Issuu on Google+

LIST VAREŠKIH HRVATA

9.9.2012.

9 771512 813006

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

GODINA XVIII. • BROJ 212 • KOLOVOZ 2012.


UVODNIK

S

uša na poljima, suša u kasama. Vlasti BiH teško usklađuju svoje prihode i rashode, odnosno javnu potrošnju koja je dovela do ozbiljnih poremećaja, što već do kraja godine može dovesti do financijskog sloma BiH jer neće biti novca ni za plaće zaposlenika. Tako bar upozoravaju pojedini analitičari. Ali, ne treba se brinuti za te uposlenike koji su skrojili zakone po svojoj mjeri i rasporedili se na preplaćenim položajima sve do petog koljena. U želji da ostanu na vlasti pod svaku cijenu, ti ljudi koji upravljaju državom BiH i nakaradnim entitetima imaju samo jedno zajedničko nastojanje, a to je uzimanje novog kredita od MMFa. Na taj način oni pribavljaju sredstva kojima će servisirati trenutne obveze, ali zemlju uvlače sve dublje u spiralu zaduženja. Njih ne tangira procjena po kojoj je, trenutno, svaki građanin BiH, pored vlastitih kreditnih opterećenja, putem države zadužen oko 5.000 KM. Nesumnjivo je da ni novih milijardu KM kredita neće spriječiti pad industrijske proizvodnje i izvoza, nelikvidnost poduzeća, sivu ekonomiju i korupciju, iako oni uvjeravaju da se radi o najpovoljnijem kreditu "koji bi mogao poslužiti za oporavak, provedbu strukturalnih reformi, strane investicije i konačno pokretanje gospodarstva". Da, mogao bi… Dok se očajni ljudi u kombajnima pripremaju na lošu žetvu i sve ukazuje na novi rast cijena, a posrednici između poljoprivrednika i potrošača veselo trljaju ruke jer

Između dva broja će lakše mešetariti sa svojim maržama pa pod krinkom bh. suše podizati i cijenu brazilske kave, jalovo političko ljeto u BiH zamijenit će vrela jesen. I ne samo što su na redu još jedni lokalni izbori i sve ono što uz njih ide, već i prvo referiranje Europskoj uniji o izvršenju obveza, koje su sedmorica lidera stranaka uključenih u vlast na državnoj razini preuzela još krajem lipnja. A što mogu europskim partnerima kazati oni među kojima više nikakvih ideoloških razlika nema – jer gotovo je svatko sa svakim bio u nekoj kombinaciji na vlasti – i čiji se "programi" svode na puko ostajanje na vlasti bez ikakve koncepcije!? Mogu obećavati

nove korake u procesu približavanja Uniji, s obvezatnom figom u džepu jer ni stare nisu nikad učinili. Slagati Europi u oči i nije toliki problem, a pitanje je koliko uopće ima istinske želje za priključenjem toj Europi kad se zna da bi sa ona svojim zakonodavstvom napravila pravi pomor u prebukiranom javnom sektoru. Nego, daleko joj kuća, samo što to nitko naglas ne izgovara, osim u provjerenom društvu negdje na janjetini. Problem je, naime, kako udobrovoljiti MMF koji hoće reforme s jasnim pokazateljima uštede u zamjenu za kredit. Vlasti bi slatko štedjele na najsiromašnijim, ali MMF hoće rezove u administraciji.

IZ ŽUPNIH MATICA KRŠTENI

ŽUPA VAREŠ

VJENČANI UMRLI

Andreo Kaurloto (Igora i Sanje), Rio Babić (Bojana i Olivere). Robert Lukić i Jelena Matanović, Deni Burazerović i Martina Grabovac. Josip Matoc (1932.).

Na naslovnici: detalj iz Vareš Majdana (foto: M. Marijanović)

2

BROJ 212

A to je udar izravno na njih, koji su se sve ove godine bavili samo vlastitim komforom i kupovanjem socijalnog mira, nadasve proizvodeći umirovljenike koji tek što će uzeti četrdesetu. U vareškim okvirima mjesec za nama obilježile su dvije aktualnosti: susreti i ekologija, a osluškuje se i što će biti od priče o rudarstvu. Finiš ljetnih događanja neslužbeno nastupa s Gospojinom, hodočašćem u Olovo i posljednjom ljetnom igrankom u Oćeviji, a o svemu između 15. srpnja i 15. kolovoza više na idućim stranicama. O ekološkim akcijama i buđenju svijesti koje se svojski trude provesti volonteri okupljeni pod zastavom Let's do it Vareš donosimo redovito izvješće, a njihov logo na naslovnici tu je da potakne na veliku završnu akciju. Iskustva tog tima pokazuju koliko indolentnih članova ovo društvo ima, pa doista će u ovom prijelaznom roku radovati transfer svakog pojedinca na stranu općeg dobra.

Donacije za "Bobovac" Tugomir Lekić, Njemačka – 20 €, Olivera Markhot, Italija – 10 KM, Vedran Dodik, Vareš – 10 KM, Borka Marković, Boston, SAD – 40 USD, Jasenko Jakić, Australija – 50 AUD, Miroslav Božić, Švicarska – 50 CHF, Darko Ćurčić, Sarajevo – 20 KM, Darko Terzić, Australija – 50 KM, Marin Varoščić, Austrija – 60 KM, Katarina i Jeronim Jozić, Njemačka – 50 €, obitelj Munđer, Nizozemska – 30 KM, Lovreni, Nizozemska – 50 KM, Mladen Radoš, Švedska – 63 KM, Zrinka Jotić, Nizozemska – 46 KM, A. P., Zagreb, Hrvatska – 10 €, Stefanija Šimičević, Hrvatska – 20 KM, Mato Grabovac, Belgija – 50 KM.

Svima hvala lijepa! KOLOVOZ 2012.


VIJESTI KUPOVINA RUDNIKA(?) I ovog mjeseca otvaramo ovu rubriku s propitivanjem: hoće li doista rudarstvo ponovo biti zamašnjak sveukupnog razvoja Vareša, u kome je uz posrnulu industriju posrnulo i sve drugo? Kako nam je potvrdio naš izvor, blizak aktivnostima na planu rudarstva koje se vode u posljednje vrijeme, situacija s kupovinom i oživljavanjem vareških rudnika vrlo je aktualna, a po pitanju olova, cinka i barita, i prilično konkretna. No, iz drugog plana pojavila se i namjera jedne kanadske kompanije da investira u oživljavanje rudnika željeza. Naime, kako je prenijela i Fena, predstavnik kompanije "KJ Gold Canada Ltd", Peter M. Kunh posjetio je 24. srpnja 2012. godine sjedište Vlade Zeničko-dobojskog kantona gdje je premijeru Fikretu Plevljaku i resornim ministrima Raifu Seferoviću i Džemilu Ugarku iskazao zainteresiranost za kupovinu rudnika željezne rude u Varešu. Tijekom sastanka u Zenici, kom su nazočili i vareški općinski načelnik Hamdo Fatić te direktor "Rudnika željezne rude d.d. Vareš" Enver Hercegovac, Kunh je kazao da je njegova kompanija spremna izmiriti dugovanja Rudnika koja iznose 3,8 milijuna KM, a potom investirati od 90 do 150 milijuna američkih dolara. Kanadski investitor zatražio je od Vlade Kantona da, uz suglasnost Općine Vareš, dodijeli koncesiju, okolišnu dozvolu, te da omogući dobivanje dozvole za eksploataciju rude, što je u nadležnosti resornog federalnog ministarstva. "Vlada ZDK-a će omogućiti ambijent za investiranje na području kantona svakom ozbiljnom interesantu", obećao je premijer Plevljak, dodavši: "U slučaju Rudnika željezne rude Vareš mi ćemo s potencijalnim investitorom potpisati protokol o suradnji, kojim ćemo obuhvatiti i interese radnika Rudnika, Općine Vareš i kanadskog investitora". No, da ne bi zvučalo sve tako dobro i optimistično, sarajevski je Dnevni avaz u izdanju od 5. kolovoza objavio članak pod naslovom: "Nakon najavljenog investiranja u Vareš, za kanadskim 'investitorom' raspisana potjernica". Petera Kunha, navodno, traže američke vlasti zbog zavjere i davanja lažnih informacija. Avaz je svoju informaciju o tjeralici proslijedio i premijeru Plevljaku, a premijer je zatražio od MUP-a da se ti navodi provjere. Po pitanju pokretanja rudnika obojenih metala, što je tema koju pratimo iz broja u broj, trenutno se očekuje da resorno ministarstvo Vlade Zeničko-dobojskog kantona raspiše javni poziv za dodjelu koncesije za rudnik "Veovača" i lokalitet Rupice iznad Borovice. SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA Posljednjeg dana srpnja održana je 41. sjednica Općinskog vijeća Vareš. Dnevni je red sadržao 11 točaka. Među njima je Vijeće prvi put iz svoje nadležnosti odlučivalo o aktivnostima oko novoutvrđenog Dana općine (16. kolovoza). Utvrđeno je da će tom prigodom općinsko priznanje i novčana nagrada biti dodijeljeni Valentini Malbašić, predsjednici Udruge slijepih i slabovidnih osoba općine Vareš. Ukupno je Komisija za statutarna pitanja i propise zaprimila pet

VAREŠ, Put mira 4 mob. 061 791 133

KOLOVOZ 2012.

prijedloga za dodjelu ovog priznanja i to od Doma zdravlja Vareš, mjesnih zajednica Budoželje i Neprivaj, Crvenog križa Vareš i Centra za socijalni rad Vareš. Usvojene su i aktivnosti kojima će se obilježiti Dan općine kojih ima ukupno šest, a toga dana će se održati i svečana sjednica Općinskog vijeća s akademijom. Između ostalog, na sjednici se pretreslo i godišnje izvješće o stanju lokalne i regionalne putne mreže na području općine Vareš te je konstatirano da se u proteklih godinu dana uspješno privelo kraju nekoliko projekata. Riječ je o asfaltiranju dionica Lovački dom–Oćevija–Mižnovići (5.400 m) i Križ–Duboštica (200 m), urađena je sanacija tunela, završeni su radovi na obnovi i ojačanju dijela kolovoza na dionici regionalnog puta R-444 Vareš–Breza (1000 m) i završena je projektna dokumentacija za rekonstrukciju regionalnog puta R-444a Vareš–Kraljeva Sutjeska za dionicu Pogar–Luke. Radovi na regionalnom putu R-444, dionica Šimin Potok – Ivančevo, i dalje su u zastoju, a na njihov će nastavak Općina pokušati utjecati urgencijom Kantonalnoj direkciji za ceste. POMOĆ PUČKOJ KUHINJI Poznato je da rad Pučke kuhinje podržavaju socijalno osjetljivi pojedinci ili naši sugrađani koji žive u inozemstvu, no početkom srpnja u sarajevskom Oslobođenju pojavila se i jedna mala vijest o institucionalnoj pomoći javnim odnosno humanitarnim kuhinjama na području Zeničko-dobojskog kantona. Vlada ovog kantona donijela je odluku o odobravanju sredstava za pomoć radu pet kuhinja za socijalno ugrožene u općinama Zenica, Maglaj i Vareš. Odobreno je ukupno 150.000 KM, od čega će Pučkoj kuhinji Kruha sv. Ante u Varešu biti isplaćeno 18.750 KM. Kako je najavljeno, isplata će se izvršiti do konca 2012. godine u tri rate. RAD CIVILNOG DRUŠTVA U povodu obilježavanja Međunarodnog dana mira na kraljevskom gradu Bobovcu dana 21. rujna o.g. održat će se druženje aktivista civilnog društva s posebnim programom, priopćeno je iz koordinacijskog tima za pripremu tog događaja. Predviđeno je nekoliko točaka među kojima: tri priče stradalnika rata, počast Bobovcu i ispraćaj s Bobovca poruke mira za Sarajevo, poziv na mir predstavnika vjerskih zajednica, obraćanje predstavnika oružanih snaga i na koncu pokretanje peticije za usvajanje zakona o logorašima na razini BiH. Kako je kazao predsjednik vareškog ogranka Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata od kojeg je potekla ova inicijativa Zlatko Prkić, oko ideje ove manifestacije i njezinih poruka okupilo se petnaestak nevladinih organizacija s područja općine Vareš. Druženje i razmjena iskustava predstavnika civilnog društva, među kojima će biti i predstavnici donatorskih i humanitarnih organizacija, nastavit će se na izletištu Luke, pokraj rijeke Bukovice. Zahvaljujući logističkoj podršci Oružanih snaga BiH, sudionici će biti počašćeni zajedničkim ručkom. Planirana je i skupna likovna izložba u prirodnom ambijentu, na mjestu druženja. Obilježavanje Dana mira trebalo se održati istoga dana i u Sarajevu, gdje bi se potom uputili i sudionici manifestacije s Bobovca, i gdje će oni ponijeti i predati poseban znamen. – Ovo vareško organiziranje i obilježavanje Dana mira predstavlja jedinstven slučaj – naglasio je Prkić i podcrtao kako, primjerice, nisu predviđena nikakva politička obraćanja. Pripadnici stradalničkih udruga u Varešu planiraju obilježiti i jedan bliži datum, 30. kolovoza – Dan nestalih osoba. Prema riječima Prkića, još uvijek se traga za 21 osobom s vareškog područja i svi su slučajevi uredno obrađeni u bazi podataka. Prigodnim okupljanjem koje će biti upriličeno u općinskoj dvorani želi se iznova skrenuti pažnja na njihovu sudbinu i apelirati na svijest onih koji mogu pomoći u njezinu rasvjetljavanju da to i učine.

