LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXV. • BROJ 289 • SIJEČANJ 2019. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
U
đosmo u novu godinu izražavajući jedni drugima lijepe želje, a unaprijed znajući recimo da su u pogledu ekonomskog boljitka (ono, želim ti poslovnog uspjeha i puno para...) nerealne i mahom neostvarive. Kako bi drugačije i moglo biti u zemlji čiji su mladi i produktivni ljudi Novu godinu proslavljali desetak dana prije, točnije onog datuma kad je Njemačka obznanila ključne, znatno liberalnije odredbe novog zakona o useljavanju kvalificirane radne snage iz trećih zemalja, u koje se svrstava i BiH. Kad je to obznanjeno, u nas samo što kape nisu letjele u zrak. Njemačko tržište rada već godinama muči manjak radne snage i rast broja umirovljenika, privreda stoga trpi velike gubitke, a taj problem njemačko društvo pokušava kompenzirati uvozom radne snage. Strukturalno, najveći broj otvorenih radnih mjesta u Njemačkoj odnosi se na srednju i višu stručnu spremu, čak 60 posto, slijede poslovi za koje nisu potrebne kvalifikacije s 22 posto, a tek na kraju dolaze zanimanja s fakultetskim obrazovanjem koja čine oko 17 posto ponuđenih poslova. Ugrubo, traže se uglavnom irgati. Ali, Njemačka nije jedina. Sad kad je otvorila Pandorinu kutiju, da bi spasile svoje ekonomije i ostale konkurentne, druge europske zemlje također razmatraju slične mjere. Danska je, primjerice, na tom tragu već usvojila program koji će bitno pojednostaviti procedure i olakšati danskim kompanijama dovođenje i upošljavanje inozemnih radnika. Cilj ovih mjera su prvenstveno radnici iz zemalja izvan Europske unije, budući da unutar EU-a već postoji sloboda kretanja i rada. Kad Njemačka aktivira spomenuti zakon i uključi svoj usisavač, a samo njoj nedostaje oko milijun radnika, to bi moglo iznova žestoko pogoditi države poput BiH koje se već suočavaju s masovnim odlaskom stanovništva. Jer glavna se pijaca radne snage, čudna li čuda, nalazi na Balkanu. S druge strane europski diplo-
IZME\U DVA BROJA mati i kojekakvi specijalni povjerenici za zemlje Balkana mlate praznu slamu s pričom o stabilnosti i pridruživanju. Kako će jedna Bosna i Hercegovina povratiti svježinu i stabilnost, i tko će je htjeti takvu, kad se iz nje isisa većina produktivnog i progresivnog stanovništva. Pravilnije bi bilo reći da je BiH već napola u Europskoj uniji, uzme li se mjeriti po broju naših trudbenika u zemljama Zapada. Tužno je, a ipak suvislo, na jedan način povući paralelu s nekim davnim vremenima kada se ljude kupovalo na vašaru i odvodilo za svoje robove. Ta se povijest našim krajevima ponavlja, samo se ljude više ne odvodi u lancima, nego to današnji kupci, što se poslodavcima zovu, čine u bijelim rukavicama. A naši politički "šupljaneri", okruženi podanicima i zaštićeni administracijama posloženim u nekoliko obruča koje u zamjenu za stranačku i glasačku poslušnost obilato "hrane i oblače" javnim sredstvima, iz alarmantne situacije s iseljavanjem izvlače i javnosti serviraju pokazatelje o smanjenju broja nezaposlenih u BiH, na tako bezočan i licemjeran način. Stopa pada nezaposlenosti nije ništa drugo nego ekvivalent onom broju stanovnika BiH koji su se za
trenutak okrenuli na šengenskoj granici i svojoj domovini "poslali mahanje". Nadasve, s njima mahaše njihove supruge i njihova djeca. Odlaze obitelji, zemlja ne samo kadrovski nego i biološki kopni. A svi koji to uočavaju i to kažu, ispada, šire defetizam. Nema se pravo na šutnju. Nema se pravo braniti se fatalizmom tipa "šuti, znalo je biti i gore". Doduše, sve ovisi o tome koliko se daleko gleda naprijed, ali jedno je sigurno: u sistemu je neka opaka greška. Pa i ono djece što ostaje ne odrasta u ljubavi prema domovini, ali oni koji bi to trebali čuti čačkaju uho u svojoj komociji i izvlače onu žutu smolu vrškom brendiranog ključa od auta. Mladi penzići, pak, ako su radišni bave se kakvom "dopunskom djelatnošću" u sivoj ekonomiji, a koji spavaju do podne navečer su "dežurni" ispod monitorâ u kladionicama. Trenutno je glavna okupacija snijeg, skija se i sanjka od ničega umorni svijet, sve neke akrobatske discipline. Baš kao i na političkom planu. Siječanj je, u pravilu, mjesec kad se bilježe minusi svih vrsta; zatišje nakon prosinačkog rasipništva i prazničnog lumperaja. Ako se po nečemu naš grad može hvaliti iz tih dana onda je to nekoliko svečarskih sadržaja: od priredaba, preko izložbe i sajma prehrambenih i darovnih artikala, do dočeka Nove godine na otvorenom. Žitelji nekih od susjednih općina svojim su poglavarstvima prigovarali što su uskraćeni za takav događaj pa je Vareš uziman za svijetao primjer. K tome je bio i lijepo zabijeljen u trenucima ispraćaja stare godine, a i kapaciteti postali popunjeni. Ne misli se naravno na turističke, još uvijek smo daleko od toga, nego na dolazak Varešana iz obližnjih zemalja u svoje stanove i kuće ili u posjet svojim roditeljima. Policija se nadovezala podatkom: u najluđoj noći nije zabilježena nijedna nezgoda i nijedan incident. Bez sumnje, Vareš ima mnogo lijepih strana priče; mira, vedrine i bjeline – samo da je više Vareša.
IZ ŽUPNIH MATICA ŽUPA VAREŠ
ŽUPA VIJAKA
Vjenčani: Zoran Dusper i Marjana Marjanović. Umrli: Mara Čelan rođ. Lepan (1933.), Šimo Dužnović (1935.), Janja Malbašić rođ. Jozeljić (1929.), Josip Jasenko Čingel (1950.), Mara Selak rođ. Bartolović (1932.), Marija Šimičević rođ. Miletović (1931.). Umrli: Marija Pendić (1940.), Anđa Pavlić (1937.).
Na naslovnici: Vareške zimske boje (Foto: M. Marijanović)
2
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske BROJ 289
DONACIJE ZA "BOBOVAC" Ž. Š., Hrvatska – 40 KM, Franjo Selak, SAD – 60 KM, Dragan Miočević, Švicarska – 50 KM, Vlatka Kraljević, Njemačka – 120 KM, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.
Svima hvala lijepa! SIJEČANJ 2019.
VIJESTI
Sjednica Općinskog vijeća Svoju 22. redovitu sjednicu, posljednju u godini, Općinsko vijeće Vareš održalo je 29. prosinca 2018. Raspravljalo se o 12 točaka dnevnoga reda, a na prvi pogled ključne su bile one koje se tiču usuglašavanja i usvajanja općinskog proračuna za 2019. godinu. Tijekom diskusije vijećnici su imali parcijalnih primjedaba, obično povezanih s interesom mjesne zajednice iz koje dolaze ili nekog udruženja kojem pripadaju. Kao predlagač, općinski načelnik Zdravko Marošević najavio je pojačane uštede za ovu godinu, kako bi se napokon s leđa skinuo balast starih dugova. Naglasio je pritom da se svi oni koji žele proračunsku potporu ubuduće moraju više i konkretnije potruditi, ali i tražiti šansu na natječajima kakvih ima kod raznih institucija. I još jednom je iskoristio priliku da svakog ponaosob pozove na građansku odgovornost u pogledu odnosa prema društvenoj zajednici, ali i životnom okolišu. Podsjetio je da se proračunska sredstva u velikom broju slučajeva moraju potrošiti na saniranje šteta i rješavanje posljedica, a to ne bi bio slučaj da se povede računa o prevenciji. Pod točkama koje su tretirale problematiku u oblastima opskrbe vodom i električnom energijom iznošene su standardne primjedbe. Ali kao pozitivna vijest obznanjeno je da u povratničkoj obitelji na Osretku napokon svijetli sijalica u kući (i sami smo ukazivali na taj slučaj više puta kroz proteklih pet godina), no vijećnike i dalje frustrira što predstavnici elektrodistribucije ignoriraju pozive na sjednice kad su na dnevnome redu pitanja i problemi iz nadležnosti ove javne službe, a koju je načelnik odavna ocijenio bahatom i neosjetljivom. A onda je pod tekućim pitanjima na površinu isplivalo jedno neobično važno pitanje iz oblasti gospodarstva. Naime, općinskom se načelniku obratila kompanija BBM "Amfibolit" Vareš s ciljem da ishodi potporu za svoje zahtjeve iznesene prema nadležnom ministarstvu Zeničko-dobojskog kantona, s kojim ima sklopljen koncesijski ugovor. Radi se o ispunjenju obveza ministarstva odnosno Vlade kantona iz tog ugovora, a po pitanju stvaranja uvjeta za širenje eksploatacijskog polja sukladno odobrenom rudarskom projektu. Preduvjet da se to polje proširi jest uklanjanje drvne mase, a za što je nadležno kantonalno Šumsko-privredno društvo. BBM je zbog tog pitanja već godinama u sudskom sporu s ministarstvom, ali presude još nema. Načelnik je promptno reagirao dopisom prema ministarstvu, a jednoglasno je u tome podržan i od Vijeća, tražeći poštivanje koncesijskog ugovora. Problem leži, po načelnikovoj ocjeni, u međusobnom natezanju i nadmudrivanju kantonalnih instanci u kojima se izmijenjalo nekoliko političkih struja otkako je BBM-u dodijeljena koncesija. Stoga je i s općinske govornice ponovio: osigurajte kompaniji da radi onako kako je dogovoreno i potpisano, ni manje ni više, jer je riječ o jednom od najvećih poslijeratnih ulagača na području Vareša.
