Page 1

9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XIX. • BROJ 223 • SRPANJ 2013.


UVODNIK

P

rošloga mjeseca u ovoj rubrici glavna je tema bila gomilanje vanjskog, ali i unutarnjeg financijskog duga u BiH. No, koliko god o tome pisali svi portali i sve novine, političare to ne "tangira", pogotovu ne sad kad su nervozni pred godišnje odmore. Treba razumjeti tu kastu: radili naporno, izostajali sa sjednica, eskivirali donošenje zakonâ, letjeli po svijetu uz masne dnevnice, "surfali" u roamingu, ugrađivali "blinkere" na novi službeni auto, i sad ih još mediji nađu zaskakati i smarati s glupostima poput duga i korupcije u trenutku kad su se zaputili u šarenim bermudama, kožnim japankama i pod slamnatim šeširom do obližnje turističke agencije izmišljati se na kojoj će destinaciji ljetovati. Dok oni mijenjaju plava mora, svaka beba koja se rodi u ovoj zemlji automatski u pelenici dobije ček od 3.000 KM duga koji će vraćati, a istodobno ne dobije jmbg pa ne može otići u inozemstvo na liječenje i umre zbog toga! Kad im se to spomene, političari pak postanu srditi: što se medije uopće tiče trošenje javnoga novca, proračunska kasa jest jednako izborni plijen, a svaki građanin ima pravo prijaviti se kao kandidat na izborima pa neka izvoli prodati priču i ostvariti pobjedu kakvu su oni ostvarili, na temelju koje sada uživaju. Nema tu puno filozofije: trebaš biti rođen za lidera i samo se uklopiti u korupcijske tokove. Ali iz govora o korupciji nemoguće je isključiti i sklonost građana da "podmazuju" i poprijeko ostvaruju svoje ciljeve. Neki će se time uz pivo ili dva otvoreno pohvaliti kao o uspješno sklopljenom i legalnom poslu.

IZME\U 2 BROJA Istraživanja pokazuju da najveću slabost na ponuđeno mito imaju u bh. zdravstvu (čovjeka na tom polju stisne muka i natjera ga na nerazumne poteze pa kupuje tretman kakav ga spada, no nekad takvo što nije moguće čak ni kupiti kad, primjerice, oboljeli od karcinoma završe na listi čekanja jer bolnica na koju su osuđeni nema u svojim rezervama lijek koji im je nasušno potreban) i u bh. policiji (tu se obični prijestupnik pokušava vaditi i nije mu zamjeriti kad licitira primjerice zbog toga što je zaboravio upaliti farove s istim onim policajcem koji zakon o sigurnosti prometa poštuje tako što svom maksumu dopušta "privilegij" vožnje na prednjem sjedalu), ali ipak su po uzimanju mita nenadmašni u političkim strankama i

IZ ŽUPNIH ŽUPA VAREŠ MATICA Umrli: Branko Božić (1946.), Pavo Duvnjak (1931.), Mijo Babić (1936.), Bosiljka Miletović rođ. Mihajlović (1931.), Mara Barić rođ. Prce (1936.), Vinko Šurkić (1936.). EVIDENCIJA Umrli: Avdo Alihodžić (66), Šahida Letić (72), Enver Fetišević (73), MUJE ČURTIĆA Hatidža Berbić (59), Fata Cicvara (80), Radojka Josipović (57), Safija Mušanović (75), Hajrudin Šahić (72), Fahrudin Ahmedović (55).

parlamentima odnosno u zakonodavstvu. Među važnim ovlastima oni pridržavaju namještenja u javnim poduzećima, i to sve do posljednjeg uposlenika (tko vjeruje u suprotno neka pokuša dobiti posao redovitim putem primjerice na naplatnim kućicama u Autocestama FBiH). To su podaci što ih servira Transparency International u BiH, dakle nisu paušalni. No, zgodno je da smo kod tih parlamentaraca i njihovih "čistih" poslova u trenutku kad se u Varešu uzburkalo oko nadležnosti i naknada od eksploatacije šume. Problem oko ove oblasti počinje od neodgovornosti zakonodavaca na federalnoj razini i jasno je da uvođenje reda i zakona zakočenim drže lobiji i profiteri kojima ova situacija odgovara i koji će zauzvrat nekontroliranu dobit od šume podijeliti s političkim kreaturama koje namjerno ne rade svoj posao. Lokalna javnost od početka je srpnja zaokupljena udruživanjem Vareša i Olova u cilju gospodarenja šumama na vlastitom području, što je samim tim postalo i temom ovog broja, a sam čin institucionalnog suprotstavljanja kantonalnim neregularnostima predstavlja presedan u vareškoj političkoj praksi iza rata. Zbog razgovora obavljenih s trojicom dužnosnika o aktualnostima vezanim za šumu i šumarstvo, izostao je razgovor o obnovi nogometnog igrališta u Vareš Majdanu, a od Murisa Parića, direktora NK "Vareš", u međuvremenu saznajemo da su radovi počeli, ali da (barem zasad) ne teku onom dinamikom niti obimom kako je od strane predstavnika organizacije "Children of the World" najavljivano.

DONACIJE ZA "BOBOVAC" Miroslav Božić, Lausanne – 50 CHF, Snježana Bokun, Zagreb – 20 KM, Josipa Čelan, Toronto – 45 KM, Ivo Delić, Duisburg – 50 KM, Josip i Terezija Marjanović, Sydney – 70 AUD, Jure i Anga Ivanković, Sydney – 30 AUD, 'veselo društvo' iz Sydneyja – 100 AUD.

Svima hvala lijepa!

Na naslovnici: Bobovac (u daljini) – Foto: K. Božić

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

www.fondacija.vares.info 2

BROJ 223

SRPANJ 2013.


VIJESTI UTEMELJEN "PREPOROD" U Varešu je 12. lipnja 2013. godine u dvorani Općine održana osnivačka skupština Bošnjačke zajednice kulture "Preporod". Kako se moglo čuti na skupštini, ideja da se u Varešu formira lokalna organizacija "Preporoda" pojavila se u dva navrata, ali nikad nije provedena u djelo. Prvi put je to bilo 1991. godine, kad je "Preporod" obnovio svoje djelovanje na razini BiH, a drugi neuspješan pokušaj bio je 2007. godine. Inače, ova institucija bošnjačke kulture ima 73 lokalne organizacije u BiH. Njezini osnivači u Varešu su lokalni imam Sadžid ef. Ramić, aktualni općinski načelnik Avdija Kovačević, te Fahra Čatović, Sabina Librić i Sahudina Beganović. Izraze potpore, između ostalih, uputili su im glavni imam Ferhadija džamije u Sarajevu Muris ef. Hadžibaščaušević, predstavnik BZK "Preporod" iz Zenice Midhat Kasap, te predsjedatelj Općinskog vijeća Vareš Zdravko Marošević. Svojim odzivom osnivačku skupštinu podržali su i uzvanici iz reda hrvatskog naroda, a program je upotpunio Zanin Berbić, mladi izvođač sevdalinki iz Zenice kojeg je vareška publika već ranije imala prigodu upoznati. Nositelji funkcija i aktivnosti koje se planiraju u vareškom "Preporodu" odreda su izabrani aklamacijom. Kako je navedeno, glavni cilj im je okupiti aktivne članove i organizirati ih kroz sekcije kao što su folklorna, dramska, literarna, recitatorska, novinarska, sportska, šahovska i sekcija za izradu tradicionalnih bosanskih rukotvorina, te raditi s mladima kroz informatičku podršku. I na kraju, nakon što je za predsjednicu izabrana Sahudina Beganović, ona je u svom nastupnom govoru zahvalila na ukazanom povjerenju i pozvala građane da se učlane te svojim idejama, ali i aktivnostima, doprinesu kulturnom životu općine Vareš. Početak djelovanja u Varešu "Preporod" je obilježio predramazanskim koncertom mladog pjevača Armina Muzaferije održanim 7. srpnja na ljetnoj pozornici u ulici Čaršija, čime je ujedno započeo ovogodišnji "Vareški ljetni festival". UDRUGA OBRTNIKA Dana 20. lipnja u Varešu je održana osnivačka skupština udruge obrtnika i starih tradicionalnih zanata pod nazivom "Mandal". Inicijativa za povezivanje obrtnika u udrugu potekla je od Murisa Arapovića, koji je na skupštini dobio i potporu da bude na njezinu čelu. "Nas zanatlija u Varešu je zaista malo i izloženi tržišnim krizama teško ćemo održavati poslove i napredovati. Naši zajednički interesi su unapređenje posla, jačanje obrtničke aktivnosti, razvoj i bolji finansijski status našeg obrta i egzistencije. Pojedinačno smo slabi, ali udruživanje je prilika da podržimo jedni druge u svim segmentima rada. Zajednički rad je najbolji način da vareške zanatlije poboljšaju svoj lični profesionalni status, istovremeno i prilika da vratimo stari sjaj čuvenih vareških majstora i zanatlija", obrazložio je Arapović na skupštini. Uz Arapovića kao predsjednika, za potpredsjednika je izabran Damir Erlbek. Upravni odbor čine Dražen Jozeljić, Šejla Arapović i Alojz Vijačkić, a Nadzorni Ejub Velić, Mina Parić i Krešimir Zovko. Osnivanju udruge potporu su pružile obrtničke komore Zeničko-dobojskog kantona i Federacije BiH, čiji su predstavnici nazočili skupštini. Logo udruge "Mandal" je štit sa starinskim ključem koji, po riječima vareških obrtnika, simbolizira budućnost "otključavanjem vrata zaborava" starih obrta u novom vremenu, vremenu ujedinjenja timskih metoda rada i tradicionalne kvalitete. ZASJEDANJE VIJEĆA Deveta sjednica Općinskog vijeća Vareš, održana 20. lipnja, imala je 14 točaka dnevnog reda. Počela je optimističnim najavama općinskog načelnika Avdije Kovačevića o investicijama. SRPANJ 2013.

Iz svojih aktivnosti između dviju sjednica načelnik je izdvojio susrete s turskim investitorom koji iskazuje namjeru uložiti 2,5 milijuna eura u otvaranje tvornice za izradu rasvjetnih tijela, a zatim i s kineskim izaslanikom za gospodarstvo koji najavljuje dodatna ulaganja u postojeći pogon u Ponikvi. Zatražili smo u Općini dodatnih informacija o ovome i od Brane Šurkića, stručnog suradnika za ekonomski razvoj doznali da na temelju pisma namjere turskog investitora postoji plan o zapošljavanju oko 40 radnika u prvoj fazi i da bi tvornica površine 3.500 m² bila izgrađena na lokaciji Kram (ili Šijakovo). Ova investicija, proizvodnja rasvjete po najnovijoj LED tehnologiji, ima za cilj povezati tržišta Bliskog istoka (Turske) s Europom, a Vareš bi bio jedan od mostova te poslovne suradnje, navodi Šurkić. Što se tiče kineskih najava, koje su predočene i kantonalnom premijeru, navodi se da "Bluhend wood" d.o.o. Sarajevo, članica navedene kineske korporacije, već treću godinu investira u pilanu u Varešu. Trenutno se govori o drugoj fazi investiranja i o proširenju kapaciteta primarne prerade drveta. Realizacijom te druge faze ukupan broj uposlenih popeo bi se na 120, što bi značilo 70 novih radnih mjesta. Iduće godine trebala bi biti realizirana i treća faza, a kojom se planira uposliti još 200 radnika u pogonima za finalnu obradu drveta. Izdvojio je načelnik i sastanke čiji je cilj početak sveobuhvatne revitalizacije starog grada Bobovca (o čemu donosimo posebno izvješće), a zatim spomenuo aktualne radove na unutarnjem uređenju zgrade općinske uprave i radove koji se odvijaju na putovima, te na kraju najavio održavanje vareškog ljetnog festivala, od polovice srpnja do polovice kolovoza, zaključno s Danom općine. Programom će biti obuhvaćeni sportski, kulturni, umjetnički i zabavni sadržaji, a vašarskog dijela, s kojim se Vareš nikad nije srodio, neće biti. Uslijedila su vijećnička pitanja i kao uvijek izbacila na površinu svega pomalo: od inicijative za uvođenjem zabrane berbe borovnica na vareškom području do pitanja javnog prijevoza na relaciji Vareš–Vareš Majdan. Među ostalim točkama dnevnog reda vrijedi evidentirati usvajanje rješenja kojim se privrednom društvu "Eko-energy" iz Tešnja neposrednom pogodbom dodjeljuje gradsko zemljište u svrhu izgradnje objekta mini hidroelektrane "Vareš". To je pitanje oko kojeg su se vodile dvije javne rasprave plus rasprave na sjednicama da bi na kraju dobilo tijesnu većinu od deset glasova "za", a čime se Stavnja na potezu od Prnjavora do Pajtova Hana stavlja na raspolaganje tešanjskom koncesionaru. Na ovu sjednicu prispjela su Izvješća o radu triju javnih ustanova (Centar za socijalni rad, Dječji vrtić i Opća biblioteka) i svaka je od njih dobila pohvale za rad. Potkraj sjednice nizala su se tekuća pitanja, koja su se doticala mnogih tema i problema. Neizostavno je potencirano stanje cesta i njihovo uništavanje od strane sjekača šume, a trenutna su žarišta na području Pogari, Strice i Zarudja, Javornika... No, na dnevni red je došla i načelnikova, donekle i senzacionalna, inicijativa za donošenje odluke o zabrani nastavka sječe i izvlačenja šume s područja naše općine, što se ima odnositi na kantonalno Šumsko-privredno društvo, kao i odluke koja slijedi kao logičan potez – o osnivanju šumsko-privrednog društva Vareš (i Olovo). Pozdravljajući načelnikovu hrabrost u pogledu pravno-političke bitke u koju se upušta, a pouzdan u Općinsko vijeće za leđima, pojedini vijećnici upozorili su da se plivati kontra kantonalnih struja može samo uz apsolutno jedinstvo u Vijeću, kojeg dosad u sličnim situacijama nije bilo, što je Općinu Vareš i dovelo u vazalski položaj. Na koncu je po ovom pitanju zakazana prva izvanredna sjednica, a izvješće s nje donosimo zasebno.

