da mi je Ethan prišao s leđa i sjeo iza mene. Stavio je ruke na moja ramena i nagnuo se naprijed da ga tata može vidjeti na monitoru. „Bok, Ethane, znači napravit ćeš poštenu ženu od moje kćeri? Je li to ta velika objava?” „Aha... pa... hm... zapravo smo ti htjeli reći nekoliko stvari, Tome.” „Pa, jedva čekam da ih čujem”, rekao je tata, očito uživajući vidjeti Ethana kako se meškolji na Skypeu što je otkrivao golemi osmijeh na njegovu lijepom licu. Bože, nadala sam se da će biti sretan kad čuje. Bacila sam se u to. Dobri stari skok na trbuh u dubinu metaforičkog bazena koji je bio moj život. „Tata, postat ćeš djed.” Osjetila sam kako su mi Ethanovi prsti male jače stisnuli ramena i gledala kako se veliki osmijeh na očevu licu pretvara u izraz potpunog šoka.

98 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 14

Zaustavio sam automobil ispred kuće od crvene opeke na Hampsteadu u kojoj sam odrastao i parkirao na ulici. „Ovo je tatina kuća.” „Lijepa je. Elegantna engleska kuća, baš kako sam je i zamišljala. Dvorište je prekrasno.” „Tata voli raditi u njemu.” „Uvijek sam se divila ljudima koji imaju dara za vrtlarstvo. Voljela bih jednog dana imati vrt, ali ne znam mnogo o biljkama. Trebala bih mnogo toga naučiti”, rekla je sjetno. Još smo sjedili u automobilu. „Osjećaj li se dobro kad dođeš ovamo? Imaš li još osjećaj da ti je to dom?” Zvučala mi je malo nostalgično za svojim domom. „Pa, da, imam. To je jedini dom koji sam imao dok nisam kupio svoj stan. I znam da bi te tata rado naučio svemu. Majčin vrt je sa stražnje strane kuće. Volio bih da ga vidiš.” Prešao sam pogledom po Brynne, koja je izgledala lijepo kao i uvijek, u cvjetnoj haljini i ljubičastim čizmama. Bože, obožavao sam kad je nosila čizme. Odjeća je mogla nestati, ali čizme ostaju... uvijek. „Nervozna si?” Kimnula je. „Jesam... jako.” „Nema potrebe, dušo. Svi te vole i misle da si najbolja stvar koja mi se ikad dogodila.” Polako sam joj poljubio usne, okusivši njezinu slatkoću prije nego što izađemo u javnost i na nekoliko sati budem morao obuzdati stalnu potrebu da je dodirujem. Sranje je biti ja. „Što i jesi”, dodao sam. „Ma daj. Sjećam se kako te moj tata ispitivao... i kako ti je glas napuknuo.” Zahihotala se. „Izraz lica bio mu je neprocjenjiv, je l' da?” „Aha, pretpostavljam. Ne sjećam mu se baš lica. Jedino o čemu sam mogao razmišljati bilo je koliko sam zahvalan što nas razdvajaju tisuće kilometara pa mi ne može doći otkinuti kitu.” „Jadničak”, smijala se, držeći ruku na trbuhu. „Osjećaš li se dobro? Kako je naša malina večeras?” Brynne je podignula ruku do mog obraza. „Mala malina zasad surađuje, ali nikad ne znam što će me pokrenuti. Noćni sati su mi, iz nekog razloga, problematični. Samo idem polako.” „Večeras izgledaš divno. Tata će biti oduševljen.” Uzeo sam joj ruku i poljubio je u dlan, a onda je opet vratio na njezin trbuh. „Rasplakat ćeš me ako nastaviš s tim.” Stavila je ruku na moju. „Ne. Večeras nema plakanja. Ovo je sretan trenutak. Sjeti se kako ti je tata sinoć bio sretan kad smo mu rekli. Barem nakon što je shvatio da je predaleko da me kastrira.” Kratko sam joj namignuo. „Volim te, Blackstone. Nasmijavaš me i to je nešto. Idemo ovo obaviti.”

99 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Da, šefice.” Zaobišao sam automobil i pomogao svojoj djevojci da izađe iz njega pa onda stubama do vrata. Pozvonio sam i čekao. Meki pokret toplog tijela okrznuo mi je nogu. Mačka je malo narasla od prošlog puta kad sam bio tu. „Čađavi, prijatelju. Kako si mi ti?” Podignuo sam je i upoznao s Brynne. „Ovo je Čađavi, samoproglašeni vlasnik moga tate. Na neki način ga je posvojio.” „Aaa... kako slatka maca. Ima lijepe zelene oči.” Brynne je ispružila ruku da ga pogladi i Čađavi je pognuo glavu u njezinu šaku. „Baš je umiljata, zar ne?” „O, da...” Prekinulo nas je otvaranje vrata. Na prednjem trijemu tatine kuće stajala je Brynneina teta Marie, s osmijehom dobrodošlice na licu. „Iznenađenje”, rekla je Marie. „Kladim se da me niste očekivali ovdje, je li tako?” Nespretno sam se nasmiješio, zapravo uhvaćen nespreman, ali dobro sam se oporavio, unatoč šoku. „Marie, ako ovo nije lijepo iznenađenje, onda ne znam što jest. Pomažete tati oko večere?” „Da”, odgovorila je. „Molim vas, uđite, vas dvoje.” Oboje nas je pozdravila poljupcima i zagrljajima. Brynne i ja brzo smo se pogledali. Kladim se da je Brynne bila jednako iznenađena kao i ja vidjeti Marie ovdje. Čim sam ugledao tatu, znao sam da se nešto događa. Obrisao je ruke kuhinjskom krpom i pozdravio nas. Srdačan zagrljaj i poljubac u ruku za moju djevojku te prilično hladno i ravnodušno kimanje glavom za mene. Čađavi mi je skočio iz ruku i nestao. „Marie i ja već smo imali dogovor za večeru danas kod mene kad si nazvao da bi došao”, rekao je tata. Doista? Još jedna brza razmjena pogleda s Brynne i naš zajednički trud da ostanemo hladnokrvni odmah su bili očiti. Znači, tata i Marie su...? Lijepo. I dalje sam mislio da je Marie zgodna zrela žena. Sinulo mi je da se tata možda ljuti što sam mu upropastio romantičnu večer. E pa, sranje. „Zašto mi nisi rekao?” upitao sam ga. „Nismo morali doći večeras.” Tata je zatresao glavom prema meni i ostao suzdržan. Da nisam znao bolje, rekao bih da me hladno ignorira. Ali samo mene, ne i Brynne. Njoj je pokazao topao osmijeh i meni rekao: „Ali mislim da si to morao učiniti večeras, sine.” Što to, dovraga, znači? Je li već nešto znao? Razbit ću nekoga ako su sestra ili Fred rekli što nisu smjeli. Upitno sam ga pogledao. Uzvratio mi je kamenim izrazom lica. Marie je razbila napetost. Hvala dragome Bogu. ,,Brynne, draga, dođi mi pomoći oko deserta. Spremam kolač od malina i bit će božanstven.” Došlo mi je da se nasmijem kad je rekla malina i očima sam poletio prema Brynne. Veselo mi je namignula i krenula za Marie u kuhinju. „Kakva je to hladnoća, tata? Jesmo li ti poremetili večer ili što? Mogao si reći da ti večeras ne odgovara i gotovo.” Tata je stisnuo čeljust i podignuo obje obrve dajući mi do znanja tko vodi taj mali razgovor. Nevjerojatno je kako roditelj ima tu moć. Kao da me vratio u prošlost, u moje tinejdžerske godine, i sad se meškoljim u problemu zbog nekog sranja u koje sam se uvalio.

100 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Zapravo, točno je da mi remetiš večer, ali to nije uopće važno. Uvijek mi je drago vidjeti sina. Ne, više se čudim što sam morao čekati tvoj poziv, Ethane.” Probijao me svojim tragačkim očima. „Možemo li prestati govoriti u šiframa? Očito si ljutit zbog nečega.” „O, da, nečega”, rekao je otresito. „Što ti to znači?” Glas mi je napuknuo. Jebote! Bio sam u nevolji. Tata je znao? Kako? „Mislim da znaš, sine. Zapravo, znam da znaš.” „Znaš?” E da, glas mi je i dalje pucao kao opernom pjevaču na pozornici. „Kako je to moguće?” Čak je malo smekšao izraz na licu. „Čini se da je mnogo toga moguće, sine. Zamisli kako sam se iznenadio kad sam nazvao Hannah i kad mi je unuka veselo rekla da su ujak Ethan i ujna Brynne trudni.” O čovječe! Odmah sam krenuo rukom prema bradi i počeo je trljati. „Znači, malo čudovište ti je reklo, ha?” „Itekako.” Tata je i dalje imao grub izraz lica. „Zara je imala mnogo za reći o tome.” Podignuo sam ruke predajući se. „Što želiš da kažem, tata? Dogodilo se, u redu? Nije bilo namjerno i mogu posvjedočiti da nas je iznenadilo jednako kao i sve ostale!” Prekrižio je ruke na prsima, naizgled nedirnut što me uhvatio nespremnog. „Kad je vjenčanje?” Spustio sam pogled u pod i iznenada osjetio sram što nemam odgovor na njegovo pitanje. „Radim na tome”, promrmljao sam. „Molim te, reci mi da se odmah ženiš.” Tata je govorio sve glasnije. „Ne možeš čekati s vjenčanjem nakon što se beba rodi kao što neki poznati rade!” „Hoćeš li stišati glas?” rekao sam. „Brynne je... pa, ona se boji obvezivanja. To je plaši... zbog njezine prošlosti.” Tata me prostrijelio pogledom koji mi je jasno rekao što misli o mom objašnjenju. „Prekasno je za to, sine.” Frknuo je. „Već ste obvezani najviše što se može biti. A bit će još strašnije ako se dijete rodi bez pogodnosti legalnog braka, to ti mogu jamčiti. I tebi i Brynne.” Odmahivao je glavom prema meni. „Zaboravi prošlost, moraš misliti na budućnost.” Usmjerio je svu pozornost na mene kao pas na odrezak. „Jesi li je uopće zaprosio? Ne vidim nikakav prsten na ruci.” „Rekao sam da radim na tome”, prasnuo sam. stvarno jebeno radim, tata! „Vrijeme ne stoji, Ethane.” „Stvarno, tata? Hvala na tom savjetu.” Taj bi mi sarkazam u mlađim godinama donio šamar u lice. Sad sam dobio samo mrki pogled i još jedan val hladnoće. Pomislio sam da je možda već podijelio našu vijest. „Zna li i Marie?” upitao sam namršteno. „Ne zna.” Tata me opet pogledao nimalo prijateljskim pogledom uz dodatak kolutanja očima, a onda otišao k Marie i Brynne u kuhinju. Razdraženo sam gledao za njim i odlučio da bi zasad bilo najbolje držati distancu. Nema smisla izazivati obiteljsku svađu i uzrujati sve. Bolje da samo ja patim. Smjestio sam stražnjicu na kauč i poželio cigaretu. Ili cijelu kutiju.

101 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Zanimljivo je kako su svi roditelji drukčije reagirali na našu vijest. Tom Bennett bio je sretan zbog nas, barem pošto je pregrmio početni šok. Nije tražio da mu kažemo datum vjenčanja nego je jednostavno želio vidjeti da smo sretni, da volim njegovu kćer i da sam spreman brinuti se za nju i za naše dijete. Čak je predložio da nam dođe u posjet potkraj jeseni što je oduševilo Brynne. Ni Brynneina mama nije pitala za datum vjenčanja. Gđa Exley bila je druga priča, to je istina, ali nisam joj ni bio drag i siguran sam da joj nije bila draga ni činjenica da će postati baka. Jebena šteta za nju. Kad smo je nazvali da podijelimo vijest, s druge strane veze dočekalo nas je mnogo hladne tišine. Brynne nije htjela mami reći preko Skypea, kako smo učinili s njezinim ocem, i sad sam razumio zašto. Mama je vjerojatno bacala bodeže očima kad je čula našu vijest, a mojoj dragoj djevojci sigurno nije trebalo da to vidi. Bilo je dovoljno loše pokušavati je utješiti kad je poklopila slušalicu. Da, granice su povučene, a moje mišljenje formirano. Brynneina je mama bila krava koja samo osuđuje i kojoj je očito bilo više stalo do društvenog položaja nego do vlastite kćeri. Nadao sam se da ću imati što manje posla s njom. Zato me prilično iznenadio tatin instant-negativan stav zbog činjenice da nismo zakazali vjenčanje. Posebice kad bi samo malo strpljenja stalo na kraj njegovim nerazumnim brigama. Nekoliko trenutaka poslije Čađavi je pronašao moje krilo i udobno se smjestio. Gledao me bistrim zelenim očima dok sam mu gladio glatko, sjajno krzno pitajući se kako se lijepa večer pretvorila u dodjelu krune Kralja Tupoglavca meni na baršunastom jastuku. „Imam plan”, rekao sam mačku. „Imam. Samo ga još ni sa kim nisam podijelio.” Čađavi je trepnuo bistrim zelenim očima prema meni u potpunom razumijevanju i zapreo. Ethan je povukao moj stolac od stola i pomogao mi da izađem. „Želim pokazati Brynne vrt”, objavio je. „Ali zar ne bismo trebali pomoći počistiti?” upitala sam. „Ne, molim te, dušo, neka ti Ethan pokaže majčin lijepi vrt. Želim da ga vidiš.” Jonathanov je ton okončao to pitanje. Nisam ni pomislila na to da mu se usprotivim. Pogledala sam u Ethana i uzela njegovu ponuđenu ruku. „Pa, u redu, ako vam ne smeta. Losos i umak bearnaise bih su odlični. Impresionirana sam vašom kulinarskom vještinom, Jonathane.” Namignula sam Marie. „Znala sam da je moja teta majstorica u kuhinji, ali vi ste me iznenadili.” Jonathan je slegnuo ramenima. „Morao sam naučiti.” Odmah sam se osjetila loše jer sam sve podsjetila na gubitak Ethanove mame. Mali je dječak izgubio majku, ali njegov je otac izgubio ženu i srodnu dušu. Doista tužno, ali Jonathana su godine prakse u nošenju s neugodnim trenucima poput ovoga pripremile na to, pa je prošao i kroz ovaj kao da nije ništa. „Ali Marie i ja večeras smo bili pravi tandem. Ja sam spremio ribu i rižu, a ona salatu i desert.” Jonathan je vragolasto namignuo mojoj nasmiješenoj teti. Zapitala sam se jesu li... u vezi. Bilo je čudno zamišljati ih zajedno u romantičnom smislu, ali ako je bila istina, ta me pomisao radovala. Možda su bih samo prijatelji, ali sasvim sigurno su izgledali lijepo zajedno. Zanimalo me što je Ethan mislio o svome ocu s nekom ženom.

102 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Ethan je pritisnuo ruku na moja leda i poveo me van. Čađavi je trčkarao ispred nas, a onda skočio na cigleno postolje velike vrtne vaze pokraj zabačene klupe okružene tamnoljubičastim kokotićima i svijetloplavom lavandom. „Baš je lijepo, kao engleski vrt s razglednice.” Slegnula sam ramenima prema Ethanu, koji je izgledao previše napeto za običan obilazak vrta. Čeljust mu je bila čvrsto stegnuta i imao je odlučan izraz lica. „Teško ti je vidjeti tatu s Marie?” upitala sam oprezno. Odmahnuo je glavom. „Uopće ne. Marie je zgodna.” Nasmijao se. „Naprijed tata, to ja kažem.” „To je olakšanje. Malo sam se zabrinula na trenutak. Doimao si se... napeto tijekom večere.” Povukao me na vrtnu klupu i omotao svojim rukama ukopavši glavu u moj vrat. „Doimam li se sad napeto?” promrmljao mi je u kosu. „Ne toliko”, odgovorila sam, prstima mu trljajući dno vrata, „ali ovi mišići ovdje su ti jako zategnuti. Kad ćemo im reći? Mislila sam da ćemo to već učiniti.” „Objavit ćemo kad se vratimo unutra. Prije toga mi treba trenutak nasamo s tobom.” „Bit ću nasamo s tobom na trenutak.” Nasmiješila sam se njegovu lijepom licu koje me koncentrirano gledalo dok se svjetlo vrtnih svjetiljki odražavalo u njegovim plavim očima u obliku sitnih iskri. Nagnuo se da me poljubi i progutao me svojom ekspertnom tehnikom. Želudac mi je malo potonuo od pogleda izbliza na njega. I dalje je jednako snažno djelovao na mene kao od prvog trenutka kad su nam se pogledi susreli one večeri početkom svibnja u Galeriji Andersen. Ethan me ljubio u očevu vrtu mnogo duže od trenutka, ali mogla bih tako cijelu noć. Njegove su usne i jezik od početka bili čarolija, i još uvijek jesu. Kad bi me poljubio, osjećala sam se dragocjeno. Ni sa kojim se muškarcem nisam osjećala tako voljeno. Konačno se odmaknuo i rukama mi držao lice. Palcem mi je pogladio usne milovanjem koje se vuklo preko moje donje usne taman dovoljno da pošalje poruku. Gesta „moja si” koja je čudno djelovala na moju unutrašnjost. Ali to mi je mogao učiniti i najjednostavniji Ethanov dodir i već sam poznavala taj osjećaj. Zbog toga sam ga samo još više voljela, ako je to uopće bilo moguće. „Kupio sam ti nešto kad smo bili u Hallboroughu. Našao sam to u antikvarnici u selu i znao sam da je baš za tebe. Čekao sam pravi trenutak da ti dam.” Iz džepa jakne izvadio je mali pravokutni paket i stavio mi ga u krilo. ,,Oh... dar za mene?” Uzela sam paket i odmotala meki plavi materijal. Bila je knjiga. Jako stara i jako posebna knjiga. Srce mi je počelo strahovito udarati kad sam shvatila što mi je Ethan točno poklonio. “Lamia, Isabella, Večer uoči sv. Agneze i druge pjesme Johna Keatsa?” Ostala sam bez daha, potpuno šokirana. „Sviđa ti se?” Ethan je imao zabrinut izraz lica i shvatila sam da se možda grizao oko tog dara jer nije bio siguran hoće li mi se svidjeti. Jedno od prvih izdanja Keatsa sigurno je koštalo bogatstvo, a ovo je bilo rano izdanje. Uvezeno u zelenu kožu i s još vidljivim zlatnim reljefnim slovima na hrptu knjige, meni je bilo umjetničko djelo. „O, moj Bože! Da, moglo bi se reći, dušo. Ovo je prekrasan, čudesan dar. Uvijek ću ga čuvati.” Pažljivo sam otvorila korice i podignula knjigu prema vrtnoj svjetiljci da bolje vidim. „Ima i posvetu. ,Za moju Marianne. Zauvijek, tvoj Darius. Lipanj 1837.”' Stavila sam 103 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

ruku na vrat i pogledala Ethana. „To je ljubavnikov poklon. Darius je volio Marianne i darovao joj knjigu.” „Kao što ja volim tebe”, rekao je nježno. „O, Ethane. Opet ćeš me rasplakati ako nastaviš činiti ovakve stvari.” „Ne smetaju mi tvoje suze, doista. Nikad i nisu. A posebno kad nisu suze tuge. Možeš plakati suzama sreće kad god to želiš, dušo.” Sagnuo se da svojim čelom dodirne moje. „Obožavam okus tvojih suza”, rekao je i povukao se. Dodirnula sam mu obraz i šapnula: „I ja tebe volim. I daješ me preskupe darove.” „Nikad, dušo. Dao bih ti svijet da mogu. Nikad ništa ne tražiš. Tako si darežljiva sa sobom i tvoj duh me čini poniznim. Divim ti se gotovo stalno. To je istina.” Kimnuo je kako bi naglasio te riječi. „Ne lažem.” „Sad je na meni red da te pitam jesi li stvaran.” Očima je lutao po meni dok je opet kimao glavom. „Mislim da sam postao stvaran kad sam upoznao tebe.” Srce mi je palo na kaldrmu pod mojim stopalima kad je Ethan ustao s klupe i kleknuo pred mene. Uzeo mi je obje ruke u svoje. „Znam da sam malo grub i neuglađen i znam da sam silom ušao u tvoj život, ali volim te svim srcem. Nikad nemoj posumnjati u to. Ti si moja djevojka i želim te i trebam te zauvijek sa sobom. Želio bih budućnost s tobom bez obzira na sve. Dijete koje nam dolazi samo je znak da je ovo ispravno. Mi smo ispravni, ljepoto. Ispravni smo jedno za drugo.” Nisam mogla progovoriti, ali slagala sam se s njim. Odgovarali smo jedno drugome. Nisam mogla ništa nego gledati u njegove lijepe oči i još više se zaljubiti u sve što je bio Ethan Blackstone. Moj čudesni muškarac. Putovi kojima idemo u životu nikad nisu jasni i nitko ne može predvidjeti budućnost, ali one večeri kad sam ugledala Ethana znala sam da u njemu ima nešto posebno. Kad sam prvi put otišla u njegov stan da bih bila s njim, znala sam. Znala sam i da će mi ta odluka promijeniti život. I to se dogodilo. Bio je sve o čemu sam ikad mogla sanjati u partneru i u njemu je bilo još više toga što nisam mogla ni zamisliti. Tajming nikad nije dobar. Nosite se s onim što dođe, kad vam dođe u život. Ethan je bio jednostavno... onaj pravi za mene. Stisnula sam mu ruke svojima. To je bio jedini odgovor koji sam mogla dati jer mi je srce lupalo tako brzo da sam bila sigurna da bih otplutala da me nije držao. „Brynne Elizabeth Bennett, hoćeš li me učiniti najsretnijim čovjekom na svijetu i udati se za mene? Budi moja žena i majka moje djece.” Nakrivio je glavu i prošaptao ostatak: „Učiniti me stvarnim. Samo ti to možeš, dušo. Samo ti...” „Da.” Brzo sam kimnula. Ne znam kako sam uopće uspjela odgovoriti i tom malom riječju. Čula sam sebe kako je izgovaram naglas, ali nisam mogla ništa nego gledati u njega. Gledati ga na koljenima ispred sebe i osjećati ljubav koju je slao prema meni. Mogla sam još mnogo toga reći, ali nisam. Htjela sam biti u tom trenutku i zapamtiti kako sam se osjećala kad me Ethan pitao da ga učinim stvarnim. Razumjela sam što je mislio kad mi je to rekao. Razumjela sam jer sam isto osjećala prema njemu. Izveo me iz tmine na svjetlo. Ethan mi je vratio moj život. 104 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Nešto hladno i teško kliznulo mi je na prst. Kad sam spustila pogled da vidim što je to, na četvrtom prstu moje lijeve ruke nalazio se veličanstveno lijep prsten. Starinski ukrašen i velik - šesterokutni, tamnoljubičasti ametist smješten u platini s dijamantima svjetlucao je prema meni. Podignula sam ga prema vrtnom svjetlu da ga dobro pogledam. Bio je veličanstven, prekrasan i previše ekstravagantan za mene, ali svidio mi se najviše zato što ga je Ethan izabrao. Ruka mi se tresla i krenule su suze. Nije bilo načina da ih zaustavim. Dobro da je maloprije rekao da mu ne smetaju jer će za trenutak kapati svuda po njemu. No to su definitivno bile suze radosnice. „Ž-želim se u-udati za tebe. Ž-želim. Jako te volim, Ethane.” Riječi su izašle kao jecaji. Toliko sam bila preplavljena njime da nisam uspijevala sve upiti, a sigurno ni moje hiperhormonsko stanje nije pomagalo. Ethan mi je podignuo ruku i poljubio je, a poznato grebanje njegove brade u kombinaciji s toplim usnama tješilo me na način koji nisam mogla opisati riječima. S njim sam se od prvog trenutka osjećala voljeno. Sad sam mu pripadala i otvorenih sam ruku prihvaćala tu spoznaju. Trebalo mi je nešto vremena da dođem, ah sad sam tu. Prihvatila sam Ethanovu ljubav i zauzvrat mu ponudila cijelu sebe. Napokon. Nisam ni znala da je u životu moguće biti tako sretan. Zalisci su mi škakljali meso. Vruć jezik kvrcnuo je po mojoj bradavici i podignuo je u tvrd, vruć pupoljak. Izvila sam se u njegova usta i zastenjala raskošnim zvukom užitka koji ga je samo dodatno zapalio. Netko je bio posve budan i namjeravao me dovesti do orgazma prije doručka. Najbolji način da započnem dan. Otvorila sam oči i pogledala u njegove, a moje je buđenje bilo kao signalno svjetlo koje mu je dalo odobrenje da nastavi. Voljela sam se buditi uz tako raspoloženog Ethana. Njegova me težina pritiskala dolje, kukovi su mu bili između mojih nogu, rukama je držao moje ruke na krevetu. Raširio je oči dok me njegova kita punila odlučnim uklizavanjem. Zastenjala sam od užitka i izvila se prema gore kako bih dobila što više mogu od njega. Jezikom mi je uzeo usta i našao još jedan dio mog tijela koji će osvojiti. Bilo je dobro biti osvojena od Ethana. Jako dobro. Pomicao se polako i neprekidno, pojačavajući ritam dubokim nasrtajima koji bi završili malom rotacijom svaki put kad bi zaokrenuo kukove. Čvrsto sam stegnula unutarnje mišiće oko njega, znajući da će mu to pomoći, a mene brže dovesti do oslobođenja. Ovih sam dana bila pohlepna za njime. „Ne još, dušo. Ovaj put moraš čekati”, rekao mi je hrapavim glasom. „Svršit ću s tobom i reći ću ti kad.” Osjetila sam kako nas je brzo okrenuo i mene smjestio na vrh, ali nije bio zadovoljan da ga tako jašem. Ethan se pridignuo u sjedeći položaj i čvrsto me uhvatio za kukove tako da me može pomicati na svojoj kiti, spuštajući me duboko svakim poniranjem, a lica su nam bila razdvojena samo nekoliko centimetara dok su nam se tijela spajala. Sve je vidio u mojim očima - koliko ga volim, koliko ga trebam, koliko ga želim. „Ooooo, Bože...” zadrhtala sam, očajnički pokušavajući kontrolirati krah koji mi se spremao, no znala sam da je to nemoguće jer je Ethan bio majstor u mome krahiranju. Bio je majstor i u režiranju seksa. Njegova dominantna priroda pokazala se u svoj svojoj silini kontrolirajući kad ću svršiti. Katkad me tjerao da čekam. Danas je bio takav slučaj. No

105 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

nisam se kamo će me odvesti. Čekanje je učinilo ono što je dolazilo na kraju samo još boljim. „Kao da mi je kita u raju kad je u tebi”, rekao je, usnama opet pronašao moje i na neko vrijeme utišao sve riječi. „Tako si mokra za mene... i tvoja uska pička me stišće. Volim tvoju pičku, dušo.” Čekala sam taj dio rituala - Ethanove prostote. Ništa me nije moglo zapaliti kao riječi koje su dolazile iz njegovih usta. Zapravo, možda ono što bi radio tim ustima. I njegova kita. Ethan je mogao upotrijebiti riječ „pička”, a da ne zvuči prljavo. Britancima ta riječ ionako nije imala isto značenje. Nije bila užasna uvreda kao u mojoj domovini. Od Ethanova bih erotskog brbljanja poludjela od požude. Primila sam ga u sebe i pustila mu da me uzme, a spajanje naših jezika samo je povećalo intenzitet dok je odozdo nasrtao kitom u mene, kontrolirao moje pokrete, dizao me i spuštao opet i opet na svoju nabreklu palicu. Osjetila sam kad je postao tvrdi i molila za kraj koji će me progutati. „Molim te...” preklinjala sam prigušenim glasom koji je progutao svojim ustima i jezikom. „Moja ljepotica želi svršiti?” „Da, jako to želim!” Osjetila sam da je maknuo ruke s moje stražnjice odakle me dotad usmjeravao i prebacio ih na bradavice. „Reci moje ime kad svršiš.” Pritisnuo me oštar žalac razbivši golemi val senzacija koji sam susprezala i to je omogućilo krah. “Ethane, Ethane, Ethane...” ponavljala sam, srušivši se naprijed na njega, bez mogućnosti da dalje obuzdavam svoje tijelo. Od tog je trenutka za mene sve postalo nekontrolirano, ali bila sam svjesna njegova klimaksa. Čula sam njegovo oštro stenjanje i osjetila vrućinu izlijevanja sperme duboko u meni što me podsjetilo da smo tako napravili i svoju bebu. Upravo tako. Spajanjem naših tijela u silovitoj mahnitosti dok nas nije preplavila nirvana i sve drugo je prestalo biti važno. Držao me iznad sebe dok je polako vrtio kukovima izvlačeći posljednju trunku užitka iz ovog spoja. Za-prela sam na njegovim prsima i nisam se htjela pomaknuti. Nikad. „Dobro jutro vam želim, gdo Blackstone”, rekao je tiho se nasmijavši. „Mmmmm... dobro je, je l' da?” Pomaknula sam se iznad njegovih kukova i stegnula se oko kite, i dalje po-lutvrde u meni. Još nisam gđa Blackstone.” Zavapio je za zrakom. „Polako, ljepoto, nemoj me ubiti prije nego što učinim poštenu ženu od tebe.” Nasmijala sam se. „Mislim da sam ja u većoj opasnosti od tebe. Bože, radiš mi lude stvari.” Njuškala sam mu usne i nos, obožavajući naše zajedničke trenutke i činjenicu da je Ethan samo moj još neko kratko vrijeme prije nego što ode na posao. Bio je tako rastrgan zbog Olimpijskih igara i tako je naporno radio, da sam mu doista htjela pomoći kako god sam mogla. Jedan od načina bio je fantastičan seks za početak dana, a od toga sam i ja imala koristi. „Volim ti raditi lude stvari. Volim te.” Poljubio me nježno i polako. „I vrlo brzo ćeš biti gđa Blackstone, pa ti je bolje da se navikneš da te zovem tako.”

106 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

,,U redu, mislim da to mogu učiniti za tebe.” Raširila sam prste lijeve ruke i opet pogledala prsten, tamnolju-bičasti kamen na mutnom jutarnjem svjetlu izgledao je gotovo crno. „I ja tebe volim.” I dalje sam osjećala blagi šok kad bih ga vidjela na ruci. Bila sam zaručena za Ethana i doista ćemo se vjenčati. I doista ću roditi njegovo dijete. Kad se tlo otvorilo ispod mene? Stalno sam si morala ponavljati da to nije san. „Stvarno ti se sviđa prsten?” upitao me nježno. „Znam da voliš antikvitete i bio je jako neobičan, pa sam se nadao da će ti se svidjeti više nego nešto moderno.” Držao mi je lice blizu svoga i palcem mi milovao čeljust. „Ali ako želiš drukčiji, slobodno reci. Znam da nije tipični zaručnički prsten i želim da svime budeš zadovoljna.” Zaštitnički sam desnom šakom stisnula lijevu. „Sviđa mi se prsten i nikad ti ga neću vratiti”, zadirkivala sam ga. „Znaš li da pod nekim svjetlom nekad čak izgleda crno. Crni kamen.” Široko sam mu se osmjehnula. Uzvratio mi je osmijehom kad je povezao. „To je dobro?” „Jako dobro, gospodine Blackstone. Imate izvanredan ukus kad je riječ o darovima koji su previše ekstravagantni, ali ipak ih volim. Jako ste me razmazili.” Zavrtio je kukovima ispod mene podsjetivši me da su nam tijela i dalje spojena. „To je moje pravo i tek sam počeo, dušo. Samo čekaj.” Namignuo mi je. Ja tebi nisam ništa darovala”, rekla sam, čupkajući plahte zgužvane ispod mojih koljena. „Pogledaj me.” Glas mu je bio posve ozbiljan, a zadirkivanje je nestalo. Podignula sam oči susresti njegove plave buktinje. „Ne govori to. Nije istina. Dala si mi ovo.” Uzeo je moju ruku i stavio je iznad svoga srca. ,,I ovo.” Stavio je ruku iznad moga srca. „I ovo.” Stavio je i svoju i moju ruku na moj trbuh i ostavio ih ondje. „Ne postoje veći darovi, Brynne.”