BROJ 212

3


"LET'S DO IT" VAREŠ

ŠVICARKE ČISTILE STAVNJU Maja Jaćimovska

Rezultat druge pilot akcije

Volonteri ustrajavaju Ljeto je vrijeme kada se odvoji vremena i za odmor. U slučaju volontera Let's do it Vareš ljeto pak prolazi u znaku ekološke ofenzive. Iz lokalnog tima ističu da je Vareš položio ispit odgovornosti prema životnoj sredini. Ako je suditi po radu tima, nesumnjivo jest, ali, kao i svaka pozitivna inicijativa, tako i ova nailazi tu i tamo na "neshvaćenost"; naime, dobro bi bilo da se ljudi (mještani) priključe barem onda kad se radi "ispred njihova praga" Mirela Erlbek-Subašić & Sabina Librić ISKUSTVA IZ STUPNOG DOLA Nakon prve akcije koja je realizovana u selu Javornik, volonteri su odradili i drugu pilot akciju u selu Stupni Do. Podršku pri realizaciji ove akcije pružili su članovi Let's do it BIH. Konkretnu podršku u akciji pružilo je i JKP Vareš, novčanu podršku građani Vareša, a domaćin druge pilot akcije bio je naš volonter Ahmed Likić sa svojom porodicom, gdje su nas na-

kon teškog rada ugostili na svom ranču. I ovim putem se zahvaljujemo gostoprimljivim domaćinima, a mještanima sela upućujemo veliku kritiku jer taj dan niti jedan volonter nije izašao na teren osim Ahmeda. Pored klasičnog komunalnog otpada (staklo, plastika, guma, konzerve) skupljena je i velika količina otpada koji se nije mogao pokupiti u vreće, na primjer animalni otpad (zbog stadija

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

www.fondacija.vares.info 4

raspadanja mrtve ovce koja je bačena na deponiju i neugodnog mirisa ova vrsta otpada predstavljala je potencijalnu opasnost za zdravlje volontera koji su taj dan radili na +32 stepena). Članovi lokalnog tima Let's do it Vareš izveli su u međuvremenu i jednu akciju u gradu skupa s volonterima udruženja "Narko NE", a treća pilot akcija planirana je za 12.8.2012. godine na selu Pogar. Ne želeći biti oni koji osuđuju, članovi tima Let's do it Vareš dokazuju da samo konkretan rad i vlastiti primjer može biti inicijator za uključivanje ostalih građana u ovu akciju, što je krajnji cilj. Nikada ne treba sumnjati u sposobnost skupine ozbiljnih građana da promijene svijet, takvi su ga upravo mijenjali! BROJ 212

Dana 6.8.2012., članovi lokalnog tima Let's do it Vareš i volonteri organizacije "Narko NE" (gošće iz Švicarske i naši učenici osnovne i srednje škole) ostvarili su uspješnu suradnju u čišćenju gradskog područja. Akcijom je bilo obuhvaćeno područje od zgrade Općine Vareš do ljubavnog parka, korito rijeke Stavnje u potezu od caffe bara "Jazz in the House" do kamenog mosta i obalno i priobalno područje jezera "Nula". Akcija je trajala od 9 do 15 sati, a volonteri su se okupljali već od 8:30 ispred zgrade MSŠ "Nordbat 2", gdje je uslijedila podjela u 4 tima radi bolje učinkovitosti u radu i potom izlazak na teren. Let's do it Vareš pobrinuo se za nabavku sredstava za rad (rukavice, vreće za smeće, higijenske maske) i okrjepu (sendvič, sok). Udruženje "Narko NE", koje za cilj ima prevenciju ovisnosti među mladima nudeći im sadržajan ljetni raspust, provelo je svoju ekološku radionicu konkretno na terenu uz učešće čak 25 volontera raznih uzrasta (5 mladih iz Švicarske i učenici vareške osnovne i srednje škole). Posao je bio podijeljen prema mogućnostima i uzrastu volontera: grupa 1 sastojala se mahom od učenika osnovne škole i dodijeljeno im je područje od srednje škole do osnovne škole, grupu 2 i 3 sadržavali su učenici srednje škole koji su čistili područje od osnovne škole do zgrade MUP-a i jezero "Nula", a grupu 4 činili su dvije hrabre Švicarke i jedan učenik srednje škole koji su imali zahtjevni posao čišćenja korita rijeke Stavnje. U ovoj akciji, koja za rezultat ima čišći grad i dizanje ekološke svijesti naših mladih, sudjelovalo je sveukupno 28 volontera. Pri tome je utrošeno mnogo truda, volje i oko 80 vreća za smeće volumena 120 litara. KOLOVOZ 2012.


POZITIVNO EKSTREMNI

K

lub ekstremnih sportova "Perun-Va" Vareš organizirao je 14. srpnja 2012. "džipijadu", a ekspedicija je brojila 12 terenskih vozila, s polazištem ispred caffea "Jazz in the house" i konačnim odredištem kod planinarskom doma na Mekušama, ali, naravno, ne najbližim putem nego sasvim okolnim u dužini od 80-ak kilometara. Prva je etapa vožena preko Pogari do Duboštice, gdje je pronađen pogodan poligon da se testiraju mogućnosti vozila, ali i umijeće vozača. Odande se vozilo preko Careve Ćuprije i Vijake do zaseoka Boguni kod Krčevina sa zaustavljanjem na ručku koji je sudionicima osiguralo poduzeće "MPM". Krstarenje se zatim nastavilo kroz planinu Zvijezdu prema Ravnama i zaseoku Pajtovići, gdje asketskim životom živi osamljena povratnica Rajka Gavrić. Gotovo bi se moglo reći da je ona postala štićenicom pripadnika ovoga kluba koji su se i zimus kroz surove uvjete probijali da joj dostave nešto hrane i lijekova, tako da je to bio topao susret starice i njezinih pustolovno raspoloženih znanaca. Pretposljed-

Terenci, zbor!

Spoj hobija i humanitarnog Brojne su komparativne prednosti što ih vareško područje ima u pogledu bavljenja ekstremnim sportovima, pa tako i off roadom, a ljubiteljima terenskih izazova i vožnje pod reduktorom često nije potrebno niti silaziti s lokalnih putova M.M. nja je postaja na ovoj vožnji bila na Brgulama, kod izbjegličke obitelji iz Srebrenice i male Azemine, jedine učenice pod širokim brgulskim nebom. Nakon što je i ona os-

tala obradovana, na Mekušama se u predvečerje potegnulo ručnu i gume su konačno mogle odahnuti. Završilo je druženjem i sređivanjem dojmova uz osvježenje.

Sljedeću aktivnost klub ekstremnih sportova planira koncem kolovoza, kad će se trojica članova Velimir Gavran, Admir Čizmo i Aziz Numanović u suradnji s planinarskim savezom BiH uputiti u Bugarsku i izvesti pohod na najviši vrh Balkana – Musala (2925 m). Generalni sponzor ove ekspedicije je Općina Vareš. Upitan za riječ više o pothvatu na koji se sprema sa svojim kolegama, predsjednik kluba "Perun-Va" Velimir Gavran kazao je: "Ovaj vrh moguće je osvojiti jedino u ljetnim mjesecima, a za nas on ima značaj zbog uvrštavanja u biografiju, što će nam onda pomoći kod osnivanja gorske službe spašavanja. Da bismo realizirali tu namjeru, neophodno je da imamo i visokogorske pohode, preko 2000m", pojasnio je Gavran.

DRESOVI ZA ŽENE U Vijaci se, u prigodi blagdana sv. Ane, svake godine održava i nogometna utakmica žena Vijake (juniorke protiv seniorki), a ove godine upriličena je s jednim iznenađenjem. Budući da su žene dosad uvijek čekale dok muški održe svoj turnir, da bi tada odjenule njihove dresove i zaigrale svoju utakmicu, Mario Lovrenović, sin Dragana i Božane, po majci Vijačanin, odlučio ih je prijatno iznenaditi. Zajedno sa svojim kolegama, koji su netom osnovali samostalnu elektro-tvrtku, osigurao je donaciju: ne samo komplet dresove, nego i nogometnu loptu za žene Vijake. Iz nogometnog kluba žena Vijake upućuju mu iskrenu zahvalu.

AMI

Vijačke (udane) nogometašice

TR

95,

Hz

01 3 i 1 ,1 M

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor KOLOVOZ 2012.

BROJ 212

5


INTERVIEW n Mr. Hadžiabdiću, u svom istupu na Okruglom stolu naveli ste devet aktivnosti; koliko ih je već realizirano i da li se poslovi oko izrade strateških dokumenata odvijaju zacrtanom dinamikom? p Prije nego što dam konkretan odgovor na postavljeno pitanje želim da napomenem činjenicu da je konsultantska firma "Enova d.o.o." iz Sarajeva prva inicirala aktivnosti da se od jezera "Smreka" i njenog obalnog i priobalnog područja učini nešto korisno, odnosno da se ono što je "opterećenje" za okoliš pretvori u nešto što može da bude blagodet za čovjeka i okoliš. Na žalost, ja Vam moram reći, ne da nije bilo ovakvih pokušaja, nego da je bilo aktivnosti koje su išle u suprotnom smjeru pa se govorilo o tome kako je voda "zatrovana teškim metalima" i da je njeno korištenje štetno po zdravlje čovjeka. Analize koje smo mi uradili u dijelu projekta koji je implementiran govore upravo suprotno: voda je potpuno zdrava i kako se kaže u Elaboratu istraživanja kvaliteta voda akumulacije "Smreka" – Vareš, Instituta za hemijsko inženjerstvo d.d. Tuzla: "...kvalitet voda akumulacije 'Smreka', prema većini fizičko-hemijskih pokazatelja, zadovoljava vrijednosti propisane za klasu I površinskih voda". "Na osnovu mikrobioloških rezultata kvalitet vode akumulacije 'Smreka' pripada II klasi", takođe je konstatacija iz pomenutog elaborata i konačni zaključak: "vode iz akumulacije su pogodne za korišćenje u turističko-rekreativne svrhe". Dakle, osnovne sumnje koje su blokirale ranije inicijative su otklonjene sa početkom implementacije ovog projekta. Organizacija Okruglog stola u Varešu dana 28.9. 2011. bila je dobra prilika da se javnosti prezentira projekat "Plan sanacije obalnog i priobalnog područja vještačkog jezera na površinskom kopu Smreka RŽR Vareš", a za koji je sredstva u visini od 70.000 KM izdvojio Fond za zaštitu okoliša FBiH za 2010.