BROJ 223

3


IZ OŠ "VAREŠ"

Polovica odlikaša

U Osnovnoj školi "Vareš" u školskoj 2012./2013. godini nastavu je pohađalo 360 učenika i nijedan od njih nije upućen na ponavljanje razreda, što je dobra vijest. Manje dobra vijest je ona o konstanti opadanja broja učenika, pri čemu su naročito desetkovane područne škole. Prenosimo završnu statistiku ove ustanove za proteklu školsku godinu.

5 Priredio M. M.

N

astavu na hrvatskom jeziku pohađalo je 158 učenika u 11 odjela od prvog do devetog razreda, a na bosanskom jeziku 202 učenika u 11 odjela i dva učenika u specijalnom odjelu. Nastava se, pored matične, izvodila u šest područnih škola, a evo kakvo je brojno stanje u njima: Vijaka – 6 učenika, Dragovići – 10 učenika, Ligatići – 5 učenika, Pržići – 6 učenika , Oćevija – 2 učenika i Pogar – 7 učenika. Iz škole je sveukupno izašlo 46 učenika devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja, a u školsku 2013./2014. godinu upisano je 35 novih učenika. Na kraju nastavne godine učenici su postigli sljedeći uspjeh: učenici prvih razreda, njih 31, su opisno ocijenjeni. Brojčano su ocjenjena 324 učenika, od čega 45 posto učenika ima odličan uspjeh, 35 posto vrlo dobar, 15 posto dobar, a dovoljan nešto preko 2 posto učenika. S jednom slabom ocjenom na popravni ispit upućeno je 6 učenika, a s dvije slabe 2 učenika. Također, nakon provedenog razrednog ispita koji je obavljen iz solfeggia i

klavira u prvom razredu glazbenog odjela 15 učenika je postiglo odličan uspjeh, a 3 vrlo dobar. Vijeće roditelja i Vijeće učenika aktivno su uključeni u rad škole. Vijeće roditelja je organiziralo radionice za učenike i predavanja za učenike i roditelje, a Vijeće učenika je organiziralo disko večeri, natjecanja, humanitarne akcije itd. Škola se uključila i u sva natjecanja koja su organizirana na razini kantona iz matematike, fizike, engleskog jezika, građanskog obrazovanja, informatike i sl. Od ove školske godine u školi je počeo raditi jedan paralelni odjel osnovne glazbene/muzičke škole. U prvu generaciju upisano je 19 učenika, klasa klavir, a za 2013/2014. školsku godinu u prvom upisnom roku prijavilo se 10 učenika: 3 za gitaru i 7 za klavir. Drugi upisni rok je u kolovozu. U prosincu je završen projekt "Obrazovanje za socijalnu koheziju i BiH na putu ka EU" koji je implementirala organizacija Save the Children. Projekt se uspješno realizirao tri godine kroz radionice, raz-

Za učenike generacije školske 2012./ 2013. godine proglašeni su: Vana Batvić (pohađala nastavu na hrvatskom jeziku), učenica koja je tijekom devetogodišnjeg obrazovanja znala samo za odlične ocjene i uzorno vladanje. Sudjelovala na svim općinskim natjecanjima iz fizike i matematike od šestog razreda i postizala odlične rezultate koji su joj otvorili vrata kantonalnih natjecanja. Vana je bila i aktivan član šahovske sekcije, gdje je također postizala dobre rezultate. Dino Kamenjaš je nakon bodovanja po Pravilniku također proglašen učenikom generacije. (pohađao nastavu na bosanskom jeziku). Odličan učenik s primjernim vladanjem tijekom devetogodišnjeg osnovnog školovanja. Osim odličnih rezultata u redovitoj nastavi, Dino je postizao dobre rezultate na natjecanjima iz engleskog jezika. Učenike generacije OŠ "Vareš" je zajedno s učenicima generacije iz OŠ "Vareš Majdan" i MSŠ "Nordbat 2" primio općinski načelnik Avdija Kovačević i, uz riječi pohvale za njihov rad i zalaganje, uručio im novčane nagrade. Posebnu diplomu koja se dodjeljuje učenicima koji su od prvog do devetog razreda imali prosjek zaključnih ocjena 5,00 i uzorno/primjerno vladanje dobile su Vana Batvić, Martina Dužnović i Glorija Paviglija. mjene učenika, šahovske turnire, proljetne koncerte, studijsko putovanje, seminare, okrugle stolove. Svi učenici i djelatnici škole su bili uključeni u njega.

ENIGMATIKA

Tihomir opet među elitom

U

Tihomir s pobjedničkim peharom

subotu 29. lipnja 2013. godine enigmatska revija "Kviskoteka", na čelu s agilnim urednikom Robertom Pauletićem, organizirala je svečanost povodom završetka 9. međunarodnog prvenstva Hrvatske u enigmatici, nesumnjivo najjačeg natjecanja u ovom dijelu Europe. Manifestacija je održana u prestižnom zagrebačkom restoranu "Lido" pokraj Jaruna, a prisustvovalo joj je stotinjak enigmatskih majstora, ponajprije iz Hrvatske, ali i iz BiH i Srbije, koji su uživali uz birane delicije i glazbu sjajnih tamburaša.

Tom su prigodom pobjednicima s posljednjeg prvenstva uručeni vrijedni pehari. Među njima se našao i Tihomir Jelić, koji je pobijedio u 3. kolu spektakularnom "P-pričom" i time ostvario drugu pobjedu na dosadašnjim prvenstvima. Ovo postignuće je tim veće uzme li se u obzir da je ostvareno u konkurenciji 251 sastavljača i više od 600 radova. Dijelom zahvaljujući tom uspjehu, Tihomir se plasirao u sami vrh generalnog poretka, unatoč tome što nije sudjelovao u svim kolima. Čestitamo! R. R.

OGLAS Prodajem zemljište na Mlakvama, 17.500 m², dio pod šumom, i kuću 9 x 8 na dva kata (za renoviranje). 0043 699 11 70 42 97 • 00385 92 175 18 00 • www.villanovka.at 4

BROJ 223

SRPANJ 2013.


IZ MALE ŠKOLE

N

akon višemjesečnog strpljivog vježbanja, u ponedjeljak 10. lipnja 2013. godine pred prepunom dvoranom Male škole, polaznici plesnih radionica okrunili su svoj rad svečanom i vrlo raznolikom prezentacijom naučenih plesova. Tri plesne skupine s oko 35-ero djece i mladih predstavile su se publici plesovima iz različitih dijelova svijeta i poveli je na plesno putovanje od Europe do Latinske Amerike. Najmlađa skupina izvela je polku, cha cha cha, i zabavni ples mačaka; srednja skupina predstavila se tarantellom, valcerom i swingom uz

modernu koreografiju, dok je najstarija skupina pokazala svoje umijeće u tangu i kabareu. Ovi plesači su imali svoj prvi nastup još u siječnju kada su pred publikom pokazali osnovne plesne korake. Međutim, nisu se tu zaustavili nego su nastavili s vježbanjem pod budnim okom profesionalne balerine i pedagoginje Jovane Milosavljević. Nakon upornog rada sve tri skupine su se mogle pohvaliti izvrsnim rezultatima i velikim napretkom u plesnim koracima. Svoje su oduševljenje prenijeli i na publiku koja je uživala u plesnoj

Mališani na plesnom podiju

večeri. Ali tu nije bio kraj oduševljenju. Naime, na plesnu prezentaciju je s našim dugogodišnjim prijateljima i glumcima, Slavenom Vidakom i Alenom Hećo, došao i glumac Milan Pavlović, popularni Dino Mehmeda Mujkić iz tv-serije "Lud, zbunjen, normalan". Dje-

ca, ali i odrasla publika, bili su oduševljeni što su i pokazali druženjem i slikanjem s glumcem. Večer je doista bila za pamćenje i prepričavanje, a mnogima i prilika da se i sami odluče na sudjelovanje u ovakvim radionicama. (www.malaskola.org)

PROJEKTI HVALE VRIJEDNI

P

išući u "Bobovcu" broj 217 o djelovanju Evangeličke crkve u Varešu prenijeli smo najavu projekta pod nazivom "Obrok ljubavi". Sada je taj projekt, koji je bio usklađen s drugim školskim polugodištem, završen i okrunjen odlaskom 19 učenika osnovne škole u Vareš Majdanu na petodnevnu ekskurziju, s posebnim doživljajem boravka na moru prvi put. Realizacija projekta započela je u drugoj polovici siječnja. Za njegove korisnike izabrano je 19 djece uzrasta 6 do 15 godina, koja pohađaju školu u Vareš Majdanu. Ta djeca su tijekom šest mjeseci, sve do školskog raspusta, od ponedjeljka do petka, poslije nastave dolazila u prostorije Evangeličke crkve (kod autobusne stanice u Majdanu), gdje su imala osiguran obrok, ali uz njega i edukativne sadržaje, radionice, igraonice i sl. Dakle, nije riječ o projektu na principu javne kuhinje, nego se djeci pružilo i vrlo korisne sadržaje poput učenja engleskog jezika koji su im svakog petka predavali volonteri, inače američki građani, a dolazili su iz Sarajeva. Kad je već riječ o voluntarizmu, voditelji ureda Evangeličke crkve u Varešu, Mario i Dejana Opačak, ističu i lokalne žene koje su u projektu sudjelovale kao kuharice odnosno spremačice. Sâm obrok, koji se našao u nazivu projekta, nije bio "kazanski", nego se nastojalo djecu neki put odvesti u restoran ili im u prostorijama osigurati kupljenu hranu. No, uz navedeni broj djece (od kojih je većina bila iz ruralnih područja) nerijetko su i druga djeca, dok bi na stanici čekala SRPANJ 2013.

Uspomena iz Neuma

autobus za svoje selo (Striježevo, Budoželje...), boravila u prostorijama Evangeličke crkve, posebice u hladnim zimskim danima. Kroz navedeni period djeca korisnici projekta obogaćena su i sadržajima izvan spomenutih prostorija i izvan grada. Tako se išlo u obilazak kantonalnog središta, Zenice, gdje su imali priliku pogledati film u multipleks kinu. Zatim je upriličen i odlazak u Sarajevo, obilazak gradskih znamenitosti i posjet zoološkom vrtu. Vrhunac svega za 19-ero sretnika bio je odlazak na more početkom srpnja, u Neum, gdje su u hotelu "Zenit" proboravili tri dana. Na putu do obale zaustavili su se jedan dan u Mostaru te se tako upoznali i sa znaBROJ 223

menitostima hercegovačke prijestolnice. Dirljivo je bilo kad su već ispod Jablanice u Neretvi "prepoznali" more, a naporno je bilo kad su se do mora (zbog izmjene graničnog režima ulaskom Hrvatske u EU) morali voziti preko Svitave da bi se spustili u Neum. Tko je jednom tuda prošao znat će da je ta cesta kroz pustopoljine neumskog zaleđa po gabaritima i svemu ostalom slična cestama vareškim. Tijekom boravka u hotelu djeca su imala osiguran puni pansion i sveukupno je taj dio projekta (odlazak na more) koštao 5.500 KM. Mario i Dejana, vrativši ih sve sretno kućama i njihovim roditeljima, reći će da je dječja radost i očaranost boravkom na moru vrijedila svakog feninga. M. M.

