Page 14

NEUMORNI OĆEVCI

A

ko je netko pomislio da će Oćevke i Oćevci popadati s nogu nakon pekijade, zlatnog pira, mlade mise i uz to još feštanja po drugim selima, taj se prevario. Ubacilo se ove godine čak i u šestu brzinu, no posljednji atomi snage su se tražili za manifestaciju "Ljeto u Oćeviji 2017." U Mjesnoj zajednici Oćevija procjenjuje se da je tijekom svih gore navedenih zbivanja kroz selo prodefiliralo oko tri tisuće ljudi, no posebno nas raduje veliki broj onih najmlađih. Hoće li to trajati dok se ima kome doći, dok se ne postane punoljetan, dok se ne osamostali ili će se Oćevija usaditi u srce?! Manifestacijom "Ljeto u Oćeviji" nastoji se animirati upravo njih najmlađe pa je tako u ovogodišnjem trčanju u vrećama sudjelovalo 13 djevojčica i dječaka uzrasta do 12 godina. S njima ćemo i početi te izdvojiti Antona Papca kao pobjednika, sestru mu Nelu kao drugoplasiranu, te Marijana Gogića kao trećeg koji se bacio u sam cilj poput klokana. Svake godine 13.8. u dvorištu škole održavaju se stare igre na zemlji – ploke, rupe i crte (koja je na kraju bivala prebačena na 14.8.). Trinaesti ove godine definitivno nije bio nesretan za Gorana Barišića Baju koji je, poput Janice Kostelić u skijanju, pokupio tri zlatne medalje u starim igrama te ih odnio za Australiju. U ploki uz Baju se na drugom mjestu našao Mijo Jozeljić te na trećem "poglavica" Zdravko Barkić. U igri rupe kao drugoplasirani opet se našao Mijo Jozeljić, koji definitivno ima najviše medalja otkako je ove manifestacije. Na trećem bijaše Velimir Jakić. U igri crte, koja se održala na igralištu, nakon Baje se našao Sanjin Spahić, te treći Miki Matić. Malonogometni turnir "Bernard Barkić" na redu je kao i uvijek 14.8. i, mnogi

Natjecanje za djecu

Godina za pamćenje Romario Vijačkić će se složiti, nikad jači kao ove godine. Sudjelovalo je ukupno pet momčadi: Barkići, Vijačkići, Buk, Jakići i Dobrić. Odigrano je deset utakmica, postignuto 29 golova, a kao najbolji su se pokazali Jakići (Dinko, Alen, Alaris, Vjeko, Robert, Velibor, Velimir, Valentin, Zoran Babić i Mario Franjić). Ovo je Jakićima drugi naslov, a vrijedi istaknuti Čedu Jakića kao organizatora tima. Isti Čedo igra za Buk, mnogi će reći kako, ali kod nas je uvijek: opet dobro. Podijeljene su i nagrade za pojedince: Čedo kao najstariji igrač, Andrej Vijačkić kao najmlađi igrač, Mario Martin (momčad Dobrić) kao najbolji igrač, Dinko Jakić kao najbolji strijelac, Blaženko Barkić za fair play igru i Ivan Skeledžić (momčad Buk) za najljepši gol.

ZLATNI PIR

14

Poslije turnira održano je i natjecanje u potezanju užeta. Četvrtu godinu pretegoše Barkići kao najjači – Blaženko, Boris, Igor i Mario. Igranke su bile na rasporedu 14. i 15.8. Za dobre provode bili su zaduženi Cigura sa bendom te Rima Bend. Možda će zvučati kao samohvala, ali zanimljivo je da ljudi koji žive u Varešu svoj godišnji odmor "ispucaju" kako bi uživali u Oćeviji tijekom ovih dana. Niti Jadran, niti tamo neki Vlašić. Igranke kao brend. Na kraju samo još preostaje spomenuti kako nas raduje da se u ovogodišnje igre i turnir uključilo ukupno 120 sudionika, a dom kulture je bio tijesan za sve koji su dolazili poigrati i zapjevati. Srećom pa nas je i vrijeme poslužilo. Fotografije s manifestacije možete pronaći na facebook stranici Radio Oćevija. I još nešto: dogodine natjecanja u ispijanju piva te u trčanju u vrećama za žene.

Tomislav Čović i Dušanka rođ. Gajić vjenčaše se u Varešu 5. kolovoza 1967., a kad se ove godine navršilo 50 godina njihova bračnog života, proslaviše svoj zlatni pir. Na dan 6. kolovoza njihove kćeri (Snježana koja živi u Varešu i Suzana koja za tu prigodu dođe iz Australije) organiziraše im proslavu u rodnom gradu i mjestu vjenčanja. Naime, Tomislav i Dušanka i sami su danas građani daleke Australije, žive u Brisbaneu posljednjih 18 godina. Iz Vareša ih je pomjerio rat, a kao izbjeglice prvih pet godina proveli su u Njemačkoj, zatim se otisnuli tako daleko, ali srce je ostalo trajno vezano za Vareš. To oni sasvim jasno i ističu: "Možemo reći da smo uistinu sretni životom u Australiji, gdje nam je jedna kćerka i unučad, ali ipak jaka je nostalgija i za drugom kćerkom i unučadima u Varešu. Za samim gradom i Bosnom uvijek čeznemo, ipak su tu naši korijeni. Tu smo proveli puno godina i uvijek ćemo se rado vraćati, sve dok nas zdravlje bude služilo", rekoše Čovići, uz otkrivanje recepta onima koji danas pokušavaju ozbiljno razmišljati o bračnom savezu: "Mladima možemo poručiti samo da se žene i udaju iz ljubavi, jer ljubav sve pobjeđuje. Kad ima ljubavi, ima i razumijevanja, a onda i sreća često kuca na vrata." Eto, jedan besplatni savjet nikad nije zgoreg, a Čovićima kao slavljenicima čestitamo, te kao pretplatnicima "Bobovca" zahvaljujemo na dugogodišnjoj odanosti. R. R. BROJ 273

RUJAN 2017.

Bobovac br. 273  

List "Bobovac" Vareš, rujan / september 2017