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš
Baza poduzeća BBM "Amfibolit" na Koti
Ali to nije jedina prepreka poslovnim planovima poduzeća BBM, koje je (kako smo saznali iz intervjua s načelnikom u prošlom broju "Bobovca") zaključilo kooperantski ugovor za radove na Prvoj sarajevskoj transverzali – od četvrti Marijin Dvor do prometnog čvorišta u Jošanici. Osim toga, BBM je u pregovorima i s konzorcijem u RH koji će pristupiti gradnji međunarodne željezničke trase (negdje oko mađarske granice), pri čemu bi se ovo vareško poduzeće uključilo u opskrbu pružne trase tucanikom. Kad je riječ o transverzali, BBM na Koti već ima zalihe materijala koje bi napokon plasirao, a kad se govori o tucaniku, ako se uspije izboriti za taj posao, BBM će neminovno trebati i željeznički transport zbog dugih relacija i velikih količina tereta. Stoga se obratio Željeznicama Federacije po pitanju osposobljavanja pružne trase od Podlugova do Vareša, ali dobio negativan odgovor. Načelnik je i to ocijenio neshvatljivim i neprihvatljivim podsjećajući na činjenicu da je upravo u vareškoj općinskoj dvorani (prigodom razmatranja o potencijalnoj gradnji pruge Vareš–Banovići) od strane predstavnika Željeznica FBiH javno isticano kako je podloga pruge od Breze do Vareša obnavljana početkom 1990-ih i da bi za njezino ponovno stavljanje u funkciju bilo dovoljno 15-20 dana. Osim toga, načelnik je u svojoj diskusiji naglasio da mu nije jasno kako se Željeznice ne žele potruditi oko takve poslovne prilike, kad su već s putničkim transportom potpuno nerenta-bilne. "Vuku dva vagona i tri-četiri putnika od Sarajeva do Kaknja i Zenice", karikirao je načelnik, "pa isplativije bi im bilo platiti taksi tim putnicima". Da stvar bude još zanimljivija: za osposobljavanje kolosijeka od Vareša do Podlugova javlja se i interes poduzeća "Eastern Mining", koje je spremno dati vlastitoga doprinosa u rekonstrukciji spomenute pružne trase ako se krene s eksploatacijom ruda oko Vareša, a to se čini sve izvjesnijim. Vijećnici su na kraju rasprave o ovim pitanjima izglasali zaključak da se u ime općinske zakonodavne i izvršne vlasti uputi službeni zahtjev Željeznicama vezano za otvaranje pitanja osposobljavanja pruge kako ne bi došlo do kočenja razvoja Vareša.
IZLETIŠTE ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ
www.fondacija.vares.info
ORGANIZIRAMO:
Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576 SIJEČANJ 2019.
vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802
IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ BROJ 289
3
IZDVOJENO
DA SE ZABILJEŽE
Tri Božićne priredbe
Poruke predsjednika Napretka
M
ostarski je "Dnevni list" u božićnom trobroju objavio intervju s profesorom Franjom Topićem, predsjednikom Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak". Između ostaloga, u tom su razgovoru apostrofirana pitanja koja ponajviše opterećuju današnje društvo u BiH, a to su odljev stanovništva i nepovoljan natalitet, kao i nedostatak optimizma te iskrivljena opća percepcija o životu u BiH. Upitan kakve riječi ohrabrenja može Preslika iz mostarskoga poslati, prof. Topić je odgo"Dnevnog lista" vorio: – Od svih nas zavisi kakvo ćemo društvo imati. Svi smo odgovorni, ali nismo jednako odgovorni. Svatko od nas treba činiti ono što može u svom domenu. Ali, postavlja se pitanje: čine li svi? Često smo u društvenom životu okruženi raznim suprotstavljenim tonovima, neskladu, svojevrsnoj neslozi. Ona nas umara i iscrpljuje, a većina ljudi želi mir, spokojstvo, sporazumijevanje. To su načini za boljitak, i osobni i poslovni. Svi se moramo više založiti da ova zemlja bude bolja, ne samo materijalno nego i duhovno. Razumljivo je da odu ljudi koji nemaju posao, ali odlaze nam ljudi koji imaju posao, i to oboje supružnika. To je posebno zabrinjavajuće. No, mislim da se mnogi zavaravaju. Treba znati da gotovo nitko u Europi ne može živjeti od jedne plaće. Treba biti uporan i rezultati će biti vidljivi. Trebaju se i mladi više angažirati. A treba priznati da ovdje ima i puno dobrih primjera. Na čemu temeljite optimizam u ovakvoj državi, glasilo je dodatno pitanje prof. Topiću, na što je kazao: – Ja tražim prije svega ono što je pozitivno i sve podatke provjeravam. Znam da mi neki zamjere što iznosim pozitivne činjenice, jer smatraju da je obavezno kukati. A nema obitelji u BiH bez kuće ili stana, auta ima koliko i obitelji. (...) Treba biti optimist jer nijedan pesimist nije napravio ništa u životu. I treba optimizam širiti u sebi i oko sebe. Kod svakoga možete naći negativnoga, u svakoj zemlji možete naći negativnih stvari. Promovirajmo plemenito i lijepo, dajmo mu prednost i stvarajmo pozitivnu atmosferu. Govorio sam i ranije, a ponovit ću i vama: svugdje je život proza, a samo u BiH je poezija! Moramo u sebi naći izvore zadovoljstva, dati prednost dobru nad zlom, postati boljim ljudima i primjerima za druge. Profesor se Topić zatim dopunio: – Mnogi ljudi su sebi postavili visoke ciljeve, na to ih nuka velika ponuda i još veća propaganda. No, ne može se sve preko noći. Mi ne živimo dobro kao Švicarska, ali unatoč svemu, i što je čudo, mi živimo bolje nego jugoistočna Europa. Treba reći još nešto što mnogi neće da govore. Najveći problem BiH i Europe je niski natalitet. Cijela Europa izumire i to dragovoljno jer je natalitet od 1,2 do 1,8 promila, a minimum je za status quo 2,2. To treba biti prioritet i za vjerske zajednice i za sve druge institucije – poručio je, između ostalog, prof. Topić. S. P.
4
Posljednjih dana Adventa u vareškim su školama održane božićne priredbe koje su predstavljale vrhunac đačke pripreme za ovaj najradosniji kršćanski blagdan. Doduše, Mala škola časnih sestara franjevki zapravo se i ne može svrstati u prosvjetnu ustanovu, ona je udomiteljsko-odgojnog karaktera, ali je imala kao i svake godine programski najbogatiju priredbu u kojoj su uz djecu iz osnovne škole i djecu iz same kuće udjela uzeli i profesionalci. U nastavku pročitajte o ozračju na tim priredbama održanim tri dana zaredom.
Blagdan srca Božić je blagdan zajedništva, blagdan susreta, blagdan topline i radosti. Jednostavno, Božić je blagdan srca, a "Mala škola" je već godinama mjesto gdje se to na poseban način može osjetiti. Božićnom priredbom, održanom 19. prosinca 2018., koju smo i ove godine s ljubavlju pripremili kao mali "kulturni" dar svim našim velikim i malim prijateljima, znancima i dobročiniteljima, htjeli smo umnožiti i podijeliti tu posebnu radost. Kao i uvijek bilo je tu pjesme, plesa, glume i pregršt dobrih vibracija. U program su nas uveli naši veseli tamburaši s pjesmom Zvončići i Radujte se narodi, nakon čega je s. Snježana Pavić, ravnateljica Ustanove, uputila tople riječi pozdrava i dobrodošlice. Posebno je pozdravila apostolskog nuncija u BiH mons. Luigija Pezzuta, koji je i ove godine izdvojio vrijeme kako bi s nama podijelio ove lijepe trenutke. Predstavom Tajanstvena špilja polaznici dramskih radionica htjeli su nas ohrabriti da i u ovom vremenu, ma koliko se činilo da nema nade, uvijek gledamo ljepotu i dobrotu u ljudima, stvarima i događajima. To nam je u Božićnoj noći svojim rođenjem poručio i Božji Sin. U minutama koje se slijedile imali smo priliku putovati cijelim svijetom. Naime, polaznice plesnih radionica odvele su nas u Egipat, Kinu i Italiju. Na tom "putu oko svijeta" dalje su nas povele i naše gošće, profesionalne balerine Doris Baotić i Hanna Leko, koje su otplesale Rusku igru, a Naida Hamzić, Ilma Tiganj i Selma Efendić su zaigrale na vatrene taktove Romske igre.
BROJ 289
Balerine su bile "kao jedna" SIJEČANJ 2019.
