Page 10

PUTOPIS

Svetoj zemlji u po'ođane (XXVII) Piše Ivana M. Slugić

Veseli dan i povratak Penjem se uz ove jordanske "Boganoviće", potpaljenu kameno-pješčanu krečanu. Na leđima mi velika ranjljika uzvarena znoja. Otkida se u mjehurima, ugljeniše i dubi kratere na koži. Držim ruku ispred sebe tako da mi vodič Nizam pruži bočicu s vodom. U tankoj, skoro prozirnoj zavjetrini ruke i članka jednog njegovog prsta prolahori muževna poruka i osta kao jedini išaret između dvoga. U Jordanu oprane ruke ne znače što i čiste! Brže-bolje glâdim zabašurim ovu zločestu misao. Rajčice – voće iz raja izišlo – jedem prvi put u potpunom srazu okusa i boje za koje naš jezik nema riječi. Umačem u crnogorično zeleno, tako nekako i mirisno maslinovo ulje. Zatuši me maslinama iz spektra dragog kamenja i gledam djecu. Trpaju hranu u ustica zajedno sa šačicom sve do zapešća. Onda ih vade i miluju matere. Nepomične, one valjaju svoje zalogaje s jedne na drugu stranu. Kako ove žene uprave s 'volikom djecom, a svako je anđeo navoditelj. Što žene Bliskog istoka čini tako blaženim: ljubav spram života, jedine okosnice postojanja?!

Na jordanskoj me granici izdvajaju i pokazuju "predmet" viđen u mom rancu. "Ma, to ti je onaj kamen iz Petre, misle da nije ukraden", kaže mi Aleksandra. "Odakle mi kamen", pitaju me. "Ispod devinog trbuha", kažem, "uzela sam ga kad se digla, još je vruć!" Kamen ne veći od ploke kojom smo se igrali škole, samo roskast i iz Petre. Eto to je sve! Jordanskog graničara u odori boje rosnog pijeska s prugama sunčeve crveni pozdravim i zahvalim po njegovom, a on me mlad, tankovijast i lijep, otpravi. Naš vodič pozdravit će sve iz naše skupine i otići. Okrenut će se? Neće! On će opet sutra u Petru; je li to sreća? Pustinjom kopni vrelina i doskora svemu što u njoj danju žežinja postat će zindan. Naša kuća u Eilatu otključana da ne bi "na panti" spavale. Kroz šupljikavu krošnju bugenvilije vide se otoci vedrine. Zvijezde daleko i urijetko. Naklopio me san, ne sanjam ništa. Jedan cijeli dan u Svetoj zemlji provest ćemo veselo. Petak je i sve do Šabata ne smirujemo se. Obigrat' ćemo Stari grad, kupovat' na šuku i blagovat' Šabat. Porano je i sav je svijet na nogama. Početak je lipnja i još samo iz'utra ima malo svježine pa se može doručkovat' pod nebom. Jedno dvorište, avlija, halvat, kaldrmisano i sa samo nekoliko stolova.

Okolo dvije-tri kamene kuće, bogato sjenče dvorište i svojom arhitekturom steru hladovinu na stolove i kaldrmu. Smirenim tempom iz česme u zidu teče voda. Krema od slanutka – humus – na vrućim uzbekistanskim kruščićima, marokanska ljutkasta mrkva s korijanderom, patlidžan u pijesku pečen i nadojen uljem i kozji sir s aromom beduinskog tora. Kavenisat ćemo na drugom mjestu. Od Yaffo ulaza u Stari grad skrenut ćemo lijevo i unići u ulicu – kameno okno. Njenom središnjicom isklesane su široke skaline ulupljene i oglancane tabanima. Naglasak ovoj ulici daje sjedište Grčkopravoslavne patrijaršije u Jeruzalemu. Vrata golema, lučna, teška gvozdena, odškrinuta. Uzak, visok i dugačak kameni prag. Kaldrma, hladovina od drveća, pjev vode nasred dvorišta i koraci igumanija. Umjesto nogu one imaju paunovo perje. Tako se i kreću. Ovo su prve slike prije susreta s osobom koja je najbliža upravitelju Patrijaršije – ocu Zosimu. Pojavom "pljunuti" vladika naš Grigorije. Njegovu pojavu uokviruju ikone, a sjaj pojačavaju kandila sa stropa i svjetlost sunca iza leđa. Čime ovaj čovjek dodiruje bradu, piše..., pitam se dok gledam njegove sedefaste ruke; dvije ribe u magičnosti zimskog potoka. Razgovaramo! Bosna kao riječ, ni pojašnjenje o njoj mu ne "zvoni". Na spomen Hrama Svetog Save u Beogradu, priklanja uho. A nije da nije imao šta čuti! Ovdje ćemo dobiti posebnu potvrdu – certifikat ispisan njegovom ru-

IZ TISKA IZAŠLA

Nova knjiga Vladike Grigorija

B

eogradski izdavač Vukotić media objavio je ovih dana novu knjigu episkopa düsseldorfskog i cijele Njemačke Grigorija pod naslovom Gledajmo se u oči. Riječ je o autobiografskoj knjizi Mladena Durića, vladike Grigorija, koji u obliku intervjua (s priređivačima: Danijela Jelić i Milojko Božović) u prvom dijelu knjige svjedoči o različitim fazama svojega života, a u drugom dijelu knjige Grigorijevi su autorski tekstovi i govori izrečeni u različitim prigodama. U knjizi autor svjedoči o svome životu od djetinjstva, preko odrastanja i sazrijevanja, školovanja, o ratu te otkriću vjere i poziva za služenje u vjeri do odnosa s uglednicima Srpske pravoslavne crkve, među koje se i sam najposlije ubrojio. Episkop Grigorije odgovorno i kritički otvoreno, dakako sve u kršćanskom duhu, govori i o društvenim i političkim problemima suvremenog srpskog društva, kao i srpskog naroda u cjelini, o položaju crkve u društvu, ne izbjegavajući otvarati i najteža pitanja, primjerice ono o Kosovu, žestoko pritom kritizirajući politiku sadašnjeg srpskog političkog vodstva. Istodobno snažno naglašava potrebu ekumenskog dijaloga i suživota sa susjedima, a sve "u nadi da će nas na tom putu uvijek rukovoditi Božija milost i njegovo bezgranično čovjekoljublje koje sve ljude dobre volje podjednako grli i miluje". Ž. I.

10

BROJ 299

Naslovnica knjige STUDENI 2019.

Profile for Midnight Rider

Bobovac br. 299  

List "Bobovac" Vareš, studeni / november 2019

Bobovac br. 299  

List "Bobovac" Vareš, studeni / november 2019

Advertisement