107 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 15

Šoping ekspedicija dokazala je moju teoriju da će ovo biti totalna ludost. „Kako to misliš da nećeš nositi ove cipele?” Benny je podignuo louboutinke ukrašene kristalima s potpeticom od najmanje petnaest centimetara. „Odlične su. Ti to znaš nositi, draga. Noge će ti biti kilometarske.” Zakolutala sam očima. „A koja je poanta toga?” „Da izgledaš seksi?” Zatresla sam glavom. „Ne, dragi. Poanta dana je vjenčati se, a ne izgledati kao da radim za eskort službu.” Pokazala sam na svoj trbuh. „Trudna sam, sjećaš se?” „Aha”, sarkastično se ubacila Gaby s moje lijeve strane. Još ne mogu vjerovati da si to skrivala od mene gotovo dva tjedna!” „Oprosti, nije bilo namjerno i jesam li spomenula da me totalno šokiralo? Na više od jednog načina.” Uzvratila sam na njezin sarkazam dobrom mjerom. Jedva se počinjem ponovno osjećati kao ljudsko biće.” Namrštila sam se. „S naglaskom na jedva” Gaby je zatresla glavom. „Kladim se”, rekla je, pregledavajući stalak s haljinama nadajući se da će naći nešto što bi moglo proći kao haljina za kumu. „Sedam tjedana, Bree. Imamo sedam tjedana da organiziramo vjenčanje. To je suludo.” „Znam. Voljela bih da imamo malo više vremena za planiranje, ali Ethan ga želi obaviti što prije. Imat ćemo dva cijela tjedna slobode kad završe Olimpijske igre.” Utišala sam glas do šapata. „On smatra da će vjenčanje koje je velik društveni događaj i objava da čekamo bebu odvratiti onoga tko me prati da poduzme nešto. Mogu se samo nadati da ima pravo.” Želudac mi se malo stegnuo, ali otjerala sam strah od sebe. Nisam se više imala vremena brinuti tko me možda lovi. Dobit ću bebu - drugu osobu koju ću morati zaštititi. Iznenadilo me kako sam se lako uživjela u tu ulogu. Shvatila sam da nam je biologija urođena. Zaštita moje nerođene bebe bio mi je prirodan nagon koji sam morala slušati. Duboko sam udahnula i podsjetila se da me Ethan dobro čuva i da se nisam izlagala rizicima. Ne više. Ona bolesna poruka koja je stigla na moj stari mobitel dobro me uplašila, kao i spoznaja da su dvojica od mojih napadača sa snimke vrlo vjerojatno mrtva. Pogledala sam prema Lenu, koji je doslovce čuvao stražu, a u tome ga ni najmanje nije sprječavalo što smo se nalazili u trgovini s vjenčanicama. Posljednjih je dana bio moja sjena jer su Ethan i Neil bili zauzeti Olimpijadom. Nasmiješila sam mu se i vidjela kratko smekšavanje njegova lica prije nego što se vratio dužnosti čuvara, skenirajući prostoriju i držeći luđake na udaljenosti. Hvala Bogu. Gaby je vjerojatno osjetila moju zabrinutost jer je stavila ruku oko mene. „Toliko toga si proživjela. Kako nisi dosad već posve prolupala, curo?” Nakratko je zastala da udahne. „Boja? Želiš li da budemo u nijansi ljubičaste ili lavande?” „To je vrlo dobro pitanje. Na koje nemam odgovor.” Slegnula sam ramenima. „Mislila sam na pitanje o prolupanosti”, odgovorila sam joj uzdahnuvši, „i voljela bih da nosite ljubičasto ako nađete nešto što vam se sviđa. Želim da se ti i Elaina osjećate dobro u onome što izaberete, Gab. I ne morate nositi iste haljine, čak ni jednake nijanse ili tkanine. Želim da nosite što vam se sviđa. Bit ćete lijepe u bilo čemu...” 108 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Okej, dosta je beskorisnog brbljanja, dame. Moramo naći vjenčanicu, a vrijeme otkucava”, objavio je Ben zapovjednički i teatralno pogledao na sat. „Možeš li reći što bi htjela od haljine, draga? Znam li što tražiš, mogu uspjeti.” Dramatično je pucnuo prstima obiju ruku. Gaby je zakolutala očima na Benovu objavu. „To je malo bahato, Bene. Muškarac si. Zašto misliš da među milijunima trgovina u Londonu možeš pronaći Brynneinu vjenčanicu?” Ben je pogledao Gaby i kvocnuo jezikom. „Jer sam gej. Što više reći, ženo. Jesam li te ikad pogrešno savjetovao?” Ben je detaljno premjerio Gaby uzduž i poprijeko. Nije bila tajna da joj je stalno birao odjeću i da je njegove prijedloge uvijek ozbiljno uzimala u obzir. Ben se razumio u modu i dizajn. Bože, oboje sam ih neizmjerno voljela. „Svidio mi se tvoj prvi prijedlog, Benny. Nešto nadahnuto starinskim, jednostavno volim čipku i želim rukave. Mogu biti kratki, ali ne želim haljinu bez rukava.” Rukama sam pokazala na trbuh. „Možda bi visoki struk bio najbolji, u slučaju da eksplodiram. I možda malo ljubičaste?” Ben je zakolutao očima. „Uopće ne izgledaš trudno, draga.” Znatiželjno je podignuo glavu. „Hoće li ti trbuh narasti do dvadeset i četvrtog kolovoza?” „Ne znam i ne počinji, molim te. Svi gosti znaju da sam trudna, pa zašto bismo to pokušavali sakriti? Vjeruj mi, sve sam već čula od svoje majke. Ona misli da bi bilo respektabilnije da se pretvaramo kako nećemo dobiti bebu. Uh, mrzim dramu koju stvara. Zašto ne može jednostavno biti sretna zbog mene? Pa dobit će unuče, mili Bože!” Gaby mi je stavila ruku na rame. „Bit ćeš prekrasna bez obzira na veličinu trbuha, a tvoja će se mama jednostavno morati pomiriti s tim. Zadivit ćemo je divnim vjenčanjem i ti ćeš biti tako lijepa mladenka da neće imati izbora nego uživati.” Lijepo je od njih što su mi to govorili, ali nisam polagala velike nade u to da ću promijeniti mamino mišljenje. Nije htjela ni čuti za Ethana i našu vezu. Čak mi se usudila reći da odbacujem svoj život zbog njega i našeg djeteta. Pitala me čemu su služile posljednje četiri godine ako je jedino što sam učinila to što sam opet zatrudnjela. To me zaboljelo. Doista je imala tako loše mišljenje o meni. Prva trudnoća nije bila moja krivnja, a ova druga... e pa, nisam namjeravala zatrudnjeti. Znam da smo se Ethan i ja ponijeli neodgovorno, ali neću požaliti ovaj ishod. Ne mogu požaliti. Dodirnula sam trbuh i protrljala ga rukom. Naše je dijete začeto u ljubavi, bez obzira na to što moja mama rekla ili što ja mislila o sebi. Znala sam da je to istina. Voljela sam Ethana i on je volio mene. Nisam mogla drukčije izabrati, razumjela moja mama to ili ne; na ovom svijetu za mene nije bilo drugog izbora. „Hvala vam, ljudi. Doista... Ne znam kako bih ovo organizirala u tako malo vremena da nema vas”, rekla sam uzdahnuvši. „Čak su se i Elaina i Hannah angažirale. Nadam se da ćemo uspjeti.” „Kao da bismo mogli ne uspjeti”, podsmjehnuo mi se Ben. „Morala bi mi držati pištolj na glavi da me spriječiš da ti pomažem oko ovog otmjenog vjenčanja u seoskom dvorcu, sa celebrity gostima, na koje je pozvano i Njezino Veličanstvo!” „Ah, da, nadajmo se da neće doći. Hvala Bogu da me Elaina uputila onoj organizatorici vjenčanja - Victoria nešto. Uvjerili su me da će se ona pobrinuti za sve što ima veze s kraljicama i prinčevima. Ja ne znam ništa o protokolu koji uključuje dolazak kraljevske 109 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

obitelji na vjenčanje.” Pogledala sam Bena i Gaby, bacila ruke u zrak i teško progutala kad sam iznenada shvatila. „Mislim da će mi pozliti.” „Neće. Nema više mučnina, draga moja”, rekao je Ben odlučno i stavio mi svoju dugu ruku oko ramena. „Sjest ćemo na ručak i najprije se okrijepiti, a onda ćemo nastaviti tražiti savršenu haljinu za tvoje otmjeno, seosko, celebrity vjenčanje. Koje je već za sedam tjedana.” Ben je pogledao uvis i prekrižio se. „Možemo mi to.” Nisam mogla odoljeti da ne pošaljem Ethanu poruku za ručkom. Uživao je u zabavnom dopisivanju i obično bi odgovorio ako nije na sastanku, a katkad čak i sa sastanka. Slali smo i nepristojne poruke. Smijala sam se pišući: Možda ću se morati gola udati za tebe. Nemam sreće s haljinom. Ručaš? Volim te. Nisam morala dugo čekati da mobitel zavibrira. Ne dušo. Krivo si shvatila. OK je biti gol SAMO na medenom mjesecu! Haljina je obvezna za vjenčanje. Xx Glasno sam se nasmijala i privukla neželjenu pozornost prijatelja. Pokušala sam zamaskirati pogrešku bacivši se na svoju salatu. No nije bilo šanse da upali. „Opet seksanje?” upitao je Ben smijuljeći se. „Oprosti. Spontano se dogodi.” Nakrivila sam glavu i slegnula ramenima. „Hormoni su krivi?” Vrijedilo je barem jednom pokušati iskoristiti hormone u svoju obranu. „Kužim, draga”, rekao je Ben smijući se, a njegov znatiželjni radar bio je u punoj pripravnosti. Kunem se da bi mogao šarmom izvući časnu sestru iz gaćica da to želi. Bilo je prilično zastrašujuće kako bi sve prokužio. „Dovoljno je da pogledaju jedno drugo i ostali ljudi u prostoriji mogu se spontano zapaliti od pogleda na njih.” Gabyn je glas opet bio natopljen sarkazmom i otpila je velik gutljaj vina. Bilo mi je krivo što i ja ne mogu uživati u čaši vina i zaključila sam da je sad u redu biti luđački ljubomorna na nju. „Nemoj biti gadura, Gab, već riskiraš zadirkujući me vinom. Ne mogu si pomoći ako se zbog Ethana spontano zapalim.” Gaby se nasmijala i dolila si chardonnayja u čašu. „Nije ni čudo da te Ethan napumpao. Pretpostavljam da vam je u onim prvim danima bilo teško unijeti dovoljno hrane i pića da vam daju snage. Bez prestanka ste se ševili kao zečevi.” Pokazala sam joj svoju najbolju verziju kamenog lica. Izdržala sam cijelih deset sekundi, a onda se počela hihotati. „Stvarno je bilo tako.” Zezali smo se i glupirali kad mi je zazvonio telefon. Mama? U ovo doba? Nikad me nije zvala ujutro. „Sranje! Mama me zove. Mislite da je mogla osjetiti da govorim ružno o njoj?” Odlučila sam pustiti poziv da ode na glasovnu poštu. „Glazba iz filma Psiho ti je melodija za majku?” upitala me Gaby zaustavivši prženi krumpirić u zraku.

110 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Slegnula sam ramenima. „To mi je Ethan stavio.” Neugodna tišina. „Stalno se igra aplikacijama i gadgetima.” Tišina je postajala sve glasnija. „Mislim, ako opis odgovara...” Odlučno sam se pokušavala uhvatiti za nešto vedro i zabavno. Ben me spasio kad se počeo smijati i zarazio nas svojim smijehom. Prokletstvo, ako sam se već morala nositi s majčinim animozitetom, onda barem mogu pokušati pronaći nešto humora u tome. Ben ju je upoznao, pa je mogao posvjedočiti. Mama ga je tolerirala, ali obožavala je Gabrielle, pa sam sigurna da je Gaby mislila da sam bila pregruba. Nisam. Ben je to mogao potvrditi. Minutu poslije mobitel je signalizirao novu glasovnu poruku što me nije iznenadilo. Mama je stalno ostavljale glasovne poruke. Znala je da se ne javljam na njezine pozive i to ju je samo činilo još ogorčenijom na mene nego što je već bila. Iznenada sam osjetila umor. Bila sam iscrpljena tom bitkom između nas. Samo sam htjela mir. Ubilo bi me kad bih jednog dana imala tako mučan odnos sa svojom kćeri, ili čak sinom. Pijuckajući limunadu, nakratko sam odlutala mislima, zadovoljno slušajući Gaby i Bena kako čavrljaju o velovima različitih stilova te razlozima za i protiv bijele i mliječnobijele boje za trudnu mladenku. Dok me nije počela obuzimati krivnja. Što je to govorilo o mom načinu nošenja sa situacijom? Što ako jednog dana moja kći ne bude htjela razgovarati sa mnom? Ako ne bude mogla podnijeti biti pored mene? Ako bude mislila da sam licemjerna kučka? Bila bih slomljena. Uzela sam mobitel i uključila govornu poštu. „Brynne, moram razgovarati s tobom. Ovo je... ovo je... hitno. Pokušat ću nazvati Ethana da vidim mogu li njega dobiti.” Odmah me preplavila hladnoća straha. Ako je mama bila spremna poniziti se toliko da nazove Ethana, onda je doista nešto loše. Ne! Samo da nije tata. Samo da nije on. Nisam htjela ni pomišljati na to. Zaledila sam se na telefonu. Glas joj nije bio normalan. Zvučala je kao da plače. Moja majka nikad nije plakala. Ruka mi se tresla dok sam pritiskala njezin broj na brzom biranju. Vidjela sam da mi je upravo stigla poruka od Ethana, ali sam je zanemarila. A onda je Benov mobitel zasvijetlio kao božićno drvce. „Bree, što ne valja?” Gaby je ispružila ruku i dodirnula moju. „Ne znam. Moja mama... rekla je da je hitno... plakala je...” Zidovi su se brzo počeli zatvarati, a moje srce udarati tako jako da sam osjetila kako mi se tijelo trese. Ben se javio na poziv. Bljesnuo je očima u mom smjeru i progovorio: „Ovdje je. Upravo zove mamu.” Znala sam da Ben razgovara s Ethanom i znala sam da je vijest loša. Mutilo mi se u glavi dok se poziv uspostavljao i kad sam s druge strane začula majčin glas. Sve se događalo tako brzo da nisam mogla učiniti ništa da to usporim. Htjela sam zaustaviti vrijeme. Zaustavi. Molim te, zaustavi ovo... Ne želim znati što god bilo to što mi ima reći. ,,Brynne? Srce, jesi li s nekim?” Mama me nikad nije zvala srce i nikad nije zvučala kao sad. „Mama! Što je bilo? Tu sam s Benom i Gaby. Kupujemo moju vjenčanicu...” Čula sam kako mi glas puca. „Zašto si zvala Ethana?” Mamina mi je šutnja bila kao oštrica noža 111 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

ubodena u srce. Znala sam da ne šuti zbog mog komentara o vjenčanici. Htjela sam vjerovati da je to razlog, ah znala sam da nije. ,,Brynne... riječ je o tvom ocu.” „Što je s tatom? Je li... dobro?” Jedva sam izgovarala pitanja. Pogledala sam u Bennyja i vidjela širenje izraza čiste boli na njegovu licu. A onda je počeo tiho govoriti u svoj telefon. Nije me htio pogledati i nije dizao pogled. Znala sam što radi. Ben je razgovarao s Ethanom i govorio mu u kojem smo restoranu tako da može doći po mene. Neeeeeeeeee! To je značilo da se dogodilo nešto jako loše. ,,Brynne, draga, tvoj tata... utopio se u bazenu... našla ga je služba za održavanje...” Uši su mi čule te riječi, ali mozak se bunio. Nisam to mogla prihvatiti. Neću prihvatiti. „Ne!” prekinula sam je. „Brynne... istina je. Voljela bih da nije... ali istina je.” „Ali ne može... mama. Ne može biti... ne! Ne, ne govori mi to! Mama... mama?” „Dušo, dugo je bio u vodi. Vjerojatno je srčani udar.” “N-n-ne...” zajecala sam. „To ne može biti. Tata mi dolazi u posjet u London. Dolazi na moje vjenčanje... predat će me na vjenčanju. Tako je rekao. Rekao mi je da će doći...” „Brynne... nema ga više, dušo. Žao mi je.” Plakala je. Moja je majka ridala u telefon i šokirala me pomisao da je nikad prije nisam čula ni vidjela da plače. Mobitel mi je ispao iz ruke i upao u zdjelicu s juhom, uz glasni pljusak koji mi je poprskao odjeću. Samo sam zurila i ostavila ga da leži na dnu pileće tortilla juhe. Ethan će mi morati nabaviti novi. Taj mobitel je uništen. Nikad ga više neću dotaknuti. Nekako sam završila na nogama, ali nisam imala kamo poći. Nije bilo dobrog mjesta na koje mogu otići... bila sam uhvaćena u klopku. Zato sam počela lebdjeti kao prošli put. Samo što sam ovaj put shvaćala što mi se događa. Pozdravila sam taj osjećaj. Lakoća je ugodna kad vam je srce tako teško da vas želi odvući dolje u ponore pakla. Istina je, izaći iz svoga tijela bio je mnogo bolji osjećaj. Lebdjela sam sve više dok nisam vidjela sebe na tlu. Vidjela sam kako me Ben naslonio u svoje krilo. Sjedio je na podu restorana i držao me. Gaby je bila pokraj njega i razgovarala s nekim na telefon. Konobar je dotrčao pomoći. Ah sve je to bilo strašno glupo. Zašto smo svi bili na podu otmjenog londonskog restorana kad bismo trebali sjediti i ručati? Morali smo otići odande. Morala sam pronaći haljinu i isplanirati vjenčanje. Tata dolazi predati me na obredu za samo sedam tjedana. Zaboga, čak je i engleska kraljica dobila pozivnicu. Nismo imali vremena za zajebanciju! Naposljetku sam shvatila. Lakoća koja je bila tako ugodna nestala je, a težina boli i tuge vratila se zauzeti njezino mjesto. Nisam se htjela spustiti natrag na zemlju. Htjela sam ostati upravo ondje gdje sam bila. To nije istina. Htjela sam nastaviti plutati uvis dok se ne rastopim. To mi je zvučalo doista lijepo. Rastapanje... Nisam osjećala ništa osim razjarene mržnje prema stropu. Taj me prokleti jebeni strop sprječavao da otplutam. Pusti me!Pusti me da otplutam... 112 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 16

Sjeo sam na rub kreveta i promatrao Brynne. Spavala je. U udobnom gostinskom krevetu, u očevoj savršeno uređenoj kući, u vrlo lijepom predgrađu San Francisca, moja je djevojka spavala. Srce joj bilo slomljeno, a sada se odmarala. U ovom trenutku nije osjećala tugu. Nisam je mogao pustiti iz vidokruga više od nekoliko sati, pa napuštanje Londona i odlazak na očev pogreb bez mene nije dolazilo u obzir. Što ako je pokušaju oteti na američkom tlu? Ne, nisam mogao riskirati tu mogućnost. Bila je to operacija koja se vodila iz dana u dan, iz sata u sat. Brynneina sigurnost bila je sada moj najveći prioritet, jebeš Olimpijadu. Neil se vratio u London i preuzeo i moje obaveze, a on i Frances mogli su stvari voditi sasvim dobro i bez mene. Nisam se pretjerano brinuo za posao. Ne, moje su brige bile puno, puno veće i u svakom pogledu zastrašujuće. Nadao sam se da ću na ovom putovanju otkriti što se zapravo dogodilo Tomu, no nisam baš bio siguran da ću uspjeti. U svakom slučaju, nisam se htio predati bez borbe. Mogu je pokušati oteti, ali će se u tom pothvatu prvo morati suočiti sa mnom. Gospođa je Exley željela da odsjednemo u njezinu domu koji je dijelila sa suprugom, šutljivim Frankom, ali Brynne nije htjela ni čuti za to. Kazala je da želi biti u očevoj kući, među njegovim stvarima, na mjestu gdje ga je posljednji put vidjela kada je preko Skypea razgovarao s nama. Bila je zahvalna što su tijekom tog posljednjeg kontakta oboje bili sretni. Stalno mi je ponavljala, „Tata je bio sretan zbog nas. Znao je sve i bio je sretan.” „Da draga, bio je sretan...” šapnuo sam nad njezinim usnulim likom. Moja začarana noćna ljepotica duge kose rasute po jastuku, s dekom povučenom do grla kao da traži utjehu u dodiru pokrivača s tijelom. Još uvijek je bila u šoku i gotovo ništa nije jela. Bio sam zabrinut ne samo za njezino nego i za zdravlje naše bebe. Strahovao sam da će nas ovo promijeniti. Promijeniti njezine osjećaje prema meni. Gurnuti je u emocionalni vrtlog. Bio sam posve svjestan njezine prošlosti i ta me spoznaja pritiskala poput teškog bremena. Moja je djevojka patila od depresije. Čak je pokušala samoubojstvo u jednom za nju teškom i mračnom trenutku života. Eto, izgovorio sam to. Nije mi jebeno uopće bilo lakše što sam to sebi priznao. Da, bilo je to davno, sada je bila pribrana i razumna... ali ništa nije jamčilo da se neće ponovno vratiti takvom samodestruktivnom ponašanju ili mi reći da odjebem i napustiti me zauvijek kada joj sve to postane preteško. Duboko sam udahnuo i pogledao svoj odraz u zrcalu na vratima ormara. Koga sam ja to za ime Boga zavaravao. Depresija je bila opaka ljubavnica, a ona i ja smo se već dugo i dobro poznavali. Odupro sam se želji da je dodirnem. Bio joj je potreban odmor, a meni cigareta. Provjerio sam sat na noćnom ormariću i pažljivo ustao. Navukao sam tenisice i košulju i izašao van da sjednem uz bazen i nahranim svoju nikotinsku ovisnost. A i želio sam nazvati Neila. 113 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Gledao sam u tamnu vodu dok sam čekao telefonsku vezu. Istu tamnu vodu u kojoj je Tom Bennett proveo zadnje trenutke svojeg života. Ostavio sam vrata odškrinuta kako bih čuo ako me Brynne zatreba. Ponovno je imala noćne more, a zbog trudnoće lijekovi nisu dolazili u obzir. Bio bi to prevelik rizik za razvoj djeteta. Ona bi ih ionako odbila uzimati. Ona je patila. A ja sam se brinuo. Ljetni se mjesec odražavao na površini vode, a ja sam razmišljao o tome kako je Tom u toj vodi izgubio život. Nisam bio detektiv za ubojstva, ali su mi se neke mogućnosti stalno motale po glavi. Izgovoriti ih glasno nije dolazilo u obzir. Kada bih to učinio, i svoju bih dragu osudio na sličnu sudbinu. A to nisam želio. Jebeno nisam. „Hej prijatelju.” „Držiš li sve konce u rukama?” odgovorio sam na Neilov kratki pozdrav. „Ovdje je kaos kao i uvijek tako da se nemaš razloga brinuti. Sve je po starom, E.” „Tako je. I ja u vas imam povjerenja. Reci tim šupcima da sam to rekao, molim te.” „Sa zadovoljstvom, šefe, ali trebaš znati da su svi naši klijenti bili puni razumijevanja. Većina među njima ipak su ljudi.” Duboko sam povukao dim cigarete s okusom klinčića i zadržao ga u plućima dok me nije zapeklo. Neil me strpljivo čekao. Nikad ga ništa nije uzrujavalo. Najhladnokrvniji frajer kojeg poznajem. „Znaš, u ovakvim situacijama životni prioriteti vrlo brzo isplivaju na površinu.” „To je točno. Kako se Brynne drži?” „Nastoji svim silama biti hrabra, ali vidim da se muči. Još uvijek nisam s njom načeo priču o okolnostima i nisam siguran hoćemo li ikada o tome razgovarati. Čini se da je doživio snažan srčani udar dok je plivao, što se uistinu i moglo dogoditi, ali svakako želim vidjeti izvještaj s obdukcije.” Izdahnuo sam. „Znaš koliko to može dugo trajati. Forenzički laboratoriji su podjednako zajebani u Sjedinjenim Državama kao i kod nas doma.” „Ima li kakvih tragova u njegovoj kući?” Još uvijek nema. S obzirom na to da je bio odvjetnik koji se bavio oporukama, pravovaljanostima oporučnih dokumenata, ostavštinama i sličnim pitanjima, sve smo našli u najboljem redu kao što možeš i pretpostaviti, no čini mi se da je sve bilo nekako previše uredno. Kao da je znao da mu je vrijeme ograničeno. Možda se zbilja radilo o srcu. Brynne je znala da je uzimao tablete za tlak i brinula se za njega. Nije djelovao kao bolestan čovjek. Bio je u odličnoj formi.” „Hmmm. Jedine osobe koje bi se mogle okoristiti njegovom smrću družina je oko senatora Oakleyja.” „Znam, mrzim što to moram priznati, ali zbilja znam. Sve je naslijedila Brynne - kuću, automobile, ulaganja. Tu nema iznenađenja, no pitam se je li Tom ostavio nešto što bi Oakleyja moglo inkriminirati.” „Kao videozapis, primjerice?” „Da... upravo tako. Možda ću sutra znati. Imamo sastanak s njegovim poslovnim partnerom sutra ujutro kako bismo pregledali ostavštinu, a potom slijede pogreb i služba. Bit će to stvarno jebeno dug dan.” „Kada se vraćaš kući?” 114 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Uspijemo li sve ovdje završiti, onda sutra navečer i to crvenih očiju. Želim Brynne maknuti odavde. Zbog svega ovoga sam jebeno nervozan. Osjećam se izvan svog elementa.” „U redu. Prenesi joj našu sućut, molim te. Pozovi me ako ti što zatreba. Ovdje sam.” „Hvala ti... vidimo se za dvadeset četiri sata.” Završio sam razgovor i zapalio drugu cigaretu čiji se dim polagano svijao prema tihom noćnom zraku. Pušio sam i razmišljao, pri čemu su mi se misli vraćale na mjesto gdje jako dugo nisam bio. To me prestravljivalo, i to s razlogom. Utapanje je grozan način umiranja. Ako si pri svijesti, naravno. To sam znao iz osobnog iskustva. Hladnoća i očaj dok voda nadire u nos i usta. Nemoguće nastojanje da se ostane pribran i da se sve kraći dah zadrži što dulje. Razorna bol u plućima u kojima nestaje zraka. Mislim da su Afganistanci na meni vršili eksperimente kako bi provjerili zbog čega se toliko prašine diglo oko utapanja zatvorenika u vodi. To nije bio njihov omiljeni način mučenja zatvorenika, u to sam bio siguran. Više su voljeli izvlačiti mi vitlom ruke i mlatiti me po leđima. To i tjednima me lišavati sna, barem se meni tako činilo. Mozak potpuno podivlja ako se njegovi zupčanici ne mogu odmoriti. Podigao sam pogled prema zvijezdama i pomislio na nju. Moju majku. Bila je negdje gore. To sam znao. Duhovnost je duboko osobna stvar i nije mi bila potrebna bilo kakva druga potvrda onoga u što sam vjerovao osim spoznaje da je to istinito, koju sam nosio u srcu. Bila je negdje gore, čuvala me i bila uza me kada su se spremali odrezati mi— Bogami ne. Ne vraćam se sada opet u taj užas. Možda poslije... Naglo sam ustao i ugasio drugu cigaretu. Vratio sam opuške natrag u kutiju i ušao u lijepu moderno uređenu američku kuću svoga tasta. Više nikada neću razgovarati s njima, a ironija je bila u tome što je jedan od najvažnijih razgovora koje sam ikada u životu vodio bio upravo s njim. Mejl s molbom za pomoć... i fotografija. I dok sam se vraćao natrag u krevet da legnem pored Brynne, molio sam se, zbilja jesam. Molio sam Boga da je Tom Bennet bio bez svijesti kada je napuštao ovaj svijet. U crnom chanel kostimu, podignute kose, Brynne je izgledala prekrasno. Strašno tužna, ali na nekakav bolan način, prelijepa. Majka joj je donijela odjeću. Očito su nosile isti broj i Brynne u tom trenutku nije mogla nametnuti svoj izbor odjeće. Osjećao sam da jednostavno nastoji prebroditi sve to i da se još uvijek suzdržava od nesputanog prepuštanja tugovanju. Zadržavao sam se u pozadini i nastojao koliko god sam mogao ne ulaziti u rasprave. Brynne nije bila u stanju podnijeti obiteljske svađe, pa sam radi mira u kući držao jezik za zubima. Gospođa Exley i ja smo održavali oprezno primirje - uglavnom smo izbjegavali izravan susret. Nijedanput je nisam čuo da pita Brynne kako se osjeća s obzirom na to da je trudna. Niti jednom. Činilo se kao da se pretvara da se to uopće nije dogodilo. Kakva je to majka kojoj nije dovoljno stalo do trudnoće vlastite kćeri da je o tome pita? Želio sam da se sve to što prije okonča kako bih svoju djevojku odveo odatle. Želio sam da se vrati na britansko tlo. Nisam mogao dočekati večerašnji let kući. Sprovod je prošao u najboljem redu; ako se prerana smrt uopće može obilježiti na prikladan način, onda je to bilo to. Žarko sam želio da njegova smrt bude koban događaj u njegovu životu, a ne ubojstvo. Brynne me nije pitala. Mislim da joj to nije ni palo na pamet. I bio sam zahvalan zbog toga. 115 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Znao sam da je to on čim se pridružio skupu poslije službe održane na grobu. Vidio sam dovoljno fotografija tog ljigavca da ga prepoznam iz prve. Trebao je imati muda veličine grejpa pa da ušeta ovamo držeći se kao osoba naviknuta na uživanje svih mogućih prava, što je zapravo i bio. Žurno joj je prišao, ispružio ruke prema Brynne, zagrlio je i izrazio hinjenu sućut zbog velikog gubitka. Mislim da je bila previše žalosna da uopće reagira na njegovu prisutnost. Njezina je majka stajala uz nju i obasula ga upadljivim znacima naklonosti, što me razljutilo. Kako se mogla tako ponašati prema Brynne? Pa sin tog čovjeka joj je silovao kćer, o tome snimio i objavio snimku, a ona ga je smatrala prijateljem? Blebetala je same gluposti. Pogled mi se susreo s Oakleyjevim i namjerno sam mu grubo i malo prečvrsto stisnuo ruku. Da, da, tako je, senatore, tek se upoznajemo. Ali uskoro ćete se suočiti s mojim kurcem. A on je ogroman. Morao sam se udaljiti i pribrati se. Poljubio sam svoju dragu u čelo i rekao joj da se ubrzo vraćam. Senator i ja imali smo spoj. Pratio sam ga uokolo i odmah otkrio njegova tjelesnog čuvara. Uostalom, svi smo mi iz te branše lako uočljivi. Sve što sam želio bilo je razgovarati sa senatorom. Potpuno bezazleno, zar ne? Kada je Oakley krenuo prema toaletu, malo sam zadržavao iza njega. Sve se poklopilo. Čovjek iz osiguranja bio je zaokupljen trpanjem hrane na tanjur. Muški je toalet imao bravu i ključ što je bila dodatna prednost. Danas me očito prati sreća. Bio sam naslonjen na umivaonik kada je izašao iz kabine namještajući remen. „Sami smo, a vrata su zaključana, Oakley.” Naglo se zaustavio i procijenio situaciju. Činilo se da je senator bio obdaren s nešto malo inteligencije, to ću mu ipak priznati. Nije se uspaničio. Je li vi to meni prijetite, Blackstone?” pitao me ravnim glasom. „Sjetili ste se mog imena. Jako dobro. A što se tiče odgovora na vaše pitanje - zbilja još uvijek ne znam.” Slegnuo sam ramenima. „Zašto vi meni ne kažete, senatore?” „Došao sam ovamo odati počast dugogodišnjem prijatelju, to je sve.” Krenuo je prema umivaoniku i pustio vodu. „Ah, tako vi to zovete. Ja bih rekao da je ovo samo usputna stanica u vašoj kampanji, nemam li pravo?” „Smrt Toma Bennetta bila je za mene bolan šok, kao i. za sve ostale. Brynne je jako draga djevojka. Uvijek je bila. Gubitak oca sigurno joj je vrlo teško pao. Znam koliko ju je Tom volio. Bila mu je sve.” Samo sam piljio u njega, impresioniran njegovim dramatičnim riječima. Sigurno ih uvježbava za sve one političke govore koje namjerava održati u budućnosti. „Čestitam na predstojećem vjenčanju i budućem djetetu”, rekao je dok je prao ruke nad umivaonikom. „Znači, već ste pročitali najavu.” Spustio sam glavu na prsa i postavio se pred vratima. Ovaj jebeni gad neće izaći odavde dok ja to ne odlučim. „Evo kako stvari stoje, senatore. Vi slušajte, ja ću govoriti.” Povukao je ručnik i počeo pažljivo sušiti ruke.

