__MAIN_TEXT__

Page 1

Ljeto 2019. | Broj 44

MUŠKARCI I SLUŽBA


Uvodna riječ

Evolucija služenja

P

avao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, odijeljen za evanđelje Božje...” (Rimljanima 1,1).

Ovaj Pavlov uvodni pozdrav u Poslanici Rimljanima zapravo puno govori o njegovoj osobnoj, ali možda čak i univerzalnoj evoluciji služenja. Radi se o biblijskom logikom opisanom procesu zdravog napredovanja u služenju Bogu kvalitativno i kvantitativno. Prije nego se udubimo u ove četiri kategorije kojima se Pavao opisuje i predstavlja, obratimo pažnju na činjenicu da on govori o svome služenju koje evoluira od općenitog ka konkretnom. Tako je on prvo samo Pavao i sluga, a zatim apostol i evanđelist. Ali iako se radi o nekoj vrsti napretka u službi, on je još uvijek u sve te četiri kategorije, još uvijek je i Pavao i sluga i apostol i evanđelist. Dakle, njegovo napredovanje nije poništavalo nove kategorije, već ih uključivalo. Bog nas stalno nadograđuje novim otkrivenjima, darovima, ljudima, odgovornostima, ali time ništa ne odbacuje. Njegov je moto uvijek nadogradnja, a ne novogradnja. Pa tako je i moja namjera sagledati ova četiri koraka u Pavlovoj evoluciji služenja i njihovu korelaciju i nužnost preklapanja. Pavao Prije svega on je Pavao, konkretan čovjek, konkretnog karaktera iz konkretnog konteksta. On ima neku svoju priču i osobnost i ono što je najvažnije njegova pozicija apostola, dakle njegova služba nije pojela njegovu osobnost i njegov karakter. Njegova uspješna služba nije ga deformirala kao čovjeka, njegovo apostolstvo nije pojelo njegovo ime, on je još uvijek Pavao. Kada ga je Bog pozvao, dobro je znao koga poziva. S njime je pozvao i njegovu osobnost, karakter, iskustva, prijateljstva, sve, čitav kontekst i osobu. Vjerojatno zato što mu je točno takva posuda trebala za zadatak ili službu koju je Pavao realizirao u svome životu. Kada čovjek radi službe izgubi sebe i kada ga ljudi počnu zvati po tituli, a ne po imenu, znači da je on sam odbacio sebe kao posudu u ime sadržaja, a time je postao neprikladna posuda. Bog nas poziva po imenu i time kao da nam želi reći: „Trebaš mi kao posuda, ti i sav tvoj kontekst“. U starome savezu ljudi su služili Bogu tako da su bili pozvani dati nešto od sebe, a u novome savezu Bog nas poziva da damo sebe. Radi novog saveza, radi oproštenja grijeha i nove pravednosti koju nam je Isus stekao, postali smo u cijelosti upotrebljivi Bogu. Sve više shvaćem koliko su i moja pomračenja, grijesi, grešna prošlost i svi problemi upotrebljivi Bogu za izgradnju, utjehu i pomoć drugima. Čini mi se da polako shvaćam da Bog ne koristi samo moje darove, talente i uspjehe, već sve, baš sve, jer sav moj život svjedoči o tome kako je Bog dobar i slavan kad uspijeva koristiti tako manjkav alat za takve slavne rezultate. Dobro je on znao koga kupuje kada je kupio mene i tebe i upravo nas namjerava koristiti, naša imena, a time i sav pripadajući kontekst čini specifičnim, nezamjenjivim i neponovljivim alatom za Božju slavu. Zato je važno da je Pavao i dalje Pavao, važno je da je Pavao apostol, a ne apostol Pavao.

2 Duhovno vrelo

Sluga Isusa Krista Iako smo križem i uskrsnućem Isusa Krista postali njegova braća, prijatelji, Božji sinovi i kćeri, u isto vrijeme smo i njegovi. Njegova smo braća jer smo rođeni od istog sjemena i imamo istog Oca, njegovi smo prijatelji jer nam potpuno otvoreno govori o svemu što zna, svemu što namjerava učiniti, o svojim planovima i motivima. Božji smo sinovi i kćeri jer je Bog naš Otac, nanovo nas je rodio kao Otac, tretira nas i voli kao Otac. I na kraju smo i sluge Isusa Krista i to je crta razdvajanja koja nas podsjeća da dok smo tu na zemlji, mi služimo u njegovim poslovima, a ne on u našima, upoznajemo i utjelovljujemo njegovu volju, a ne on našu. Mi smo njegovo tijelo, a on naša glava. Pavao to nije nikada zaboravio, nije zaboravio da pripada Kristu i da je vršenje Njegove volje najbolje moguće stanje, sreća i smisao koji možemo pronaći na zemlji. Čovjek će s ovakvim stavom služenja Bogu i ljudima sigurno samo napredovati u svome služenju. Nikada ne možemo prerasti ovaj stav da smo mi ti da služimo, a ne da nam se služi jer je takav stav kultura Božjeg kraljevstva. Nitko ne može toliko duhovno sazrijeti da je gluh na potrebe oko sebe. Zapravo ne znam što nam više govori i garantira da smo djeca Božja i što nas više ispunjava i manifestira kraljevstvo Božje od momenata u kojima smo u njegovoj ruci i on nas koristi u svojim poslovima. Rekao bih da kada se Pavao skupa sa svojim kontekstom svojevoljno preda Bogu u ruke kao sluga, dobivamo slabog čovjeka sa slavnim rezultatima jer nije stvar u nama nego u čijoj smo ruci. Apostol određen za evanđelje Ne moramo svi biti apostoli i evanđelisti pa zato ova dva koraka nisu obavezna, ali prva dva svakako jesu. On što je možda važno istaknuti da svoju službu ne smijemo smatrati gotovom i definiranom jer će nam upravo bogomdana služba postati zapreka za bogomdani napredak. Postoji zabluda o tome da moramo točno precizno znati svoju svrhu u Bogu i mnogi ljude ne rade ništa ili su nezadovoljni s onime što trenutno rade jer čekaju tu preciznu definiciju svrhe. Teko nešto ne postoji, postoji samo evolucija službe u kojoj neprekidno napredujemo i Bog nas nadograđuje, a naše se služenje stalno mijenja. Naša glavna i najdefiniranija svrha jest živjeti kao Božja djeca i ostvarivati njegovu volju. Što sam stariji to više svoju životnu svrhu shvaćam unazad i sa zakašnjenjem primam otkrivenje svrsishodnosti vlastitog života. Primjećujem da me Bog vodio i kad sam vjerovao i kada nisam, vodio me kada sam razumio i kada nisam. Više se ne usudim reći da neki događaji iz mojeg života nemaju smisla, ne usudim se čak reći olako jesu li bili dobri ili ne. Sve mi je jasnije kako Bog zaista upravlja mojim životom pa mi tako i taj život ima smisla, sve sam stretniji što sam Tomislav i što sam u njegovoj ruci. Tomislav Zorić je pastor EPC Novi savez iz Zagreba.


SADRŽAJ 04

Muškarci u službi

Mark Entzminger

Očev blagoslov: Što Pismo uči očeve o odgoju djece

Scott Harrup

Današnji očevi, slijedeći biblijske principe, mogu izgovoriti životvorne blagoslove u živote svoje djece i promatrati ishode koji će imati važnost za vječnost.

12

Dr. Dan Erikson

Frustrirani muškarci – „Prava služba proizlazi iz pravih odnosa” Mnogi se muškarci osjećaju izolirano. Istraživanja pokazuju da mnogi muškarci stariji od trideset godina nemaju pravih prijatelja.

15

George Paul Wood

Što Isus uči muškarce o novcu, seksu i moći

19

Što je za Isusa glavno obilježje muževnosti? I na temelju tog obilježja što Isus uči muškarce kršćane o novcu, seksu i moći?

Fred Stoeker

04

12

Ljubi svoju ženu kao što je Krist ljubio Crkvu: Što Pavao poučava muževe o braku Blista li vaša supruga? Požrtvovna ljubav čini da žene blistaju, napreduju u jedinstvu i intimnosti sa svojim muževima. Ovako muževi mogu pomoći svojim ženama da zablistaju.

15

24

Joy E. A. Qualis

Što pentekostalke žele od pentekostalaca

30

Robert C. Cosby

Odlučno vodstvo: Biblijski obrazac za stjecanje mudrosti Kako možemo steći mudrost kao pastori i sljedbenici Krista? Kada Biblija ne nudi jasan odgovor, kako mi možemo biti jasni? Donosimo sedam osobina mudre odluke.

35

H. Maurice Lednicky

Serija Život u kraljevstvu (sedamnaesti dio) Odgovornost vođe sluge Jednostavan koncept osobne odgovornosti mnogi u ovoj generaciji često odbacuju, čak i neki na strateškim pozicijama vodstva. Ali usporedite to s mandatom vodstva kroz služenje koje je imperativ za pastire u Crkvi našeg Gospoda i taj izazovni standard eksponencijalno raste.

40

Jeff Dove

Ukoliko želimo razbiti stakleni strop koji sprečava žene u potpunom sudjelovanju u kršćanskom životu, moramo progovoriti o tome što žene žele od onih s kojima će surađivati, kojima će služiti i uz koje žive život.

„Divovi među nama” Divovi u vjeri nisu samo oni koji „stoje naprijed” i čija su djela vidljiva ili spektakularna.

DUHOVNO VRELO

19

24

30

35

44 | Ljeto 2019., godina XI.

Marija Jelić Andreja Mil

© Life Publishers International. Sva prava pridržana.

40 Ljeto 2019. 3


Međutim, ova priča iz Postanka upućuje očeve na izvanrednu istinu: očevi koji poštuju Boga mogu postati kanali za božanski, životvorni utjecaj u životima svoje djece. Postanak služi kao otvaranje biblijskih vrata za Bogom vođeno, utjecajno očinstvo. Kao i kod Jakova, današnji očevi mogu izgovoriti životvorne blagoslove u živote svoje djece i promatrati ishode koji će imati važnost za vječnost. 4

Duhovno vrelo


OCEV BLAGOSLOV:

ŠTO PISMO UCI OCEVE O ODGOJU DJECE Današnji očevi, slijedeći biblijske principe, mogu izgovoriti životvorne blagoslove u živote svoje djece i promatrati ishode koji će imati važnost za vječnost.

Mark Entzminger sa Scot tom Harrupom

U

jednoj od najdirljivijih obiteljskih priča u Bibliji, patrijarh Jakov (poznat i kao Izrael) umire u Egiptu nakon burnog života koji je trajao preko jednog stoljeća. Pred smrt je okupio svoje sinove oko svog kreveta i izrekao im istinu u živote (Postanak 49,1-28). Njegove su riječi iskrene, proglašavajući i Božje blagoslove i, u nekim slučajevima, Božju disciplinu: „I blagoslovi ih, svakoga od njih blagoslovi prema njegovu blagoslovu” (redak 28).

Knjiga Postanka iskreno prikazuje obiteljsku dinamiku unutar formativnih klanova Božjeg izabranog naroda. Jakovljev spektar očinske evaluacije odrazio je desetljeća viđenih prekretnica u životima njegovih sinova, što hvale vrijednih, što sramotnih. Jakovljeva vlastita lukava zavjera njegova brata Ezava lišila je očeva blagoslova. Izak i Abraham, koji su živjeli prije njega, također su živjeli kao ljudi vjere na stopalima od gline. Međutim, ova priča iz Postanka upućuje očeve na izvanrednu istinu: očevi koji poštuju Boga mogu postati kanali za božanski, životvorni utjecaj u životima svoje djece. Postanak služi kao otvaranje biblijskih vrata za Bogom vođeno,

utjecajno očinstvo. Kao i kod Jakova, današnji očevi mogu izgovoriti životvorne blagoslove u živote svoje djece i promatrati ishode koji će imati važnost za vječnost. Taj blagoslov ide daleko više od samih riječi, čak i molitvenih riječi. On sadrži sve što osoba jest i dotiče se svega što će dječak ili djevojčica postati.

PRISUTNOST Današnja kultura može prevariti tate da povjeruju kako njihova prisutnost može biti virtualna, a i dalje ona koja oblikuje živote djece. Međutim, SMS poruke, instant poruke i „lajkanje” na Facebooku nikada ne mogu zamijeniti povezanost krvi i mesa koju je Bog zamislio da očevi dijele sa svojom djecom. Razmislite o Ponovljenom zakonu 6,6-7: „A ove riječi što ti ih ja danas zapovijedam neka budu u srcu tvojemu. Napominji ih svojim sinovima i govori o njima kad sjediš u domu svojemu i kad ideš putem, i kad liježeš i kad ustaješ.” Svaka klauzula u ovim rečenicama govori o osobnoj povezanosti, a potpuna slika nastaje kroz interakciju tijekom čitavog dana. Da, poslovi i školski rasporedi te izvanobiteljski odnosi zahtijevaju vrijeme, no kada

naš cilj postane povezati se s djetetom u svakoj prilici, te se prilike spontano umnažaju. Prevelik broj roditelja želi ovaj odjeljak primijeniti kroz lažnu segmentaciju svog dana. „Dokle god mi radimo nešto skupa ujutro, i sve dok smo skupa za jelom....” To je dobro mjesto za početi, ali učite se da se to zajedničko vrijeme protegne i na sva ostala područja vašeg života. Ponovljeni zakon dobro prikazuje kako vas vaša djeca promatraju na svakom vašem koraku – od trenutka kada ustanete, do momenta kada idete spavati. Djeca su imitatori, pa moramo živjeti Božju riječ. Svoju vjeru moramo živjeti glasno, kako bi ju djeca čula i zapamtila. Ne radi se o tome: „Oh, sada kad smo skupa u autu, idemo malo pričati o Bibliji”. Umjesto toga, stvari trebaju biti takve da kada smo u autu, i nešto se dogodi, treba, biti siguran da su moja vjera i riječ Božja u meni toliko jaki da mogu izaći u bilo kojem trenutku po potrebi, bilo u razgovoru ili u mogućem hitnom slučaju. Prvi puta kada roditelji čuju da djeca ponove nešto što su oni rekli, Ljeto 2019. 5


obično ostanu u šoku: „Nisam znao da bi tako nešto 'ubrao' i zapamtio”.

čuvam u svom umu i duhu dok služim djeci u našoj crkvi danas.

Međutim, Ponovljeni zakon inzistira na tome da se ne trebamo čuditi dječjem oponašanju. Oni vas promatraju cijelo vrijeme, bez obzira radite li stvari namjerno ili ne. Ponovljeni zakon kaže: „Neka tvoja vjera izlazi iz tebe prirodno, i čini to namjerno”.

BLAGOSLOV

BITI PRIMJER „Jer podiže svjedočanstvo u Jakovu i postavi Zakon u Izraelu – Zakon koji zapovijedi ocima našim da ga obznane djeci svojoj” (Psalam 78,5-7). Koji je to točno bio „zakon” koji je Bog postavio svom narodu? Povrh zahtjeva žrtvenog sustava štovanja, tamo su se nalazili i detalji svakodnevnog života. Stoga, da bi roditelji mogli stvarno prenijeti Božji zakon sljedećoj generaciji, i sami su morali obdržavati zahtjeve Zakona u svom svakodnevnom poslu i rekreaciji. Tate trebaju živjeti tako da djeca odrastaju poznavajući Boga i budu uronjena u sve ono što Bog ima za njih. To nema veze s legalizmom ili samopravednošću, već novozavjetnim fokusom na život kakvog je živio Isus i trebaju upućivati djecu na Isusa osobnim primjerom. Čineći to, nastavljamo niz pobožnog življenja iz generacije u generaciju. Naš najstariji sin, Colby, zaista je shvatio taj koncept. On ide za tim da se sprijatelji s djecom koja nisu jaka u vjeri ili nemaju zdrav obiteljski život, a mi s njim redovno molimo za njih. Jedan od njegovih prvih prijatelja u školi bio je odgajan bez ikakvog znanja o Bogu, i kada mu je Colby poklonio Bibliju, njegovi su mu roditelji rekli da ju vrati. Bila je to jasna, ali jednostavna lekcija o utjecaju koji i naša djeca mogu imati za Krista. Ja sam sretan što danas služim na krilima utjecaja triju generacija Assemblies of God prije mene. Moji pradjed i prabaka pomogli su osnovati crkvu u kojoj sam odrastao, a moja baka bila je jedna od prvih vjeroučiteljica u njoj. Djecu je podučavala vjeri ravno šezdeset godina te je bila i voditeljica „Girl's cluba”. Moji roditelji su se upoznali na Trinity Bible Institutu, a tata je nekoliko godina bio pastor njemačke crkve u vrijeme kada sam se ja rodio. Mama i on su ostali vrlo aktivni u crkvi. Tata je čak bio i moj „pastor za djecu”. Oni su mi bili primjer služenja i živog hoda s Bogom, i prisjećam se toliko primjera iz njihova života koje 6 Duhovno vrelo

Kada je život pobožnog oca usklađen s vjerom koju ispovijeda, njegove riječi imaju ogromnu silu nad budućnošću njegove djece. Verbalno blagoslivljanje djece je ključno u podizanju sinova ili kćeri s odgovarajućim duhovnim zaštitama. Blagoslivljanje djece učinit će i puno više od samog utjecaja na njihove živote. Nešto dinamično događa se i u životu roditelja. Da, blagoslivljanje mojih sinova čini velike stvari u njima, ali kada na svoju djecu pogledam kao na Božje blagoslove u svom životu, i kada izgovorim blagoslov nad njihovim životima, onda ih vidim drugačije. Više mi nisu teret. Ne stoje mi na putu. Nisu više „problematična djeca”. Tada postaju nepresušni rezervoari radosti duboko ubrizgani u svaki dio mog bića. Tijekom godina moje službe, čuo sam i vidio mnoge stvari u obiteljima koje upućuju na to da mama i tata nemaju vlastita srca na pravom mjestu kako bi uopće mogli izgovoriti istinski blagoslov. Na svoju djecu gledaju kao na smetnju, kao financijski trošak, kao prepreku za ostvarenje osobnih snova. Ako bih mogao staviti uskličnik na jednu istinu za današnje očeve, onda bih rekao: „Tata, usredotoči svoje srce na svoje dijete kao na blagoslov kojim treba upravljati, a ne kao na projekt koji treba ostvariti!” Kada upravljate onim što je Bog stavio u srca vaše djece i pomažete im da ostvare svoj najveći potencijal u Bogu, vodite ih prema puno većem stupnju uspjeha i značaja nego što biste to učinili namećući im vaše vlastite snove. Kroz svoj život sam doživio i osjetio veliki blagoslov od svojih roditelja, čak i donedavno kada sam mijenjao lokaciju službe za koju radim. Kada smo se preselili iz Južne Dakote u Nacionalni ured u Springfieldu, mama i tata su mi rekli: „Mi bismo zaista voljeli da živite bliže nama, ali cijenimo Božji poziv nad tvojim životom više od naših želja”. To je blagoslov. To znači: „Ja te puštam. Ja samo upravljam onim što je Bog stavio u tebe.” To isto želim i svojim sinovim. Ako upravljam onime što je Bog stavio u njihova srca, a ne usredotočujem se isključivo samo da njima upravljam kroz disciplinu, poslušnost i usklađenost, onda to mijenja konverzaciju. To mijenja moje


Kada je život pobožnog oca usklađen s vjerom koju ispovijeda, njegove riječi imaju ogromnu silu nad budućnošću njegove djece.

