Page 1

9 771512 813006

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XIX. • BROJ 219 • OŽUJAK 2013.


UVODNIK

N

a prijelazu iz veljače u ožujak svijet je obletjela vijest o presedanu u Vatikanu: abdicirao je papa Benedikt XVI., s obrazloženjem da odlazi zbog dobrobiti Crkve. To naravno, nije zadovoljilo medije nego su objašnjenje potražili u "svetim" skandalima i korumpiranim kardinalima s kojima se Papa, navodno, nije uspio izboriti. Prof. dr. fra Mile Babić, profesor na Franjevačkom teološkom fakultetu u Sarajevu, jedan od onih koje su naši mediji u povodu ove vijesti konzultirali, kazao je kako je riječ o prvoj pravoj ostavci na mjesto pape, jer se jedini dosad zabilježeni slučaj dogodio u vrijeme svađe unutar Crkve, kad su bila dvojica papa pa je ostavka riješila taj raskol. – To je jako pozitivna vijest, Papa kaže da je ispitao svoju savjest pred Bogom i odlučio da ne može obavljati svoju dužnost i po tome će ostati zapamćen – istaknuo je Babić, dok o pozadini papine ostavke, dakako, nije želio špekulirati. Papa Ratzinger bio je jedan od sudionika II. vatikanskog koncila i u ono vrijeme među najnaprednijim svećenicima, no u posljednje vrijeme skrenuo je prema desnim stavovima. Bio je prijatelj s njemačkim teologom Hansom Küngom, koji je pak došao u sukob s Crkvom zbog dogme o nepogrešivosti pape, a kasnije je Ratzinger sudjelovao u ocjeni Küngova djelovanja. Bilo kako bilo, u vrijeme zaključenja ovog broja, u Sikstinskoj kapeli započela je konklava za izbor Ratzingerova nasljednika u Svetoj stolici, a među 115 kardinala s pravom glasa je i nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić… Ne bi bilo loše kad bi u nas netko od političara abdicirao. Zapravo, najbolje bi bilo da abdicira velika većina njih i da time učine jedinu pravu uslugu ovoj zemlji. Jer, korupcija je u BiH toliko javna stvar da se o njoj, njezinim akterima i jalovosti međunarodnih "nadzornih odbora" iznose sasvim jasne definicije, ali i dalje nitko ništa ne čini na iskorjenjivanju. A dok su građani i država sve siromašniji, lideri bh. političkih stranaka zgrću milijune. Za sudove u BiH kaže se da su pod "dominantnom političkom kontrolom" i jedinom se nadom drži veći pritisak iz Bruxellesa. Ondje, pak, kao da se pokvario neki kompresor pa pritiska nema.

IZME\U 2 BROJA Norbert Mappes-Niediek, autor knjige Balkanska mafija i nekadašnji savjetnik Yasushija Akashija za bivšu Jugoslaviju, na pitanje što bi se dogodilo na Zapadu u slučaju sumnjivog podrijetla imovine, odgovorio je da bi, naravno, političari bili pod takvim pritiskom da bi morali izaći u javnost i odgovoriti na optužbe. Neefikasno sudstvo je glavna smetnja u borbi protiv korupcije u BiH, smatra on. A zbog čega sudstvo nije u stanju pokrenuti proces protiv sumnjivih političara pojašnjava Srđan Blagovčanin, predsjednik Transparency Internationala za BiH: – Prvi i osnovni problem sudstva BiH je to što se financira iz 14 različitih proračuna i već svaki kantonalni ministar financija ima efektivnu kontrolu nad pravosuđem. Ostali su problemi nekompetentnost ljudi koji tamo sjede, nepostojanje specijaliziranih istražnih timova, nedovoljna suradnja između agencija za provođenje zakona i pravosudnih institucija – ističe on. Budući da nema konzekvenci i da se ne pokreću sudski procesi, u BiH se stvara slika o općoj korupcijskoj kulturi, gdje nitko ne zna što je istina, a što je laž. Kada jednom nastane takva zbrka, i politika se razvija u tom smjeru. Na kraju dolazi do potpune korupcije u političkom sustavu

uopće, smatra Mapes-Nidiek i osvrće se na ulogu Ureda visokog predstavnika u BiH: – Uloga međunarodnih sudaca i tužitelja je u velikoj mjeri pozitivna, ali se ne smije zaboraviti na politički interes različitih zemalja u OHR-u. Ako se neki političar može ucijeniti i ako ga je moguće optužiti, to praktično olakšava rad službenicima međunarodne zajednice. Oni mašu tim optužbama i to znači da zauzvrat traže protuuslugu. Taj mehanizam će biti prisutan sve dok se ne ukine protektorat. Naravno da će ukidanje OHR-a pogoršati situaciju, ali rata neće biti. Najprije mora biti gore da bi bilo bolje – zaključio je on. Uglavnom, tako se u našem jeziku nesmetano udomaćio osmi padež – koruptiv: kome, koliko… U Varešu, pak, uz prvi cvrkut ptica trenutak je da se konstatira kako je zima ove godine bila razumna, nije se spiskalo novce u snijeg u onoj strašnoj mjeri kao lani. No, pravo će proljeće, po običaju, stići do Dabravina pa si ondje uzeti "godišnji odmor" i tek nakon njega nastaviti za Vareš. Ista je stvar i s investicijama, s planovima i zamislima da se u ovoj općini napokon nešto krupno pokrene. A valja preživjeti dok se uz Kapiju dovalja...

DONACIJE ZA "BOBOVAC" IZ ŽUPNIH MATICA

ISPRAVAK

ŽUPA VAREŠ Umrli: Mara Antunović rođ. Tuka (1926.), Anto Ivanković (1932.), Zdravko Perić (1944.).

U "Bobovcu" broj 218 na 16. stranici u posljednjem pozdravu Dragi Josipoviću greškom su izostavljeni: "nevjesta Vera, sestra Katarina, bratići i sestrići".

Svima hvala lijepa!

Fotografija na naslovnici: K. Božić

2

N. N., Mostar – 10 KM, K. Ž., Vareš – 50 KM, Bajro Čolo, Vareš – 10 KM, Borka Varešković, Vareš – 20 KM, Slaviša Zlović - Cucek, Vareš – 20 KM.

BROJ 219

OŽUJAK 2013.


AKTUALNO

SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA Općinsko vijeće Vareš održalo je dana 28. veljače 2013. godine petu redovitu sjednicu s 20 točaka na dnevnom redu. Poslije kontroverzi o brezanskom smeću, koje su obilježile prethodnu sjednicu, bilo je očekivanja da će se na ovoj održati nova runda na tu temu, tim prije što su u međuvremenu nevladini aktivisti (Let's do it Vareš) organizirali peticiju i prikupili 830 potpisa građana sa zahtjevom da se povuče Zaključak kojim je odobren aranžman s Općinom Breza, ali na sjednici nije bilo spomena ni peticije ni smeća. Polemiku je ovaj put izazvalo povećanje koeficijenta za obračun plaća u Zajedničkom općinskom pravobraniteljstvu (Općina Vareš, naime, "dijeli" pravobranitelja s Općinom Olovo). Dio vijećnika bio je mišljenja da pravnici precjenjuju svoju ulogu i da se prije svega bore da budu preplaćeni, dok su suprotna mišljenja glasila da je pravobraniteljska funkcija u Općini važna i zahtjevna te da je teško stimulirati osobu adekvatnih kvalifikacija da se bavi ovim poslom u Varešu pored bolje plaćenih mjesta u višim institucijama. Na kraju je povećanje koeficijenta podržano, a povišenu plaću pravobranitelja zajedno će financirati općine Vareš i Olovo. Dalje je na sjednici usvojen Zaključak kojim se "voljom građana općine Vareš i organa vlasti ove općine želi predložiti organima Federacije BiH, koji rade na reformama Ustava Federacije BiH, da općinu Vareš u novom ustroju teritorijalnih jedinica (koja se sada nalazi u sastavu Zeničko-dobojskog kantona) priključi Sarajevskom kantonu". U Zaključku upućenom na adrese sedam najviših domaćih i međunarodnih instanci navodi se da je Općinsko vijeće Vareš u više navrata na svojim sjednicama izražavalo nezadovoljstvo položajem i pripadnošću Vareša Zeničko-dobojskom kantonu, te da su 2007. i 2009. godine