5


OPĆINA vs. KANTON

Rasti, rasti, moj zeleni bore U oblasti šumarstva u federalnom entitetu već duži vremenski period po-stoji pravni vakuum budući da je federalni Zakon o šumama, presudom Ustavnog suda FBiH, stavljen izvan snage, kao i kasnije donesena Uredba o šumama. Jedan od ključnih razloga stavljanja izvan snage ovog zakona bilo je neuvažavanje prijedloga i sugestija jedinica lokalne samouprave, odnosno kršenje njihovih prava koja im jamči Europska povelja o lokalnoj samoupravi. Bosna i Hercegovina je ratificirala spomenutu povelju 2002. godine, ali je u praksi ona dezavuirana svuda gdje je to bilo moguće. Stoga su općine Vareš i Olovo, kao iznimno bogate šumama a potpuno obespravljene dosadašnjom zakonskom regulativom ove oblasti, udružile snage odnosno ujedinile svoja općinska vijeća da bi donijele odluku o osnivanju Foto: K. Božić vlastitog šumsko-privredno poduzeća na svom području. S aspekta Kantona, u ovom slučaju Zeničko-dobojskog, kojemu je Federacija dodijelila pravo na gospodarenje šumama i prepustila ovlasti za pravno uređenje ove oblasti, to je protumačeno kao odmetništvo, premda je i kantonalni Zakon o šumama, skupa s federalnim, proglašen neustavnim i nevažećim. No, na izvanrednoj sjednici općinskih vijeća Vareša i Olova održanoj 2. srpnja 2013. godine u Varešu, vijećnici se nisu dali omesti niti nakon obraćanja resornoga kantonalnog ministra koji je pokušavao ishoditi "odgodu" donošenja, kako će zatim reći, neprovedivih odluka. Načelnici općina Vareš i Olovo, kao predlagači odluka o zabrani sječe drugima i o osnivanju lokalnog poduzeća, poručili su Kantonu da nakon jednog neustavnog Zakona o šumama njegovi poslanici nemaju uporište niti legitimitet za donošenje i drugog takvog. Općine su se pritom pozvale na pravo da zaštite javno dobro na svom području – od zaista nepobitnog javašluka – upozorile Kanton da im duguje golema sredstva za raniji period i kazale da ne žele više biti taoci kantonalnog Šumsko-privrednog društva sa sjedištem u Zavidovićima koje od 2004. godine neshvatljivo i nekažnjeno gomila gubitke. Kanton se, međutim, glasom ministra uporno hvatao za pravo raspolaganja šumama, dodijeljeno od Federacije, i trubio da općine ne mogu sebi uzeti u ovlast formirati poduzeće, već ga na njihovu području može formirati isključivo Kanton, na prijedlog svoje Vlade odnosno odlukom Skupštine. Međutim, ta u Zakon ugrađena riječ “može” svima bolje upućenim u kantonalnu dobrohotnost prejako zaudara na kondicional. Pa kada se stvar ogoli do kraja ovdje je jasno da Kanton želi i dalje neodgovorno crpiti šume Vareša i Olova za račun sebe i drugih svojih općina koje nemaju taj resurs ali imaju lobije, poslanike i ministre, dok s druge strane predstavnici Olova i Vareša svoju jedinu snagu vide u jedinstvu na općinskoj razini i nastoje biti domišljati u pravnom kaosu koji su zakonodavci s viših instanci sami proizveli. S treće strane ima i onih koji su uvjerenja da Kantonu treba dati još jednu šansu, iako je njegovo gospodarenje dosad izgledalo kao ostavljanje lisici da pričuva kokoši. Piše M. Marijanović to znači vakuum o kojem je ovdje riječ? Već 20 mjeseci oblast šume je nezaštićena; vrši se sječa i ostvaruje dobit, no nema uplata onih naknada koje su bile regulirane Zakonom dok je on postojao. Hoće li štogod od te sječe biti naknadno izmireno u proračun? – pitanje je na koje se sumnjičavo vrti glavom, pogotovu što općinama nisu izmirena niti sva potraživanja iz ranijeg, "zakonom pokrivenog" perioda. Na to su se u Varešu referirala općinska vijeća Vareša i Olova kad su se sastala pod jednim krovom i s dvostrukim obrazloženjem: probuditi se i poraditi na zaštiti svojih prava, ali i resursa na svom području. Okupilo se 19 vareških i 16 olovskih vijećnika (jedan je olovski nedostajao). Tu su dakako i općinski načelnici: vareški

Š

6

Avdija Kovačević i olovski Džemal Memagić. Od pozvanih gostiju popunjene samo dvije stolice u prvom redu: u jednoj mladi kantonalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Bojan Bošnjak, u drugoj Nevzeta Elezović, direktorica Kantonalne uprave za šumarstvo. U zadnjim redovima na epilog čeka nekolicina vareških poduzetnika koji se bave preradom drveta. Datum, 2. srpnja 2013. Sjednica počinje u podne. Na dnevnom redu dvije, govori se, povijesne odluke: o zabrani nastavka sječe i eksploatacije šume te izvlačenja šumskih sortimenata na području općina Vareš i Olovo, i o osnivanju Javnog poduzeća "Šumsko-privredno društvo Šumarstvo Vareš i Olovo" d.o.o. Vareš. Prva se odluka obrazlaže u članu 1 "nepostojanjem zakonskog osnova za BROJ 223

obavljanje takve djelatnosti, kao ni obveze pravne osobe koja gazduje šumama da vrši uplatu naknade za iskorištavanje šuma u korist općina na čijem se području vrši promet i ostvaruje dobit". Druga se odluka u svom članu 1 poziva na "odredbe Europske povelje o lokalnoj samoupravi i Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH". U rustičnoj dvorani općine Vareš, apatiju već znanih glasova i predvidivih istupa razbili su olovski vijećnici, pokazavši da imaju i oni svojih šoumena, ali i razboritih diskutanata. No, vareški je općinski načelnik u startu pozvao da se u raspravu ne unose političke emocije. Netko je uzgred osmislio sintagmu "balvan-gradovi", aludirajući da su ove općine isključivo tako tretirane u Zeničko-dobojskom kanSRPANJ 2013.


Trenutak izjašnjavanja vareških vijećnika

tonu. No, s uvažavanjem se saslušalo što ima reći nadležni ministar. Pokušao je hrabriti najavom donošenja novog kantonalnog zakona kazavši da je u nj ugrađena većina sugestija lokalnih zajednica i da je ostavljena mogućnost osnivanja jednog ili više šumsko-privrednih poduzeća na području kantona, naglasivši da to ne podrazumijeva samostalno osnivanje poduzeća od strane općina nego osnivanje "po pravilima Kantona" odnosno sukladno šumsko-privrednoj osnovi. Obazrivo je upozorio da se predmetnim odlukama otvara "proces koji nije dobar" i da je posrijedi "izdvajanje iz sistema" kakvo nije moguće popratiti prijenosom ovlasti za gospodarenje šumama. Zatim je, povlađujući vijećnicima, priznao da ŠPD ZDK-a nije ostavio najljepše utiske na prostoru ovih općina, te kazao kako ministarstvo poduzima napore da se izmire dugovanja iz ranijeg perioda. Sa svoje strane predložio je i nekoliko zaključaka, primjerice da se osnuje komisija s ciljem utvrđivanja tko je u ŠPD-u odgovoran za dug i neisplaćivanje istog (iako bi u normalnom sustavu istražne radnje te vrste već odavno proveli nadležni organi), uglavnom na koncu je pozvao na odlaganje donošenja odluka i zatražio od vijećnika "pomoć da zajednički izvršimo pritisak na kantonalnu Vladu". Kako se već toliko toga prelomilo na štetu ovih općina bez da je itko iz Kantona ikada tražio mišljenje ili pomoć, a kamoli uvažio neki zahtjev, reagirala su oba općinska načelnika da podsjete ministra na to. Kovačević je svoje obraćanje nazvao očitovanjem predlagača i kazao da je SRPANJ 2013.

Kanton propustio bezbroj prilika da primijeti nepravdu i probleme koji su stvoreni u Varešu i Olovu, a ministra pozvao da se dokaže i na sjednici kantonalne skupštine osobno i nedvosmisleno založi za osnivanje dva ŠPD-a, od kojih jedno u Olovu i Varešu. Načelnik Memagić je podcrtao da se predmetnim odlukama ne pokušava osporavati niti podrivati Federaciju i Kanton, nego se samo nastoji izboriti za adekvatnu korist od onoga što ovim općinama po svim zakonima pripada, podsjećajući da se šuma s ovih prostora našla upregnuta u daleko jače interese Zavidovića i samo tamo donosi korist. Pristupilo se, nakon tih završnih riječi što su ih izgovorili predstavnici izvršne vlasti, odlučivanju i oba su zakonodavna tijela bila jednoglasna oko donošenja prve odluke. Kod rasprave o drugoj nastala su prva kolebanja i nedoumice u smislu da se možda nije najbolje razradilo ideju odnosno odluku o osnivanju poduzeća. Netko se i našalio riječima "svi smo mi ovdje listopadni", što je bila aluzija na mandat koji se dobiva i gubi na izborima, a poduzeće je pak dugoročni projekt koji nasljednicima može ostati kao neuspio pokus. No, dio vijećnika vraćao je optimi-

zam suštinskim pitanjem: što se dobiva time ako se ništa ne pokuša? Iznova je plastično pojašnjeno da od stotinu stabala koje posiječe ŠPD ZDK-a, općini trebaju pripasti dva, odnosno prihod od njih, a na kraju ne dobije ni toliko. A isti taj ŠPD, prema iznesenim podacima, akumulirao od 2004. godine do danas 16 milijuna KM duga. Naš izvor kazao nam je da je dubioza ŠPD-a još crnja, da je u jednom trenutku iznosila čak 27 milijuna KM, što je za 2 milijuna iznad vrijednosti kapitala! Kada se nad ovako vrtoglavim minusom – poduzeća koje bi po svim ekonomskim rezonima moralo pozitivno poslovati – pitanja odgovornosti ne dohvaća kantonalna Vlada, kako bi tek nešto mogla istražiti komisija koju je predlagao ministar!? Na koncu, koliko god se vareško-olovski aranžman smatralo zadrtim i ishitrenim u odnosu na potom doneseni kantonalni Zakon o šumama, njime će se, ako ništa drugo, poljuljati bahatost kantonalnog ŠPD-a i njegovih političkih pokrovitelja kakva se već godinama nesmetano provodi nad ovim dvjema općinama, a koje po pitanju šumskog resursa Kantonu predstavljaju zlatne koke.