116 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Znam sve. Montrose je mrtav. Fielding je nestao krajem svibnja. Kladim se da je i on mrtav i da se ni ubuduće o njemu neće ništa saznati. Znam da ste sredili da američka vojska zadrži vašeg sina duže u službi. Mogu povezati točkice. Svi nestaju. Kada izvještaj o Tomovoj obdukciji bude gotov, budite sigurni da ću ga pažljivo pročitati. Pitam se što će pisati u njemu.” Upadljivo sam slegnuo ramenima. „Ne potječe to od mene, Blackstone.” Njegove su me svijetlosmeđe oči fiksirale. „Ne od mene.” Približio sam mu se za korak. „To je dobro znati, Oakley. Samo se pomolite da je to što govorite istina. Moram vas obavijestiti da imam snimljene iskaze, dokumente, evidenciju... sve. I Tom Bennet ih je imao.” U to baš nisam bio posve siguran, ali je zvučalo dobro. „A ako mislite da me možete maknuti kako biste ste dočepali Brynne, budite sigurni da ćete se suočiti s tako prljavom političkom olujom prema kojoj će Watergate izgledati kao epizoda serije Iz sudnice! Približio sam mu se još korak bliže. „Moji ljudi znaju što treba učiniti u slučaju da nestanem.” Sada sam već šaputao. „Oni će probušiti rođendanski balon i sve će nestati... puf,” Zapucketao sam prstima da naglasim ozbiljnost situacije. Neprimjetno je progutao knedlu, no taj mi pokret ipak nije promaknuo. „Što želiš od mene?” Kimnuo sam glavom. „Ne radi se o tome što ja želim, Oakley. Radi se o tome što ti želiš”. Dao sam mu trenutak za razmišljanje. „Želiš se kandidirati za potpredsjednika i noću spavati u svom udobnom krevetu, a ne u zatvorskoj ćeliji s cimerom koji te želi bolje upoznati.” Blago sam se osmjehnuo. „Ti želiš učiniti sve što je u tvojoj moći kako bi bio apsolutno siguran da će Brynne Bennett, uskoro Blackstone, voditi ugodan i veoma miran život sa svojim mužem i djetetom u Engleskoj bez ikakvih prijetnji ili briga vezanih za događaj iz prošlosti.” Riječi sam izgovarao sve žustrijim tonom. „Sramotan događaj čija je ona bila žrtva. Gnjusan zločin.” Počeo se znojiti. Mogao sam vidjeti kako mu sjajne kapljice orošuju predio oko sljepoočnica. „Ti želiš biti siguran u to, Oakley. Razumiješ li me?” Lice mu se nije micalo, ali oči su govorile da je suglasan s mojim riječima. Znam taj pogled, očima je rekao da. „Dobro. Drago mi je da razumiješ jer ovo je jedino upozorenje koje ćeš dobiti. Ako se bilo što dogodi bilo kome od nas... pa... onda će sve eksplodirati. Govorim o britanskom Parlamentu, o Washington Postu, londonskom Timesu, Scotland Yardu, M6, istragama u američkom Kongresu, cijelom paketu, kao što bi ti to rekao. Nakrivio sam glavu i lagano počeo kimati. „A s obzirom na Olimpijadu u Londonu i svu tu dobru volju između Sjedinjenih Država i Britanije?” Podigao sam ruke i dlanove okrenuo prema njemu. „Ne��e postojati rupa dovoljno duboka u koju bi se mogao skriti.” Jednom sam rukom zamahnuo kako bih naglasio značaj riječi koje sam izgovarao. „Pomisli samo na Sadama Huseina...” Uputio sam se prema vratima da ih otključam. „Siguran sam da vas ne moram podsjećati da se u trenutku kada sve krene po zlu govna kotrljaju nizbrdo.” Napuštajući muški toalet okrenuo sam se prema njemu još jednom. „Želim vam puno sreće na predstojećim izborima. Želim vam dugu i uspješnu karijeru, senatore. Živjeli vi meni.”

117 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Oakleyjev me majmunoliki čuvar odgurnuo u stranu i ušao u toalet, djelujući pomalo zbunjeno nakon što je čuo moje prijateljske riječi na odlasku. Kimnuo sam mu glavom i izašao pronaći Brynne. Ljubav mog života, majka mog nerođenog djeteta, moja slatka djevojka bila mi je predugo izvan vidokruga i morao sam joj se vratiti što prije.

118 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 17

Osjetila sam olakšanje kada mi se Ethan vratio, ma gdje tada bio. Bio mi je potreban i sve sam podnosila lakše kada je bio u blizini. Ta me potreba činila veoma slabom, i to sam u sebi prezirala ali si nisam mogla pomoći, a i bila sam previše umorna da mi uistinu bude stalo. On je ovdje bio moja jedina veza sa životom. Željela sam se vratiti kući. U London svom domu. U rukama je nosio dva tanjura hrane kada mi je prišao. „Donio sam ti od svega po malo”, rekao je. „Pa hvala... ali uopće nisam gladna. Ne mogu to pojesti”. Pogledala sam u voće i sendvič od kroasana. Namrštio se i stisnuo zube. Znala sam da se sprema rasprava. „Moraš nešto pojesti. Što si danas uopće pojela osim što si popila nekoliko gutljaja čaja?” šapnuo je. „Misli na bebu...” „Ne možeš nekoga prisiliti da jede. Vjeruj mi, znam to iz iskustva”. Neugodni se glas moje majke umiješao u našu prepirku. Nikakvih osjećajnih izljeva. „Ethan ima pravo, Brynne, moraš jesti jer je tvom djetetu potrebna hrana čak i ako ne osjećaš glad.” Nikaka upozorenja. „Sada moraš jesti za dvoje, draga.” Pa uostalom, što sam i očekivala? Vidjela sam kako Ethan okreće glavu i gleda moju majku. Mislim da je i ponešto dima izlazilo iz njegovih ušiju, ali nije izgubio pribranost kao što sam očekivala. Samo je postao ledeno hladan, potpuno je ignorirajući. „Dođi i sjedni uz mene da barem nešto staviš u usta”, rekao mi je nježnim glasom u kojem se skrivala upornost da ostvari svom naum. Kako sam ga mogla odbiti? Nikada to nisam mogla.Ono što je radio bilo je zbog brige za mene. Zbilja sam morala nešto pojesti, premda uopće nisam imala apetita. Ethan je imao pravo. Morala sam misliti o nekom drugom, ne samo o sebi. Osobito sada. Pogledala sam prema majci i očima prešla preko njezine savršene frizure i odjeće s marom odabrane za pogreb bivšeg supruga. Zašto je za ime Boga uopće došla na službu? Jedva da je riječ progovorila s tatom otkad sam se preselila u London. Sigurna sam da nije mogla iskreno žaliti za njim. Zar ne? Nisam imala pojma. Rastuživala me činjenica što to nisam mogla znati jer je nisam dovoljno dobro poznavala. Majka i ja nismo bile bliske na taj način. Nismo dijelile duboke osjećaje ni tajne. Nikada nisam doznala zašto se tako naglo rastala od oca i je li ga ikada voljela. Nisam znala ni zašto su se uopće vjenčali. Kako su se upoznali? Gdje ju je zaprosio? Priče o njihovu hodanju? Nisam znala ništa. Okrenula sam se i s Ethanom otišla do stola, a u srcu sam se svakim korakom sve više udaljavala od nje. „Tako si prekrasna”, tiho mi je govorio Ethan dok sam hrabro pokušavala pojesti nešto od hrane koju mi je donio, „iznutra koliko i izvana.” Pokušala sam progutati kriškicu dinje koja mi je po okusu na jeziku djelovala poput vlažne piljevine, a njemu sam rekla, „Želim ići doma”. 119 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Znam da želiš, draga. I ja te želim odvesti kući. Nemamo ovdje više puno posla. Budući da je tvoj otac sve stavio u zakladu... možemo se vratiti za nekoliko mjeseci i tada srediti sve poslove. Gospodin Murdoch je kazao da je ionako bolje malo pričekati,., svakako ne želiš na brzinu donositi odluke o nečem tako osobnom.” Položio je ruku na moju. Da. Pete Murdock je očev poslovni partner u njegovu odvjetničkom uredu. Ili bolje rečeno... bio je. Zaklada je prava stvar, tata je to uvijek govorio. Sada sam bila vlasnica kuće u Sausalitu, svih očevih novčanih sredstava i svih ulaganja; sva materijalna dobra koja je stekao za pedeset jednu godinu života sada su pripadala meni. Nisam željela ništa od toga. Samo sam željela da mi se otac vrati. Tok mojih misli prekinuo je nečiji prijateljski glas. „Brynne... Oh, draga, tu si.” Okrenula sam se i vidjela Jessicu, raširenih ruku. Prišla sam im i čvrsto zagrlila svoju prijateljicu. Jess i ja smo se poznavale od osnovne škole. Od prvog razreda, koji je vodila gospođa Flagler. Bile smo nerazdvojne sve do zadnjeg razreda srednje škole, ili preciznije do Dana zahvalnsti. Da, Jessica je bila sa mnom one kobne noći. Bila mi je prava prijateljica u najtežim trenucima, ali nakon svega što mi se dogodilo nisam bila sposobna ni za kakvo prijateljstvo. Morala sam otputovati. Nužni dio procesa oporavka. Kontaktirale smo tijekom godina od mog preseljenja u London, ali se nismo vidjele više od četiri godine. Još uvijek je bila preplanula, sportski građena s kratkom plavom kosom koja je savršeno odgovarala njezinoj sitnoj figuri. Dirnulo me što se danas pojavila da oda poštovanje mom ocu. „Tako mi je žao, Brynne. Tvoj otac - bio je divan čovjek - uživala sam razgovarati s njim kad god bismo se sreli u teretani. Volio je govoriti o tebi.” „O, Jess...” Osjetila sam kako mi naviru suze i preplavljuju me osjećaji. „Hvala ti što si došla - puno mi znači što si tu. I on je tebe volio. Smatrao te jako dragom osobom.” Ponovno smo se zagrlile i pažljivo sam je pogledala. „Jako mi je drago što te ponovno vidim.” Okrenula sam se prema Ethanu, „Jess, ovo je Ethan Blackstone, moj zaručnik”. Podigla sam ruku i pokazala zaručnički prsten. „Ethane, da te upoznam s Jessicom Vettner, prijateljicom od prvog razreda osnovne.” „Drago mi je, Jessica”, odgovorio je Ethan dok su se rukovali. Pitala sam se sjeća li se da sam upravo s Jessicom pošla na tulum one zlosretne noći u mom životu. Ako se i sjećao, nije to pokazivao. Ethan se ponašao svjetski u takvim situacijama. Jessica se okrenula prema svom pratitelju i upoznala nas s njim. Još jedno lice iz prošlosti. Uz Jessicu je stajao Karl Westman. Bože, koliko osjećaja. Bila sam tako shrvana da mi je bio potreban trenutak da se priberem. Susresti se s ocem Lancea Oakleyja prije toga bilo je dovoljno ludo, no bila sam u takvoj magli da sam jedva čula što mi je govorio. Moja je majka provela puno više vremena razgovarajući sa senatorom nego ja. A sada se i Karl našao ovdje? ,,Brynne, tako mi žao zbog tvog gubitka”, rekao je Karl i prišao da me zagrli. „Bok, Karl. Dugo se nismo vidjeli.” Bilo mi je pomalo neugodno, ali znala sam da je i njemu. Imali smo kratkotrajnu vezu, no nije to bio razlog zbog kojeg se moje slomljeno srce grčilo kao da će svisnuti. Razlog je bio što smo sve četvero, koji smo sada tu zajedno stajali, znali za ono. Ili su pogledali snimku o meni ili su znali za njezino postojanje. Htjela sam otići kući više nego ikada prije. „Hvala vam što ste došli. Jako ljubazno od vas.” 120 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Sa zadovoljstvom.” Karl me pustio iz zagrljaja i pogledala sam u njegove tamne oči. U njima nisam vidjela ništa što bi me povrijedilo. Samo dobrotu i možda pomalo znatiželje. A to je valjda normalno, zar ne? Upoznali smo se na atletskoj stazi kada smo bili u trećem razredu srednje škole, a potom se ponovno sreli na početku četvrte godine. Počeli smo izlaziti, no sve se završilo kao i s većinom mladića s kojima sam u to vrijeme izlazila skrivenim seksom na nekom osamljenom mjestu. U to mi se vrijeme jako sviđao. Karl je tada bio sladak momak, a sada je bio zgodan muškarac. Dijelili smo ljubav prema Hendrixu i jako puno razgovarali o njegovoj glazbi. Jess je bila potpuno u pravu kada je u poruci na Facebooku napisala da je „megazgodan”. Prema meni se uvijek lijepo ponašao. Ni nalik na ponašanje Lancea Oakleyja prema meni. Lance je već bio na sveučilištu, a ja sam bila mlada i glupa. Dogodilo se to u nekom drugom životu. U nekom drugom svijetu. Je li Karl znao da je on bio razlog zbog kojeg se Lance toliko razljutio da me drogirao, a onda snimio kako me njegovi prijatelji siluju na biljarskom stolu? Da nisam izlazila s Karlom, možda Lance i njegovi prijatelji ne bi na tulumu te noći snimili video o meni. Mogućnosti su bile beskrajne. Što bi bilo da je bilo... Ne, u tom smjeru nisam smjeli ići. „Čuo sam od Jess, naravno”, rekao je položivši nježno ruku na njezina ramena, „pa sam ti htio osobno izraziti sućut.” Jessica ga je pogledala sa zvjezdicama u očima. Nije čovjek trebao biti genij da shvati kako se moja stara prijateljica do ušiju zaljubila u Karla Westmana. Činilo se da i on gaji iste osjećaje prema njoj. Iskreno sam se nadala da će im uspjeti održati ljubav. Bili su sjajan par. Usiljeno sam se nasmiješila i odigrala najbolju ulogu u životu. „Tako sam sretna što vas oboje vidim. Zbilja je prošlo previše vremena.” Ethan me privukao k sebi dok smo razgovarali s njima. Bila je to posesivna gesta s njegove strane koju sam imala prilike dobro upoznati. Rukom je lagano trljao moju ruku dok je pozorno slušao Jess i Karla. Osobito kada nam je priopćio da ga njegova kompanija šalje na Olimpijadu na studijsko putovanje i da bi se trebali naći dok je u Londonu. Hm... to se vjerojatno neće dogoditi, Karl. Ethan se potrudio da spomene naše predstojeće vjenčanje, čak i datum vjenčanja dok je primicao moju ruku usnama i poljubio je. Isti učinak kao kad se pas popisa uz rasvjetni stup, zbilja, samo što je to izveo elegantno pri čemu sam, u metaforičkom smislu, ja bila taj stup. Ethan se uspijevao izvlačiti s takvim ponašanjem i učiniti ga galantnim. Oduvijek je to znao. A ja sam se s druge strane pitala je li uspio razotkriti moju „prošlost” s Karlom. Kunem se da je bio u stanju otkriti takve stvari. Ethanovo šesto čulo bilo je veoma izoštreno kada se radilo o meni i drugim muškarcima. Sjetivši se njegova ispada kada sam srela Paula Langleyja na cesti pred kafićem, prepoznala sam Ethanovu izrazito ljubomornu crtu kada se radilo o mojim bivšim odnosima s drugim muškarcima. Istina je, imala sam, moglo bi se kazati, prilično burnu prošlost u tom pogledu. Bilo je više od nekoliko muškaraca u mom životu i jednostavno je morao prihvatiti tu činjenicu. To nisam ni na koji način mogla promijeniti. Ali i Ethan je imao prošlost, a prihvaćanje onoga što se ne može promijeniti bilo je dijelom građenja povjerenja u vezi. Oboje smo morali zaboraviti neke događaje. Nisam željela izbjegavati razgovor s ljudima kao što su Paul ili Karl samo zato što je Ethan bio bolesno ljubomoran na svakoga tko je bio sa mnom prije njega. Sada više nisam s tim ljudima. Sada sam s njim. 121 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Odbacila sam to kako sam najbolje mogla. Nije bilo važno. Prošlost je samo to... nešto što je prošlo... završeno. Gotovo. I premda mi je bilo iznimno teško i premda sam tugovala zbog gubitka oca, shvaćala sam što je najvažnije. Oči su mi se širom otvorile zahvaljujući tom iskustvu i ostat će otvorene. Naučila sam da gubitak voljene osobe u trenu mijenja životne prioritete. Mog oca više nema, ali ipak sam uspjela zadržati razboritost. Znala sam što je važno a što nije. Osoba koja me privinula uz svoje snažno tijelo da bi me zaštitila ljubavlju i malo biće koje je raslo u meni bili su sada čitav moj svijet. To što je Brynne spavala pored mene na letu kući u London ispunjavalo me srećom kakvu nisam osjetio danima. Bila je tako iscrpljena i umorna da je zaspala čim smo zauzeli svoja mjesta u zrakoplovu. I nisam joj to mogao zamjeriti. Način na koji ju je majka ispratila bio je... bolan, u pomanjkanju drugih riječi. Spremao sam se postati zetom najgore moguće noćne more od jebene punice koja je dolazila ravno iz pakla. I ništa na svijetu to nije moglo promijeniti. Moja slatka djevojčica imala je čudovište za majku. Bila je lijepa na neki dizajnerski, pomodan način, kao što sam i pretpostavljao da će biti, ali je ipak bila užasna aždaja. Zamišljao sam Toma Benneta kako gore na nebu dobiva svetačka krila što je tu ženu tako dugo trpio. Gotovo sam zadrhtao. Najdraža mamica je pokušala nagovoriti Brynne da produlji boravak i pusti me da se sam vratim kući. Zaškripao sam zubima sjetivši se toga. Kao da bih to ikada dopustio! Vjerojatno bi je pokušala nagovoriti da se riješi djeteta ili da se trajno vrati u SAD. Brynne je međutim na kraju jedva zamjećivala majku. Samo se okrenula i rekla joj kako se vraća u London da bi se udala za mene i rodila naše dijete. Mislim da nikada u životu nisam bio ponosniji nego u trenutku kada je moja djevojka izgovorila te riječi i pogledala me. Kada je Brynne otvorila oči uspio sam uloviti taj trenutak nevinosti, buđenja, kada si još uvijek nesvjestan svih loših stvari koje su se dogodile u tvom životu... poput gubitka voljenog roditelja. Taj trenutak ionako traje vrlo, vrlo kratko. Znam to iz bogatog iskustva. Oči su joj isprva bile sjajne samo da bi naglo nekako potamnjele, održavajući bolnu realnost prije nego što ih je ponovno zatvorila kako bi se zaštitila od sumornih misli i nekako preživjela ostatak tog veoma javnog putovanja. Prva klasa bila je bolja od turističke, ali ipak smo se nalazili u kabini okruženi strancima i bez ikakve privatnosti. Brvnne je za sada uspijevala ostati pribrana. Nije se još slomila, i moram kazati da me to donekle zabrinjavalo premda ništa nisam mogao po tom pitanju poduzeti. Nisam mogao tugovati umjesto nje. Morat će to obaviti sama, na svoj način u svoje vrijeme. Stjuardesa nas je došla pitati što želimo za večeru. Losos i piletina parmigiana bili su najbolji izbor na jelovniku te večeri. Pogledao sam Brynne, a ona je tužna lica odmahnula glavom. Ignorirao sam taj odgovor i naručio lososa za oboje, sjetivši se koliko je uživala u njemu one noći kada smo večerali s tatom i Marie. „Moraš nešto pojesti, dušo.” Kimnula je glavom, a oči su joj se zamaglile od suza. „ Što - što... - ću sada raditi?” Uzeo sam joj ruku i prislonio je na srce. „Vratit ćeš se u naš dom, dobro se odmoriti i jednostavno se baviti onim što ti najviše odgovara. Posjetit ćeš doktoricu Roswell i razgovarati s njom. Radit ćeš na svom istraživanju za sveučilište kada budeš spremna. Planirat ćeš vjenčanje s curama i Benom. Otići ćemo na drugi pregled k doktoru Burnsleyju 122 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

i vidjeti kako napreduje naša zelena maslina. Pustit ćeš da se brinem za tebe i nastavit ćeš sa svojim životom. Našim životom. Pratila je svaku riječ. Zapravo ih je upijala i veselilo me što sam joj mogao pružiti nešto što joj je u tom trenutku bilo stvarno potrebno. Ponekad čuti od druge osobe da će sve biti u redu jest sve što je potrebno da bi se prebrodilo ono najteže. Znao sam da je Brynne potrebno da to čuje isto koliko je meni bilo potrebno da joj to kažem. „A ja ću biti uz tebe u svakom trenutku.” Ruku sam joj prislonio usnama. „Obećavam.” “Kako znaš za zelenu maslinu?” Čak se blago nasmiješila. „Upisao sam trudnoca.com među omiljene portale i poput pravog vjernika stalno ga posjećivao kao što si i predložila. Ovog tjedna imamo zelenu maslinu, a sljedećeg ćemo imati suhu šljivu.” Namignuo sam joj. „Volim te”, šapnula je vrlo tiho i rukom prošla kroz kosu. ,,I ja tebe volim, ljepotice. Jako, jako te volim.” Stjuardesa nam je donijela vruće ručnike i piće. Ja sam uzeo vino, a Brynne sok od brusnica s ledom. Čekao sam da otpije gutljaj. Nisam je želio silom hraniti, ali sam ipak bio spreman poslužiti se raznim taktikama uvjeravanja bude li potrebno. S iznenađenjem i olakšanjem sam vidio da s uživanjem pije sok od brusnica. „Ovo je zbilja jako, jako ukusno.” Još jedan gutljaj. „Vidiš da sam se počela služiti tvojim riječima.” „Uvjeravam te, draga, da još uvijek zvučiš kao moja američka djevojka.” „Znam to, ali ipak sam počela koristiti tvoje riječi, recimo, ,ovo je ukusno umjesto da kažem ,dobra je okusa. To prelazi na mene jer smo stalno zajedno”, kazala je. „Pa, budući da me se nikada nećeš osloboditi, onda pretpostavljam da ću te brzo naučiti govoriti kao prava Engleskinja.” „Pa, u svakom slučaju možeš pokušati.” Otpila je još malo soka i djelovala mi nekako vedrije. „Siguran sam da do rođenja zelene masline nitko živ neće vjerovati da si Amerikanka.” Lice joj se razvedrilo. „Upravo sam se sjetila nečeg pomalo smiješnog.” ,,A čega to?” upitao sam, zaintrigiran ali i sretan što je bila življa nego danima prije toga. „Zelena maslina će me zvati majčice umjesto mama ili mamice? Malo nabravši nos, nastavila je. „Čini mi se nekako čudno, ali sigurno ću se naviknuti... Sviđa mi se kako zvuči.” Morao sam se nasmijati. „Bit ćeš najbolja mama koju zelena maslina može imati.” Nakratko mi se nasmiješila, a onda je smiješak nestao istom brzinom kojom se pojavio. „Ne kao moja, to sigurno.” Patnja i očaj jasno su odzvanjali iz njezinih riječi. „Oprosti što sam to uopće spomenuo.” Zavrtio sam glavom ne želeći kritizirati njezinu majku, što mi je jako teško padalo. „Misliš, spomenuo nju”“ „I to”, odgovorio sam. Zbilja nisam želio ulaziti u složenost Brynneina odnosa s majkom, no ako je ona o tome željela razgovarati, onda ću svakako iznijeti svoje mišljenje. Samo sam se nadao da neću morati. 123 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Spasila me postavljajući posve drukčije pitanje. „A što je s tvojom majkom, Ethane?” „Pa, zapravo je se jedva sjećam. Ostale su mi samo uspomene i to uglavnom na temelju fotografija. Ponekad mi se čini da je se sjećam, no vjerojatno samo umišljam ta iskustva zahvaljujući situacijama ulovljenim na fotografijama ili iz priča koje su mu pričah otac i Hannah.” „Rekao si mi da si zbog majke istetovirao krila na leđima.” Ne, ne želim ulaziti sada u tu priču. Došlo mi je da duboko izdahnem, ali sam se uspio suzdržati. Znao sam da je ne smijem isključiti u takvom trenutku. Brynne me i prije pitala za tu tetovažu, i znao sam da želi da u ovom trenutku podijelim to iskustvo s njom, no ipak još uvijek nisam bio spreman. Ne ovdje, tijekom javnog leta pod tako bolnim okolnostima. Nije bilo pravo vrijeme ni pravo mjesto da iz sebe izbacim te osjećaje. Naš je losos stigao baš u tom trenutku i tako me spasio. Brynne je nastavila pijuckati sok od brusnica i izbjegavala hranu, koja uopće nije bila loša u danim okolnostima. „Hajde”, ponudio sam joj zalogaj ribe, odlučivši je sam nahraniti ako ne bude htjela jesti sama. Pažljivo je promotrila zalogaj prije nego što je otvorila usta. Žvakala je sporo i pažljivo. „Losos je dobar, ali ja želim znati zašto te krila podsjećaju na majku.” Znači tako ćemo igrati ovu igru? Emocionalna ucjena u zamjenu za pojedeni obrok... Ponudio sam joj još jedan zalogaj ribe. Čvrsto je stisnula usnice. „Zašto ta tetovaža, Ethane?” Duboko sam udahnuo. „To su anđeoska krila i s obzirom na to da je doživljavam kao anđela, smatrao sam više nego prikladnim istetovirati krila na leđima.” „To je predivna zamisao.” Nasmiješila se. Ponudio sam joj novi komadić lososa, koji je sada prihvatila bez protivljenja. „Kako ti se zvala majka?” „Laurel.” „Lijepo ime. Laurel. Laurel Blackstone...” ponavljala je. „I meni je lijepo”, odgovorio sam. „Ako zelena maslina bude djevojčica, mislim da imamo savršeno ime za nju, zar ne?” Osjetio sam kako mi se grlo steže dok sam s poteškoćom gutao. I to nije bilo zbog lososa. Njezin prijedlog imao je duboko značenje za mene - duboko i vrlo osobno. „Ti bi to zbilja učinila?” „Zbilja mi se sviđa ime Laurel i ako se ti slažeš, onda... da, naravno”, odgovorila je očiju blistavijih nego trenutak prije toga. Ostao sam zaprepašten, posve skrušen pred njezinom velikodušnošću i spremnošću da mi pokloni tako prekrasan dar, pogotovo sada kada je i sama pretrpjela tako strašan gubitak „Bio bih presretan nazvati našu kćer Laurel po mojoj majci”, iskreno sam odgovorio, prije nego što sam ponudio mali komadić kruha otrgnut od žemlje. Uzela je kruh i sporo ga žvakala ne skidajući pogled s mene. „Dobro, onda smo to riješili”, tiho je izgovorila čeznutljivim glasom koji kao da je dopirao iz velike daljine. 124 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Zamišljao sam o čemu je mogla razmišljati, pa sam kazao, 'A što ako je zelena maslina dečko?” „Da, da, da.” Počela je plakati. „Želim ga nazvati... Tho-m-mas”, uspjela je odgovoriti, prije nego što se potpuno slomila i to nad Atlantskim oceanom, u kabini prve klase, na noćnom letu 284 British Aira od San Francisca do zračne luke Heathrow u Londonu. Privukao sam je k sebi i poljubio u tjeme. Držao sam je u naručju i prepustio je onome što je konačno i trebala učiniti, oplakati oca. Bila je tiha, nitko nije obraćao ni najmanju pozornost na nas, no ipak me boljelo što sam morao svjedočiti kako prolazi kroz taj sljedeći korak u veoma normalnom procesu žalovanja. Stjuardesa Dorothy, čije je ime pisalo na bedžu i koja je govorila mekim irskim naglaskom, shvatila je da se nešto događa i žurno nam prišla nudeći pomoć. Zamolio sam je da odnese ostatke večere i donese još jednu deku. Dorothy kao da je shvaćala da Brynne žaluje i brzo odnijela hranu, ugasila svjetlo i donijela nam deku da se pokrijemo. Brižno se o nama skrbila tijekom preostalog dijela putovanja i svakako sam joj želio iskreno zahvaliti na ljubaznosti kada budemo napuštali zrakoplov za nekoliko sati. Ostatak leta sam držao svoju djevojku u naručju sve dok se nije dobro isplakala i zaspala. I ja sam spavao, ah isprekidano. Stotinu misli mi se rojilo u glavi. Imao sam hrpu briga i samo se mogao nadati i moliti da će igrokaz koji sam izveo s Oakleyjem na pogrebu uroditi plodom. Bio sam spreman učiniti sve ono što sam obećao ako itko pokuša bilo što protiv Brynne. Znao sam kako će od sada pa nadalje morati biti pomno štićena. Ne znam tko je bio odgovoran za Montroseovu i Fieldingovu smrt. Nisam znao je li Tom Bennet bio umiješan u čitavu tu zbrku a potom ubijen. Nisam znao tko je poslao suludu SMS poruku na Brynnein stari mobitel ni tko je objavio vijest o prijetnji bombe one noći kada smo bili na Mallertonovoj galavečeri. Nisam znao puno toga, a bih su mi potrebni odgovori. Uvlačio mi se strah u kosti. Ludim od straha, jebeno ludim, zatvorite me u ludnicu, potpuno sam sleđen od jebenog luđačkog straha.