Ljeto 2019. 7


roditeljsko iskustvo. Znači li to da nema mjesta pouci i disciplini? Definitivno ne. Blagoslivljati možete s udaljenosti, ali ne možete odgajati udaljeni. Samo blagoslivljati, a da ne provodite vrijeme sa svojim djetetom isprazno je kao i blagoslov o kojem je govorio apostol Jakov: „Ako li su koji brat ili sestra goli i potrebiti svagdanje hrane, pa im tko od vas rekne: „Idite u miru, grijte se i nasitite!”, a ne date im što je potrebno za tijelo, koja korist?” (Jakov 2,15-17). Mogu to parafrazirati i ovako: „Blagoslivljanje, bez osobnog ulaganja i vodstva primljenog u molitvi, mrtvo je.”

POUKA „Poslušaj, sine moj, pouku oca svojega i ne odbacuj zakona majke svoje” (Izreke 1,8). Pouka utemeljena na Božjoj riječi dotaknut će se svih područja i tema. No, ključ je u kontinuitetu. Upotrijebit ću samo jedan koncept kao primjer. Jedna od stvari na kojoj smo Christie i ja rano počeli raditi sa svojim sinovima bio je koncept povjerenja – što više povjerenja izgradiš, to će ti kao rezultat biti dozvoljena veća sloboda.

Ključ pobožne discipline leži u vašoj motivaciji. Morate razlikovati discipliniranje jer želite da vaše dijete živi u skladu s vašim očekivanjima ili discipliniranje koje za glavni cilj ima najbolji interes djeteta za njegovu budućnost. 8 Duhovno vrelo

„Kada vam kažemo da nešto učinite, i vi to napravite, to izgrađuje povjerenje. A kada vam kažemo da nešto učinite i vi ne poslušate, to ruši nivo povjerenja.” Moj sin Colby i ja smo nedavno razgovarali o nekoj sasvim drugoj temi i njemu se odjednom „upalila lampica”. „Oh, razumijem,” rekao je. „To je kad ja to učinim, onda to vraća nazad povjerenje.” Nije se pridržavao pravila uz cestu kada je vozio bicikl. „To je važno”, inzistirao sam, „jer kad vidim da slijediš pravila na cesti dok voziš bicikl, to mi pomaže da ti jednog dana mogu vjerovati kada ćeš voziti automobil.” No, što možete učiniti kada se vašu pouku zanemaruje ili ju se slijedi samo djelomično? Disciplina postaje nužna, a prečesto ju se pogrešno koristi.

DISCIPLINA Ključ pobožne discipline leži u vašoj motivaciji. Morate razlikovati discipliniranje jer želite da vaše dijete živi u skladu s vašim očekivanjima ili discipliniranje koje za glavni cilj ima najbolji interes djeteta za njegovu budućnost. Budimo iskreni, ta granica može biti vrlo nejasna. Lako je misliti da smo usredotočeni na njihov najbolji interes, a zapravo smo usredotočeni sami na sebe. Često puta nam naš ego porobi pobožne motivacije


Međutim, Ponovljeni zakon inzistira na tome da se ne trebamo čuditi dječjem oponašanju. Oni vas promatraju cijelo vrijeme, bez obzira radite li stvari namjerno ili ne.

u discipliniranju naše djece. Ne želim da ljudi misle kako sam loš roditelj ako mi se djeca nedolično ponašaju u restoranu. Možda to što čine nije nužno loše, ali je neugodno. Što se onda događa u duhu mog djeteta ako ga strogo discipliniram samo zato što ne želim biti osramoćen? Colby je imao oko tri godine kada nas je jedan prijatelj pastor pozvao u fini restoran. Sjedili smo tamo s Colbyjem i sinom našeg prijatelja koji je bio otprilike istih godina. Dječaci su se dosta dobro ponašali; nisu bili naporni. Međutim, bili su živahni kao i sva djeca te dobi. Definitivno smo osjetili poglede drugih gostiju. Jedan od njih je čak prišao osoblju i dovoljno glasno da ga možemo čuti rekao: „Želio bih da me premjestite u dio u kojem ne sjede djeca”.

Mark Entzminger je glavni direktor dječje službe Assemblies of God, Springfield, Missouri.

Disciplinirati dijete, jer se trogodišnjak ne zna ponašati u okruženju odraslih, bilo bi iz pogrešnih motiva. Ponekad, i to češće nego mislimo, djelujemo iz pogrešnih motiva. No, kada o svom motivu promislimo u molitvi, ne možemo se sakriti od prepoznavanja granica. A najbolje granice su one navedene u Pismu. Možemo pomoći svojoj djeci da razumiju kada su prešli te granice i kada je prikladno da ih discipliniramo. U konačnici, ispravni motivi iza discipline koje činimo u ljubavi, zajedno s Božjim sustavom granica, stvaraju roditeljsku dinamiku neizmjernog učinka.

OČEV BLAGOSLOV Tate koji se odluče odgajati svoju djecu „stegom i opomenom Gospodnjom”

(Efežanima 6,4) – kroz to što su fizički prisutni, što su i sami primjer, kroz verbalni blagoslov te kroz pouku i disciplinu – omogućuju kanal božanske naklonosti u životima svoje djece. A taj kanal teče u oba smjera. Očev blagoslov donosi i dodatno obećanje Božje naklonosti na samog oca. Pobožnom ocu to donosi neizmjernu radost gledajući svog sina ili kći kako zaranjaju sve dublje u osobni odnos s Bogom. Duhovno njegovano dijete koje izrasta u zrelog i vjernog člana Kristova tijela umnožit će utjecaj svog oca kroz neprekidan krug života koji će biti time dotaknuti. Iako je Jakovljev blagoslov na smrtnoj postelji bio gorko sladak, potpuni učinak na živote njegovih sinova nalazimo kroz čitavo Pismo, a nastavit će se i u vječnosti. A to će isto činiti i generacije onih na koje će utjecati današnji pobožni očevi.

Scott Harrup je glavni urednik časopisa Pentecostal Evangel, Springfield, Missouri.

Ljeto 2019. 9


Kada je život pobožnog oca usklađen s vjerom koju ispovijeda, njegove riječi imaju ogromnu silu nad budućnošću njegove djece. BOŽJA RIJEČ I VAŠA KĆI „Nerotkinji daje da u domu stanuje kao djece majka radosna” (Psalam 113,9). Bez obzira hoće li se vaša kći udati ili ne, možete joj pokloniti predivan dar ako tijekom odrastanja zadržite u središtu pažnje silu njezina potencijala da utječe na druge. Kada uvidite njezin potencijal za oblikovanjem budućih generacija, predat ćete se zadatku da joj prenesete mudrost i duhovno predanje koji će joj biti potrebni. „Vaš nakit neka ne bude izvanjski: oblikovanje kose i nošenje zlata ili oblačenje kićenih haljina, nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, krotka i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno” (1 Petrova 3,3-4). Sve veća senzualnost našeg doba daje ovim redcima dodatnu, upozoravajuću snagu. Ovo nije poziv na ozbiljnost, već na osjećaj prioriteta. Podižite svoju kći tako da se prioritet daje njezinoj unutrašnjoj ljepoti i predanju kao sljedbenice Krista, pomažući joj pritom da dobro upravlja svojom izvanjskom ljepotom. Budite joj blizu tijekom odrastanja (izlasci u dvoje – tate i kćeri su odlična stvar!) kako bi naučila kako pobožni muškarac poštuje istinsku ljepotu i koji ju nikada neće iskoristiti. „A tko zna nisi li i došla do kraljičanstva zbog časa kao što je ovaj?” (Estera 4,14). Vaša kći treba znati da Božji plan s njom nikada ne treba biti ograničen njezinim spolom. Kako bude otkrivala svoje „kraljičanstvo” u Božje vrijeme, vi joj trebate biti njezina najveća podrška. Budite mudri Mordokaj koji ju savjetuje do njezine najviše točke. „Slušala i neka žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire, štovateljica Boga. Njoj Gospodin otvori srce te se priklonila onome što je govorio Pavao. A kad se krsti ona i dom njezin, zamoli govoreći: Ako ste prosudili da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i tu ostanite” (Djela 16,14-15). Nekadašnja „prodavačica grimiza” danas bi mogla biti izvršni direktor neke od firmi na listi najuspješnijih u zemlji. U svijetu koji s pravom potiče žene da ostvaruju svoj najviši potencijal i ciljeve, pomozite svojoj kćeri da uz to bude i „vjerna Gospodinu” te da zajedno s drugim Božjim slugama ispunjava veliki nalog i postaje sve ono što je za nju Gospodin zamislio.

10 Duhovno vrelo


BOŽJA RIJEČ I VAŠ SIN „A vi, očevi, ne razdražujte djece svoje, nego ih odgajajte stegom i opomenom Gospodnjom” (Efežanima 6,4).

Verbalno blagoslivljanje djece je ključno u podizanju sinova ili kćeri s odgovarajućim duhovnim zaštitama.

Mnogi biblijski principi tiču se odgoja i sinova i kćeri, međutim ovdje nalazimo element koji se posebice tiče očeva i njihova ponašanja prema sinovima. Vrlo lako muški natjecateljski duh pokvari dobar sud u odnosu na muškarca u nastajanju. Tate mogu biti malo grublji i prevrtljivi, ali nikada se ne smiju izrugivati, bilo emocionalno ili fizički. „I kad su dječaci poodrasli, Ezav posta vješt lovac, čovjek poljane, a Jakov bijaše čovjek krotak koji je boravio u šatorima” (Postanak 25,27). Ovdje nalazimo dobar uvid u današnji svijet u kojem društvo konstantno napada uloge spolova. Tate mogu odgajati svoje sinove da svladavaju najveće izazove izvan kuće, ali jednako tako da pomažu i u kući, i oba životna aspekta u skladu su s biblijskim primjerom. „Kao što su strijele u ruci junaka, tako su sinovi mladosti. Blažen je čovjek koji njima napuni tobolac svoj” (Psalam 127,4-5). Postoji Bogom dani element muškosti koji je zaštitnički. Metafora u ovim redcima govori o snazi odane djece, s naznakom na vrijednosti snažnih sinova. Učite svoje sinove da budu primjer požrtvovne ljubavi te da budu spremni položiti svoj život za svoju mamu, sestru ili bilo koga drugoga kome prijeti zlo. „Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosrđe i mir od Boga našega, i Isusa Krista, Gospodina našega” (1 Timoteju 1,2). Ovdje nalazimo središnju istinu odgajanja sina: neka vaš najvažniji cilj bude da on postane vašim „sinom u vjeri”. Ako mu priuštite sve na svijetu, a izgubite njegovu dušu, doživjeli ste nepopravljiv gubitak. „Sine moj Abšalome! Sine moj! O da sam ja umro umjesto tebe! Abšalome, sine moj! Sine moj” (2 Samuelova 18,33). Ovo je jedan od najtužnijih redaka koji govore o ocu i sinu u Pismu. No, on upravo najbolje govori o tome što je pravo pobožno očinstvo. Pobožan otac će sve žrtvovati kako bi spasio sina koji je u problemu. Davidu nije više bilo pomoći kod Abšaloma. No, kod vas ovaj vapaj u ime vašeg sina može napraviti veliku razliku.

Ljeto 2019. 11


Muškarci na sebe moraju gledati onako kako ih Bog vidi – pune potencijala i obećanja. Svakog muškarca treba naučiti kako pronaći Božju svrhu i plan za svoj život te ga zatim obučiti kako da tu svrhu i plan ostvari u svom domu, crkvi, društvu i svom svijetu.

12 Duhovno vrelo


FRUSTRIRANI MUŠKARCI:

„PRAVA SLUŽBA PROIZLAZI IZ PRAVIH ODNOSA“ Dr. Dan Erickson

Istraživanja pokazuju da mnogi muškarci stariji od trideset godina nemaju pravih prijatelja. Oni možda imaju stotine virtualnih prijatelja na Facebooku, ali ne i pravih prijatelja od krvi i mesa.

© 2012. Ed Koehler (Korišteno s dopuštenjem)

M

nogi se muškarci osjećaju izolirano. Istraživanja pokazuju da mnogi muškarci stariji od trideset godina nemaju pravih prijatelja. Oni možda imaju stotine virtualnih prijatelja na Facebooku, ali ne i pravih prijatelja od krvi i mesa. Oni imaju obitelji, kolege i prijatelje s posla s kojima se druže u ograničenom opsegu, a koji im zapravo nisu pravi prijatelji. U puno slučajeva ljude koje poznaju godinama smatraju pravim prijateljima, ali zapravo s njima vrlo rijetko komuniciraju ili provode vrijeme. Jesu li oni stvarno prijatelji? Nažalost, za mnoge muškarce u našim kulturama muško je prijateljstvo relikt prošlosti. Jedan je muškarac govorio u ime mnogih kad je rekao: „U dvadeset pet godina nisam našao novog prijatelja.“ Mnogi vjeruju da je to rezultat toga što naša kultura ne potiče istinsko prijateljstvo između muškaraca. Na blisko prijateljstvo među muškarcima koji nisu u rodu gleda se kao na nešto sumnjivo i nezdravo. Društvo je uvjerilo mnoge muškarce kako je odnos koji su imali Jonatan i David u Starom zavjetu nemoguć, čak i opasan.

"Ja ne mislim da je „uvijek biti u pravu” duhovni dar."

Muškarci kršćani traže duhovnu braću s kojima će biti pravi prijatelji. Usprkos tome što se vjeruje o muškarcima, oni trebaju druge muškarce koji će stati uz njih kako bi ih ohrabrivali, Ljeto 2019. 13


poticali i voljeli. Čovjek koji ima nadu može postati radnik u Božjem kraljevstvu tako što će tu nadu donositi svojoj obitelji, prijateljima i svijetu. Kada čovjek vidi nadu u prijatelju kršćaninu, vidjet će ju i za vlastiti život te će imati nekoga kome se može obratiti kada stvari nisu dobre i kada treba prijatelja. Na to je Isus mislio kada je kazao da će svijet znati da smo njegovi ako ljubimo jedan drugoga (Ivan 13,34-35). Svaka crkva treba strategiju za izgradnju prijateljstva između muškaraca, žena i obitelji u njoj. Ako ne postoji želja i namjera za izgrađivanje prijateljstva među muškarcima u crkvi, oni će se i dalje osjećati usamljenima, izoliranima i bez nade. Fokus mora biti na odnosima. Prvo na odnosu s Bogom, kroz strukturiranu službu učeništva, zatim na odnosu sa svojim ženama, svojom djecom i svojom zajednicom. Muškarci na sebe moraju gledati onako kako ih Bog vidi – pune potencijala i obećanja. Svakog muškarca treba naučiti kako pronaći Božju svrhu i plan za svoj život te ga zatim obučiti kako da tu svrhu i plan ostvari u svom domu, crkvi, društvu i svom svijetu. Muškarci moraju učiti i mijenjati se zajedno, ali to se neće dogoditi samo po sebi. Što vaša crkva čini da se to ostvari kod svakog njezinog člana? Dr. Dan Erickson je započeo „People Matter Ministries“ i u vrijeme pisanja ovog članka je više od 48 godina bio oženjen s Cathy s kojom je dobio dvoje djece i sedmero unučadi. Na temu službe za muškarce napisao je četiri knjige i stotine članaka. Dr. Dan se preselio Gospodu u ožujku 2017. godine. 14 Duhovno vrelo

Čovjek koji ima nadu može postati radnik u Božjem kraljevstvu tako što će tu nadu donositi svojoj obitelji, prijateljima i svijetu. Kada čovjek vidi nadu u prijatelju kršćaninu, vidjet će ju i za vlastiti život te će imati nekoga kome se može obratiti kada stvari nisu dobre i kada treba prijatelja.