Neposredno nakon sjednice općinskih vijeća 2. srpnja, skupa s novinarom BHT1 Kadirom Plećanom, nad svježe donesenim odlukama intervjuirali smo kantonalnog ministra Bošnjaka, kao i vareškog načelnika Kovačevića, a nakon sjednice kantonalne skupštine održane 4. srpnja u Zenici, na kojoj je usvojen Prijedlog Zakona o šumama ZDK-a i na kojoj je bilo govora o vareško-olovskom "puču", razgovarali smo i s poslanikom u toj skupštini Fahrudinom Brkićem, koji je ujedno i rukovoditelj PJ "Šumarija" Vareš. Sva tri razgovora donosimo integralno na narednim stranicama. BROJ 223

7


OPĆINA vs. KANTON

Nadležnost je u Kantonu Plećan: Kao kantonalni ministar prisustvovali ste zajedničkoj sjednici dva općinska vijeća koja su donijela dvije značajne odluke, imali ste svoj istup ovdje, možete li dati kratak komentar? Bošnjak: Svakako da smo mi u ministarstvu za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu živo zainteresovani za oblast šumarstva i ono šta se dešava na terenu. Današnje odluke koje su donesene na sjednicama opštinskih vijeća Olovo i Vareš smatramo da su u ovom momentu preuranjene, možda i nepotrebne, da su samo komplikovanje ionako odveć komplikovane situacije u kojoj se nalazi sektor šumarstva u Federaciji BiH. Opravdanom smatramo zabrinutost i bojazan ljudi na području našeg kantona i Federacije, a posebno kantona jer ipak se radi o mom resoru koji je zadužen za kanton,

TRGOVINSKA RADNJA

VAREŠ, ul. Čaršija bb. vl. Davorka Terzić

tel. 061/791-133 8

Bošnjak: Jeste, to je član 36 pomenutog prijedloga zakona, mi smo u saradnji i sa primjedbama koje su došle u javnoj raspravi kreirali jedan tekst Zakona koji definiše da se na području Zeničko-dobojskog kantona mogu osnovati jedno ili više društava koja će se baviti ovom oblasti, a naravno uz određena pravila koja su takođe tu definisana, da to društvo treba da bude usklađeno sa šumsko-privrednom osnovom odnosno sa šumsko-privrednim područjem, a na području kantona ima pet šumsko-privrednih područja, imamo 12 opština, tako da saglasnost za osnivanje takvog društva odnosno inicijativu moraju pokrenuti opštine čija se teritorija nalazi na tim šumsko-privrednim područjima. U odnosu na Zakon koji će donijeti Skupština odluku o osnivanju takvog društva takođe bi dala Skupština na prijedlog Vlade Kantona i ja vjerujem

• školski pribor • udžbenici • uredski materijal • knjige • suveniri • darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja BROJ 223

da tu ne bi bilo nikakvih problema da se neke stvari koje su logične, posebno ekonomski, prihvate. To sam rekao i na sjednici danas ovdje kada sam se obraćao Takođe, imam uvjeravanja i u ličnim kontaktima s federalnim ministarstvom odnosno ministrom, da bi uskoro trebao doći na dnevni red sjednice Vlade Federacije Prijedlog zakona koji je kreiran u ministarstvu Federacije i mislim da bi taj tekst zakona konačno mogao da definiše i riješi određena pitanja koja su evo već duži niz mjeseci neriješena. Marijanović: Ovdje je bilo govora o tome da se predstavnici Vareša i Olova kao predstavnici lokalnih zajednica osjećaju marginalnim, da ne mogu ostvariti utjecaja u kantonalnoj Skupštini i da je to jedan od razloga zašto su pribjegli donošenju ovakvih odluka kroz svoja općinska vijeća. Koliko bi ovim općinama taj član 36, koji ostavlja mogućnost osnivanja jednog ili više društava na području kantona, jamčio da bi u konačnici doista dobile svoje šumsko-privredno društvo po proceduri koju propisuje Kanton? Bošnjak: Demokratski je tražiti, zahtijevati i ostvarivati određena prava. Mislim da imaju dva poslanika iz Vareša u Skupštini ZDK-a, mislim da građani tih opština, evo ove dvije, imaju najviše pravo da pričaju oko toga, oni moraju prepoznati ljude na listama kada se to već radi, oni moraju izabrati svoje predstavnike, ali svakako da ja kao ministar koji dolazim iz Zenice nisam samo ministar Zeničana, ja sam ministar svih građana na području našeg kantona tako da je meni stanovnik Vareša jest jednako stanovnik Zenice ili bilo kojeg grada ili opštine na području kantona. Tako da, kada govorimo o tom odnosu, mislim da ja nemam uopšte dileme da li bih podržao ili ne, bitno je da se neki parametri uspostave, da vidimo koliko je to ekonomski održivo, koliko je to opravdano i kako to tehnički urediti. Možda se previše strahuje i previše su postavljene određene barijere u komunikaciji između ljudi sa pojedinih nivoa vlasti, a i

01 3 i 1 ,1 M

Hz

TERZIĆ

Plećan: Nije li i kantonalni Zakon o šumama koji će se u formi prijedloga naći na dnevnom redu Skupštine Kantona također predvidio mogućnost osnivanja jednog ili više preduzeća?

95,

MINISTAR BOJAN BOŠNJAK

vezano za problematiku koju imamo i vezano za sredstva koja se ne uplaćuju lokalnim zajednicama od strane našeg Šumsko-privrednog društva ZDK-a. Mi smo iz ministarstva, i ja lično, u više navrata izražavali svoje nezadovoljstvo takvim odnosom prema našim lokalnim zajednicama i ovo je samo jedan od načina da se digne glas i da se kaže da je više dosta takvog odnosa, ali s druge strane moramo pratiti šta nam govori Ustav, šta nam govore pravila ponašanja i mislim da su ove odluke teško provodive, ali evo načelnici i opštinski vijećnici su smatrali da na ovaj način mogu doći do svojih prava. Mislim da je bilo bolje da smo sačekali da se donese Zakon o šumama na kantonu, jer je za dva dana na dnevnom redu sjednice i mislim da će biti usvojen, i da u odnosu na članove koji su definisali i dali određena prava lokalnim zajednicama, da na osnovu tih članova definišemo dalju strukturu šumarstva na području našeg kantona.

SRPANJ 2013.


generalno, i vertikalno i horizontalno, ta komunikacija jako teško ide; to su nažalost naslijeđeni odnosi iz prošlosti. Većina ljudi zna kako je bilo komplikovano uspostaviti strukturu šumarstva na području našeg kantona kada se to radilo, i koliko je problema i barijera bilo, i političkih i svakakvih drugih, uspjelo se to prevladati na jedan način, evo sad nakon desetak godina ponovo se vraćamo na početnu poziciju, izgubili smo toliko vremena, desile su se razne anomalije, razni propusti, i u radu tog šumsko-privrednog društva koje je akumuliralo veliki dug, ali i u generalnom rukovođenju oblasti šumarstva tokom godina koje su iza nas. Marijanović: Unatoč vašem predlaganju da se odluke općinskih vijeća odgode, one su donesene pa ima li Kanton spreman odgovor i kakve će zapravo biti implikacije ovih odluka? Bošnjak: Da budem iskren, nas je malo zatekla odluka opštinskih vijeća da održe ovakvu jednu sjednicu, ona je bila prilično nova i ja sam za nju saznao krajem prošle sedmice. Ali od početka formiranja Šumsko-privrednog društva jasan je stav predstavnikâ opština Olovo i Vareš koje su i najmasovnije u smislu sječe i priliva sredstava u ŠPD, a opet s druge strane mi idemo logikom, idemo nekakvim poretkom koji je definisan kroz Ustav Federacije, koji je donio i određene presude Vrhovnog suda Federacije kada je šuma i šumarstvo u pitanju. Mi smo se referisali u odnosu na te odluke i Kanton je dobio pravo u odnosu na vlasništvo nad šumom i šumskim zemljištem koje ima Federacija, mi i dalje možemo to našim zakonskim aktima rješavati zajedno sa opštinama ili da ostanemo u okvirima kantona, na tome treba naravno raditi i o tome treba pričati u narednom periodu, a šta će se desiti i šta će biti ja zaista ne znam, mi idemo u donošenje kantonalnog zakona i definisat ćemo određene stvari. Tim, kažem opet, prijedlogom imamo pravo da definišemo i više preduzeća, ne samo dva, ili ne samo jedno, a da li će do toga u konačnici doći sad zaista ne znam. Vjerujem da će ovo izazvati određene neprilike i probleme u funkcionisanju, posebno imajući u vidu da je ova odluka koja je donesena, odluka broj jedan vezano za zabranu sječe od 1.1.2014. godine, svakako diskutabilna, a ova druga vezano za osnivanje preduzeća mislim da će to biti pravno vrlo teško izdefinisati i pitanje je kako dobiti pravo nad korištenjem nečega što nije vaše. Jer šuma je vlasništvo Federacije BiH. SRPANJ 2013.

NAČELNIK AVDIJA KOVAČEVIĆ

Poduzeće će biti općinsko Plećan: Evo, po mišljenju vijećnika oba općinska vijeća ispred vas kao predlagača moglo se čuti da je ovo istorijska odluka. Ne misle tako predstavnici Kantona, mi smo evo razgovarali s ministrom Bošnjakom: pa kako vi vidite ove dvije odluke koje su danas donesene? Kovačević: Da li je istorijska ili povijesna odluka o tome će najbolji sud donijeti vrijeme. Za mene je ovo, iskreno da vam kažem, jedna golema stvar. Bile su to pomalo i teške odluke, i za sobom zaista povlače jednu veliku odgovornost jer treba ovo sve implementirati i staviti u funkciju, poduzeće staviti u funkciju, a u prvom redu na zadovoljstvo ljudi koji žive ne prostoru općine Vareš i Olovo. Mi smatramo da smo ispunili sve formalno-pravne uvjete za donošenje ovakvih odluka. Također smatramo da Kanton nema apsolutno nikakvih prava da se žali iz razloga što ZDK, kao i svi drugi kantoni koji su sastavni dio Federacije BiH, nemaju ustavno pravo i nadležnost za donošenje i regulisanje ove materije. To je isključiva nadležnost Federacije, ali u nedostatku tih zakona koje je Ustavni sud stavio van snage, upravo zato što taj zakon nije tretirao i nije uvažavao odredbe Europske povelje o lokalnoj samoupravi, koja je ratificirana, i Zakon o principima lokalne samouprave koji je također stupio na snagu 2006. godine, mi BROJ 223

smo se s ciljem zaštite javnog dobra na ovim ovdje prostorima, na prostorima ove dvije općine odlučili za donošenje ovakvih odluka. Rijetko sam imao priliku da se javno zahvalim svim političkim strankama i svim vijećnicima koji su učestvovali u donošenju ovih odluka i evo sad koristim priliku da to učinim, posebno da zahvalim vijećnicima Općinskog vijeća Vareš jer su sve političke stranke i svi vijećnici jednoglasno podržali i jednu i drugu odluku, što dovoljno govori da su konačno svi ti naši predstavnici naroda shvatili da samo ono što mi uradimo ovdje je najbolji dokaz jesmo li lokal-patriote i da li mislimo dobro ovoj našoj lokalnoj zajednici ili ne mislimo. Ubijeđen sam da su vijećnici snagom svoje volje prepoznali tu svoju odgovornost i konačno poslali jasnu poruku svima onima koji su se ponašali na način kako su se do juče ponašali. Naime, naši vijećnici su kazali sljedeće: ne možete više doći na prostor općine Vareš i općine Olovo i sjeći na taj način, ne možete više doći iznad moje kuće i sjeći bilo koje stablo, voziti ga i prodavati, a da nikoga ne pitate i da nikome ne platite. Od danas se to na ovim prostorima ovdje više neće moći raditi. Plećan: Ovdje je bilo prijedloga da se sačeka dva dana kad će u formi Prijedloga kantonalni Zakon o šumama ugledati svjetlo dana. Iako je on članom 36 predvidio mogućnost osnivanja jednog ili više preduzeća očigledno je da, pošto se radi, evo kako je kolega rekao, o malim sredinama, o nedostatku – da bukvalno kažemo – ruku u kantonalnoj skupštini, ta odluka odnosno inicijativa kojoj smo danas svjedočili ne bi imala prođu...? Kovačević: Ova aktivnost se na razini općina Vareš i Olovo vodi zapravo gotovo sedam punih mjeseci i svi oni koji su danas diskutovali u pravcu da je ovo urađeno na brzu ruku nisu u pravu. To je jedna stvar. Druga stvar je činjenica da ključne stvari koje su predlagale općine Vareš i Olovo nisu tretirane odnosno nisu adekvatno tretirane u novopripremljenom Zakonu o šumama ZDK-a i to je također jedan od razloga zašto smo se odlučili da upravo danas održimo sjednicu i donesemo ove odluke. I na koncu, mi odgovorno tvrdimo i to ćemo dokazati u narednom periodu da Skupština Zeničkodobojskog kantona, kao ni skupštine drugih kantona nisu ustavno nadležne da regulišu ovu materiju. Na koncu konaca ako je ministar kao oficijelni predlagač, ili Vlada Zeničko-dobojskog kantona, ako su toliko spremni da pomognu lokalnim za-