Veliki i mali polaznici muzikoterapije uvijek nas na poseban način razvesele veselim ritmom i stihovima svojih vlastitih glazbenih kreacija, a u sličnom ritmu su nastavili i polaznici hip-hop radionica. Pjesmama Anđele radosti i Svjetlo ljubavi, koje su otpjevali članovi dječjeg zbora, došli smo do samog kraja bogatog programa, a kao šlag na kraju došao je ples Staro oro koji su izveli polaznici plesnih radionica. Na koncu je s. Snježana zahvalila svim izvođačima i voditeljima radionica, kao i svima koji su na bilo koji način doprinijeli ljepoti ove večeri. Prisutnima se obratio i mons. Luigi Pezzuto koji je uputio riječi pohvale i ohrabrenja. Čestitajući Božić i Novu godinu svima, one najmanje je razveselio slatkišima. (www.malaskola.org)
Ponosi se, cijela školo Tradicionalna božićno-novogodišnja priredba u Osnovnoj školi Vareš održana je 20. prosinca, a počela je neizostavnim pjesmama Zvončići i Gloria u izvedbi mladih vareških tamburaša, koji su redom učenici ove škole, a njihov je voditelj Igor Hinger. Laura Franjić i Dejan Malbašić bili su zaduženi za konferansu i oni su potom najavili pjesmokaz Radujte se, narodi, a koji su izveli učenici prvog i četvrtog razreda. Njih je za ovu točku pripremila učiteljica Borka Grgić. Zatim su učenice petog razreda Patricija Iličić, Sanja Petrović i Suzana Franjić izvele igrokaz Lijek za srce, za koji su pobrale pljesak zajedno sa svojom učiteljicom Darjanom Grgić. Uslijedile su klavirske izvedbe Hellerove Etide u a-molu (Karla Malbašić), Cimarosove Sonate (Nikolina Vidović) i Clementijevih Varijacija (Luka Dužnović). Priredba je nastavljena Božićnim recitalom Marije Jozić, Jakova Malbašića i Davida Franjića, kao polaznika sekcije za očuvanje kulturne baštine i tradicije koju vodi časna sestra Tihoslava. Na to dolazi vokalni nastup Karle Malbašić uz klavirsku pratnju nastavnika glazbe Sanjina Babovića, s pjesmom Raduj se, cijeli svijete grupe "Opća opasnost". Priredba je u drugom dijelu donijela i jednu kratku priču, točnije jednu narodnu predaju vareškog kraja iz nekadašnjeg sela Potokâ, a koja kaže ovako: Stara godina je 31. prosinca, Silvestrovo. Posljednjega dana u godini trebalo je zahvaliti Bogu na svim darovima iz protekle godine i prikazati mu molitve za sljedeću. Puk je taj dan simbolično obilježavao na sljeSIJEČANJ 2019.
Oproštajni božićni nastup učenika 9-og razreda OŠ "Vareš"
deći način: u selu bi se dvije osobe prerušavale, jedna u Staru, a druga u Mladu godinu. Osoba koja bi predstavljala Staru godinu, godinu koja je dala sve od sebe, bila je u sutonu svoga postojanja i odijevala se u skladu s tim. Nosila bi stare, poderane dimije, koparan i na leđima bi sebi napravila grbu. Mladu godinu obično bi predstavljala mlada djevojka, puna poleta i života. Ona bi se odijevala u novu i sjajnu odjeću. I tako bi prerušene Stara i Mlada godina hodale kroz selo, posjedile bi s ljudima, a oni bi im davali jabuke i kolače. Takav je bio ispraćaj stare i doček nove godine. Ovu su legendu uprizorili učenici šestog, osmog i devetog razreda – Nikolina Vidović, Anja Božić, Ema Lekić, Ema Hinger, Valentin Jurkić, Marija Jozić, Davor Bagarić i Martina Divković. Glazbenim točkama pod ravnanjem nastavnice Katarine Puketa završena je božićno-novogodišnja priredba. Pjesmu Božić dolazi otpjevali su učenici devetog razreda, kojima je u ovoj školi preostalo još jedno polugodište pa su stoga izmamili suze u očima svoje razrednice Hilde Dugonjić-Mijatović, a školski je zbor potom pjesmom poručio: Sretan Božić svakome! M. M.
Skromno, ali zdušno Jedina božićna priredba u vareškim područnim školama održana je na Pogari (21. prosinca) i ta se tradicija nipošto nije htjela uskratiti djeci ni ove godine, mada ih je (kao i svuda) sve manje, pa učiteljici Almi nije bilo lako sklopiti program s više točaka nego što je samih učenika. A na Pogari ih ima četvoro, računajući i one iz Duboštice. Zato se uz školsku djecu na ovoj priredbi okupe i predškolska, a najljepši trenutak priredbe dogodio se kad je BROJ 289
djevojčica – sva u ružičastom, po imenu Irena – usred neke točke uskliknula: Bravo, seko! I zapljeskala svojoj starijoj sestri prije ostalih.
Školarci u nastupu, a budući školarci u igri
Za njihov trud predstavnici mjesnih zajednica Pogar i Duboštica već petu godinu đacima osiguravaju paketiće, ali i svim mališanima koliko ih ova sela broje, a podjela se scenski upriliči vani u snijegu s vrlo uvjerljivim Djedom Božićnjakom koji stiže na saonicama s konjskom zapregom. Paketiće je svima poduplao općinski načelnik koji je osobno nazočio ovom skromnom a zdušnom događaju u seoskoj školi. I obično se priredbe i slična okupljanja završe brzim razilaskom kao da je netko podigao uzbunu, no na Pogari to nije slučaj: druženje se nastavi uz poneku čašicu i bogate pladnjeve s pečenicom, kobasicama, špekom, ali i kolačima. S. P.
5
RECIKLAŽNA KOLEKCIJA
Članice udruge na prezentaciji kolekcije
Od bačenog do poželjnog A. Samardžić
U
druga žena "Zvjezdangrad" Vareš 19. prosinca 2018. godine u velikoj sali općine Vareš organiziralo je prezentaciju projekta "Zašto bacati kad možemo raditi i zaraditi". Riječ je o projektu izrade upotrebljivih predmeta od recikliranih materijala, koju je podržala i financirala udruga "Medica" Zenica. Predsjednica udruge "Zvjezdangrad" Lejla Omerčević u pozdravnoj riječi između ostalog je rekla: "Ne možemo, a da ne budemo ponosni na naše ogrlice, prostirke, korpice i razne ukrase koji su rađeni s mnogo ljubavi, a sve je potpuno ručni rad." Predstavnica "Medice" Irma Šiljak nadovezala se riječima: "Vi kao žene povezale ste veoma bitne stvari: kao prvo, osnaživanje vas kao žena, aktivno sudjelovanje, doprinošenje prvenstveno sebi, pa onda i svojoj porodici, samoj zajednici i odajem vam priznanje na tome. Iako se projekt zvanično završava, to ne znači da je kraj; trebate nastaviti ako je to pokazalo dobre rezultate i u sljedećoj godini tražiti načine kako se povezivati i dijeliti iskustva sa ženama i djevojkama ne samo iz Vareša, nego i iz drugih općina Ze-do kantona koje čine mrežu žena iz ruralnih područja, a koji 'Medica' svesrdno podržava." Obratio se potom i načelnik općine Vareš Zdravko Marošević: "Nevladin sektor, udruženja koja rade na promociji kvalitete življenja su ulaganje, a ne trošak; ovdje
se ulaže da bi se vratilo. Najviše očekujem da projekt, putem lokalnih medija koji vas prate, posvijesti onima koji te iste materijale, koje vi koristite, bacaju po ulici, iza zgrada, po našoj planini Zvijezdi – zato što još uvijek nisu dosegli svijest da to smeće, ako je smeće, treba biti tamo gdje mu je mjesto. Pokažite im kroz vaš rad i poručite im: budite odgovorni prema prirodi i ekološki osviješteni." Nakon predstavljanja projekta posjetitelji su mogli razgledati prigodnu izložbu, ali i kupiti neki predmet izrađen od recikliranih materijala. Žene iz udruge "Zvjezdangrad", potaknute aktuelnim trendovima u Europi i svijetu, u smislu intencije da svaki mogući otpad treba iskoristiti i pretvoriti u nešto drugo korisno za egzistenciju, vrijedno su se dale na posao: od plastičnih i staklenih
U
OBJEKTIVU
Napraviš im nadstrešnicu, oni lože i šindricu.
95,
Hz
3 i 101,1 M
6
boca, od tegli i plastičnih vrećica, od svega što većina ljudi smatra neupotrebljivim, kreirale su cijelu kolekciju fascinantnih proizvoda, što se slobodno može nazvati umjetnošću. Naše Varešanke pokazale su veliki talent u, rekli bismo metaforički, alkemijskom procesu pretvaranja olova u zlato, kao da su Božjim darom dobile Kamen mudrosti, koji sve dobro pretvara u još bolje. Njihove vrhunski oblikovane i dizajnirane staklene flaše izazivaju divljenje i radost u očima promatrača, a na kvaliteti tog urađenog dizajna pozavidjeli bi im i eksperti iz oblasti suvremenog dizajna; ne zaboravimo da su to prethodno bile obične, odbačene staklene boce. Isto važi i za staklenke (rađene decoupage tehnikom), koje su raznobojnim modelima ocrtavanja, ukrašavanja različitim materijalima dobile sasvim novu, uzbudljivu formu i izgled. Od plastičnih boca u cijelosti ili prerezanim na dijelove sklopile su fenomenalne ukrasne predmete koji čak imaju delikatan stil konceptualne umjetnosti u prostoru, koja na Zapadu ima visoku umjetničku i tržišnu vrijednost. Opet su tu u igri bile boje, razni dodaci i ukrasi, i spajanje naizgled nespojivih elemenata. Posebna je priča upotreba plastičnih kesa raznih veličina, boja i oblika, koje su u njihovim vještim rukama pretvorene u korpe i korpice, stolnjake i podmetače, koje bi svaki topli obiteljski dom poželio da ima. Preobrazba (metamorfoza) svega navedenog doista izaziva čuđenje, divljenje i ponos što u našem Varešu imamo udrugu "Zvjezdangrad", koja je na čudesan način pokazala i dokazala kako se od ničega može stvoriti nešto, i to na tako osebujno prefinjen, poetičan i umjetnički način.
HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 289
SIJEČANJ 2019.
POHOD NA ZVJEZDANGRAD
U
zelenoj tišini zvjezdanskih šuma već više od 2000 godina leže ostaci razrušenog ilirskog grada – Zvjezdangrada. U svakoj legendi nađe se i natruha istine, pa tako i u priči Željka Ivankovića o Zvjezdangradu. Dok drugi pišu i pričaju o njemu mene već godinama nešto goni da ga potražim. Znatiželja ne da mira, spontano i bez velikog mudrovanja moja pajdo iz Breze i ja (što sam ga spominjao u prošlom broju kad sam načinjao priču o potrazi za gradom iz legende) krećemo u ekspediciju po drugi put. Znamo odakle ćemo nastaviti pa ostavismo auto podno Vučjeg kamena. Motamo se okolo. Karta pokazuje tu smo negdje, prostrana zaravan iako obrasla šumom daje pretpostavku da je to "čaršija", a ako je "čaršija" tu onda je i sam grad tu negdje, jer jedno bez drugoga ne ide, ne bi imalo smisla. Tumarajući šumom zvjeramo okolo svjesni činjenice da je područje opoganjeno minama. Na jednom panju nalazim smotuljak silka (plastične žice koja se teško primjećuje, a služi za povezivanje mina). Unutar vidokruga obraslog rijetkom šumom raspoznaju se dva puta; jedan koji vodi naniže prema Brgulama, a drugi lijevo prema selu Zubeta. Idemo niz brdo da bi se popeli na brdo. Pred nama se pojavljuje blaga uzvisina i na njoj gomile pravilno oblikovanog kamena... Konačno, tu smo! Slijedimo kamene podzide, obilazimo okolo, oduševljenju nema kraja, potvrđuje se da svaka legenda ima svoje korijene u nečemu stvarnom. O gradu sam slušao iz "kućnih "priča, a ponešto ima i u knjigama zabilježeno. Nekad davno, kazivao mi je djed Mićica, znalo se na "čaršiji" okupiti i po tristo svatova da se vjenčaju u jednom danu, da
U mašti ga opisa Ivanković
I... nađosmo ga! J. Klarić im nitko ne može prići, otimati i odvoditi mlade. Mine, kiša i snijeg otežavaju nam da dalje "cunjamo". Dogovaramo se da sljedeći posjet odgodimo do proljeća, kad se otope snjegovi zvjezdanski. Dogovorili smo i tko će nam u pojačanje, da lokalitet iz mašte sada svojim očima vidi. A valja to nekako "skupiti" i u objektiv. Još kad bi nas, bogdo, slijedio i kakav arheolog. Vraćajući se, razmišljamo o nađenu gradu, gomila kamenja s bezbroj pitanja. Da su to stvarni ostaci zaboravljenog ilirskog grada svjedoči i okolo rasuto, ravno lomljeno kamenje vađeno iz zasad nepoznatog kamenoloma. Iliri nisu poznavali malter i do njegove upotrebe je došlo dolaskom Rimljana u ove krajeve. Bliža okolica grada je od krečnjačkih stijena i logič-
no bi bilo da je sazidan od tog kamena, ali nije, zid je rađen "u suho", kamen na kamen, kao i nadaleko poznata ilirska gradina u Ošanićima kod Stoca. U Zvijezdi još uvijek postoje ostaci rimskih puteva (turska kaldrma) koji su vodili od Vareša prema Borovici, Duboštici, Oćeviji i Olovu. Ilirsko pleme Desidijati, koje je svojevremeno obitavalo na ovim prostorima, imalo je svoje sjedište na području Breze i dio svoje vlasti na području koje danas pripada Varešu, a upravitelj je bio Tito Flavius Valens Varrons (Esad Bajtal, Povijest Breze). Nedavni pronalazak kamene ploče s imenom Batona (kod sela Izbod, općina Breza) podsjetio je na vrijeme kada se ovdje pod njegovim vodstvom dogodio ustanak protiv rimskih osvajača. Ustanak je trajao nekoliko godina. Duga gerilska borba i žilavi ilirski otpor vodili su se na prostoru gdje mi sada živimo. Dabravine, Vareš i Zvijezda su mu bili zaleđe i pribježište, a Vareš i Oćevija glavna mjesta gdje se kovalo oružje za ustanike. Knjige kažu da se odlučujuća bitka s Rimljanima vodila negdje na prostorima današnje općine Vareš. Odstupnica i put spasa vojskovođi Batonu bila je dolina rijeke Krivaje. Dandanas postoji upotrebljiv put koji je povezivao Zvjezdangrad s Oćevijom, čemu također svjedoči ilirska gradina – Gradac (zaselak u Oćeviji). Baton se dolinom Krivaje povukao u utvrđeni Vranduk, gdje je opkoljen i primoran na predaju. Nije pogubljen, nego odveden u Rim da ga se pokaže kao ratni plijen. Nisu ga bacili u arenu lavovima, već su ga kao ratnika smatrali sebi ravnim te mu dali posjed da nastavi miran život, ali pod uvjetom da se više ne bavi onim što je do tada radio, poput dizanja ustanaka po Bosni.
SAZNADE SE
Spletom okolnosti… Kad je već (u gornjemu tekstu) o istraživanju i potragama riječ, priložimo još nešto u sličnom duhu. Naime, slučajno nam nedavno u objektiv "pade" spomen-ploča koja daje odgovor na pitanje što smo ga otvorili kad smo (u broju 286 na str. 19.) objavili datume i okolnosti ubojstva vareškog načelnika Frane Idžakovića i njegove supruge Kate u listopadu 1943. Na spomen-ploči iz 1952. koja je nenadano odnekud "izronila", ali došla kao naručena, može se jasno iščitati čija je – barem kolektivna odgovornost – za počinjena i nikada kažnjena nedjela. Ako ništa, barem su ostavili trag… R. R.
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ SIJEČANJ 2019.
| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 289
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032
7
OKONČANO IZDAVANJE IZABRANIH DJELA
Izabrana djela Željka Ivankovića
Literarni klasik Godina 2018. na književnoj sceni u BiH, ali i u regiji, bila je uvelike u znaku našeg pisca Željka Ivankovića. Bila je to četrdeseta godina njegova literarnog stvaralaštva, a okrunjena je kompletiranjem posljednjeg toma izabranih djela u kojima je demonstrirana Ivankovićeva ogromna svestranost. Tim povodom (točnije, tim povodima) naš je suradnik ukratko sublimirao dva kritička promišljanja – o knjizi izabrane poezije i o četiri desetljeća Ivankovićevog književnog trajanja. Priredio Adis Samardžić
V
eliki poduhvat izdavačke kuće Ex libris iz Rijeke u suradnji sa Synopsisom iz Sarajeva, na objavljivanju izabranih djela Željka Ivankovića, konačno je završen objavljivanjem šeste knjige "Duga barbarska noć" (izbor iz poezije 1978. – 2018.). Odabir je načinio i predgovor napisao Miroslav Mićanović. Urednici svih šest knjiga su Zoran Grozdanov i Ivan Lovrenović, a naslovi su sljedeći: "700 dana opsade / Tko je upalio mrak" (Sarajevski dnevnik 1992. – 1994. i pojmovnik 2011.); "Identitet i druge opsesije" (Izabrani eseji, 2012.); "Čovjek koji je odlazio u maglu" (Izabrane priče, 2013.); "Hod rubovima svjetova" (Putopisni dnevnici, 2015.); "Rat i sjećanje" (Roman, 2016.) i već spomenuta knjiga "Duga barbarska noć" (Izbor iz poezije, 2018.). U izvanrednom predgovoru knjizi Miroslav Mićanović, između ostalog, piše: "Izbor iz poezije Željka Ivankovića 'Duga barbarska noć', obuhvaća razdoblje od 1978. do 2017. godine, vrijeme u kojem se iznimno brzo i temeljito mijenjala ponuda i potražnja na tržištu ideja, teorijskih paradigmi, umjetničkih praksi usporedo s tektonskim poremećajima i preslagivanjima figura povijesti, figura sreće, smrti i izgubljenosti... Ili, jednostavno,
njegova je poezija umnogome tražila odgovore na sve ono što nas zatječe i u čemu smo zatečeni, ali brinući se o vlastitu jeziku, mogućim izborima i porazima, ona je davala odgovore koji su svjedočili o važnosti pjesničkog teksta i njegovoj sposobnosti da opstane i opstaje. Riječ je o poeziji pobune i neslaganja, sustavnog preslagivanja značenja vlastitog svijeta, poeziji ustrajnosti, odlaska i odlazaka, stanovitog dopisivanja i doznačivanja da jesi tu, prisutan, iako ti je nad glavom uvijek znak iskorijenjenosti, stranosti, gubitka: 'Kad u svijet nakaniš poći / Reci roditeljima (i najbližima) / Na vrijeme. Pripremi ih. / Otac će vjerojatno htjeti nešto / Reći. Majci će trebati vremena da / Otplače. / Tih nekoliko noći dočitaj / Preostale knjige iz skromne / Kućne biblioteke... (Psalam, 151)." I doista, Ivankovićeva izabrana poezija u knjizi "Duga barbarska noć" svjedoči o povijesti, nestalnosti, stvarnosti i imaginariju, ona sadrži reminiscencije na sve čega se dotiče jedan ljudski život, jedna burna egzistencija koja konstantno promišlja o svim mogućim i nemogućim parametrima života, smrti i ljudskih sudbina. Istovremeno je u časopisu za književnu i umjetničku kritiku "Novi izraz" (br. 71-72; Sarajevo, juli – decembar 2018.)