ŠTO ISUS UCI MUŠKARCE O NOVCU, SEKSU I MOCI George Paul Wood

Što je za Isusa glavno obilježje muževnosti? I na temelju tog obilježja što Isus uči muškarce kršćane o novcu, seksu i moći?

P

itajte muškarca da definira uspjeh u životu i velike su šanse da će njegov odgovor sadržavati varijacije na tri teme: novac, seks i moć. Ako muškarac ima posao, ženu i sposobnost da se uzdigne iznad gomile, ljudi će ga smatrati uspješnim. Naravno, on neko vrijeme može biti bez jedne, dvije ili sve tri stvari, ali njihov nedostatak neće utjecati na njegovo samopouzdanje. Ali ako neko dulje vrijeme živi bez njih, on će početi preispitivati svoju muževnost. Nije mu dovoljno da samo bude muškarac, on mora biti muževan. Novac-seksmoć obilježje je istina i za ozbiljne muškarce kršćane. Posao mora biti pošten,

seks u sklopu braka, a sposobnosti se koriste na slavu Božju. Štoviše, za muškarca kršćanina novac, seks i moć su drugorazredna mjerila uspjeha. Pravo mjerilo uspjeha je odnos s Isusom Kristom. Ali tu kršćani dolaze u nedoumicu: Isus je bio siromašan (Matej 8,20), neoženjen (Matej 19,12) i bio je sluga (Matej 20,28). Ako su novac, seks i moć obilježja muževnosti, pa čak da su i drugorazredna obilježja, mogli bismo zaključiti da je Isus u važnim područjima pao na testu muževnosti. Takav je zaključak očigledno neminovan. Isus Krist je Riječ

koja je postala tijelom, Božji Sin, drugi Adam, Gospod neba i zemlje. Ako naša obilježja muževnosti nalaze da je Isus manje muževan, tada su naša, a ne njegova mjerila pogrešna. Dakle, što bi za Isusa bilo primarno obilježje muževnosti? I na temelju tog obilježja, što Isus uči muškarce kršćane o novcu, seksu i moći?

NUŽNO POJAŠNJENJE Fokusiranjem na ono što Isus muškarce kršćane poučava o muževnosti, ne kanim implicirati da se Isusov nauk odnosi samo na muškarce. Isusov poziv: „Slijedi me“ upućen je svim ljudima bez obzira Ljeto 2019. 15


na spol (Marko 8,34; Luka 8,1-3; 23,49). Niti želim implicirati da Isus nema što za poučiti kršćanke o ženstvenosti. Naravno da ima (npr. Luka 10,38-42). Za potrebe ovog članka ja se jednostavno usredotočujem na ono što Isusova muževnost uči kršćane muškarce kada se pojave teme poput novca, seksa i moći.

OSNOVNO OBILJEŽJE S ovim nužnim pojašnjenjem na umu vraćam se prvom pitanju: Što su za Isusa osnovna obilježja muževnosti? Na početku svoje službe Isus je objavio: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Marko 1,15). Moja teza je da gledano Isusovim očima mjerilo uspjeha u životu osobe, bilo muškarca, bilo žene, jest prihvaćanje Božje vlasti nad njegovim ili njezinim životom. Istinski uspjeh ovisi o vjeri u Krista koji u sebi i svojim djelima utjelovljuje Kraljevstvo (Matej 7,21-23). Gledano iz ove perspektive muškarac koji ima novac, seks i moć, ali ne i Kraljevstvo je neuspješan kao muškarac kakvim Bog želi da bude. Njegova je muževnost svjetovna, a ne od Boga te stoga ne posjeduje nikakvu vječnu vrijednost. Prema istom mjerilu čovjek koji posjeduje Kraljevstvo, a nema novac, seks ili moć, uspješan je kao Božji čovjek jer njegov život posjeduje kvalitetu vječnosti. Kao što je Isus rekao: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj?“ (Marko 8,34-37). Ako je primarno obilježje istinske muževnosti prihvaćanje Kraljevstva, kako se muškarci Kraljevstva odnose prema novcu, seksu i moći? Kako bismo odgovorili na ovo pitanje razmotrit ćemo nekoliko događaja zapisanih u evanđeljima.

PRISPODOBA O BOGATOJ LUDI (Luka 12,13-21). Prvi događaj počinje kada je neki čovjek pokušao iskoristiti Isusov utjecaj za osobni financijski dobitak: „Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.“ Isus je svojim prvim odgovorom rekao kako on ne posjeduje nikakav ljudski legitimni autoritet da to učini: „Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?“ Isusov drugi odgovor je ukazao na veći problem kako ogroman utjecaj novac ima na naše razmišljanje: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“ (Oba odgovora demonstriraju ljudsku tendenciju u iskorištavanju religije za opravdanje vlastite pohlepe). Isus je ovaj drugi odgovor ilustrirao prispodobom: „Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja.“ (Obratite pozornost kako je Isus urod pripisao zemlji, a ne sposobnosti čovjeka. To bi trebalo čovjeka učiniti poniznim i podsjetiti ga da uspjeh u bilo kojem području često ovisi o silama koje su van njegove kontrole). Pošto je žetva premašivala kapacitete njegovih skladišta, čovjek je srušio stare žitnice i sagradio nove, puno veće. Tada je rekao sam sebi: „Dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!“ Božja perspektiva o ovome je bila nešto drugačija nego ovog čovjeka: „Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?“ Isus zaključuje ovu prispodobu svojom poukom: „Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.“ Prema Isusovom načinu razmišljanja – perspektivi čovjeka Kraljevstva – bogatiti se u Bogu znači biti darežljiv prema siromasima. Velikodušnost prema siromasima on opisuje doniranjem u nebeske riznice, investicijom čije će se dividende isplatiti u nadolazećem životu. „Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac

ne rastače“ (Luka 12,33). Kada govorimo o novcu, biti muškarac – u smislu kako to Isus vidi – ima manje veze s time koliko netko ima novaca, već s time koliko novaca daje, manje s time koliko možemo napredovati, već koliko smo darežljivi. Muškarac kršćanin može zaraditi toliko puno novaca koliko mu bogomdane sposobnosti omogućuju, ali taj novac mora upotrijebiti na korist drugih – na prvom mjestu svoje obitelji, a zatim siromašnih (1 Timoteju 5,8; 6,17-19). Tada je velikodušnost u upravljanju novcem, a ne samo posjedovanje, obilježje istinske muževnosti.

UČENJE O RAZVODU (Matej 19,3-12) Drugi događaj počinje kada su neki farizeji „iskušavali“ Isusa postavljajući mu pitanje o razvodu: „Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?“ Da bismo razumjeli Isusov odgovor, moramo se podsjetiti da su u Isusovo doba prevladavale dvije škole mišljenja po pitanju razvoda. Hilelova škola je zastupala liberalniji stav prema razvodu. Ona je interpretirala redak Ponovljenog zakona 24,1 tako da je razvod dozvoljen iz dva razloga: „[bilo što] što bi mu izazvalo nezadovoljstvo“ i „nešto nedolično“. Nasuprot tomu Šamajeva je škola imala konzervativniji stav. Ona je Ponovljeni zakon 24,1 tumačila kao dopuštenje u samo jednom slučaju: „[bilo što] što mu izaziva nezadovoljstvo jer na njoj nalazi nešto nedolično.“ Umjesto da svoj odgovor utemelji na osebujnosti hebrejske gramatike, Isus je svoj odgovor utemeljio u priči o stvaranju iz prvog i drugog poglavlja Knjige Postanka: „Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori“ [Postanak 1,27], te je nastavio: „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? [Postanak 2,24] Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.“ Isusov argument iz stvaranja po pitanju

Prema Isusovom načinu razmišljanja – perspektivi čovjeka Kraljevstva – bogatiti se u Bogu znači biti darežljiv prema siromasima. Velikodušnost prema siromasima on opisuje doniranjem u nebeske riznice, investicijom čije će se dividende isplatiti u nadolazećem životu. 16 Duhovno vrelo


razvoda stavio ga je na Šamajevu stranu: „Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, čini preljub.“ Takav je odgovor osupnuo njegove učenike: „Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.“ Prečesto nam promakne kako su Isusovi učenici na brak i razvod imali muškocentričan i sebičan pogled. Oni su zapravo rekli: „Ako se čovjek ne može razvesti od žene iz bilo kojeg razloga, onda je bolje ne ženiti se.“ Oni su žene tretirali kao stvari koje mogu odbaciti kad požele. Nasuprot tomu Isus je proširio dostojanstvo i poštovanje na žene jer su također stvorene na Božju sliku. I od svojih je učenika očekivao da se prema ženama odnose kao i on: „Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano.“ Kao Isusovi učenici, moramo prihvatiti ovu Riječ i prema ženama se odnositi u skladu s njom. Isus je jednako dostojanstvo dao ženama jer su stvorene na Božju sliku što objašnjava nevjerojatnu slobodu koju je Isus očitovao u odnosima sa ženama, posebno sa ženama upitne seksualne reputacije (npr. Matej 21,31-32; Luka 7,36-50; Ivan 4,1-42; 7,53 – 8,11). Kada muškarac ne doživljava ženu kao sredstvo za ostvarenje svojih potreba, kao objekt za ispunjenje svojih seksualnih želja, tada se prema njima može odnositi kao sebi jednakima, kao prijateljicama i suradnicama. Tako se Isus odnosio prema ženama. Na primjer, u jednu ruku Isus je ispravio Martu zbog razmišljanja da se kao žena mora držati kuhinje dok muškarci razgovaraju o Bogu. U drugu, on je poučavao Mariju kao ženu među muškarcima potvrđujući da je „uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti“ (Luka 10,41). Isus je dakle s obzirom na seks želio da njegovi muški učenici vide i odnose se prema ženama kao i on. Isus od njih nije očekivao da poput njega budu u celibatu (usp. Marko 1,30; 1 Korinćanima 9,5). No od svojih oženjenih učenika je očekivao da budu vjerni svojim suprugama. I od svih svojih uče-

© 2010. Ron Wheeler (Korišteno s dopuštenjem)

"Pastore, danas imam viška vremena pa sam svratio da se malo družimo."

nika je očekivao da izbjegavaju seksualni nemoral bez obzira jesu li u braku ili ne. Ali i više od toga, od svojih je učenika, bilo muškaraca ili žena, očekivao da kultiviraju čistoću srca koja će seksualni nemoral (i druge grijehe) učiniti praktički nemogućim (Marko 7,20-23). Ta čistoća srca u odnosima sa suprotnim spolom obilježje je prave muževnosti.

Ljeto 2019. 17


bila tjelesne, duhovne i društvene prirode. Isusov iscjeliteljski dodir ju je obnovio tjelesno, duhovno i socijalno. Druga izuzetna stvar je zatvaranje procjepa moći između moćnog Isusa i nemoćne žene. Obično procjep moći odvaja moćne od nemoćnih. Isusova moć u drugu ruku približava ga ženi koja krvari. Iako ga je mnoštvo pritiskalo sa svih strana, Isus je osjetio da je njegova sila izašla samo prema njoj. Posluživši se ovom pričom rekao bih da je obilježje prave muževnosti korištenje moći za preokretanje nevolje i zatvaranje procjepa moći. U mnogim društvima muškarci imaju moć nad ženama. Sociolozi to nazivaju „privilegij muškaraca“ – nezaslužena prednost koju muškarci imaju zbog svog spola. Mi svoju moć možemo iskoristiti da svoj privilegij koji kao muškarci imamo učinimo pravilom ili ju možemo upotrijebiti za izgradnju domova, crkvi i društava koje će tu prednost proširiti na sve. Prvo je način na koji djeluje svijet, drugo način na koji djeluje Sin Čovječji koji „nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“ (Marko 10,45). Korištenje moći za služenje drugima obilježje je prave muževnosti.

ZAKLJUČAK Ako postavite pitanje kršćaninu da definira uspjeh u životu, on bi trebao odgovoriti: „Pokajanje i vjera u evanđelje Isusa Krista je Kraljevstvo Božje.“ Kao muškarac Kraljevstva on će novac trošiti velikodušno, kultivirati čistoću srca i svoju moć koristiti za služenje drugima. Velika potreba u ovom času u kojem vidimo tolike muškarce kako zloupotrebljavaju novac, seks i moć, jest da muškarci budu muškarci Kraljevstva te svijetu pokažu bolji put. I zato pjevamo:

ŽENA SA IZLJEVOM KRVI (Marko 5,21-43) Treći događaj počinje kada je upravitelj sinagoge imenom Jair zamolio Isusa da dođe u njegov dom i iscijeli mu kćer. „A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: 'Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.' I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: 'Tko se to dotaknu mojih haljina?'“ U ovoj priči nalazimo dvije izuzetne stvari. Prva je promjena stanja ove žene. Prema Levitskom zakoniku 15,25-33 ova je žena bila i obredno nečista i fizički bolesna. Ta obredna nečistoća joj je onemogućavala da sudjeluje u hramskom štovanju te ju je doslovno učinila nedodirljivom, jer tko god bi ju dotakao – a posebno muškarci –također bi postao obredno nečist. Njezina nesreća je stoga

George Paul Wood je izvršni urednik Assemblies of God izdanja, Springfield, Missouri.

18 Duhovno vrelo

„Ustanite, o muževi Božji! Ostavite bezvrijedne stvari. Dajte srce i um i dušu i snagu Da služite Kralju kraljeva.“

Kao muškarac Kraljevstva on će novac trošiti velikodušno, kultivirati čistoću srca i svoju moć koristiti za služenje drugima. Velika potreba u ovom času u kojem vidimo tolike muškarce kako zloupotrebljavaju novac, seks i moć, jest da muškarci budu muškarci Kraljevstva te svijetu pokažu bolji put.


LJUBI SVOJU ŽENU KAO ŠTO JE KRIST LJUBIO CRKVU: ŠTO PAVAO POUCAVA MUŽEVE O BRAKU Blista li vaša supruga? Požrtvovna ljubav čini da žene blistaju, napreduju u jedinstvu i intimnosti sa svojim muževima. Ovako muževi mogu pomoći svojim ženama da zablistaju. Fred Stoeker

K

ao muškarci kršćani mi razumijemo da se žene poprilično razlikuju od nas, ali mi ne vjerujemo da te spolne razlike brane ženama poziciju vodstva u crkvi. No, kad smo u ulozi supruga kršćanina, rijetko takav egalitaristički stav pronađe svoj put iz crkve do kuće pa se dogodi ne tako rijetka muška dominacija – uskraćivanje našim ženama mogućnosti da ispune svoju prirodnu ulogu vodstva u kući sprečavajući nas da ljubimo svoje žene kako Krist ljubi svoju Zaručnicu. To je velika i skupa greška s naše strane kao muževa. Na koncu, svaka žena ima životne darove koje muškarci jednostavno ne posjeduju, darove koji su ključni za uspjeh njegovog poziva u braku. Ako svojim ženama dopustimo slobodu da vode mudrošću i snagom tih darova, blagoslovit ćemo svoje domove, a naše će žene blistati od radosti. A ako ne, prigušit ćemo taj sjaj i sebi uskratiti bogat blagoslov koji nam je Bog kao parovima pripremio. Dopustite mi da vam na primjeru svoje supruge Brende pojasnim koju grešku muževi čine. Kada je bila sama, slobodno je cvjetala u Kristu. Kad god bi Bog dotakao njezino srce da nešto učini, ona je to jednostavno napravila. Kad joj je Bog rekao da dade novac za misionare u potrebi, ona bi poslušala. Ona je poštovala sve što joj je Duh stavio na srce bez ikakve smetnje. Ona se mogla odmoriti kad god je trebala odmora i moliti se kad god bi poželjela. Prije braka Brenda je slobodno služila Bogu bez smetnji koristeći svoje darove da bi mu ugodila. Bila je slobodna da izbjegava grijeh i živi čisto, i kad sam je ja upoznao, ona je u svom životu blistala za Krista. No ja sam joj kroz vlastito arogantno vodstvo i mušku dominaciju ukrao tu slobodu. Baš poput mnogih muževa ja sam uništio taj sjaj koji me i privukao njoj. Jednostavno rečeno, sagriješio sam protiv Brende ostavljajući premalo prostora u našem braku za nje-

zine darove koje je imala kad je bila sama. Još gore, ja sam je prisilio na grijeh, nešto što nitko nije mogao učiniti prije nego što je moja „ljubav” ušla u njezin život. Dopustite mi da vam objasnim. Brenda posjeduje dar razlučivanja u obitelji, snažan dar koji ja nemam. Kada se radi o obiteljskim odnosima, ona zna šta je dobro, a šta loše (njezina obitelj su kršćani najmanje četiri generacije unazad, i to od oba roditelja) i ono što je vidjela u našim obiteljskim odnosima ju je jako uznemirilo. Na primjer, nakon svakog posjeta mome ocu ja sam kući uvijek odlazio ljutit i depresivan jer me u Brendinom društvu stalno omalovažavao. Ponekad su mi trebala i dva tjedna da se emotivno stabiliziram. Moja je mlada obitelj na puno načina plaćala danak mome ocu. Nedugo zatim bi čak i Brenda ušla na isti emocionalni vrtuljak nakon naših posjeta. Bila je prestravljena. Rekla je: „Ako i mene može usisati ovaj emocionalni vrLjeto 2019. 19


tuljak, to će se dogoditi i djeci!” Ista se stvar događala kada bismo posjećivali moju majku i sestre. U njezinom su se duhu palila upozorenja na svakom uglu i to s dobrim razlogom. Brendin snažan dar razlučivanja trebao nam je biti blagoslov te čuvati naš brak, a meni pomoći da budem dobar vođa kao suprug i otac. Ona je znala da se mora boriti protiv emocionalnog zlostavljanja koje dolazi od strane mog oca te zaustaviti emocionalni kaos koji se javlja u ostatku moje obitelji. Ali ja sam predugo živio s tim pa sam postao slijep na opasnost. Tako sam hladno isključio njezin dar te utišao njezin glas. Rekao sam: „Obitelj ne mora biti savršena poput tvoje da bi bila prihvatljiva. Da si ti odrasla u normalnoj obitelji, ne bi se tako teško nosila sa svime ovime. Kada bi postala preemotivna ili depresivna glede ovoga, ja bih ju ukorio oštrim riječima koje su udarale u srce: „Ti si tako razmaženo derište. Odrasli imaju sukobe i moraju se znati nositi s time. Ti moraš odrasti.” Zapravo, ona nije bila razmažena niti je uopće bila slabić. Ona se u svom srcu čvrsto držala uvjerenja. Za Brendu je prepuštanje njezine mlade obitelji neotesanom kriticizmu moga oca te emocionalnim tiradama moje majke i sestara bio čisti grijeh koji je i za mene trebao biti grijeh. Umjesto da sam napravio prostor za njezin dar razlučivanja, ja sam u svom sljepilu ismijavao njezin dar te od nje glasno zahtijevao da učini sve što želim da napravi glede moje obitelji. Ukratko, ja sam joj naređivao da sagriješi. Nije ni čudo da su naše jedinstvo i intima umrli, a nije ni čudo da je njezina blistavost potpuno nestala u toj nemirnoj magli zvanoj „moje vodstvo.”