iz ove općine pokretane službene inicijative o izmještanju u Sarajevski kanton, da su one upućivane kantonalnim i federalnim zakonodavnim tijelima, ali da pomaka i odgovora nije bilo. Pozivajući se na Europsku povelju o lokalnoj samoupravi, vijećnici su usvajanjem ovog zaključka odaslali jasno i jedinstveno stajalište organa vlasti u Općini Vareš, ali sudeći prema dosadašnjoj gluhosti na glasove iz malih i desetkovanih sredina pitanje je hoće li ga u krugovima koji odlučuju itko uopće pročitati. Među ostalim, razmatrana je i Informacija o radu Policijske stanice Vareš s ocjenom stanja sigurnosti za proteklu godinu. Pokazatelji govore da je bilo 58 krivičnih djela, nešto više od jednog tjedno. Među njima je 18 teških krađa, od kojih je osam rasvijetljeno. Drugih teških oblika krivičnih djela kao što su ubojstva, silovanja, podmetanja eksplozivnih naprava, krađe automobila i sl. nije bilo. Zabilježeno je šest slučajeva nasilja u obitelji. U oblasti narušavanja javnog reda i mira evidentirano je 67 prekršaja od čega 26 tuča, 16 slučajeva svađe i nepristojnog ponašanja, devet slučajeva naročito drskog ponašanja, osam slučajeva omalovažavanja policijskih službenika... Po mjestima gdje su se ti prekršaji dogodili prednjače ulice (40) te ugostiteljski objekti (20 slučajeva). Za posljedicu, 23 osobe su lakše povrijeđene. Sveukupno, u odnosu na godinu ranije (2011.), broj krivičnih djela je u opadanju, a slična je situacija i u oblasti sigurnosti prometa gdje su zabilježene 44 prometne nezgode, na sreću bez smrtnih i težih posljedica, dok je lakše povrijeđeno deset osoba. Raščlanjujući uzroke utvrđeno je da se 16 nezgoda dogodilo zbog neprilagođene brzine, 12 zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, a ostalih 16 iz trećih razloga... Usvajajući ovu informaciju vijećnici su mogli zadovoljno zaključiti da Vareš, kojeg se smatra i gradom umirovljenika, živi prilično spokojnim životom.

ČURTIĆEVA STATISTIKA

Demografski gubici

Mujo Čurtić

V

eć šestu godinu umirovljenik Mujo Čurtić samoinicijativno i vrlo pedantno bilježi općinsku statistiku glede nataliteta i mortaliteta. Prije nego ćemo se poslužiti njegovim podacima za prošlu godinu, a i za cijeli petogodišnji period, zanimalo nas je otkud mu ideja odnosno motivacija za vođenje takve evidencije. Kazao je da ga je jedne godine zaintrigirao podatak iz statistike župe OŽUJAK 2013.

Vareš o broju umrlih (katolika) i ta brojka umrlih na godišnjoj razini činila mu se gotovo nevjerojatnom. Otad je počeo bilježiti, obuhvaćajući sve tri konfesije, a ujedno je evidentirao i novorođenčad te vjenčane parove. Sve to raščlanjuje i po spolovima, te u opaskama zabilježi i poneku neobičnost. Primjerice, najstariji Varešanin koji je umro kroz petogodišnje razdoblje bio je 101. godini. Znajući za njegov rokovnik u kome su, ne samo brojčano nego poimence, zavedeni svi Varešani koji u posljednjih pet godina dođoše ili odoše s ovoga svijeta, podatke mu susretljivo dojavljuju znanci i drugi umirovljenici, osobito za one koji su rođenjem Varešani, ali su umrli i ukopani izvan Vareša. Uglavnom, po Mujinoj evidenciji, u prošloj godini preminulo je 178 Varešana: 92 muškarca i 86 žena, a po nacionalnoj strukturi – 111 Hrvata, 62 Bošnjaka i 5 Srba. Na vareškom području sahranjeBROJ 219

no je njih 151, a ostalih 27 "u dijaspori". Broj sklopljenih brakova bilježi malčice rasta u odnosu na ranije godine i njih je bilo 47, ali to uključuje i one parove koji se u Varešu vjenčaju da bi ponovo otišli živjeti drugdje. I na koncu, tijekom 2012. na svijet su došle 43 vareške bebe, od čega 25 dječaka i 18 djevojčica. Sada slijede podaci za petogodišnje razdoblje kroz koje je umrlo 880 Varešana, a rođeno tek 252. Umrlo je 466 muških i 414 ženskih osoba, po nacionalnosti – 531 Hrvat, 304 Bošnjaka i 45 Srba. U Varešu su kroz taj period obavljene 754 sahrane, a u inozemstvu je ostalo počivati 126 nekadašnjih građana Vareša. Dok, među novorođenim su 132 dječaka i 120 djevojčica. S ovakvim priraštajem općina Vareš iz godine u godinu gubi demografsku bitku, a Mujini bi podaci, osobito ovi zbirni, doista trebali potaknuti na razmišljanje. R. R.

3


IZ SYDNEYJA, OD SRCA

I

nače, mi zaigrani kao djeca i ne vidimo kud prođe dan, kud vrijeme ode k'o potok brz i samo poneka vijest dobra ili loša zaustavi nas u tim našim svakodnevnim zabavama. Sydney je veliki grad gdje se živi brzo, tempo života je veliki, pa si u trci s vremenom svakodnevno. Svi koji stignu u ovaj grad kao gosti ili turisti lako primijete taj životni tempo kojeg nema u provincijama i malim sredinama gdje se polagano živi. Ali što možemo, krojači sudbina skrojiše nam kapu, a mi i dalje gologlavi na svjetskoj vjetrometini tražimo zavjetrinu. Nalazimo je samo u krugu obitelji, u krugu prijatelja, pa su nam i druženja u takvim krugovima najdraža. Uvijek tu ima imendana, rođendana, krstitki pa i poneka svadba, tako da susreta i druženja veselih ima, međutim ima i onih tužnih gdje je tišina i muk, jer i takva su sastavni dio života. Odlučujem ipak izdvojiti i opisati tri lijepa druženja s meni dragim ljudima, za koja držim da su vrijedna spomena.

Pokladno druženje Pokladno druženje po običaju nije nas zaobišlo iako smo to ove godine forsirali, ako ništa da se ne prekida dugogodišnja tradicija. Osmisliti tu večer i dati joj neku dimenziju i nije bilo teško. Ideja se sama nametala. U posljednje su vrijeme svjetski mediji brujali o velikom broju namještenih rezultata i režiranih utakmica, sve radi crnih kladionica gdje je zgrtano i obrtano puno novca. Nije to ništa novo samo što je to do sada bilo bolje upakirano i lijepo maskirano. Naravno, i mi smo kroz program naših mačkara režirali jedan boks meč, režirali pobjednika, na slikovit način uz maske prikazali sivu stranu sportskih nadmetanja. Borba gladijatora dva strašna boksera Tysona i Rockyja poslužila je da dočaramo veliki meč, ali i veliku namještaljku. Uz te naše boksere išla je cijela svita sumnjivih menadžera, trenera, dama "visokog" morala te navijača kojima ti sumnjivi tipovi manipuliraju. Svjetski akteri namještaljki ne skidaju lako svoje maskice i žele ostati do kraja anonimusi, naši su to jedva dočekali zbog iznimno tople, bolje reći vrele noći toga dana, naravno lakše doping osvježenje hladnim pivom poslije smo tolerirali.