9


OPĆINA vs. KANTON jednicama poput Vareša i Olova, oni imaju šansu da to dokažu na skupštinskoj sjednici 4. jula gdje će biti razmatran Prijedlog Zakona o šumama ZDK-a. Kako? Vrlo jednostavno. Neka kažu odmah da će na prostoru Zeničko-dobojskog kantona gazdovati dva preduzeća: jedno ŠPD ZDKa sa sjedištem u Zavidovićima i drugo "Šumarstvo d.o.o. Vareš-Olovo" sa sjedištem u Varešu, i mi ćemo automatski sazvati ponovo sjednicu općinskih vijeća Vareša i Olova i staviti sve ove naše odluke van snage. Plećan: Osim odluke Ustavnog suda, osim evo svih ovih parametara o kojima ste govorili a koji pokazuju nepoštivanje obaveza prema lokalnim zajednicama, u smislu evo gomilanja tih dugova na ionako mizerne naknade po tom pitanju, jesu li to osnovni razlozi zbog kojih su se ove odluke donijele? Kovačević: Općina Vareš ima četiri strateška pravca razvoja. Jedan je šumarstvo i drvoprerada, drugi je poljoprivreda, treći je turizam i četvrta je energija. Ne možemo mi dozvoliti da se na našem prostoru radi nešto što nam je zakon omogućio da mi vršimo nadzor i upravljamo tim javnim dobrom. Dakle, radi se naprosto o potrebi da mi upravljamo javnim dobrom na način kako mislimo da je to najbolje za jednu lokalnu zajednicu, naravno koristeći pritom osnovna načela, a to je da to radimo s pažnjom dobrog domaćina, da sve ono što nam Bog daje na ovim prostorima da time mi upravljamo na najbolji mogući način u interesu naših građana. Priče o tome da mi ovdje provodimo neku hajdučiju i da hoćemo da uvedemo nešto što je izvan zakona su u najmanju ruku nekorektne i one dolaze od onih ljudi koji su do sada koristili raznorazne benefite, enormno se bogatili i stvarali neke nove na zakonu neutemeljene vrijednosti ali samo za svoje potrebe, i sad kad su se općinska vijeća Vareša i Olova opredijelila da to sankcionišu i da to formalnopravno normiraju, stave u okvire zakona, sad je to problem. Mi se toga ne bojimo i bez obzira na što će se u konačnici opredijeliti Skupština Kantona, da li usvojila taj zakon ili ne usvojila, neka zna da će općin-

ski načelnik općine Vareš, isto kao što je svojevremeno uradio Emir Bubalo, načelnik općine Konjic, iste sekunde imati podnesenu apelaciju pred Ustavnim sudom gdje ćemo dokazati na osnovu ranije donesenih odluka Ustavnog suda da je to pravno neutemeljena materija i da će taj zakon vrlo brzo pasti, a siguran sam da Ustavni sud Federacije, bez obzira ukoliko bi se s nečije strane pojavila apelacija da smo mi neustavno djelovali, to nikada neće oboriti jer iza nas stoji Europska povelja o lokalnoj samoupravi i Zakon o principima lokalne samouprave. Marijanović: Čini se ipak da je jedna stvar ostala nedorečena. Naime, ministar aludira da je donesene odluke nemoguće provesti iz perspektive lokalne zajednice, tj. u kontekstu prijenosa ovlasti za gospodarenje šumama na općinsku razinu? Kovačević: Ono što je ministar nama danas govorio i ono što je nudio kao određenu ponudu, to je nemoguće provesti! Svako formiranje komisije znači nerješavanje problema. Mi smo poslali pet prijedloga, ponavljam pet prijedloga za reprogramiranje dugova koje imaju Vlada ZDK-a i ŠPD, i nikad nam ni na jedan nisu odgovorili, ni pozitivno ni negativno. Uostalom postoje izvršne sudske presude na 518 hiljada maraka, one stoje u ladicama i Zeničko-dobojski kanton neće da ih implementira. Milion i 890 hiljada maraka je ŠPD ZDK-a dužno opštini Vareš i možda to nekome zvuči da je veliki novac, ali ako se to stavi u kontekst vrijednosti našeg budžeta koji iznosi dva miliona i 774 hiljade maraka onda se tek vidi koliko su to velike i koliko impresivne cifre za nas. Ovo će se provesti u praksi i to je sigurno jer naprosto šumsko-privredne osnove su prestale da važe s 31.12.2012. godine, zakonodavac je bio obavezan da ih donese uz saglasnost općinskih vijeća, a nas nikad niko nije konsultovao, i sve ovo što trenutno radi ŠPD ZDK-a je čista pljačka i otimačina samo iz jednog formalnog razloga, a to je da zbog nedostatka Zakona o šumama Federacije BiH koji je Ustavni sud Federacije stavio van snage. Oni nemaju ovlašćenja da rade to što rade.

AMI

POSLANIK FAHRUDIN BRKIĆ

Treba se okrenuti kompromisu Marijanović: Prije svega da Vas pitam kao rukovoditelja poslovne jedinice "Šumarija" Vareš: ovo kad se spominje zakonski vakuum, vrijeme u kome nema zakona na snazi, što to znači za poslovanje, konkretno vašeg poduzeća? Brkić: Evo da upoznam i vas, a i naše čitaoce, oblast šumarstva je zaista zakonski neuređena već godinu dana i osam mjeseci. Postojao je Zakon o šumama koji je Ustavni sud stavio van snage, nakon njega Uredba o šumama federalne Vlade koja je takođe presudom Ustavnog suda stavljena van snage i mi od decembra mjeseca 2011. godine radimo bez ikakvog zakonskog rješenja. Ali moram istaći činjenicu da mi u JP "ŠPD ZDK" d.o.o. Zavidovići PJ "Šumarija" Vareš nastojimo da održimo kontinuitet rada onako kako je to i raniji

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA

TR

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 10

VAREŠ PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić

tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE

BROJ 223

SRPANJ 2013.


zakon predvidio, a otprilike takva zakonska rješenja će biti i u novom Zakonu o šumama ZDK-a. I da navedem još detalj da je federalni Zakon o šumama zapeo u proceduri na Domu naroda, ne znam iz kojih razloga, ali čuo sam da su mišljenja duboko podijeljena i čini mi se da u dogledno vrijeme nećemo dobiti Zakon o šumama na federalnom nivou. To je opredijelilo Skupštinu i Vladu ZDK-a da krenu u proceduru donošenja novog kantonalnog Zakona o šumama. Marijanović: Vratit ćemo se još kantonalnom zakonu, no prije toga – pitanje naknade lokalnim zajednicama za eksploataciju šume na njihovu području u tom tzv. vakuumskom periodu? Brkić: Mišljenje nekih građana pa i političkih partija je, s obzirom da nije bilo Zakona o šumama, da smo praktično i mi zaposlenici "Šumarije" Vareš, a i samo Šumsko-privredno društvo ZDK-a, trebali obustaviti rad. Mislim da je to pogrešno razmišljanje, da bi to dovelo do veće nezaposlenosti i dovelo u pitanje egzistenciju zaposlenika kojih nije malo, a s druge strane mislim da oni koji kažu da, s nastavkom rada i ostvarivanjem prihoda u vrijeme nepostojanja Zakona, Šumskoprivredno društvo nije obavezno uplatiti naknade za korištenje šuma u tom periodu, da su u zabludi. Te naknade su obračunate i treba da se plate. Ako je Javno preduzeće u ovom periodu normalno radilo i ostvarivalo prihode, onda shodno tome treba obračunati i platiti naknadu za korištenje državnih šuma. Marijanović: Možete li sada kao poslanik u Skupštini ZDK-a kazati kakvoga su odjeka u kantonalnoj skupštini imale odluke načelnikâ odnosno općinskih vijeća Vareša i Olova? Brkić: Ja sam bio prisutan i na vanrednoj sjednici općinskih vijeća na kojoj je donešena odluka o zabrani sječe, što je prolongirano za 1.1.2014., mislim da je to ispravno iz ugla pojačanja pritiska na ŠPD da izvršava svoje obaveze, ali iz ugla zaposlenih u PJ "Šumarija" Vareš takva odluka bi ugrozila egzistenciju zaposlenika, dok bi štete na šumama bile ogromne zbog biljnih bolesti prenamnoženja insekata. Sa druge strane donešena je odluka o osnivanju javnog preduzeća na nivou općine odnosno ovih dviju općina koje bi se zvalo "Šumarstvo Olovo i Vareš", sa sjedištem u Varešu. To je zaista izazvalo dosta reakcija kako u ŠPD-u ZDK-a tako i u političkom životu kantona. Lično sam na toj vanrednoj sjednici iskazao svoju volju i želju, i mišljenje da općinama treba da se vrate šume u nadležnost, a s druge strane sam upozorio, onako s rezervom, da li je sva procedura oko osnivanja tog SRPANJ 2013.

Foto: K. Božić

preduzeća ispoštovana, da li su sve zakonske odredbe uzete u obzir? Uvjeravanja su dali načelnik jedne i druge općine, kao i zamjenica pravobranitelja da je sve u skladu sa zakonom, međutim mislim da se oni pozivaju na Zakon o principima lokalne samouprave, član 8, a zanemaruju druge zakonske propise i Ustav FBiH koji se dotiču ove oblasti i rekao sam da ja nemam veliki uticaj, ali neka sve ide svojim tokom pa ćemo vidjeti na kraju krajeva na što će to izaći. Mora se prihvatiti činjenica da su državne šume vlasništvo entiteta, tj. Federacije BiH, Republike Srpske i Distrikta Brčko, a da je Federacija svoje ovlasti prenijela na nadležna kantonalna ministarstva, koja ugovorom poslove gospodarenja šumama prenose na Javna preduzeća (ŠPD ZDK-a), a planiranje i administrativni nadzor na Kantonalnu upravu za šumarstvo. Marijanović: Koje je onda, po Vašemu mišljenju, najpovoljnije rješenje za općinu Vareš i postoji li neki pouzdaniji način borbe za zaštitu lokalnih prava kad je u pitanju eksploatacija šume? Brkić: Dva dana nakon vanredne sjednice u Varešu kantonalna skupština je održala svoju redovitu sjednicu i usvojila Zakon o šumama na nivou ZDK-a, s 22 glasa "za", s jednim glasom protiv i bilo je devet uzdržanih, a to su bili poslanici SDA koji su tražili odgodu na tri mjeseca radi dorade ovog zakona. Međutim, prevladalo je mišljenje da je zakon bio u javnoj raspravi, da su svi oni koji su imali nešto kazati na ovu temu dobili priliku za to, i da ovaj zakon treba da nađe primjenu u privredi, a kao čovjek iz privrede moram da BROJ 223

kažem da je nama zakon nužno potreban da bi se vratilo u okvire sve ono što je poremećeno u proteklih godinu i osam mjeseci. Lično sam zadovoljan što je Zakon donešen jer je on neophodan u nedostatku zakonske regulative s nivoa Federacije, a zakonski osnov je nađen u Ustavu Federacije gdje je rečeno da u nedostatku federalnog zakona, kada su u pitanju prirodni resursi, Kanton ima nadležnosti da uredi tu oblast. S druge strane u članu 36 tog zakona koji je usvojen jasno stoji odnosno uvažena je sugestija lokalnih zajednica da na nivou kantona mogu da se formiraju jedno ili više kantonalnih javnih preduzeća. Vlada ZDK-a je na pomenutoj sjednici javno i jasno kazala da je spremna udovoljiti ovim sredinama za osnivanje kantonalnog preduzeća koje bi bilo formirano na području općina Vareš i Olovo. Međutim, ono u čemu se razilazi mišljenje načelnikâ ovih općina i kantonalnih struktura vlasti jest pitanje osnivača. Vareški načelnik insistira i zahtijeva da osnivač bude Općina i Općinsko vijeće, Kanton smatra da do Općine ove nadležnosti ne mogu "dobaciti", da su to federalne ovlasti prenešene na Kanton, a suština stvari, da budem iskren, je ko će postaviti skupštinu tog društva, nadzorni odbor i upravljačke strukture. Zaista sam mišljenja da je član 36 povoljan za nas i da bi to trebao biti put u kom bi se kretali za osnivanje Javnog kantonalnog preduzeća na području općina Vareš i Olovo. Mislim da samo na taj način možemo vratiti nadležnost nad šumama u općine Vareš i Olovo, a da je put kojim je krenuo načelnik općine slijepi kolosijek.

11


O BOBOVCU IZNOVA

Bosanska Mikena

Među brojnim inicijativama (još uvijek bi se moglo reći novog) načelnika općine Vareš Avdije Kovačevića jedna je od početka zauzimala posebno mjesto, a riječ je o revitalizaciji srednjovjekovnog grada Bobovca. Prvi čovjek vareške općine od dolaska na funkciju u svojim je istupima pojačao govor o tome da, među ostalim nacionalnim spomenicima koji se nalaze na području Vareša, Bobovcu pripada prvo mjesto i da on mora imati kapitalni značaj. I, nakon mjeseci pripreme, uspio je dovesti za stol u Varešu sve vodeće stručnjake iz oblasti zaštite kulturno-povijesnih spomenika koje BiH ima da bi se razgovaralo isključivo o Bobovcu.