Kada je Pavao napisao da muž treba biti glava ženi, Efežani su odmah razumjeli da je on raznio njihov bračni status quo u komadiće. Kršćanski muž više nije smio vladati svojom ženom iz pozicije nadmoći, već ju voljeti kao njen izvor života i žrtveni sluga koji osigurava da njeni darovi imaju prostora rasti i cvjetati u njihovom domu.

20 Duhovno vrelo

Brendina služba je bila odgoj pobožne djece. To je bio njezin životni poziv te u svjetlu njezinog dara i očitog poziva meni je trebalo biti jednostavno iskazati čast njezinom vodstvu u kući usprkos mojoj „teologiji” o muškom vodstvu. Na kraju krajeva jedino to je imalo smisla. Da ponovim, njezina obitelj je kršćanska već četiri generacije. Ja potičem iz disfunkcionalne obitelji. Ona je znala kako izgleda pobožna kršćanska obitelj. Ja nisam. Ona je imala jasan izravan poziv od Boga da izgradi jednu takvu obitelj. Iako sam i ja to želio, bilo je jasno da ćemo u tome uspjeti samo ako joj pustim da nas ona vodi u tom području. No, prepustiti joj vodstvo u području njezinih darova nije bilo lako i meni to nije došlo prirodno. Zašto je nama muškarcima to tako teško? Biblija je po tom pitanju vrlo jasna. Na primjer, u Pismu stoji zapovijed da ja ljubim Brendu kao što Krist ljubi Crkvu. Kako Krist ljubi Crkvu? Savršenom blagošću: „Trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti” (Matej 12,20). Isus ne gazi naše osjećaje i darove. Ali ja sam gazio Brendine. Biblija nas potiče: „Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima” (Kološanima 3,19). Ova zapovijed nije ništa manje važna od: „Ne ubij!” Ali izgleda da sam ja uvijek nekako preskakao preko ove rečenice u Pismu. Sveto pismo mi također zapovijeda da požrtvovno ljubim Brendu, da predam svoj život kao žrtvu kako bih joj osigurao prostor da u našem braku njezino srce i darovi procvatu te napreduju (vidi Efežanima 5,25-27).

POŽRTVOVNI PRISTUP Dakle, Biblija nam je jasna. Kako bih u svom domu sproveo u praksu svoju egalitarističku teologiju te u Brendinom životu probudio sjaj, morao sam naučiti kako se lako podložiti vodstvu svoje žene u područjima u kojima je ona bila jaka te ponekad žrtvovati svoj život zbog njezinih darova. Mnogi od nas moraju to naučiti pošto su blistave žene rijetkost. Statistike pokazuju kako 84 posto žena osjeća da im u njihovim brakovima nedostaje intime i jedinstva, a velika većina razvedenih


žena kaže da su godine provedene u braku bile najusamljenije godine njihovih života. Blistavost kronično nedostaje i pošto je stopa razvoda podjednaka u Crkvi i van nje, znamo da mi kao muževi kršćani, usprkos Božjem obećanju, ne ljubimo požrtvovnije od naših svjetovnih kolega. Što se dogodilo? Jesu li muškarci prirodno ovako bezdušni – čak i mi kršćani? Ne mislim tako. Mislim da su kršćanski muževi jednostavno zapeli na drugom dijelu Pisma samo dva retka ranije, u Efežanima 5,23-24: „Jer muž je glava ženi kao i Krist Glava Crkvi - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!“ Ovaj odlomak uopće ne zvuči egalitarno, zar ne? Čini se da kaže da žena treba biti pokorna svemogućem, svemudrom, muškom vrelu uvida kome su dana nepobitna prava vodstva. Nije ni čudo da su muževi zbunjeni u braku! U jednom odlomku se čini kako nam se kaže da imamo položaj prednosti u svim našim postupanjima s našim ženama i da naši darovi i uvidi trebaju biti nadmoćni, a u sljedećem odlomku nam je rečeno da položimo čak i naše vlastite živote zbog njenih darova i uvida, kako bismo imali žene koje blistaju. Ovaj je odlomak godinama zbunjivao bogobojazne kršćanske muževe pa bi odustajali od svojih egalitarnih stavova na dan svog vjenčanja, a tu se grešku lako prati do lošeg kulturološkog prijevoda riječi „glava“ u našem sadašnjem vremenu. Pogledajmo o čemu se radi. Muška dominacija u braku stara je koliko i vrijeme, a to je posebno očito u grčko-rimskoj kulturi Pavlovog vremena. U toj kulturi stvari su bile prilično jednostavne. Od žena se očekivalo da budu poslušne svojim muževima i parovi su se čvrsto držali definiranih, zapisanih pravila kućanstva koja su upućivala muževe kako vladati ili upravljati svojim ženama. Svi su to tako činili. Bog je to mrzio i htio promijeniti. Božji princip obostrane podložnosti kako je izražen u Efežanima 5,21 bila je zadivljujuća nova paradigma namijenjena svima na Zemlji, i ona je okosnica našeg egalitarnog stajališta kao kršćana: „Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!“ Namjena ovih riječi je bila protresti tradicionalnu mušku dominaciju u našim domovima i vratiti bračni odnos tamo gdje ga je Bog zamislio na početku. Ukratko, Bog je izazvao muževe da se prema svojim ženama odnose iz pozicije ljubavi, kao što se njegov sin Isus odnosio prema svojoj Zaručnici, a ne iz pozicije moći i dominacije. Dakle Pavao nije pisao kako bi potvrdio status quo svog vremena, već da ga prevrne. A opet, većini nas ta poruka posve promakne zbog jednostavnog problema u prijevodu između naših dviju kultura. Razmotrite ovo. Kada mi pročitamo „muž je glava ženi“ u našem svijetu danas, čini nam se da Pavao zapravo potvrđuje status quo muške dominacije u braku zbog načina na koji mi danas definiramo riječ „glava“. Zbog našeg modernog razumijevanja biologije, mi gledamo na glavu kao na centar koji upravlja tijelom. Naposljetku, sve ljudske odluke donose se u njoj. Koristimo riječ u titulama poput „glavni trener“ i „poglavar države“ jer ti vođe imaju vizije i mobiliziraju svoje ljude kako bi ih implementirali. Oni su centri odlučivanja u svojim organizacijama, oni čija je riječ zadnja. Pa kada Pavao izjavi da je muž glava svoga doma, mi prirodno pretpostavljamo da muževi trebaju biti nadvijajući zapovjedni

centri domova. Ali Efežani nisu uopće tako pročitali Pavlove riječi. Njima glava nije predstavljala centar upravljanja. Glavu se smatralo izvorom života za tijelo, iz vrlo jednostavnog razloga: odreži glavu i tijelo umire. Kada je Pavao napisao da muž treba biti glava ženi, Efežani su odmah razumjeli da je on raznio njihov bračni status quo u komadiće. Kršćanski muž više nije smio vladati svojom ženom iz pozicije nadmoći, već ju voljeti kao njen izvor života i žrtveni sluga koji osigurava da njeni darovi imaju prostora rasti i cvjetati u njihovom domu.

MUŽ KAO IZVOR ŽIVOTA Očito, ovaj izraz „izvor života“ čini svu razliku kada se radi o eliminiranju zbunjenosti u našim ulogama muževa kao vođa. Umetnimo grčku definiciju riječi „glava“ u Efežane 5,23-27 i pogledajmo ih ponovo: „Jer muž je [izvor života] žene kao i Krist [izvor života] Crkve - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti ... te sebi predvede Crkvu slavnu... „ (blistavu, T. Dretar). Ovaj odlomak sada zvuči posve drugačije, zar ne? Prvotni osjećaj sukoba između koncepata „upravljanja“ i „žrtvovanja“ sada nestaju. U ovom kontekstu, predavanje sebe za ženu je jednostavno prirodan i nužan produžetak toga što je njen izvor života, nešto što bi svaki kristoliki vođa trebao učiniti kako bi omogućio prostor u kojem će njegova žena rasti i cvjetati u njenom bračnom odnosu kao i u njenom odnosu s Bogom. Jednom kad se muž počne gledati kao izvor života umjesto zapovjednog centra, sve se u njegovom životu mijenja. Odjednom mi je imalo savršenog smisla kao vođi odreći se svojih prava i položaja zbog Brende. Naš brak se vinuo i Brendino srce prema meni je procvjetalo. Kad sam poštovao njene misli i uvjerenja, ona je osjećala jedinstvo sa mnom, a ja se nikad nisam osjećao snažniji i sigurniji u svoje vodstvo. Jasno sam i dalje vodio. Samo sam sad vodio drugačije – i više biblijski. Sada sam lako mogao položiti svoja prava vođe zbog našeg odnosa i zbog Božjeg djela i ciljeva u Brendinom životu.

ISPRAVITI TO Žrtvovanje, posebno u smislu kako je Pavao govorio gdje ja moram položiti svoja prava kako bih poštovao Brendina uvjerenja i darove, izgledalo je daleko lakše na papiru! Uskoro sam otkrio da je davanje prostora Brendinom daru obiteljskog razlučivanja značilo puno više od toga da ja žrtvujem nešto vremena kako bih čuo njeno mišljenje o dotičnoj temi bez prepiranja s njom ili ukoravanja. Jedna je stvar bila priznati da je Brendin dar razlučivanja u odnosima snažniji od mog. A posve drugo dati njenom daru stvaran utjecaj na moje dnevne odluke. To je značilo istinsko žrtvovanje i puno me koštalo u mojim obiteljskim odnosima dozvoliti da nas njeni uvidi vode do onakvog doma kakvog smo oboje htjeli imati, na Božju slavu. Brzo sam otkrio da postoje važnije stvari od vježbanja svog autoriteta u bračnom odnosu. Ili se žrtvujete za njene darove kao i za svoje, ili ne. Ako se žrtvujete, imate blistavu ženu. Ako ne, njeno svjetlo trne. Ovo je istinito u velikim kao i u malim stvarima. Kao blaži primjer, nedjeljna jutra postala su kaos prepirki Ljeto 2019. 21


dok su djeca bila manja. Da bismo u crkvu stigli na vrijeme, iz kuće smo morali izaći do 9:45. Naradio bih se kupajući, hraneći i odijevajući sve redom. I svaki put bih nas sve spremio za pokret u potrebno vrijeme. Međutim, Brenda nije bila jutarnji tip osobe – posebno nedjeljom, koju je vidjela kao jedini dan kad si je mogla dozvoliti da spava malo duže. I koliko god rano namjestili alarm za buđenje, u 9:45 bi Brenda počela uvijati Laurinu kosu. Stajao bih u kuhinji prekriženih ruku i tapkajući nogom, provjeravajući svoj sat i zureći u Brendu dok je ona kovrčala i uvijala. Bio bih tako ljut!

S velikim rukama i nespretnih zglobova, znao sam da sam se uvalio preko glave od prvog dana. Lauri se novi tretman sviđao još manje od prijašnjeg jer bih joj ružno uvio kosu i spalio uši. Jao! Kad god bih naišao s uvijačem za kosu u ruci, vrištala bi: „Želim da to radi mama! Želim da to radi mama!“

Znao sam da sam došao do raskrižja: ili sam mogao isticati svoj autoritet i vikati kao lud – ili naučiti uvijati kosu. Pronaći potrebno strpljenje bilo bi mi teško, čak i uz Božju pomoć pa sam se primio uvijača.

Srećom, vježbom se postiže savršenstvo. U nekoliko tjedana pod Brendinim brižnim nadzorom, doveo sam svoju vještinu do razine da mogu zadovoljiti njene standarde. Znao sam da sam uspio jednog divnog nedjeljnog jutra kad smo sreli prijateljicu u crkvenom predvorju, koja je uskliknula: „Laura, kosa ti izgleda sjajno! Mama je to jutros morala raditi satima.“

Samom sebi sam postavio izazov. „Ako svaka četrnaestogodišnjakinja u Americi može nakovrčati svoju vlastitu kosu i da to izgleda sjajno, onda nema razloga da jedan 30-godišnjak to ne može.“

Najvažnije, žrtvovao sam se zbog Brende i vodio iz pozicije ljubavi, radije nego iz pozicije dominacije i bijesa. Crkveni dani su postali milina i Brendino srce nije bilo masakrirano svako nedjeljno jutro na putu u crkvu. Kao drugi primjer, Brenda ima snažan dar gostoprimstva, ali kako su naša djeca rasla, postala su zahtjevna, zauzeta i stalno gladna. To je sputavalo Brendin stil, često skraćujući njeno vrijeme pripreme za goste. Kad bi konačno stigla kući, to bi bilo u zadnji čas. Trebalo bi usisati tepihe i istresti sagove – stvari za koje je rekla da nije stigla zbog djece. Stigao bih kući s posla i zatekao ju kako paničari. Mnogi poslovi su pali i na moja pleća kako bismo zadnjim dahom stigli napraviti sve „kako treba“ kad gosti stignu. Odlučio sam stati tome na kraj. „Zašto sve to radiš?“ zahtijevao sam odgovor. „Smiješno je! Nikog nije briga za tvoje završne detalje i nikog nije briga je li kuća savršena. To su nam prijatelji, pobogu! Ako ne mogu podnijeti malo nereda, neka jedu drugdje. Još bolje, nek' si nađu nove prijatelje!“ Na kraju jednog od mojih bezbrojnih popovanja, Brenda mi je kroz suze rekla: „Jednostavno ne mogu zvati ljude više doma, bar dok djeca ne postanu starija. Ako to ne mogu napraviti kako treba, ne želim to uopće ni raditi.“ To je bilo još luđe. Nisam mislio da nam prijatelji ne trebaju doći. Volio sam imati društvo. „Brenda, govoriš li ti meni da ćeš lišiti nas ili djecu toga da nam prijatelji dođu samo zato što ti ne možeš napraviti sve kako bi trebalo? Nije li to pomalo ekstremno?“ „Fred, zar ne razumiješ?“ rekla je molećivim pogledom. „Ne očekujem da ti je do toga stalo kao meni, ali da sve bude kako treba u biti je važno. Ugošćavanje prijatelja je moja služba.“

Ako se žrtvujete, imate blistavu ženu. Ako ne, njeno svjetlo trne. Ovo je istinito u velikim kao i u malim stvarima. 22 Duhovno vrelo

Služba? To je bilo prvi put da sam čuo da se ta riječ povezuje sa subotnjom večeri druženja uz rebarca s roštilja i klipove kukuruza. Riječ me pogodila posred čela. Brenda je to vidjela kao službu? Konačno sam počeo shvaćati i kad mi je sjelo, preispitao sam se kako sam se ja bio ponašao prema toj situaciji. Normalno. Kako bi se bližilo vrijeme da nam gosti stignu, nevoljko sam pomogao oko djece, pospremio malo po kući ili pomeo vani. I to bih razvlačio dok ne bih čuo zvono na vratima i izrazio dobrodošlicu prijateljima. Tada bi sve pripreme mogle prestati.


ZAŠTO SEKSUALNI GRIJEH NIJE SEKSUALAN

Za Justina stisak ruke nikada nije bio dovoljan, pošto bi te jednostavno zgrabio za ruku, privukao k sebi i čvrsto zagrlio. Topao i osjećajan Justin nije bio običan sljedbenik Krista. On je Krista strastveno ljubio. Zbog toga me njegov poziv iznenadio: „Imam nekih problema. Možemo li se naći na kavi idući utorak? Otkako je izašla knjiga Every Man’s Battle, „imam nekih problema” obično je značilo „borim se sa seksualnim grijehom.” Justin je već godinama bio oslobođen od pornografije. Njegova je žena bila ludo zaljubljena u njega i u krevetu i van njega. Što bi mogao biti problem? „Ne mogu vjerovati!” tog je dana započeo razgovor u kafiću. „Ponovo sam zarobljen! Često navečer moram ići u ured kako bih riješio zaostalu papirologiju, ali ponekad se poskliznem i opet sam na pornografskim stranicama. Ništa se nije promijenilo. Evo ga opet. Osjećam se kao luzer.”