125 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 18

„Kada smo se vratili u London, blizu tri dana sam spavala bez prekida. To mi je bilo potrebno, a povratak u poznato okružje bio je doista od velike pomoći”, rekla sam doktorici Roswell. „Počinjem raditi na istraživačkom projektu koji je odobrilo sveučilište, a dobri prijatelji s kojima sam okružena pomažu mi isplanirati vjenčanje.” „Kako je s noćnim morama sada kada više ne uzimaš lijekove?” upitala je. „Kako kada. Vratile su se kad sam prestala s lijekovima, no sada kada se ovo dogodilo kada mi je umro otac - opet su prestale. Mislite li da je to zato što je moj um sada ispunjen nečim bolnijim što je zamijenilo ono o čemu sam prije sanjala?” Doktorica Roswell me pažljivo pogledala i pitala, Je li smrt tvog oca strašnija od onoga što ti se dogodilo kad si imala sedamnaest godina?” Joj, teško pitanje. O tome nikada prije nisam razmišljala. Prva reakcija bila je odgovoriti kako mi je naravno očeva smrt strasnija, ali ako sam htjela biti iskrena prema sebi, mislim da ipak nije bilo tako. Sada sam bila odrasla osoba i događaje sam promatrala iz perspektive bogatijeg životnog iskustva nego kada sam bila tinejdžerica, no stoji činjenica da sam se pokušala ubiti zbog snimke sa silovanjem. Moje su misli danas dolazile iz posve različitog svijeta. Željela sam živjeti. Bilo mi je potrebno živjeti svoj život s Ethanom, a osobito, brinuti se o svojem djetetu. Nije bilo drugih alternativa. I dok sam sjedila u ordinaciji doktorice Roswell, odjednom kao da mi se sve rasvijetlilo. To što sam konačno progledala pomoglo mi je da shvatim da će sve biti u redu. Prevladat ću sve ovo i radost će se vratiti - s vremenom. Zatresla sam glavom i iskreno odgovorila svojoj terapeutkinji, „Ne, nije strašnija.” Zapisala je to u svoju bilježnicu nalivperom boje tirkiza koja mi je bila prelijepa. „Hvala vam što ste mi pomogli da možda prvi put sve jasno vidim,” kazala sam joj. „Možeš li objasniti što pod tim misliš, Brynne?” „Mislim da mogu.” Duboko sam udahnula i nastojala biti što jasnija. „Znam da me otac volio i znao je koliko sam ja njega voljela. Imali smo odnos u kojem smo bez zazora dijelili osjećaje, pa tako u tom pogledu nema žaljenja. Srce mi se slama što je našem odnosu došao kraj, ali tu se ništa ne može. Takav je život. Pa pogledajte Ethana, koji je izgubio majku kada su mu bile četiri godine. Oni se zapravo i nisu uspjeli upoznati i on je se jedva sjeća. Ja sam imala divnog oca koji me volio gotovo dvadeset pet godina.” Doktorica Roswell mi se srdačno nasmiješila. „Tako mi je drago što to čujem od tebe. Bojim se da si otkrila tajnu šifru. Uskoro više neću imati ispriku da ti nastavim naplaćivati usluge.” „Hmm..., ne, to se neće dogoditi, doktorice Roswell. Morat ćete me još godinama trpjeti. Samo zamislite svu onu krivnju koju ću vjerojatno uskoro početi osjećati kao mlada majka.” Otkrila sam da je Facebook vrlo korisno sredstvo za planiranje vjenčanja. Elaina mi ga je predložila jer je i sama već uvelike planirala svoje vjenčanje, pa je znala o čemu govori. Sjela sam za računalo uz svoj čaj od brusnice i pristupila svom profilu. 126 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Osnovala sam vlastitu družinu za razmjenu fotografija i poslovnih linkova koja se sastojala od moje male vojske pješaka: Gaby, Bena, Hannah, Elaine, Marie i Victorije, službene planerice vjenčanja, čiji je posao po mojem mišljenja bio vrlo izazovan i zahtjevan. Stvari su se nevjerojatno glatko odvijale s obzirom na to da je do vjenčanja ostalo još samo pet tjedana. Uzimajući u obzir hormone koji su divljali, samu trudnoću i veliki gubitak koji sam pretrpjela, bila sam sobom više nego zadovoljna. Ethan je bio tako zatrpan poslom da smo se jedva viđali, a većinu međusobne komunikacije obavljali smo preko SMS poruka. Znala sam da se brine zbog mene i nastoji mi pokloniti što je moguće više pažnje, ali jednostavno je manjkalo vremena. Razumjela sam pritisak pod kojim je radio, a meni je ionako bilo potrebno vremena da dođem sebi od svega što se dogodilo proteklih nekoliko tjedana. Vraćao se kući jako kasno i onda je uglavnom želio samo dvije stvari, voditi ljubav i osjetiti me u svojoj blizini dok spava. Ethanova potreba za tjelesnim kontaktom bila je jača nego ikada. Nije mi to smetalo. Mislim da je i meni bio podjednako potreban. Oboje smo se brinuli za onog drugog. Poslala sam Elaini kratku poruku o fotografijama cvjetnih aranžmana koje je objavila i šalila se kako više komuniciramo preko Facea nego osobno. Glupo, osobito s obzirom na to da smo živjele u istoj zgradi. Elaina i Neil bili su podjednako zaokupljeni svojim obavezama u tvrtki Blackstone Security International kao i Ethan. Nitko nije imao viška vremena. Otišla sam s te stranice i provjerila svoj glavni profil, na kojem sam našla neke nove poruke. Bilo je tu obavijesti o primljenim donacijama od Zaklade Meritus Collegea iz San Francisca koju je moj otac godinama podupirao. Radilo se o dobrotvornoj zakladi koja je pomagala motiviranim mladim ljudima bez materijalnih mogućnosti da steknu visoko obrazovanje. Znala sam da bi on to želio, pa sam objavila zamolbu da se umjesto cvijeća sredstva uplate izravno Zakladi. Ta me zaklada ljubazno obavještavala o svim uplaćenim sredstvima na ime moga oca. Paul Langley je uplatio donaciju, kao i osoblje iz Galerije Rothvale te Gabyn otac, Rob Hargreave. Njihova me pažnja duboko dirnula i to sam im i napisala u porukama zahvale koje sam poslala. Na svom sam Facebook profilu objavila lijepu fotografiju na kojoj se vidio moj otac kako me drži u naručju dok sam bila beba. Bila sam zaokupljena skeniranjem slika iz fotoalbuma koje sam uzela iz njegove kuće i ponijela sa sobom u London. Konkretno na fotografiji koju sam imala pred sobom, oboje smo bili u pidžami, pa je vjerojatno bila snimljena rano ujutro. Tata me posjeo ispred sebe na radni stol u smjeru fotoaparata pri čemu smo se oboje široko osmjehivali. Pitala sam se tko nas je snimio. Moja majka? Tata je bio tako mlad na fotografiji... i djelovao uistinu sretno. Barem sam imala te dragocjene uspomene koje sam nosila u srcu. Ražalostila sam se kad sam shvatila da neće biti fotografija djeda s mojim djetetom... Poznata bol me ošinula u grudima i morala sam na trenutak zatvoriti oči i samo duboko disati. Bol koju osjetiš kad moraš podsjetiti um da ih više nikada nećeš vidjeti, zagrliti, smijati se ili razgovarati s njima, nikad više... Strašno je to. No s druge strane, Jonathan će imati fotografije s unukom ili unučicom. Da, svakako hoće. Znala sam da će se Ethanov otac aktivno uključiti u podizanje našeg djeteta. Veselila me pomisao kako će nam Jonathan i Marie pričuvati dijete kada nam zatreba. A ja sam pak 127 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

imala tetu koja će biti „baka” mom djetetu čak i ako moja majka ne pokaže nikakvo zanimanje za bebu. Bože, bolje je promijeniti temu. Pristigla je nova poruka uz poznati zvuk i prikaz poštanskog pretinca. Karl Westman: Pozdrav. Upravo sam se logirao i vidio tvoju zelenu točku. Stigao u London na Igre i nadam se da ćemo se naći u gradu. Zapravo sam doputovao još jučer ujutro. Još uvijek se oporavljam od vremenske razlike. Kako si ti? Karl... Pronašao me na Facebooku ubrzo nakon sprovoda i od tada smo se pomalo dopisivali. Sjetila sam se da je rekao kako ga tvrtka u kojoj je zaposlen šalje na Igre, a i Jess me na to podsjetila. Ona je zapravo bila razočarana što nije mogla poći njim jer je bila velika obožavateljica sporta. Olimpijada joj je značila mnogo više nego meni. Pa ipak, održavanje XXX. Olimpijade u vašem gradu zbilja je uzbudljiva stvar, što god o tome mislili. Brynne Bennett: Stvari kreću na bolje... hvala. Gdje si odsjeo u Londonu? Karl Estman: U Chelseaju, naravno! Ni u kom slučaju neću propustiti priliku da doznam nešto više o Jimiju dok sam tu. Brynne Bennett: Ha! Sjećam se. Čudne li slučajnosti. Ethanov me otac danas vodi na ručak. Nekada je vozio londonski taksi i zna sve lokacije i njihovu povijest. Mogao bi nam se pridružiti ako želiš i poslušati kratak sat povijesti? Karl Westman: Odlično. Pošalji mi poruku iz restorana gdje ćete ručati, pa ću vam se pridružiti. Isključila sam se s Facea i krenula prema tušu. Trebala sam ručati s budućim svekrom, a poslije toga sam imala modno snimanje. Danas nisam imala vremena za prepuštanje grijehu ljenčarenja. „Znači Ethan vas je zadužio da danas pazite na mene, zar ne?” pitala sam Jonathana između zalogaja uistinu jako ukusne pileće salate. Moram se sjetiti suhih trešanja i kopra kada je sljedeći put budem pripremala. Tek mi se neznatno popravio, ah nisam znala je li to bilo zbog trudnoće ih zbog toga što sam počela prihvaćati očevu smrt. U svakom slučaju, sada sam mogla gledati u hranu bez poriva da okrenem glavu kako se ne bih ispovraćala. „Ništa o tome ne znam, draga. Jednostavno sam želio izvesti svoju buduću snahu na ručak”, odgovorio je slegnuvši ramenima i sa sjajem u smeđim očima. „Ethan mi je samo rekao da danas nema Lena.” „Ha! Tako sam i mislila”, nasmijala sam se. „Do sada sam imala prilike dobro upoznati njegovu taktiku, Jonathane. Ethan je uvijek na oprezu, s opravdanim razlogom ih bez njega.” Otpila sam gutljaj soka. „Znam da je veoma zaštitnički nastrojen prema meni i da je takav zato što me voli.” „Tako ga dobro razumiješ. Zapravo mogu reći da si preobrazila moga sina. Postao je čovjek kakav sam se nadao da će jednog dana postati, ali ipak sam strepio da to neću nikada doživjeti.” Jonathan mi se vrlo ljubazno i s puno dobrote nasmiješio, bez traga bilo kakve osude. „Rat?” pitala sam. „Znam da mu se dogodilo nešto užasno u vojsci, ali ne znam što. Međutim... još uvijek to ne može sa mnom podijeliti.” Jonathan me blago potapšao po ruci. „Pa, onda nas je dvoje. Ni ja ne znam što se dogodilo mom sinu. Samo znam da se vratio kući sablasnog pogleda i s nečim tvrdim i 128 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

nepoznatim u držanju čega prije nije bilo. Ali znam da sada, kada je tebe pronašao, više nalikuje na onog Ethana kakvog sam poznavao kad je bio mlađi. Ti si ga izmijenila, Brynne. Vidim kako te gleda i kako jedno drugom pružate utjehu.” Otpio je gutljaj piva. „Ukratko, mogu ti reći da si jako usrećila i utješila ovog starog čovjeka.” „I ja se osjećam slično u mnogočemu. Ethan me uistinu spasio od mene same.” Jonathan je pažljivo slušao i prstom pokazao na moj trbuh. „Vidjet ćeš i sama, nikada se nećeš prestati brinuti za svoje dijete bez obzira na to koliko godina imalo.” „To sam puno puta Čula,” duboko sam uzdahnula. ,,I sada se brinem... zbog njega ili nje.” Dodirnula sam trbuh. „Ako mi se nešto dogodi... pa, zapravo već nekako naslućujem kako će to izgledati.” „Ništa ti se neće dogoditi, draga moja. Ethan to neće dopustiti, a neću ni ja. Sljedećih nekoliko tjedana bit ćeš jako zauzeta, s toliko planova i događaja, ali uskoro će se stvari smiriti i vas dvoje ćete se početi prilagođavati bračnom životu, a ja ću iščekivati svoje četvrto unuče.” Nasmiješio mi se i svim srcem sam mu uzvratila jednako srdačnim smiješkom. Počela sam gajiti osjećaje prema Ethanovu ocu. Bit će divan djed našem djetetu i prožeo me osjećaj topline zbog spoznaje da navija za našu malu obitelj. Možda nekom drugom to i ne bi mnogo značilo, ali za mene je to bila velika stvar. Jonathan mi je pružao nešto što moja majka nije mogla ili nije željela pružiti - blagosloviti uspjeh i sreću osnivanja naše obitelji. Izlazili smo iz restorana kada sam ugledala kako nam Karl prilazi, veoma užurban i pomalo rastrojen, što je bilo neobično za smirenog momka kakvog sam poznavala iz srednje škole. ,,Brynne! Bože, oprosti molim te što kasnim. Dobio sam tvoju poruku, a onda jedan zastoj za drugim.” Podigao je ruke u znak nemoći. „Zadržao sam se na poslu”. Približavajući mi se da me zagrli, srdačno me poljubio u obraz. „Karl, ovo je moj... svekar, Jonathan Blackstone. Jonathane, Karl Westman, stari prijatelj iz mog rodnog grada. Nekada davno natjecali smo se na atletskoj stazi.” Rukovali su se i sve troje smo nakratko razgovarali. Karl je djelovao frustrirano što je propustio ručak i priliku „za ponovno povezivanje”, kako je to opisao. Nisam bila posve sigurna kako bi se Ethan nosio s bilo kakvom vrstom povezivanja između mene i Karla. Iskreno, i ja sam posve lako mogla bez toga. Nisam imala ništa protiv prijateljstava, ali je u ovom slučaju bilo uključeno puno dodatnih osjećaja zbog kojih sam se osjećala pomalo nelagodno. „Jess će me ubiti što sam došao čak do Londona, a nisam ostavio dovoljno vremena da se ispričamo”, rekao mi je prije nego što se okrenuo Jonathanu, „i žao mi je što sam propustio priliku da od vas saznam vrijedne turističke informacije, gospodine Blackstone.” „Ako vas zanima Hendrixov život i lokali koje je posjećivao, mogu vam o tome nešto reći. Vozio sam na stotine turista po ovom gradu više od dvadeset pet godina. Mislim da sam ih vidio sve.” Jonathan je Karlu dao svoju posjetnicu. Javite mi se mejlom i poslat ću vam sve što o tome imam. Pretpostavljam da vas zanima Samarkand na broju 22 u Landsdowne Crescentu u Chelseaju.” „Apsolutno.” Karl je uzeo Jonathanovu posjetnicu i gurnuo je u džep. „Hvala vam na svim sugestijama koje mi možete dati. Nemam baš puno vremena ovaj put, ali to što imam 129 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

želim što bolje iskoristiti”. Opet mi se obratio. „Pa... postoji li mogućnost da se dogovorimo za neki drugi susret? Pretpostavljam da sada žuriš nekamo, zar ne?” „Da, imam snimanje za otprilike jedan sat, a u međuvremenu se moram pripremiti za to.” Razmislila sam trenutak. „Pa, svakako ćeš biti na Olimpijadi, zar ne? Ethan će imati karte za gotovo sva moguća sportska natjecanja koja možeš poželjeti. Zašto ne dogovorimo susret na jednom od atletskih natjecanja, na preprekama ili utrkama na sto metara? Zapravo bih se veselila da pogledam neka natjecanja.” „Odlično”, odgovorio je. „Bit ćemo u kontaktu.” Karl me ponovno zagrlio pa smo se razišli. Jonathan je u autu šutio dok me vozio u studio na snimanje. Kao da je o nečemu razmišljao, a ja sam se pitala... Što je mislio o poziranju za aktove? Što mu je Ethan o tome pričao? Je li ikada vidio neku od mojih fotografija? To ne mogu znati ako ga ne pitam, a to je nešto o čemu nisam željela razgovarati s ljudima. Moj posao modela bila je moja osobna stvar i o tome nisam željela raspravljati. Činilo mi se da je protekao samo trenutak kada se Jonathan zaustavio na adresi u Notting Hillu i pričekao dok nisam ušla u elegantnu bijelu građevinu u kojoj se toga dana snimalo. Mahnula sam mu dok sam ulazila u zgradu a onda krenula na posao, misleći isključivo na ono za što sam bila angažirana. Isprazna pitanja koja ljudi postavljaju tijekom razgovora do te su mjere glupa da se pitam kako se uopće uspijevam suzdržati da ne skočim na stol i počnem vikati, „Kako možete biti tako jebeno glupi i još uvijek disati?!” No... naučio sam držati jezik za zubima čak i kada me to boljelo do suza. Upravo sam se spremao da se iskradem i popušim silno žuđenu cigaretu nakon što sam uzaludno izgubio vrijeme tijekom konferencijskog poziva, kada me u ured nazvala Elaina. Nije to činila često, pa me zanimalo što se zbiva... „Ethane, mislim da bi trebao doći do prijamnog odjela.” „Da? Što je bilo?” „Muriel... s novinskog kioska. Popela se gore da ti preda pošiljku koju želi uručiti tebi osobno i nikome drugome.” Izletio sam iz ureda i pojurio prije nego što je Elaina mogla dovršiti rečenicu. Srce mi je počelo lupati kao ludo i nekakva mi se zebnja uvukla u tijelo. Zaustavio sam se na tren dok sam žurno otvarao vrata što su vodila do recepcije. Tu me čekala Muriel, u svoj svojoj veličini koja je uključivala konjske zube i poprilične brkove. Držala je pošiljku u rukama; prsti su joj bili zamazani tintom i promatrala me svojim zelenim očima dok sam joj se približavao. „Gospon, imam nešto za vas,” mahala je omotnicom. „Rekli ste, bilo tko i bilo što.” „Tako je. Je li tko maloprije to ostavio na tvom kiosku?” Prstom sam upirao u ono što je držala u ruci. Kimnula je glavom i pogledom preletjela po prostoru istodobno promatrajući kako je uređen i izračunavajući honorar. „Da, gotovo prije sat vremena. Ali nisam mogla napustiti kiosk prije. Piše .Blackstone', a znam da ste rekli broj četrdeset četiri.” Nastojao sam prikriti iznenađenje što uopće zna čitati i kimnuo sam glavom dok se adrenalin velikom brzinom širio mojim tijelom. Što je sad? Još prijetnji smrću Ivanu? „Imate 130 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

izvrsno pamćenje, Muriel! Hvala vam što ste napustili kiosk i došli čak ovamo da pismo uručite osobno.” Posegnuo sam za novčanikom. „Hvala vam što niste zaboravili.” Pružio sam joj novčanicu od dvadeset funta, a ona meni pošiljku. Kratko je kimnula i krenula prema izlazu. Potrgao sam crvenu vrpcu otvarajući preklop omotnice - potpuno uvjeren da je istog sadržaja kao i ona koju sam dobio na dan Mallertonove svečanosti odnosno da se opet radi fotografijama Ivana i šifriranoj poruci koja je glasila „Nikad ne pokušavaj ubiti čovjeka koji čini samoubojstvo” - ili tako nešto nesuvislo i nebulozno za što sada nisam imao vremena. Pa ipak, nisam mogao dovesti u opasnost život svog rođaka. On će biti u samom središtu Igara za tjedan dana, komentirajući sva događanja vezana za streljaštvo, u samom središtu medijskog cirkusa, dajući intervjue, stalno okružen ljudima. Ako ga je netko označio kao metu, morao sam poduzeti mjere da ga zaštitim. Zavukao sam ruku unutra i izvukao fotografije, isto kao i prošli put bile su to sjajne, crno-bijele fotografije dimenzija 20 x 25 cm. Odjednom me presjekao strah. To uopće nisu bile fotografije mog rođaka. Bile su to fotografije na kojima je bila Brynne. Jebeno ne! Ne. NE! Sve fotografije iz pošiljke bile su snimljene na ulici - Brynne i ja onog dana kao smo išli na prvi pregled k doktoru Burnsleyju, a onda poslije toga za vrijeme ručka prije odlaska u Fountaine's Aquarium. Zatim nas dvoje kako se grlimo na pločniku kada smo izašli iz liječničke ordinacije. Ja, kako dodirujem Brynnein trbuh i ljubim je. Nas dvoje kako jedemo sendviče i razgovaramo o prvom susretu na Badnju večer u snijegu. Među njima je čak bila fotografija Brynne kako me snima svojim mobitelom i smije se jer se to dogodilo odmah nakon što sam izašao iz dućana sa smrdljivom bebom. Primijetio bih da nas je netko snimao. Vidio bih ih. Kako mi je to promaknulo? Kako sam jebeno to mogao propustiti?! Bio sam sav rastrojen. Rastrojenost je neprijatelj broj jedan u poslovima osiguranja, a ja sam gadno zaribao. Bio sam rastresen zbog posjeta liječniku i ludila u dućanu akvarijskih ribica - nedovoljno usredotočen na to gdje smo i tko je oko nas da bih primijetio slijedi li nas tko! Zagunđao sam i ponovno ih prelistao. Nisam našao poruku ni ikakvu dvosmislenu bilješku na poleđini fotografija. Podignuo sam pogled i shvatio da je Muriel otišla. Zagrmio sam na Elainu, „Zovi Brynne i reci joj da ostane na vezi! Moram istog časa razgovarati s njom!” A onda sam potrčao prema dizalima. „Muriel, pričekaj!” odjurio sam za njom u predvorje dok je izlazila iz zgrade. Ljudi su sigurno pomislili da sam sišao s uma zbog spektakla koji sam izvodio, ali nije mi to bilo važno. Neka misle što hoće. „Da, gospon?” „Tko? Jeste li vidjeli tko je ostavio omotnicu?” U pogledu koji je usmjerila prema meni, sijevnule su krijesnice. To je bilo to - trenutak istine, ili će mi pomoći jer je dobra osoba ili će me iskoristi jer to nije. „Vidjela sam ga samo na odlasku. Vidjela sam mu leđa.” „Čega se sjećaš? Tjelesne grade, boje kose, bilo čega? Jako mi je važno”, preklinjao sam je. „Fotografije moje - djevojke - supruge bile su u toj pošiljci. Život bi joj mogao biti u opasnosti.” Stišao sam glas. „Molim vas, Muriel. Bilo kakva i najmanja sitnica koje se možete sjetiti bila bi od pomoći.” 131 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Razmišljala je trenutak gotovo ukočenih očiju. „Razgovarao je na mobitel i samo sam mu vidjela leđa kada je odlazio. Kosa mu je bila smeđa i bio je niži od vas.” Smeđa kosa i niži od mene. To baš i nije bilo od pomoći među milijunima ljudi istog opisa. Morao sam se vratiti gore i provjeriti je li Elaina pronašla Brynne. „Hvala još jednom,” malodušno sam odgovorio i krenuo natrag. „Ipak ima još nešto što sam primijetila”, viknula je Muriel za mnom, „njegov govor, svakako nije odavde. Bio je Amer.” Čovjek koji nas je slijedio i fotografirao bio je Amerikanac. Sigurno je spadao među Oakleyjeve ljude... ili pak Fielding ipak nije mrtav. Možda je ovdje u Londonu. Oh ne! Molim te Bože, ne! Krv mi se sledila u žilama od onoga što mi je Muriel kazala; odjedanput su mi se svakakve mogućnosti i bezbrojni scenariji počeli motati glavom u nekakvom užasnom zamršenom kovitlacu, A onda su mi se noge velikom brzinom pokrenule.

132 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 19

Telefon je prestao zvoniti dok sam izlazila iz garderobe. Znala sam da Elaina zove s posla po zvuku zvonjave, pa sam prebacila na govornu poštu bez preslušavanja poruke. Umjesto toga sam joj poslala kratku poruku: Ne mogu razgovarati. Na snimanju sam. Nazvat ću poslije. -B Utišala sam mobitel, ali ga ostavila uključenim kao što mi je Ethan i rekao - nešto vezano uz GPS aplikaciju koju je aktivirao - ubacila sam ga u džep ogrtača i o tome prestala razmišljati. Imala sam posao koji sam trebala obaviti i na to sam se usredotočila. Umetci od kose su mi škakljali leđa, a pod na koji sam smjestila guzu bio je hladan. Danas na sebi nisam imala ni tange, ali zato sam imala prekrasne crne čarape s ružičastim vrpcama vezanim u mašne oko bedara. Moj fotograf na ovom snimanju, Simon, bio je sve samo ne konvencionalno odjeven, a od njegovih električno plavih, veoma uskih traperica i trava zelene košulje, bijelih lakiranih gležnjača trebala mi je ne samo zaštita za oči nego je i položaj koji sam trebala zauzeti bilo nešto što nikada prije nisam radila. Stresla sam se pri pomisli što će Ethan reći kad vidi negative. Zamrzit će ih čim ih ugleda, a nakon toga će ih pokušati otkupiti kako nitko drugi ne bi do njih mogao doći. Ipak sam osjetila navalu adrenalina - od same pomisli da radim nešto pomalo zastrašujuće i nepoznato. Voljela sam sebe gurati do krajnjih granica i željela sam da fotografije ispadnu dobro, da pružim umjetniku najprofesionalniju uslugu koju sam mogla pružiti. Leđima sam bila okrenuta prema fotografskom aparatu, široko razmaknutih nogu i lagano povijenih koljena, a dlanovima sam se držala za unutarnju stranu listova kako bih što više razdvojila noge. Trebala je to biti provokativna snimka, i da se netko u tom trenutku našao preda mnom mogao bi vidjeti moje najintimnije dijelove u punoj pornografskoj veličini. Ethan će sigurno biti protiv. Ali nisam bila zabrinuta. Postojala su pravila i svi su poštovali ta pravila... ili ih više nisu angažirali za sljedeći posao. Krajevi ekstenzija jedva da su dodirivali pod, zapravo pokrivali moju stražnjicu, što je bilo dobro jer nisam željela da se na tim fotografijama vidi stražnji otvor. Rekla sam to Simonu, koji se tome nasmijao. „Brynne, ljubavi, ako itko može izvesti elegantni prikaz stražnjeg otvora, onda si to ti.” „Baš ti hvala Simone, ali ne hvala, ako kužiš što ti želim reći. Molim te ovog puta izbjegni vertikalni smiješak”. „Obećavam, sve što vidim je nagovještaj oblina i tvoje duge, isklesane noge. Apsolutno blistaš, draga. Novi vitamini?” upitao je odsutno dok je aparat škljocao. „Pa, zapravo, da.” 133 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„No, zaboga, reci o čemu je riječ, molim te”, zacvrkutao je. „Potrebne su mi sve tajne ljepote kojima raspolažeš.” Nasmijala sam se. „Zbilja mislim da ne želiš ono što ja uzimam, Simone... ako ne želiš par sisa.” „Oh, draga, nemoj mi reći da si odlučila povećati grudi. Tvoje su sise savršene kakve jesu!” Nasmijala sam se prema draperiji koja se nalazila ispred mene, poželjevši vidjeti njegovo lice. „Hm... ne, neću operirati grudi. Jednostavno će se povećati prirodnim putem.” „Što? Kakav je sad to novi tretman?” Vidjela sam da uopće nije skužio što sam mu htjela reći. Gej ili ne, Simon je bio muškarac i oni jednostavno većinu vremena ne shvaćaju suptilnosti takvih pitanja. Mislim da je to dijelom zbog toga što imaju penis. „Takav koji za krajnji ishod ima bebu.” Nasmiješila sam se i više nego ikad poželjela da mu vidim lice. „Dragi Bože! Pa tebe je netko dobro napumpao!” „To mora da je jedna od najogavnijih fraza koju ste skovali vi Britanci, ali točno, trudna sam”. „Čestitam. Nadam se da su to sretne vijesti za tebe?” „Jesu.” Umirila sam se na trenutak, razmišljajući o svemu što se u mom životu promijenilo za tako kratko vrijeme, boreći se s osjećajima koji tih dana kao da su kuhali ispod površine. Možda bih krivnju mogla svaliti na hormone koji su u meni divljali, ali ostati pribran još uvijek je bila svakodnevna bitka. Simon je nastavio snimati, navodeći me na suptilne promjene položaja uz usklađivanje osvjetljenja, ne zatvarajući pritom usta. Navika po kojoj je bio poznat. Neprestano je govorio dok je radio. „Znači, udaješ se za svog momka?” „Da, dvadeset četvrti kolovoza je naš veliki dan. Obavit ćemo to u velebnoj kući njegove sestre u Somersetu.” „Zvuči jako otmjeno...” Simon je smišljao nov položaj. „Možeš li nagnuti glavu unatrag i pogledati gore?” „Da... i to”, beskrvno sam odgovorila. „Hoćeš li doći, Simone?” „Ljepotice, pa mislio sam da nikada nećeš pitati! Pravi izgovor za novo odijelo”, nastavio je blebetati te gotovo pao u euforiju oko nekakvog svilenog talijanskog odijela, i to otrovno zelene boje, koje je vidio u nekom dućanu u Milanu a koje bi upravo bila savršeno za vjenčanje u prirodi. Pomislila sam na oca i kako on sigurno neće kupiti novo odijelo za moje vjenčanje. I neće biti tu da me otprati do oltara. Nisam imala nikoga za taj čin. A Franka ni u kojem slučaju ne bih pitala. Moja je majka već pokušala, ali to nije dolazilo u obzir. Prije ću sama proći put do oltara nego što bih njega zamolila. Nisam imala ništa protiv Franka, ali nije mi bio otac ni po čemu. Bio je suprug moje majke i to je bilo sve. Iznenada me preplavio val tuge koji sam svim silama nastojala suzbiti, no moje je držanje vjerojatno okazivalo znakove umora jer me Simon upitao, „Treba li ti pauza, ljepotice?” Kimnula sam glavom jer nisam mogla govoriti. Samo sam uspjela progutati slinu. 134 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Ponekad kada je netko dobar prema vama, sve se počne rušiti ma koliko nastojali sve zadržati u sebi. To se upravo dogodilo sa Simonom kada je spustio fotoaparat i prišao mi s leđa, stavio ruku na moje rame, jednostavna kretnja potpore i utjehe. „Čuo sam za tvog oca. Jako mi je žao, ljubavi. Ovo je sigurno teško razdoblje za tebe.” „Hvala ti... još uvijek je jako svježe. Sitnice me podsjete... i tako mi strašno nedos—” I baš u tom trenutku Ethan je uletio u studio, nalik na gladijatora spremnog za okršaj u areni. „Brynne! Kog vraga—” Zanijemio sam. Jednostavno sam presvisnuo kada sam malo bolje pogledao i vidio svoju curu potpuno golu, raširenih nogu i s nekakvim tipom koji plazi po njoj! Reagirao sam i pokrenuo se. To je otprilike sve čega se sjećam. Brynne se trznula i skočila na noge, a tip u zelenoj košulji odjurio iza zastora. „Ethane!” zakričala je. „Što radiš ovdje!?” „Tebe tražim! Zašto se ne javljaš na jebeni telefon?” „Radim!” kriknula je, posve gola osim nekakvih crnih čarapa i nekakvih umetaka kako bi joj kosa bila duža. „Završila si ovdje. Zapravo, gotovo je s čitavim ovim metežom!” Mahnuo sam rukama i krenuo prema njoj. „Odjeni se, odlazimo.” „Nikamo ja ne idem, Ethane. Što ti je, dovraga? Pa zar ne vidiš da upravo radim!” O da, ljepotice i te kako odlaziš! Zapravo potpuno sam siguran da odlaziš jer te ja osobno odvodim odavde. Fotograf, koji je na sebi imao sve dugine boje, odlučio je nešto poduzeti izvadivši mobitel iz džepa. „Pozovite osiguranje—” Ja jesam osiguranje kada je ona u pitanju.” Prstom sam upro u smjeru Brynne, oduzeo mu mobitel i presjekao ga u pola riječi. „Brynne je ovdje završila. Pozovi moj ured ako želiš odštetu za uloženi trud, rado ću je platiti.” Izvadio sam posjetnicu i bacio je u njegovu pravcu. Zalelujala je u prostoru koji nas je dijelio i pala na pred njegove noge. Mislio sam da sam strašno pribran s obzirom na okolnosti... Pogledao je prema Brynne, koja je samo stajala i piljila u nas otvorenih usta. I još uvijek jebeno gola! „Ne gledaj je, kučkin sine!” viknuo sam mu. Zacvilio je kao curica, okrenuo glavu i pokunjio se. „Simone, tako mi je žao zbog ovog”, Brynne mu je prišla. „E bogami nećeš!” Zgrabio sam je za ruku, okrenuo je, štiteći joj tijelo svojim. „Hoćeš li se već jednom odjenuti? Stojiš ovdje kao od majke rođena, za Boga miloga!” Brynne me ošinula pogledom iz kojeg su frcale oštrice i posegnula za ogrtačem. Stajao je sa strane na stolu čitavo vrijeme, izvan dometa fotoaparata. Nisam ga ondje vidio prije nekoliko minuta. Navukla ga je i svezala remenom, a ruke i šake su joj mlatile na sve strane, oči sijevale odašiljući u mom smjeru smeđe vatrene iskre. Gurnula je ruku pod kosu i vrtjela njome dok nije izvukla dugačak valoviti smeđi umetak. Pažljivo ga je spustila na stol. Onda mi je okrenula leđa i savinula jednu pa drugu dugačku nogu, svlačeći čarape i ravnajući ih kako bi ih odložila preko stola, do umetka. 135 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Vidio sam da je bijesna kao ris zbog onoga što sam učinio, ali jednostavno me nije bilo briga. Bar je bila dobro. Nisam baš bio siguran u pogledu njezina prijatelja fotografa, ali Brynne je bila na sigurnom i u mom vidokrugu, a ne u rukama otmičara. Bila je jebeno gola u prostoriji s drugim muškarcem i slikala se, no barem se nije ostvarila moja najgora noćna mora. Bila je ovdje i mogao sam je vidjeti. Vožnja do kuće prošla je u tišini. Samo pokoji uzdah i pomicanje tijela na sjedalima, ništa više. Brynne je šutjela, a ni ja nisam bio raspoložen za razgovor. Nisam bio siguran što bih mogao izgovoriti u takvom psihičkom stanju. Najbolje pustiti stvari da malo odstoje. Kada smo stigli i ušli u stan, otišla je u kupaonicu i zaključala vrata. Čuo sam vodu kako teče i nijedan drugi zvuk. Prislonio sam uho uz vrata i osluškivao. Nisam želio da plače sama ako je to ono što je radila, no još uvijek sam bio bijesan. Fotomodel, što je to trebalo značiti? S tim je trebalo prestati. Nisam to mogao dalje podnositi, i potpuno bih gubio glavu kada bih pomislio da pozira gola i da to drugi gledaju. I zamišljaju kako je jebu ... ili nešto još gore! Bilo je milijun stvari koje sam u tom trenutku trebao obaviti. Mjesta na kojima sam trebao biti i ljudi s kojima sam se trebao susresti, ali jesam li uopće pomišljao ostaviti Brynne kod kuće i vratiti se u ured? Nisam. Nisam jebeno nikamo išao u tom času. Umjesto toga sam izašao na balkon i smjestio se u naslonjač iz kojeg sam mogao promatrati sumrak nad gradom. I dim cigarete za cigaretom. Nije mi baš pomoglo. Čudno kako nešto što me nekada znalo smiriti kada sam bio uznemiren više nije imalo isti učinak. Čekao sam da Brynne izađe iz kupaonice, no nikakve reakcije nije bilo. Činilo mi se da te večeri ona neće poduzeti prvi korak. Kada više nisam ni sekundu mogao izdržati samonametnutu samoću, ušao sam unutra da pokušam razgovarati s njom. „Brynne?” Tišina. „Pusti me unutra.” Zatresao sam kvakom i na moje veliko iznenađenje, vrata su se otvorila. Ipak me nije zaključala vani. Otvorio sam vrata i našao je kako sjedi na malom stolcu i lakira nokte na nogama, kose podignute ukosnicom i u žutom svilenom ogrtaču od kojeg joj je lice sjalo. Nije me pogledala, samo je nastavila nanositi tamnoružičasti lak kao da me nema. „Možemo li razgovarati?” konačno sam upitao. „O čemu? O tome kako si se grubo ponašao prema meni usred snimanja i gotovo pretukao mog fotografa? Da ne spominjem štetu koju si nanio mom ugledu u tom poslu.” Glas joj je bio hladan i ravan. „Ne želim da se više baviš tim poslom.” Zatvorila je bočicu laka za nokte i odložila je na policu. „Sve se vrti oko toga što ti želiš, zar ne?” Morao sam znati gdje si, a nisi se javljala na mobitel.” Ostavio sam joj trenutak da iznese neko objašnjenje, ali nije ga ponudila. „Dobro, priznajem, otišao sam tamo vruće glave i izgubio živce, ali samo sam slijedio tragove koji su me doveli do panične situacije.” Provukao sam ruku kroz kosu i tu je zadržao. „A ti si bila jebeno gola, Brynne.” Gledala je u pod dok je govorila. „Vjerojatno me nakon ovoga danas nitko više ni zvati. Nitko me više neće htjeti.” Oh, ti će te kučkini sinovi i te kako dalje htjeti. Stao sam ispred nje i podignuo joj rukom bradu tako da me morala pogledati. „Dobro. Nadam se da te više neće zvati.” I dalje je 136 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