D

ana 13. lipnja 2013. godine sastanku održanom u gradskoj biblioteci u Varešu odazvali su se prof. dr. Dubravko Lovrenović (Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH), prof. dr. Vjekoslava Sanković-Simčić, dipl. ing. arh. (predsjednica Nacionalnog komiteta ICOMOS-a u BiH), Lidija Mićić (direktorica Zavoda za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa Federacije BiH), Ferhat Mulabegović (arhitekt i povjesničar umjetnosti), mr. Lidija Fekeža-Martinović (arheologinja za srednji vijek). Uz načelnika i njegove suradnike, sastanku su pribivali predsjedatelj Općinskog vijeća Vareš Zdravko Marošević, predsjednici nevladinih udruga "Kraljevski grad Bobovac" Mladenko Marijanović i "Čuvari bosanske krune" Šaban Ibrišimović, te ravnatelj Zavičajnog muzeja u Visokom Senad J. Hodović. Pred sudionicima sastanka otvorio se široki spektar pitanja. Podsjetilo se prije svega na činjenicu da nakon arheoloških iskopavanja, koja je predvodio pok. Pavo Anđelić šezdesetih godina prošlog stoljeća, osim na grobnoj kapeli, nije rađena daljnja restauracija čak niti konzervacija zidina Bobovca. Tek iza posljednjeg rata, a u kom se Bobovac dodatno našao na meti vandala, konzervirane su zidine na terasi Crkvice i dvaput se vršilo krčenje raslinja na kompletnom području grada. Također su realizirani projekti čišćenja i izrade muzeološke postavke unutar kapele (na kojima je radila udruga "Kraljevski grad Bobovac" uz suglasnost nadležnoga federalnog Zavoda), a na širem području podignuta je kontroverzna nadstrešnica (izgrađena dopola, kao što je dopola popločana i prilazna staza), te na koncu su i "Čuvari bosanske krune" ostavili traga dovođenjem pitke vode do Bobovca. Osvrćući se na proteklo desetljeće u kontekstu radova na Bobovcu – koji je nazvao "bosanskom Mikenom" – prof. Dubravko

12

Lovrenović istaknuo je Mladenka Marijanovića i njegove napore učinjene kroz nevladin sektor, ali, naglasio je, institucionalno se nije odmaklo od početka. Otvorila se zatim diskusija među prisutnim stručnjacima različitih profila, koja je često odlazila u širinu i otvarala prijepore u pogledu metodologije, ali je na koncu utvrđen zajednički i sveobuhvatan pristup. Općini Vareš rečeno je da mora biti uporna u forsiranju i učinkovita u koordinaciji jer samo tako stručnjake zaokupljene mnoštvom drugih spomenika može zadržati na okupu u ovom dugoročnom projektu. Isto tako, naglašeno je, treba se boriti za asfaltni pristup lokalitetu ovog nacionalnog spomenika. A bio je Bobovac – može se pročitati barem na Wikipediji, ako nigdje drugo, pa shvatiti koliko je danas srozan – najznačajniji i najbolje utvrđeni grad srednjovjekovne Bosne. Svibnja mjeseca ove godine navršilo se 550 godina od njegova pada u osmanske ruke i sloma Bosne. No, njegova vrijednost i njegova drevnost ipak još uvijek gube bitku s daleko manje značajnim povijesnim lokalitetima, jer danas se povijest lako premješta u zaselak gdje se rodio neki kantonalni ministar. U svakom slučaju, glavni zaključak vareškog sastanka bio je da se, uz stalne poticaje iz Općine Vareš, formira tim sastavljen od stručnjaka iz Federalnog zavoda za zaštitu spomenika i stručnjaka iz asocijacije ICOMOS (čime bi se ujedinili nadležni stručni organ i strukovna udruga koja se

bavi očuvanjem, zaštitom i promicanjem kulturne baštine) sa zadatkom izrade elaborata u smislu konzervatorskih, arheoloških i arhitektonskih zahvata, a koji bi bio osnovica za izradu projekata i apliciranje prema međunarodnim fondovima, jer – bez ikakvih iluzija – milijunska sredstva koja su potrebna za ozbiljan i dugogodišnji rad na Bobovcu objektivno nije moguće pronaći u BiH. Šesti dan nakon sastanka u Varešu (koji je završio skromnim, ali kraljevski spremljenim domjenkom u režiji žena sa Strice i Zarudja), 19. lipnja održan je operativni sastanak u sjedištu Zavoda za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa FBiH u Sarajevu. Predstavnici Općine Vareš na čelu s njezinim načelnikom sastali su se ondje s direktoricom Zavoda Lidijom Mićić i predsjednicom Nacionalnog komiteta ICOMOS-a Vjekoslavom Sanković-Simčić. Na sastanku je prezentiran nacrt dokumenta pod nazivom "Konzervatorsko-restauratorski projekt užeg obuhvata zaštićenog područja starog grada Bobovca, općina Vareš". Načelnik Avdija Kovačević na tom je sastanku potencirao da je neophodno, usporedno s doradom spomenutog dokumenta, raditi konkretne zahvate na Bobovcu i to: izvršiti saniranje krova na grobnoj kapeli, staviti u funkciju suvenirnicu izgrađenu na prilazu Bobovcu, postaviti kapiju na ulazu u zaštićeno područje Bobovca i dovršiti nadstrešnicu koja se nalazi na ulazu u grad. Za sve nabrojeno postavljen je rok do 15. listopada o.g., a dana 3. srpnja predstavnici Općine, Zavoda i ICOMOS-a obišli su Bobovac kako bi se upoznali s trenutnim stanjem kompleksa i objekata. Slijedi imenovanje stručne radne skupine koja će preuzeti daljnje aktivnosti. S. P.

Spomen davne moći slavne... BROJ 223

SRPANJ 2013.


PRIČA O JEDNOM USPJEHU

Od bazena do bundesa Bila je 1982. godina. Unutar vareškog bazena, koji je izgubio prvobitnu svrhu, bio je postavljen koš i vareški su košarkaši, igrači tadašnjeg gradskog kluba, u ljetnoj pauzi dolazili trenirati u tom neobičnom ambijentu. Jedan ih je 17-godišnjak promatrao, a budući da su jednoga dana na treningu bila petorica pa im je za basket "tri na tri" falio šesti, pozvaše ga. I on spremno siđe u bazen... M. Marijanović

B

io je to sudbonosan dan za Mladena Drijenčića, kojeg će nakon te trening utakmice Zlatko Klarić i Borislav Bučma pozvati na treniranje u KK "Vareš". Rečeno mu je da "nije loš" i da bi, ako bude želio trenirati i učiti, a već je nastupao za momčad srednjoškolskog centra, moglo biti košarkaša od njega. Trideset i jednu godinu kasnije, toga sparing igrača iz bazena susretosmo na vareškoj ulici, ali danas kao pomoćnoga trenera njemačke državne reprezentacije! I naravno, iskoristili smo priliku pitati ga za "Bobovac" što se događalo u međuvremenu i kako je sebi kročio put do njemačke trenerske klupe. Vraća "film" na 1982. godinu. Od trenutka kad su ga vareški prvotimci "oznojili" u bazenu do njegova debitiranja na parketu ondašnje republičke lige, do koje je bio dogurao KK "Vareš", prošlo je svega šest mjeseci. I nastupao je za gradski klub punu deceniju, do izbijanja rata. Posljednje službene nastupe, prije nego će se (ras)padom Vareša i košarkaši rasuti kao klikeri, klub je zabilježio na turniru u Kaknju, gdje je osvojio drugo mjesto, te na prijateljskoj utakmici protiv "Slobode Dite" u Tuzli, koja je bila prvoligaški tim. Vareška škola košarke bila je priznata u BiH, ističe Drijenčić, i navodi vareška imena koja su ostvarila karijere. (Svjesni tih dometa još uvijek očekujemo da će o vareškoj košarci, od strane njezinih veterana kojih ima i vičnih peru, biti kompletiran feljton za "Bobovac"). Ono na čemu je počivala vareška košarkaška priča – a lako je pogoditi otprve, pošto se tako funkcioniralo i borilo u svim segmentima – jest entuzijazam, uz financijske probleme kao neodvojivi dio tradicije. Drijenčić se sjeća kako su drugi klubovi istog ranga imali 4-5 plaćenih igrača, ali da su se vareški neplaćeni s njima uspješno nosili. Dobili bi tu i tamo neku donaciju u opremi, primjerice komplet dresova ili patika, i sve njihove želje činile su se ispunjenim. Jedan od onih koji su naročito podržavali KK "Vareš", navodi Drijenčić, bio je (danas pokojni) Ratko Jarčević. Kod njega bi se u restoranu obično okupljalo poslije SRPANJ 2013.

Mladen Drijenčić

utakmice. Kakvi su bili drugi uvjeti (a o tome smo malo i sa sugovornikom u "Bobovcu" broj 211 Darijom Andrijevićem) Drijenčić svjedoči kroz primjer da je tuširanje bilo zapravo sapunjanje pa protrčavanje ispod tuša jer je 10 do 14 stasitih momaka nakon utakmice imalo na raspolaganju samo jedan bojler tople vode, zapremine 50 litara. I sva su ta prisjećanja danas na ponos. Ona manje lijepa vežu se za ratne godine kad se život pretvorio u rusvaj. Drijenčić se ipak uspijeva iskobeljati iz Zvijezde i 1994. zaustavlja se u gradu Krefeldu u Njemačkoj. Muku muči s njemačkim jezikom kojeg se jest učilo u vareškim školama, ali bez pomisli da će ikada trebati. Preko prijatelja prijavio se u tamošnji košarkaški klub i testirali su ga. Nakon mjesec dana dobio je ponudu da trenira gradski mladi tim (do 16 godina) i sretna je okolnost bila da su se među tim tinejdžerima nalazila dvojica podrijetlom s prostora bivše Jugoslavije pa su mu u početku pomagala oko prevođenja. Prije njih, podršku mu je pružio jedan Mađar, zapravo predsjednik kluba, koji je i sam svojedobno prebjegao iz istočnog bloka pa imao razumijevanja za izbjegličku sudbinu i start od nule. Kroz naredne četiri godine stalno je usavršavao jezik i napredovao u klubu, svake godine dobivao novu klupsku funkBROJ 223

ciju a istodobno su stizale ponude iz drugih klubova, no nije imao potrebu mijenjati dres "Krefelda". Integrirao se do te mjere da su mu povjerili izradu omladinskog koncepta i komunikaciju sa Savezom i Gradom, trenirao je dvije ekipe omladinaca, a onda preuzeo i žensku ekipu te ju iz nižeg ranga doveo u drugu bundes ligu, i na koncu ušao u predsjedništvo kluba i stekao pravo glasa. No, u zemlji beskompromisne vladavine zakona kao što je Njemačka, godine 1998. gubi izbjeglički status i njegovoj obitelji prijeti novo razdvajanje odnosno deportacija. Zahvaljujući svojim kvalitetama Drijenčić popunjava trenersko mjesto u razgranatom i svestranom sportskom klubu "Bayer 05 Uerdingen", u kom je segment košarke dotle bio nezastupljen, te tako postaje profesionalni košarkaški trener i stječe radnu vizu na taj način. Nije ni sanjao da će jednom zarađivati baveći se ujedno sportom koji voli, uglavnom narednih je 12 godina posvetio tom klubu. Stizale su naravno i nove ponude od drugih, ali je zavolio klub i ostao mu privržen. No, Drijenčićev rad zapazio je i pratio Dirk Bauermann, najbolji njemački trener, te mu ponudio angažman u "Bambergu", da bude trener omladinaca, što nije mogao prihvatiti jer nije bio pogodan trenutak za promjene. Dvije godine kasnije, kada je Bauermann postao glavni trener njemačke reprezentacije (2008.), postavlja ga za pomoćnog trenera njemačke selekcije do 18 godina. Tu je selekciju Drijenčić pratio kroz četiri europska prvenstva (koja se inače za omladinske selekcije održavaju svake godine kako bi igrači imali što više kvalitetnih utakmica), stekao uzgred mnoga iskustva i poznanstva, te posebno ističe emocije koje bi proradile kad se "njegova" Njemačka nađe u skupini s Hrvatskom ili Srbijom, a to se redovito događalo. Jedan od igrača kojeg je trenirao danas se nalazi na listi za NBA ligu. Na koncu, izborom novog selektora njemačke reprezentacije, Franka Menza, Drijenčić ulazi u stožer od tri pomoćna trenera sa zaduženjem da analizira protivnika i provodi analizu njemačke igre. Nakon našeg susreta i razgovora Drijenčić je otputovao na početak priprema njemačke reprezentacije pred Europsko prvenstvo koje će se održati od 2. do 22. rujna ove godine u Sloveniji. Istodobno nastavlja i svoj rad u sadašnjem klubu "EWE Baskets Oldenburg", gdje je u prošloj sezoni s najmlađom i neiskusnom ekipom, a koja oduševljava publiku svojom igrom, osvojio 4. mjesto u trećoj saveznoj ligi. Proglašen je stoga i trenerom godine u toj ligi. Da, to je onaj dečko iz vareškog bazena...