TO JE SLUŽBA? Shvatio sam da moram stati na kraj, svakako – sebi! Morao sam stvoriti prostor da se Brendin dar gostoprimstva razmaše. Ako su nam prijatelji dolazili tijekom tjedna, počeo sam kući stizati sat vremena ranije s posla kako bih pomogao po kući. Za vikend bih se pobrinuo da sam kući satima prije nego što su gosti trebali stići. Podmetnuo sam leđa za nezahtjevne poslove, poput usisavanja i brisanja prašine, kako bi Brenda bila slobodna za svoje posebne detalje. Prao sam lonce i tave kako bi recepti to zahtijevali. Zimi sam razgrtao snijeg s pločnika, a ljeti sam meo prilaz. Zapalio sam vatru u kaminu i presložio jastučiće na kauču. Kojeg li iznenađenja! Uskoro sam primijetio da smo Brenda i ja postali bliskiji kako sam se ja žrtvovao u ljubavi i dozvolio njenom daru da vodi kad se radilo o gostoljubivosti u našem domu. Ne radi se o tome da sam sad blagoslovljen istim darovima kao Brenda ili da odjednom osjećam istu hitnost koja ju potiče da radi stvari koje radi. Nisam. Već sam konačno shvatio da ona ima široke i vrijedne službe u našem domu i počeo sam iskazivati čast tim službama i njenim darovima pored mojih vlastitih službi i darova. Imate li ženu koja blista? Ljubav koja se žrtvuje stvara žene koje zrače, napredujući u jedinstvu i intimnosti sa svojim muževima. Obećanje je jasno. Preuzeto iz knjige Every Man's Marriage Freda Stoekera. Fred Stoeker je autor uspješnice serijala Every man, predsjednik Living True Ministries i govornik na konferencijama koji izaziva muškarce da postanu seksualno čisti i nanovo se povežu u istinski intimnom odnosu sa svojim ženama. Diplomirao je na Sveučilištu Stanford. Fred i njegova žena Brenda žive u Des Moinesu, Iowi.

„Kako tvoj duhovni život?”, pitao sam ga. „Više ne provodim toliko vremena u osobnom štovanju Gospoda, ali ga i dalje ludo volim.” Pošto to nije bio problem, postavio sam mu jedino preostalo logično pitanje: „Kako posao?” Justin mi je kasnije kazao kako ga je to pitanje razbjesnilo. „Upravo sam ti izlio svoje srce u vezi mog grijeha, a ti me pitaš kako mi ide posao?” Znao sam što radim. Znao sam da je praktički švorc pošto je iznenada gubio kontrolu nad poslom te je imao novca za život samo još nekih dva tjedna. Prestravljen od toga svega osjećao se kako ga napušta muškost. Rekao sam mu: „Justine, ja mislim da ti nemaš problema s pornografijom. Mislim da imaš problema s povjerenjem u području financija.” Pogledao me kao da sam ga pogodio lopatom po glavi. Objasnio sam mu da je za muškarca prirodan jezik intimnosti sa ženom seksualan. Predigra s pornografijom i masturbacijom pruža stvaran osjećaj intime i povezanosti, a orgazam pruža osjećaj muškosti, dominantnosti i kontrole čak i za kratko. „To je prilično jako za preplašenog muškarca koji se osjeća kao luzer”, rekao sam mu. „Ti si mislio da je ovaj seksualni grijeh došao niotkud. Nije. On je došao od tvog nedostatka povjerenja i ti si olakšavaš svoj strah pornografijom.” Magla se raščistila. „Uvijek sam se u potpunosti pouzdao u Boga glede duhovnih stvari, ali zbog svoje pozadine nikome osim sebi nisam vjerovao glede financija. To je uvijek bila samo moja odgovornost.” Sugerirao sam mu da ignorira simptome pornografije te se umjesto toga fokusira na pomanjkanje pouzdanja u Boga. Rekao sam mu da se okrene Bogu u osobnom štovanju kad god se pojavi strah, umjesto da gleda u ekran računala. Za nekoliko tjedana grijeh pornografije je nestao. To me uopće nije iznenadilo jer seksualni grijeh nije niti bio seksualni grijeh. Justin se samo poslužio pornografijom kako bi ublažio bol umjesto da se za iscjeljenje obrati Bogu. Fred Stoeker, Des Moines, Iowa.

Ljeto 2019. 23


Ako želimo razbiti stakleni strop koji sprečava žene u potpunom sudjelovanju u kršćanskom životu, moramo progovoriti o tome što žene žele od onih s kojima će surađivati, kojima će služiti i uz koje žive život.

ŠTO PENTEKOSTALKE ŽELE OD PENTEKOSTALACA Joy E. A . Qu alis

24 Duhovno vrelo


D

ragi pentekostalče, dopusti mi da započnem priznanjem da se često, kada se pojavi rasprava o muško-ženskim ulogama, čini da je otvorena sezona lova, a ti si lovina. Rasprave poput ove često me frustriraju jer one ne predstavljaju sve muškarce u mom životu. Muškarce poput mog supruga, koji je bio otvoren i spreman moliti i proučavati Pismo dok mu Bog nije objavio u srcu iako nije uvijek vjerovao da može sjediti pod vodstvom žene. On je moj najveći „obožavatelj“, podržavatelj i branitelj. Isto tako, moj djed koji je do 70. godine života imao samo osam razreda škole, a ipak je pročitao moju disertaciju od korica do korica jer je želio više naučiti o ulozi žena u Assemblies of God – crkvi u kojoj je i sam odgojen i u kojoj je odgo-

jio moju braću i mene. I muškarce poput mog mentora na Sveučilištu Vanguard (USA), koji je vjerovao u pomazanje i poziv nad mojim životom i o tome govorio otvoreno i javno. Ja živim život na koji me pozvao Bog: život supruge, majke, doktora znanosti. I uspijevam, djelomično i zato što su muškarci poput ovih vjerovali Bogu koji me pozvao i dali svoj blagoslov i potpunu potporu. Vrlo često, međutim, nisu priče podrške one koje pokreću raspravu o spolnim ulogama. Najčešće su to priče o ženama koje su omalovažene ili onemogućene kad su bile pozvane iznijeti uloge koje tradicionalno pripadaju muškarcima – u kompletu s neprijateljskim zurenjem i podrugljivim komentarima o tome ima li ona „pravo“ propovijedati kada ima muškaraca koji su više nego sposobni i

voljni. To je i ukor dan ženi koja vodi dok njen muž ostaje kući s djecom. Rasprava o spolnim ulogama često postaje napeta kada je fokus na „ženi kao vođi“ umjesto na ljudima koji su pozvani voditi. Rasprave koje su u svojoj naravi neprijateljske bilo prema ženama ili prema muškarcima nisu ni na koji način korisne. Kao pentekostalni muškarci i žene koji priznaju aktivno djelo Svetog Duha sada u našim životima i službama, želim raspravu o tome kako živimo Pismo iz Djela apostolskih 2 i Galaćana 3,28 kao da doista vjerujemo da Duh Sveti posve izjednačava, kao da priznajemo da se on ne igra miljenika, već razbija društvene barijere koje nas ograničavaju. Ako mi, zajedno kao Duhom osnaženi muškarci i žene, želimo razbiti stakleni strop koji sprečava žene u potpunom sudjelovanju

Naša kultura je uvjerila muškarce da su osjećaji ženska stvar pa se emocionalno udaljujete iz svojih domova i obitelji. Kada skrivate osjećaje jer vjerujete da nisu muževni, oni se očituju u tajnosti i imaju mogućnost razoriti vaš život – kroz ovisnost, depresiju, posao, pornografiju i druge požudne misli, čak i preljube. Ljeto 2019. 25


u kršćanskom životu, moramo progovoriti o tome što žene žele od onih s kojima će surađivati, kojima će služiti i uz koje žive život. Ono što ja želim je početak dijaloga, onoga u kojem žene i muškarci mogu otvoreno razgovarati o svom shvaćanju spola – biblijski, kulturološki i u odnosu jedni s drugima. Ono što pentekostalke žele od muškaraca u svojim domovima, u crkvi i u društvu nije vezano isključivo za svaku od tih sfera. Ono što žene žele i trebaju je obnovljena perspektiva odnosa između kućanskih uloga u domu, službe u crkvi i angažmana u društvu1.

KOMPLEKSNA PRIČA Kada dođe do rasprave o spolu i vodstvu u Assemblies of God, nema jednog, jednostavnog narativa, već je složen i često zbunjujuć2. Svrha ovog pisma nije posebice zagovarati ulogu žena u Assemblise of God ili bilo kojoj drugoj denominaciji. Naš stav je jasan i naši dokumenti koji pružaju smjernice osiguravaju prostor za žene na načine koji su posve afirmativni – položaj koji mnoge naše sestre u vjeri nemaju. Sve dok nisam počela istraživati za svoju

disertaciju, nisam posve cijenila kako se odigrava složen odnos između spolova u domu, društvu i crkvi. Na zidu crkve u kojoj sam odrasla bila je obješena fotografija mlade žene. To je bila Blanche Britton, strastvena evangelizatorica koja je uz ovu, započela još 24 crkve. Ali sve od svog osnutka moja crkva nikada nije imala ženu koja bi služila u pastoralnoj ulozi. Blanchein suprug ju nije podržavao niti priznavao njen poziv za pastoral sve dok nije pao u smrtnu postelju kada je konačno blagoslovio nju i njen poziv u službu. Njena priča, kao i priča crkava koje je osnovala, često se prepričava na našem zajedništvu koje postoji više od 100 godina. Dakle, koji je službeni stav Assemblies of God o ulozi žena? Ustav AG i Statut članak VII, odjeljak 2(I) izmijenio se jako malo od 1914. kada je prvi put usvojen. Trenutno on navodi: „Pismo jasno uči da božanski pozvane i kvalificirane žene isto mogu služiti crkvi u službi Riječi. (Joel 3,2; Djela 21,9; 1 Korinćanima 11,5). Žene koje ispunjavaju kvalifikacije za zaređenje u službu (Assemblies of God poznaju tri razine svećeničke službe, op.prev.) ispunjavaju

uvjete u skladu sa razinom vjerodajnica za koje ih njihove kvalifikacije ovlašćuju i imaju pravo vršiti sakramente crkve te ispunjavaju uvjete služiti na svim razinama crkvene službe i/ili područnog i Glavnog vijeća.“3 Prije nekoliko godina intervjuirajući George O. Wooda, glavnog superintendanta Assemblies of God, pitala sam ga zašto je stav Assemblies of God o ženama tako širok i sveobuhvatan. Njegov odgovor? „To smo mi!“4 Wood je isto tako pisao da je Duh Sveti taj koji osnažuje, u svjetlu proročkog obećanja u Joelu 3,1-3 da će Bog izliti svoga Duha na svako tijelo – i muškarce i žene – koje se ispunilo u Djelima 2,1718.5 Ti stihovi, premisa naše svojstvene doktrine o svrsi krštenja u Svetom Duhu kao osnaženju za službu, isti su odlomci koji potvrđuju egalitaran stav Assemblies of God o spolnim ulogama. I dok je taj doktrinalan fokus bio na ženama u službi, logika se proteže na žene koje služe kao vođe u svojim domovima i u društvu. Teološka komisija i izvršni prezbiterij priznaju da su tradicija, kultura i druge pretpostavke o značenju i primjeni ne-

Žene, poput muškaraca, imaju duboku čežnju biti poštovane, ohrabrene i osnažene – bez obzira koji je njihov poziv. Svi naši pokušaji da stavimo muškarce i žene u spolom određene kutije ostavljaju gorak okus u ustima onih koji se u to ne uklapaju. 26 Duhovno vrelo


Često se razgovor o spolnim ulogama vrti oko jednog određenog problema: autoriteta. Tko ima vlast donositi odluke i biti vođa. Problem autoriteta leži u osnovi naših pretpostavki što mora biti svaka od naših uloga. Sila Duha Svetog je opunomoćenje za služenje.

kih stihova proizvele nedoumice glede Božje volje za muškarce i žene.6 Kao rezultat toga, naša praksa je mutna. Assemblies of God nisu uvijek bili aktivni u progovaranju protiv pretpostavki koje proturječe našoj doktrinalnoj pretpostavci o demokratizacijskoj prirodi Duha Svetoga da ruši društvene hijerarhije i stvara mjesto za posvemašnje sudjelovanje žena. Iako se u propovijedima vođa Assemblies of God često slavi povijest pastorica, engelizatorica i misionarki, mnogi još uvijek izražavaju veliku zadršku u osobnim razgovorima o postupku zapošljavanja i zaređenja, kao i o tome kako se te uloge preslika-

vaju u dom.7 Uzimajući u obzir kompleksnost ovog problema, što pentekostalke žele? Preciznije, što pentekostalke žele od muškaraca u crkvi, u domu i u društvu? Vjerujem da žene žele da muškarci i žene zajedno utvrđuju uzajamnost, potvrđuju pozive, razmišljaju „oboje/i“ umjesto „ili/ili“ i revidiraju svoje razumijevanje autoritativnih uloga.

UTVRĐIVANJE UZAJAMNOSTI Žene žele uzajamnost. Pentekostalke su iscrpljene od spolom zadanih uloga. Želimo da nas muškarci vide kao su-

službenice – pozvane od Boga u svoje brakove, pozive i zajednice. U kući žene žele muškarce koji su sigurni – bez obzira na okolnosti. Želimo vidjeti muškarce koji vjeruju da je važnije biti pobožan nego biti „muškarac“. Naša kultura je uvjerila muškarce da su osjećaji ženska stvar pa se emocionalno udaljujete iz svojih domova i obitelji. Kada skrivate osjećaje jer vjerujete da nisu muževni, oni se očituju u tajnosti i imaju mogućnost razoriti vaš život – kroz ovisnost, depresiju, posao, pornografiju i druge požudne misli, čak i preljube. Ljeto 2019. 27


Muškarci, prestanite slušati glasove koji vam govore što znači biti muževan i budite kakvima vas je Bog stvorio da budete. Vjerujem da će se, kada idete za pobožnošću, sveto pouzdanje pojaviti u vama. Tada ćete imati hrabrosti ispuniti svoje uloge. Kada vas Bog pozove da ostanete kući i odgajate djecu, radite od kuće, uključite se u tržište rada ili slijedite službu, poslušajte Boga bez straha da zanemarujete svoju muževnost ili da vas definira to što radite. Iz prve ruke sam svjedočila razaranju koje zanemarivanje osjećaja može učiniti muškarcu i njegovoj obitelji. Odrasla sam u domu u kojem ljutnja, povrede i odbacivanje nisu bili izraženi na zdrav način. Otkad sam bila malo dijete otac me redovno verbalno i emocionalno zlostavljao. Nakon nekog vremena moj otac nas je napustio umjesto da se suočio s vlastitim nesigurnostima zbog neuspjeha u službi, gubitka roditelja i posljedica Vijetnamskog rata. Umjesto da je dozvolio Bogu da ga iscijeli i obnovi, moj otac je izabrao kukavički put i prepustio drugima da pokažu njegovoj djeci što znači biti muškarac. Uzajamnost znači i odbacivanje onog što društvo nameće da treba biti tvoja borba. I dok su pornografija i seksualno iskorištavanje pitanja od kojih mi kao pentekostalci ne možemo okrenuti 28 Duhovno vrelo

glavu, ja želim vjerovati da ste većina vas muškarci koji vode časne živote. Ponižavajuće je za vas kao muškarce da mi vjerujemo da vam zbog vašeg spola nedostaje snage karaktera učiniti što je ispravno. Pentekostalci, ustanite i budite primjer u svojoj zajednici što znači voditi svet i odvojen život. Priznajte da Bog nije stvorio žene u vašem životu samo radi vašeg zadovoljstva, već sa svrhom za Njegovo kraljevstvo. Neka saznanje da je Bog i muškarca i ženu oblikovao na svoju sliku i pozvao ih u svoj božanski plan utječe na vaše odnose. Budite iznimka u svojim službama, svojim obiteljima i svojim zajednicama. Pokažite uzajamnost u svakom aspektu svojih života. Uzajamnost znači da muškarci i žene rade zajedno, a ne da se natječu ili sukobljavaju. To znači vježbanje uključivosti, a ne isključivosti. Bog poziva muškarce i žene da služe rame uz rame, a ne osamljeni. Iako smo različiti na načine koji se nadopunjuju, trebamo čuti ženske glasove u vodstvu i vidjeti njihovo sudjelovanje u donošenju odluka.