6

mr. sc. Mahir Hadžiabdić, dipl. biolog

Uradimo ono što je do nas U našem izvješću s okruglog stola o 120 godina industrije u Varešu, prije deset mjeseci, kroz izlaganje mr. Mahira Hadžiabdića, višeg konzultanta iz tvrtke "Enova", javnosti su načelno predočeni strateški planovi u svezi s jezerom "Smreka". Jezero je u netom minuloj ljetnoj sezoni, kao i obično, živjelo svojim životom, s mnoštvom kupača na plaži površinskog kopa. Prizor neobičan i pomalo nespojiv, ali što ostaje mladeži kojoj je more daleko i financijski nedostižno, a topla i provjereno čista voda nadohvat ruke. U svakom slučaju, dobra je to inspiracija za razgovor o planovima i aktivnostima oko sanacije obalnog i priobalnog područja "Smreke". Razgovarao M. Marijanović godinu po aplikaciji i ideji koja je potekla iz firme "Enova". Izdvojena sredstva su tada zadovoljavala samo oko 33% potrebnih da bi se implementiralo svih devet aktivnosti kroz dvije faze i to: Prva faza, aktivnost 1: Prikupljanje podataka relevantnih za realizaciju projekta, izrada potrebnih analiza i snimaka: površina područja, površina pod jezerom, kvalitet vode, geomehaničke karakteristike razmatranog područja, hidrološke i klimatološke karakteristike, biodiverzitet voda i okolnog područja, zaštićena područja, materijalna dobra lokalne zajednice, postojeća infrastruktura, stanovništvo, djelatnosti stanovništva i druge karakteristike značajne za projekat. Aktivnost 2: Analiza postojećeg stanja: problemi u okolišu, uzroci problema, posljedice po stanovništvo i okoliš, mogućnosti razvoja turizma i rekre-

ativnih sadržaja na datom području. Aktivnost 3: Prijedlozi rješenja obzirom na kapacitete i mogućnosti područja, infrastrukturu i zainteresovanost šire društvene zajednice (tehnička i biološka rekultivacija, rekreacioni i turistički sadržaji, biodiverzitet jezera, obalnog i priobalnog područja). Aktivnost 4: Analiza ekonomske, ekološke i društvene opravdanosti pojedinih varijantnih rješenja. Aktivnost 5: Prijedlog optimalnog rješenja i izrada Nacrta Plana. Aktivnost 6: Prezentacija projekta široj javnosti. Prikupljanje prijedloga i sugestija zainteresovanih subjekata i javnosti. Aktivnost 7: Izrada dokumenta Plana sanacija obalnog i priobalnog područja vještačkog jezera na površinskom kopu "Smreka" Rudnika željezne rude Vareš. Druga faza, aktivnost 8: Izrada idejnog projekta za izabrano rješenje sanacije

BROJ 212

obalnog i priobalnog područja jezera i predviđenih sadržaja. I aktivnost 9: Izrada smjernica za dobijanje okolinske dozvole i urbanističke saglasnosti. Ukupna vrijednost cijelog projekta bila je 250.000 KM od čega je ova firma bila spremna izdvojiti 50.000 KM kroz indirektne troškove na projektu, a od Fonda je traženo 200.000 KM. Na žalost, sredstva su odobrena samo za faze 8 i 9 – Izrada Idejnog projekta za izabrano rješenje i Izrada Smjernica za dobijanje okolinske dozvole i urbanističke saglasnosti – u visini od tih 70.000 KM. Implementacija ovog projekta morala je teći po redoslijedu aktivnosti od 1 do 9, kako bi se došlo do najkvalitetnijih rješenja u konačnici, znači moralo se doći do rezultata iz prethodnih faza kako bi bilo odgovarajuće idejno rješenje. Dalji je bio plan, po KOLOVOZ 2012.


okončanju ovog projekta, da se radi glavni projekat, a zatim izgradnja, naravno uz osiguranje potrebnih sredstava, pa da li kroz prodaju koncesije, međunarodnih i domaćih fondova koji finansiraju aktivnosti iz oblasti zaštite okoliša, turizma i sl. Naravno, mi smo svjesni da je ovo težak zadatak, ali uz jedan širi angažman, prvo lokalnih vlasti, privrednih subjekata, državnih i stranih institucija itd. moguće je dovesti do kraja ovu ideju. Nikako ne smijemo zaboraviti i obavezu državnih organa za sanacijom površina degradiranih rudničkom eksploatacijom na što ih obavezuje Zakon o rudarstvu, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o upravljanju otpadom itd. Dakle, konkretan odgovor na postavljeno pitanje bio bi, pod jedan: izrađen je Idejni projekat sanacije obalnog i priobalnog područja jezera na površinskom kopu "Smreka" Rudnika željezne rude Vareš i predviđenih sadržaja i, pod dva, izrađene su Smjernice za dobijanje okolinske dozvole i urbanističke saglasnosti za Projekat "Plan sanacije obalnog i priobalnog područja jezera na površinskom kopu 'Smreka' Rudnika željezne rude Vareš". Svakako moram naglasiti da izrađeni Idejni projekat ne zadovoljava naša očekivanja jer nisu obavljene aktivnosti koje su trebale prethoditi njegovoj izradi, a razlog sam već naveo – prethodne aktivnosti nisu odobrene, a time nisu ni finansirane. n Osobno sam imao prigodu vidjeti idejni projekt sportsko-rekreacijskog kompleksa. Kada ćete ga prezentirati i imate li procjene o tome koliko bi koštala ukupna realizacija? Kako namaknuti sredstva u situaciji kad je država nesposobna stimulirati proizvodnju, a kamoli projekte ovakve vrste i nalazite li oslonac u Zakladi za razvoj regije Vareša, da se preko njezina subjektiviteta aplicira inozemnim fondovima? p Meni je drago da ste imali priliku vidjeti izrađeni Idejni projekat koji je radila jedna KOLOVOZ 2012.

renomirana projektna kuća iz Sarajeva i koja i nije mogla dati više od onoga što je urađeno iz razloga koje sam naveo u ranijem odgovoru. Poznato Vam je da je Idejni projekat prvi korak u projektovanju, dalje slijedi izrada glavnog projekta koji, kada pretrpi reviziju, ide u implementaciju. Što se tiče prezentacije izrađenog Idejnog projekta, nju nismo planirali jer je planirano da se javnost upozna sa više rješenja prije njegove izrade, kako stoji u aktivnosti 6. Sada se mi ustvari moramo vratiti unazad, kako je to predviđeno aplikacijom-planom, i odraditi prethodne aktivnosti od 1 do 8, napraviti korekcije Idejnog projekta i nastaviti dalje. S ovakvom aplikacijom ponovo smo se obratili Fondu za sredstva iz 2011. godine, ali nažalost nismo naišli na razumijevanje i sredstva nam nisu odobrena. Sada tragamo za potrebnim sredstvima, zajedno sa gospodinom Mladenom Rudežom, predsjednikom Fondacije za obnovu Vareša, kako bi mogli nastaviti sa planiranim aktivnostima. Sigurno Vam je jasno da smo mi firma koja je usko specijalizirana za ovakve vrste poslova – radili smo za Vareš i Kakanj "Master plan razvoja turizma" kao i za niz drugih općina i regija – i koja svakako u svemu nalazi i svoj interes, a naš je interes, prvo: da Vareš dobije ovaj projekat, i drugo: da naša firma dâ svoj doprinos tome. Odgovor na pitanje koliko bi koštala ukupna realizacija ovog projekta ne mogu Vam dati, jer ta analiza je bila predviđena da se radi u Aktivnosti 4, a, kao što sam rekao, nije rađena.

Pitanje odakle osigurati potrebna sredstva je sasvim logično za današnje vrijeme, ali ponavljam: prvo, iz kase Vlade FBiH po osnovu obaveza koje proizilaze iz zakonâ koje sam već spomenuo, a posebno iz obaveza po Zakonu o rudarstvu. Godinama je država vršila eksploataciju rude čije blagodeti je uživala ne samo lokalna zajednica nego cijela bivša država, a time štetu nanosila samo lokalnoj zajednici. Smatram da je došlo vrijeme da se ta šteta nadoknadi, odnosno da se kompenzira evo kroz ovaj projekat. Fond zaštite okoliša je jedna od tih kasa. Ministarstvo okoliša i turizma svake godine raspisuje javne pozive za sufinansiranje projekata iz oblasti turizma, zaštite okoliša, upravljanja otpadom, zaštite prirode itd. U ovom slučaju, poznato mi je da Općina Vareš ima određenih ograničenja za apliciranje, za što ona sama nije kriva. Drugo: velike su mogućnosti kod međunarodnih fondova koji prate finansiranje ili sufinasiranje iz oblasti zaštite okoliša, zatim kod međunarodnih institucija, što svakako treba inicirati, tragati i podnositi aplikacije. Prije svega toga, Općini se mora omogućiti da može ispunjavati uvjete kako bi mogla aplicirati na javne pozive. U svemu ovome moram istaknuti veliko zalaganje načelnika Općine, gospodina Hamde Fatića i oko ovog projekta, ali kako se ono kaže u našem narodu: "prazna ne puca". n Iskustva ove općine u vremenu iza rata govore uglavnom o poslovnim neuspjesima, čak i u domeni drvne industrije gdje u startu postoje nupitni potencijali i jasna ekonomska računica,

• KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU tel. +387 (0)32/ 843-083 BUKETI • SVJEŽE CVIJEĆE • LONČANICE 061/ 753-522 SVADBENI BUKETI • POGREBNI VIJENCI 061/ 783-326 BROJ 212

doduše nerijetko je riječ i o lošem rukovođenju. Ovaj pak futuristički projekt traži svoje opravdanje i uporište u rekreaciji i turizmu, pa ipak ne treba mu oduzeti šansu. Možda ovaj naš razgovor potakne na promišljanje u pravcu modernog, a ne samo tradicionalnog, i možda jednog dana "Smreka" uistinu postane prepoznatljiva destinacija. Na koncu, bilo bi nezahvalno da Vas pitam koliko ste Vi optimist, ali postoje li u Vašim procjenama i takvi faktori koji bi ovaj projekt mogli na kraju zamrznuti u samo još jednu dobru ideju do nekih boljih vremena? p Gospodine Marijanoviću, Vi ste to odlično rekli u vezi neuspjeha i Vaše općine, ali nije to samo karakteristika Vareša, to je jedna opća kvalifikacija uglavnom za cijelu BiH, međutim moramo uraditi što mi možemo, iscrpiti sve potencijale koji nam se nude, a koje sam naveo u prethodnom dijelu, kako mi kažemo, uraditi ono što je do nas, pa ako ne uspije onda možemo kriviti druge. Ja jesam optimist i vjerujem da ćemo uspjeti, a kada – e, to ne zavisi od nas. Mi ćemo nastaviti "borbu" za ovaj projekat i nećemo stati. Samo da Vas malo ohrabrim; slične aktivnosti pokrenuli smo i u općini Travnik. Faktori koji bi "zamrznuli" ovaj projekat možemo prvo biti mi sami, a ovako komplikovana situacija u samoj državi, besparica, svakako mogu uticati na realizaciju projekta. Vašoj općini se pod hitno mora omogućiti da stekne uvjete da može učestvovati na javnim pozivima koji se odnose na ovu oblast. Uvjete joj može omogućiti Zeničkodobojski kanton. I, na kraju, želim da Vam se zahvalim na pozivu, da Vam zaželim uspješan posao koji radite i koristim priliku da poručim građanima općine Vareš da ćemo dati sve od sebe da se ovaj projekat nastavi, a istovremeno pozivam one koji odlučuju po aplikacijama iz ove oblasti da imaju razumijevanja za ovaj projekat.