Podudarni rođendani Dva privatna slavlja koja su vrijedna spomena su ustvari dvije proslave rođendana, zasebne, ali s nekoliko lijepih sličnosti, naravno sve slučajno i to jednostavno bude tako. Te su privatne proslave

4

Sydney

Lijepe geste slavljenika List "Bobovac" nam redovno pozvoni i zakuca na vrata. Otvorimo mu k'o dragu gostu, prigrlimo ga i pogledom omilujemo. Zasjednemo bar na trenutak s dragim gostom, pitajući ga za Vareš i Varešane. On nam polako otvara dušu, priča nam i priča, pripovijeda o svemu, a nama takve priče nikad dosta. Piše Josip Josipović bile vremenski odvojene par mjeseci, slavljenici se baš dobro i ne poznaju, a opet s nekoliko podudarnosti koje nije bilo teško primijetiti. Prva veza slavljenicima i jednim i drugim naravno je rodni kraj, međutim njihovi životni putovi se razlikuju i imaju tek malog dodira na našim zabavama u Sydneyju. I opet slučajno bile su to dvije lijepe proslave 60-og rođendana. Podudarnost je i to da slavljenički parovi imaju ista imena, Marija i Mijo, no jedni su Gavran, a drugi Vidović. Na kraju obadva slavlja završila su lijepom i sličnom gestom, slavljenici su svoje darove preusmjerili drugima, a bili su to vrijedni novčani darovi.

Slavlje kod Gavrana O svim rođendanskim slavljima u obitelji i familiji uglavnom brinu naše ljepše polovice, pored nas muških prošao bi i vlastiti rođendan neprimijećen. Tako je i mene supruga podsjetila da dolazi "tetki" rođendan. Hvala Bogu, neka slavlja, jedino je trebalo još izabrati lijep poklon za BROJ 219

moju veliku sestru. Dilemu oko svega riješila je sama slavljenica telefonskim pozivom. Uz njeno uobičajeno: "Haj, kako si mi, jesi l' mi se umorio?", slijedila je i pozivnica. "Znaš li ti da ti je sestri jubilarni šezdeseti?". Evo sad znam. "Znaš da ti je sestri i zetu jubilarna četrdeseta godišnjica braka?" Primio na znanje! "Dragi moji, za taj dan ne planirajte ništa drugo nego sestra vodi familiju i ovo mojih bližih prijatelja u Punchbol klub." Slažem se i s ovim, ne daj, Bože, težeg posla. Slijedila je napomena da nikakvu kupovinu poklona ne želi. "Znaš, ako već mora biti poklon radije bih da to bude u novcu nego da se brinete oko kupovine istog. Hvala Bogu, zadovoljna sam sa svime pa bi radije te svoje poklone poklonila drugima, a to mi je lakše učiniti s novcem. Sve svoje goste zamolit ću koliko žele i mogu od srca da daju novčano, a seka će to lijepo sabrati i spremiti djeci u Maloj školi u Varešu." Sve što je lijepo zamišljeno, lijepo je i u djelo provedeno. Poslije lijepih trenutaka provedenih u lijepom ozračju i lijepom društvu u našem Hrvatskom društvu i klubu Punchbol slavljenica je učinila i liOŽUJAK 2013.


jer i badžo Tomo Ilić slavio je svoj rođendan, međutim on je domaćinski prepustio svu ulogu slavljeniku Vidoviću. Pri mom dolasku na slavlje lako je bilo primijetiti da se slavljenik šepuri kao paun i raduje posebno zbog rođendanske torte, naravno s razlogom. Pri kraju rođendanskog slavlja slavljenik Mijo Vidović je i javno pročitao da njegov rođendanski poklon iznosi 1820 australskih dolara i da će taj iznos predati u olovsko svetište.

Rođendanska torta

Supružnici Vidović s Mijinom rođendanskom tortom

jepu gestu: 1200 australskih dolara poklonila je za djecu u Maloj školi u Varešu.

Slavlje kod Vidovića Marija i Mijo Vidović su relativno česti gosti u Australiji, razlog tome je što imaju ovdje lijep broj familije i prijatelja te su zahvaljujući njihovoj volji za druženjima i stekli lijep broj istih. Mijat mi je uvijek svojim dolaskom bio osvježenje u našoj maloj zajednici. Uvijek je pun interesantne priče iz njegova bogatog životnog opusa te uvijek spreman za pjesmu i šalu. Ovaj njegov boravak bio je malo duži pa smo se bili već navikli na česta viđanja. Pri druženju i dogovaranju pokladne zabave u HKD "Bosna" Mijo je iskoristio priliku da me pozove, naravno kao i ostale, na svoj rođendan.

"Poslije mačkara sutradan ponovo nastavljamo kod mog badže Tome na proslavu mog šezdesetog rođendana." Naravno, rekao je da je pri pravljenju plana gdje proslaviti šezdeseti rođendan prevagnula Australija zbog mnogo čega, a posebno zbog familija i prijatelja koji žive u Australiji. Upoznao je sve svoje uzvanike s time da ih oslobađa brige oko kupovine poklona, da umjesto poklona prima novac, novčanu donaciju koju će on pokloniti Gospinom svetištu u Olovu. "Hvala Bogu, ja i moja Marija što smo zaradili dovoljno nam je za život, poklone ne bih mogao sve ni ponijeti, a ovako, koliko god bude, dobro će doći crkvi u Olovu." Poslije pokladne zabave doslovno isto društvo nastavilo je Mijatovu rođendansku feštu. Ustvari, bilo je to duplo slavlje rođendana

95,

Hz

01 3 i 1 ,1 M

e-mail: radiobobovac@hotmail.com OŽUJAK 2013.

BROJ 219

Sve su rođendanske torte na neki način posebne i lijepe, i onaj tko ih pravi bira recept te s puno pažnje ih dekorira, koristeći sav svoj trud i vještinu. Naravno, mlada dama koja je uspješna u svemu; školovana i uspješna poslovna žena, majka dvoje djece, izvrsna u svemu pa i u pravljenju kolača, Sandra Papac, potrudila se da svog tetka iznenadi rođendanskom tortom. Bila je to velika i lijepa torta, ujedno i lijepa i slatka promocija našeg dragog lista "Bobovac". Na torti je bila printana prva stranica "Bobovca", posebno izdanje sa slikom bračnog para Vidović. Za mene laika koji voli kolače bilo je to nešto novo upravo kada mi je Sandra objasnila da je sve jestivo pa i slika, logo "Bobovca" i sve ispisano. "Pa, zar to nije papir?", bio sam u nevjerici. "Ne, sve je sastavni dio kolača-torte", reče mi Sandra. "Imala sam ideju i trebalo je truda da je napravim. Prvo, došla sam do prve stranice 'Bobovca' odakle sam 'posudila' logo, natpis i ostalo, malo sam teže došla do najnovije slike Mije i Marije da to oni ne saznaju, te na kompjutoru dizajnirala novu stranicu, 'posebno izdanje' i sve što sam željela da na torti piše. Sve sam to poslala kompaniji koja mi je taj dio isprintala, naravno to su jestivi ekstrakti i šećer te sam to ponovo sve ugradila u tortu po mojoj zamisli i receptu." Na moju dušu zašli kompjuteri i u kolače.

Donacije pojedinaca i naše udruge Da ne bi ovo naše pokladno feštanje prošlo tek kao obično feštanje odlučeno je da se od sredstava udruge donira 600 australskih dolara za zvono u Oćeviji, te 600 dolara za naš list "Bobovac". Za list "Bobovac" sakupljeno je još 820 dolara osobnih donacija. Bilo je i vrijeme. Naravno, zadužen je gospodin Vidović da te donacije preda na prave adrese.