Alen Kristić objavio briljantan esej na 20 stranica pod naslovom "Skok u bezdan baštine" s podnaslovom 'Osvrt na književno stvaralaštvo Željka Ivankovića u povodu četrdesetogodišnjice objavljivanja njegove prve knjige'. Kristić je, služeći se metodologijom književno-kritičkog promišljanja postmoderne, na analitički način razložio, pojasnio i obrazložio zadivljujuću Ivankovićevu književnu i kulturološku produktivnost, slijedeći tezu Envera Kazaza o Željkovom stvaralaštvu kao postmodernističkom antiutopizmu. Kristićeva je glavna odrednica u ovom bravuroznom osvrtu baština koju, kroz podnaslove "Bitak kao baština", "Baština kao izvorište stvaralačkog" i "Baština kao izvorište etičkog", ispituje na pozadini tumačenja baštine u postmodernoj filozofiji, prvenstveno kod Jacquesa Derride i Giannija Vattima nadahnutih Heideggerovom i Nietzscheovom mišlju. Detaljna analiza Kristićevih minucioznih rečenica u obrazlaganju ogromnog, zadivljujućeg i povijesno iznimno bitnog opusa Željka Ivankovića odvela bi nas u zamršeni labirint iščitavanja književnofilozofskog djela velikog vareškog pisca, no za tim nema ni potrebe: njegov fascinantni esej ostat će kao trajni dokaz o veličini i osebujnosti spisateljskog rada našeg suvremenika Ivankovića. Kristić (str. 103-104) citira Ivankovića: "Vrijeme pisanja uvijek je vrijeme skupljanja rasutog tereta čak i kad spisatelj/sakupljač toga nije svjestan. I uvijek čovjek koji to radi, koji to odgovorno radi, ima pri svijesti misao kako taj i takav posao nikad nije gotov i nikad ne može biti gotov. Možda je u tome sva tajna pisanja: sva radost i svo prokletstvo pisanja. Otuda su neizbježna i ponavljanja, kopče s prethodnim, dubljenje na nedostatno izdubljenim, paljetkovanje smislova, propitkivanje sebe u novom kontekstu, s novom misli o bivšem..." (Ž. Ivanković, Otkrivati se kao nepregledni arhipelag tajni, str. 7-8.) Ovo izdanje izabranih djela Željka Ivankovića u šest knjiga epohalan je događaj za Vareš, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, pa i čitavu eks-Jugoslaviju. Moramo se zapitati jesmo li smo mi Varešani uopće svjesni kakvu književnu gromadu i spisateljsku veličinu imamo u svojim redovima, kako se odnosimo prema takvim velikanima i shvaćamo li da je naš Željko Ivanković već sada literarni klasik kakav se ne rađa često.
Mjesto gdje se traži mjesto više! Vareš, ul. Franjići 22 | telefon: +387 (0)32 843 003 | e-mail: stari.dani@outlook.com
8
BROJ 289
SIJEČANJ 2019.
PROBU\ENA SJEĆANJA
Knjige za (varešku) dušu Mladen Radoš
S jedne od vojnih vježbi TO-a (iz arhiva lista "Kolektiv")
ovjeku rođenom na ovim našim područjima bude istinski drago da u ovako teškim vremenima u Bosni i Hercegovini (a ni Vareš u tome nije nikakva izmimka, dapače) bude u mogućnosti pročitati istinitu knjigu o nečem lijepom, ljudskom, plemenitom... pa i smiješnom. Najnovija knjiga Mladenka Marijanovića "Imat ćeš kad žalit" istinita je slika života, ljudi, običaja... pa i sistema, slika kako se nekada živjelo, što bi se reklo "punim plućima" u jednom, danas od mnogih ignoriranom i zaboravljenom gradu. Ipak i u tom su gradu živjeli ljudi (a kojih je danas, nažalost, sve manje jer su se s posljednjim ratom raselili, ali zauvijek) koji su iza sebe ostavili životne priče koje nam Mladenko oživljava. Drago mi je da je to Mladenko na tako jasan, lijep i svima pristupačan način prikazao. Nisam bio kavanski čovjek niti sam zalazio u "Stari podrum" u koji je smještena većina radnje Mladenkovog romana,
Č
ali su mi svi likovi precizni i toliko bliski kao da smo se godinama zajedno družili i kao da ih i danas svakodnevno susrećem. Isto je tako i s događajima. Da nije ove knjige teško da bih se ikada sjetio one vojne vježbe "Ništa nas ne smije iznenaditi" u proljeće 1984., čijim sam sudionikom bio. Knjiga me istinski vratila na Zabrezje, marš kroz Zvijezdu tijekom cijele noći na Crnu Rijeku gdje smo trebali nekoga "loviti", a snijeg, hladno, blato "do koljena", pa završetak i okupljanje u selu Ravne – i još me proglasiše najboljim vojnikom vježbe. Kao na filmskoj traci smjenjuju se događaji jedan za drugim: tričetiri dana priprema, potom odlazak iz centra pod punom ratnom opremom: ranac, dvije "manjerke" – metalne kutije pune manevarske municije, rezervna cijev od puškomitraljeza, fišeklije, torbica, na glavi šljem... Sjećam se, bio sam pomoćnik na puškomitraljezu koji je nosio moj sumještanin Mijo J. Miočević, a on je bio tako
snažan i jak da je mogao nositi i mene i puškomitraljez. Usporedno s romanima Željka Ivankovića "Rat i sjećanje" i "In illo tempore" dobili smo i ovaj roman Mladenka Marijanovića koji prikazuje Vareš i ljude iz Vareša u jednom ljudskom, duhovitom i povrh svega plemenitom svjetlu. Kamo sreće da je i danas u Varešu više onog duha i života, svima bi nam bilo ljepše i svi bi se bolje osjećali. Ovako, na sreću svih Varešana, pa i šire, ostaju nam trajno (barem) ove knjige – romani da nas podsjećaju na ta vremena. Zato hvala i Mladenku i Željku. Vjerujem da će na tom tragu biti još ovakvih i sličnih knjiga (ali ne samo od njih dvojice). Jer čini mi se da su Vareš i naši ljudi još uvijek nedovoljno istraženi i opisani. Hvala Mladenku i na jeziku i stilu (i svim lokalizmima) – sve je to vjerodostojno, nama blisko... i naše veliko bogatstvo. Vjerujem da će svatko tko pročita ovu knjigu pronaći u njoj i dio sebe (kao što sam se i ja pronašao), nekog sebi bliskog ili dragog aktera. Možda će to proizvesti i neke nostalgične osjećaje, zato je toplo preporučam svim Varešanima i siguran sam da nitko neće zažaliti za vremenom provedenim uz nju . Nadam se da će i novootvoreni lokal "Stari dani" (u istom prostoru u kome je do rata bio "Stari podrum") kod mnogih koji navrate u nj oživjeti atmosferu i uspomenu ne samo na nakedašnji lokal, već i na Vareš kojeg više nema, i na ljude i događaje iz tog vremena.
IZ DIJAKOVE RIZNICE
T
eško zemlji u koju te spuste – tako je govorio Gabrijel svojoj ženi Štefi, a ona se žalila Katarini Prajinoj; tvrdio je mašinist Filip (Pilja), strojovođa iz Stojkovića. On je godinama vozio malu električnu lokomotivu s Restava na visoku peć, tu se topila željezna ruda. S Restava vozio pun, vraćao se prazan. Za lokomotivu je bilo zakvačeno tek nekoliko vagona zvanih vagunčići. Tako od kad se vratio iz vojske do mirovine. Lokomotiva je išla na struju i bila tako mala da je mašinist jedva u nju sjedao. Jednom je rukom vozio, drugom držao štolnu priko koje se napajala strujom. Ništa drugo nije htio raditi. Imao je šoferski ispit. U to vrijeme taj ispit vrijedio je steone krave. A eto, to njemu nije značilo ništa. Jednom bi se mjesečno opio u Bate na Malića mostu i mljeo k'o Vrovčića mlin, više nesuvislo neg' suvislo. O svemu. Nikad se nije ženio i za tu se prigodu odijevao k'o kakav ministar, tako mu se rugala Leonovica. Od njega sam jednom, dok sam čekao Frantu, čuo to što je Gabrijel govorio Štefi. SIJEČANJ 2019.