7


POVRATAK VIJACI eljko Lekić ove godine puni 45 godina života, a kad se zna da slikari u pravilu žive dugo i da slikarsku zrelost ostvaruju u kasnim pedesetim i šezdesetim godinama života, onda je pred nama nesumnjivo jedan još uvijek mlad slikar. Pa ipak, iza njega su od njegova diplomiranja (1999.), koje je, kao i mnogo toga, nemilosrdno pokvario ili odgodio rat, ili od 2002. kad autor službeno bilježi prvu samostalnu izložbu u svojoj Vijaci, a potom i u Sarajevu, već brojne izložbe i impozantan popis urađenoga. Dakle, u deset je stvaralačkih godina, koje ove godine obilježava, Lekić stvorio impresivan opus, koji evo vrhúni otvarajući nam prigodno, ili bolje rečeno, budeći pred nama svoju godinama daleko od naših očiju pohranjenu ili samo – uspavanu mapu. Svaki stvaralac čuva svoje bilješke, onaj tajni "rad duše", svoj stvaralački dnevnik duboko u ladicama, skriven od pogleda javnosti, uvjeren da će te bilješke, skice, nacrti nekad u budućnosti poroditi neku pjesmu, priču, notni zapis, sliku. A Lekićeva je mapa skrivala i brižno čuvala likovne zapise, likovne skice, podsjetnike ili, zašto ne reći – nerijetko i gotovo dovršena djela, djela koja su otišla dalje od skica, od zapisa, ali su čekala vrijeme, pogodan trenutak da se nađu u cjelini kojoj bi smisleno pripadala. A gdje više i bolje takva djela pripadaju nego ovakvom, posve prigodnom trenutku u kojem autor s nama dijeli jednu lijepu obljetnicu, otvarajući nam svoju mapu, otvarajući nam tako i time i

Ž

PROFI

S otvorenja izložbe

Raskošno desetljeće Deset godina svoga stvaralaštva akademski slikar Željko Lekić odlučio je obilježiti u rodnoj Vijaci, darivajući joj (u sklopu proslave patrona, 26. srpnja 2012.) izložbu pod nazivom Probuđena mapa. Probuđena mapa je u neku ruku podsjetnik na sva ranija djela i na sve ranije Lekićeve izložbe, kazao je promotivnom govoru književnik Željko Ivanković, naglasivši kako je Lekić u proteklih deset stvaralačkih godina stvorio impresivan opus. Ž. Ivanković vlastitu intimu, intimnu umjetničku topografiju, pokazujući nam: Evo, ovo sam ja u vrijeme dok daleko od svijeta mislim svoju likovnu misao, dok zapisujem svoje ideje, dok skiciram vlastite umjetničke nemire. Da, autor je svoju likovnu intimu ovim uratcima otkrio pred svima nama pokazujući nam ne samo tehniku i metodu svoga rada nego nas i uvodeći u tajne svoje slikarske radionice. K tomu nas je i počas-

Vareš, ul. Zvijezda br. 25, (poslovna zgrada Bobovac)

mob.: +384 (0)61 / 794 715 tel./fax: +387 (0)32 / 843 094 +387 (0)32 / 849 300 PROIZVODNJA, PROMET I USLUGE

PRODAJA MODNE METRAŽE I KONFEKCIJE NA VELIKO I MALO

8

e-mail: profitex@yahoo.com e-mail: profitex@bih.net.ba

tio vrijednim dovršenim djelima, što pred nama danas s ovom izložbom počinju živjeti u jednom posve novom svjetlu. Ta djela s ovom izložbom počinju korespondirati ne samo u sinkronitetu, međusobno sučeljena u ovoj izložbenoj postavci, nego i u dijakroniji, u našim svijestima u kojima do kraja integriraju autorsku misao i krajnju realizaciju. Pogledajmo, primjerice, njegove skice za zidnu sliku ili vitraje, za križni put, a onda i u ambijentu realizirana ta djela, i vidjet ćemo kako ona uspostavljaju u dugom luku misao od prvotne ideje do konačne realizacije i življenja u prostoru kome su namijenjena. Naime, Probuđena mapa je u neku ruku podsjetnik na sve ranije radove, na sva ranija djela, na sve ranije Lekićeve

BROJ 212

izložbe. Zato u njoj nalazimo i presjek likovnosti ovoga autora od njegove Vijake koju zaokružuje godinama 2002. /12., njegovih Stabala (2003.2004.), Bosanskih krajolika (2004.), Likovnih zapisa (2005.-2006.), motiva iz serije Ecce homo (2006.-2007.), Doživljaja mora (2009.), ili skica za put križa, vitraje i zidnu sliku iz maguličke crkve, te dekorativne panoe, ilustracije iz knjiga, koji u ovoj mapi svi odreda žive svoje zasebne likovne živote, ali i cjelinu koju imenujemo likovnost, likovni svijet Željka Lekića. Tu su i portreti, moguće varijante vijačkog grba, pa i radijski logo, nacrt za spomenik ili do kraja ogoljeni crteži. Dakle, jedna iznimno široka paleta autorova likovnog promišljanja u desetljeću u kojem se do kraja etablirao kao likovni umjetnik na našim prostorima. Raznolik i novome, istraživačkome otvoren, Lekićev likovni rukopis, baš ovdje, gdje odčitavamo presjek njegova rada, na poseban način dolazi do izražaja. I ako smo već vidjeli cjelovito njegovo drveće, njegove bosanske ili morske predjele, njegove sakralne motive, za većinu je ovdje posve novo vizualno iskustvo križnog puta, vitraja ili zidne slike u maguličkoj crkvi kojima je Lekić iskoračio u posve novo umjetničko iskustvo. Ono, pak, što je svima, pa i meni osobno (u Magulici sam namjerno, samo zarad tih njegovih djela, bio 4. rujna 2009.) ovi su crteži, ogoljeni nerijetko do skice, krokija i, napose, portreti kojima se autor prvi put otkriva javnosti. Portrete ističem ne samo stoga što nam ih autor prvi put na nekoj izložbi "nudi", nego i stoga što je portret uvijek i "lov" na dušu portretiranog. A treba li reći da je autor ovom svojom izložbom ponajprije i ponajviše pred svima nama ogolio vlastitu umjetničku dušu? Za taj dar povjerenja mu i ovdje zahvaljujem! KOLOVOZ 2012.


DOGA\ANJA U ŽUPAMA

D

ana 26. srpnja obilježava se blagdan svete Ane, a to je i drugotni patron župe Vijaka. Svečano je bilo i ove godine u Vijaci. Na sam blagdan okupili su se mnogi Vijačani koji žive u inozemstvu. Već je postalo tradicijom da se svi okupe na taj dan i uveličaju slavlje. Misu na sam blagdan predvodio je sin ove župe fra Damir Pavić, s Ivančeva, trenutačno župnik u Brestovskom. Pored njega tu su još bili upravitelj Gospina svetišta u Olovu fra Ilija Božić i njegov pomoćnik fra Gabrijel Tomić, fra Mirko Majdandžić župnik iz Vareša, fra Ivan Šarčević gvardijan samostana sv. Ante na Bistriku, fra Luka Šarčević voditelj HKM u Münsteru i fra Anđelko Kamenčić, dugogodišnji misionar u Albaniji. I ove godine misa je slavljena ispred župne crkve jer svi vjernici ne bi mogli stati u crkvu. U svojoj nadahnutoj propovijedi fra Damir je govorio o samoj Vijaci, usporedio kako se prije živjelo na ovim prostorima a kako danas, te istaknuo kako Vijaka i dalje živi unatoč teškoj situaciji u kojoj se nalazi. Nakon mise upriličeno je veselje za sve prisutne koji su poželjeli poigrati "vijačko" kolo. Nažalost, kiša koja je počela padati nakon mise utjecala je na to da tradicionalno druženje ispred vijačke crkve ne potraje dulje.

Don Đuro Arlović

Proslavljeni patroni U susjednim župama Vijaka i Borovica svečano su i uz nazočnost velikog broja iseljenih župljana te vjernika iz obližnjih mjesta proslavljeni patroni. A u župi Vareš pripreme za patron tek predstoje, s novim župnikom i novim kapelanima. Proslava se nastavila u večernjim satima u domu kulture ponovno uz igranku, a nastavila se i narednih dana. Vijaka je bila jako živa tijekom tog perioda i dobila obećanje da će i naredne godine biti još veselije i svečanije. Fra Željko Brkić * * * U Borovici je 6. kolovoza svečanim misnim slavljem obilježen blagdan Preobraže-

REDOVITE ŽUPNE PROMJENE U župu sv. Mihovila u Varešu, sukladno odluci Uprave Franjevačke provincije Bosne Srebrene, u drugoj polovici srpnja stigli su novi svećenici. Tako će službu vareškog župnika u narednom periodu vršiti fra Mirko Majdandžić, a službu župnih vikara fra Marinko Štrbac i fra Anto Cvitković. Fra Mirko je svojedobno proveo nekoliko mjeseci na službi u našoj župi kao mladi svećenik, a svoju prvu "terensku" misu kao župnik slavio je u groblju na Vrankovcima, u prigodi susreta Potočana (22. srpnja), gdje je na upoznavanju i druženju s pukom ostao nekoliko sati. Kao i dosad, s novim župnikom donosimo intervju (u narednom broju). Do promjene je došlo i u susjednoj franjevačkoj župi Vijaka, gdje će službu župnika vršiti fra Vjeko Tomić. M. M. KOLOVOZ 2012.

nja Gospodinova, patron ove župe. Prethodila su mu uobičajena sportsko-rekreativna i zabavna druženja, a u cilju stvaranja boljih uvjeta za odigravanje turnira u malom nogometu i odbojci uz igralište na Požeblju postavljene su zaštitne mreže. Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća kod spomen-obilježja u Donjoj Borovici izvršeno je i neizostavno prisjećanje na poginule i nestale Borovičane u proteklom ratu.

Misno slavlje došlo je uveličati 15-ak svećenika, uglavnom iz sutješkog dekanata, a predvodio ga je don Perica Majić, donedavni borovički župnik. Njegova je želja bila propovijedati u Borovici na Preobraženje jer u vrijeme župnikovanja nije imao tu priliku, kazao je u svom obraćanju vjernicima aktualni župnik, mlađahni don Đuro Arlović. Iskoristili smo prigodu upitati don Đuru kako se snašao u Borovici i evo njegove prve izjave za list "Bobovac". – Još se uhodavam. Ovo mi je prvo iskustvo samostalnog djelovanja na župi, no spreman sam raditi na ovoj njivi Božjoj sa 75 župljana koliko imam, a nastojat ću isto tako čuvati vezu iseljenih Borovičana s njihovim zavičajem. U početku je bilo neobično na ovoj gori, ali čovjek se polako na sve privikne. Nije bilo problema priviknuti se na župu kao sredinu, jer ljudi su gostoljubivi, dobri, mogu reći izvrsni vjernici koji dolaze i koji su spremni pomoći. Zadovoljan sam brojem vjernika danas na ovom mjestu, kao i kroz trodnevnicu koju smo imali, družili smo se ovdje i kroz razgovor, kroz sport itd., a lijepa je tradicija da i vjernici iz susjednih mjesta dekanata dolaze u ovakvoj prigodi pa se stoga i njima zahvaljujem – kazao je župnik. M. Marijanović

ZLATNI PIR Dragi roditelji, godine teku, ostaju tragovi... Iza vas je 50 godina zajedničkog života punog ljubavi, požrtvovanosti, teškoća i radosti. Za sve vam hvala. Dana 18.1.1962. god. Vitomir Ilić iz Donje Vijake i Janja Matić iz Krčevina sklopili su brak u župnoj crkvi u Vijaci. Svijetu su podarili troje djece, Jasnu, Ljilju i Zorana, petero unučadi i jedno praunuče. 29.7.2012. god. okupismo se da proslavimo njihovu obljetnicu i našu radost što smo skupa s njima. Hvala dragome Bogu što vas imamo! Vaša djeca BROJ 212

9


TEMA MJESECA

Z

a otvorenje sezone i ove se godine, kao nekoć prije, pobrinuo Zdravko Hinger i ponovo je oživio slogan: "Djeca plaču, žene vrište, hoćemo na Mrestilište!". Bilo je to 15. srpnja i ovaj je ribnjak time stavio do znanja da se želi vratiti na staze stare popularnosti. Ugođaja uz rijeku Bukovicu nije manjkalo. Narednog vikenda, subotom, na lokalitetu Salakuša upriličen je 5. susret Pogarana. Ondje se poigralo nogometa, jelo i pilo, a navečer je u domu kulture održana igranka. Organizator susreta je mjesna zajednica, čiji je predsjednik Ivo Mutić. U nedjelju 22. srpnja slijedio je 23. susret Potočana, okupljanje s najdužom tradicijom čiji počeci sežu u prijeratno vrijeme. Međutim, već tri godine unatrag vrijeme baš i nije bilo naklonjeno Potočanima, što postaje iscrpljujuće za organizatore na čelu s Miroslavom Petrovićem. Najuporniji su se naučili nositi i sa susretima pod kišicom i nisu bili uskraćeni ni za glazbu uživo, ni za tombolu, a niti za upoznavanje s novim župnikom. Posljednjeg vikenda u srpnju događanja se po nepisanom rasporedu sele na Vrovinu. Ovaj put iznimno su, 28. srpnja, upriličene svekrve na Pržićima, kako bi se ovjekovječio taj svadbeni običaj i bio spašen od zaborava. Ideju je pokrenuo i realizirao Dalibor Malbašić, koji je bio inicijator nekih događanja i prigodom svog dolaska iz Nizozemske za protekli Božić. Subotom je pak služena misa na mirskom groblju, a navečer održana igranka u pržićkom domu kulture. Tog subotnjeg popodneva i večeri održan je i 9. susret Javorničana. Na starome mjestu u središtu sela. Na okupu sve generacije, od dva mjeseca do 82 godine starosti. Glazbenici zaštićeni od sunca i kiše pod novom ceradom. Osigurana je posebna tombola za djecu, ne