5


USUSRET JOŠ JEDNOM SIJELU

N

akon početnih muka po dolasku u Nizozemsku i dobivanja statusa za boravak, naši prognanici počeli su dobivati na korištenje stanove ili kuće. Odmah zatim mnogi su počeli raditi, a djeca su pohađala školu. I kako to obično biva u tuđini, pomalo smo se počeli sastajati, češće vikendom, družeći se tako po kućama uz piće, meze i ostalo. A kako smo nostalgični za Varešom, ta tema je bila neizbježna i trajala je beskonačno. Pričalo se o svemu, a najviše o tome kako je nekad bilo. I tako, nakon nekog vremena, nastala je ideja o nekakvom okupljanju što je moguće više ljudi na jednom mjestu. Najveći zagovornici tog okupljanja, koje smo kasnije nazvali vareškim sijelom, bili su Leon Rohmes i pok. Ratko Jarčević, Franjo Lekić (koji je već odranije živio u Nizozemskoj) i Dalibor Malbašić Dačo, uz podršku nekolicine ostalih. Leon i Dačo su pozvali nekoliko u to vrijeme dostupnih ljudi na prvi sastanak i u tome im je pomogao Branislav Semunović Budo. Taj sastanak je bio u uredu Hrvatske auto škole. Na tom inicijativnom sastanku su bili: Leon Rohmes, Ratko Jarčević, Brano Semunović, Dalibor Malbašić, Štefko Malbašić, Ivan Piljić, Stjepan Milićević Pipe i Franjo Lekić koji je sa sobom doveo i dvojicu Fojničana. Tada je dogovoreno da se prvo sijelo održi u Den Bosu (Rosmalen), a da nam dvoranu osigura gosp. Ivica (danas pokojni), vlasnik Hrvatske auto škole. Organizaciju je preuzeo Ratko Jarčević koji je imao najveće iskustvo u ugostiteljstvu, a uz pomoć ostalih prisutnih na dogovoru. I tako, prvo sijelo je održano 1995. godine u Den Bosu. Bilo je to veoma lijepo druženje uz muziku, piće, jelo (pečenje, salata i dr.). Svi su bili zadovoljni i ushićeni jer su tada vidjeli drage ljude nakon nekoliko teških godina, i tada se već počelo razmišljati o sljedećem sijelu. A njega su u Pernisu kod Rotterdama dogovorili Jasna i Josip Brđanović Šukur. I ovo sijelo je proteklo u lijepom ozračju i u velikom zadovoljstvu. Da bismo osjetili dašak našeg Vareša pobrinuo se naš arhitekt Mladen Zlović, veliki umjetnik u duši, dekorirajući prostoriju motivima i slikama iz Vareša, a koje je sâm naslikao za tu priliku. To je bilo 1996. godine. A onda je 1997. sijelo organizirala Renata Jarčević s Ratkom u Nijmegenu, u Studiju 92. Treba li ponoviti da je sve je, kao i dotad, bilo u najboljem redu. Dalje organizaciju ponovo preuzimaju Jasna i Josip Brđanović. Veliku pomoć su im pružili striko Mirko Nikolić, te Žaklina i Kruno Lučić. Jedno sijelo je bilo u Pernisu 1998., a drugo u Rotterdamu 1999. godine. Na organizaci-

6

Nizozemska znamenitost

Vareš u duši Varešani u Nizozemskoj ne posustaju u organizaciji godišnjih susreta i u tome imaju najrazvijeniju tradiciju među našim iseljenicima. Najava predstojećeg okupljanja (13. travnja u Nijmegenu) ujedno je i prigoda za prisjećanje na to kako je sve počelo Piše Stjepan Milićević ju i samo sijelo nema prigovora, sve je funkcioniralo dobro, nama nikad nije falilo raspoloženja, plesa i kola. U sljedećem periodu Renata je pronašla veoma dobru i funkcionalnu dvoranu u Wijchenu kod Nijmegena, gdje su se se održavala naredna sijela. To je bilo u vremenu od 2000. do 2005. godine. Na tim sijelima je sve bilo besprijekorno, velika je to dvorana s podijem za muziku i ples i s dva šanka za piće, što je nama veoma važno. Treba napomenuti da je u tom periodu dolazila muzika iz Vareša: Leon Dodik, Marcel Lekić, dr. Vlatko iz Breze, i drugi, većinom pjevači. Oni su bili smješteni kod organizatora sijela. A 2006. godine dogodila se stanka i nismo održali susret. Ali već naredne 2007. nastavili smo našu tradiciju. I sijelo je održano opet u Wijchenu, a u organizaciji Renate Jarčević. Bilo je puno gostiju, pravo vareško veselje i zabava. U periodu od 2008. do 2012. za vareško sijelo se brinu Katica i Boro Barkić. Ovdje moramo naglasiti izvrnu organizaciju, dobru muziku, dvoranu u kojoj se moglo i pušiti. Sva ova sijela su bila također u Wijchenu, gdje smo postali starosjedioci. O sijelima u organizaciji Barkića bilo je u više navrata pisano u našem listu "Bobovac", a posebno velika reportaža priliBROJ 219

kom posjeta i boravka našeg urednika Mladenka Marijanovića te predsjednika HKD "Napredak" Vareš Željka Franjića i biznismena Zdravka Barkića. Treba istaći da na naša okupljanja dolaze naši mladi, koji su došli u Nizozemsku kao mala djeca, a sada su to momci i cure, vidi se da se ne odriču svoga porijekla i korijena, iako su se ovdje dobro integrirali. Nepravedno bi bilo ne spomenuti i naše sugrađane koji su dolazili na sijela u ovom razdoblju i s drugih kontinenata: iz Australije, Amerike, Kanade, kao i iz zemalja zapadne Europe, najviše iz Njemačke, Belgije (Jakara, Stević) iz Skandinavije, Engleske... Nada i Mijo Skeledžić dolaze iz Frankfurta svake godine bez obzira na vremenske uvjete. Mladen Miletić s prezentacijom posuđa i prikladnom tombolom, također. Ima još takvih primjera, ali molimo da se nitko ne ljuti jer će se o ovoj temi još pisati, a nemoguće je sada navesti sve poimence, u svakom slučaju svima velika hvala za podršku i dolazak. Ujedno ističemo dolazak mnogih ljudi iz Varešu susjednih mjesta, a posebno prijatelje iz Breze, Kaknja, Zenice, te zatim drage ljude iz okolice Konjica, Buturović Polja, okolice Mostara i Čapljine. A bilo je i onih koji mogu, a neće... Za par godina predstoji nam i jubilarno 20. vareško sijelo, pa možda je već vrijeme da počnemo razgovarati o konceptu i organizaciji toga velikog i emotivno kontradiktornog slavlja. Jer to je 20 godina lijepog druženja, ali i 20 godina tuge za našim Varešom koji nikako ne može izaći iz naših duša. Na koncu, koristimo ovu priliku da vas pozovemo na ovogodišnje vareško sijelo, koje će se održati 13. travnja/aprila u istoj dvorani, Wijchen-Alverna kod Nijmegena. P. S. Zahvaljujemo svim organizatorima na velikom trudu i odricanju, a za uspjeh svih dosadašnjih sijela. OŽUJAK 2013.