13


S TERENA...

P

OBIČAJI MOGA MJESTA (VI)

Novi krov na Domu S

ovodom inicijative koju je pokrenulo Vijeće Mjesne zajednice Pogar, a uz financijsku potporu Općine Vareš u proteklom periodu odrađena je akcija postavljanja novog limenog krova na Domu kulture na Pogari. Mještani Pogari, njih 20, radili su četiri dana na skidanju starog dotrajalog krova, na izradi pokova i postavljanju lima, tako da ovaj objekt više neće biti ugrožen od propadanja i velikog snijega kojeg ne manjka na Pogari. Akcija je pokrenuta nakon službenog posjeta mjesnoj zajednici Pogar

od strane općinskog načelnika, predsjedatelja Općinskog vijeća i stručnih suradnika iz Općine Vareš. Tom prilikom je prezentirano stanje i iskazana potreba za saniranjem krova te izneseni i drugi problemi s kojima se susreće ova MZ. Ovim putem zahvaljujemo na susretljivosti i suradnji koja je uslijedila po pitanju saniranja krova. MZ Pogar se zahvaljuje i sljedećim donatorima: "Šumarija" Vareš – četiri cijevi za most u Barama prema Sjenokosu, Snježana Bokun-Dodik 85 KM, Vinko Semunović 300 KM i Stanko Djaković 20 KM. B. Š.

Kapelica u Magulici

N

a blagdan sv. Ante, koji se slavi kao patron u Magulici, 13. lipnja 2013. godine na ulazu u ovo selo blagoslovljena je kapelica što su je financirali i dali izgraditi Mijo i Marija Vidović. Podignuta je po uzoru na mnoge slične koje se mogu vidjeti u Hrvatskoj, Sloveniji i drugdje na europskom Zapadu. "To je naš dar preostalim vjernicima u Magulici, ali i svima onima koji će navraćati u ovo selo. Kapelica se nalazi na ulazu u selo tako da će svatko imati mogućnost kratko zastati i pomoliti se za svoje potrebe", kazao je Mijo Vidović u povodu svečanosti blagoslova kapele, koji je izvršio vijački župnik fra Vjeko Tomić, a u nazočnosti Maguličana i drugih vjernika koji su iz okolnih mjesta pristigli na proslavu patrona. S. P.

vaki čovjek za života mora imati mjesto gdje živi i to mjesto se zove njegov dom, a kada mu duša napusti tijelo i te njegove ostatke treba negdje pohraniti, a gdje drugo nego vratiti zemlji od koje je i uzeto, to mjesto nazivamo njegovim grobom. Prvo groblje Potočana nije bilo samo potočko nego smo ga dijelili s Varešanima, a lokacija je bila na Rudi, na prostoru sadašnjih ostataka separacije čiji bazen za sabiranje vode još životari. Pošto su viši interesi tadašnjeg društva, ne dajući ni mrtvima mira, zahtijevali da se baš na tome mjestu gradi separacija za prečišćavanje i obogaćivanje željezne rude, groblje se moralo izmjestiti. Tada se Varešani dogovoriše da osnuju groblje na Stogiću, a Potočani svoje na brdu izvan sela zvanom Kicelj. Zašto su se odlučili baš za tu lokaciju možda najbolje govori stih pjesme "Usnulo selo" potočkog zeta "Endina" koji glasi: Groblje na vrhu Kicelja tvrda što uvijek prvi ugleda zoru mrtvima svojim činiše pokoru noseći ih do na vrh brda. Dogovor za zajedničku kapelu je bio da se prenese na Stogić, kao da su znalo da će i većina Potočana biti vraćena zemlji upravo na tom groblju. Dogovoreno i učinjeno, te počnemo svoje pokojne prvo prenositi s Rude na Kicelj i otada ondje ukapati umrle. Pošto postoji vjerski običaj "blagosov polja", ili kako mi to jednostavno zovemo – misa na groblju, trebalo je odrediti termin za tu prigodu. Odlučeno je da naš zaštitnik bude sveti Ilija, hiroviti svetac isto kao hiroviti i nemirni život mještana moga sela. Datum tog sveca je fiksni, 20. srpanj svake godine, tako da je i misa na Kicelju uvijek bila prve nedjelje iza ili točno tog datuma, ako bi 20. srpanj padao nedjeljom. Brzo smo se poistovjetili sa svojim zaštitnikom tako da ga nismo napustili, a nadamo se ni on nas poslije iseljena, nego smo se zajedno premjestili na Vranjkovce, doduše sa zakašnjenjem od dvadesetak godina, ali smo do danas zajedno na našem godišnjem okupljanju nazvanom "susret Potočana". Tako jedan stih iste pjesme glasi: Feštu su imali u ljetnom mjesecu sveti Ilija gromovnik neba narod se sjeti premjestit se treba na vrh brda bliže su svecu. Mnogi ne znaju koji je svetac zaštitnik Bosne i misle da je to sveti Anto jer je najomi-

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

14

BROJ 223

BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI SRPANJ 2013.


Misa na groblju Piše Miroslav Petrović ljeniji svetac na našim prostorima. Međutim, zaštitnik je isti kao i u Potočana – sveti Ilija. Ispalo je tako, bez neke namjere, da je misom na groblju Kicelj bio završetak ciklusa blagoslova polja u vareškoj župi. Svi su župljani htjeli taj običaj i obvezu zaključiti na najljepši način, a boljeg prostora za to od Potoka nisu mogli poželjeti. Zaista smo znali to lijepo proslaviti, valjda nam je u genima, čim potvrđujemo i ustrajavamo do današnjih dana iako odavno nemamo sela. Uvijek je počinjalo poznatom igrankom subotom navečer u društvenom domu. Nekako te igranke nisu bile najljepše koje su Potočani mogli dati zato što je dom uvijek bio "prebukiran" dolaskom mladih sa svih strana, ali funkcioniralo je po onoj narodnoj "gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna". Završavalo se sa svanućem nedjeljnog jutra jer mnogi nisu imali gdje spavati, a ostajali su u selu da slavlje nastave poslije mise na groblju i ručaju kod svojih prijatelja Potočana. Znam da oni koji su došli u Potoke tom prigodom nisu ostajali gladni toga dana jer su bili kod nekoga na ručku, a nisam siguran da bi svi bili na misi na Kicelju. Običaj je bio da svećenik poslije mise ide na ručak kod nekoga od domaćina u selu. Da se ne bi dogodilo da netko bude privilegiran u odnosu na druge mještani se dogovoriše da, počevši od prve kuće do groblja pa dalje po redu niza selo domaćiSRPANJ 2013.

ni ugošćavaju svećenika, i dogovor se poštovao. Svake sljedeće godine bio je gost domaćina u sljedećoj kući. Mi u selu smo imali jednog mirnog i nadasve dobrog domaćina po imenu Alija koji je bio oženjen potočkom katolkinjom, čiju je vjeru poštovao kao i svoju, i ni po čemu se nije razlikovao od nas nego po imenu. Kad je došao red da svećenik bude gost na ručku kod njega, i bio je. Imam u sjećanju i jedan događaj vezan uz to. Jednom prilikom svratim kod poznatog kovača Gojka, u njegovu kovačiju, po svog druga koji je učio kod njega kovački zanat. Majstor Gojko mi ispriča jedan događaj iz spora s jednim mještaninom Potoka gdje se on osjećao oštećenim, tražeći moje mišljenje o tome. Pošto sam stao na stranu svog susjeda, nezadovoljan majstor Gojko prokomentirao je to izjavom: "Da ste vi Potočani ljudi ne bi vam svećenik za misu išao kod Alije na ručak, već bi bio kod nekog Ante, Mije ili Ive". Ručkovi za potočku misu su uvijek bili obogaćeni novim povrćem, koje je u to vrijeme tek prispijevalo u Vareš, a domaćini drugih sela nisu ga imali prigodu kupiti za svoje mise koje su bile ranije. Prvenstveno mislim na paprike, paradajz i krastavce kojih tada nije bilo kroz cijelu godinu kao danas. Sjećam se dobro da se u našoj kući, zbog brojnih zvanica, jelo na smjene u kuhinji i u bašti, ako je to dozvoljavalo vrijeme. Sve je to završavalo igranBROJ 223

kama na kojima su sklopljena brojna poznanstva i započele mnoge ljubavi. Ali sve što je lijepo ne traje dugo pa tako ni Potoci i događaji u njima. Prilikom iseljavanja sela moralo se izmjestiti i groblje. Mještani su posmrtne ostatke svojih najmilijih trebali premjestiti u druga groblja. Svi su to činili po svom izboru tako da nas ima sahranjenih "na stotinu strana". Potvrdilo se da smo izabrali sebi pravoga sveca za zaštitnika, u skladu s našim nemirnim sudbinama jer i po drugi put nismo mogli ostaviti svoje mrtve na miru. Nikakvo čudo nije da smo i mimo svoje volje postali ljudi nemirna duha jer nam ni tijelima nisu dali mira. Dobili smo epitete koji nisu rezultat naše volje. Neki su išli tako daleko opisujući nas kao vareške Palestince, a ako bi se na jednom mjestu našlo više Potočana onda smo okarakterizirani kao Šiptari i tako našom "palestinom" postadoše Vranjkovci, izletište koje smo koristili i za vrijeme Potoka. Ne ljutimo se ni na jedan nadimak koji dobismo jer se ne osjećamo tako nego uvijek i svagda kao Potočani, ma gdje bili. Čitajući Tribusonovu knjigu naslova "Potonulo groblje", dio radnje iz te knjige sam smjestio na potočko groblje i da sam pisac naslov moje knjige bio bi "Zatrpano groblje". Naime, oko zatrpavanja našega groblja, ili prekrivanja jalovinom, kružile su razne priče. Jesu li one utemeljene ili su dio mašte znaju samo radnici koji su radili na tim poslovima, ili ih je možda mučila tuđa savjest. Oni su to morali raditi, a krivnja za to je bila kod drugih ljudi. Uglavnom, pričalo se da je kod zatrpavanja groblja bilo različitih problema kao naprimjer: da su se strojevi kojima se zatrpavalo stalno kvarili, da su se u trećoj smjeni čuli neki čudni glasovi, da su radnici čuli i osjećali stalni huk i još dosta toga, te da su bili prisiljeni te radove izvršavati samo danju, ukidajući dio druge i treću smjenu na toj lokaciji... Prisjećajući se tog lijepog života u Potocima dolazim do zaključka da ljudski um nikad nije zadovoljan sobom pa ponekad od sebe traži i nemoguće kao naprimjer: "Da mi se još jednom prvi put zaljubiti", nikako ne shvaćajući da je samo jedanput prvi put... Nema više Potoka pa tako više ni njihova groblja, ali postoji njihov zaštitnik sveti Ilija i još pokoji Potočanin, bio "Šiptar" ili "Palestinac", udruženi se svake godine nađu na Vranjkovcima u onom terminu dogovorenom još u Potocima. Ove godine je na redu 24. susret Potočana dana 21. srpnja. Dobrodošli na Vranjkovce!

15


IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 9. srpnja navršilo se 40 dana otkako je umrla naša draga majka, sestra, baka i prabaka

Dana 9. srpnja navršilo se 40 dana otkako nije s nama naša draga majka, punica i baka

ANA FRANJKOVIĆ rođ. Jerković

ANA FRANJKOVIĆ rođ. Jerković

S ljubavlju i tugom čuvamo uspomenu na tebe. Počivala u miru Božjem!

Po dobroti te pamtimo, s ponosom spominjemo i u srcu zauvijek čuvamo. Počivala u miru Božjem!