10

Mirski pomladak

Susreti i sagledavanja Susreti – riječ od koje se bezmalo živi i za koju se živi od godine do godine. Ljetne susrete Varešana, spontano u gradu i organizirano po okolici, može se definitivno podijeliti na dvije vrste. Negdje su to jednodnevni izleti i fešte, unutar kojih je svatko u svom krugu, negdje pak višednevne akcije i aktivnosti koje se okrune veselicom i zajedničkim domjenkom. No, sve glasnije provlači se pitanje: do koje mjere ulagati sebe u izgubljenu prošlost odnosno – hoće li dolazeće generacije to nastaviti održavati? Kako biti načisto s budućnošću zavičajne tradicije? Kako je očuvati? Takva promišljanja kao da su obilježila ovu godinu, budući da jednodnevni susreti uz bučnu glazbu i masnu gozbu polako prestaju biti smisao sâmi sebi. Vrijeme je donijelo i podizanje svijesti pa se sve evidentnije poduzimaju ekološke i druge radne akcije u rodnom selu, na svojoj očevini i djedovini. Mjestimice se razmatra i kako očistiti prašinu s kulturnog blaga, posebice nematerijalnog. Ali svuda je ista slika: jedni su već zamoreni pokrećući i realizirajući sve ovo dosad, i svaki put nauče istu lekciju koja ih dovede do ruba kolebanja jer drugi se baš ne otimaju da preuzmu dio tereta. Skeptike i kritizere iz prikrajka da se i ne spominje. Negdje je pak koordiniranost domicilnih stanovnika, koji su uopće radno sposobni, s onima koji dođu izvana, i zasuču rukave za vrijeme svog odmora, na zavidnoj razini, negdje opet ta nit kao da se ne da više spojiti... I nerijetko se spomene: naši su stari u kudikamo gorim uvjetima to mogli. Sve držali, sve stizali. Danas se ima sva moguća pomagala, ali nema negdašnje sloge, onog nepisanog dogovora kojeg se svatko drži, i nema one postojanosti. Sve s mukom napola i sve od danas do sutra. U svakom slučaju, mnoge teme su načete, mnoge ideje nabačene, osobito u atmosferi teferiča, ali konkretnih učinaka i čvrstih zaključaka ipak nema tako mnogo. Rješenje je naoko jednostavno: treba samo podijeliti zaduženja. Da, ali kome?

Priredio M. Marijanović bi li ona na taj način bolje pamtila rodni kraj svojih roditelja. Ulaganja su to koja iz godine u godinu promišlja i financijski koordinira Marin Varoščić, organizator susreta. U tome mu smisao dolaska iz Austrije na godišnji odmor. Nekadašnji žitelji Kopijara, na krajnjem zapadu općine, također su upriličili svoj peti susret na lokalitetu Ravna Bukva u subotu 28. srpnja.

U groblju je u prigodi tog okupljanja služena misa, kod spomen-obilježja s imenima petorice poginulih pripadnika HVO-a u proteklom ratu upaljene svijeće i položeno cvijeće. Dogovorena je sljedeća akcija glede estetskog uređenja postamenta i kapele u groblju. Njezin se završetak planira za studeni ove godine i već je preciziran datum susreta idućeg ljeta.

BROJ 212

Održani su i 12. mirski susreti. Ugodni razgovori i sportsko-rekreativne aktivnosti na visoravni iznad Mira, u nedjelju 29. srpnja, bili su samo kruna višednevnih aktivnosti u selu i otuda ova množina. U selu je asfaltiran jedan krak ceste, betoniran jedan potporni zid, održana cjelovečernja diskusija o perspektivama i potrebama sela. Razmatra se u kojoj građevinKOLOVOZ 2012.


Izložba u Oćeviji skoj varijanti obnoviti dom. Na koncu tih aktivnosti Mirjani na odmoru – ali ne treba zaboraviti ni domicilni radno raspoložen tim – još skupe snage za odmjeravanje snaga u pojedinim zabavnim disciplinama što ih kao na vrpci modelira i moderira Mladen Radoš. Zatim se on vrati u Švedsku gdje najzad može odahnuti od godišnjeg umora. S Bogoša preko Zvijezde u Oćeviju. Selo kovača i potoka bistrih kao suza. Prije nego mu iscuri odmor i ode natrag u Nizozemsku, proaktivni Boro Barkić inicirao je čišćenje korita rijeke Oćevice i to je bio dobar okidač. A onda je 1. kolovoza službeno otvorena druga po redu manifestacija "Ljeto u Oćeviji" s programskim aktivnostima koje se

protežu 15 dana, te s intencijom da se ove godine, pored tradicionalnih igara, igranki i sporta, napravi mjesta i kulturnim događanjima. Dio toga će ući u naš rujanski broj, a ono čime je obilježena ceremonija početka jest izložba starih fotografija, postavljena u zgradi osnovne škole, te uz fotografije i izložba tradicionalnih nošnji i tkalačkih proizvoda. Crno-bijele fotografije razvrstane su obiteljski, po prezimenima familija koje žive i koje su živjele u Oćeviji. Ispod nekih prezimena na panoima nažalost je bila praznina jer su u cijelosti iščezla, ali prostor za njih sačuvan je s punim uvažavanjem. Zanimljiv je podatak da su u Oćeviji bila zastupljena 34 prezimena i vjeruje se da je to najveći

broj po jednom selu na području vareške općine. Komentare pod fotografije, pa i detalj kao što je knjiga dojmova, pripremio je Ljubomir Višnjić, profesor s adresom u Istri. On je nositelj organizacije i drugih događanja koja imaju za cilj učiniti Oćevcima ljeto u njihovu selu ispunjenim i zabavnijim. Ali, kako su to najavili u svojim obraćanjima pred okupljenima na otvorenju izložbe i on i poduzetni Zdravko Barkić, ljeto u Oćeviji bit će i radno. Ima još prostora za razne akcije po pitanju ekologije i infrastrukture, pa će u sklopu toga nadasve biti predstavljen projekt izgradnje bazena. Ni kultura se neće završiti samo na izložbi fotografija; u oćevskoj crkvi 13. kolovoza predviđen je kon-

cert mladog pijanista iz Visokog Bartolomeja Stankovića i predavanje fra Želimira Gogića o fra Filipu Lastriću. I još je, u subotu 4. kolovoza, održan susret mještana Strice i Zarudja na izletištu Obla Glava. Do kasnih sati uz glazbu uživo i rasvjetu. Tijekom popodneva poigralo se nogometa, navlačilo uže i sl., a bilo je i drugih zabavnih disciplina koje osmišljava Forum žena Strica-Zarudje. Organizator susreta je mjesnica zajednica. No, dok su susreti u drugim selima većinom fokusirani na iseljenike ili ponegdje ih ljudi iz "dijaspore" tempiraju i forsiraju, ovdje nije riječ o tome nego jednostavno mještani imaju dovoljno pomlatka i potencijala da za sebe organiziraju jednu prigodnu feštu, imaju pogodno izletište i nadasve dobru volju za ekološke radne akcije koje su prethodile i ovom druženju. Treba još spomenuti tombolu, kao i trend da se posebne nagradice dodjeljuju za djecu. Nakon svega, treba li u opasku staviti da su sve aktivnosti što se vezuju za ljetne praznike pobjegle iz grada na sela? Čast izuzetku kao što je "Kulturno ljeto" u "Jazzu". Na pitanje zašto Općina nije kadra priuštiti nikakva sadržaja svojim građanima navodi se – nedostatak financija.

"JAZZ" SPASIO STVAR U vareškom caffe baru "Jazz in the house", uz susponzorstvo "Marcaffea", održano je treće "Kulturno ljeto" u trajanju od 14. srpnja do 14. kolovoza. Period je to u kom ovo okupljalište srednje generacije postaje multinamjensko: čas je to improvizirana galerija za vareške likovne i druge umjetnike, čas pozornica za glazbene nastupe, a naposljetku dvorana za projekcije. Tako su posjetitelji imali prigodu razgledati ciklus radova akademskog slikara Dubravka Tokmačića, obrtničku umjetnost Seada i Samira Parića, te kovačke rukotvorine iz oćevskog majdana "Jozeljić". U odvojenim nastupima imalo se prigodu poslušati rock svirku "Taxi benda" iz Zenice, vareške rokere "Lazy River", sarajevski klupski bend "The Blavors", DJ Mocu, vrsnog gitarista Murisa Varajića, člana sarajevskog benda "Pakt 5" i aktualne postave "Mostar Sevdah Reuniona", te na koncu novotravnički bend "The Guilties". Još treba kazati da je održana premijera filma "Titov podzemni grad" Nedeljka Marića. Pohvala za ova događanja, odabir i raznovrsnost sadržaja, ide menadžmentu "Jazza", jer bez njihova sluha ljeto u Varešu prošlo bi kao pod kulturno-zabavnim embargom. KOLOVOZ 2012.

BROJ 212

Muris Varajić u "Jazzu"

11


SUSRET VAREŠANA U KANADI

Za uspomenu na ovogodišnji kanadski susret

Montrealski most Osim zavičajnih susreta u vrijeme godišnjih odmora, Varešani se s istim žarom sastaju i u zemljama gdje danas žive, pa tako i u prostranoj Kanadi, što je već postalo tradicijom. Sa njihova susreta iz prve ruke od Varešanina koji je svoju zavičajnu nostalgiju okrunio knjigom "Vuk u kavezu", a koju smo predstavili u "Bobovcu" broj 207. Zdravo Stanišić

U

subotu 30. juna 2012. godine na farmi obitelji Žarka Lovrenovića u malom mjestu Val-des-Monts, kod Otave, provincija Kvebek, održani su 12. susreti Varešana u Kanadi. A Žarko je sama priča za sebe. Rođen u selu Pogar, radio u Srednjoškolskom centru "Ivan Goran Kovačić" Vareš kao profesor fizičkog i zdravstvenog vaspitanja, sada jedan od vodećih pčelara u Kanadi. U prekrasnoj prirodi, tridesetak kilometara od Otave, kanadske prestolnice, Žarko je kupio farmu od petnaestak duluma i sa svojom obitelji je preporodio. Zasadio nekoliko stotina šljiva, jabuka, krušaka i drugog voća, sagradio novu kuću i pomoćne objekte, a pčelinje košnice poredao, broja im se ne zna. A jedan dio livade namijenjen je za teferiče, krajem svakog juna, kada Kanada slavi svoj dan državnosti. Varešani

12

igra narodno kolo, vodi preko jednog potočića, koji nema ni svoje ime. Na tom potočiću do ove godine bio je jedan mostić, ustvari tri platice, pa kad padne noć i kada se malo popije, a Varešani ne bi bili Varešani da ne popiju i malo više, poneko se sa tog mostića znao i stumbati. Ko se god tumbao i stumbavao, neće više. Naime, ove godine Varešani, koji žive u Montrealu, na velikom kamionu dovukoše novi most koga su negdje u Montrealu napravili po mjerama koje su prošle godine uzeli kada su ovde teferičili. I tako ovi 12. susreti Varešana biše upamćeni po svečanom otvaranju ovog "montrealskog mosta". A ko su donatori ovog mosta, ne htjedoše mi reći. Vele: piši, svi su Varešani. Osim svečanog otvaranja mosta (manjeg potoka a ljepšeg mosta nema u Kanadi) bilo je tu još dosta sadržaja kako sportskih, kulturnih tako i onih domaćinskih eglena kada se sastanu stari znanci uz ražnjeve i oćevijske peke, koje brojni Varešani sa sobom ponesoše ili kasnije donesoše, preko sedam gora i mora. Naveče, uz muziku, iće i piće, igralo se i pjevalo do sitnih sati, a onda na spavanje; neko u šatore, neko u motele, a poneko u Žarkove odaje, da bi ujutro uz kafu malo razbili mamurluk i krenuli prema Torontu, Misisagi, Kičineru, Londonu i drugim gradovima širom Kanade, uz doviđenja do iduće godine u isto vrijeme na istom mjestu.