OBIČAJI MOGA MJESTA (II)

P

rvi dan Korizme, znamo svi, jest Čista srijeda. To jutro za doručak je obično bila ampren čorba, a za odrasle muškarce je nekako najviše odgovarao rasol, kojega je, na sreću, u to vrijeme bilo u izobilju. Razlog za takav vid doručka je bio taj da su, pa gotovo svi muškarci, a ni ženama nije bilo mane, nastojali prije dvoznačnog fajrunta (za igranku i za poklade, o čemu je bilo govora u prošlom broju) nastojali iskoristiti vrijeme za čašicu više. Mnogima je ta čašica više bila i odluka da za vrijeme Korizme neće nikako piti alkohol, a drugi će, ako ništa drugo, to činiti samo u rijetkim prigodama. U biti su svi bili spremni zadati sebi pokoru za vrijeme trajanja Korizme. Bilo je tu različitih odluka. Neki bi sebi zadali da neće piti alkoholna pića, drugi kavu, treći neće jesti bilo kakve slastice itd. Neki su išli tako daleko da su obećavali da sa svojim bračnim drugom neće za vrijeme Korizme spavati zajedno i sve se nekako moglo pratiti drži li se netko danog obećanja, osim ove zadnje sebi zadane pokore. Bilo je poprilično onih, naročito starijih, koji su postili za cijelo vrijeme Korizme. Nama su roditelji uvijek govorili i učili nas da je bilo koji vid odricanja u to vrijeme vrijedan, ali da je ipak najvrjednije pomoći potrebnima u njihovim potrebama tijekom Korizme, a i tijekom cijele godine, u okviru svojih mogućnosti. Zajedničke molitve u obiteljima bile su češće u onim koje to nisu činile u svakodnevnom životu. Mještani su postajali tihi i smireniji, pa reklo bi se go-

KORIZMA Piše Miroslav Petrović

tovo skrušeni. I odnos među susjedima nekako je bio bolji, svi su nastojali barem kroz to vrijeme biti od koristi jedni drugima. Petkom navečer veliki broj mladih išao je na Put križa, a stariji bi na Put križa odlazili nedjeljom prije pučke mise. Razlika je bila u tome što bi u nekorizmeno vrijeme s velike mise gotovo svi svraćali u hotel "Zvijezda" na kavu i poneku čašicu, jer im je to bilo na putu kući, a u korizmeno vrijeme se išlo pravo kući. Uglavnom su se svi pridržavali svojih obećanja sve do sv. Josipa, sveca u Korizmi koji

TRGOVINSKA RADNJA

TERZIĆ VAREŠ, ul. Čaršija bb. vl. Davorka Terzić

tel. 061/791-133 OŽUJAK 2013.

• školski pribor • udžbenici • uredski materijal • knjige • suveniri • darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja

je dozvoljavao da se obećanja taj dan smije prekršiti. Najbolje je bilo kad bi taj svetac padao subotom ili nedjeljom, onda bi organizirali i igranku. Na Cvjetnu nedjelju svi koji su išli u crkvu sa sobom su nosili grančicu tisovine na posvetu. Prethodno bi se, ujutro u lavoru, u kom je voda bila po-

miješana s mladim cvijećem, svi umivali da bi put tijekom godine svakome bio "posut cvijećem" i da mu "cvjetaju ruže" na svim planovima. Domaćice i domaćini kuće nosili su onoliko tisovih grančica koliko su imali građevinskih objekata, kako bi, nakon blagoslova, za njihove grede zadjenuli posvećene grančice. Selo je bilo bogato tisovinom pa su tako i s Tisovaca dolazili kod nas po tisove grane, a mi smo se uvijek pitali: po čemu su onda Tisovci dobili ime? Ipak, svi su jedva čekali da što brže prođe to vrijeme i da se život vrati u svakodnevicu, bez odricanja. Tako se sjećam jednog događaja, koji to ocrtava, a bilo je to u vrijeme kad smo se već preselili u Vareš. Jedan moj susjed koji je volio malo više pogledati u dno čašice, za vrijeme Korizme redovito se "prolazio alkohola", a stanovao je preko puta crkve. Na Bijelu subotu izašao na balkon s čašom rakije i čekao da u podne crkva zvoni za "Aleluju". Pošto još nije bilo podne, a on bio nestrpljiv za "omrsiti se", prokomentirao je to na svoj način: "Kako ovo crkva svaki dan zvoni točno u 12 sati, a, eto, baš danas kasni!?" Eto, otprilike, po mome sjećanju, tako je prolazilo korizmeno vrijeme u mojim Potocima.

Zahvala Ovim putem želimo zahvaliti svim donatorima koji su pomogli u organizaciji dječjih pokladnih večeri, održanih u domu "Soca" u Varešu 12. 2. 2013. godine, a to su: l l l l

BROJ 219

Župni ured Vareš Šimić-prom Vareš Caffe bar City Vareš Poljooprema Vareš

l l l l

MPM Vareš Profitex Vareš Ribnjak Sirena Vareš Frizerski salon Azra Vareš

Organizatori: Danijel Erlbek i Ivica Lekić 7


ZA PROMIŠLJANJE

N

8

OBAVITI ŽIVOTNI ZADATAK -

USKRSNUTI Foto: Zlatko Šimičević

ije naš fra Vitomir govorio samo o smrti i umiranju. Govorio je o tome kako treba završiti život, a da uskrsnuće bude logičan nastavak, da smrt bude samo prijelaz iz jedne egzistencije u drugu. Fra Vitomir je bio čovjek logike, predavao nam je filozofiju i sva ta "mudrovanja". Nije zatvarao oči pred ogromnim pitanjima o smislu života: odgovori su, ponekad, i za njega, genijalca, bili opasno teški. Sve je znao objasniti i protumačiti, ali je sa zebnjom ili strepnjom govorio: "Čilac, valja obaviti posao: valja umrijeti". I on je obavio taj zadatak, uradio je "posao". Onaj, komu je fra Vitomir povjerovao i komu je predao svoj život, primio ga je na zasluženi odmor: jer fra Vitomir se borio i trudio da nas osposobi i spremi za život, da nama pomogne u traženju smisla (i u, naizgled, besmislu), da nama olakša prihvaćanje obveze života i obavljanje naših najvažnijih zadataka. Imam fra Vitomirov habit: jednom mi ga je (pro)dao. I najradije njega nosim kad je nešto važno, nešto novo, nešto nepoznato, pa i nešto teško. Kao da je dio njegove pažnje i brige ostao u habitu i nekako se bolje osjećam: nisam sâm. Fra Vitomir je tu uz mene. Je li i to dio tog "završenog, urađenog posla"? Je li i to, fra Vitomire, odsjaj uskrsnuća – nisi umro, samo si otišao, ali nisi mrtav! Posao je dobro završen. Otišao si, ali si i sada "pri ruci". Svi putujemo i svi ćemo otići. "Gledaj da ti tijelo bude izmučeno trudom i naporom dobrih dijela, da tako uskrsne slavno na vječni život" – molimo kroz Križni put. Od fra Vitomira, Varešanina, vraćam se u Vareš. Samo dobri Bog zna koliko je u Varešu bilo i koliko sada ima Varešana, koji se boje za svoj život, da ne bude promašen. Nije problem ako je taj život težak, ako je bio i još uvijek jest pun problema, ako se treba oznojiti razmišljajući kako spojiti početak i kraj mjeseca, kako prehraniti one za koje si zadužen životno, kako im osigurati školovanje, kvalitetan početak i zdrav temelj dalje egzistencije, kako pronaći posao i usmjeriti ih na samostalan put? Problem je i veoma je važno kako ostvariti, uz sve te poteškoće, da taj tvoj život zadrži ljudsku dimenziju, da se srce ne izgubi, da se mali osmijeh uvijek rodi kao novi dar i novo, ugodno iznenađenje. Tako življen život imat će kao logičan prijelaz odlazak u blizinu Biću koje nas voli i ljubi, odlazak u raj. Tada je uskrsnuće normalan slijed, logičan prijelaz iz jedne stvarnosti u drugu. Nadam se da su mnogi Varešani, baš kao i fra Vitomir, živjeli zauzeto i radno cijeli svoj život i da su smireno dočekali smrt (= izlaz i

