književnost uživo 144
Posao na našoj livadi nije međutim stigao obaviti. Razbolio se je nenadano i uskoro preminuo. Prošlo je već četrnaest punih godina od Mirina zadnjeg osmijeha. Kata je njihove sinove odgojila. Radi u komunalnom i gleda kako izići na kraj, no marljiva je i uspijeva. Klinci dobro uče, najstariji je već završio fakultet i napunio dvadesetpetu godinu života. Kao njegov otac kad se je ženio. Godine šibaju! Neka sjećanja ostaju, barem dok nas ima. Zahvaljujući djeci ima i bit će nas i kad naš dulji ili kraći put dođe do svoga kraja. Na Dubokom putu još uvijek stoji zgrada u kojoj je, kao što rekoh, bio fliper pored vrata i biljar u sredini. Za šankom su Dane i Miro posluživali goste, najprije cure, a onda nas. Možda netko kaže: Kafić ko kafić, no ako upitate Jelu, Ivanku, Mirjanu ili Katicu dobit ćete sigurno drukčiji odgovor. Tako je to s kafićima, osmijesima, biljarom, fliperom i ljubavima. Tako će i ostati.