Petar Bogeljić je na svom kamionu dovezao most

tada pohrle sa svih strana Kanade, da se okupe, zabave i provesele. Put do te livade na Žarkovom imanju, gdje Varešani svake godine prave dernek, igraju nogomet, kampuju, roštiljaju, okreću janjce na ražnju, gdje se u oćevijskim pekama priređuju specijaliteti i

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić

tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE

BROJ 212

KOLOVOZ 2012.


U OĆEVSKOM MAJDANU

T

ommy i Gunilla su s velikim zanimanjem pratili rad kovača Alojza Vijačkića. Tijekom cijelog posjeta su obasipali i kovača i mene raznoraznim pitanjima, koja su prekrila širok dijapazon kovačkog života, polazeći od svakodnevnih uvjeta rada, preko mogućnosti zarade do obiteljske povijesti. Vrijeme provedeno u majdanu – dok je majstor Alojz napravio par peka, demonstrirajući snagu vode i moć svog drvenog čekića – ostavilo je snažne dojmove na bračni par Tillman. Tommy, koji je u biti inženjer, svojim je komentarima odavao pozamašno znanje o starim kovačkim procesima. Dok su odjeci Alojzjeva čekića ispunjavali mračni majdan, poljuljavajući skoro i nas, Šveđani su se divili vještini majstorih ruku, koje su brzo i naizgled bez napora oblikovale ravne komade željeza u peke određenog oblika i veličine. Jedno zapažanje se često ponavljalo u kasnijim razgovorima: oćevski majdani su i u očima stranaca jedna autentična pojava. No, ono što posebice oduševljava nije na primjer vodeni pogon: dolazeći iz zemlje gdje je voda redovito iskorištavana na manje-više isti način, Šveđani nisu bili posebno iznenađeni činjenicom da se zahtjevni proces kovanja služi najpristupačnijim vidom energije. Puno jači dojam je ostavilo to što su oćevski kovači zaista pravi majstori. Tommy je zapazio: – Švedska ima dosta živih muzeja. Najpoznatiji primjer je Skansen u Stockholmu, gdje je prikazano mnoštvo starih zanata i tradicija. Između ostalih ima tu i jedna kovačnica, pa čak i jedan kovač. Ali vidite, to nije pravi majstor kovač; on je više kao glumac u predstavi o prošlim vremenima. Pa i ta kovačnica je prenesena iz sasvim drugog dijela zemlje. Riječ je o populiziranoj muzejskoj djelatnosti. To što smo mi vidjeli u Oćeviji je nešto drugo: tu su majstori čije su obitelji stoljećima živjele na istom mjestu i koji su sve do prije dvadesetak godina bili neophodni u, recimo, poljoprivredi ovog kraja. Meni je sasvim jasno da kovači u OćeKOLOVOZ 2012.

Zadivljeni majstorstvom

Kovač Alojz

Kroz prizmu švedskih gostiju Dijaspora je vjerojatno izvrsna turistička reklama za vareški kraj. Svake se godine moji prijatelji u Švedskoj slade vareškim medom i časte mnogim proizvodima vareških ruku, usput uživajući u snimcima planinskih obronaka i pričama o raznovrsnim prirodnim ljepotama Bosne i Hercegovine. Ta mala zadovoljsta ponukaju ponekog od njih da nam se i pridruži pri ljetnim posjetima rodnom kraju. Ove godine su to učinili Tommy i Gunilla Tillman (68 i 66 god.), moji budući svekar i svekrva. Pored ostalih aktivnosti, u društvu Frane Radoša i Mate Lukića, obišli smo i jedan od oćevskih majdana. Piše Ljubica Miočević viji danas ne rade kao nekad, i da su se morali prilagoditi promijenjenoj potražnji na tržištu. No, oni su zaista istinski majstori svog zanata i nositelji jedne duge i lijepe tradicije. Iz postavljenih pitanja i dobivenih odgovora bilo je jasno da su se uvjeti kovačke djelatnosti u potpunosti izmjenili zadnjih desetljeća, te da su te promjene tijesno vezane uz velike društvene preokrete. Nekad je željezo oblikovano oćevskim rukama vađeno iz nutrina vareških brda, a danas ono dolazi iz zeničkih ili slavonskih peći. Jedna po jedna kidaju se niti starih tradicija... To pitanje je povlačilo za sobom i zabrinutost za kontinuitet kovačkog zanata. Kontrast je ponovo bila Švedska, gdje su tradicionalni kovači iščezli. No, to ne znači i da je tehnika nestala: djelomično su je preuzeli umjetnici, kojima željezo predstavlja izvrstan materijal za umjetničke predmete ili uporabne predmete visokog umjetničkog dometa. Možda bi i to mogao biti jedan od načina za privlačenje mladih ljudi iskonskom zanimanju, razmišljali smo zajedno.

Šveđane nije nimalo začudilo da su oćevski majdani proglašeni za nacionalne spomenike. Čudilo ih je jedino što se to desilo tek nedavno i što državna potpora nije veća. Dirnulo ih je i to što su kovači spremni pokazati majdane sasvim bez nadoknade; bilo gdje u svijetu slični bi se posjeti (povijesne lekcije!) naplaćivali. Pri rastanku postavih to pitanje i majstoru Alojzu, ali odgovor se već mogao naslutiti iz čitavog njegovog stava: – Kako bi mogao naplaćivati za tako nešto!? Raditi se mora i tak i tak. Nekad neko nešto kupi, nekad ne kupi, i tako... Upravo takav duh i jeste unikatan za ove prostore. Na Zapadu je posjetitelj isključivo izvor prihoda, mušterija. U Bosni se još uvijek nađu primjeri kao majstor Alojz, koji u

BROJ 212

posjetitelju vide gosta kog treba domaćinski primiti. Govoreći o turističkom potencijalu Oćevije i vareškog kraja uopće Šveđani su bili uvjereni da je on velik. Poređenja s krajolicima Austrije su bila česta i uvijek u korist naših predjela. No, poteškoće su se nametale same, a glavna je infrastruktura. Da bi se došlo do nacionalnog spomenika oćevskih majdana treba preći i nekoliko kilometara makadama, koji temeljito razdrma i terenca. A i da bi se došlo do Vareša - na primjer sa sarajevskog aerodroma - treba preći put koji inozemnom putniku izgleda kao avantura. Sve se naravno dâ uraditi, samo treba volje i jasno definiranih ciljeva za budući razvoj regije – u to su pozitivni Šveđani bili uvjereni. Čarobne zvjezdane šume oni žele svakako ponovo posjetiti.

TUŽNO SJEĆANJE (22.IX.1991. – 22.IX.2012.)

IVICA ČOVIĆ Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe nikada neće izblijediti u našim srcima. Neka ti dragi Bog da vječni pokoj duši. Tvoja supruga, kćeri i unučad

13


IN MEMORIAM

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 13. lipnja 2012. godine preminula je naša draga

Dana 18. lipnja 2012. godine preminuo je naš dragi suprug, otac i djed

MILENKA MILOŠEVIĆ (1951. – 2012.) Tvoj drag lik ostaje živjeti u nama i našim uspomenama. Počivala u miru! Suprug Ilija, sinovi Saša i Siniša, sestre Zora, Sava, Borka i Dušanka, brat Ranko, unučad Ana i Mia, nevjeste Sanja i Alma

FRANC KOCJAN (1929. – 2012.) Zauvijek ostaješ u našim srcima i mislima. Počivao u miru Božjem! Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(2.VIII.2006. – 2.VIII.2012.)

IVICA ČONDRIĆ KOLEGA Dana 30. lipnja navršilo se pola godine otkako si nas napustio zauvijek. S poštovanjem, ljubavlju i ponosom čuvamo uspomene na tvoj lik. Čuvamo te u našim srcima. Počivao u miru Božjem! Tvoji najmiliji: sestra Marica, sestrične i sestrići Željka, Marina, Marin, Mihovil i Zoran s obiteljima

DUNJA ANDRIJEVIĆ rođ. Ćurčić Već šest godina nisi s nama. S ljubavlju i sjetom, ostaju najljepše uspomene i trajno sjećanje. Tvoji: Darko, Vidan, Kaća i Tomija, Zlata i Mejna

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(3.VIII.2008. – 3.VIII.2012.) Dana 3. kolovoza navršile su se četiri godine od smrti našeg dragog brata

(3.VIII.2008. – 3.VIII.2012.) Dana 3. kolovoza navršile su se četiri godine otkako nas je napustio naš dragi

MARKO ĆURAKOVIĆ Iako nisi više s nama, živiš u našim srcima, mislima, u našim molitvama... Ponosni smo što smo te imali, čuvamo uspomene na tebe. S ljubavlju: supruga Anđa, djeca Dražan, Alen, Marijana i Borjana s obiteljima

MARKA ĆURAKOVIĆA Vrijeme prolazi, a sjećanje na tebe ne blijedi. Počivaj u miru Božjem! Sestra Jela, braća Mato, Jozo i Tomo

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(8.VIII.2007. – 8.VIII.2012.)

Dana 7. kolovoza navršila su se dva mjeseca od smrti naše drage majke bake i prabake

na našeg dragog

RUŽE PETROVIĆ rođ. Jarčević Ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti. Događa se da i dalje žive po svojim riječima i djelima, a najviše po dobroti srca. Počivala u miru Božjem!

ANTU DEANOVIĆA S ljubavlju i ponosom čuvamo te u našim srcima. Počivaj u miru Božjem! Tvoji: supruga Dragica s djecom

Tvoja djeca s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE IN MEMORIAM

Navršila se tužna godina kako nas je napustio

ANĐELKA IDŽAKOVIĆ rođ. Čulić

ANTO OBRDALJ

(1.IX.1936. – 14.VIII.2010.)

Život ti se ugasio za tren, a ljubav i sjećanje na tebe neće nikada.

Počivala u miru!

Tvoji najmiliji

Ožalošćeni: suprug Mirun, sin Boris, unuk Davor, nevjesta Dušanka, Dragan i Dragica

TUŽNO SJEĆANJE Dana 14. kolovoza navršile su se dvije godine od smrti našeg dragog

(16.VIII.2010. – 16.VIII.2012.) Dana 16. kolovoza navršile su se dvije godine otkako je prestalo kucati srce voljenog supruga, oca i djeda

IVE FILIPOVIĆA

ZDRAVKA DODIKA

TUŽNO SJEĆANJE

(1936. – 2010.) Vrijeme prolazi, ali sjećanje ostaje. Počivaj u miru Božjem!

Vrijeme prolazi, tuga, praznina i bol ne prestaju. Zauvijek ćeš biti u našim mislima i molitvama Počivaj u miru!

Supruga Jela, sinovi Mato, Mihovil, Velimir, Brano i Dragan s obiteljima

14

Tvoja supruga Božana, sinovi Dario i Mario s obiteljima BROJ 212

KOLOVOZ 2012.


TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(16.VIII.2010. – 16.VIII.2012.)

Na naše najmilije

MIHOVIL DODIK Joze

JOSIP DODIK Mihovila

(1930. – 1993.)

(1968. – 1993.)

Uvijek ćete živjeti u našim mislima i srcima. Počivali u miru!

PAVAO LOVRENOVIĆ

Vaši: supruga i majka Genoveva, kćeri i sestre Dinka, Marina i Ljilja s obiteljima

Počivao u miru Božjem! Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE IVO PAVLIĆ

TUŽNO SJEĆANJE

(27.IV.1930. – 25.III.1996.)

GABRIJEL TERZIĆ

JELKA PAVLIĆ rođ. Semunović

(17.VIII.1928. – 14.VIII.1972.)

(17.VII.1929. – 18.IV.2012.) Dragi naši! U tišini vječnog doma neka vas prate naše misli i molitve. Počivali u miru Božjem! Vaša djeca: Anica, Željko, Štefica, Katarina, Ljubomir, Božo i Zvjezdana s obiteljima

IN MEMORIAM

ANTO CICO TERZIĆ (22.I.1957. – 14.VII.1986.) Sjećanje na Vas ostat će zauvijek! Vole vas vaši: Terezija, Željko i Zoran s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE Na moju dragu braću

ALOJZIJE GRGIĆ

REZIKA GRGIĆ

(2009. – 2012.)

(1989. – 2012.)

VATROSLAV GRGIĆ

MELITA GRGIĆ

(28.II.2012. – 28.VIII.2012.)

(2008. – 2012.)

VLADO DODIK

TVRTKO DODIK

(1926. – 1951.)