Piše fra Mirko Majdandžić prolaz) u novu dimenziju egzistiranja. Jer je teško i zamisliti koliko je trebalo "uložiti truda i napora" da se živi uskrsnički, da se iz ovog života vidi sjaj uskrsnog jutra, da se u življenju svakog dana osjeti vjera koja "nosi kroz život". Ovako živjeti život je borba i napor. Problemi pred nama ponašaju se kao ateistički aktivisti: žele uništiti ili barem umanjiti i oslabiti vjeru u nama. Ova vjera, koja daje snagu da nam životi budu na putu uskrsnuća, nezasluženi je Božji dar. I dobili smo taj dar u krštenju. Osvježavali smo ga kroz druge sakramente, kroz pobožnosti i molitvu, kroz druženje s Darovateljem te milosti. Ali, možda se događalo da je pala patina na primljeni dar, da se vjera lagano gasila, a mi postajali umorni od života. Teškoće života su postajale prevelike i nesavladive. Izvori naših energija su se smanjivali, neki su možda i presušili. Strah se pojačavao i lagano smo postajali životni daltonisti: život je izgubio boju. Počela se rađati sumnja da naš život nema smisla, ne samo ovdje, nego i na drugim mjestima. Možda smo plod slučaja, slučajno smo bačeni u ovu egzistenciju. Sve što radimo jest uzalud, jer doći će dan, kada će ovaj naš život završiti i smrt će sve uništiti. Nikakve BROJ 219

logike nema, nema smisla, jer smrt sve briše, tare, i ništi. I tada smo već mrtvi i prije nego umremo. I prije smrti! Gdje smo pogriješili u obavljanju najvažnijeg zadatka? Uzeli smo svoj život samo u svoje slabe ruke, oteli smo ga iz moćne ruke Stvoritelja i pokušali ga graditi sami. Vjeru, spasonosni milosni dar, davno smo gurnuli u stranu, nismo se brinuli o njoj i nismo je hranili na izvorima za nju darovanima. I ona nam više nije bila životni oslonac. Sve pouzdanje stavili smo u nešto nesavršeno, ograničeno, slabo i smrtno: u sebe – čovjeka. Na taj način je teško, gotovo nemoguće, obaviti zadatak na način kako nam je fra Vitomir govorio: da nam smrt bude prijelaz nekomu tko nas voli i ljubi, da nam smrt bude put u nepoznato, ali poznatom i dragom prijatelju. I tako "obavljati posao", tako živjeti ovaj darovani život, jest put u uskrsnuće, u Život. Svima vama, koji imate ovog fra Vitomirovog straha za živjeti život i hrabrosti ići u susret smrti ("obaviti posao"), jer ste gradili život na vjeri, čudesnom i milosnom daru, neka je sretan Uskrs! "Uskrsnu Isus doista!" – a to čeka i nas! Aleluja! OŽUJAK 2013.


FRANJEVAČKI UGLEDNICI

200 godina od smrti biskupa Varešanina Godine 1813., 1. ožujka, umro je u Kraljevoj Sutjesci fra Grgo Ilijić Varešanin. U godini fra Grgine smrti vareška župa broji u 428 obitelji 2.531 katolika. Piše Željko Ivanković

F

ra Grgo Ilijić Varešanin u historiji je upamćen kao provincijal, ruspenski biskup i apostolski vikar u Bosni od 1798. do 1813. godine. Povijest pisane riječi u Bosni Srebrenoj bilježi ga i kao autora katehetskih djela. Uz brojne ugledne franjevce vareškoga kraja, upamćen je, osim kao uglednik Provincije i pisac, i kao čovjek koji je, 20-30 godina poslije fra Rafe Barišića, po kome je ime dobila ponajveća od afera koje su tresle Provinciju (1832.-1846.), izazvao također dvije afere zapamćene kao Ilijićeve afere (prva 1784.-1786. i druga 1796.-1813.). Povijesna literatura i Barišića i Ilijića pamti kao teške karaktere, prijeke naravi, temperamentne, svojevoljne, tvrdoglave, častohlepne i ambiciozne ljude, premda će ugledni povjesničar Srećko Džaja u svojoj knjizi Katolici u Bosni i Zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće (Zagreb, 1971.) Ilijića okarakterizirati "prosvjetiteljsko-apsolutističkim" čovjekom koji se nije mirio s bilo kakvim zloporabama. A to ga je u tadašnjoj Bosni, opterećenoj brojnim problemima, činilo "mučnim prelatom, čovjekom koji je išao na živce", čovjekom "velike gorljivosti, nauka, iskustva i okretnosti" koji je rigidno zavodio red u Bosni Srebrenoj, bdio nad provođenjem crkvenih propisa, disciplinirao redovnike. Fra Ignacije Gavran, također franjevački uglednik iz vareškoga kraja, koji je odbio čast i vlast provincijalstva, u svojoj maloj povijesti franjevaštva u Bosni (Suputnici bosanske povijesti), za fra Grgu kaže da je šteta što "divne stvari za kojima je išao nije ostvarivao na blag način", nego je ponekad nastupao "bezobzirno i nepromišljeno", pa je ostao više poznat "po sporovima što ih je imao s franjevcima", nego po "vrlo vrijednom i zauzetom radu za dobro Crkve u Bosni". Fra Grgo od Vareša, kako se često potpisivao, kao pomoćnik apostolskog vikara fra Augustina Botoš-Okića, koji se u Beču sastao s carem Josipom II. i upoznao s njegovim crkvenim reformama, u Bosni je nastojao provesti crkvene reforme. Osnažen austrijskim utjecajem i sâm je nastupao s pozicije autoriteta, veoma energično i beskompromisno, ne samo prema OŽUJAK 2013.

svojoj subraći franjevcima nego i prema popovima glagoljašima i putem obojih prema cjelokupnom katoličkom puku, i to samo u mjeri u kojoj to traže opće i posebne crkvene i redovničke norme. U svrhu moralnih reformi, napisao je i tiskao katekizam Dila bogoslovnih kriposti, vire, ufanja i ljubavi, i skrušenja ili pokajanja, iz kojega je od župnika i kapelana (1798.) tražio da se vjernicima čitaju s oltara u nedjelje i zapovjedne svetkovine. Uvodio je pučke pobožnosti, poput, primjerice, pobožnosti mladih nedjelja, štovanja presvetog oltarskog sakramenta i sl., pokušavao reformirati i disciplinirati glagoljaše zbog njihove nediscipline, napola seljačkog života i vrlo slabe naobrazbe, a što je sve pogodovalo kojekakvim praznovjerjima, protiv kojih se fra Grgo žestoko borio. Fra Grgo je rođen u Varešu 18. listopada 1736., a umro je u Kraljevoj Sutjesci 1. ožujka 1813., gdje je i pokopan u crkvenoj grobnici. Filozofiju i teologiju studirao je u Italiji, a u Provinciji je obavljao dužnosti odgojitelja mladih, samostanskog vikara, župnika, tajnika Provincije i provincijala. Godine 1796. imenovan je za naslovnog ruspenskog biskupa i pomoćnika apostolskog vikara u Bosni s pravom nasljedstva, a od 1798. je i apostolski vikar. Poznat je i kao pisac koji je već važnim, postojećim franjevačkim djelima dodavao vlastite priloge, koji u pravilu nisu značili nikakvu novost niti kvalitativnu vrijednost, ali ostaju bizarnost koja se uz njegovo ime pamti. Svoje drugo katehetsko djelo Nauk karstjanski i druge stvari za znati potribite objavio je u Vicenci 1804., a drugom je izdanju Lastrićeva djela Od uzame, objavljenom u Mlecima 1796., dodao 14 svojih

Portret fra Grge Ilijića

propovijedi za puk bosanski. U Padovi je 1800. objavio svoje okružnice pisane od 1797. do 1799., u Dubrovniku 1799. objavljuje prijevod s talijanskoga djelo Aleksandra Borgie Vrhu kraljevstva Marijina govorenja, dodajući mu vlastiti prilog Način pribogoljubni za štovati presveto uznesenje Marijino na nebo. Babićevu djelu Cvit razlika tiskanom u Mlecima1802. dodaje svoja Četiri govora ćudoredna. Iza njega je u rukopisu u Kraljevoj Sutjesci ostala knjiga njegovih propovijedi Sveta govorenja priko cijele godine. Spomenuta Džajina knjiga već i svojim podnaslovom Doba fra Grge Ilijića Varešanina (1783-1813) pokazuje se najtemeljitijim portretom ovoga uglednika i njegova vremena dosada napisanim. Unutra ćemo, u slikovnoj građi i prilozima, naći i reprodukciju portreta ovoga uglednika bosanske franjevačke provincije. Njegov je portret vjerojatno uradio fra Mijo Čuić, koji je oslikao i staru fojničku crkvu i za koga kod Jelenića čitamo da je bio "izvrstan slikar". Nekoć je i vareški župni ured resila slika ovoga biskupa. Bilo bi vrijedno kad bi barem prostore vareškoga župnog ureda, ili neke druge za to prikladne prostore u vlasništvu župe Vareš, i danas krasili portreti franjevačkih uglednika vareškoga kraja, a kojih nije mali broj – od vremena fra Matije Divkovića do fra Ignacija Gavrana.