šutjela, ali oči su joj sijevale. „Ozbiljno, Brynne. Više nećeš pozirati gola.” Eto, izgovorio sam to. „O tome ću ja odlučiti, Ethane. Nemaš pravo govoriti mi što ne smijem raditi.” „Zbilja?” Zgrabio sam joj lijevu ruku i podignuo je. „Što onda znači ovaj prsten? Bit ćeš moja žena, majka mog djeteta - osoba koju više ne želim gledati kako pozira gola.” Izdržao sam njezin pogled i rekao: „Definitivno i ja imam u svemu tome nekakvih prava.” Žustro je povukla ruku i dobacila mi, „Ti ne kužiš. Jednostavno NIŠTA o meni ne kužiš!” Sada je već vikala i bila je stvarno bijesna. Odgurnula me kako bi me spriječila da joj se posve približim. Jebeš to! Opet sam počeo osjećati bijes i nastojao dokučiti kako vratiti razgovor na taj problem. Pala mi je, međutim, na um ideja kako bih to mogao postići. Mogao bih strgnuti taj svileni žuti ogrtač koji je imala na sebi i jebati je do sljedećeg tjedna, a onda bismo mogli voditi ovaj razgovor, ili se upustiti u prepirku, odnosno ma što bi ovaj pakao ovdje mogao biti. To bi eventualno moglo upaliti. Umjesto toga sam je podignuo sa sjedalice za ramena, držeći joj ruke uz tijelo kako se ne bi mogla usprotiviti. Još uvijek se otimala čak i kada sam je privukao na prsa, kada su nam se lica našla na nekoliko centimetara jedno od drugog a njezine podatne obline stopile s mojim tijelom od čega mi se kurac stvrdnuo kao kamen. „Pokušavam shvatiti zašto moja djevojka ima potrebu svlačiti odjeću i dopustiti ljudima da gledaju takve fotografije!” Rekao sam to s više ljutnje u glasu nego što mi je bila namjera... a onda sam priljubio usta uz njezina. Prodro sam u nju prvo jezikom. Poslije ću dobiti više, ali za sada sam jedino želio ući u njezino tijelo na bilo koji način. No više od toga sam trebao njezino prihvaćanje. Još uvijek je bila silno bijesna, no osjetio sam njezinu reakciju istog trenutka kada smo se spojili. Još uvijek je bila moja djevojka, i oboje smo to znali dok sam joj držao bradu i strastveno je ljubio. Sve je bilo u akciji, usne, jezik, zubi, kako bi odaslali posebnu poruku. Moja si, i znam da želiš biti moja. Tek sam se spremao uzeti je. To je moglo završiti na samo jedan način i nikako drukčije - s mojim kurcem duboko u njezinoj slatkoj pički u orgazmičkom ludilu. Nije bilo opravdanja ni za ono što sam potom učinio. Uzeo sam je. Uzeo sam ono što mi je pripadalo i nametnuo Brynne svoju volju. Podala mi se u cijelosti, barem tjelesno. Oh, bez ikakve dvojbe. O osjećajnoj strani ćemo raspravljati poslije. Prvo jebi, potom razgovaraj i prije je funkcioniralo između nas i bio sam uvjeren da će i ovaj put. Privukao sam je i odnio do kreveta. Pogledala me užarenih očiju dok sam je polagao na krevet, rastvorio svilenkasti ogrtač i raspustio joj kosu. Duboko i teško je disala, bradavice su joj se čvrsto stisnule dok sam sa sebe trgao svu odjeću, s kurcem tako tvrdim da sam imao osjećaj da će se raspuknuti pri samom dodiru s njezinim tijelom. Uskoro ću saznati i bio sam spreman na taj rizik, jer će svakako biti i drugi put, možda i treći. Na ovome ćemo poraditi neko vrijeme. Legao sam na prekrasno Brynneino golo tijelo, koje bih samo ja trebao gledati, i jebao je. Jebao sam je silovito. I ona mi je uzvraćala istom mjerom. Jebali smo se dok oboje nismo svršili. A onda smo se nastavili jebati sve dok se nismo potpuno zadovoljili. Dok nam nije preostalo ništa drugo nego zaspati isprepleteni, poslije svih tih orgazama, tjelesno iscrpljeni 137 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

od zadovoljstva čija nas je vatra progutala, a dim ošamutio ... do potonuća u potpuni zaborav. Probudio me košmar. Poznavala sam ga otprije, a u njemu gledam video o sebi i želim umrijeti. Još uvijek je ta užasna slika bila uklesana u moj mozak i nedirnuta me pratila sve ove godine. Ne vjerujem da ju je uopće moguće izbrisati; bila sam osuđena nositi je u sebi čitav život. Pitala sam se, prvi put, jesu li ta trojica ikada razmišljala o tom videu. Drugu dvojicu uopće nisam poznavala, ali je li Lance ikada osjetio i najmanju grižnju savjesti zbog onoga što mi se dogodilo? Kako je samo tužan moj život bio nakon toga što su učinili. Je li ikada razmišljao o tome? Ružno. Tako prljavo i ružno. Moje nastojanje da slom živaca koji sam doživjela usred noći prođe neopaženo nije uspio jer Ethan sve čuje. Eksplozivni seks koji smo imali ublažio je donekle bijes i frustracije, ali bit problema još uvijek je lepršala na povjetarcu poput signalne zastavice. Gotovo se ništa nije razriješilo. Ethan se pomaknuo pored mene i privukao me k sebi. Osjetila sam njegove snažne ruke kako me obavijaju, usne kako mi ljube tjeme. Milovao mi je kosu i čvrsto me grlio dok sam plakala. „Toliko te volim. Ubija me kada te vidim tužnu. Više volim kada se ljutiš na mene nego kada ovako patiš, draga.” „U redu je. Znam da me voliš,” šapnula sam između jecaja, brišući suze. „Zbilja te volim”, rekao je i ponovno me poljubio. „I žao mi je što sam se danas onako ponio prema tvojem fotografu,” zastao je, „ali i dalje mrzim taj tvoj posao i ne želim da se više time baviš.” „Znam...” „Znači, prestat će pozirati?” U glasu mu se pojavila nada. Šteta što ću ga morati razočarati. „Mislim da ne mogu, Ethane. Ne mogu prestati, čak ni za tebe.” Šutio je nakon što sam izgovorila te riječi. Bilo mi je bolno izreći ih, ali ih je morao čuti, i to od mene. Istinu je ponekad teško otrpjeti i pretpostavljala sam da će tako biti i Ethanu, ali sam željela da je sazna bez ikakvih uljepšavanja. To je u svakom slučaju zaslužio. „Zašto ne, Brynne? Zašto ne možeš odustati od poziranja? Zašto to ne učiniš za mene”? Te glupe suze opet su počele navirati. „Zato...” procijedila sam, „jer su fotografije na kojima sam sada tako - tako lijepe. One me prikazuju tako lijepom!” Ethan me čvrsto grlio dok sam plakala. Činilo se da je razumio da je to nešto presudno za mene. Poželjela sam da doktorica Roswell posvjedoči tome. „Jesu, prekrasne su. U pravu si, Brynne. Na tim si fotografijama zadivljujuće lijepa.” Nježno me poljubio, jezikom tražeći moj. „Ali ti si oduvijek bila prelijepa”, šapnuo mi je gotovo ravno u usta. Ah ne, nije imao pravo. Ethan ga nikada nije vidio, pa nije znao ono u što sam ja bila potpuno uvjerena. „Ne razumiješ me.” Obrisala sam suze. „U redu je, ali ti ne razumiješ zašto moram imati te prekrasne slike sebe.” Duboko sam uzdahnula na njegova prsa, a prsti su mi se počeli plesti oko jednog od njegovih prsnih mišića. „Onda mi objasni kako bih to mogao shvatiti”.

138 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Ne znam uopće kako sam uspjela izgovoriti te riječi, ali nekako jesam. Kroz suze, kojih je bilo sve više i zahvaljujući njegovoj tihoj snazi i strpljenju dok me držao u naručju i milovao moju kosu, konačno sam uspjela nekome ispričati svoju užasavajuću priču. „Zato što je taj video o meni bio strašno... ružan. Svi ti likovi na njemu su bili ružni. Ja sam bila ružna na toj snimci! A ako imam nešto prelijepo čime mogu zamijeniti tu ružnoću, onda se mogu pomalo oslobađati svog iskustva svaki put kad stvorim nešto novo što je lijepo.” Ethan me podvukao pod sebe, nadnio se nadamnom držeći mi lice tik uz svoje. „Nema ničega ružnog u tebi”, rekao mi je. ,,Oh da, ima. Na toj snimci sam ružna.” Umirio se, a oči su mu lutale dok me proučavao. „Je li to razlog, draga? Je li to razlog zbog čega si se... pokušala ubi—” „Da!” Jecala sam priljubljena uz Ethanove snažne grudi, dopuštajući da me čvrsto drži. Sada je znao istinu o meni. Moju mračnu istinu. Razlog mog često neobjašnjivog ponašanja. Motivaciju koja me pokretala svakog dana i za koju sam pretpostavila da će zauvijek ostati u meni. Molila sam Boga da me prihvati unatoč svemu tome. Dugo me držao u naručju bez riječi. Razmišljao je o tome što sam mu rekla. Shvatila sam da je to bio njegov način. Ethan je bio nevjerojatno iskren i izravan u iznošenju svojih stajališta i potreba i volio je o svemu dobro promisliti. „Ne mrzim ja taj proces fotografiranja. Znam da ste svi vi profesionalci koji samo rade svoj posao. Fotograf te koristi kao objekt svoje umjetnosti. Tebe kao lik koji oduzima dah.” Prelazio je nježno dlanom po mom boku. „Znam da onaj tip danas nije tebe ganjao. Tvoje je tijelo promatrao kao pravo umjetničko djelo.” „Simon je uz to nevjerojatno gej, za razliku od drugih koji su samo gej, u slučaju da nisi primijetio.” Kratko se nasmijao. „Primijetio sam, draga. Ako ga već odjeća nije odala - onda njegov piskutavi djevojački vrisak svakako jest.” „Siroti Simon. Znaš, pozvala sam ga na vjenčanje. Htio je odjenuti novo talijansko odijelo jarkozelene boje koje je vidio u nekom dućanu u Milanu.” Pokušala sam stvari malo okrenuti na šalu. „Krasno”, uzdahnuo je. „Sutra ću ga nazvati da mu se ispričam.” „Hvala ti.” Ah Ethan nije završio s iznošenjem svojih osjećaja. Imao je još toga reći. „Ono što mrzim su ljudi koji gledaju tvoje tijelo na fotografijama. Muškarci te gledaju. Muškarci kao ja vide te golu i žele te jebati. Brynne, to je ono što mrzim, jer ne želim da te itko gleda na taj način i da na takav način razmišlja o tebi. Želim te samo za sebe. To je sebično, ali jednostavno je tako.” „Oh...” „Eto sada znaš što ja osjećam po tom pitanju”, rekao je tiho, a njegov glas koji je izgovorio tu istinu pogodio me ravno u srce. „Razumijem te, Ethane, i nadam se da si i ti mene razumio kada sam ti objasnila kako se osjećam i zašto poziram.” Približio mi se usnama, milujući ih nježno i polagano, govoreći mi dodirom a ne riječima da je razumio. Nakon što me neko vrijeme predano ljubio, konačno se odmaknuo i 139 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

palcem me pomilovao po obrazu. To je činio od samog početka naše veze. Učinio je to i kada me prvi put poljubio. Voljela sam jako taj pokret. Pitala sam se o čemu sada Ethan razmišlja. Proučavajući me pomno tim dubokim plavim očima smjestio se na bok i nalaktio se kako bi me mogao promatrati. Pretpostavljala sam da još nešto želi reći. Čekala sam. Mogla sam čekati cijelu noć ako je on bio prizor koji su moje oči upijale. Ethan gol u krevetu bio je prizor koji mi nikad ne može dodijati. Bio je utjelovljena muška ljepota. Njegove ruke, prsa, savršeni trbušni mišići i bokovi, on cijeli praznik za oči. Čudno kako je ponekad i za mene govorio iste stvari. No moje će se tijelo mijenjati kako beba bude rasla. Bit ću ogromna kao i sve trudnice. Hoće li me Ethan i tada željeti kao što me želi sada? „Moram ti ispričati što se danas dogodilo. Zbilja me potreslo i to je bio glavni razlog onog mog ispada u studiju danas i općenito mog današnjeg ponašanja.” Zagladio mi je kosu iza uha. To već ima nekakvog smisla. Trebala sam znati da je nešto potaknulo onakvo Ethanovo nerazumno ponašanje. Nešto je moralo izazvati taj ispad. „Dobro, ispričaj mi.” U mraku našeg kreveta ispričao mi je najnovije događaje: o fotografijama koje je dobio toga dana, spoznaji da se radilo o Amerikancu koji je tu stalno i koji me prati i promatra čitavo vrijeme. Promatra nas i fotografira naše dnevne aktivnosti. Uistinu sam se prestrašila od svega toga... i bolje sam shvaćala zbog čega je Ethan bio u takvoj panici i zašto se onako nerazumno ponašao na snimanju. Situacija se nije popravljala. Dapače, pogoršavala se. Tko zna što bi ih moglo zaustaviti? I hoću li uopće iz svega toga izvući živu glavu? Jedino o čemu sam mogla razmišljati bilo je moje dijete i Ethan i spoznaja da što god trebala učiniti i kakve god žrtve trebala podnijeti kako bih nas sve spasila, to ću i učiniti. Razgovarali smo o sigurnosti i GPS-u i čuvarima i mjerama opreza. O svim mogućim načinima koji bi me zaštitili nekoliko sljedećih tjedana do vjenčanja kada će mi Ethan moći potpuno posvetiti pozornost. Jasno mi je objasnio stvari i ja sam ga pomno slušala. Na kraju smo se o svemu složili, i kada sam konačno ponovno zaspala bila sam prislonjena uz njegove grudi i u zagrljaju njegovih snažnih ruku. Znala sam da sam u najboljim mogućim rukama i da me čovjek u čijem sam zagrljaju bila, uistinu voli. Ethan me trebao jednako koliko i ja njega. Ako ni oko čega drugog, barem smo se oko toga slagali.

140 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 20

„Kako se osjećaš sad kad možeš opet disati punim plućima, sine?” Otac je podignuo čašu sa širokim osmijehom na licu. „Kao da mi se slon od tri tone podignuo s prsa i sada mi sjeo na noge,” odgovorio sam iskreno i nazdravio mu. „Kakvo olakšanje. No zbilja svečano otvorenje bila je veličanstvena kruna sjajne organizacije. Apsolutno briljantna predstava. Jedino mogu reći: Bravo!” Moglo bi se po svemu zaključiti da je moj otac bio impresioniran svečanostima otvaranja Olimpijskih igara jer nije mogao prestati govoriti o tome za ponoćnom večerom. Ja sam samo osjećao silno olakšanje što je sve proteklo glatko, bez incidenata. Premda sam bio iscrpljen i čeznuo za krevetom s Brynne u naručju, zapravo sam uživao u svečanostima te večeri u Glastoneu. Ivan nam je nekako pribavio rezervacije, usprkos ludilu koje je vladalo u gradu, ali svi su voljeli lorda Ivana, britansku zlatnu strijelu, jer napokon, bio je zgodan i bio je poznat. Već dugo se nismo okupili na tako otmjenom i svečanom događanju i znao sam da se otac, Neil i Elaina pomalo dive njegovim vezama premda sam ja osobno prema tome bio prilično ravnodušan. Činilo mi se da se Brynne dobro zabavlja i to mi je bilo dovoljno. Cijeli je grad bio u svečarskom raspoloženju jer su Igre već počele. A ja sam počeo nazirati nekakvu svjetlost na kraju tunela za sve nas. Pregrmjeli smo još jedan tjedan i početak Olimpijade bez problema, prijetnji ili poruka. Samo uobičajeni svakodnevni život. Položio sam ruku na Brynneina leđa i milovao ih između ramena. „Da, teži dio je prošao. Svečanost otvorenja protekla je bez ikakvih problema. Sada je ostalo samo prevoziti različite visoke dužnosnike na pojedina natjecanja i mjesta, no kako se uglavnom radilo o manjim skupinama to je bilo puno lakše organizirati, a uz to sam imao izvrsne suradnike koji su to uglavnom sami rješavali.” Kimnuo sam Neilu i iznova podignuo čašu. „Samo da uspijemo razne luđake držati što dalje od Ivana, sve ostalo je sitnica”, rekao je Neil nasmijavši se. „Da, molim te. Bio bih zahvalan da držite što veću razdaljinu između tih luđaka i svega vezanog mene”, naglasio je Ivan. Još uvijek je postojao taj... Nekakav luđak, njegov korejski suparnik bio je kivan na Ivana zbog spora koji se dogodio prije tri Olimpijade oko razlika u stajalištima zbog kojih je bio diskvalificiran a Ivan je dobio zlato. Taj se prijepor vukao godinama. Kao što često biva s neraščišćenim stvarima. Jednom kada staneš u govno, jako se dugo zadržava na cipeli i vrlo je teško izbrisati sve tragove. „Izgledaš umorno, dragi”, Brynne je tiho rekla, milujući me po ruci. „I jesam umoran”, odgovorio sam, gledajući u sat, „samo pomisli - odemo li sada, možemo biti u krevetu za pola sata.” Namignuo sam joj, pomislivši kako mi je večeras jedino potreban dodir njezina tijela i nekoliko sati sna. Te dvije stvari bi uistinu za mene bile savršen završetak večeri. 141 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Šalio sam se oko odlaska s domjenka, ali me moja djevojka iznenadila, kao što to često čini. „Pa, što čekamo onda?” upitala je tihim glasom. „Osjećam se tako kao da bih se svakog trenutka mogla onesvijestiti ravno u ovu juhu.” Pogledavši je pažljivije, primijetio sam tragove umora i osjetio krivnju što to nisam prije zapazio. Bila je trudna i trebala se odmarati za dvoje. Vidio sam svoju šansu i zgrabio je. „Laku noć svima. Vrijeme nam je za odlazak. Moja me draga moli da je odvedem u krevet.” Brynne se zapanjila i udarila me po ruci. „A s obzirom na to da sam poluinteligentan momak, mislim da je najbolje da istog trena udovoljim daminoj želji.” Protrljao sam ruku gdje me lupnula i prenaglašeno objavio skupini: „Trudnice su apsolutno nezasitne.” Zastenjao sam pa me udarila nogom ispod stola, ali vrijedilo je zbog smijeha koji sam izazvao kod okupljenih. „Mrtav si, Blackstone”, priopćila mi je dok smo hodali prema automobilu. „Pa slušaj, uspjeli smo otići, zar ne?” zagrlio sam je i uspio ukrasti poljubac. „A sve što sam rekao o tebi je istina.” Odmaknula je usne kako bi izbjegla moje i nasmijala se. „Ti si idiot i nećeš biti tako pun sebe za jedno pet mjeseci.” „Što će se dogoditi za pet mjeseci?” pitao sam, zbunjen. „To o nezasitnoj trudnici?” Nakrivila je glavu i lagano je pomicala slijeva nadesno. „Toga više neće biti. Uopće.” Rukama je pokazala znak rezanja. „Pomisli, nema seksa. Uopće. Mjesecima.” Pa to je zbilja neugodna misao.....Čekaj malo. Ti se sigurno šališ? Zar ne?” „Trebao bi sada vidjeti svoje lice!” Opet mi se nasmijala, zadovoljna što je imala zadnju riječ. Da, da, moja se djevojka voljela natjecati i nikada se nije predavala bez borbe. „Zar tako loše stoje stvari?” Usrdno sam se nadao da se zbilja šali o tom sušnom razdoblju, jer bi u suprotnom to zbilja bio pravi pakao. „Da”, odgovorila je, hvatajući me jednom rukom za stražnjicu. „I ti to posve zaslužuješ, premda te volim, Blackstone.” Kakvo sam ja sretno, uistinu, sretno kopile. „Samo si me provocirala s tih pet mjeseci, zar ne?” Ponovno se nasmijala djelujući samozadovoljno i vraški seksi, ali nije odgovorila na moje pitanje. „Ne, kučkin sine! Rekao sam da ne snimaš! Nikakva jebena snimka!” Ethanovi su me krici probudili. Opet je sanjao. Ili točnije - imao košmar. Ono što je uzvikivao zbilja me plašilo. Iste je stvari spominjao i u drugim zgodama. Riječi „ne snimaj” stalno je ponavljao molećivim tonom. To me plašilo jer se potpuno mijenjao kada je imao te noćne more. Postajao je druga osoba - potpuni stranac. Znala sam da su njegovi košmari povezani s nečim iz rata dok su ga Afganistanci držali kao ratnog zarobljenika. Nikada međutim o tome nije sa mnom razgovarao. Radilo se o nečemu užasnom. To je bilo očito. „Ethane, probudi se.” Tresla sam ga najnježnije što sam mogla, ali bacakao se po krevetu na sve strane, u nekom drugom svijetu i potpuno nedostupan. 142 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Gotov je... O Kriste! Beba! Pa to je samo jebena mala beba, vi srednjovjekovni govnari!” „Ethane?” Ponovno sam ga protresla, trljajući ga sve snažnije po ruci sve do vrata. „Ne! Ne možete to učiniti... Ne... ne... ne, molim vas ne... nemojte... nemojte - ne smiju me vidjeti kako umirem na videu...” „Ethane!” Lagano sam ga pljusnula po bradi, u nadi da će ga to trgnuti iz more. Oči su mu se širom otvorile, divlje i užasnute, a onda je naglo sjeo na rub kreveta, nagnuo se prema naprijed, dišući s naporom, glave položene na koljena. Položila sam ruku na njegova leđa. Odskočio je od mog dodira, no dlan sam i dalje zadržala na istome mjestu. Disanje je postajalo sve ravnomjernije, ali i dalje je šutio. Nisam znala što reći. „Razgovaraj sa mnom”, šapnula sam mu u leđa. Ustao je s kreveta i počeo se odijevati - donji dio trenirke i košulju. „Što to radiš?” „Moram izaći van”, odgovorio je slabim glasom. „Van? Ali hladno je. Ethane, ostani ovdje sa mnom i razgovarajmo o ovome. Moraš sa mnom razgovarati!” preklinjala sam ga. Ponašao se kao da me uopće ne čuje, ali mislim da je ipak čuo jer mi je prišao gdje sam sjedila na krevetu i dodirnuo mi glavu. Veoma nježno i samo na tren, ali osjetila sam da dršće. Ruka mu se užasno tresla i izgledao je potpuno izgubljen. Ispružila sam ruku da dohvatim njegovu, ali ju je trgnuo natrag, izvan moga domašaja. A potom izašao iz spavaće sobe. „Ethane”, povikala sam za njim, „kamo ćeš? Vrati se ovamo i razgovaraj sa mnom!” Tišina. Ostala sam ležati na trenutak i pokušala smisliti što učiniti. Dio mene želio se suočiti s njim i prisiliti ga da podijeli svoje košmare sa mnom, ali je drugi dio bio od toga nasmrt preplašen. Što ako mu nanesem još veću bol i patnju i samo pogoršam stvari? Ethanu je bila potrebna stručna pomoć. Ako su ga zarobili i mučili dok je bio u vojsci, onda vjerojatno boluje od razvijenog oblika posttraumatskog stresnog sindroma. Ja barem nešto o tome znam. Donijela sam odluku, navukla nekakve tajice i vestu te krenula da ga potražim. Nisam se iznenadila kada sam vidjela gdje je. Rekao je istinu. Bio je vani. I pušio svoje cigarete s klinčićem. Stajala sam iza stakla i na trenutak ga promatrala. Ispružen na ležaljci, s bosim nogama koje su prelazile rub jer je bio tako visok, s vijugavim dimom cigarete iznad glave i jarkim gradskim svjetlima u pozadini koja su obasjavala njegovo tijelo. Nije mi smetalo što puši, zbilja; nikada mi nije smetalo. Voljela sam miris njegovih cigareta, a sam Ethan se rijetko na njih osjećao. Bio je fanatik što se tiče pranja zuba i uvijek je imao okus mente koji mi se sviđao premda se miris začina zadržavao i uvijek sam znala kada je pušio one s klinčićem. Nisu to bile uobičajene cigarete - Djarum Black. Duhan začinjen klinčićem, uvoz iz Indonezije. Još uvijek nisam znala zašto puši baš te s okusom klinčića. Ethan nije baš puno sa mnom razgovarao o svom pušenju - ni o svojoj mračnoj tajni. Moj je Ethan sada bio na tom mračnom mjestu i srce mi se slamalo vidjeti ga takvog. Otvorila sam vrata i izašla van. 143 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Nije me uočio sve dok nisam sjela pored njega na drugu ležaljku. „Vrati se u krevet, Brynne.” „Ali želim biti s tobom.” „Ne. Vrati se unutra. Dim je štetan i za tebe i za dijete.” Glas mu je bio sablasno odsutan i to me prestravljivalo. „Štetan je i za tebe”, odlučno sam rekla. „Ako mi ne dopuštaš da budem ovdje s tobom, onda ugasi cigaretu i vrati se unutra da razgovaramo. O ovome moramo razgovarati, Ethane.” „Ne.” Odmahnuo je glavom poričući potrebu za tim i povukao još jedan dim. Nešto se u meni slomilo i počela sam se ljutiti, no trebala sam nešto poduzeti da iz njega izvučem bilo kakvu reakciju jer je bio potpuno odvojen od mene. „Ovo je takvo sranje, Ethane! Potrebna ti je pomoć oko tih košmara. Pogledaj samo kako na tebe djeluju!” Ništa nije rekao i muk koji se širio između nas bio je glasniji od noćne buke velegrada. „Ako ne želiš o tome sa mnom razgovarati, onda trebaš potražiti pomoć terapeuta ili nekakve terapijske skupine ili pak nešto treće što bi ti pomoglo riješiti problem.” Ništa, samo još više cigareta. Crveni vrh crne cigarete plamtio je u mraku, a Ethan još uvijek ništa nije odgovarao. „Zašto mi ne odgovoriš? Volim te, i uz tebe sam jer ti želim pomoći, a ti mi ne želiš reći čak ni zašto pušiš te cigarete s klinčićima, a kamoli što su ti radili u Afganistanu.” Primaknula sam mu se bliže. „Što ti se ondje dogodilo, Ethane?” Čula sam paniku u svojem glasu i znala sam da ću ubrzo opet briznuti u plač. Njegovo me ponašanje silno boljelo i osjećala sam se nedovoljno važnom u njegovu životu da zajednički pokušamo svladati njegove najgore strahove. Ethan je znao za sva moja mračna govna i rekao mi da mu ništa od toga nije važno. Zar nije znao da bih za njega prošla kroz vatru? Sve bih za njega učinila u času potrebe. Cigaretu koju je pušio pažljivo je ugasio u pepeljari koja je stajala uz ležaljku. Preklopio je ruke, položio ih u krilo i promatrao grad. Nijedanput me nije pogledao kada je tihim glasom počeo govoriti. „Pušim ih jer su svi moji stražari pušili te cigarete. Rukom motane od začinjenog duhana koji je mirisao tako jebeno dobro da sam zamalo izgubio razum zbog njih. Silno sam žudio za tim cigaretama. Samo što nisam poludio od želje za njima.” Slušajući Ethana sjedila sam na svježem noćnom zraku dok mi je srce slamala svaka riječ koju je izgovarao. „Onda... na... na dan kada su me trebah pogubiti, dogodilo se čudo... poštedjeli su mi život. Ostao sam živ. Njihova oštrica nije doprla do mog grla.” Glas mu je puknuo. „Oštrica?” Slutila sam kamo to vodi, ali bilo me strah i pomisliti na to što mi Ethan pokušava objasniti. „Da. Htjeli su snimiti moje smaknuće kako bi ga prikazali diljem svijeta”, govorio je vrlo tiho, ali su te riječi okrutno glasno odzvanjale. Isuse Kriste! Uopće nije čudno što je imao noćne more. Nisam mogla ni zamisliti što je sve pretrpio dok su ga fizički mučili, ali emocionalno psihološko mučenje, odnosno, uvjeravanje da će mu odrubiti glavu i sve to snimiti moralo je biti puno gore. Nisam mogla 144 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

suspregnuti duboki uzdah koji mi je pobjegao i premda sam ga silno željela zagrliti, nastavio je govoriti. „Znaš li što je bilo prvo što sam zatražio?” „Reci mi.” „Izašao sam iz zatvora, ne posve siguran jesam li uistinu živ ili pak u paklu, mrtav. Pristupio mi je američki marinac, silno zaprepašten što sam živ izašao iz ruševina. Pitao me jesam li dobro. Odgovorio sam mu da želim cigaretu s klinčićima.” „Oh, dragi...” „Bio sam živ, shvaćaš li. Preživio sam i konačno sam mogao popušiti jednu od tih predivnih, rukom smotanih cigareta zbog kojih sam tjednima Iudio. Sada ih pušim... jer... mislim da mi pomažu shvatiti da sam uistinu preživio.” Progutao je slinu. „Kakva gomila govana...” „Oh, Ethane...” Pomaknula sam se s ležaljke da ga zagrlim, ali me spriječio da mu priđem. „Ne”, rekao je, podigavši ruku da me zadrži na dovoljnoj udaljenosti. Činio mi se tako dalek u tom trenutku - nedodirljiv. Došlo mi je da zaplačem, ali sam znala da bi mu to samo otežalo, a nisam željela pogoršati ionako iznimno teško stanje u kojem je bio. „Vrati se unutra, Brynne. Ne želim da u ovom trenutku budeš ovdje sa mnom. To nije dobro za tebe. Nisam baš... ugodno društvo. Potrebno mi je da budem sam.” „Tjeraš me od sebe?” Polako je pripalio još jednu cigaretu s klinčićima, a plamen upaljača jarko je zasjao rasplamsavajući duhan. „Samo se vrati u krevet, ljubavi. Volim te, ali potrebno mi je da budem sam neko vrijeme.” Osjetila sam da iz njega isijava nekakav poriv. Nisam mogla povjerovati, ali zaklela bih se da sam bila u pravu. Ethan je bio prestravljen da ne učini nešto što bi me moglo na neki način ozlijediti i to je bio pravi razlog zašto je tražio da ga ostavim samog. Ethanovu sam želju ispunila premda mi se srce slamalo dok sam to činila.