(1932. – 2002.)

ŠIMO DODIK

RUDOLF DODIK

Poslije vas je ostalo vječno sjećanje. Diana

TUŽNO SJEĆANJE (25.VIII.2006. – 25.VIII.2012.) Dana 25. kolovoza navršit će se šest godina od smrti moje drage

BERNARDE KOLAKOVIĆ rođ. Prskalo Draga Bernarda, s tobom je otišla sva ljubav, sreća i veselje, a ostala beskrajna tuga u mom srcu. Znaj da te volimo i da te nikad zaboraviti nećemo. Počivaj u miru Božjem! Tvoj suprug Pero, djeca i unučad KOLOVOZ 2012.

BROJ 212

(1936. – 2008.)

(1937. – 2005.)

Uvijek ste sa mnom dok god sam ja živa. Voli vas vaša sestra Borka

15


IZ PRVE RUKE **** Katkada mjesecima ne bih vidio Jakova, no svejedno su glasi o njemu i zgodama po bosanskim tržnicama stizali do nas. Uglavnom su bile vezane uz komične situacije i njegovu borbu da se rastereti voća i povrća. Brat Stojan mi je pričao kako su negdje u nekakvoj Bosanskoj Dubici prošli dobro, tada je s njima išao i naš otac Mato, a on je već prije podneva popio gotovo cijelu bocu vruće šljivovice, pa su se svi više okupirali njime i njegovom nesmotrenom komunikacijom nego li robom koju je trebalo prodati. Daleko je ta Bosanska Dubica, najdalje mjesto do kojega su naši "trgovci" dobacivali, ali je ondje bila odlična tržnica, gusto naseljeno mjesto čiji su stanovnici rijetko imali prigodu kupovati robu iz doline Neretve. Kada bi se odlazilo tako daleko, a da bi se to uopće isplatilo, trebalo je imati vlastitih proizvoda gotovo dvije trećine, što je tada i bio slučaj, a i Jakov je ukrcao nešto paprika, krastavaca i druge robe koja se nije brzo kvarila. Sve su rasprodali do podneva, otac je spavao na gajbama poslaganim u sjenci kamiona i prekrivenima kartonom, a Jakov je bio negdje nestao. Otac se predvečer probudio mamuran i gladan, Grga uopće nije morao spavati da bi bio gladan, a Stojan, naš najstariji brat, bio je obziran i uvijek s dozom zabrinutosti, jer otac je u piću znao reći svašta i svakome, pa je i toga dana jednu gospođu gadno naružio jer je pipala breskve, a ćaći se obratila s "druže". Naravno da je u toj neugodnoj situaciji posredovao Jakov, jer to je svakako bilo potrebno, osobito kada se pojavio drugaričin muž, s načičkanim partizanskim odličjem po desnoj strani zimskoga kaputa usred ljeta, pa nije propustio priliku opisati ćaći stradanja tamošnjih ljudi po Kozari i po Potkozarju, a ćaća je zaustio lanuti štogod i o svom i našem ukupnom stradanju, no Jakov ga je nekako ispratio na te gajbe, počastio ljude malom dinjom i partizani su ipak otišli u miru, a naša je družina odlučila

16

ne voditi ćaću više na ta područja, kad je već takav. Naš je ćaća bio dobar kao duša, ali lako ga je bilo zapaliti nečim nekom drugom nevažnim, a njemu nije mnogo trebalo da reagira na nadmenost, živio je teško i teško nas hranio, najprije kao fizički radnik na poljoprivrednom dobru, zatim kao fizički radnik na održavanju pruge Sarajevo–Ploče i potom, kao već onemoćalo, fizikalac u luci Ploče. Bleiburg i mučan povratak s njega preživio je s manje od osamnaest godina. I uvijek trpio nepravdu i morao osjećati krivnju za nešto što nigdje nikada i nikomu nije učinio. A njemu i njegovim je učinjeno svašta, po cijeloj dolini Neretve s gubitnicima je učinjeno svašta. Amnestija je u nas bila najomraženija riječ, jer nikoga nije spasila. Jakovljevo odrastanje bilo je rijetko tragično i teško, no tome ću se posvetiti u nekom od narednih poglavlja, ali on je u ovakvim situacijama znao biti smiren i uvijek naći pravu mjeru i riječ te isposlovati najbolje moguće rješenje. Znao je i otac, ali kad je trijezan. No tih je godina doista rijetko bio trijezan. Jakov nikada nije bio pijan, a ako bi se to i dogodilo, ne bi mu se događalo daleko od Vareša i obitelji, i svi oko njega bili bi sretni ako povuče malo više njemu svetoga gemišta. Jednom ga je direktor Željezare, pa predsjednik općine i komiteta, ili kako se već u to vrijeme jedan te isti čovjek vrti s funkcije na funkciju, inače tih i drag, pošten i pravičan Srbin od Trebinja, Neđo Zubac, priupitao: – Dragi moj i pošteni Jakove, ne znam kome drugom bih svoju muku rekao, pa mi najlakše tebi reći; evo, ja godinama ovdje živim, nikom ništa nikada nažao nisam učinio. Ljudi me poštuju, vidim ja to, nije da nisu, te dobro jutro druže Neđo, te izvol'te ovo, izvol'te ono, ali, nije to to, jebo te, da oprostiš, opet tebe ovdje ljudi vole više nego mene! A zaposlio sam 'iljadu ljudi, jel jesam, Jašo? – Jesi, br'te, na moju dušu. A i meni si stoput valjo...

Jakov

-roman u nastajanjuDragan Marijanović – Pa što me ljudi gledaju ko đeca učiteljicu? – E, moj Neđo, pročito si ti puno knjiga i puno škola završio. Sve je to tako. Ali, Neđo, svaki čojek ti je druga knjiga. Treba to proučavat, ljudi su ti ko kad žena zamjesi brašno za kruva pa se ono diže, tijesto se nadimlje i oće izać iz vanjike, pa žena mora pazit da ga ne drži predugo. A, jopet, ako ga ne pusti da se malo napuše... – Jes, jes, bude tvrd hljeb, dvije zapečene kore a unutra – ništa... – E, tako je, moj direktore. S ljudima teže radit nego s tijestom: ako im se daš, oni se odma napušu, do neba se to naglo isprsi, a ako ji ne njeguješ jopet ni to ne valja, pa postanu tvrdi i neukusni ko stara kuruza... – Ma, Jašo, još ne razumijem šta mi želiš reći? Jesam li ja to napuhan? Ili tvrd? Reci iskreno! – Ma, nisi Neđo, ti si dobar ko kruv, ali brate ne živiš s ljudima. Kancelarija, kuća. Ljudi te se boje, a ni sami ne znadu što; fino se ti nekad s ljudima naloči, pa'ni brate pjan u kanal, nek te milicija ujutro nađe i bićeš Bog u Varešu, eto, to ti je to! Jakov se pojavio predvečer, vozio ga je taksi, pa je zapovjedio svima da odmah po-

BROJ 212

sjedaju u nj, ocu je iz džepa hlača izvadio bocu hladnog piva, rekao "deder, Mato, popravi se", i krenuli su uskim makadamskim putom kroz kukuruzno polje, na kraju koga se ukazalo nekoliko prizemnih kućica, a pred jednom je gorjela vatra i nad njom visio kipući kazan. Nitko Jakova nije pitao gdje i zašto idu, no tko je Jakova poznavao, znao je da se u njegove odluke ne sumnja i da on nikada ništa glupo neće napraviti, a toga je dana bio iznimno raspoložen. U svinjcu su roktali ružičasti, tek nabavljeni krmčići, a na neravnoj livadi pred kućom ispod klonulih suncokreta bio je postavljen stol, zapravo bio je to dio ogromnog drvenog koluta na koji se namotavalo električne vodove. Taj okrugli i neravni stol bio je prekriven mušemom, po njoj poslagani tanjuri, plate sa sirom i špekom nad kojima se uzdizao oblak muha, a otac je odmah zamijetio rakiju. Starija žena iznijela je dva golema kruha spravljena pod pekom, križala glavice luka i rajčice na četvoro, a taj južnjački način rezanja luka i kavada sigurno joj je zapovjedio Jašo. Jakov je pozvao i naše zemljake iz doline Neretve, oni su došli svojim kamionima iz Prijedora, Bosanskog Novoga, KOLOVOZ 2012.


KOLOVOZ 2012.

ječ kazna, osveta ili bilo što slično. **** Bili smo u Banjoj Luci, već sam bio student, a katkada bi skočio s njima do Bosne. Bio je konac srpnja, na rod su pristigle kavade kao nikada prije, krupne i kvrgave, mesnate i gotovo bez sjemenki, bez onog ružnog nepopunjenog prostora kad ih se raskriži, gotovo ni kilogram nije bio naš, sve je bilo kupljeno u seljaka, i prvoga dana odlično smo prošli. Prodali gotovo tonu od ukupne tri. Namjeravao sam se večernjim autobusom prebaciti do Sarajeva, zbog nekih privatnih emotivnih razloga. Kako je prodaja dobro išla, Jakov se zajebavao s nekim seljakom iz Šumadije, stol mu je bio prepun raznog povrća, lik je imao zimski šešir i paunovo pero za plavocrveno-bijelom vrpcom na klobuku, čovjek je bio apsolutno asocijalan, jer njegovi su ga dovezli tu i ostavili pokraj robe, jako loše se snalazio s vaganjem i svime što uz prodavanje na tržnici ide, čovjek očito nije vidio grada, znojio se i trapavo radio. Ali nije propuštao niti jednog prolaznika, a da ne uzvikne: "Izvol'te ovamo, srpska roba iz Šumadiju, bez prskanje i bez varanje", što je u Jakovu budilo potrebu da ga nasamari, premda mi je stalno govorio da pomognem Srbinu. Jebla ga traka – govorio mi je Jakov – da ja metnem na se obrnute boje, mene bi odma privelo! Prišao je starcu i pitao ga ima li ljutih papričica. Starac je odgovorio: "Ama gde neće da bidne, paprika ljuta ko nejebena žena, da prostiš, oči čoveku d' ispadnu, ne mo' 'se gleda u nju... " Pokazao je na jednu hrpicu malenih, crvenozlatnih papričica, i Jakov je uzeo jednu i pojeo je kao keksić. Šumadinac ga je zabezeknuto promatrao, čekajući normalnu reakciju, kašalj ili što se već radi kada se tako ljuta stvar stavi u usta. – Ljute, veliš... – pa potom je uzeo još dvije i nestale su mu pod brkovima. – Nije u redu da varaš ljude, jebi ga, Srbine, ne more bit ljuto ono što je slatko!

Starac je zinuo, naprosto zanijemio, a onda, uz komentar: "Šta, bre, slatko, gde, bre, slatko, nemož, bre, niko da se zajebava s moju papriku!", te dograbio šaku papričica i ugurao ih u usta. Reakciju je vidjela cijela tržnica, prestali su se smijati i oni kojima je to bilo smiješno, čovjek je promijenio boju, oči su mu se pretvorile u dva kipuća vrela užasa, polijevali smo ga vodom, a Jakov je uzeo rakiju koju je starac skrivao ispod stola, ljuto na ljuto, rekao je, i dugo smo starca vraćali u život. Poslije mi je Jakov rekao da je njemu šaka papra kao i šaka šećera, da ima neku kiselinu u želucu koja je jača od svih ljutina od svih brudeta i začina ovog svijeta. No, nakon ovoga cirkusa i nama se osvetila zajebancija. Negdje, pred samu večer na prilazu tržnici pojavila se golema kolona kamiona natrpanih voćem i povrćem, iz Makedonije. Ispred njih je išlo milicijsko auto, stojadin, i raskrčivalo im put, tražili od drugih vozača da premjeste svoje aute s mjesta predviđenog za one koji dovoze robu. To je bilo strašno za vidjeti. Jakov je stajao kao ukopan i tek promrmljao: – Strašni sud, okupacija! I bila je; dvadesetak tona paprika, rajčica i drugoga povrća i voća stizalo je u Banjaluku, s cijenama ispod one koju smo mi plaćali proizvođa-

BROJ 212

čima u dolini, narod se okupljao oko prikolica, kupovao na vreće i na gajbe, čak se i Šumadinac prestravio, Jakov se nije pomjerio s mjesta. – Ako nađu i Vareš na karti, propo sam dibidus! – Jebi ga, Jakove, u njih se i mjesto zove po kavadama! – bubnuo sam kad sam na vratima kabina vidio logo "Tikveš – Kavadarci, rabotnička zadruga". Povratak je bio tužan, kako mi je Grga poslije ispričao. Jakov nije htio trpjeti to poniženje, da se rajčice malene kao kajsije prodaju bolje od naših divnih dolinjanki. No, narodu je draže jeftinije, te će u povijesti naše južnjačke trgovine povrćem ostati zapisano da je Jakov prvi i jedini koji je ikada vratio robu tamo otkuda ju je kupio. Šutio je cijelo vrijeme pri povratku. Rekao je Grgi da ipak stanu na pečenje u Vincu. Sjeli su, Jakov je šutio, a Grga poručio dvije kile i bocu bijeloga, i mineralnu za gemišt. Onda je konobarica pitala hoće li salatu. "Kakvu imate?", pitao je Grga, a Jakov je i dalje bio nijem. "Svježi kupus, krastavci, paradajz, mješana, šopska... " Tu je Jašo skočio, digao ruke do neba i osuo po konobarici: – Vidiš li, njima ne vidila, dvi mi ga tone na kamionu trune, a ti mi ga u salatu nudiš! (kraj trinaestog nastavka)

S koje strane pomusti!?