POTVRĐIVANJE POZIVA Žene žele potvrdu svojih poziva i darova (unutar i izvan crkve) i onoga što donose obitelji i društvu. Manje je važno što

je muško, a što žensko, nego što je Bog udahnuo u svakog od nas. Žene žele koračati odvažno u tim urođenim duhovnim darovima.8 Žene, poput muškaraca, imaju duboku čežnju biti poštovane, ohrabrene i osnažene – bez obzira koji je njihov poziv. Svi naši pokušaji da stavimo muškarce i žene u spolom određene kutije ostavljaju gorak okus u ustima onih koji se u to ne uklapaju. Umara me poimanje da su žene „sumnjive“ i žude iskušavati muškarce ili ih povesti stranputicom. Kada muškarci žene doživljavaju sumnjivima i drže ih na udaljenosti, to i muškarce i žene pretvara u objekte. Kao rezultat toga otkrivamo da nismo kadri razviti svoj potencijal. Osjećamo se kao da su nam glasovi utišani. Time je osnažen mentalitet da je crkva „muški klub“, a žena je otpravljena u prostor određen za njen spol. Ukoliko doista vjerujemo da osnaženje Duha Svetog uklanja spolne hijerarhije, morate biti spremni odnositi se prema ženama u crkvi s istim poštovanjem koje iskazujete drugim muškarcima. Ne mogu postojati dvostruki standardi. Molim vas, budite mudri i obzirni u ophođenju sa ženama koje služe uz vas. Prestanite se ponašati prema ženama u crkvi kao mogućim romansama i umjesto toga pokažite što znači biti muškarac – možda muškarac kojem nije ispod časti promijeniti pelene, posluživati hranu na zajedničkom ručku ili voditi evangelizaciju za samohrane roditelje.


MISLITI OBOJE/I Muškarci, dok vam pišem jako sam svjesna da se moramo čuvati sklonosti dodjeljivanja obostrane isključivosti oko toga što očekujemo jedni od drugih. Pripovijest iz Sudaca u 4. i 5. poglavlju govori o Debori, „proročici, ženi Lapidotovoj“, koja je u to vrijeme sudila Izraelu (Suci 4,4). Mary Ruth Stone piše da se Deborine tri uloge, proročice, žene i sutkinje, nisu međusobno isključivale niti poništavale. Božja naklonost, a ne kultura ili Deborina želja da uzurpira autoritet, bila je ta koja joj je dala da utječe na Baraka. Bog je pratio Deboru u rat čak i dok je ona pratila muškog vojnog zapovjednika. Tim muškarca i žene (sa snažnom Jaelinom podrškom) tog je dana odveo vojsku u pobjedu. U Deborinoj ratničkoj pjesmi i ona i Barak su pjevali blagoslove Bogu. Sama Debora je vojnu pobjedu (tradicionalno rezerviranu za muškarce) opisala kao ustajanje majke u Izraelu. Muška uloga ratnika i ženska uloga majke, prema Stone, nisu međusobno isključive. Niti su se te uloge poništavale.9

REVIDIRANJE AUTORITETA Često se razgovor o spolnim ulogama vrti oko jednog određenog problema: autoriteta. Tko ima vlast donositi odluke i biti vođa. Problem autoriteta leži u osnovi naših pretpostavki što mora biti svaka od naših uloga. Sila Duha Svetog je opunomoćenje za služenje. Uzajamnost, koju pokreće Sveti Duh, mijenja način na koji vidimo autoritet. Mi, kao žene, ne želimo uzeti od vas. Želimo vam se pridružiti u službi, stati pored vas zagovarajući suosjećanje i pravdu i ostvariti posve suradnički odnos kao sa svojim supružnicima ili budućim partnerima, svaki od nas opunomoćen od Duha. Opomene apostola Pavla o uzurpiranju autoriteta služe nam kao upozorenje da preispitamo svoje motive naše želje za autoritetom. Izliće Svetog Duha na Dan pentekosta je bila, i danas ostaje, prekretnica, relativizirajući društvenu stigmu i slojeve. Društvene strukture su sporedne u odnosu na djelovanje Duha Svetog tako da autoritet ostaje kod njega. Ako Duh Sveti vodi naše živote, onda nema pitanja o autoritetu. Opunomoćenje Svetog Duha u životu osobe daje dokaz autoriteta – i to donosi prednost nad svim društvenim položajima.

želimo od muškaraca u našim domovima. Disonantno je kada kažete da vjerujete da žena može voditi u crkvi, na poslu i u industriji, u obrazovanju ili socijalnoj službi, ali osporavate isto to opunomoćenje za službu koje lomi spolne prepreke u društvu da slama prepreke u našim međusobnim odnosima u domu.

VAŽNO JE KAKO RAZGOVARAMO O SPOLU Vjerujem da je naše pentekostalno razumijevanje uloga žena jedinstveno kao i naše uvjerenje u inicijalni tjelesni dokaz krštenja u Svetom Duhu. Moramo propovijedati ovu osobitost. Moramo je predati mladim ženama i muškarcima. Moramo je demonstrirati u našim praksama zapošljavanja i na svakoj razini našeg vodstva. Moramo je primijeniti u našim brakovima i prema njoj oblikovati svoje domove. Muškarci, vi ne trebate sjesti kako bi žene ustale. Niti bismo mi trebale utišavati darove i poziv nad nama zbog straha da time prisvajamo mjesto muškarca. Sila Duha Svetoga dana je svakom kao opunomoćenje za služenje Božjem kraljevstvu, a to je nešto što bi i pentekostalke i pentekostalci trebali željeti i biti ohrabreni tražiti. Budućim generacijama dugujemo podići muškarce i žene koji žive svoje darove i poziv bez zadrške. Muškarci, mi kao pentekostalke vjerujemo u vas. Želimo da prihvatite tko ste u Kristu. Trebamo vas. Trebamo muškarce i žene koji rade zajedno služeći Gospodu, opunomoćeni njegovim Duhom, brišući spolne granice koje iskrivljuju i razdvajaju.

Muškarci, vi ne trebate sjesti kako bi žene ustale. Niti bismo mi trebale utišavati darove i poziv nad nama zbog straha da time prisvajamo mjesto muškarca. Sila Duha Svetoga dana je svakom kao opunomoćenje za služenje Božjem kraljevstvu, a to je nešto što bi i pentekostalke i pentekostalci trebali željeti i biti ohrabreni tražiti. Budućim generacijama dugujemo podići muškarce i žene koji žive svoje darove i poziv bez zadrške.

BILJEŠKE Kimberly Ervin Alexander i James P. Bowers. 2013. What women want: Pentecostal Women Ministers Speak for Themselves. (Seymour Press). 46. 2 . Edith L. Blumhofer. „Women in American Pentecostalism“. Pneuma: The Journal of the Society For Pentecostal studies 17, no. 1 (Spring, 1995.). 19 – 20. 3. The General Council of the Assemblies of God, Constitution and Bylaws. 2007. 31. Flower Pentecostal Heritage Center, Springfield, Mo. 4. George O. Wood (glavni superintendant, Glavno Vijeće Assemblies of God), u razgovoru s autoricom, studeni 2007. 5. George O. Wood. „Exploring Why We Think the Way We Do about Women in Ministry“. Enrichment Journal. 6. Teološka komisija, „Feminism and Appropriate Roles for Women“. Glavno Vijeće Assemblies of God. 7. Barbara l. Cavaness. 1999. „A Biographical Study of the U.S. Assemblies of God Women in Missions“ (radni materijal). Historical Events, Fuller Theological Seminary, Pasadena, Calif. 8. Ibid., str. 46. 9. Stone, Mary Ruth (Morris). 2013. „What They Believe About Family: A Response.“ U What Women Want: Pentecostal Women Ministers Speak For Themselves, Kimberly Ervin Alexander i James P. Bowers (Seymour Press). 49–50. 1.

Joy E. A. Qualis, Ph.D je pomoćna profesorica Retorike i Komunikacija, Evangel University, Springfield, Missouri.

Vjerujem da je ovo osobito važno kada razgovaramo o tome što mi, kao žene, Ljeto 2019. 29


ODLUCNO VODSTVO: BIBLIJSKI OBRAZAC ZA STJECANJE MUDROSTI

Kako možemo steći mudrost kao pastori i sljedbenici Krista? Kada Biblija ne nudi jasan odgovor, kako mi možemo biti jasni? Evo sedam osobina mudre odluke.

Robert C. Cosby 30 Duhovno vrelo


J

este li primijetili da su život i pastoralna služba puni situacija i sukoba koje Biblija jasno navodi i onih koje ne spominje? Uostalom gdje piše kakav tepih uzeti za crkveno predvorje i koliko novaca potrošiti na njega? Koji stih će uputiti moju suprugu i mene da na sljedeći odmor odemo sami kao par ili s prijateljima? Koji odlomak otkriva koliko vremena trebam posvetiti proučavanju Pisma i molitvi, a koliko odmoru i rekreaciji? Kako su se ljudi u drevnom Izraelu suočavali s moralnim odlukama i dilemama o kojima Tora (ili Stari zavjet) nije bila jasna, religiozni su vođe dodali Zakonu pisane iscrpne zahtjeve u Talmudu (dug popis vanbiblijskih, beznačajnih pravila). To je postalo doista tegobno opterećenje. Isus je vođe optužio da su „slijepi vođe“ koji „cijede komarca, a devu proždiru“ (Matej 23,24; Šarić). Ti su vjerski vođe postali stručnjaci u nevažnim stvarima života. Čineći tako, Isus kaže da su zanemarili „ono najvažnije u zakonu: pravednost, milosrđe i vjernost“ (redak 23). Dok su pretvarali svoja osobna uvjerenja u široki raspon očekivanja od drugih, ti vođe su promašili važnost donošenja odluka koje je vođeno vrijednostima – i put mudrosti.

BOLJE OD PRAVILA Vodstvo koje časti Boga traži nešto više od iscrpnog skupa pravila. Najbolje odluke vodstva također su i najmudrije. Naposljetku, pravila postoje jer često nemamo mudrosti. Razmislite o tome. Odakle proizlaze Božji principi i smjernice? Teku iz njegovog karaktera. Drugim riječima, Bog ne treba pravila da bi djelovao jer On ima nešto bolje. Ima savršen karakter te stoga i savršenu mudrost. Njegove odluke proizlaze iz toga tko on jest. Obzirom da on nosi nutarnju kvalitetu čiste mudrosti, njemu nije potrebna vanjska motivacija pravilima i posljedicama. Ali kako se možemo naučiti mudrosti kao pastori i sljedbenici Krista – posebno u onim djelićima sekunde, točkama preokreta u životu i službi? Kad Biblija ne nudi čist i jasan odgovor, kako možemo biti načisto?

Bog ne treba pravila da bi djelovao jer On ima nešto bolje. Ima savršen karakter te stoga i savršenu mudrost. Njegove odluke proizlaze iz toga tko on jest. U svojoj karakteristično praktičnoj formi, Jakov drži rendgenske slike dva različita srca, dvije suprotstavljene vrste mudrosti. Otkriva da je božanska mudrost više od skupa cestovnih pravila koji vode odluke koje donosimo, to je vrsta srca koje Bog želi oblikovati u nama. Kada gledamo ta dva srca pod svjetlom Božje istine, neke ključne teme izviru o prirodi mudrosti. Ove karakteristike oblikuju kontrolne točke kroz koje možemo provući svoje odluke ukoliko iskreno želimo biti sigurni jesu li naše odluke u vodstvu mudre. Moglo bi se reći da nam Jakov daje matricu odluka za mudrost. Kako prolazite kroz sljedeće kontrolne točke, imajte na umu neku osobito zahtjevnu odluku koju trebate donijeti ili neku koju ste nedavno morali donijeti. Odluku izložite testu Pisma.

SEDAM MUDRIH 1. Mudra odluka je čista. Samson je jedan od starozavjetnih vođa koji je preskočio kontrolnu točku čistoće u procesu donošenja odluka. Iako je počeo s toliko mnogo – pobožna obitelj, Božja naklonost, nevjerojatna snaga i priznanje – donio je niz odluka koje su jamčile moralan neuspjeh. Razmotrimo njih nekoliko. Prvo, odlučio se za izolaciju odvajajući se od

DVIJE VRSTE MUDROSTI Kada je Jakov pisao svoje novozavjetno pismo, htio je pomoći čitateljima kako usmjeravati svoje živote Božjom mudrošću po moralno skliskim ulicama rimske kulture.

© 2012. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

U Jakovu 1,5 je napisao: „Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.“ Dobra je vijest da na ispitu vožnje života imamo instruktora vožnje pored sebe koji neće oklijevati odgovoriti na naše zahtjeve za mudrošću. Jakov nas upozorava da ima više od jedne vrste mudrosti. Postoji zemaljska mudrost i nebeska mudrost – mudrost „odozdo“ i mudrost „odozgo“. „Ali mudrost odozgo je prije svega čista. Ona je i miroljubiva, blaga svo vrijeme i voljna se podložiti drugima. Puna je milosti i dobrih djela. Ne pokazuje pristranost i uvijek je iskrena. A oni koji su mirotvorci, sijat će sjeme mira i žeti pravednost.“ (Jakov 3,17-18; NLT1)

"Kakva nepristojnost! Pastor me optužio da za vrijeme propovijedi rješavam križaljku. Odmah sam mu dao do znanja da je u pitanju sudoku!"

Ljeto 2019. 31


pobožnog savjeta (Izreke 11,14). Potom je opasno i nepromišljeno ušao na neprijateljsko područje (Suci 14,3). Tragično je zanemario, ili podcijenio, Božji poziv nad svojim životom, pretpostavljajući tome zadovoljavanje vlastitih užitaka. I propuštajući učiti iz vlastitih pogrešaka, skakao je iz jedne ludosti u isto takav drugi odnos (Suci 16,1-4). U niti jednom trenutku mi ne vidimo ovog vođu kako se pita: „Je li ovo čisto? Je li u skladu s Božjim moralnim kodom? Mogu li nastaviti ovo čiste savjesti?“ U konačnici, Samsonov propust da donosi odluke u čistoći uma bio je njegova propast. 2. Mudra odluka je miroljubiva. Prije nekoliko godina našao sam se u situaciji da sam bio ljut na člana crkve. Jednom posjetitelju je uputio nekoliko neugodnih i zlobnih komentara. Dogovorivši se da se nađemo jedno poslijepodne da porazgovaramo o situaciji koja je počela eskalirati, namjerno sam stigao sat vremena ranije. Nekako sam znao da je taj razgovor s njim ispravan, možda čak i mudar, ali isto tako sam znao da su moji osjećaji bili pogrešni.

Najbolje odluke koje donosimo ne proizlaze iz puke strateške prednosti, one dolaze iz naših vrijednosti i uvjerenja. Mudre odluke stižu iz dubokog mjesta u našoj duši – od Boga, njegove Riječi, i vrijednosti njegova Kraljevstva. čin da mu iskažem ljubav. Biti glasan i ljut ne pomaže nikome (Jakov 1,20), ali biti iskren i blag moglo bi napraviti neizmjerno puno dobrog.

Godinama sam gledao kako kršćani zloupotrebljavaju biblijsku uputu „govorenja istine u ljubavi“ (Efežanima 4,15) jednostavno dajući preventivne opaske poput: „Volim te brate, ali...“ i potom verbalno udaraju iz sve snage. Bojao sam se da bih ja mogao učiniti isto.

Na moje nemalo iznenađenje, djelovalo je. S Božjom pomoću, mirno sam tom čovjeku rekao koliko su njegove riječi i djela bila bolna. On se ispričao. Zajedno smo molili i zatim krenuli dalje. Ovaj potez emocionalno je razoružao sukob. Tog dana sam iskusio istinu da ukoliko je odluka uistinu mudra, ona je i miroljubiva.

Kako sam molio, osjetio sam da me Gospod ohrabruje da jednostavno napravim što stih kaže – doista kažem istinu u ljubavi. Trebao sam biti posve iskren s ovim bratom, ali na na-

3. Mudra odluka je obzirna. Pavao nas je uputio da stavimo tuđe interese ispred vlastitih (Filipljanima 2,4). Kao vođe koji

32 Duhovno vrelo


živimo u svijetu gdje svaki čovjek gleda samo vlastite interese, a ne interese drugih, kvaliteta obzirnosti blista. To je rijedak dragulj, ali i osnovna kontrolna točka u utvrđivanju mudrosti, ili njenog nedostatka, u našim odlukama. Mudre odluke uzimaju u obzir i druge uključene ljude, uključujući njihova stajališta, njihov ulog u priči i njihove osjećaje. 4. Mudra odluka je podložna. Mudre odluke donosimo sa stavom poniznosti. Mudre odluke drže na umu naše uloge vođa i osoba od autoriteta na što naše odluke utječu. Jakov nas podsjeća da „izvršujemo kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“ (Jakovljeva 2,8). I dok to stručnjak za Novi Zavjet Scot McKnight naziva slijeđenjem „Isusova vjerovanja“, Jakov to jednostavno naziva mudrošću. Je li vaša odluka doista podložna drugima? 5. Mudra odluka je puna milosti i dobrog ploda. Suočio sam se izazovnom odlukom usred večere Gospodnje. Na susretu s grupom crkvenih vođa, voditelj susreta nas je uputio da odaberemo osobu s kojom ćemo podijeliti večeru Gospodnju. Dok sam mislio o tom, odmah sam znao kome je Bog htio da priđem. Niti mi je bio blizak prijatelj niti je stajao blizu. Radilo se o vođi s kojim sam imao neugodnu prepirku godinama ranije. Iako smo uložili trud da riješimo sukob, gorki korijen je ostao. U glavi sam imao dug popis razloga zašto to nisam htio učiniti. Konačno, on je bio taj koji se ljutio, ne ja. Ne bi li on trebao napraviti prvi korak? I obzirom da je stariji, ne bi li on trebao preuzeti inicijativu? Ali u mom srcu, Sveti Duh je radio svoj vlastiti popis.