145 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 21

Milovao sam Brynneinu uokvirenu fotografiju koja je bila na mom radnom stolu. Snimio sam je mobitelom kada mi je prvi put pokazala Lady Percival u Rothvaleu. Izgledala je tako sretna i lijepa. Sinoć nije bila sretna. Ne, prestrašio sam je, a onda, što je bilo još gore, odgurnuo je kada mi se pokušala približiti. ...Bože moj na nebesima, sjebao sam odnos s njom. Pokušao sam se staviti u njezin položaj. Što bi bilo da sam se našao na njezinu mjestu pa da me potjerala poslije noćne more i odbila da je utješim? Znao sam se i prije naći u takvoj situaciji i nije baš bilo ugodno. Osjećao sam se užasno, upravo onako kako se ona osjećala zbog mene. Pa ipak, glavni razlog mog sinoćnjeg ponašanja bio je strah od onoga što bih joj mogao učiniti da me nastavila dodirivati. Što se događalo u drugim prilikama kada bih se probudio iz jednog od tih košmara? Hm, nije baš bilo ugodno. Doslovno sam odlazio u jebačke pohode. Koristeći seks, i Brynne, da bih dosegnuo točku s koje sam mogao pobjeći iz te užasne rupe u kojoj sam boravio u snovima. Nije shvaćala do koje sam se mjere kretao po oštrici mača u tim trenucima. Nisam sebi vjerovao kada sam bio s njom. Što ako je ozlijedim ili odem predaleko u seksu? Sada je bila je trudna i osjetljiva. Nisam mogao riskirati jer nisam znao što bih mogao učiniti. Najteže od svega sinoć bilo mi je poslati je unutra kada je željela ostati sa mnom i saslušati moju priču. Pokušala me zagrliti, a ja sam je udaljio. Nisam je pogledao jer da sam to učinio, predao bih se. Kad je Brvnne bila u pitanju, snaga volje nije postojala. Da bih sebe spriječio da je obljubim kada sam se vratio unutra, ostatak noći spavao sam na kauču. Nisam u sebe imao povjerenja da joj se vratim u krevet. Sve što je trebalo bio je njezin miris u mom nosu i zvuk disanja u neposrednoj blizini i već bih bio na njoj, duboko uronjen pokušavajući se izgubiti u njoj. Brynne je bila moj raj. Za tim bih rajem grozničavo i neprekidno tragao. Znao sam sebe dobro. Pa ipak imala je pravo. U pogledu mnogih stvari imala je pravo, a oko sinoćnjeg zajeba bila je potpuno u pravu. Bila mi je potrebna nekakva pomoć. Postojala su mjesta gdje bih je mogao potražiti. Mnogi vojnici se vraćaju kući iz rata s problemima i s teškim teretom. Bio sam samo jedan u dugačkom jebenom redu drugih ispred mene. To mi je bilo jasno. Nisam se želio suočiti s vlastitim demonima, a znao sam da moram. Na platnu mog života sada su postojali važniji prioriteti. Sada sam imao Brynne. Dijete je bilo na putu. Nijednom od njih nisu bili potrebni moji luđački snovi da im teroriziraju noći. Morao sam se upitati zašto. Zašto sam se tako živo vratio tom događaju u svojoj podsvijesti? Je li situacija u kojoj se našla Brynne mogla pokrenuti dugo skrivana sjećanja iz vremena kada sam bio zatočenik i ponovno ih oživiti? Bila je to bolna pomisao, no najvjerojatnije posve točna. Nadoknadit ću joj večeras. Cvijeće, večera, romantika - potpuna iskrenost o paklu u kojem sam se našao i kako sam se iz njega izvukao. Zaslužila je znati cijelu istinu i bila je dovoljno snažna da je podnese. Nagrada će mi biti njezina potpora u podjeli emocionalnog 146 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

tereta. To je jedan od čimbenika dubokog odnosa. Ona je sve podijelila sa mnom. Zašto ja nisam učinio isto? Jer si veći dio vremena bezobzirni šupak i na tome trebaš poraditi. Brynne je mrzila kada sam je pokušavao zaštititi od različitih stvari. Uvjerio sam se iz prve ruke da je nevjerojatno snažna, s duboko usađenom spremnošću na borbu. Nije bila slabić i sigurno ne bi nikada odustala bez bespoštedne borbe. Moja se djevojka izravno suočavala sa svojim strahovima. Trebam slijediti njezin primjer i učiniti isto. Prihvatio sam činjenicu kako je sazrelo vrijeme da potražim stručnu pomoć i povjerim još nekome demone koji su me izjedali iznutra. Brynne će biti tu da mi pomogne u tom procesu, a jednostavno se ne mogu naći u boljim rukama od njezinih. Brynne isto tako neće zaboraviti što se dogodilo i trebam se pripremiti za to kada stignem kući. Bez obzira na sve, nikada to pitanje neće zaboraviti. Morao sam se nasmiješiti na pomisao kako će reagirati kada me vidi večeras. Izgledat će fantastično kao i uvijek, užarenih očiju i s rukama na bokovima, spremna za borbu i prepuna vatre. Unaprijed sam se veselio iznenađenju kada uđem s darovima i skrušen, konačno spreman da s njom podijelim najmračnije demone koji nastanjuju neimenovane prostore u mojoj duši. I načinu na koji će me nagraditi za sve to, kada joj sve ispričam... Morao sam obaviti neke telefonske razgovore i aktivirati određene planove. Vrijeme je jednostavno letjelo i nisam imao vremena sjediti i razmišljati o događajima koje više nisam mogao izmijeniti. Prvo sam poslao Brynne poruku: Volim te. Oprosti za sinoć. xx Sve ću srediti ok? Nazvao sam sestru u Somersetu i čekao da se javi. „Braco, zoveš u pravi čas. Upravo me posjetio g. Simms i ostavio neke dokumente koje trebaš potpisati.” „To su dobre vijesti. Reći su Frances da ti žurno pošalje punomoć, pa ćemo to na taj način riješiti.” „Naravno, doista mislim da je to izvrsna ideja, E.” Nasmiješio sam se za stolom. „I ja to mislim. Nakon što si to vidjela, misliš da će se sve moći srediti za tako kratko vrijeme?” „Pa, bit će gusto, ali mislim da se ipak može obaviti - ne baš sve, ali ono što vama treba, da.” „Odlično. Znaš da imam u tebe povjerenja, Han. Samo učini što najbolje možeš.” „Kad možeš doći k nama? Ipak to u nekom trenutku moraš vidjeti vlastitim očima.” „Znam. U svakom slučaju, neću moći prije svečanog zatvaranja, ali čim završim sve poslove nakratko ću doći... na ovaj ili onaj način.” Poljubila sam Bennyja u obraz i čvrsto ga zagrlila. Potom sam se odmah bacila na provjeravanje negativa na ekranu. „Bože moj. Sve su mi prekrasne, Bene, jednostavno ne znam koje da izaberem.” Tiho se nasmijao. ,,I njemu će se jako svidjeti, Bree. Zbilja hoće. Oduzimaju dah.” „Puno ti hvala što si mi ovo učinio bez prethodne najave. Ideja mi je pala na pamet nakon... jednog događaja... i željela sam ove fotografije snimiti za Ethana. Nitko ih nikada neće vidjeti osim nas.” Dodirnula sam mu obraz. „Hvala ti što si mi ovo omogućio, dragi moj, nevjerojatni prijatelju.”

147 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Ben mi se nasmiješio s takvom blagonaklonošću - vidjela sam da je bio dirnut što sam ga zamolila da snimi te posebne fotografije. Vrlo posebne fotografije u svakom smislu. Samo ja i moj vjenčani veo. I to samo za Ethanove oči. Ethan... da, da. Tek trebamo razgovarati o sinoćnjim događajima. Uopće se nije vratio u krevet, a kada sam se ujutro probudila već je bio napustio stan. No, večeras neće biti sličnog sranja. Posjest ću ga čim se vrati doma i bogami će razgovarati sa mnom - ili neka su čuva. Ili što? Nisam baš imala sva rješenja, ali smislit ću već nešto. Bio je u lošem emocionalnom stanju zbog tih košmara i nisam imala ni najmanju namjeru pustiti ga da se i dalje muči bez stručne pomoći u rješavanju tog problema. A onaj dio koji mi jest ispričao sinoć slomio mi je srce. Njegovi su se mučitelji spremali odrubiti mu glavu i svjesno ga mučili tom najavom. Nisam mogla ni zamisliti kako je uspio sve to izdržati a da nije potpuno poludio. Imala sam želju da ga zagrlim i ugušim ljubavlju. Ethan će dobiti svoju porciju htio to ili ne, to sam sebi obećala. „Hej, je li sve u redu između vas dvoje? Nekako mi djeluješ pomalo zabrinuto, ljepotice.” Kimnula sam glavom i počela pažljivo slagati i pakirati veo. „Dobro smo. Samo trebamo raščistiti neke stvari u našem odnosu.” Stavila sam ruke na bokove. „Ali držim sve pod kontrolom. Muškarci mogu biti tako prokleto tvrdoglavi, znaš li ti to?” Ben mi se nasmijao. „Taaako je. Samo muškarci. O toj temi razgovaraš s pravim čovjekom, Bree. Potpuno se slažem s tobom.” Ben mi je namignuo i počeo pakirati svoju opremu. „Hajde ljepotice, odvest ću te doma prije nego što te Blackstone počne tražiti, misleći da si pobjegla. Pretpostavljam da je ovo iznenađenje i da nema pojma da si sa mnom na snimanju.” Tako je. Nema pojma. Bila je to odluka koju sam donijela u hipu i isključila telefon da mi ne može ući u trag GPS-om. Uključit ću ga ponovno kada se vratim doma pa će vidjeti da sam živa i zdrava, a o ovome neće imati pojma.” Ben je vrtio glavom prema meni i pogledao u strop. „Ti si zločesta i pomalo podla i uopće ne razumijem o čemu govoriš” Frknula sam na Bena. „Mrtav sam ozbiljan, Bree. Nemoj me uvlačiti u svoje urote protiv tvog čovjeka. Ipak želim doživjeti tridesetu, hvala lijepa.” „Ne brini se toliko”, zadirkivala sam ga dok smo kretali prema njegovu autu, „dobit ćeš bore na čelu.” Ben mi se namrštio, a onda rukom krenuo gladiti čelo pokušavajući to prikriti. Ben je znao bio jako duhovit i bilo je tako dobro opet se smijati. Annabelle je bila u stanu kada me Ben ostavio pred vratima. Žurio se na neki drugi posao, no dogovorni smo se da večeramo zajedno za vikend. Htjela sam ga nešto zamoliti i o tome sam već razgovarala s Ethanom, pa sam željela da ga zamolimo zajedno. Ne treba požurivati dobru stvar, a ovo mi je uistinu bilo važno. Annabelle je prekinula moja razmišljanja uobičajenim pozdravom, „Dobar dan gospođo”. ,,Oh, bog Annabelle. Je li me tko tražio dok me nije bilo?” obazrivo sam upitala, nadajući se da me u međuvremenu Ethan nije izbezumljeno tražio i sve izluđivao. 148 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Nije, gospođo. Miran dan. Stigla vam je pošta i nekoliko paketa.” „Dobro je. Nadam se da su stigli uzorci darova za goste na vjenčanju.” Voljela bih da me zove Brynne, ah Annabelle je pripadala staroj školi i činilo mi se da bilo što osobnije od „gospođo” nije dolazilo u obzir. Pa ipak, jako mi se sviđala. Annabelle je dolazila dva puta tjedno, ponedjeljkom i četvrtkom, uglavnom radi pospremanja, pranja i glačanja. Ona nam je kuhala, ali samo tim danima. Prije je za Ethana redovito pripremala jela i zamrzavala ih da bi imao što jesti kada dođe kući, ali ja sam tu praksu ukinula kada sam se doselila. Ethan je volio da se ja o njemu brinem drugim danima u tjednu, a kuhanje je bilo nešto u čemu sam zaista uživala. Zbog toga se Annabelle isprva malo ljutila, uglavnom zato što mu je vodila domaćinstvo već pet godina i voljela da stvari budu dobro organizirane i isplanirane. Od mog dolaska svi smo se morali prilagoditi jedni drugima i točno odrediti pojedinačne uloge i rutine koje je svatko od nas preuzeo. Dogovorili smo se da kuha samo ponedjeljkom i četvrtkom kada je radila kod nas, a sve ostalo planirali smo oko njezina rasporeda. „Poštu sam vam stavila na stol u radnoj sobi kao i obično.” „Hvala Annabelle, otvorit ću je poslije.” Provirila sam u kuhinju i iznenadila se što još nije počela pripremati večeru. Annabelle je uvijek nešto posebno kuhala ili mijesila u dane kad je dolazila. „Gospođica Frances je nazvala i zamolila da vam prenesem kako vas večeras gospodin Blackstone izvodi na večeru.” Čini se da je Annabelle čak i čitala misli. „Zbilja?” upitala sam pomalo začuđena. „Obožavam kad Frances prenosi takve informacije.” „Da, gospođo”, Annabelle mi se nasmiješila. „Pa, onda mi ne preostaje ništa drugo nego da se otuširam i počnem s pripremama”, rekla sam provjeravajući vrijeme na satu. „Oh, gotovo sam vam zaboravila reći prije nego što odem; servis za akvarij dolazi u četiri radi potrebnih popravaka. Gospodin Blackstone je to dogovorio prije nekoliko tjedana i želio je da majstori iz servisa dođu baš na dan kada sam ovdje. Zvali su da potvrde dolazak, ali ja imam jedan dogovor poslije podne i morat ću otići ranije”, govorila je tako brzo da je jedva disala, „ali se ne morate brinuti, obavijestila sam gospodina Lena o vremenu i on će ih uvesti u ured gospodina Blackstonea kada dođu.” „Hvala, Annabelle. Sigurna sam da će to Simbu jako razveseliti.” Nasmijala se mojoj opaski i zavrtjela glavom. „Ta je riba zbilja nešto posebno.” Tuširanje mi je jako godilo i bila sam sretna što me Ethan vodio na večeru. To je značilo da se pokušava iskupiti za sinoćnje ponašanje i da će se konačno otvoriti prema meni u pogledu prošlosti. Bilo je vrijeme da doznam istinu. I iskreno govoreći, bilo mi je drago što ću se za promjenu sada ja o njemu brinuti. Čitav naš odnos bio je izgrađen na tome da me Ethan štiti, skrbi se o meni, a odnedavno, s obzirom na vijest o trudnoći, i da me oženi. S vremena na vrijeme i ja želim biti kapetan broda, ali da bih to mogla biti, on mi to mora dopustiti. Bila sam zadovoljna što se, kako se činilo, upravo to trebalo dogoditi. Dok sam sušila kosu shvatila sam da sam zaboravila uključiti mobitel po povratku kući. Ethan će to svakako komentirati, u to sam bila sigurna. Dođavola. Mrzila sam kad me grdi, ali mislila sam, ako ga je zaista uhvatila panika zbog mene, mogao je zvati Lena i s njim 149 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

razgovarati. Len bi potvrdio gdje sam bila. Samo sam se nadala da Len neće spomenuti da me Ben odvezao i na kraju vratio kući. Željela sam da fotografije budu pravo iznenađenje. Bio je to moj vjenčani dar Ethanu. Požurila sam sa sušenjem kose kako bih se spustila dolje i provjerila poruke na mobitelu, u nadi da je Ethan bio toliko zauzet poslom da nije ni primijetio moju odsutnost. Baš se i nisam u to previše uzdala. On primjećuje apsolutno sve. Uzela sam torbu s kuhinjskog pulta i počela kopati po njoj tražeći telefon. No kada sam ga pokušala uključiti, vidjela sam da je baterija potpuno prazna. Bio mi je potreban punjač jer neću moći provjeriti ni poruke. Svi su punjači bili u Ethanovu uredu. Pošla sam hodnikom, a onda se sjetila dogovora sa servisom za akvarije. Vjerojatno su već stigli i počeli raditi. Provjerila sam sat na mikrovalnoj pećnici; bilo je 4:38. Tako je, već su došli. Bez obzira na to, odlučila sam upasti u ured. Bio mi je potreban telefon. Pokucala sam prije nego što sam ušla. „Oprostite što smetam, ah potreban mi je punjač.” Tip nagnut nad akvarijem imao je pune ruke posla s cijevima i posudama za vodu. Kimnuo mi je glavom okrenut leđima i rekao „da”, nastavivši s poslom. Činilo se da mu ne smetam, pa nakon što sam prikopčala punjač na mobitel počela sam prebirati po pošti koja je bila na stolu. Otvarala sam prvu pošiljku kada su me nečije ruke zgrabile s leđa i čvrsto me stegnule. „Što je ovo, dovraga—” riječi je zaustavila ruka koja mi je pritiskala usta. „Brynne... Tako dugo sam čekao ovaj trenutak. Tako dugo...” promrmljao je muškarac glasom koji mi je zvučao poznato, ali nisam ga mogla ni sa kim povezati. Misli su mi jurile na sve strane; ma tko bila ta osoba, došla me ubiti. Moje se vrijeme bližilo kraju. Večeras ću umrijeti i Ethan će pronaći moje mrtvo tijelo. Ipak nećemo imati zajednički život. Naše se dijete neće roditi u veljači jer će moja smrt značiti i bebinu smrt. Neće biti vjenčanja u Hallboroughu i nikada Ethanu neću dati fotografije koje sam mu namijenila za vjenčani dar... Preklinjala bih za svoj život da sam mogla. Ali nisam imala zraka, pa tako nisam mogla ni govoriti, ni plakati, čak ni disati. Ali spoznaja da ću umrijeti nije bilo ono najgore. Najgori mogući osjećaj stvarala mi je pomisao da više nikada neću vidjeti Ethana, dodirnuti ga ili mu reći koliko ga volim. Moji posljednji trenuci s njim bili su sinoć kada me poslao natrag unutra jer je želio biti sam. Oh Bože, ovo će uništiti mog Ethana. Nikad sebi ovo neće oprostiti. Moj me otmičar čvrsto privio uz svoje tijelo i priljubio usta uz moje uho. Otimala sam se koliko sam mogla, ali nisam imala dovoljno snage. Zgrabio me za vrat i stiskao, nos i usta pokrio rukom tako da sam se počela gušiti, a izmaglica koja me obavijala zamaglila mi je pogled. Gubila sam se. Konačno se to dogodilo. Sve ono što je Ethan pokušavao spriječiti, ipak se događalo... a ja to nisam mogla zaustaviti. Oh, Ethane... Tako mi je žao. Toliko te volim i strašno, strašno mi je žao...

150 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 22

Pogledao sam na sat i poželio istog trena napustiti igralište za kriket, ali znao sam da moram ostati još najmanje sat vremena. Ivan je upravo završio s najavama vezanim za streljaštvo, medijske ekipe su završile s prijenosom, ali gledalište se još praznilo i znao sam da za to treba vremena. Moj je rođak dobio osobit tretman kao što su ga uvijek imali i članovi kraljevske obitelji, i barem za sada je sve teklo po planu. Prvi krug eliminacija kod muških natjecatelja prošao je bez većih iznenađenja, a ja sam želio samo jedno, da se što prije vratim svojoj djevojci i ponovno zadobijem njezino povjerenje. Znao sam da ću večeras biti skrušen i to mi ni najmanje nije smetalo. Ivan mi se upravo približavao kada mi je zazvonio mobitel. Nadao sam se da je Brynne. Uopće nije odgovorila na moju raniju poruku. Nasmiješio sam se kada sam joj vidio ime... pročitao sam njezinu poruku. A onda se cijeli moj svijet srušio. Ja ovako više s tobom ne mogu. Ethane, sinoć si nas ubio. Moj Stari život je ono što želim natrag... više te ne volim... i ne želim imati dijete s tobom, idem doma gdje želim biti u miru... ne dolazi za mnom i zaboravi moj Telefon! Potraži pomoć, Ethane, mislim da ti je prijeko potrebna. — Brynne Ne sjećam se kako sam izašao s igrališta. Znam da je Ivan bio uz mene, pa pretpostavljam da mi je pomogao. Kasnije se pojavio i moj otac. Želio sam se vratiti kući jer mi je GPS govorio da je Brynne doma. Posljednji signal s njezinog mobitela potjecao je iz stana. Nje u stanu, međutim, nije bilo. Kada sam otkrio njezin zaručnički prsten i mobitel na dnu Simbinog akvarija, želio sam se sklupčati i umrijeti. Bila je to glasna i jasna poruka. Brutalno bolna i okrutna poruka, ali koju sam implicitno razumio. Naš se prvi susret dogodio u dućanu s akvarijskim ribicama, premda nijedno od nas toga nije tada bilo svjesno. Brynne je vidjela Simbu prije nego što je mene upoznala. Sve je počelo sa Simbom. A i po svoj će prilici sve i završiti sa Simbom. Baš kao što priliči. Cijela je ta situacija zapravo bila besmislena. Moja je osjećajna strana htjela odustati, ali je ona pragmatična još uvijek tragala za razlogom tog sveopćeg zajeba. Sinoć nije baš išlo sve glatko, ali svakako to nije mogao biti razlog ovakvog prekida veze. Ni u snu. Brynne nije bila okrutna osoba. Ako išta, bila je mekšeg srca od većine ljudi. A uz to je bila vrlo iskrena. Ako je htjela prekinuti vezu to bi mi priopćila osobno, nikada na tako bezličan način kao što je slanje sms poruke. A i sam tekst nije bio napisan njezinim stilom. Osim toga, rekla mi je da mi više nikada neće priuštiti nijedan „Waterloo”. Istina, nije tu riječ napisala u tekstu, ali je obećala da se nikada više neće pokupiti i tek tako otići. Len čak nije ni znao da je Brynne napustila stan. Rekao mi je da je u četiri sata pustio tipa iz trgovine akvarija Fountaines u moj ured da servisira spremnik za vodu kako je bilo i dogovoreno. Oko pet i trideset, Brynne mu je poslala poruku i zamolila ga da ode do kafića 151 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Hot Java i donese joj poseban masala chai koji je voljela popiti otkako je bila trudna. Len je krenuo prema kafiću, ali dok je čekao u redu nazvala ga je i rekla mu da ne mora donijeti čaj jer sam na putu do kuće uzeo nešto i za nju. Len nam je rekao da mu se činilo, kada se vratio u stan, da je tip iz Fountaine'sa završio s poslom i sam izašao iz kuće. Čuo je vodu u kupaonici i pretpostavio da se Brynne tušira. Potražio sam Annabelle, koja mi je rekla da je s Brynne bilo sve u redu i da je bila uzbuđena zbog uzoraka darova za goste koji su stigli poštom. Pronašao sam njezin vjenčani veo uredno složen u vrećici. Sve to nije imalo smisla. Zašto bi s uzbuđenjem gledala darove za goste ako me kanila napustiti? Zašto je izvadila vjenčani veo? Čak sam pronašao i njezinu plavkastoljubičastu haljinu položenu na krevet, koju je vjerojatno htjela odjenuti za večerašnji izlazak. Zar bi birala odjeću za večeru da je namjeravala pobjeći? I onaj dio kako ne želi roditi bio je sasvim sulud. Brynne je željela to dijete. Nikada se ne bi odrekla djeteta. Već je voljela našu bebu, kao svaka majka. Znao sam to u dubini svoje duše, bez obzira na ono što je pisalo u poruci. Druga stvar koja mi je bila više nego sumnjiva bilo je to što je sigurnosna kamera na ulaznim vratima bila isključena kada je Len otišao u kafić. Znači u istom razdoblju u kojem je Brynne morala napustiti stan, a majstor za akvarije navodno sam izašao van. Takve se slučajnosti jednostavno ne događaju u stvarnom životu. Takvo što zbiva se samo na televiziji. Nazvao sam Fountaine's i pitao koga su poslali od servisera da popravi Simbin akvarij. Odgovor mi je sledio krv u žilama i zaustavio njezino kolanje prema srcu. „Gospodin Blackstone nas je nazvao i odgodio dolazak servisera, gospodine.” U tom trenutku sam znao da je osoba koja je poslala fotografije Brynne i mene pred Fountaine'som bila ondje u isto vrijeme kad i mi. Pratio nas je po Londonu, ušao za nama u dućan i prisluškivao nas dok sam dogovarao dolazak majstora. Ja sam im dao vrijeme i mjesto kako bi mogli oteti moju djevojku iz njezina vlastita doma, usred bijela dana, meni pod jebenim nosom. Jebi si mater glupi jebeni kučkin sine... Čula sam zvonjavu zvona. Dubok, zvonak zvuk s nekog zvonika negdje u Londonu koji je otkucavao vrijeme po unaprijed utvrđenom redoslijedu. Izbrojila sam sedam udaraca prije nego što sam otvorila oči i shvatila da sam se probudila u nepoznatoj sobi, nadajući se da se radi o noćnoj mori. To nažalost nije bio slučaj. Glava mi je bila mutna, ne od jednog već od dva udarca u glavu i gubljenja svijesti. Prvi put nije došlo do potpunog zamračenja, ali dovoljnog da moj otmičar skrene na sebe pozornost i naredi mi što mi je činiti. Prisilio me da činim grozne, okrutne stvari ljudima do kojih mi je stalo - ljudima koje volim. No sve sam to učinila nadajući se i moleći se da ću im na taj način spasiti život. Moj otmičar mi nije bio nepoznat. Poznavala sam ga godinama i u svakom pogledu. Nije mu bilo strano ni ubojstvo. Ubijao je ljude da bi stigao do položaja na kojem je sada. Nisam imala razloga vjerovati da će meni poštedjeti život. Više od toga nisam mogla izgubiti. „Moja se ljepotica probudila”, šaptao mi je za leđima dok su mu se ruke ciljano kretale po mom tijelu i dok mi je dahtao za vratom. 152 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Ne... molim te nemoj, Karl. Molim te...” Preklinjala sam ga, pokušavajući ga odgurnuti rukama. „Ali zašto ne? I prije smo se često jebali. Tada si to jako voljela. Ja svakako jesam”, pijevnim je glasom odgovarao, „ali tada sam bio pravo dijete. Sada znam što mi je činiti.” Uvukao je ruku pod moju majicu, dotaknuo dojku i stisnuo je. Počeo je razvlačite usta po mom vratu i pokušao me poljubiti, ali stisnula sam usnice i okrenula glavu. Grubo me primio i uštipnuo za bradu, okrenuvši mi glavu prema sebi. „Ne izigravaj nekakvo nevinašce sa mnom, Brynne”, rekao je grubim glasom prije nego što je pritisnuo svoja usta na moja, pokušavajući ih pritiskom i na silu otvoriti. „Karl, trudna sam, molim te - prestani, molim te!” preklinjala sam između udaha. „Fuj... izdanak tog kopileta kako raste u tebi i nije neka privlačna pomisao, draga moja, osobito kada te pokušavam jebati. Ti zbilja znaš presjeći čovjeku zadovoljstvo”, žalio se, „no dobro, neka bude po tvome, mogu ja pričekati.” Karl se maknuo s mene i naslonio na zid, promatrajući me očima koje su prelazile preko svakog djelića mog tijela i plamtjele od žudnje. Namjestio je kurac u hlačama i podrugljivo mi se smješkao. „Hoćeš li - me ubiti?” Nastojala sam ne misliti na njegove motive i što bi se dogodilo da uspije u toj namjeri. Mučila sam se da ostanem pribrana i pokušam pobjeći. Morala sam steći makar malo Karlova povjerenja za ono što sam naumila pokušati. Prvi je korak bio ne bježati od njega. „Još ne znam. Možda hoću, a možda i neću.” Zlokobno se nasmijao. „Odlučiš li se za jebačinu ranije umjesto kasnije, molim te, obavijesti me. To bi ti moglo dati malu prednost.” Pokušala sam ignorirati njegovu primjedbu. Je li te senator Oakley unajmio da me ubiješ?” Srce mi je tuklo tako snažno da sam osjetila bol pod rebrima. Nakosio je glavu prema zidu i nasmijao se. „Senator je bedak koji se ne bi znao izvući iz papirnate vreće čak i daje poderana po sredini. Hmm... ne draga moja, senator Oakley me nije unajmio.” „Tko onda? Zašto to činiš, Karl? Uvijek si bio tako... dobar prema meni.” „Jebi se do pakla i natrag, ti mala kurvo. Sedam godina nisi se udostojala pitati što se sa mnom događa”, odbrusio je, s izgledom poluludog čovjeka. Ili bolje rečeno, potpuno ludog čovjeka. „Nisam više onaj fini dečko kojeg se sjećaš iz srednje škole!” rekao mi je samozadovoljno, smješkajući se, promijenivši ponašanje od luđačkog u veselo za nekoliko sekunda. „Pa reci mi onda što te promijenilo, Karl. Kako to da nisi više onaj fini dečko kojeg se sjećam?” upitala sam ga i ušutjela. Proučavala sam okruženje što sam najbolje mogla i pokušala ne misliti na Ethana, ni na to što radi u ovom trenutku. Je li već uspio dešifrirati moju poruku? Ili je još uvijek ošamućen od boli koju su prouzročile moje riječi, uvjeren da ga više ne volim? Kao da bi se takvo što ikada moglo dogoditi! Ako je Ethan uspio dešifrirao moju skrivenu poruku, hoće li mi se ikada pružiti prilika da nešto poduzmem na temelju jedinog traga koji sam mu u tim okolnostima mogla ostaviti?