Priredila N. Filipović

Kozarca i drugih okolnih mjesta gdje su prodavali taj dan robu, i to me čudilo, jer Jakov nije odveć cijenio njihov način života. Spavali su u prikolicama, topili se ili smrzavali, a hranu su također pripremali pod ceradom na plinskom kuhalu. Očito ih je Jakov ovim postupkom i pozivom htio podsjetiti da je život jedan, te da njihov način života – što će se poslije uglavnom i pokazati točnim – nitko neće cijeniti koliko se oni nadaju, i da će u golemim kućama koje ziđu zapravo uživati netko drugi, jer da će oni biti preumorni za to. Svi su sjedili, nazdravljali, navalili po kruhu, siru i špeku, ćaća je preda se stavio samo krišku rajčice i nevoljko pružao bokalić s rakijom, ukrašen crvenim cvjetovima, kad bi netko zatražio. Potom je Jakov rekao domaćinu da u jedan tanjur izvadi nogice i glave s vratovima, a nitko nije smio pitati: od čega. No, uskoro su mogla vidjeti tri ogromna kuhana pijetla koja je domaćin stavio u veliku tepsiju, a nogice i ostalo bilo je najdraže jelo a valjda i jedino zbog kojega bi ćaća Mato ostavio rakiju i jeo tako da ne bi ni koščice ostalo, te su se dvije mačke uskoro preselile kod drugih, onih koji bi se brzo rješavali ovlaš oglođanih kostiju. Ćaća je pio pivo. Jakov je jednog pijetla sam pojeo, a drugi su se zajebali jer su pojeli puno predjela. Dugo nakon ovoga, u našoj dolini a valjda i u Varešu rado prepričavanog događaja, Jakov se povjerio mojoj braći da su sva trojica na gozbu pozvanih Neretljana odbili povesti Jakovu dio robe na tržnice na koje su išli sa svojom robom i svojim kamionima na pazarne dane, pošto je bio običaj da se svi međusobno rasterete i da podijele robu, jer ju je lakše rasprodati na pet a ne samo na jednoj, prijedorskoj tržnici koja je bila nekom središnjom bazom. Zapravo, što sam više upoznavao Jakova, bivao sam svjesniji njegove gotovo infantilne dobrote, koja nije znala niti htjela razumjeti ri-

17


VREMEPLOV

Jedna od generacija NK "Vareš" za pamćenje: stoje (slijeva nadesno) – Vlado Sertić, Momo Stefanović, Stjepan Andrić, Mijo Andrić, Bernard Petković, Martin Sekulić, Nazif Imamagić (kapetan), Zika Zupčević (trener), čuče – Hasan Česko, Dževad Imamagić, Kruno Marjančević, Edhem Čurtić, Zvonko Petrović

Od srca za NK "Vareš" (III)

Neupitan je bio Momin ugled i simpatije koje je imao među republičkim nogometnim djelatnicima. Njegovo djelovanje i angažman nisu bili nezapaženi. Nogometni savez bivše države dodijelio mu je srebrnu plaketu za izniman doprinos u razvoju nogometnog sporta. Kao i NK "Vareš", dobitnik je i nagrade grada Vareša.

Piše Miroslav Markotić

K

ao takav bio je najpozvaniji kod koga sam mogao potražiti odgovor na pitanje: "Preko 30 godina zajedno smo u nogometu i oko njega. Stalno me muči pitanje: jesmo li mogli takmičarski više postići?" "Objektivno, nismo", odgovara bez razmišljanja. "Znam da misliš na one periode kad su u Varešu uvjerljivo gubili budući drugoligaši 'Radnik' (Hadžići), 'Rudar' (Kakanj), 'Unis' (Vogošća), pa i prvoligaši kao što je 'Iskra' (Bugojno). Imali smo tim i igrače takvih kvaliteta da su zaista mogli parirati klubovima u višem rangu takmičenja. Ali to je zahtijevalo i znatno veća finansijska sredstva. Osim toga, znaš da je tada Vareš imao i drugih veoma uspješnih sportskih ekipa i kulturno-zabavnih društava koje su bile prvaci na republičkom i državnom nivou i koje je valjalo finansirati: recimo, ženska i muška gimnastička vrsta, stonoteniserke DTV 'Partizan', aviomodelarski klub, šahovski klub, KUD 'Jedinstvo', a Željezara je bila jedini realni izvor finansiranja, pored svega drugog što je finansirala u privredi i na unapređenju života svojih radnika kao što je odmaralište u Srebrenom, pa sve do finansiranja 'svojih' društveno-

18

političkih organizacija – Partije i sindikata – troškova funkcionisanja sistema samoupravljanja, izdavanja lista 'Kolektiv' i uzdržavanja Kluba liječenih alkoholičara, dakle sve je to trebalo kroz tone iskopane rude, željeza i odlivaka. A mi smo u klubu, osim prvog tima i pionira uvijek imali kvalitetan juniorski tim koji se takmičio sa svojim vršnjacima iz prvoligaških klubova. I pored svega toga limitirajući faktor je bio nedostatak nogometne infrastrukture, posebice pomoćnih terena. Na postojećem se održavao sveukupan nogometni život: treninzi i takmičenja svih timova kluba, završne utakmice radničko-sportskih igara i veoma kvalitetne i brojne seoske lige. A u nedostatke smo morali pribrojiti i to što Vareš nikad nije imao hotel, motel u Ponikvama to nije riješio." Nisam ni očekivao da Momo preko usta "prevali" još jedan od faktora koji je i ručnom i nožnom kočio da se NK "Vareš" oslobodi granica nogometne prosječnosti. To je već spomenuto sarajevsko nogometno podzemlje koje je beskrupulozno forsiralo klubove sarajevske regije. Hendikep je bio i to što Vareš nikada nije imao "svoje" ljude u republičkim organima gdje su se do-

nosile ključne odluke, kao što nikada (ni u jednom sportu) nije imao svoje suce. "U svim mojim razgovorima i sjećanjima na naš nogometni život uvijek je tražen odgovor na pitanje najbolje jedanaestorice u povijesti vareškog nogometa", potencirao sam pred Momom. "Uvjeren sam da si ti osoba koja može znalački i nepristrano odgovoriti na to pitanje." "Mislim da je izbor najboljeg tima prvenstveno stvar osobnog ukusa. Da to ne bude samo jedan od kriterija, uzeo sam u obzir i neke egzaktne podatke kao što su ocjene igrača u nastupima na domaćem i gostujućem terenu, dati golovi i nastupi u amaterskim reprezentacijama. U svom izboru ograničio sam se samo na period svog boravka u Varešu, pa bi to bio ovaj tim: Ilija Blažević (Emil Harah), Stje-

pan Andrić, Mijo Andrić, Josip Krnjić (Mišo Samardžić), Nazif Imamagić, Kruno Marjančević, Hasan Ćesko (Zoran Fišer), Dževad Imamagić, Jovica Jazić (D. Budimir), Edhem Čurtić (Čedo Jazić), Veljko Jazić. Ali u najboljem timu sasvim sigurno trebalo bi tražiti mjesta i Džaferu Hasanagiću, Pavi Petroviću (igraču NK 'Metalac' i 'Elektrostroj' Zagreb), Dušku Eriću, Miloradu Raševiću i Bošku Džebi." Nemam što dodati ni oduzeti osim: da je ovaj Momin tim barem jednu sezonu igrao zajedno, nedvojbeno bi ostvario najveće uspjehe. Ovako, tek ostaje neostvareni san. "Uspjeha je bilo", prisjeća se Momo, "ali i padova. Želim posebno da istaknem članove Upravnog odbora Kluba koji je uvijek djelovao kao cjelina, a to su: Hilmo Imamagić, Vlado Sertić, Ivo Marjančević, Miroslav Markotić, Josip Krnjić i Tihomir Musić. Takođe, nemoguće je ne sjetiti se Rudija Rakocija i Ivana Mijatovića. Klub nije imao svoj amblem ni zastavu, ali je kao zaštitni znak imao svoje volontere i simpatizere koji su ga pratili i na gostovanjima, a u nezaboravne spadaju: Cvrko, Nun, Ata, Strajilo, Struja, majstor Izidor, Anto Smoljan, Mirko Marjančević i dr." Momo Stefanović je najfascinantnija osoba koju sam u svom životu upoznao i imao iznimnu čast surađivati i prijateljevati s njim. Nesporno je da nam u ovim vremenima kad gubimo sjećanja na ljude i stare vrijednosti nedostaju ljudi Mominih kvaliteta. Zato nikad nije prekasno, a uvjeren sam da je veoma važno, izreći mu jedno veliko hvala na svemu što je učinio za vrijeme života i rada u Varešu. (svršetak)

Za kraj, Momo je dodao: "Varešani su sposobni, radini i inteligentni ljudi koji su bezbroj puta pokazali svoju vitalnost i umješnost. Vareš i ljudi s kojima sam surađivao u poslu ili sportu često su mi u sjećanju jer je to bio period u mom životu koji me i danas ispunjava sjetom i zadovoljstvom. Teško mi naravno pada stanje u koje je Vareš dospio nakon rata u svakom pogledu, a posebno u pogledu stanja u privredi koje se lančano odražava na sve sfere života. Uvjeren sam da se stanje može promijeniti ako Varešani integrišu sve svoje individualne sposobnosti u jedan opći kvalitet od kojeg će Vareš opet postati jedna snažna i prosperitetna sredina koja je uvijek živjela od plodova svoga rada i pri tome obilato pomagala drugim."

BROJ 212

KOLOVOZ 2012.


IZ STARIH ALBUMA

AUTO-MOTO DRUŠTVO

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

KOLOVOZ 2012.

Davne 1956. godine počelo je polaganje vozačkih ispita u Varešu. Donosimo fotografiju s jednog takvog ispita za vozače motocikala-mopeda, snimljenu 6. ožujka 1960. godine. Na njoj su neki od članova ispitne komisije i kandidati za vozače, i to (prvi red odozdo, slijeva nadesno): Sveto Tica, milicionar Jovo ?, inženjer Bato Mijatović, Branko Mandić, ? Marković; srednji red: Rudo Bogeljić, Vilim Knih, Ivo Iličić, ? Nevjestić, Tadija Kristić; gornji red: Lojzi Grgić, Kruno Gavran, Željko Semunović, ? ?, Jakov Plejić, Ivan Piljić i David Josipović. Među živima su samo: Ivan Piljić, David Josipović i Tadija Kristić. Fotografiju ustupio Ljudevit Miletović. Na drugoj su fotografiji motoristi Automoto društva Vareš snimljeni uoči ocjenske vožnje na relaciji Vareš-Pogar dana 16. rujna 1962. godine. U to vrijeme predsjednikom AMD-a bio je Ivica Pogarčić, a tajnik Anto Obrdalj. Podatke pružio i fotografiju ustupio Božidar Mlivončić.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Yoker" Busovača BROJ 212

19


IZ OPUSA ŽELJKA LEKIĆA

Odabrao M. Marijanović

PROBUĐENA MAPA Masline Stablo u cvatu

"Pod nebo jedan glasnik" (A. Vuletić)

Naslovnica čitanke za 7. razred

Među brdima

Joško Matičević


Bobovac br.212