Veliko iskušenje s kojim se pastori i vođe suočavaju je iskazivanje pristranosti. Često je lako pružiti nepravednu prednost ljudima iz naših krugova, onima koji se ulizuju, obiteljima i mreži ljudi oko nas – ne temeljeno na njihovoj zasluzi i karakteru, nego radije na stvarima poput nepotizma i kronizma. Ljeto 2019. 33


Jedno od najtežih putovanja koje sam u životu napravio je bio taj kratak put koji sam prešao po sobi tog dana. Ali bilo je jasno da je to ispravna odluka, mudra. Bilo koja druga odluka ne bi bila puna milosti i dobrog ploda.

Spremite se. Sljedeći ispit je iza ugla. Ali ovog puta znate nešto puno bolje od pravila, poznajete karakteristike mudre odluke BILJEŠKE Citat pisma označen (NLT) uzet je iz Svetog Pisma, New Living Translation, copyright A© 1996. korišteno uz dozvolu Tyndale House Publishers, Inc., Wheaton, Illinois 60189. Sva prava pridržana. 2. Stih uzet iz prijevoda THE MESSAGE. Copyright © 1993, 1994, 1995, 1996, 2000, 2001, 2002. korišteno uz dozvolu NavPress Publishing Group. 1.

Dok smo taj brat i ja dijelili večeru Gospodnju, oko otriježnjujućih simbola tijela i krvi našeg Gospoda Isusa Krista, Bog je bio silno prisutan. Napetosti koje smo osjećali su nestale, milost se pojavila i mi smo izgradili most. Milost je otvorila put da tog dana moja odluka bude mudra.

Robert C. Cosby je pisac, konferencijski govornik i profesor praktične teologije na Southeastern University u Lakelandu, Florida. Preko 25 godina je služio kao pastor. Neke od njegovih knjiga su The One Jesus Loves (Thomas Nelson), The Teaming Church: Suočimo se s tim. Veliko iskušenje s kojim se pastori i vođe Ministry in the Age of Collaboration i suočavaju je iskazivanje pristranosti. Često je lako pružiti Conversation Starters. nepravednu prednost ljudima iz naših krugova, onima koji se ulizuju, obiteljima i mreži ljudi oko nas – ne temeljeno na njihovoj zasluzi i karakteru, nego radije na stvarima poput nepotizma i kronizma. I dok ovakve odluke nama koji vodimo mogu biti lakše i ugodnije, one vjerojatno izazivaju neugodu ljudima kojima služimo. Mudre odluke su nepristrane. 6. Mudra odluka je nepristrana. Na neki način ova kontrolna točka može jako sličiti onoj o obzirnosti. Međutim, iako je gledanje očima ljudi koji su uključeni u vaše odluke važno, ova određena kontrolna točka je nešto drugo. Jakovljevo upozorenje na nepristranost u donošenju odluka daje osjećaj pravičnosti našim razboritim djelima.

7. Mudre odluke su iskrene (bez licemjerja). Najbolje odluke koje donosimo ne proizlaze iz puke strateške prednosti, one dolaze iz naših vrijednosti i uvjerenja. Mudre odluke stižu iz dubokog mjesta u našoj duši – od Boga, njegove Riječi, i vrijednosti njegova Kraljevstva. Mi ne možemo samo tako „obući“ mudre odluke za neposrednost ili za naš vlastiti probitak. Već ih radije izvlačimo iz trajnog zajedništva s Bogom i uvida koji nastaju iz tog zajedništva. Oni dolaze iz iskrenog mjesta u nama. Mudre odluke su one Bog-mi-je-svjedok.

JOŠ VOZAČKIH ISPITA Kako je moj vozački ispit završio tog dana, stao sam automobilom sa strane i čekao presudu instruktora. „Žao mi je mladiću što ti to moram reći, ali pao si. Umjesto da si automobilu iza sebe dao do znanja da te zaobiđe prije nego se upustiš u promjenu smjera, nastavio si s tim dok je on čekao i gledao. U toj situaciji najvažnija ti je trebala biti sigurnost svih sudionika. Više sreće drugi put.“ Instruktor je na umu imao odgovor koji nisam mogao naći u udžbeniku. Dok sam se ja fokusirao na pamćenje zapisanih pravila, instruktoru su bile važnije vrijednosti koje su vodile moje odluku. Mjesec dana kasnije, nešto pametniji, konačno sam prošao vozački. Na zadnjem testu mudrost koja mi je tog dana bila potrebna nije se nalazila u priručniku za vožnju, već negdje drugdje. U ovom slučaju, nije bila u riječima nego u vrijednostima. Jakov nas opominje da će u životu i vodstvu biti puno vozačkih testova. „Smatrajte čistim darom, prijatelji, kada vam sa svih strana dođu ispiti i izazovi. Znate da je pod pritiskom vaša vjera života prisiljena izaći na otvoreno i pokazati svoje pravo lice. (Jakov 1,2-3, The Message2). 34 Duhovno vrelo

KONTROLNE TOČKE MUDROSTI: Sedam biblijskih pitanja za utvrđivanje je li tvoja odluka vodstva mudra (temeljeno na Jakovu 3,13-18): 1.   Je li čista? Ako to napravim, hoću li kompromitirati svoj integritet ili karakter na bilo koji način? Mogu li to učiniti čiste savjesti? 2.   Je li miroljubiva? Hoće li ova odluka ojačati ili oslabiti moje odnose? 3.   Je li obzirna? Mislim li o drugima ili samo o sebi ovom odlukom? 4.   Je li podložna? Bi li pobožni vođe u mom životu odobrili ovu odluku? 5.   Je li puna milosti i dobrog ploda? Odražava li ova odluka Krista i njegovu milost drugima? 6.   Je li nepristrana? Jesam li doista pošten prema ljudima na koje će ova odluka utjecati? 7.   Je li iskrena? Jesam li iskren pred Bogom i svojim uvjerenjima? Jesam li tražio istinu i na njoj utemeljio odluku? Je li ovo častan potez? Preuzeto iz knjige Decisions, Decisions (Odluke, odluke) Roberta C. Cosbyja. Izvorno objavljeno u Discipleship Journalu.


SERIJA: ŽIVOT U KRALJEVSTVU

(SEDAMNAESTI DIO)

ODGOVORNOST VODE SLUGE H. Maurice Led nicky Jednostavan koncept osobne ODGOVORNOSTI mnogi u ovoj generaciji često odbacuju, čak i neki na strateškim pozicijama vodstva. Ali usporedite to s mandatom VODSTVA KROZ SLUŽENJE koje je imperativ za pastire u Crkvi našeg Gospoda i taj izazovni standard eksponencijalno raste. Povremeno bismo padali u očaj čak i pri pokušaju dosezanja tog uzvišenog cilja s mnoštvom svojih neodvojivih posljedica. Ali Bog je vjeran i pomaže nam! Ohrabrite se ovom i idućom lekcijom. Istina je da nam je apsolutno savršenstvo nedostižno. No, uz milost našeg dragog Oca možemo se truditi postati sve više poput Učitelja kome dragovoljno služimo – progresivno se preobličavajući u njegovu sliku (Rimljanima 8,29).

Ljeto 2019. 35


I

zraz vođa sluga se suprotstavlja uobičajenom konceptu i sluge i vođe. To je naizgled oksimoron (izraz koji spaja dva nespojiva kontradiktorna pojma). Kao Božja djeca stalno se moramo podsjećati, čak iako privremeno živimo u ovom svjetskom (sustavu), da smo mi građani Božjeg duhovnog kraljevstva. Isus nas je naučio da su dvije najveće zapovijedi vezane za odnos – prvo prema Bogu, drugo prema ljudima: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga” (Matej 22,37-39). Kao što ćemo u ovom odjeljku otkriti Isus je najveći primjer sluge vođe i naš cilj treba biti imitiranje njegovog odnosa s Ocem i onima kojima je služio.

NASLJEDUJTE STVO

KRISTOVO

VOD-

Nebrojene su knjige napisane u pokušaju da se dokumentira pristup vodstvu kakav je bilo evidentan u ranim godinama Kristove službe. Ne želimo umanjiti vrijednost takve perspektive, već samo naglasiti da on nije razvio stil vodstva – to nije bilo naučeno ponašanje – on je jednostavno izražavao svoju prirodu. Stoga moramo paziti da svoj plan ne započnemo s ljudskom filozofijom učinkovitog vodstva te na koncu pokušamo uskladiti naše kulturološke postavke sa Svetim pismom. Prije nego u potpunosti ovladamo praksom vodstva kroz služenje, za nas je imperativ upoznati se s načinom razmišljanja i osobnim živo-

tom svog savršenog uzora. • Isus je bio čovjek molitve Od trenutka kad ga je Ivan krstio u vodi (Matej 3,13-17) na samom početku njegove javne službe sve do zadnjih minuta prije uhićenja koje ga je ubrzo dovelo do križa (Matej 26,36-46), Biblija naglašava da je Isus molio. U prvoj prigodi, pošto je uvidio puni razmjer svog zemaljskog poslanja, naš je Gospod znao da mu je potrebna snaga njegova nebeskog Oca. U Getsemanskom vrtu, potpuno svjestan nadolazećih događaja koji će dokrajčiti njegov život, Isus je znao da mora posjedovati snagu svog nebeskog Oca. Obrazac je jasan. Sin Božji je molio da mu prisutnost njegova Oca dade utjehu i sigurnost.

Molitva je otvoreni komunikacijski kanal s Bogom koji nam omogućava da govorimo otvoreno, iskreno i bez straha. 36 Duhovno vrelo


Ova dva primjera nikako nisu jedine situacije u kojima se Krist posvećivao molitvi. Često navodimo Evanđelje po Luki jer su u njemu zabilježeni veliki dijelovi Kristovog molitvenog života. 1.    Prigodom svog krštenja (Luka 3,21). 2.   Za vrijeme posta (molitve) u pustinji (Luka 4,2). 3.   U pustinji pošto je iscijelio mnogo ljudi (Luka 5,16). 4.  Prije izbora učenika (Luka 6,12). 5.   Prilikom svojeg preobraženja (Luka 9,28-29). 6.   Prije poučavanja Očenaša (Luka 11,1). 7.    Za Petra (Luka 22,32). 8.   U Getsemanskom vrtu (Luka 22,44). 9.    Na križu (Luka 23,46).

talo i poučavalo. Na početku su se nalazili stolci za vođe sinagoge. Ta je zgrada služila kao svojevrstan društveni centar u kojima su se održavale škole za djecu te drugi poslovi. Sinagoga je bila središnja točka oko koje se vrtio život, svakodnevne aktivnosti te štovanje na šabat za ljude koji su živjeli u njezinoj blizini. Uz to, u Evanđeljima i Djelima apostolskim postoje brojni navodi o sinagogama, ali u kasnijim poslanicama i spisima ne nalazimo da se ova mjesta štovanja spominju, uz iznimku dva navoda iz Otkrivenja. U oba slučaja u kojima se Krist obraća sedmerim crkvama u Maloj Aziji naziva ih „Sotonina sinagoga” (Otkrivenje 2,9; 3,9).

K tomu, Luka bilježi tri (3) prispodobe o molitvi. 1.        Čovjek koji je došao svome prijatelju u ponoć (Luka 11,5-10). 2.    Udovica i nepravedni sudac (Luka 18,1-8). 3.    Farizej i carinik (Luka 18,9-14).

Ubrzo nakon vodenog krštenja Isus se vratio u Nazaret te je „po svom običaju” (Luka 4,16) u subotu otišao u sinagogu gdje mu je dan svitak na čitanje. Budući da je Isusu dopušteno čitati i poučavati (tumačiti) što je vidljivo iz ovog odlomka, lako možemo zaključiti da je Isus bio dobro poznat u toj (lokalnoj) sinagogi te je stekao povjerenje vođa i ljudi koji su tamo štovali. U iduće tri godine dok je putovao od sela do sela, od grada do grada, on je odlazio u sinagoge propovijedati i poučavati, iako nije završio formalno rabinsko obrazovanje. Uz svoje osobno vrijeme molitve i pobožnosti Isus je redovito sudjelovao u javnom štovanju.

Molitva je otvoreni komunikacijski kanal s Bogom koji nam omogućava da govorimo otvoreno, iskreno i bez straha. Pisac Poslanice Hebrejima nas potiče: „Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!” (Hebrejima 4,16) pošto „nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom” (Hebrejima 4,15). Razmislite o tome! Krist koji je uzdignut s desne Oca, čak i sad nastavlja svoju službu molitve – pred Božjim prijestoljem zastupa za svakog od nas. • Isus je bio čovjek discipliniranog štovanja U Isusovo doba sinagoga je za Židove bila dom štovanja. Čak i u Jeruzalemu gdje je bio Hram nalazilo se oko petsto sinagoga. Možda bi bilo zanimljivo navesti nekoliko informacija o izvornoj pozadini tih mjesta za štovanje. Općenito je prihvaćeno da je prva sinagoga bila organizirana za vrijeme babilonskog sužanjstva kojim je završeno razdoblje izraelskog kraljevstva. Razvojem tog koncepta u svakoj zajednici ili selu u kojem je bilo deset muškaraca Židova, mogla se sagraditi sinagoga. Iako se struktura mogla značajno razlikovati, u svakoj sinagogi se nalazila škrinja u kojoj su se čuvali svitci Svetog pisma (Zakona i Proroka). Učitelji bi (stojeći) čitali iz svitaka te bi zatim obično sjedili dok bi komentirali pročitani odlomak. U prednjem dijelu zgrade stajao je povišeni podij sa stolom i stolcem odakle se či-

• Isus je bio čovjek beskompromisnih načela Biblijski nauk je jasan – Isus je živio bezgrešnim životom (2 Korinćanima 5,21; Hebrejima 4,15; 1 Petrova 3,18). Značajna je i činjenica da je začet po Svetom Duhu te rođen od djevice Marije (Luka 1,26-38), što znači da Isus nije rođen pod prokletstvom Adamova grijeha. On nije posjedovao palu narav. Budući je Isus nadnaravno rođen, neki su teolozi zaključili da Krist nije mogao sagriješiti. Bez moći izbora nema mogućnosti iskušenja. Bez iskušenja ne postoji mogućnost pogrešnog izbora. Isus, kao jedan od nas imao je moć izbora i bio je kušan… ALI, za razliku od našeg praoca Adama on je izabrao ne sagriješiti. I dok iz Pisma znamo da za vrijeme svog zemaljskog života nije sagriješio, također čitamo da je bio „kušan” više nego jednom. Najdetaljniji izvještaj Sotoninog kušanja Krista je opis događaja iz pustinje nakon njegovog četrdesetodnevnog posta (Matej 4,1-11). Luka ovom

događaju dodaje: „Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike” (Luka 4,13). Kao primjer, Isus ženi uhvaćenoj u preljubu iskazuje veliko milosrđe. Čak nije niti doprinio njezinoj javnoj sramoti upućivanjem svog pravedničkog pogleda. Samo je stao i počeo pisati po pijesku. Rekao je istinu licemjernim farizejima i učiteljima zakona koji su ga htjeli uloviti njegovim vlastitim riječima. Isus nije ignorirao Mojsijev zakon premda je znao da su ovi vjerski vođe jako dobro upućeni u odredbe koje su donijele rimske vlasti glede smrtne kazne. Rim Židovima nije dopuštao smaknuća. Upravo je zbog tog razloga Isus odveden i Pilatu i Herodu. Oni su bili predstavnici Rimskog Carstva te su imali autoritet izvršiti smrtnu kaznu. Blagi Isus je brzo uvidio osuđujuće motive i samopravedni duh u ovim vjerskim vođama. Bila je to mrlja zlih namjera koja je tako očito kršila Božja načela. Ali pošto su se svi samopravedni tužitelji morali posramljeni povući, Isus nije prošao preko njega niti je prihvatio njezin grijeh. Njegova je poruka toj ženi bila dvostruka: (1) „Ni ja te ne osuđujem” i (2) „Idi i odsada više nemoj griješiti” (Ivan 8,11).

Prava poniznost ne znači kritizirati sami sebe, hodati okolo pognute glave te govoriti tako tiho da se jedva možete čuti. Prava poniznost dolazi od prepoznavanja moje pozicije u Kristu: „Milošću Božjom jesam što jesam” (1 Korinćanima 15,10). Ljeto 2019. 37


Živjeti život poniznosti zahtijeva trajnu budnost pošto ćemo se suočiti i s hvalama i s uvredama. Najučinkovitiji plan u svakoj situaciji je: neka drugi vide Krista koji živi u vama i po vama. Životna lekcija: Za one koji žele biti vođe sluge u duhovnom kraljevstvu, prvo bi trebali učiti od Sina Čovječjega. Čak i prije nego ispravno vrednujemo njegova djela, moramo se dublje zagledati u njegov karakter. Gledanje u takav besprijekorni uzor može biti previše za nas te dovesti do toga da odustanemo od bilo kakvog pokušaja da nasljedujemo njegovo savršenstvo. Legitimno je zaključiti kako nikada nećemo postići apsolutno savršenstvo. No, što više to shvaćamo, to bi se više trebala naglašavati potrebu da mu se još više približimo. Ako započnemo s discipliniranim životom molitve, štovanja i načela, izgleda da time polažemo solidan temelj za duhovno zrelo vodstvo. Što vi mislite o tome?