153 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Odjednom je Karl počeo pričati ili bolje rečeno, blebetati. Govorio je nekakve gluposti kako je on ubio Erica Montrosea i namjestio da izgleda kao tučnjava u baru. Jedva da sam ga slušala. Pokušavala sam pronaći način da se dočepam njegova telefona i znala sam što bih s njim učinila istog trenutka. Potreban mi je samo jedan. Jedan kratak trenutak vremena. Mogla bih to učiniti ukaže li se prilika. „Nitko drugi nije morao umrijeti poslije Montrosea”, kazao je. „Što hoćeš reći?” upitala sam. „Ti si kriva što je još ljudi moralo umrijeti. Nije baš da uživam ubijati, Brynne. To mi je prilično gadljivo.” Namrštio se i ponovno pogledom prešao preko mog tijela, vjerojatno razmišljajući kako prekratiti vrijeme sam u toj spavaćoj sobi u koju me zaključao. „Karl, ne... ti nisi poput njih. Ti nikada ne bi učinio ono što su mi oni momci napravili na tulumu.” Zaškiljio je na trenutak i rekao, „Imaš pravo. Ti koji su ti to učinili prave su svinje. Silovati curu u besvjesnom stanju nije moj stil.” Ustao je s kreveta i prišao prozoru promatrajući nebo koje je iz trena u tren postajalo sve tamnije. „S vremenom ćeš se predomisliti i na kraju me moliti da te pojebem.” Hmm... To sigurno neću, ti kučkin sine, manijače. „Što si mislio kada si rekao da poslije Montrosea nitko više nije morao umrijeti?” Okrenuo se prema meni i pogledao me kao da gleda idiota. „Bio sam ovdje - u Londonu. Sve sam isplanirao. Ponovni susret i nastavak naše veze ondje gdje smo je prekinuli. Sklopili bismo pakt da srušimo Oakleyja s tom pričom o seksu na videu koji je snimio njegov govnarski sin”, objašnjavao je kao da govori malom djetetu. ,,A potom bismo to prodali Oakleyjevu timu, ili ako on ne bi bio zainteresiran, protivničkom timu, i otišli živjeti nekamo gdje je lijepo i mirno.” „Pa što se dogodilo da si promijenio mišljenje?” tiho sam pitala. „Dogodio se tvoj jebeni momak”, graknuo je. „Od svih momaka s kojima si se mogla povezati, morala si izabrati tipa koji se bavi osiguranjem i koji je povezan s kraljevskom obitelji i britanskom vojnom obavještajnom službom! Hvala ti na tome, Brynne. Baš lijepo od tebe!” „Ali nisam ja njega našla, našao je on mene. Moj otac je unajmio Ethana da me štiti od...” U istom trenu kada sam izgovorila te riječi počela mi se pred očima dizati magla i otkrivati istinu o smrti moga oca. „Znam”, mirno je rekao Karl, pri čemu se u tim tamnim očima naslućivala sva dubina njegova ludila. „Ti si ubio mog oca, zar ne?” Svim sam silama nastojala održati makar i najmanju mjeru racionalnosti i sposobnosti djelovanja. No u tome nisam uspjela. „Gdje je?! PA JEBEM MU MATER GDJE JE?! Pitanje nije bilo upućeno nekom konkretnom. Oko mene su stajali Ivan, Neil, Len i moj otac i očekivali od mene nekakve smjernice. A ja nisam znao odakle početi. Napregnuo sam snage da se ne rastočim u bljutavu smjesu straha i očaja. „Sine, pogledaj ovo. Mislim da ti je Brynne ostavila skrivenu poruku u ovom tekstu.” Tata je u ruci držao moj mobitel i proučavao ga. 154 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Što? Pokaži mi!!” Zgrabio sam telefon iz njegovih ruku i ponovno ga pročitao. „Velika slova”, rekao mi je otac preko ramena, „samo su neke riječi napisane velikim slovima, ako izuzmemo Ja. Pogledaj ostale.” Riječi: Ethane. Moj, Stari, Telefon, Potraži bile su jedine napisane velikim početnim slovom. Otac je imao pravo. Nisam mogao vjerovati. Moja mi je djevojka uspješno prenijela šifriranu poruku čak i u šoku zbog otmice. Zatvorio sam oči i molio za još jedno čudo. „A ostale riječi, koje bi trebale imati velika slova, napisane su malim, kao tvoje ime, primjerice—” „Da tata, shvaćam!” Prekinuo sam ga i odjurio do pisaćeg stola i pretraživao po ladici dok nisam pronašao njezin originalni mobitel. Utaknuo sam ga s punjačem i uključio. Čekati da se napuni bilo je pravo mučenje. Nije bilo ništa novo na njemu. Uzbuđenje mi je splasnulo, no sada je barem postojao tračak nade. Na nešto sam ipak mogao računati. Sloj koji sam mogao početi guliti kako bih otkrio što se skriva ispod površine. Takve su mi prilike bile poznate. Poruka je značila nadu. Poruka je značila da je živa. I ako bih se trebao kladiti na Brynne, bio sam uvjeren da će se boriti za pobjedu do posljednjeg daha. Moja je djevojka bila takva, i ni u koga u tom času nisam polagao veće nade do li u nju. „Poslala mi je šifriranu poruku”, rekao sam nikome posebno, ali još uvijek zapanjen njezinim brzim razmišljanjem u tako groznoj situaciji. Pojačao sam ton i ostavio njezin dragocjeni telefon uključen na stolu u mojem uredu. Sjeo sam i promatrao svjetlo kako uobičajeno isijava. Morao sam. Moja će me djevojka nazvati na taj telefon i reći mi gdje je, kako bih mogao otići po nju i vratiti je kući. Hajde ljubavi. Vrijeme je užasno sporo prolazilo. Naknadno sam se sjetio da ni u jednom trenutku nisam poželio zapaliti dok sam čekao da mi pošalje poruku, ma gdje se nalazila. Nisam razmišljao o cigaretama, ni zamišljao okus, niti osjetio nelagodu zbog uskraćivanja tijelu nikotina. Ništa od toga. Nikada više u životu neću zapaliti ako će mi to vratiti moju Brynne. Nije baš neki zavjet, znam. Zapravo jadan. Ali to je sve što sam mogao u tom trenutku ponuditi. Molio sam se svom anđelu za još jedno čudo i nadao se da me čuje po drugi put u životu. Mama, potrebna mi je opet tvoja pomoć... Tada se pojavila slikovna poruka s najljepšim zvukom koji sam ikada čuo. Otvorio sam poruku i zapiljio se u ono što je poslala, upijajući svaki detalj.. Brynne je bacila karte na stol u smrtonosnoj situaciji i upravo podigla polog do gornje granice pri čemu je mogla ili sve izgubiti ili izvući glavni zgoditak. Volio sam je što je igrala na sve ili ništa i u tom sam trenutku pomislio da će mi srce prepući. Moja je djevojka igrala igru s instinktom iskusnog majstora. Naravno daje tako, ona je moja djevojka. „Stari?” Pokazao sam mu mobitel drhtavom rukom. „Gdje je taj zvonik? Ti sigurno znaš gdje je; odvedi me ravno tamo istog trena. Brynne ga može vidjeti s mjesta s kojeg je ovo snimila.”

155 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 23

Prvi mi je poriv bio da iščupam svjetiljku iz zida i počnem njome mlatiti Karla po glavi. Ne znam kako sam se suzdržala. Željela sam ga ozlijediti, natjerati ga da se dugo, dugo muči u agoniji prije nego što umre. O zlu koje mu je smišljao moj um nikad nitko nije smio saznati. Morat ću to duboko u sebi zatomiti. Tu neće biti nikakvih problema. Trebalo je vremena, ali smo nekako stigli i do te točke. Karlu je postalo dosadno u našem malom zatvoru pa je počeo slati sms poruke ili igrati igrice, nisam baš bila sigurna. Tako sam saznala da ima telefon i gdje ga drži. Morat ću ga se dokopati na neki način i upotrijebiti ga da nazovem jedini broj kojeg sam se mogla sjetiti svoj, koji sam imala otkad sam se preselila u London prije četiri godine. Nijedan drugi broj nisam znala napamet, ali taj sam znala. Razmišljala sam kako da se domognem Karlova iPhonea. Shvatila sam da je jedini način da duboko zaronim u dušu i doprem do točke na kojoj sam bila sprema ići do kraja, kako bi to Ethan rekao. Kladiti se na sve ili ništa. Pažljivo procijeniti rizike - ili posljedice. Pokušati pobijediti ili biti spremna izgubiti sve. Bijes će biti sredstvo koje će me dovesti do cilja. „Ubio si mi oca, ti opaki gade”, tiho sam mu rekla. Podigao je pogled s telefona i zapiljio se u mene. „Zaslužio je. Čak sam ga i u ono davno vrijeme mrzio jer mi nije dopustio da te vidim poslije onog događaja. Odvojio te od svih prijatelja, i od mene. Želio sam ti pomoći i biti uz tebe. Gad od tvog oca me uvijek sprječavao da razgovaram s tobom.” „On me štitio od dodatne patnje. Bio je pravi roditelj, šupčino glupa!” Pustila sam da mi se probude osjećaji. „Volio me!” „Da, ali stajao mi je na putu. Njegovim se ubojstvom plan mogao lakše ostvariti. Oakley je premro od straha na pogrebu. Jesi li vidjela kako se znojio?” „Nisam”, odgovorila sam, „Tugovala sam za ocem, ti bezdušni gade.” Karl mi se podrugljivo nasmijao i u tom sam mu trenutku željela iskopati oči tupom žlicom. „Za razliku od tvog oca koji je ostao hladan čak i kada sam ga sređivao. Bio je hladnokrvan do kraja, premda je bio svjestan što se događa”, Karl me odsutno pogledao. „Na samom kraju je izgovorio tvoje ime...” Nisam mogla zatomiti glasan vapaj, bolni krik svog srca dok sam slušala njegove olako izgovorene riječi, gotovo kao nejasne primisli. To je bilo previše za mene. Otac je umro svjestan što mi Karl namjerava učiniti. „Nemoj se toliko uzbuđivati, Brynne. Rekao sam tvom ocu da ću se pobrinuti za tebe”, rekao je podsmješljivim tonom, a potom mi okrenuo leđa. Hvala ti, ti jebeni monstrume! Kažu da su pod djelovanjem adrenalina ljudi sposobni izvesti nevjerojatne stvari. Majke podižu automobile da spase djecu i slično. Nisam znala hoće li na isti način djelovati i na 156 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

mene, ali nije mi ni bilo stalo. - Došlo je vrijeme za uporabu svjetiljke - najbolji izbor među raspoloživim mogućnostima oko mene. Lijepo solidno podnožje od kamenih dijelova svakako će izazvati pravi učinak ako se ne rasprsne od siline kojom ću zamahnuti kada ga udarim. Tako je. Jebeno tako. Sad! Zgrabila sam tu prokletu svjetiljku i svom snagom je bacila prema Karlovoj glavi. U srednjoj sam školi trenirala bacanje kugle i upravo sam takav zahvat sada izvela. Kontakt u sprezi sa savršenom preciznošću i brutalnom snagom. Karl se srušio poput kamena u jezero. Možda se one priče o majkama koje podižu automobile ipak odnose i na mene. Bila sam majka, a Karla sam upravo podsjetila na tu važnu činjenicu. Zgrabila sam njegov telefon s poda i učinila prvu stvar koje sam se sjetila. Podigla sam ga do prozora i snimila obrise grada. Potom sam snimku poslala na svoj stari broj telefona. Nadala sam se da sam ubila Karla, jer je upravo to zaslužio, ali nisam bila sigurna i nisam željela pričekati i provjeriti tu činjenicu. Morala sam što prije pobjeći odatle. Izgubila sam dragocjenu minutu pokušavajući otvoriti vrata jer se zapetljao sigurnosni lanac na bravi, koji sam raspetljala tek iz više pokušaja zato što su mi se ruke strašno tresle. Znala sam da smo bili na trećem ili četvrtom katu i da se moram spustiti do ulice kako bih bila sigurna, no kada sam izašla iz stana našla sam se u nekakvom širokom hodniku. Mjesto je bilo zbrka arhitektonskog planiranja. Zapravo potpun nedostatak planiranja. Pogledala sam uokolo u nastojanju da pronađem najprikladniji izlaz, odnosno, najbrži. Kutovi i stubišta podsjećali su me na Mission Inn u Riversideu koji sam posjećivala s roditeljima kao dijete. Mogli ste slijediti različite smjerove i završiti u suludim krugovima, goredolje stubama i skrivenim prostorima koji su vas vraćali natrag odakle ste i krenuli. Gdje su ovdje dizala? Pomislila sam na Ethana i ponovno se upitala je li shvatio moju poruku i kako će me uopće pronaći. Onda sam se sjetila onoga o čemu smo razgovarali vezano uz GPS i odjednom mi je sinulo. Facebook! S Facebookom se možete prijaviti na različite lokacije i objaviti status lokacije s ugrađenom GPS aplikacijom. Pretražila sam Karlov telefon i pronašla Facebook aplikaciju. Logirala sam se na svoj račun i kliknula Mjesta. Pustila sam da aplikacija odradi svoje i odabrala prvu lokaciju koja se pojavila na popisu mogućnosti. Gotovo sam se nasmijala onome što se pojavilo na zaslonu. Lansdowne Crescent broj 22-23, Hotel Samarkand. Otipkala sam na svom Facebook profilu, Ethane, ovdje sam, dođi po mene. Upisala sam Karl Westman u rubriku „S kim si?” i pritisnula Pošalji, nastavljajući očajničku potragu za dizalima u želji da se što je moguće više udaljim od tog mjesta. Nakon, kako mi činilo, beskrajno dugog vremena pronašla sam dizala i gurnula tipku za dolje, pogledavajući uokolo za bilo kakav znak Karla ili nekog drugog. Zašto je ovo mjesto tako pusto, i gdje su ljudi? Vrata su se otvorila i uletjela sam unutra. Pritisnula sam P i gotovo da nisam uopće disala dok se vrata nisu za mnom zatvorila i lift se vrlo sporo počeo spuštati. Sloboda mi je bila na dohvat ruke. Gotovo slobodna. Ethan će vidjeti poruku na mom starom telefonu i na Facebooku i znat će kamo da dođe po mene. Mogu ga nazvati čim pronađem neko sigurno mjesto, poput restorana ili dućana. 157 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Vrata su se otvorila i izašla sam na sporedan izlaz u nekakvo dvorište koje se očito nalazilo sa stražnje strane hotela a ne s prednje, kako sam se nadala. Ipak sam izašla i tada sam čula kako Ethan izvikuje moje ime: „Brynne!” Najljepši zvuk koji su moje uši mogle čuti. Krenula sam prema zvuku, usredotočena samo na njega. Naslućivala sam žurnost u njegovu glasu i osje* tila takvo olakšanje što me Ethan našao; bila sam živa i sve će biti u redu. „Ethane!” Potrčala sam prema Ethanu, mojoj ljubavi, mom srcu, kada me netko zgrabio za ruku iza leđa i čvrsto privukao sebi, držeći me kao pauk muhu u ljepljivoj mreži. „Neeeee!” kriknula sam iz očajanja. „Nisi valjda mislila da mi možeš pobjeći, Brynne?” Karlov oduran glas mi je šaptao na uho. Moj pokušaj da ga udarim nogom očito nije uspio jer mi je odjedanput uz vrat pritiskao oštar nož, koji me šokirao hladnoćom i prisilio me da se prestanem otimati. Razočaranje koje sam osjetila bilo je poput gorke pilule koju sam morala progutati, ali još bolnije je bilo vidjeti Ethanovo lice u sumraku. Stajao je desetak metara od mene. Tako blizu, ali ipak nedovoljno. Ethanov se juriš naglo zaustavio, podignuo je ruke u znak predaje i pokretima glave nijemo molio Karla da me ne izreže. Ovo... će Ethana potpuno uništiti. Njegov strah od oštrica nagnat će ga na bilo kakav dogovor samo da me oslobodi. Znala sam to. Ethan će se žrtvovati da me spasi od rezanja vrata. Karl nije mogao izabrati bolji okidač Ethanova straha sve da ga je i tražio. Događaji i njihov tok spojili su se gotovo savršeno, ali gotovo sada nije bilo dovoljno dobro za moje potrebe i neće biti sve dok je ne budem vratio u sigurnost svog zagrljaja. Moj otac je točno znao gdje se nalazi zvonik čim sam mu pokazao fotografiju koju je poslala Brynne, kao što sam i znao da će znati. Nitko nije poznavao London bolje od moga oca. Bio je to zvonik župne crkve sv. Ivana u Notting Hillu koji je Brynne mogla vidjeti s prozora. Otac mi je također rekao da je fotografiju sigurno snimila iz Lansdowne Crescenta. Elaina je nazvala Neila u autu dok smo jurili sporednim ulicama, potvrđujući da se Brynne nalazi na lokaciji Lansdowne Crescent u Notting Hillu... kao i ime osobe koja ju je otela. Karl Westman? Tome se nisam nadao i morao sam suzbijati paniku koja se u meni počela širiti. Jedina stvar koja mi je pomogla da uopće funkcioniram u tom trenutku bila je spoznaja da je Westman nekada bio prilično zagrijan za Brynne. Ako ju je želio samo za sebe, onda su šanse da će ostati živa bile puno veće. Barem sam se za to molio svim silama svog bića. Elaina je također prenijela poruku koju mi je Brynne poslala preko Facebooka i morao sam uložiti silan napor da ostanem pribran. Dolazim po tebe ljubavi. I ovoga me puta Brynneina domišljatost oborila s nogu. Što reći za takvu pribranost pod tolikim pritiskom. Možda je promašila zvanje i zapravo trebala raditi za M16 umjesto što restaurira umjetnička djela. Čak sam vidio kako izlazi iz zgrade dok smo se približavali. Potrčala je prema meni i viknula moje ime. Moja je djevojka bila živa i trčala mi je u zagrljaj. Samo što mi se nije vratila da je mogu ponovno dodirnuti, poljubiti je i reći kako mi je najvažnija na svijetu. 158 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Ali onaj se jebeni govnar umiješao i opet su mu šape bila na njoj. Zgrabio ju je i postavio nož pod njezin prekrasni, nevini vrat. Za mene nije bilo goreg užasa nego vidjeti svoju djevojku s prijetećim nožem pod grlom. Koji joj ugrožava život. Karl Westman bio je živi mrtvac. Moja je životna misija bila da to pretvorim u stvarnost, čak i ako na tom putu i sam postanem truplo zajedno s njim. Tu sam odluku lako mogao prihvatiti da Brynne ostane na životu. Ili ću umrijeti zajedno s njom. „Znaš da je ne možeš ozlijediti, Westmane. Što god želiš, dobit ćeš. Novac? Siguran odlazak iz Britanije. Oboje? Ja ti to mogu osigurati, ali moraš pustiti Brynne.” Šteta što lažem jer te planiram ubiti, ti kučkin sine. „Ne, ništa što ti kažeš ne moram učiniti, Blackstone!” vrisnuo je. „Svijet neće biti dovoljno velik da u njemu pronađeš skrovište ako je ozlijediš na bilo koji način. Ona je ionako već izvan tvog domašaja, Westmane. Ona je nedodirljiva za tebe. Ako je ubiješ, pridružit ćeš joj se za nekoliko sekunda. Nemoj misliti da su ove prijetnje puka tlapnja. Pogledaj oko sebe. Imaju te na nišanu iz svih kutova. Opkoljen si sa svih strana.” Ono čemu sam se nadao se i dogodilo. Westman se uspaničio i počeo se sumanuto okretati da se i sam uvjeri u postojanje snajperista spremnih da ga pokose. Bio je to trenutak koji sam čekao, odvraćanje pozornosti dovoljno dugo da pomakne ravnotežu snaga. Ukazala mi se prilika i morao sam djelovati odmah. Gledao sam ravno u Brynne dok sam se bacao na njega da ga svladam. Ako je ovo trebao biti kraj, želio sam da ona bude zadnji prizor na zemlji koji ću vidjeti. Osjetio sam prodor zraka kako mi prolazi pored obraza. Vidio sam bljesak svjetla u lijevom perifernom kutu oka. Mogao sam pretpostaviti što je bilo ono prvo. Nisam htio ni pomisliti što bi moglo biti ono drugo. Ili od koga. Čuo se metalni zvuk pada oštrice noža na pločnik dvorišta. Tupi zvuk udarca u tijelo. Začulo se prigušeno stenjanje. Krik. A potom nas troje na zemlji kao klupko zamršenih tijela. Imao sam samo jedan cilj, dohvatiti svoju djevojku, a za to mi nije trebalo više od trenutka. Otkotrljao sam je što sam dalje mogao i pogledao uokolo. Nisam vidio nijednog strijelca ni na jednoj stazi, no ako su pravi profesionalci, nisam ih ni trebao vidjeti. Westman je ležao na kamenom pločniku na leđima, s tamnom mrljom krvi koja se širila oko njegove glave. Nadao sam se da je pucanj u glavu bio bolan, ali vjerojatno nije ni znao što ga je pogodilo. Šteta što ne mogu zahvaliti osobi koja je to izvela. „Jesi li dobro, draga?” Jesam.” To mi je bilo dovoljno. Poveo sam Brynne dok sam se žurno udaljavao iz dvorišta. Zapravo sam trčao s njom, ne pitajući kako je moguće da nisam pogođen ili kako to da mi tijelo još uvijek funkcionira. Bio sam gotovo siguran da sam za dlaku izbjegao metak i jedva izbjegao strijelu iz Ivanova luka. Ali odakle je došao metak? Je li tajna služba ubila Westmana u tajnoj operaciji? Sada nije bilo vrijeme za teorije - to će doći poslije i znao sam da će moji momci otkriti sve što se može doznati. Imao sam dragocjen teret u rukama i jedino mi je do toga bilo stalo. Potrčali smo do auta, smjestio sam Brynne na stražnje sjedalo i ušao za njom. Moj otac je bio ondje, spreman i čekao nas, hvala Bogu. Zapravo ne, hvala mami. Rekao sam ocu da nas odveze kući. 159 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Pregledao sam je na stražnjem sjedalu. Provjeravao sam joj vrat, ali krvi nije bilo. „Dobro si... stvarno si dobro, zar ne?” Blebetao sam poput idiota i vjerojatno nisam baš bio pretjerano suvisao. Želio sam je gledati zauvijek i nikada joj ne prestati gledati u oči. Njezine oči su mi govorile da je živa. Brynne je bila živa! Kimnula mi je potvrdno dok su mi ruke još uvijek bile na njezinim obrazima, a njezine oči vlažne od sjajnih, prekrasnih suza netremice su me gledale. „Na-našao si me”, zamucala je, „Dobro sam, Ethane...” „Rekao sam ti da ću te naći ma gdje bila... a večeras si ti to omogućila”, šapnuo sam uz njezine usne. „Ti si to omogućila.” Prvo sam zahvalio mom anđelu na nebu, a potom čvrsto privukao Brynne k sebi ravno na prsa. Naša su srca kucala u istom ritmu, na stražnjem sjedalu mog Rovera, na istom mjestu gdje smo i počeli one večeri kada smo se upoznali početkom svibnja i kada sam je uvjerio da mi dopusti da je odvezem doma. A kakva je to samo vožnja bila ovih posljednjih mjeseci. Vrlo neravna, puna neočekivanih skretanja i iznenađenja, ali na kraju ipak vrijedna truda zbog ovog trenutka - i smjera u kojem smo se kretali ovog časa - naprijed u zajedničku budućnost. Čvrsto sam je držao tijekom vožnje do kuće. Moja najveća ljubav, i najveći potencijalni gubitak, sada je: bila sigurna u mom naručju i nisam je mogao pustiti. Nisam puno govorio tijekom vožnje. Kada je tata stigao do parkirališta ispred naše zgrade, zahvalio sam mu na pomoći i rekao da ću ga nazvati kasnije. Nosio sam Brynne u naručju kroz ulaz u garažno dizalo. „Mogu i sama”, rekla mi je naslonjena na moja prsa. „Znam.” Poljubio sam je u tjeme i rekao joj: „Ali potrebno mi je da te nosim u ovom trenutku.” „Znam ja to”, šapnula je i onda me obrazom podragala i zatvorila oči, duboko udišući. Udisala je mene. Shvatio sam njezinu potrebu za tim. To što sam je nosio u naručju zapravo je nosilo mene. I uvijek ću to činiti za nju - sve dok u mom tijelu ima snage da je podignem. Nositi Brynne uz svoje srce bilo mi je potrebno da... opstanem. Ljudi govore o tome da je svakom čovjeku potrebno drugo biće. Za mene nije postojala snažnija potreba. Da su stvari krenule drugim tokom, da je ishod bio tragičan, onda bi moje vrijeme na ovom svijetu došlo kraju... i ništa drugo ne bi bilo važno. I ne bih nikada ništa drugo ni poželio. S Brynne to je bila moja istina. Ma gdje bila, morao sam biti uz nju. Još uvijek nismo puno razgovarali, ali to nam nije smetalo. Ponio sam je do kupaonice i pustio tuš. Postavio je na komodu i izuo joj prvo cipele a potom svukao bluzu, a onda komad po komad odjeće dok nije bila gola u svoj svojoj ljepoti i savršenstvu. Pažljivo sam je promotrio i vidio samo savršenu kožu, bez ikakvih znakova zlostavljanja. Onda sam učinio isto sa svojom odjećom i odnio je u tuš-kabinu. Samo smo stajali pod mlazom vode i čvrsto se zagrlili... i pustili da voda s nas spere svu prljavštinu.

160 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Poglavlje 24 Četiri tjedna poslije

„Kako čujem, oboje zaslužujete čestitke”, rekao je doktor Burnsley podigavši pogled s Brynneina međunožja, gdje je po drugi put obavljao pregled ultrazvukom. Bio sam uistinu ljubomoran na tu spravu koja je u njoj bila aktivnija od mog kurca u posljednje vrijeme. Brynne je inzistirala na kreposti u krevetu posljednjih nekoliko tjedana kako bi naša prva bračna noć bila nešto za pamćenje. Najgluplja ideja za koju sam ikada čuo, ali kvragu, uglavnom sam radio ono što mi je bilo rečeno. Uglavnom. „Tako je. Kod sljedećeg pregleda neće više biti gospođica Bennett nego gospođa Blackstone od tada pa nadalje.” Namignuo sam Brynne. Nečujno je usnama oblikovala riječi volim te. I ja tebe volim, najljepša moja, izgovorio sam u mislima. „Odlične vijesti”, rekao je doktor Burnsley, promatrajući Zaslon kada je ugledao crnu mrlju na bijelom obliku čije je srce kucalo, pri čemu se naša loptica značajno povećala i uopće više nije nalikovala na lopticu. Nisam mogao skinuti pogled s tog prizora - vidio sam ruke, noge, šake i stopala kako se miču na sve strane. Naša je beba tamo unutra postajala mala osoba. „Sve je baš kako treba. Beba jača i sada je otprilike veličine—” „—breskve”, obavijestio sam dobrog doktora. Iznenađen, okrenuo je glavu u nevjerici. Brynne se tiho nasmijala, ali je i dalje gledala zaslon prateći sve te pokrete koje je naše dijete tako uspješno izvodilo za nas. „Da, teži otprilike dvjesto grama i već mu rastu zubi i glasnice.” Nasmiješio sam se doktoru. „I Brynne je već odradila trećinu trudnoće i službeno je sada u drugom tromjesečju.” „Netko je čitao stručnu literaturu”, odgovorio je doktor B. podigavši iznenađeno sijedu obrvu. „Trudnoća točka com - izvrstan izvor informacija”, namignuo sam i ja njemu, ali ne vjerujem da mu se to baš svidjelo. Tri sata poslije Službeno smo bili na godišnjem odmoru. Torbe spakirane i utovarene? U redu. Rover nakrcan do vrha svim onim što bi nam moglo ustrebati na putovanju do mjesta vjenčanja u Hallboroughu i još ponešto? U redu. Mladenka? U redu - definitivno. Moja je djevojka izgledala božanstveno kao i uvijek u svojoj cvjetnoj ljubičastoj haljini i s kosom skupljenom u neuredan čvor. Volio sam kada bi kosu skupljala na taj način jer mi je prva pomisao bila kako je rasplićem i prolazim rukom kroz nju dok smo goli u krevetu. Uskoro... 161 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Pa jesi li spremna vezati se za cijeli život, gospođice Bennett? Zadnja prilika da izbjegneš ovu glamuroznu skupinu i pobjegneš sa mnom”, zadirkivao sam je, privukavši je na grudi i maknuvši joj pramen kose iza uha. „Hmmm, pa čija je ovo uopće bila ideja?” upitala me. „Samo reci riječ, draga i od svega možemo odustati.” Ozbiljno sam to mislio i iz svega bih se izvukao da to Brynne uistinu želi, no čovječe, sestra bi me zbog toga ubila, i to polagano i okrutno. „Ne, ne, ne, gospodine Blackstone. Ti si isplanirao ovaj otmjeni događaj s članovima kraljevske obitelji i raznim uglednicima koji će se gostiti gurmanskom hranom i piti skupi šampanjac u povijesnom dvorcu tvoje sestre.” Podigla je obrvu. „A sada moraš isporučiti robu, dragi moj.” Počela me čupkati za košulju. „Žanjemo ono što posijemo.” „To je točno.” „Pored toga, želim te vidjeti kako stojiš i čekaš me pred oltarom, tako zgodan s tim plavim očima koje vide samo mene.” „Tu si jebeno u pravu - samo tebe.” Strastveno sam je poljubio, upijajući njezinu ljepotu i razmišljajući kako ću u tome uživati ostatak života. Nasmiješila se i blago zatresla glavom. „Kakve samo prljavštine izlaze iz tih tvojih usta...” „Ali ti voliš ono što ti radim ovim ustima.” „Hmm... tako je”, nasmijala se. „Imaš pravo, gospodine Blackstone.” Izravnala je mjesto na mojoj košulji koje je čupkala, čemu sam se nasmiješio. Brynne je to često činila kada je pokušavala objasniti svoje osjećaje, kao što je to sad činila. To mi je bilo nevjerojatno seksi, ali s druge strane, meni je sve na njoj bilo jako seksi. Osobito jer je previše dana prošlo otkada sam bio u njoj. Samo još četrdeset osam sati ovog besmislenog suzdržavanja od seksa - hvala blagom Isusu. A onda? Pa, bit će to zemlja čudesa - u koju uskoro stižemo! Na tom će medenom mjesecu naravno biti i puno, puno svršavanja. Talijanska vila na obali, na osami, privatna - ničega osim vremena za vođenje ljubavi, jelo, spavanje, plivanje u moru i opet vođenje ljubavi. To bih vjerojatno mogao raditi do kraja ži— „Osim toga, imam prekrasnu novu haljinu i veo za ovu pučku veselicu.” Podigla je pogled prema meni i namignula. „ A ti si sve to platio.” „Pučka veselica? Kakav je to američki izraz?” „Zapravo, vrlo precizan. Znači seosko okupljanje s plesom i violinama.” Rukama je počela je oponašati sviranje violine. „Znam nedvojbeno da se sve događa na selu i da si angažirao Davida Garretta - nema popularnijeg violinista od njega, zar ne - i ne mislim samo na njegove glazbene sposobnosti, Blackstone, što znači da uistinu idemo na veliku pučku veselicu. I bolje ti je da pomakneš tu seksi britansku guzicu i odvedeš nas tamo.” „Što to znači, da ti se odjednom sviđa David Garrett?” Hinila je kao da razmišlja o tome, lukavo me pogledala i kažiprstom počela lupkati po bradi. „Prava dama o tome nikada ne govori.” „Jebeno fantastično.” Moja me supruga upravo namjerava zamijeniti nekakvim guslačem na vlastitom vjenčanju! Da čovjek ne povjeruje.” Izvukao sam mobilni telefon. „Oprosti, moram nazvati Davida Garretta i otkazati mu poziv na vjen—”

162 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Da se nisu usudio, frajeru”, rekla mi je strogim glasom, „ako već imamo svu tu hrpu poznatih osoba na vjenčanju, onda valjda ja mogu odabrati barem nekolicinu! To bi bilo pravedno.” Glumio sam ljubomoru. „Znači, pristala si na svu ovu halabuku samo zbog nekakvog guslača?” Pitanje je bilo izrečeno u šali, ali se u njemu nazirao i tračak istine. Bilo je ironije u tome što se čitav plan koji sam pokrenuo radi njezine zaštite i sigurnosti na kraju pokazao nepotrebnim. Brynne više nije bio potreban status slavne osobe jer je njezin progonitelj bio mrtav s vječnom kaznom koju je više nego zaslužio. Nikada zapravo nismo doznala što se točno dogodilo s Karlom Westmanom, ali sam imao vlastitu teoriju. Kada nas je moj otac odvezao s poprišta događaja, Neil, Ivan i Len ostali su da istraže stvari. Moj prioritet svakako je bio skloniti Brynne na sigurno, a u životu sam vidio dovoljno trupala da lako mogu na prvi pogled prepoznati mrtvaca. Westman je trenutačno usmrćen metkom u glavu velikog kalibra. To što se ondje odigralo ipak je bilo čudno. Najvećim sam dijelom razriješio stvar i bio sam vrlo sumnjičav da će od senatora ikada stići potvrda, ali Ivan mi je rekao da je kada je krenuo u potragu za strijelom koju je ispalio, netko već bio uklonio tijelo. Jednostavno je nestalo za nekoliko trenutaka. Samo su profesionalci u stanju izvesti takvu operaciju. Neil i Len su se vratili sljedećeg jutra da malo pronjuškaju za dana i nije bilo ničega. Čak je krv bila oprana. Ni traga od bilo čega. Brynne je napomenula kako je sve bilo sablasno pusto i kako nije vidjela nijednu osobu u hotelu, što je bilo besmisleno u vrijeme Olimpijskih igara. No, to je zapravo potvrđivalo da su bile umiješane osobe s najviših razina. Američke tajne službe, najvjerojatnije. Westman je bio mrtav čovjek čak i prije nego što je oteo Brynne iz stana. Katastrofa je izbjegnuta, ali po mom mišljenju, jebeno jedva. Čitava se ta zbrka dogodila iz nekog razloga. Vrlo neobično, ali istinito. Činjenicu da se nikada ne bismo upoznali, počeli hodati ili se pripremati za vjenčanje i prinovu da je Westman nije počeo proganjati bilo je na trenutke teško probaviti, premda je bila realnost. Nastojao sam o tome ne razmišljati. Brynne je sada mogla živjeti normalnim životom, i nitko nije smišljao njezinu otmicu ili nanošenje zla mojoj ljubavi, ili se uopće bavio bilo kojim aspektom njezina života i to mi je bio najveći mogući dar. Hvala nebeskim anđelima... i osobito jednom posebnom anđelu. „Ethane!” pozvala me namršteno. „Da?” odgovorio sam, palcem joj trljajući između obrva da izgladim bore od mrštenja. „Ne slušaš me. Odgovorila sam ti, a ti si nekamo odlutao u svijet mašte.” „Oprosti. Što si rekla?” Pogledala me, a onda opet počela s cupkanjem i izravnavanjem košulje. „Rekla sam da... bih prošla kroz tisuću ovih glupih vjenčanja s gomilom slavnih uzvanika samo da se udam za tebe.” Pogledala me svojim smeđim/zelenim/sivim očima. „Ti si više nego vrijedan svega toga, gospodine Blackstone.” Trebalo nam je prilično vremena prije nego što smo krenuli prema Hallboroughu.