Tračipriča Tvrtko Gavran Ovo opet ne bih zapisao da Pilja nije brat Ilije zvonara. Ilija je zvonio u našoj crkvi uvijek bolje odjeven od paroka. I preko njeg' je parok znao što koja žena laže na ispovijedi, a kako je on znao, to se nije saznalo. Kako su se paroci mijenjali, tako ih je Ilija sjetovao: paroče, em ne valja se graha prejesti, ni od pite odustati, a sve ću ti drugo reći kako kad zatreba. Ni on se nije ženio i braća Pilja i Ilija živjeli su u maloj obiteljskoj kući, čistoj da se iz svakog ćoška med mogao lizati. A nije se spominjalo ni da je to ikada ženska ruka takla. Ali, malo pomalo, dođe i drugo doba. Odoše i Filip i Ilija zvonar. Ukinuta štreka s Restava. U staro željezo isjekli visoku peć. Zvona zvone na struju. A oni na koje je Ilija BROJ 289
mislio kad je govorio paroku u piti ni u grahu nisu umjereni. Sve proždriješe k'o Rapljačin ovan koga gazda nije solio, zna se zašto. Godina je 2018. Teško zemlji kojom hodaju i u koju će leći. Gabrijel je bio umjeren. I za druge je govorio: ne valja susjeda mrziti više neg' što je normalno, taman da ti sa ženom spava. Sad opet mrze toliko nenormalno da je to normalno. Pilja je vazda pazio što u Batinoj birtiji i o komu raspreda. Primjerice 'vako: niti je lopov tko ima što ukrasti, niti je pošten tko nema što. Zanio se ja u trač k'o jesen u kolorit. Prid kafićom sam koji je sagrađen đe je bila škola što je srušena. Za budale ni suda ni mjere. Nadahnuća nesta, a izbi Željko Ivanković, naš respektabilni pisac. – Kaži uredniku Mladenku, dobra ti ona nagrađena priča što je on objavi. I ode. Žuri. Nikoga poznata oko mene ni u mimohodu. Kako li će i što li će o nama zapisati budući pisac kad mi budemo kenjčijali s Piljom i ostalim s onu stranu rijeke...
9
MOMAK ISPOD PATKOVICE
Počeo od izbjeglice Vladimir Ruf
O
Dragan Dodik, sin Boška i Ivke, koji je došao na svijet i prohodao na ono malo ravni ispod Patkovice, pri našoj je korespondenciji iznio želju izraziti zahvalnost upravo roditeljima koji su inzistirali na njegovu školovanju, koji su u nj investirali, i koji su, kako kaže, zaslužni za većinu njegovih uspjeha koje je danas postigao. A postigao ih je u relativno mladoj dobi, no itekako brzo ako se ima u vidu činjenicu da se morao najprije integrirati u društvo u koje je stigao kao foreigner and refugee (stranac i izbjeglica). Dragan je roditeljima s današnje distance zahvalan i na hrabrom koraku kakav je trebalo napraviti za preseljenje u Sjedinjene Države, te na činjenici da su u novom svijetu i njega i sestre, što bi se kolokvijalno reklo, uspjeli izvesti na pravi put. Dodajmo još da je Dragan oženjen i sa suprugom Stellom (porijeklom iz Tuzle) ima tromjesečnog sina Davora. P. S. Priča o bankarskom ekspertu iz Semizove Ponikve, pardon Pennsylvanije, jedna je od onih koje se ne susreću često jer toliko su neslućeno dobre da čak djeluju nestvarno. A Vareš... kroz ovakve primjere može biti i sretan i sjetan jer dao je svijetu toliko dobrih sinova i kćeri, bez da mu je ikad ičim uzvraćeno.
samdesetih je godina, kad je već ekonomija bivše države i ondašnjeg, industrijskog Vareša bila na koljenima, u Varešu rođen Dragan Dodik. Porijeklom iz Semizove Ponikve, Dragan je još kao dječarac tijekom rata 1990-ih godina s obitelji iz Vareša izbjegao u Hamburg (Njemačka), a s punoljetnošću seli u Sjedinjene Američke Države, u Pennsylvaniju. Što onda? Nije rijedak slučaj da naši "auslenderi" (germanizam kojim žargonski nazivamo zemljake u tuđini) kada odu iz zavičaja bivaju letargični i pogođeni nostalgijom za tim istim zavičajem, s nemogućnošću usmjeravanja svog budućeg životnog toka. No ovaj je, sada već stasao mladić, očito znao što mu je činiti. Čim je došao u Ameriku zaposlio se kao perač posuđa i pomoćnik konobara u restoranu, što ga je, ističe, naučilo vrijednostima timskog rada, vrednovanju vlastitog rada, motivaciji i njegovom stajalištu da nikada ne treba odustati od ciljeva. Nije dugo okolišao pa je tako već 2002. godine upisao HACC koledž (Harrisburg Area Community College), smjer biznis, kojeg završava za dvije godine i stječe diplomu suradnika. Shvatio je, očito, da je ulaganje u obrazovanje najisplativija investicija, te svoje obrazovanje nastavlja na Sveučilištu Penn Statea (The Pennsylvania State University), studij financija, na kome 2007. godine stječe diplomu prvostupnika znanosti (BS, Bachelor of Science), te na Sveučilištu Shippensburg gdje 2008. završava u svijetu priznati poslijediplomski studij menadžmenta, financija i računovodstva, poznatiji kao MBA (Master of Business Administration). Odmah po završetku studija postaje viši suradnik za komercijalno kreditiranje u Integrity Bank, a 2011. godine
postaje viši potpredsjednik Mid Penn Bank, na poziciji ravnatelja kreditnog odjela. Tu se zadržava pet godina, kada prelazi na posao u Centric Bank, gdje zadržava istu potpredsjedničku poziciju, ali u drugom odjelu – tržišnog liderstva. Konačno, 2018. postaje viši potpredsjednik NexTier Bank na odjelu komercijalnog kreditiranja, te najavljuje širenje banke na šire područje Pennsylvanije, inače ekonomski vrlo jake američke države. Osim toga, Dodik je od 2018. godine nositelj CCIM bedža, koji ga svrstava u red certificiranih stručnjaka na polju investicija, a jedno se vrijeme bavio rizičnim kapitalom i nekretninama u kompaniji Blackford Ventures, kojoj je bio predsjednik i CEO (glavni izvršni ravnatelj). Kroz svoju petnaestogodišnju karijeru Dragan Dodik je bio odgovoran za aranžmane i poslovne transakcije u ukupnoj vrijednosti od, vjerovali ili ne, pola milijarde američkih dolara! Kao šlag na tortu stigla je i (sada već prošlogodišnja) nominacija za prestižnu nagradu magazina "Central Penn's Business Journal" – Forty Under 40 (Četrdeset u četrdeset), koja je na jednom mjestu predstavila 40 lidera mlađih od 40 godina što su obilježili 2018. godinu u ovoj američkoj saveznoj državi. A kao laureat te nagrade, možete pretpostaviti, ovjenčan je i naš Dragan. Pa bezmalo bismo još ovoliko teksta mogli posvetiti ostalim priznanjima i uspjesima postignutim od strane našeg nekadašnjeg sugrađanina, koja smo prestali i brojiti. Na pitanje američkih novinara, što smatra svojim (do sada) najvećim uspjehom – Dragan bez ustezanja, džentlmenski citira legendarnog Franka Sinatru: "The best is yet to come". (Najbolje tek dolazi) E to vam je, ljudi moji, američki san na vareški način.
AMI
TR
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor
10
BROJ 289
SIJEČANJ 2019.
PUTOPIS
Utvrda Masada
Svetoj zemlji u po'ođane (XVIII)
Masada Na dvadesetak kilometara južno od En Gedija, 400m iznad obala Mrtvog mora, na 8 hektara tla prostrla se samotna, mitska i jedino pticama u cijelosti vidljiva tvrđava – Masada. Za razumijevanje ovoga krajička puta uzajmit ćemo iz knjiga ovaj ulomak: "Idumeja, u grčko-rimsko doba, ime je za Južnu Judeju koju su poslije 586. pr. Krista naselili Edonci – Idumejci kad su ih iz istočnojordanskog Edoma potisnuli Nabatejci. Judaizirana, dala je s Antipatrom i herodijanskom dinastijom vladare židovske države, s kojom je Idumeja propala godine 70. po Kristu. Oko 39. godine pr. Krista rimski Senat imenuje Heroda – Idumejca – pripadnika naroda koji se opako i silno suprotstavljao Židovima – za kralja Judeje s Idumejom, Samarije, Galileje i Pereje." (Za potrebe priče granice njegova kraljevstva zatvaramo ovako!) Po veličini svoga kraljevstva, sa svoje više nego graditeljske maštovitosti, te da bi se razlikovao od svojih nadarenih i poročnih srodnika što će Jeruzalemom vladati oko jedno stoljeće – nazvan je i Velikim. Svoj stil brige oko luksuza, udobnosti i sigurnosti Herod izgoni kroz gradnju palača kao utvrda. Neimarska čudesa kra-
Trgovinska radnja
Piše Ivana M. Slugić ljevskih rezidencija u pustinji uzdiže oko doline Jordana i Mrtvog mora. Najslavnija je Masada. Herod Masadi – ranije hašmonejskoj utvrdi – pridodaje, i to kao prvo, niz golemih cisterni za neograničene količine vode, skladišta za hranu i oružje, oko 1.300 metara zidina i jedinstven kompleks "Sjevernu palaču". Kao dio "Sjeverne palače" rašeputila se na tri strane Herodova privatna rezidencija – "Palača za vješanje". Srednja terasa imala je kružnu dvoranu, a donja vruću kupelj – Calidarium. Ova vruća kupelj jedan je od najbolje sačuvanih dijelova tvrđave s ostacima stupova na kojima je stajao pod; pod njim je kolao topli zrak i grijao prostoriju. Između gornje i donje terase je "Zmijska staza" – istočni ulaz u tvrđavu. Zapadni ulaz u tvrđavu danas je "Rimska rampa". Masada ima svoj "Golubinjak", malenu zgradu s nišama za grobne urne; u njima je, moguće je, pepeo nežidovskih Herodovih dvorjana. Svoju "Zapadnu palaču" za goste ukrasio je freskama i podnim mozaicima. Sinagoga, možda njegovo djelo, s kamenim sjedalicama što su ih prido-
N na
dali Zeloti, najstarija je na svijetu. "Vodena vrata" i još svega u ostacima na Masadi. Iako graditeljska maštovitost "nadilazi sposobnost da je se opiše", vladavina Heroda Velikog nadilazi sam užas. I danas prestravljenu Masadu, tvrđavu nad pustinjskim morem, posjećujemo "Zmijskom stazom" ili uspinjačom da se uvjerimo što je ostalo od rasipne Herodove mašte i vidimo čistu sliku smrti nakon prvog židovskog ustanka protiv Rima. Pobuna je posljedica sramnih i ponižavajućih poreza što ih Židovi plaćaju Rimu; prozvjerenom, obespamećenom ili naški kazano upušćanom vladavinom dvojice posljednjih prokuratora Judeje – Albina i Gesije Flora. U kasno proljeće 66. po Kristu Gesije otima novac koji je pripadao hramu, a zatim obvezavši Rimljanima nesklone Jeruzalemce da srdačno dočekuju odrede rimske vojske, naredio vojnicima da vade mast i mačeve na svakog Židova koji ih krivo pogleda. Neronova smrt u lipnju 68. godine po Kristu prilika je Vespazijanu da postane carem. Godinu kasnije on to i jest. Uzvaren, neslogom izmrvljen Jeruzalem u red dovodi Vespazijanov sin Tit. U
Vareš školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri
ul. Čaršija bb
darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179
SIJEČANJ 2019.