Ivanković na stranim jezicima Ugledni međunarodni teološki časopis Concilium koji, osim na hrvatskome, izlazi i na pet svjetskih jezika, u svome je br. 5 za 2012. godinu objavio esej Željka Ivankovića Most podjelâ na engleskom, njemačkom, portugalskom, španjolskom i talijanskom jeziku. Istovremeno je pariški književni časopis Au sud de l'Est br. 9 za 2012. godinu na francuskom objavio tri Ivankovićeve priče: Čovjek koji je volio sprovode; Židovski konvoj i Čovjek koji je odlazio u maglu. BROJ 219

9


ŽIVEĆI OD ŽELJEZA

K

ao predani znanstvenik, Katzer je težio svestranom izučavanju područja na kojem se zatekao. Usporedo s predvođenjem Geološke uprave, bio je i upravitelj mineraloško-paleontološke zbirke Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Fosile koje je nalazio pri svojim ekspedicijama ili je sam izučavao ili slao poznatim paleontolozima za daljnje studije (na primjer, Paulu Oppenheimu u Berlin, Hermannu Engelhardtu u Dresden ili Spiridonu Brusini u Hrvatskoj). Neki od njih su iz zahvalnosti imenovali fosile po njemu. I Vareš je na taj način ostavio traga u kontekstu znanstvene nomenklature. Tako je Katzer među crnim rudama željeznih nalazišta "Smreka" i "Droškovac" našao jedan novi mineral, kojeg je u čast geologa Franza Josefa Poecha nazvao za pehit (poechit).1 Ime se danas smatra zastarjelim, a radi se o željeznom silikatu bogatom manganom. Opisuje se kao amorfan, gust i smolinastog izgleda, a nalazi se u vezi s crvenom željeznom rudačom. Katzerov stariji kolega, geolog Ernst Kittl (1854.–1913.), opisao je nekoliko fosila koji su nazvani po mjestu nalazišta u vareškom kraju, među njima i fosilne školjke Halobia varesensis i Halobia ocevjana.2 **** Kao važno središte rudarske i metalurške industrije, Vareš se pojavljuje u mnogim Katzerovim radovima, ponekad tek u prolazu, a ponekad temeljito opisan. Jedan od prvih plodova Katzerove djelatnosti u Bosni i Hercegovini je prikaz rudarskog potencijala vareškog kraja, objavljen 1900. godine u jednom austrijskom časopisu. Riječ je o stručnom geološkom radu, koji obuhvaća 91 stranicu i u kojem je detaljno opisana geologija čitavog kraja. Povijest rudarstva u dolini željeza sažeta je u početnom paragrafu, gdje Katzer kaže da su rudna nalazišta tu već stoljećima poznata i da su ih prema predanju koristili još Rimljani. U najmanju

10

Djelo Friedricha Katzera, II Piše Ljubica Miočević ruku na njima počiva osnova čuvene bosanske proizvodnje željeza i glavni su uzrok dobrog glasa kojeg bosansko željezo uživa na Balkanskom poluostrvu, slično kao što Erzberg uvjetuje svijetsku slavu štajerskog čelika. U geološkom pogledu su ova nalazišta sve do zadnjih godina bila nepoznata. Pažnja im se počela posvećivati tek s početkom perioda neusporedivog uzleta kojeg je Bosna doživjela pod austrijskom okupacijom.3 Katzer nastavlja s pregledom ranijih znanstvenih radova koji su se bavili istim krajem. Kao i uvijek, korektan je i velikodušan prema svojim prethodnicima, priznajući im svoj dug, ali i ispravljajući njihove propuste. Tipičan je stav

kojim započinje svoj dugi pregled povijesnog razvoja geološkog proučavanja u Bosni i Hercegovini: Svima onima, koji su pozvani da danas u naznačenomu smjeru udioništvuju u radu oko prosvjetnog podizanja Herceg-Bosne, pada u dužnost da se blagodarno sjećaju prvijeh pionira znanosti, koji su nekoć pod daleko težim prilikama sve svoje sile posvetili proučavanju zemlje, i koji su mimo svega toga, što su kad i kad radili donekle nesigurno i zapadali u pogdjekoju zabludu, ipak stvorili pouzdane osnove, koje se sada mogu sa daleko manjom mukom dalje izgrađivati. Ko može da ide naprijed stazama svojih preteča, tome

BROJ 219

je obzorje dakako šire, ali on ne smije da zaboravi, ko mu je stvorio podlogu za prostraniji vidik.4 Jezik ovih redaka zvuči donekle arhaično, ali smisao poruke je uvijek podjednako važeći. Kad smo kod jezika na kojem je Katzer pisao treba napomenuti da je njegov jezik prvenstveno bio njemački. Većina njegovih radova je objavljena na tom jeziku, a njegovi znanstveni članci na našem jeziku su prevodi. To je slučaj s izvodom iz njegovog dužeg djela o mineralnom blagu Bosne i Hercegovine, gdje se naravno spominje i Vareš.5 Katzer, na primjer, detaljno opisuje nalaze kovnog bakra na nekoliko mjesta u blizini Vareša.6 Usporedo svom glavnom predmetu – to jest mineraloškim pitanjima – posredno goOŽUJAK 2013.


Vareš oko 1896. (Katzer 1903., str. 143; fotografija je ranije objavljena u Rennerovom bosanskom putopisu Durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer, 1896., str. 35.)

vori i o istraživačkom duhu koji je čak vladao među ondašnjim vodstvom vareških rudnika i željezare. Tako Katzer zahvaljuje rudarskom upravniku U. Wultzu za mnoge važne mineraloške i paleontološke nalaske u raznim rudnicima gdje je bio aktivan, a konkretno navodi vareške – "Smreku" i "Droškovac". Katzerovi detaljni opisi vareške geografije i geologije, naročito u znanstvenom članku iz 1900., još uvijek ostavljaju dubok dojam. Zadivljujuće je kako je brzo Katzer uspio usvojiti i obraditi raniji materijal o geološkoj građi Vareša i okolice, ali i istražiti ga dovoljno dobro da je već tu mogao ispraviti ili kompletirati nalaženja svojih prethodnika. S točke gledišta našeg vremena bilo bi lako isOŽUJAK 2013.

pravljati i Katzera, no i krajnje nepravedno. Nova nalazišta željezne rude, otkrivena 1960ih, ili kataklizme 1990-ih, bile su izvan njegovog vidika. **** Između 20. i 27. kolovoza 1903. godine u Beču je održan IX. međunarodni geološki kongres. U sklopu kongresa učesnicima su nuđene brojne ekskurzije u različite krajeve pod Austro-ugarskom upravom.7 U tu svrhu je izdano 49 ilustriranih brošura, s opisom destinacija. Friedrich Katzer je bio jedan od glavnih organizatora ekskurzije u Bosnu i Hercegovinu.8 Kako bi sudionici bili temeljito informirani o krajevima kroz koje će prolaziti, Katzer je za ovu priliku sastavio geološki vodič: Geologischer Führer durch Bosnien und die Hercegovina. Iz predgovora je vidljiva i politička motivacija ekskurzije: Katzer, naime, podvlači značaj koji je prisutnost Austro-Ugarske do tada imala za razvoj Bosne i Hercegovine. Ekskurzija je započeta sa sjeveroistoka, od Brčkog, pa preko Majevice, do tuzlanskih nalazišta soli i ugljena. Put je dalje išao prema Doboju, pa uz rijeku Bosnu preko Zenice u pravcu Sarajeva i Ilidže. Nakon posjeta glavnom gradu, jedan dio ekspedicije je posjetio varešku dolinu željeza. A nakon toga su se putovanja nastavila preko Jajca i Travnika prema Bugojnu, Konjicu i Jablanici; potom niz klanac Neretve do Mostara i dalje do Popova polja. Završetak je slijedio na jugoistoku, sve do Uskoplja. Tu se završavao bosanskohercegovački dio putovanja, a zainteresirani su sredinom rujna 1903. mogli nastaviti s drugom ekskurzijom kroz Dalmaciju i Krajinu. Katzerov Vodič je podijeljen na dva glavna dijela. U prvom dijelu je predstavljena opća geološka prošlost Bosne i Hercegovine, podijeljena na geološke ere (arhaik, paleozoik, mezozoik, kenozoik, te kratak prikaz tektonike).