OČITOVANJE PONIZNOG DUHA Jednog starog poštovanog vođu crkve pitali su da navede tri glavne kršćanske kreposti. On je odgovorio: „Poniznost, poniznost i poniznost.” Poniznost nije toliko milost ili krepost poput ostalih. Ona je korijen svima jer ona sama pretpostavlja ispravan stav prema Bogu te mu dopušta da On kao 38 Duhovno vrelo

Bog čini sve. Andrew Murray u svojoj knjizi Poniznost Naš Gospod je poučavao i prakticirao poniznost. Poslušajmo neke njegove riječi. • „A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje” (Luka 22,27). • „Učite od mene jer sam krotka i ponizna srca” (Matej 11,29). • „Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga. Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge” (Matej 20,26-28). • „Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih” (Ivan 13,14-15). Evanđelje po Ivanu donosi jedinstvene bilješke o intimnom odnosu između Krista i Oca. Isus u ovom evanđelju Boga naziva svojim Ocem približno 100 puta, što naglašava da je Isus Sin Božji. U odlomcima koje navodimo obratite pozor-

nost na učestalost Isusovog korištenja riječi „ništa” i „ne” koje se odnose na njegovu poniznost pred svojim Ocem. U svakom retku naglasak je moj. • „Sin ne može sam od sebe činiti ništa” (Ivan 5,19). • „Ja sâm od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje” (Ivan 5,30). • „Slave od ljudi ne tražim” (Ivan 5,41). • „Jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju” (Ivan 6,38). • „Moj nauk nije moj” (Ivan 7,16). • „Ja nisam došao sam od sebe” (Ivan 7,28). • „Sâm od sebe ne činim ništa” (Ivan 8,28). • „Ja ne tražim svoje slave” (Ivan 8,50). • „Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim” (Ivan 14,10). • „A riječ koju slušate nije moja” (Ivan 14,24). Često se zna čuti da čim prepoznamo vlastitu poniznost, već smo ju izgubili. Prava poniznost ne znači kritizirati sami sebe, hodati okolo pognute glave te govoriti tako tiho da se jedva možete čuti. Prava poniznost dolazi od prepo-


znavanja moje pozicije u Kristu: „Milošću Božjom jesam što jesam” (1 Korinćanima 15,10). Ako druge želim dovesti do iskustva spasenja – milošću Božjom po vjeri u Krista – tada se od mene zahtijeva da shvatim kako sam samo kanal koji će donijeti Božju riječ: „Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu” (Filipljanima 2,5-8; naglasak dodan). Životna lekcija: Milost poniznosti je teško kategorizirati te jako teško postići i zadržati. Duh poniznosti ne prepoznaje osoba koja ga posjeduje. Možda je najbolje započeti svaki dan klanjanjem u podložnosti i dubokoj zahvalnosti prema onome koji nas je izabrao za svoje sluge. Živjeti život poniznosti zahtijeva trajnu budnost pošto ćemo se suočiti i s hvalama i s uvredama. Najučinkovitiji plan u svakoj situaciji je: neka drugi vide Krista koji živi u vama i po vama.

Za one koji žele biti vođe sluge u duhovnom kraljevstvu, prvo bi trebali učiti od Sina Čovječjega. Čak i prije nego ispravno vrednujemo njegova djela, moramo se dublje zagledati u njegov karakter.

MILOST PONIZNOSTI 1.   Ne mislite bolje o sebi zbog bilo koje izvanjske okolnosti koje su vam se dogodile. 2.   Poniznost se ne sastoji od kritiziranja sebe, odijevanja iznošene odjeće ili pokorničkog stava gdje god išli. Poniznost se sastoji od realnog mišljenja o sebi, poglavito o tome da ste nedostojna osoba. 3.   Kada posjedujete mišljenje o sebi, budite zadovoljni time što i drugi o vama misle isto. 4.   Njegujte ljubav prema činjenju dobrih djela u tajnosti te zbog toga nemojte imati visoko mišljenje o sebi. Budite zadovoljni bez pohvale drugih ljudi. 5.   Nikada nemojte reći ništa direktno ili indirektno što će isprovocirati pohvalu ili kompliment od drugih. 6.   Kada vas pohvale zbog nečega što ste učinili, primite to nezainteresirano i vratite to Bogu. 7.   Budite na dobrom glasu kao kreposna i ponizna osoba. 8.   Nemojte se ponositi niti jednom pohvalom koju primite. Radujte se u Bogu koji daje darove koje drugi vide u vama. 9.   Nemojte od drugih tražiti da vam pronalaze mane s ciljem da vam zapravo govore kako imate dobre kvalitete. 10.   Kada vas drugi uvrijede ili podcijene, ne ljutite se potajno. Ne tražite sebi grupu laskavaca koji će stati na vašu stranu. 11.   Ne prihvaćajte nikakva đavolska šaputanja koja vas navode na ponos. 12.   Aktivno hvalite druge. 13.   Budite zadovoljni kad vidite ili čujete da drugima ide dobro u njihovim poslovima i s njihovim prihodima, čak i kada vama ne ide.

14.   Nikada se ne uspoređujte s drugima osim u slučaju da vaš dojam o drugima raste i vaš dojam o vama samima pada. 15.   Nemojte se konstantno ispričavati za svoje pogreške. Krepost se ruga laži koja se pokušava sakriti. 16.   Zahvaljujte Bogu za svaku vašu nesavršenost. Prihvatite ju kao Božju naklonost, kao instrument za borbu protiv ponosa i njegovanje poniznosti. 17.   Ne otkrivajte tuđe slabosti kako bi se ti ljudi osjećali nesposobnijima od vas. 18.   Ne zaboravite da je Bogu važno da mu podložimo sebe i sve što posjedujemo. Jeremy Taylor (1613.-1667.) Izvadak iz knjige The Rules and Excersises of Holy Living (Pravila i vježbe svetog življenja). Naš Gospod i Spasitelj nam je pokazao tri važne kvalitete: (1) On je bio čovjek molitve, (2) discipliniranog štovanja i (3) beskompromisnih načela. Kako smo dalje vidjeli iza ovih izvanrednih atributa stoji duh poniznosti. Kakav primjer! Ove temeljne karakteristike s namjerom se moraju očitovati u našim životima. Nećete se jednog jutra samo probuditi i odjednom shvatiti kako ste osobno prigrlili njegove prioritete. Ali dan za danom pomoću Božje milosti, živeći Duhom ispunjen život u poslušnosti Njegovoj riječi možemo sazrijeti u Kristu (2 Korinćanima 3,18; Efežanima 4,14-16). Koju god riječ odabrali mi u stvarnosti moramo postati njegovi veleposlanici, predstavnici, glasnogovornici, učenici, sljedbenici, sluge njegovoj Crkvi i našem svijetu. U našem budućem vremenu zajedno prebacit ćemo naglasak na praktičnu stranu vodstva kroz služenje. Nastavimo ljubiti i služiti Isusu, on dolazi uskoro!

Dr. H. Maurice Lednicky je 50 godina of God. On je pisac, evangelizator, pastor, misionar i bivši predsjednik Central Bible College, Springfield, Missouri.

autora H. Maurice Lednickya. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana. Ljeto 2019. 39


„DIVOVI MEDU NAMA” Jef f Dove

Kao mladić sam s poštovanjem uvijek iznova gledao kako tata popravlja crkvenu zgradu kada je krov prokišnjavao, kako je postavljao stolice kada je naša zajednica počela sve više rasti, kako je upravljao crkvenim financijama s punim integritetom i odgovornošću, služio kao đakon u vodstvenom timu, pripremao hranu za gostujuće evangelizatore i misionare, održavao travnjak i vrt na crkvenom zemljištu... sve te stvari i još puno više kao laik u crkvi. 40 Duhovno vrelo


S

lužeći kao punovremeni i profesionalni pastor u lokalnoj crkvi i među-kulturološkoj misiji u Aziji gotovo četrdeset godina te posljednjih sedam godina kao direktor svjetski rasprostranjene službe pomaganja podizanja novih vođa, imao sam priliku vidjeti kako služba lokalne crkve zaista funkcionira - što je ono što pokreće motore i pojačava učinkovitost crkve. Oni za propovjedaonicom i na pozornici ili oni koji nose određene titule ili pozicije često budu primijećeni i primaju „zasluge” za djelo službe. I hvala Bogu za punovremene službenike koji su dani kao dar Kristovom Tijelu! Međutim, često su upravo oni koji vjerno služe iza scene na „ne primijećenim” pozicijama službe i služenja ti koji održavaju učinkovitost crkve. To su ljudi na koje se uvijek može računati, oni koji služe izvan svjetla pozornice, a ipak, kada dođe vrijeme, primit će nagradu kao vjerni sluge. Neki od primjera koje nalazimo u Bibliju su: * Priča o Obadiji u 1 Kraljevima 18: Obadija je vjerno i ustrajno služio Bogu iako je to bilo daleko od svjetla pozornice i ono što je učinio moralo se držati u tajnosti! U vrijeme kada su mnogi odbacili vjeru i vođa njegova naroda je zapravo mučio Božje sluge progonstvom i smrću, Obadija je riskirao svoju poziciju, financije te čak i život kako bi služio iza pozornice kao onaj koji je sačuvao Božje pomazane proroke. * Drugi primjer koji nalazimo u Pismu je onaj o Aronu i Huru, kada su Mojsiju, Božjem proroku, držali ruke u zraku (Izlazak 17). Oni su doslovno bili odgovorni za pobjedu nad Amalečanima kao i bilo koja druga osoba u bitci. Služili su na nimalo glamuroznoj poziciji, ali onoj koja je bila ključna za uspješnost pothvata. Popeli su se na brdo kako bi bili s Mojsijem i nadgledali bitku. Bili su spremni prilagoditi se i postati onima koji su bili potrebni u tom trenutku za ostvarenje Božjeg zadatka. Mojsije je držao Gospodnji štap, ali su Aron i Hur držali ruke koje su držale štap! * Ponovno su, u Izlasku 36, Besalel i Oholiab razumjeli da je Mojsije od Boga primio viziju, uputu i planove. Kada je s njima

U svom vlastitom životu pamtim tolike ljude koji su vjerno i na sebi svojstvene načine služili, koji su bili nevjerojatno pouzdani u odrađivanju svojih konstantnih zadataka, a koje sam im ja kao vođa davao, ali su ih izvršavali kao da to čine samom Spasitelju. podijelio te planove, prihvatili su viziju i uložili značajno vrijeme, talente i snagu u stvaranje Šatora sastanka koji će moći funkcionirati u pustinji. Oni su svojim srcima KAO I svojim rukama i umovima podržavali i ostvarivali djelo Kraljevstva. Divovi među nama. U svom vlastitom životu pamtim tolike ljude koji su vjerno i na sebi svojstvene načine služili, koji su bili nevjerojatno pouzdani u odrađivanju svojih konstantnih zadataka, a koje sam im ja kao vođa davao, ali su ih izvršavali kao da to čine samom Spasitelju.

Ljeto 2019. 41


Međutim, često su upravo oni koji vjerno služe iza scene na „neprimijećenim” pozicijama službe i služenja ti koji održavaju učinkovitost crkve. To su ljudi na koje se uvijek može računati, oni koji služe izvan svjetla pozornice, a ipak, kada dođe vrijeme, primit će nagradu kao vjerni sluge.

© 2012. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

* Čovjek koji se zvao Paul otvarao je vrata crkve prije nego bi itko došao i ostajao bio dok zadnja osoba ne bi izašla, kako bi zaključao – i to je činio vjerno, bez greške, desetljećima.... Divovi među nama. * Čovjek imenom Denzel godinama i godinama je pripremao i uređivao poruke i ilustrativne priče za djecu između 8 i 11 godina... Njegove priče i ilustracije još žive u meni nakon više od pedeset godina. Naučio me voljeti priču Pisma. Divovi među nama.

"Marko, to je samo pet kuna! Pusti to!"

42 Duhovno vrelo

* Čovjek koji se zvao Charlie Book. 1982. godine sam služio u vrlo skromnoj crkvi koja nije mogla primiti više od pedeset ljudi kada bi nedjeljom ujutro sva mjesta bila popunjena. Upravo tamo, za vrijeme slavljenja i obožavanja nakon propovijedi, primio sam viziju od Gospodina. Ne primam često vizije, niti bilo kakve druge fizičke ili duhovne manifestacije, ali te večeri otvorio mi se zastor budućnosti i doslovno sam mogao vidjeti crkvenu zgradu kakvu je Gospodin želio da izgradimo kako bi bilo mjesta za sve veći broj ljudi koji je dolazio i kao pomoć dosezanja tog čitavog mjesta za Krista. Nismo imali novaca (nisu ni meni, kao pastoru, mogli isplatiti plaću za život), ali kada sam pred svojim ljudima podijelio viziju, prihvatili su


je kao onu koju je Gospodin poslao i obvezali su se skupa sa mnom ostvariti ju. Jutro nakon što sam ispričao viziju, Charlie Book dovezao se u velikom bageru na zemljište crkve. Bio sam u zgradi i doslovno sam mogao osjetiti kako se zemlja trese. Kada sam izašao i vidio Charlieja na tom stroju, viknuo sam mu: „Što radiš, Charlie?” Široko se nasmiješio i rekao: „Počet ćemo kopati rupu za izgradnju temelja naše nove crkve. Bog će providjeti financije!” On je bio utjelovljenje vjere i podigao je moju vjeru skupa sa svojom. U sljedećih godinu dana događala su se čuda za čudom, i dvanaest mjeseci kasnije sjedili smo, pjevali i molili u svojoj novoj crkvenoj zgradi koja je bila gotovo sto posto otplaćena. Nikada neću zaboraviti Charliejev izraz lica kada je uzviknuo: „Počet ćemo...!”. Kao vrlo mladom, i definitivno neiskusnom vođi, bili su potrebni snaga, iskustvo i ohrabrenje koje sam tog ponedjeljka primio od čovjeka po imenu Charlie Book. Divovi među nama. * Čovjek po imenu Charles Dove. To je moj otac koji je sam sebe nazivao „starcem”. Kao mladić sam s poštovanjem uvijek iznova gledao kako tata popravlja crkvenu zgradu kada je krov prokišnjavao, kako je postavljao stolice kada je naša zajednica počela sve više rasti, kako je upravljao crkvenim financijama s punim integritetom i odgovornošću, služio kao đakon u vodstvenom timu, pripremao hranu za gostujuće evangelizatore i misionare, održavao travnjak i vrt na crkvenom zemljištu... sve te stvari i još puno više kao laik u crkvi. Također je posjećivao bolesne, ohrabrivao našeg pastora, te davao desetak i naš obiteljski dobrovoljni prilog iz godine u godinu, čak i onda kada je bilo teško i kada smo imali vrlo malo novaca. On me naučio i kako moliti i zastupati pred Gospodinom, ne učeći me iz knjige ili mi „govoreći” kako da molim, već tako što sam ga slušao iz svoje sobe u našoj maloj kućici, kako svake noći tijekom mog djetinjstva moli, i to je trajalo svih sedamnaest godina koliko samo s njim živio pod istim krovom.

On je uistinu bio čovjek Božje Riječi i nikada ne bi prošao dan da nije čitao, i to gotovo uvijek naglas, iz Božje svete Riječi. On je živio, hodao i prakticirao iskrenu i vjernu ljubav prema Očevoj Crkvi i pastoru pod kojim je služio. Sve je to činio bez ikakvog prigovaranja ili očekivanja da ga se primijeti. Divovi među nama. Svi ovi ljudi su utjecali na moj osobni stav, službu i vođenje u Kristovom tijelu. Više od biblijske škole ili teološke naobrazbe, ja ne bih bio tko i što jesam da nije bilo ovih muškaraca i njihovog vjernog predanja zadacima crkve. Zahvalan sam za svakoga od njih te sam i njima osobno zahvalio u određenom trenutku. Mogu li vas kao suradnik u vođenju crkve potaknuti da pažljivo potražite „divove” u svojoj blizini i kontekstu? Moram vam reći da oni često nisu najljubaznije osobe ili one s kojim se lako slagati, ali njihova vjernost dužnosti, akciji, davanju i molitvi „podiže tvoje ruke sile i vizije” dok radite na tome da ispunite svoj poziv pastora – učitelja u svojoj okolini. Pobrinite se da takve osobe čuju vaše riječi ohrabrenja te da njihova imena iznosite u molitvi pred Gospodinom kako vas Bog podsjeti na njih. Kao službenik evanđelja vi ste dar Kristovom tijelu... Ovi Divovi među nama su Božji dar vama osobno dok služite.

Jeff Dove je direktor Assemblies of God Bible Alliance i Life Publishers International, Springfield, Missouri. Bio je pastor i misionar. Služio je kao misijski direktor za šest zemalja jugoistočne Azije u Bangkoku na Tajlandu 14 godina.

Prije nego u potpunosti ovladamo praksom vodstva kroz služenje, za nas je imperativ upoznati se s načinom razmišljanja i osobnim životom svog savršenog uzora. Ljeto 2019. 43


BIBLIJA PLUS S ponosom predstavljamo prvi puta na našim prostorima: Biblija s dodacima za proučavanje: 77 teoloških članaka Karte, tabele, ilustracije Uvod u svaku biblijsku knjigu s povijesnom i teološkom pozadinom Sustav usporednih navoda Fusnote Komentari biblijskog teksta Karte u boji Plan čitanja Kazalo pojmova Konkordanca I još mnogo toga. Izvanredan alat za proučavanje Biblije i pripremanje propovijedi. Biblija plus je hrvatski prijevod Full Life Study Bible. Biblijski tekst u prijevodu Ivana Evanđelista Šarića. biblijaplus@gmail.com

Biblija

Plus

BROJ 44 / Ljeto 2019. godina XI. Izdaje Evanđeoska pentekostna Crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR

Profile for Andreja Mil

Duhovno vrelo br 44 WEB  

Magazine for pentecostal pastors

Duhovno vrelo br 44 WEB  

Magazine for pentecostal pastors

Advertisement