književnost uživo 230
Petra Oda olovci Čargonja Olovko! Tako se malo riječi rimuje s tvojim vokativom, gotovo je nemoguće napisati ti himnu! Olovko, moj najdraži supstitutu za dojku odmah poslije cigarete, Olovko koja, uostalom, pomažeš da dovršim ovu prvu, smotanu! Olovko, zbog tebe još uvijek nisu odumrla šiljila, ti, tako jednostavna stvarčice koja premošćuješ prošlost i budućnost i kad svi budemo pričali u svoje tablete ti ćeš i dalje postojati barem negdje iza mog kauča u zagrljaju sa starom čarapom da bi jednom opet bila otkrivena. Olovko, zbog koje imam trajni žulj na desnom srednjaku, i kad želim ne mogu te zaboraviti, kurvo stara, draga, Olovko, jednom sam te zagrizla jer sam u drugoj ruci držala smoki, sjećaš se? Lijeva i desna strana su mi uvijek nekako radile odvojeno ali zato imam tebe, Olovko, da ispišeš sve akrobacije koje nikad realno ne ću napraviti, da mi kažeš da serem, kad serem, jer serem. Olovko, draga, ljubavi, pogotovo 2B, najbolje češkaš iza uha i zavlačiš se pod dekicu, namigušo stara, Olovko, sva sreća da te imam, tako bar jedna od nas zna pisati