163 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Dva dana poslije Ben i ja smo promatrali Simona iz ružičnjaka i nadali se da nas ne vidi. U već spomenutom jarkozelenom milanskom odijelu raspoređivao je goste za fotografije u najnevjerojatnije, sulude, iskričave položaje. „Neka nam Bog bude na pomoći ako ove fotografije dođu do šire javnosti. Bit ćemo jebeno kraljevski sjebani!” promrsio je Ben, pokazujući glavom prema nepriličnom ponašanju određenog riđokosog princa i njegove nepoznate pratilje. „Za Boga miloga, zašto je Ethan angažirao Simona Carstairsa za fotografije s vjenčanja?” „Ah, kako da ti kažem, radilo se o situaciji u kojoj je Ethan morao kusati pitu skrušenosti, kako to mi kažemo u Sjedinjenim Američkim Državama, u pogledu našeg dragog Simona. Ethan ga je nazvao da mu se ispriča zbog ispada i do kraja tog razgovora dogovorio je fotografske usluge najgorljivijeg gej fotografa u cijelom Londonu, ako ne i u Europi.” Slegnula sam ramenima. „Radi prekasne fotografije i sve je na kraju dobro ispalo.” Laktom sam blago gurnula Bena. „Poludio je za tim strahotnim zelenim odijelom.” Ben i ja smo se nasmijali i nastavili promatrati slavlje. Simon je uistinu izgledao kao sudar vlakova s kojeg nisam mogao skinuti pogled u svom kričavo zelenom odijelu. Napravio je nekoliko zajedničkih snimaka Gaby i Ivana. Pitala sam se kako se slažu s obzirom na to da su ovom zgodom spojeni u ulogama kume i kuma. Gaby je izgledala sjajno kao i uvijek, a Ivan ju je gledao kao da se potpuno slaže s tim dojmom. Morat ću je poslije pritisnuti i doznati pojedinosti. Po govoru tijela i načinu na koji su se jedno s drugim ophodili naslutila sam da bi tu nešto moglo biti. Nekakva se kemija tu događala, bila sam sigurna. „Pa znaš, ja sam mogao snimiti vaše vjenčane fotografije”, rekao mi je Ben. Pogledala sam njegovo privlačno lice. „Znam. Ali mi je danas bio potreban prijatelj kojeg silno volim za nešto puno važnije.” „Znam”, šapnuo je Ben i zgrabio me za ruku, „bila mi je iznimna čast otpratiti te do oltara na dan tvog vjenčanja. Ostao sam bez riječi, draga Bree. Ti si tako prelijepa, voljena prijateljice, iznutra i vani”, stisnuo mi je ruke. „A vidjeti te tako sretnu kako stojiš uz Ethana jednostavno je oduzimalo dah i ja nemam pravih riječi da iskažem taj osjećaj osim da ti kažem volim te.” Prinio je moje ruke usnama i poljubio ih. „Dobro, Benny... rasplakao si me.” Nasmijala sam se kroz plač. „Imaš li rupčić za plačljivu, hormonalnu mladenku?” „Oprosti, draga”, odgovorio je dirnut, dodajući mi rupčić. „Sve je u redu”, kazala sam mu, pažljivo brišući suze. „Zbilja nikog drugog nisam mogla moliti. Nisam htjela sama doći do mladoženje. Ne znam zašto, ali sam uvjerena da bi tata želio da me ti otpratiš. Veoma te cijenio, Benny, kao i naše prijateljstvo. A ti si bio u galeriji te noći - ti si mi rekao da pogledam onog zgodnog tipa u sivom odijelu širom otvorenih očiju koje su me tako uporno promatrale s drugog kraja prostorije. Ti si bio prisutan od samog početka Ethanove i moje veze.” „Da, tako je.” I Ben je izgledao kao da će svakog trenutka zaplakati. „Evo.” Vratila sam mu rupčić. 164 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Oboje smo se nasmijali i doveli u red. „Hvala ti što si pozvala moju majku na vjenčanje”, dodao je. „Naravno! Volim tvoju majku. Tako je dražesna kad malo popije i tako je sretna kada tebe vidi sređenog i uređenog. Jako mi je drago što si je poveo.” „Pa i ona tebe voli, i da nisam gej, davno bi me natjerala da te oženim. Želi biti baka i potpuno će poludjeti kada vam se rodi dijete, pa se molim te pripremi za to.” Ben je pokazivao na moj trbuh koji se počinjao primjećivati. „To je tako dražesno”, odgovorila sam, promatrajući okupljene među kojima sam vidjela majku i Franka kako za stolom razgovaraju s nekim talijanskim diplomatom. Stvari su se donekle popravile među nama, ali nisam bila sigurna ima li baš puno nade za budućnost našeg odnosa. I to je bilo u redu. Zbilja. Sada sam imala svoju obitelj kojoj sam bila isto toliko potrebna koliko i ona meni. I svi su ti ljudi živjeli u Engleskoj. To je sada bilo moje mjesto u svijetu. Bilo je i puno drugih ljudi oko mene koji su mi bili važni. Moje dijete, na prvom mjestu. Ethanov otac i moja teta Marie bit će mom djetetu djed i baka koji moja vlastita majka i otac nikada neće. Hannah, Freddy, Gaby, Ivan, Ben, Neil i Elaina će biti tete i ujaci. Jordan i Colin i Zara bit će mu nećaci. Bila sam okružena s tako puno ljubavi. Snažne su me ruke zagrlile odostraga i poznati brkovi zagolicali vrat. „Gospođo Blackstone, krijete li se u vrtu na vlastitom vjenčanju?” „Uglavnom”, odgovorila sam oslanjajući se na njega s dubokim zadovoljstvom. „Ahhh, Gospode! Zar i moja majka!” Ben je zastenjao vidjevši na plesnom podiju kako Simon izvodi veoma provokativnu rumbu s gospodom Clarkson pred oduševljenim mnoštvom. „Idi i sredi ih, Bene.” Ethan i ja smo se nasmijali dok je Ben žurno krenuo u spašavanje majke od Simonovih veoma pokretljivih bokova. „Ma koliko suludo Simon sada izgledao, taj dečko zbilja zna plesati”, rekla sam još uvijek se smijući. „Još ne mogu doći k sebi od iznenađenja što si ga angažirao kao fotografa na našem vjenčanju.” Ethan me privinuo još bliže sebi. „Molim te, ne podsjećaj me. Ucijenio me, znaš li ti to. Rekao da će sve zaboraviti ako on bude taj koji će nam izraditi fotke s vjenčanja. Smatrao sam da je to prihvatljivo, pa sam pristao. A onda mi je poslao ugovor. Vjeruj mi kad ti kažem da je tvoj prijatelj Simon jako dobro nagrađen za svoje današnje usluge. Čak mi je poslao račun za nekakvo jebeno odijelo kupljeno u Milanu!” Zamalo sam se zagrcnula od smijeha. „Bože moj, pogledaj!” Pokazala sam na Simona kako se uvija iza Benove majke u svom svjetlucavom zelenom svilenom odijelu. „Eto vidiš, dragi, da je to dobro uložen novac. Simon izgleda taaako sretno.” Nisam se mogla prestati smijati. „Samo se jebeno nadam da će to biti fotografije koje zavrjeđuju visjeti u muzeju”, promrmljao je Ethan. „Malo prije sam te vidjela kako plešeš s lokalnom ljepoticom koja je luda za sladoledom”, rekla sam mu u nadi da ću mu misli skrenuti na nešto ugodniju temu.

165 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Ethanovo se lice odjedanput ozarilo. „Tako je nevjerojatna. Nadam se da će naša mala breskvica biti ista kao ona, bude li djevojčica.” Položio je ruku na moj trbuh. „Osjećam breskvicu. Trbuh ti je tvrd, a prije nije bio.” „Tako je. Breskvica je u svakom slučaju unutra”, odgovorila sam polažući ruku preko njegove. „Tvoja mi se haljina jako sviđa. Savršena je. Ti si savršena.” „Pa nisi ni ti za bacanje u tom smokingu. I nabavio si ljubičasti prsluk samo radi mene. Divan je. Baš smo se uskladili, gospodine Blackstone.” I zbilja jesmo. Moja haljina od bež čipke imala je ljubičasti pojas koji se vezivao sa stražnje strane, a oko vrata sam nosila privjesak od bisera i ametista. Ethan je odjenuo ljubičasti prsluk na pruge i stavio tamnoljubičasti ljiljan u zapučak. Moj je veo bio dugačak i jednostavan, ali sam ga voljela zbog fotografija koje sam u njemu snimila. Fotografija samo za Ethanove oči. Željela sam da ih vidi. „Imam dar za tebe”, rekla sam mu. „To je baš lijepo od tebe”, odgovorio je još jednom me ljubeći u vrat, „ali meni je sve vezano uz tebe dar.” Obujmio mi je lice objema rukama, baš kao što sam voljela. „Što gospođa Blackstone misli o odlasku odavde i prelasku na prvu bračnu noć?” Sekundu poslije „Gospođa Blackstone prihvaća prijedlog u cijelosti?” „Baš ti hvala Simone, ali ne hvala, ako kužiš što ti želim reći. Molim te ovog puta izbjegni vertikalni smiješak”. Pružio je ruku prema meni. „Hoćemo li, gospo?” „Jesam li ti ikada rekla koliko uživam u tvojim lijepim manirama? U kolikoj su samo suprotnosti s tim tvojim prostačkim rječnikom, ali meni to, čovječe, uopće ne smeta.” Ethanu je u pogledu zasjalo zadovoljstvo. „Pa to je dobro znati, draga. Mislim da mogu ispuniti tvoja očekivanja na oba plana.” Pritvorenih očiju poljubio mi je ruku. „To ću večeras u svakom slučaju dokazati.” Hvala dragom Isusu. „Moram se popeti gore do sobe i donijeti dar koji sam ti pripremila, u redu? Odmah se vraćam.” Prije nego što me pustio poljubio me u ruku i napravio jezikom krug upravo iznad mjesta na kojem se moj zaručnički prsten smjestio uz vjenčani, koji mi je stavio na prst tijekom izricanja zavjeta. „Čekat ću te na dnu stuba kad se spustiš. Samo moram reći Hannah da bježimo”, zapreo je. „Bože, koliko te samo volim”, odgovorila sam. Poklonio mi je jedan od svojih rijetkih osmijeha i rekao, „Volim te više.” „Čisto sumnjam”, viknula sam preko ramena, „ali prihvaćam!” Požurila sam da uzmem paket iz spavaće sobe i upravo sam se spuštala kada sam osjetila kako me obuzima nekakav osjećaj topline i ugode. Obujmio mi je cijelo tijelo kao ugodan ogrtač. Zaustavila sam se na međukatu gdje je na zidu visjela veličanstvena Mallertonova slika sir Jeremyja i Georgine. Voljela sam promatrati tu sliku, ne samo zbog njihovih likova ih izvedbe, koji su bili izvanredni, već zbog osjećaja izraženih tom platnu. Bilo je puno ljubavi u toj obitelji. Sir Jeremy s plavim očima i kosom boje pijeska gledao je u svoju prelijepu Georginu s izrazom koji je jednostavno pokazivao duboku ljubav prema njoj. Ne znam kako je Tristanu Mallertonu uspjelo to prenijeti na platno, ali je u svakom 166 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

slučaju uhvatio trenutak između to dvoje ljubavnika iz davne prošlosti. Jednostavno sam ostajala bez daha pred njezinom uzvišenom ljepotom. A onda djeca - dječak, stariji, i djevojčica. Djevojčica je sjedila u majčinu krilu, ali je gledala samo u oca. Zamišljala sam kako ju je zabavljao tijekom dugih sati poziranja za takav portret. Znala sam na temelju svog umjetničkog obrazovanja koliko je vremena bilo potrebno da se izradi slika tih razmjera; jako puno. Dijete nije moglo tako gledati a da nije gajilo duboke osjećaje. Ta mala djevojčica voljela je svog oca i on je volio nju. Isto kao ja. Toliko te volim, tata. Dok sam se okretala da nastavim silaziti, vidjela sam Ethana kako me čeka na dnu stubišta. Samo je strpljivo čekao kao da je znao da sam doživjela poseban trenutak i da mi je potrebna privatnost. Ethan kao da je bio svjestan mojih raspoloženja u takvim trenucima. I kada malo bolje razmislim, Ethan je bio najveći dar koji mi je otac ikada darovao. Thomas Bennett, moj predivni otac koji me toliko volio, poslao je Ethana Blackstonea da me pronađe u Londonu kako bi se spasio. Sada sam imala ostatak života da mu na tome budem zahvalna. Hvala ti, tata. Pogledala sam u djevojčicu na slici i osjetila povezanost s njom, premda su nas razdvajala stoljeća. Nadala sam se da je kćer sir Jeremyja Greymonta imala mogućnost dugi niz godina uživati u očevoj ljubavi. Ja sam sa svojim imala dvadeset pet godina i moram sa zahvalnošću prihvatiti taj neprocjenjivi blagoslov. Odbijala sam biti tužna razmišljajući o svom ocu na dan vjenčanja. Za mene je sada bio samo sretno sjećanje. Volio me i ja sam voljela njega. Još uvijek je na neki način sa mnom kao i ja s njim i nitko nam to nikada ne može oduzeti. „Drži oči zatvorene dok ti ne kažem, u redu?” Parkirao sam auto i otišao do suvozačeve strane kako bih pomogao Brynne izaći. „Ne viri, gospođo Blackstone, ovo želim izvesti kako spada.” „Oči su zatvorene, gospodine Blackstone”, rekla je dok je stajala preda mnom. „Moj paket. Dodaj mi ga, molim te.” Uzeo sam ga sa sjedala i pažljivo joj ga dao u ruke. Bio je lagan, samo plosnata crna kutija sa srebrnom vrpcom. „Spremna?” „Spremna”, odgovorila je. ,,U redu, drži ih zatvorene, a ja ću te podići i nositi.” „Zvuči vrlo tradicionalno”, odgovorila je. „Volim o sebi misliti kao o tradicionalnom tipu, ljepotice.” Podignuo sam je, vodeći računa da joj namjestim haljinu kako se ne bi vukla i počeo hodati po šljunkovitoj stazi imanja Stonewell Court. Kamenčići su mi pucketali pod stopalima, a dolje ispod nas moglo se čuti kako valovi zapljuskuju stijene. Sve je izgledalo izvanredno i nadao sam se da će joj se svidjeti. Čitav je posjed bio osvijetljen bakljama u starim urnama i svijećama koje su treperile u staklenim posudama raspoređenim po tlu. Čak je i apartman na katu bio osvijetljen iznutra. Tu ćemo provesti prvu bračnu noć. „Čujem ocean”, kazala je dok sam je nosio. Nježno mi je rukom milovala vrat. „Hmm-hmm.” Zaustavio sam se na mjestu za koje sam smatrao da je savršeno za razotkrivanje. „Evo ga, stigli smo do svečanog odredišta, gospođo Blackstone. Sada ću te 167 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

položiti na zemlju kako bi mogla vidjeti puni učinak iznenađenja”, upozorio sam je prije nego što sam je postavio na noge. Okrenuo sam se prema kući i nježno joj prekrio oči rukom. „Želim vidjeti. Hoćemo li ovdje noćas spavati?” „Nisam baš siguran koliko ćemo spavati... ali da, ovdje ćemo provesti noć.” Poljubio sam je u zatiljak i maknuo ruku. „Za tebe, najljepša moja. Sada možeš otvoriti oči.” „Stonewell Court. Tako sam i mislila. Sjećam se mirisa mora i zvuka šljunka dok smo se ovdje šetali. Tako je prekrasno - ne mogu vjerovati.” Raširila je ruke. „Tko nam je sve ovo priredio?” Još uvijek ne shvaća. Položio sam ruke na njezina ramena i opet je poljubio u zatiljak. „Uglavnom Hannah. Zbilja se namučila da bi nam priredila čudo.” „Pa mislim da je potpuno uspjela. Ovo jednostavno oduzima dah.” Okrenula se prema meni. „Ovo je savršeno mjesto za prvu bračnu noć”, rekla je naslanjajući se na mene. Uzeo sam joj lice u ruke i nježno je poljubio, okružen sjajem baklji i povjetarcem s oceana. Sviđa ti se?” „I više od toga. Jako sam sretna što smo tu.” Okrenula mi je leđa, naslonila se na mene i opet pogledala kuću. Jako mi je drago zbog toga, gospođo Blackstone, jer nakon što smo bili ovdje zajedno, nisam mogao prestati misliti na ovo mjesto. Želio sam te ponovno dovesti ovamo. Unutrašnjost kuće mora se malo renovirati, ali kostur je dobar i temelji su čvrsti kao stijena. Ova je kuća već dugo ovdje i nadam da se da će još dugo biti.” Izvukao sam malenu omotnicu iz džepa i stavio je pred nju kako bi je mogla vidjeti. „Što je to?” upitala je. „To je tvoj vjenčani dar, otvori.” Otvorila je omotnicu i iz nje joj je u ruku ispao neobičan sadržaj - ključevi raznih oblika, neki moderni, drugi vrlo stari. „Ključevi?” Okrenula se, očiju raširenih od iznenađenja. „Kupio si kuću?” Nisam mogao suspregnuti osmijeh. „Pa ne baš.” Okrenuo sam se ponovno prema kući, obujmio je rukama i naslonio bradu na vrh njene glave. „Kupio sam nam dom. Za tebe i mene, i breskvicu i sve ostale maline ili borovnice koje bi se mogle s vremenom pojaviti. Ova kuća ima dovoljno prostorija za sve.” „Koliko si borovnica imao u vidu? Jer ja vidim uistinu veliku kuću koja sigurno ima mnoštvo soba koje bi se mogle nastaniti.” „To ćemo vidjeti, gospođo Blackstone, ali budi sigurna da ću se potruditi popuniti barem nekoliko.” „Aha tako, pa zašto onda stojiš ovdje? Zar nije vrijeme da već počneš raditi na tome?” upitala je samouvjereno. Podignuo sam je i počeo hodati. Brzo. Ako je spremna za Zemlju čudesa, onda nisam bio tako glup da odgađam stvari. Nisam idiot. Brzo smo prešli ostatak staze, a poslije toga kamenite stube naše nove ladanjske kuće. „I mladenka prelazi prag”, rekao sam, gurajući ramenom teška hrastova vrata. „Postaješ sve tradicionalniji, gospodine Blackstone.” 168 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

„Znam. I mogu ti reći da mi se sviđa.” „Oh, sačekaj, moj paket. Želim da i ti otvoriš dar. Spusti me. Osvijetljeno predvorje je pravo mjesto da ga vidiš.” Uručila mi je crnu kutiju vezanu srebrnom vrpcom i izgledala jako sretna i jako lijepa u svojoj vjenčanici od čipke i s privjeskom u obliku srca oko vrata. Nakratko sam se prisjetio što je sve morala pretrpjeti one noći s Westmanom, ah sam to sjećanje potisnuo što dublje i dalje od sebe. Takvim ružnim mislima nije bilo mjesta u ovom trenutku. Ovo je bilo vrijeme za radost. Podignuo sam gornji dio i maknuo nekoliko tankih slojeva crnog papira. Od fotografija koje sam ugledao stalo mi je srce. Prelijepa Brynne gola u brojnim umjetničkim pozama samo s vjenčanim velom. „Za tebe, Ethane. Samo za tvoje oči”, šapnula je. „Volim te svim svojim bićem, i umom i tijelom. Sve to sada pripada tebi.” Nisam u prvi mah mogao izustiti ni riječ, pa sam je tren ili dva samo gledao i osjećao se blagoslovljenim. „Fotografije su prekrasne”, konačno sam joj rekao kada sam uspio progovoriti. „Prekrasne su, draga, i... sada razumijem zašto.” Brynne je morala snimati prekrasne fotografije svog tijela. Bila je to njezina stvarnost. Ja sam je morao posjedovati - brinuti se o njoj da ispunim nekakvu dominantnu potrebu svoje duše - to je bila moja stvarnost. „Željela sam da imaš ove fotografije. One pripadaju samo tebi. Ti si jedini koji će ih ikada vidjeti. To je moj dar tebi.” „Ostao sam bez riječi.” Pomno sam pregledavao sve poze, upijajući i uživajući u njima. „Jako mi se sviđa ova na kojoj gledaš preko ramena, a veo ti se spušta niz leđa.” Još pažljivije sam promotrio fotografiju. „Oči su ti širom otvorene... i gledaš u mene.” Gledala me svojim prekrasnim očima koje su neprestano iznenađivale promjenom boje i rekla, „Točno, gledaju u tebe, ali oči su mi se tek otvorile kada si ti ušao u moj svijet. Sve si mi dao. Ti si me potaknuo da prvi put u svom odraslom životu pogledam uokolo i shvatim da se i meni pružaju brojne mogućnosti. Ti si me potaknuo da poželim baš tebe. Da poželim... život. Ti si mi bio najveći od svih darova, Ethane James Blackstone.” Rukom mi je dodirnula lice i zadržala na njemu dlan, a oči su tako uvjerljivo prenosile sve ono što je osjećala. Svojom sam rukom preklopio dlan na mom obrazu. „Kao što si i ti moj, mila moja prelijepa američka djevojko.” Dugo sam ljubio svoju prekrasnu mladenku u predvorju naše nove stare kamene kuće. Nisam se žurio, a nije ni ona. Sada smo pred sobom imali „zauvijek” i prihvatili ga kao dragocjen dar, što je i bio. Kada smo bili spremni, podigao sam je uživajući u njezinoj podatnoj težini koja se oslanjala na moje tijelo i napinjanju mišića dok sam je nosio uza stube do naše spavaće sobe, gdje ću je držati u naručju cijelu noć. Držati se nje kako bih se i sam održao. To je imalo tako puno smisla za mene. Nisam to mogao nikome objasniti, no nisam ni morao bilo što objašnjavati. Znao sam što značimo jedno drugome. Brynne je bila moj najveći dar. Ona je prva osoba koja mi je proniknula u dušu. Jedino su njezine oči bile za to sposobne. Jedino oči moje Brynne. 169 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

DAR ZA ČITATELJA

Božićna priča - prvi susret Ethana i Brynne 24. prosinca 2011. London

Ulica je bila vrlo pusta s obzirom na to da je bio Badnjak. Vjerojatno zato što je vani bilo tako jebeno hladno da su ljudi odlučili ostati u kućama. Bilo je otrcano kupovati dar u zadnji čas, ali eto, probijala sam se kroz ulazna vrata Harrodsa u nadi da ću uspjeti naći savršen dar za tetu Marie. I bolje mi je što prije to obaviti jer sam sutrašnji dan trebala provesti s njom, a nisam se mogla pojaviti praznih ruku. Marie je bila teška kad je o darovima bila riječ jer je bila posve jedinstvena i nekonvencionalna; bilo je nemoguće nadmašiti njezin stil života. Uz to je imala dovoljno novca da si kupi što god poželi. Po mnogočemu je podsjećala na Auntie Mame iz istoimenog filma. Od egzotičnih putovanja preko bogatih mrtvih supruga do fantastičnih haljina u ormaru. Odustala sam nakon tri četvrt sata i uputila se prema izlazu, no prvo sam svratila po kavu u dućanski kafić jer sam osjetila potrebu za kofeinom i toplim napitkom. Hodala sam ulicom i ispijala kavu dok sam gledala izloge ne bih li ugledala kakav zanimljiv dar. Od ovakve će mi se hladnoća sigurno zarumenjeti obrazi. Barem sam imala toplu kavu i mogla uživati u melodijama božićnih pjesama koje su dopirale sa svih strana. Te su pjesme stvarale poseban blagdanski ugođaj. Sigurna sam da bi Dickens bio sretan da zna kako i 168 godina poslije slušaju iste pjesme. Voljela sam povijest i veselilo me što se neki običaji nisu uopće mijenjali tijekom godina. Promjene nisu uvijek dobre. Čovjek mora imati čvrst karakter da se odupre promjenama koje donosi vrijeme. Voljela bih da i sama budem tako čvrsta. Ponekad sam se pitala hoću li uopće izdržati ovdje duže vrijeme. Unatoč odlučnosti da budem samostalna u Londonu, nedostajali su mi roditelji za blagdane. Kićenje, pečenje kolača i božićne zabave... Pa, možda ne zabave. Zabave me više nisu veselile. I ozbiljno sam se pitala hoću li uopće više ikada kročiti nogom u San Francisco. Kreni dalje - i promijeni temu, molim te. Prišla sam izlogu dućana koji me zainteresirao. Djelovao je kao antikvarijat ili trgovina rabljene robe. Naziv je bio ispisan na staklu: SKRIVENI DUĆAN. I zbilja je bio. U Londonu je bilo na stotine takvih malih dućana, i neki su bili prekrasno uređeni. Ovaj je bio jedan od njih. Ušla sam unutra i čula zvonce iznad ulaznih vrta. „Sretan Božić”, veselim glasom me netko dočekao. „Sretan Božić”, odgovorila sam nasmiješenom licu starijeg gospodina u „britanskoj uniformi” od vunenog prsluka i jakne od tvida. Dućanom se širio ugodan miris. Na cimet. Ja ću peći kolače sutra kod tete Marie i tome sam se veselila. Voljela sam kuhati, ali nekako to izgubi čar kada se nema za koga kuhati. Osjetila sam uzdah kako nadolazi i brzo sam ga prekinula. 170 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

Krenula sam prema odjelu mekane pletene robe. Bila je to nekakva nova kolekcija. Nije se radilo o rabljenim starim stvarima. Šeširi i šalovi u svim mogućim bojama. Izvukla sam tamnoljubičasti komplet i prstima prošla po marami. Bila je mekana poput kašmira. Vjerojatno janjeća vuna, pomislila sam. Provjerila sam cijenu i podigla obrve od iznenađenja. No, željela sam je. Dovraga, bila mi je potrebna na ovakav dan- Ponovno sam pogledala cijenu i odlučila da je sasvim u redu počastiti, se. Napokon, bio je Božić. Koga ti to dovraga zavaravaš, glupa ženo ? Još nemaš ništa za Marie. Počela me hvatati blaga panika. Uzdahnula sam i nastavila pretraživati. Lutala sam uokolo i kako nisam ništa našla, bilo je vrijeme da krenem dalje. Pristupila sam blagajni da platim maramu i šešir kad sam pod staklom ugledala izloženu bižuteriju. To me već zainteresiralo. Bilo je tu jako lijepih komada, pogotovo što je starinski boemski nakit savršeno odgovarao Marieinoj osobnosti. Pogodak! Jedan se komad posebno izdvajao i bio je savršen. Broš u obliku golubice. Srebro s malim biserima na krilima i repu, crnim kristalnim okom i malešnim privjeskom u obliku srca koji je golubici visio iz kljuna s plavim kristalom u sredini. Ta je ptica bila simbol mira, a sam Bog zna koliko je svijetu upravo to potrebno. Najbolje od svega bilo je što sam mogla tetu zamisliti kako nosi taj broš. Znala sam da će joj se svidjeti. Žurno sam platila i bila presretna što sam naišla na zlato u napetoj potrazi za darom. Pogledavši na sat, znala sam da moram požuriti jer sam shvatila da imam priličan komad prijeći do postaje podzemne željeznice. Bilo je hladno. Strašno jebeno hladno. Toliko hladno da sam navukla novi šešir i nasred ceste omotala vrat šalom. Pogledala sam se na prozorskom staklu parkiranog automobila kako bih povjerila da nisam napravila nekakvu glupost dok sam navlačila na sebe nove stvari - ne da sam baš puno marila po ovoj hladnoći. Hodala sam duž još nekoliko ulica sve dok nisam više ni trenutka mogla izdržati hladnoću i ušla na prva vrata na kojima je pisalo OTVORENO. Fountaine's Aquarium. Našla sam se u prodavaonici kućnih ljubimaca. Ili preciznije, u dućanu tropskih ribica. To mi je odgovaralo. Bilo je toplo i prilično mračno, s vlagom koja se dizala iz akvarija što je bila ugodna promjena u odnosu na vanjske uvjete. Odmotala sam maramu i počela razgledati, zaustavljajući se pored svakog spremnika da pogledam i pročitam naziv ribica. Odjel s tropskim ribicama podsjetio me na putovanje na Maui kada mi je bilo četrnaest godina. Imala sam priliku roniti i tada sam vidjela neke od riba koje su bile izložene u akvariju. U to vrijeme nisam znala, no to je bilo posljednje putovanje s oba roditelja. Majka i otac su se ubrzo poslije toga rastali i nikada više nikamo nismo putovali kao obitelj. Tužno. Sada su se morali posebno upinjati da budu uljudni jedan prema drugome. Pa, nije li to savršeni oksimoron... „upinjati se da budu uljudni”. Zaustavila sam se pred zanimljivim primjerkom. Riba paun. Te su ribice uistinu nešto posebno kada se promotre izbliza, sa svojim špičastim raznobojnim perajama zbog kojih izgledaju nestvarno. Ova je ribica izgleda bila znatiželjna i prišla staklu, zamahnuvši perajama kao da želi razgovarati sa mnom. Baš slatko. Znala sam da su otrovne na dodir, 171 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Chiarissima

ali ipak fascinantne. Pomislila sam kako je održavanje akvarija sa slanom vodom vrlo zahtjevan posao. „Hej, ljepotane”, šapnula sam ribici. „Kako vam mogu pomoći?” upitao me mladi zaposlenik koji se našao pored mene. „Samo se divim. Zbilja je prelijepa riba”, odgovorila sam mu. „Da, zapravo je već prodan. Kupac danas dolazi po njega i odnosi ga kući.” Ah, tako. Nadam se da ćeš biti sretan u svom novom domu, ljepotane. Opet sam se obratila ribici. „Nadam se da će te razmaziti slasnim zalogajčićima.” Zaposlenik se složio i nasmijao. Okrenula sam se od akvarija, odlučivši da je vrijeme da se ponovno suočim s hladnoćom i pođem kući. Još sam morala umotati Mariein dar i planirala sam večeras nešto umijesiti - neke kolačiće koje ću joj sutra odnijeti. To je već postala nekakva tradicija koju smo započele i bilo mi je uistinu zabavno ukrašavati kolačiće raznim glazurama i raznobojnim mrvicama. Ja sam najviše voljela one u obliku pahuljica. Krenula sam prema vratima namještajući šešir i ponovno zamatajući vrat i polovinu lica u maramu, kada je netko ušao u dućan. Maknula sam se u stranu da ga propustim i bila pomalo zatečena tom visokom osobom u lijepom kaputu, ali ga nisam pogledala. Pogled mi je bio usmjeren na ono što se događalo izvan otvorenih vrata dućana. Snježne pahuljice. Padao je snijeg na Badnjak u Londonu! „Pada snijeg?” upitala sam iznenađena. „Da... pada”, odgovorio je. Zakoračila sam u bjelilo i dok smo se mimoilazili, zapahnuo me iznimno ugodan miris. Poput egzotičnih začina pomiješanih s primamljivom mješavinom sapuna i kolonjske vode. Lijepo je kada muškarac tako ugodno miriše, pomislila sam. Sretna je djevojka, ma tko bila, koja ima priliku stalno osjećati taj miris. Prišla sam prozoru crnog Range Rovera HSE parkiranog na cesti i provjerila šešir u staklu kao što sam to učinila i prije. Nisam htjela izgledati kao čudakinja na putu do kuće. Snijeg je jače padao i vidjela sam, čak i na staklu Roverova prozora, kako se pahuljice talože po mom novom ljubičastom šeširu. Nasmiješila sam se pod maramom dok sam se okretala krenuti dalje. Bilo mi je hladno na putu do kuće. Hladno... ali bila sam zadovoljna. Snijeg za Božić, za djevojku iz Kalifornije koja je u Londonu bila sama na blagdan. Potpuno neočekivano. No, nešto sam shvatila na putu do kuće. Male stvari u životu ponekad su najdragocjeniji darovi koje možemo dobiti, a kada ih kao takve prepoznate, onda ste uistinu blagoslovljeni.

Svršetak

172 www.crowarez.org www.bosnaunited.net


Raine miller oči širom otvorene