BROJ 289
11
PUTOPIS
IN MEMORIAM IN MEMORIAM VLADIMIR DUGONJIĆ KELEM (1.I.1935. – 19.XI.2018.) Lako te bilo voljeti, teško izgubiti, a najteže bez tebe dalje živjeti. Počivaj u miru Božjem! Tvoji ožalošćeni: supruga Božana, kćerke Vjerana i Darjana, unučad Ivana, Karlo, Ivan, Ana i Petar
POSLJEDNJI POZDRAV
Ulomak podnog mozaika u Zapadnoj palači
što je zapao Jeruzalem 70-ih godina "neopisivo je i nerazumljivo koliko i najčuveniji grad Istoka, raskošna metropola podignuta oko jednog od najvećih hramova koji je sam po sebi bio umjetničko djelo". Da ga prodrma, umiri i osvoji, Tit ga opsjeda i pali hram. Izgorio je, a napljačkanog zlata bilo je toliko da mu je na Istoku pala cijena. Posljedice odluke o opsadi opisuje kroničar vremena, nekoć teški Židov, Josif Flavije. "Nijedan grad nikad nije dozvolio takvu bijedu, niti je ijedno doba iznjedrilo takvu generaciju moralno posrnulih ljudi otkad je svijeta. (...) Šume razapetih tijela, sadizam i nepodnošljiva glad. Djeca su otimala zalogaje očevima, majke krale zalogaje djeci." Takav je Jeruzalem ostavio Tit "snažan i grub, s rupicom na bradi". Sedmoga elula (kolovoza) 70. godine, nakon skoro mjesec dana podigao je opsadu. Od te godine do 1947. Jeruzalemom Židovi vladaju samo u kratkim vremenskim trzajima. Događaji u Jeruzalemu uspalili su skupinu Židova, osobito raširenih među Galilejcima – Zelote. Svoj cilj, oslobađanje od rimske vlasti, pokušali su postići oružjem pa su ih zvali i "bodežari". ("Među Dvanaestoricom bio je i Šimun zvani Zelot.") Njih 967, s obiteljima, pobjeglo je i zatvorilo se na Masadi. Više od dvije godine, do opsade, Masada se branila. Onda su je, opet smišljeno, opkolile rimske legije s 10 tisuća vojnika. Da spriječe bijeg pobunjenika, Rimljani su okružili planinu prstenom od osam logora. Pripremajući napad Rimljani uz planinu grade ogromnu zemljanu rampu; na zidinama toranj, a iz zaklona udaraju velikim balvanom. Masada je pala kad je probijeno. Pred samu provalu Zelotima se obratio vođa Ele Azar Ben Jair: "Odavno smo, plemeniti prijatelji, odlučili da nikad ne budemo sluge Rimljanima, niti bilo kome do samom Bogu!" I potom su "muževi zagrlili svoje žene i uzevši svoju djecu u naručje podarili im poljubac sa suzama u očima"... Svaki muškarac ubio je svoju ženu i djecu; desetorica muškaraca izabrani su da ubiju ostale dok svih 967 ljudi nije umrlo. Josif Flavije koji je skupljao priče o Masadi, od šačice preživjelih što su se sakrili tokom samopokolja, nije mogao da sakrije (iako sada u službi Rima) svoje divljenje ovakvoj hrabrosti. Povjesničar Tacit rugao se ovim događajima, iako je o njima pisao 30 godina kasnije. "Naopaki i buntovni, ukopani u vlastitu grešnost." Svi ovi događaji i njihova rješenja zapali su šaka očito sposobnog vojskovođu i namjesnika Judeje Flavija Silvu. "Masada neće ponovo pasti", prisega je današnje izraelske vojske. S Masade se stere pogled na Moapsko gorje gdje je Mojsije završio svoj život. "Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj, po Jahvinoj zapovijedi"... (Ponovljeni zakon 34,5) (nastavit će se)
12
Dana 13. prosinca 2018. u 83. godini života preminuo je naš dragi
ŠIMO DUŽNOVIĆ (1935. – 2018.) Ostaje živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Sinovi Davor i Dragan, kćerka Katarina, brat Jakov i nevjesta Nevenka, unučad Ivana, Renata, Andreo i David, nevjeste Zdenka i Adrijana, zet Mario
BROJ 289
POSLJEDNJI POZDRAV Dana 23. prosinca 2018. napustio nas je naš dragi
DARKO VUKOVIĆ (1956. – 2018.) Tužni smo što više nisi s nama, svojim odlaskom ostavio si ogromnu prazninu u našim srcima koju ništa neće moći popuniti. Počivao u miru! Supruga Marinela, sin Slaven s obitelji i kćerka Sanda s obitelji
ZAHVALNICA u povodu smrti našeg dragog
DARKA VUKOVIĆA (1956. – 2018.) zahvaljujemo liječničkom timu "Radiochirurgije" u Sv. Nedelji, Zagreb, na svesrdnom zalaganju i podršci, a posebno prof. dr. sc. Draganu Schwarzu. Zahvaljujemo brojnim prijateljima u Poreču, Umagu i Rovi-nju, koji su bili uz nas u ovim teškim trenucima. Supruga Marinela, sin Slaven s obitelji i kćerka Sanda s obitelji
POSLJEDNJI POZDRAV Našoj dragoj
JANJI MALBAŠIĆ rođ. Jozeljić (19.V.1929. – 25.XII.2018.) S ljubavlju ćemo čuvati uspomene na tebe. Počivaj u miru! Tvoji najbliži
POSLJEDNJI POZDRAV MARA SELAK rođ. Vidović (18.IV.1932. – 1.I.2019.) Ostaješ živjeti u našim srcima i mislima. Počivaj u miru! Muž Alfonzo i djeca s obiteljima
SIJEČANJ 2019.
POSLJEDNJI POZDRAV
U SPOMEN
Dana 4. siječnja 2019. u 88. godini života preminula je naša draga majka
Navršava se 20 godina otkako su preminuli naši dragi
MARIJA ŠIMIČEVIĆ rođ. Miletović
IVAN ŠIMIČEVIĆ
(1931. – 2019.) Hvala ti za svu ljubav i dobrotu koju si nam za života podarila. Počivaj u miru!
ANTO ŠIMIČEVIĆ
Tomislav, Ivanka i Mladenka
(1926. – 1999.) (1951. – 1999.) S ljubavlju i sjetom čuvam uspomenu na Vas. Počivali u miru! Tomislav, Ivanka i Mladenka
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
(15.XII.2015. – 15.XII.2018.) Dana 15. prosinca navršila se treća godina otkako nas je napustio naš otac, suprug, brat i prijatelj
MIJI KRIŠTIĆU
ZORAN LJEVAK Ni život koji prolazi, ni vrijeme koje teče, bol i tugu izbrisati neće. Sjećanje na tebe bolno je, ljubav prema tebi vječna je. Hvala svima koji te se još uvijek sjete. Tvoji najmiliji: obitelj, rodbina i prijatelji
Našem dragom (26.III.1933. – 25.XII.2017.) Ostaješ živjeti u našim srcima i mislima Počivaj u miru! Supruga Ljiljanka, kćerka Slobodanka, sin Petar, unuke Gabrijela i Ana, zet Vladimir, brat Filip s obitelji
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
na naše najmilije
Dana 6. siječnja navršile su se dvije godine otkako nije s nama naš
DRAGO KOKOROVIĆ (1933. – 2017.) Tuga ne prolazi kao dani i još nismo svjesni. Dragi naš, hvala ti za sve što si nas naučio, za sve što si za nas učinio, a najviše što si nas volio. Dok smo živi ti si s nama, dobri ljudi ne mogu nestati. Tvoja supruga, djeca i unučad
ANA IDŽAKOVIĆ
ANTO IDŽAKOVIĆ
RUDOLF IDŽAKOVIĆ
(1933. – 2018.)
(1924. – 2001.)
(1954. – 1980.)
Bol nije u riječima nego u našim srcima, gdje ćete vječno živjeti voljeni i nikad zaboravljeni. Počivajte u miru Božjem! Kćerke Emica i Božica, zetovi Slavomir i Mićo, unuke Anita s Arianom, Slađana s Jonathanom i Nikolajem, Natalija s Darijom
SLAVEN KRLJIĆ (1963. – 2015.) Svojim odlaskom ostavio si veliku prazninu i bol u našim srcima, ali sjećanje na tebe daje nam nadu da postoji bolji svijet u vječnosti. Počivaj u miru! Katarina, Gorana, Jana i brat Bojan s obitelji
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
(9.I.2015. – 9.I.2019.)