Tvoji: sin Zvonimir, kćeri Marica, Jasna, Violeta i Andrijana, sestra Mira, nevjesta Ifeta, zetovi Mladen i Darijo, unučad i praunučad

Tvoji: kćerka Andrijana, zet Darijo, unuke Tamara i Glorija

POSLJEDNJI POZDRAV

TUŽNO SJEĆANJE

MARIJA SAVIĆ rođ. Mandić

Dana 15. srpnja navršilo se 40 dana otkako nije s nama naša draga

(16.VII.1955. – 3.VI.2013.) umrla u 58. godini u Prilikama kod Ivanjice (Srbija). Ostaje živjeti u našim mislima i srcima. Ožalošćeni: muž Milojko, kći Milena, sin Miroslav, sestre Vesna Dužnović i Jelena Blažeski s porodicama, rodbina i prijatelji

ALMA-MAJA RAVLIJA

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 6. jula 2013. navršilo se mjesec dana otkako više nije s nama

ENVER FETIŠEVIĆ Zahvaljujemo svima koji su bili uz nas u teškim trenucima. Porodice Fetišević i Džido

(24.X.1965. – 5.VI.2013.) Vrijeme koje je prošlo nije ublažilo tugu i prazninu u srcima. Bila si brižna supruga, majka i baka, i herojski se borila sa svojom bolešću. Bila si osoba velikog srca jer si znala voljeti, davati i praštati. Bila si i ostat ćeš uzor svima nama. Naša istina je bolna i teška jer tvoj život nestade u trenu. Postoji nešto što nikad umrijeti neće, a to je ljubav, ponos i sjećanje na tebe. Tvoji najmiliji: suprug, kćerka i sinovi

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

BRANKO BOŽIĆ

Dana 16. lipnja 2013. godine u 77. godini života preminuo je naš dragi

(20.III.1946. – 9.VI.2013.) Hvala svima koji su bili uz nas u teškim trenucima. Počivao u miru Božjem! Supruga Antonija, sin Željo s obitelji, brat Miroslav s obitelji, te ostala rodbina i prijatelji

POSLJEDNJI POZDRAV

MIJO BABIĆ PICUN

S neizmjernim bolom i tugom javljamo rodbini, prijateljima i poznanicima da je u 83. godini života preminula naša draga mama, baka i prabaka

(4.VIII.1936. – 16.VI.2013.) Ti si trag koji se ne može izbrisati, ti si plamen koji se ne gasi, ti si onaj kojeg ćemo uvijek voljeti. Hvala ti za svu ljubav, dobrotu i strpljenje, za svaki zagrljaj i podršku. U tišini vječnog mira neka te prati naša ljubav i sjećanje. Počivao u miru Božjem! Hvala osoblju Doma zdravlja Vareš i svoj rodbini i prijateljima koji su bili uz nas u teškim trenucima. Tvoji: supruga Kristina, kćerke Jozefina i Smiljka, zet Fabijan, unučad i praunučad

BOSILJKA MILETOVIĆ (22.X.1931. – 18.VI.2013.) Zauvijek ćemo te pamtiti i u srcu nositi s ljubavlju i poštovanjem. Počivala u miru Božjem! Tvoji najmiliji: sinovi Leon i Blaženko s obiteljima, kćerke Bernarda, Snježana i Dijana s obiteljima, nevjesta Elizabeta s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(7.VII.2011. – 7.VII.2013.) Navršile su se dvije godine od smrti našeg dragog

(8.VII.1993. – 8.VII.2013.) Navršilo se 20 godina od smrti našega dragog

KREŠIMIRA FILIPOVIĆA

LJUBE KLARIĆA

Ostaješ živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru Božjem! Tvoji najmiliji

16

BROJ 223

Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe zauvijek ostaje u nama. Počivaj u miru Božjem! Tvoja supruga Ana, sinovi Stanko i Mladen s obiteljima SRPANJ 2013.


TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

POGARČIĆ STIJEPO-MIŠO

POGARČIĆ STIJEPO-MIŠO

(2012. – 2013.)

(2012. – 2013.)

PREMALO JE RIJEČI, A PREVIŠE TUGE U NAŠEM DOMU DA TI KAŽEM KOLIKO MI NEDOSTAJEŠ.

Dragi tata i djede NAŠA LJUBAV NE PRESTAJE, A SJEĆANJE NE BLIJEDI BEZ OBZIRA NA VRIJEME KOJE PROLAZI. ZAUVIJEK ĆEŠ BITI U NAŠIM MISLIMA I SRCU.

Tvoja Emilija

Tvoji Slađan, Slađana i Luka

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 8. srpnja navršilo se sedam godina od prerane smrti našeg dragog sina i brata

Dana 9. srpnja navršilo se šest mjeseci od smrti naše drage supruge, majke i bake

MARGOT ŠORMAZ rođ. Šum

NENADA BOŽIĆA (1985. – 2006.) Bol nije u našim suzama i riječima, bol je u našim srcima gdje ostaješ vječno voljen i nikad zaboravljen. Tvoji: roditelji i sestre s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(10.VII.1988. – 10.VII.2013.) Na našeg dragog

(11.VII.2010. – 11.VII.2013.) na našu voljenu mamu

PERU JOSIPOVIĆA

DARINKU KVESIĆ

Prošlo je 25 godina otkako nisi s nama, ali ćeš trajno živjeti u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem!

U našim srcima uvijek si voljena, u mislima nikad zaboravljena.

Tvoji: supruga Antonija, sinovi Stijepo, Mato i Davor, kćeri Željka i Marija, s obiteljima

Tvoja djeca: Mladenka, Ankica i Mladen s obiteljima

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

Mojim dragim roditeljima

(19.VII.2008. – 19.VII.2013.) Dana 19. srpnja navršava se pet godina otkako s nama nije naš dragi SLAVKO MIOČEVIĆ Dragi naš! U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve. Počivao u miru!

FRANJO DODIK (6.V.1981. – 6.V.2013.)

KATA DODIK (14.VII.2010. – 14.VII.2013.) S ljubavlju i tugom čuvam uspomenu na Vas. Počivajte u miru Božjem!

Tvoje kćerke: Ljerka, Smiljka i Svjetlana s obiteljima, te obitelj pok. kćerke Željke

Kćer Snježana

IN MEMORIAM

SJEĆANJE

MARICA KRAJINOVIĆ

ANA PARLOV rođ. Bubić

(1998. – 2013.)

(24.VII.2005. – 24.VII.2013.)

FILIP KRAJINOVIĆ (1998. – 2013.)

Trajno si prisutna u našim srcima, mislima i sjećanju.

Počivali u miru Božjem!

Počivaj u miru! Tvoja djeca i tvoji prijatelji

Vaši najmiliji SRPANJ 2013.

Draga naša majko, dala si nam život, plač, suze, smijeh, radost, sreću, ljubav i sjaj u našim očima. Sve si nas naučila da postoji, a nama si dala da odaberemo. Hvala ti za svaki trenutak koji si nam podarila. Počivala u miru Božjem! Tvoji zahvalni sinovi Zoran i Saša s obiteljima, i suprug Vlatko

BROJ 223

17


OGNJENO PERO

Ta divna bića! Baka, nena, ili nona... svejedno je, sve su one iste! Pamte naše prve zubiće, korake, riječi, nestašluke. Brane nas i štite od svega što jest prijetnja za nas, ili bi to mogla biti. Bakino krilo je uvijek sigurno utočište. Tu nam niko ništa ne može! U njihovim toplim krilima slušali smo prve bajke dok ih još nismo ni razumijevali, ali one su ih svejedno pričale. Znale su da ćemo ih jednom razumjeti. Pjevale su nam neke, samo njima znane uspavanke i kad nisu imale sluha ili ih je glas već izdavao. Piše Ognjen Krivošić Par godinica, i dolazi otrježnjenje! Odjednom vidimo da su bore na bakinom licu dublje, da je sijede teško sakriti i da se sve sporije kreće. I bude nam žao, i sramimo se zbog svega što smo propustili učiniti za nju, a mogli smo. Žalimo što češće ne pokazujemo da ipak nismo zaboravili i da smo beskrajno zahvalni. Padne i isprika, kao, nije se imalo vremena bako, te ovo, te ono... A baka opet, kao prije mnogo godina, ima opravdanje za sve. Njene oči postaju drugo ime za ljubav, dodir njene ruke (više ne stajemo u krilo) otklanja sve strahove i nesigurnost, ponovo se osjećamo najvoljenijim na svijetu. Ponovo me, kao prije dvadeset godina, pita: šta bi to bakina "duša" voljela pojesti? I ja u trenu postajem dječarac, proteklih godina kao da i nije bilo. Ona već prebire po hladnjaku, vadi neke kutijice iz zamrzivača, ploča na štednjaku je uključena. Usred zime jest ću ribizle i maline iz njenog vrta, jest ću

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

18

najbolju juhu na svijetu, jest ću sataraš i knedle sa sirom... Pred očima su mi bakine rođendanske torte (uvijek su bile dvije, bratu i meni). Da mi je samo još jednom doživjeti ono ushićenje kao kad je baka dolazila s tortama i osjetiti užitak kao kad smo ih jeli. Nažalost, svjestan sam da je to vrijeme nepovratno prošlo. Dok je gledam tako ponovo mladu, čini mi se mlađu od mene, pitam se odakle joj tolika snaga. Crpi li je iz beskrajne ljubavi koju osjeća za nas, svoje unuke?! Hoću li ikada biti sposoban voljeti na način na koji ona voli? Sada sam siguran da samo takva, bezuvjetna ljubav, može čovjeka učiniti sretnim.

Priredio J. Klarić

K

oliko puta smo samo zaspali na njihovim rukama koje bi utrnule od nepomjeranja, strahujući da ne probude svoja "zlata". Brže smo učili kako "motati baku oko malog prsta", nego zatražiti nošu na vrijeme ili žličicu s hranom staviti u usta, a ne istresti je pored sebe. Svjesne su one toga, ali svejedno pristaju na tu drevnu igru baka i njihovih "sunca". Tko još može voljeti toliko i na način kao one? Jedino one uvijek imaju vremena za ispričati priču (a kako tek znaju biti maštovite), za odigrati "ne ljuti se, čovječe", saslušati sve naše probleme, čuvati tajne o našim ljubavima (iako "umiru" od želje da se pohvale kako im se, eto, "zlato" zaljubilo). Jedino njima nije teško za doručak napraviti pizzu, ili kasno, noću, kad se već spremaju za spavanje, peći palačinke. Pri tome slušaju naše monologe kako nas niko ne razumije, ni roditelji, ni profesori, niko... Mudro šute pri tome, znaju da najčešće nismo u pravu, ali eto, neće da nam pristaju na muku. Pronaći će one pravo vrijeme kad će nam razgovorom pomoći da razlučimo što je ispravno, a što nije. Prolaze tako godine, sretnici koji imaju bake u svojoj blizini nisu ni svjesni što su imali. Odrastemo, odemo nekim svojim putevima, imamo neke druge prioritete, učini nam se da nas vole neki drugi ljudi, počnemo misliti da nas baka i nije baš razumjela, da je ponešto činila i radi sebe jer je bila usamljena i imala potrebu osjetiti se korisnom. Sve rjeđe nalazimo vremena da joj se javimo, a još rjeđe da je posjetimo. O pomoći da i ne govorim. Baka je uvijek sve mogla sama i zašto se onda još i time zamarati.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 223

SRPANJ 2013.


IZ STARIH ALBUMA

Ove je, 2013. godine u župi Vareš bilo 16 prvopričesnika. A na ovoj fotografiji, koju nam je posudio Filip PRIJE 93 GODINE Petrović s Pogari, snimljene su prvopričesnice oko 1920. godine (među kojima njegova majka Jozefina Petrović). Još onda bijasmo brojniji... SRPANJ 2013.

BROJ 223

19


Priredio J. Klarić

TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA

Kuća rađena namjerno da se zacijele rane, da se vrati izgubljena vjera, da se susretnu prošlost i sadašnjost, objasni realnost. Zamisao dobra, sredina nedorasla, budućnost možda nešto donese. Okruženje umirujuće, bajkovito. Mir, Bijelo Borje, kuda god pogledaš oko puno. Klimatski uvjeti idealni, nadmorska visina premašila 1000 metara, s jedne strane nadvio se mrki Perun, preko puta mu nevjernica Bogoš, a iz prikrajka na sve motri zelena Zvijezda. I sve nekako vuče na one narodne "Djevojka sokolu zulum učinila" ili "Svadili se orli i sokoli", pa se pitaju čija je planina, tko su ovi, što oni tu radi, što hoće. Putovi do kuće naši bosanski, strmeniti, malo gore, malo dolje, al' ipak se dođe. Kuća i okolni objekti samo za poželjeti. Stvaraoce ovog lijepog i neshvatljivog ne treba kuditi, ne treba im zavidjeti, ponekad se treba zapravo upitati koliko je neprospavanih noći, mukotrpnog rada, metara knjiga i odricanja trebalo uložiti da se stvori nešto ovako posebno.

KUĆA SUSRETA

Jednom u šali rekoh: kad vam je život tako obojen mukom ovo mjesto bi se moglo zvati i "klinika za prolupale", a takvih je danas na svakom koraku, puna Bosna. Nitko da prizna bolest, da uzme "uputnicu" za Kuću susreta i da tu pod okom psihologa ispriča svoje jade, jer ispovijed i razgovor s ljudima su možda najbolji lijek za ošamućenu dušu i izgubljeno srce.

Bobovac 223  

List Bobovac Vareš srpanj / jul 2013.

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you