(11.I.2010. – 11.I.2019.) Dana 11. siječnja navršilo se devet godina otkako nije s nama naš dragi
SLAVEN KRLJIĆ
MARIJAN ANĐIĆ Po dobroti te pamtimo, s ljubavlju spominjemo. Počivao u miru!
Počivaj u miru, DRUŽE!
Tvoji najmiliji: majka Lucija, otac Ljudevit, supruga Nevenka, kćeri Nina i Katarina, sestra Katarina s obitelji, braća Miljenko i Boro s obiteljima, zet Bruno
Darko
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Dana 11. siječnja navršile su se četiri godine otkako nas je napustila naša draga
Dana 12. siječnja navršilo se 12 godina otkako nije s nama naš dragi
KATARINA MARIĆ (10.IX.1928. – 11.I.2015.) Sjećanje na tebe živi u nama. Hvala ti za svu ljubav i dobrotu koju si nam za života podarila. Počivala u miru!
MATO MARIJANOVIĆ (1941. – 2007.) Pamtimo Te s ljubavlju. Počivao u miru Božjem! Tvoji najbliži
Tvoja djeca SIJEČANJ 2019.
TUŽNO SJEĆANJE Dana 9. siječnja navršile su se četiri tužne godine otkako nas je napustio naš suprug, otac i brat
BROJ 289
13
IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(20.I.2009. – 20.I.2019.) Dana 20. siječnja navršit će se 10 godina otkako nije s nama naša draga
na naše drage roditelje
VITOMIRA ZLOVIĆA (27.XI.2001. – 27.XI.2018.)
MATILDA BOŽIĆ
BOŽICU ZLOVIĆ
Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već ljubav i sjećanje na tebe. Po dobrom te pamtimo i u srcu nosimo. Hvala ti za sve! Počivaj u miru Božjem! Tvoji: sin Eugen, nevjesta Ankica, unuk Božidar i unuka Kristina
(14.I.2003. – 14.I.2019.) Počivali u miru Božjem! Zahvalna djeca
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(21.I.2014. – 21.I.2019.)
(22.I.2016. – 22.I.2019.) Navršavaju se tri godine otkako nije s nama naša draga
na našeg dragog
DAVORA VIDOVIĆA
MIROSLAVA DRMEŠIĆ
Neće te izbrisati vrijeme, niti skriti tama, ostaje zvijezda koja sja, prati nas i vječno živi s nama. Počivaj u miru Božjem!
Vrijeme ide, ali praznina i dalje ostaje. Počivala u miru! Tvoji najmiliji
S velikom ljubavlju, tvoja obitelj
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(25.I.2009. – 25.I.2019.)
(27.I.1989. – 27.I.2019.) Dana 27. siječnja navršit će se 30 godina od smrti našeg dragog supruga i oca
FRANO DODIK Godine koje prolaze ne mogu izbrisati tugu i prazninu koja je ostala poslije tebe. Ti si plamen koji se ne gasi. Smrt je jača od života, ali nije od ljubavi i sjećanja na tebe što mi snagu daje.
SLAVKA KLARIĆA Uvijek si u našim mislima, ponosni smo što smo te imali. Počivaj u miru!
Tvoja Bernada
Supruga i djeca
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Na moje drage i nikad zaboravljene roditelje
(29.I.2017. – 29.I.2019.)
DRAGO JOZELJIĆ (1928. – 1997.)
ANA JOZELJIĆ (1928. – 2016.) S vama počinjem i završavam dan... Vera i Mladen
ŽELIMIR ŽELJKO VUKANČIĆ SJEĆANJE VINKO DODIK (13.XI.1928. – 30.I.2002.)
BERNARDA DODIK (2.II.1932. – 30.XII.2004.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo sjećanja na vas. Počivajte u miru Božjem! Djeca s obiteljima
IN MEMORIAM FINKA FRANJKOVIĆ rođ. Babić (1925. – 1997.)
IVAN FRANJKOVIĆ (1924. – 2016.) Hvala za ljubav koju ste nam dali, živite u nama i našim obiteljima. Počivali u miru Božjem! Zahvalna djeca
14
Dvije su bolne godine od tvog odlaska, dragi moj Miki. Boli praznina koja nikada neće biti popunjena. Boli nemogućnost da još nešto uradim za tebe ili ti za mene. Bole riječi koje nismo rekli, a mogli smo, bole uspomene, suze i šutnja iz dana u dan, iz noći u noć. Nedostaješ nam: meni, djeci, unucima. Boli nas tvoja smrt i saznanje da je tvoj život mogao još da traje, a ugasio se. Boli nas sve što nas podsjeća na tebe i saznanje da nikad više nećeš moći da se raduješ, smiješ, voliš. Sve je odjednom stalo i podsjetilo me, posebno mene na prolaznost, na godine koje smo proveli zajedno. Meni je ostala samo staza koja vodi u jednom smjeru. Otišao je s tobom, dragi naš, i dio moga, dio naših života koji smo proživjeli u bezgraničnoj ljubavi. Znamo kako bi bio sretan rođenjem našeg Roka, ali nažalost tu radost nisi dočekao ni osjetio. Ostalo nam je samo sjećanje, a to svakim danom sve više i više boli. Čekaj me, a do moga dolaska zauvijek ćeš živjeti u našim srcima. Tvoji: supruga Vesna, kćerka Željka, sin Dario, zet Mladen, nevjesta Iva, i unučad Robert, Lea, Luka i Roko BROJ 289
SIJEČANJ 2019.
IZ STARIH ALBUMA IN MEMORIAM
RUŽA PETROVIĆ IVO PETROVIĆ (2000. – 2019.)
(1984. – 2019.)
Sretni smo i ponosni što smo vas imali za roditelje. Po vašim načelima živimo i nikog se ne stidimo. Počivajte u miru! Vaša djeca s obiteljima
SJEĆANJE Na naše drage
IVANA DUSPERA
ŠTEFICU DUSPER
(2002. – 2019.)
(1980. – 2019.)
Čuvamo vas u našim srcima i sjećanjima. Počivajte u miru Božjem! Obitelj
Dame na snijegu… U arhivi je na objavu čekala ova fotografija što nam je nekom prilikom posudi Margareta Dodik. Opisa joj nema, datirana nije, imenâ ne znamo, ali došlo je vrijeme da je izložimo za prisjećanje kako su se nekoć i ozbiljne žene, i nadasve dame, znale družiti i zabaviti na snijegu. Vjerujemo da će biti prepoznato o kojim se ženama ili djevojkama radi…
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
PodrŽite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš. Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća". Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
SIJEČANJ 2019.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 289
15
TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA
Blagdanski sajam Potkraj prosinca 2018. godine u prostorima Centra za kulturu i Radničkog doma održane su dvije zanimljive prezentacije onoga što krije utroba zemlje i što vrijedne ruke tvore od onoga što raste na zemlji. Aktivist i zaljubljenik u lijepo kamenje Vernes iz Visokog izložio je zavidnu (i smisleno posloženu) kolekciju minerala i kristala, a Maid rodom od Dervente, sada također žitelj Visokog, priložio je i javnosti predstavio svoje fantazije u drvetu gdje se jedna ceplja, valjuga iliti komad debla pretvara u nadasve upotrebno umjetničko djelo. Netko se divi prirodnim nadzemnim ljepotama, a tek rijetki imaju pristup onome što krije utroba zemlje u vidu ruda i kristala. Ovo je bila prilika da se to pogleda, pa da oko zapazi i primjerke zlatonosne rude vareškog kraja. Podrumski dio rečene ustanove istodobno je bio nakrcan autohtonim rukotvorinama Varešanki koje predstaviše vlastite lijepo oblikovane, a tako i upakirane proizvode. Tu su recimo bile nezaobilazne pekmezuše udruge žena za ruralni razvoj "Zvijezda" s teglama zimnice i organski pripravljene hrane – žena izuzetno prisutnih kada je u pitanju predstavljanje Vareša u različitim medijima. Samo bi još trebalo na teglama s raznoraznim prehrambenim sastojcima staviti deklaraciju s opisom proizvoda, mjestom porijekla i imenom proizvođača. Tu je neizostavno bilo i "Izvorno vareško" sa svojim prebogatim darovnim programom. Nisam primijetio vareške pčelare i njihove proizvode poznate po kvaliteti i originalnosti. Ali zapažene su bile mlade djevojke i žene s ručno rađenim nakitom u potrazi za originalnim suvenirom koji bi predstavljao vareški kraj. Odgovarajuće stručne službe trebale bi ipak ažurnije poraditi na organizaciji i promociji ovakvih manifestacija, pa tako i traženju i oblikovanju originalnog vareškog suvenira koji bi u sebi sadržavao karakteristike ovoga još uvijek začahurenog podzemlja i podneblja. (Suvenir je predmet kojeg se kupi, ponese i zadrži za uspomenu na neki događaj, osobu ili mjesto koje predstavlja) A sam termin ovakvih događaja i izložbi mogao bi se nekako "uglaviti" između Božića i Nove godine kada Vareš malo oživi s onima koji dođu da obiđu svoje korijene i još rijetke živuće pretke... Uglavnom, da je bilo oku ugodno, jest, a da je moglo biti više posjetitelja i kupaca – i to jest.
Tekst J. Klarić • Foto M. Marijanović