Drugi dio Vodiča sadrži opsežne opise odredišta gdje će se ekskurzija posebno zadržati. Jedno od njih je, dakle, bio i vareški kraj, koji je predstavljen na 17 stranica. Znajući da će gosti dolaziti vozom i da će vrijeme posjete biti jako ograničeno, Katzer je dosljedno prilagodio sadržaj Vodiča. Katzer započinje svoj opis u općim geografskim crtama, povezujući dugu kovačku tradiciju vareškog kraja s impozantnim razvojem koji je Vareš doživio oko prijelaza u XX. stoljeće. U nekoliko rečenica on uspijeva predočiti sve važnije geografske i regionalne odlike tadašnjeg grada, posebno podvlačeći značaj željezničke pruge. U nekoliko navrata Katzer se žali na nedostatak vremena, jer ljepotu kao što je dolina Stavnje u blizini Sutješčice trebalo bi, kaže Katzer, doživjeti idući pješke. Katzerovi podatci o vareškim mjestašcima kroz koje je voz prolazio su veoma detaljni. On je vjerojatno upoznao kraj dovoljno dobro, pišući o Varešu nekoliko godina ranije, ali je zasigurno imao i izvrsne lokalne vodiče koji su ga znali dobro uputiti. Mnoga sela i zaseoci na padinama oko vareške kotline su poimence nazvana. Poslije općeg opisa predjela od Podlugova do Kralupa, dolaze dva glavna dijela teksta o Varešu: u jednom je predstavljena željezara, a u drugom vareški rudnici. Poseban interes je, dakako, privlačila željezara, koju Katzer naziva impozantnom. Jak dojam ostavlja ne samo njena veličina, nego i ekspanzivna snaga s kojom je pogon razvijen. On spominje kako se ni jedna druga europska željezara, koja koristi drveni ugljen, ne može usporediti s vareškom po pitanju brzine s kojom je proširena niti po pitanju njenog kapaciteta. Gradnja je započeta 1890. godine, a već 1891. podignuta je prva visoka peć s kapacitetom od 36 m3, informira nas Katzer. No, kako ta mala peć nije uspijevala zado-

BROJ 219

voljiti potrebe topionice za sirovim željezom, morala je biti proširivana u više navrata, sve do 1895. kad je sagrađena druga visoka peć od 95 m3 volumena, koja je mogla proizvesti oko 26 tona sirovog željeza dnevno. Iste godine je puštena u promet željeznička pruga uskotračnog kolosijeka Vareš–Podlugovi, što je napokon omogućilo lakši transport vareških proizvoda. Kako je potražnja jako brzo rasla, već 1898. je odlučeno o gradnji još veće peći. Od 1901., piše Katzer, stupa u rad visoka peć najmodernije konstrukcije i s kapacitetom od 30.000 tona sirovog željeza godišnje, tj. oko 82 tone dnevno.9 S očitim ponosom Katzer pripovijeda da je sveukupna proizvodnja željezare oko 44.000 tona godišnje, što u potpunosti pokriva potrebe zemlje i omogućava stabilan izvoz. Bilo je to, podsjetimo se, 1903. godine... (nastavlja se) 1 Friedrich Katzer, "Poechit – ein Manganeisenerz von Vareš in Bosnien", Österreichische Zeitschrift für Berg- und Hüttenwesen, 1911, br. 17, str. [229]–232. 2 Ćorić 1999, str. 132 f. Halobia varesensis se u nekim popisima naziva Halobia varensis. 3 Friedrich Katzer, "Das Eisenerzgebiet von Vareš in Bosnien", Berg- und Hüttenmännisches Jahrbuch […], XLVIII. Band, Wien 1900, str. 99–190; ovdje str. 99. 4 Katzer 1904., str. 417. 5 Friedrich Katzer, "Minerali Bosne i Hercegovine. Klasa elemenata", prijevod D. Marinković, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, j u l i – d e c e m b a r 1 9 2 0 . , s t r. 227–244. 6 Katzer 1920., str. 240 ff. 7 Congrès géologique international. Compte rendu de la IX. session, Vienne 1903 (Vienne 1904), str. 9–11. 8 Ćorić 1999., str. 125. 9 Friedrich Katzer, Geologischer Führer durch Bosnien und die Herzegovina, herausgegeben anlässlich des IX. internationalen Geologencongresses von der Landesregierung in Sarajevo (Sarajevo 1903.), str. 144 ff. Kao jedinicu težine Katzer koristi q, tj. quintal (metrički kvintal); 1 q = 100 kg.

11


KŠC U SARAJEVU

T

emeljem jednoga od 16 dokumenata Drugog vatikanskog koncila, na kome je pažljivo razmotrena važnost odgoja, te odredaba Zakonika kanonskog prava o osnivanju katoličkih škola kojima se ta obveza povjerava dijecezanskom biskupu, danas u našoj zemlji imamo i škole koje, uz poštivanje svih društvenih i svjetovnih normi, odgajaju u kršćanskom duhu. U BiH je odredba kanonskog prava o školama stupila na snagu još 1983., ali nije dobila priliku za primjenu za vrijeme postojanja SFRJ. Potom je došao i rat, no on nije spriječio crkvene strukture da već 1993. godine razmišljaju o onome što se u demokratskom sustavu inače podrazumijeva: imati privatne škole drugačijeg svjetonazora i usmjerenja od onih koje su ateističko-ideološki usmjerene. U historijatu osnutka i početka djelovanja, objavljenom u monografiji o 15. obljetnici KŠC-a "Sv. Josip" u Sarajevu, dr. sc. preč. Pero Pranjić ističe da je Crkva u ovoj svojoj namjeri tada naišla na "kakav-takav dosluh kod novovladajućih političkih struktura". Treba se prisjetiti, vrijeme je to vrlo složenih političkih prilika i opće nesigurnosti, no Ordinarijat sredinom te 1994. izrađuje elaborat o "društvenoj opravdanosti i potrebi osnivanja škola" za koje je prethodno utvrdio širok interes roditelja i potkrijepio ga upisom 12 odjeljenja s 280 učenika u Osnovnu školu, šest odjeljenja sa 140 učenika u Opću-realnu gimnaziju i dva odjeljenja s 48 učenika u Srednju medicinsku školu. Zamoljeno je resorno ministarstvo da provjeri uvjete za rad škola te odobri njihov upis u registar škola. Izvršni odbor grada Sarajeva prihvatio je Elaborat za otvaranje triju škola, ali je, kako se navodi, Ordinarijat ipak morao službeno razgovarati s predstavnicima društvene zajednice, a pomoćni biskup dr. Pero Sudar na tom je sastanku istaknuo: "Katolička crkva, iako je već dosta puta prozivana, želi

12

Po najvišim standardima U "Bobovcu" broj 215 ukratko smo predstavili Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, srednjoškolsku odgojno-obrazovnu ustanovu u vlasništvu Franjevačke provincije Bosne Srebrene, a za koju se redovito opredjeljuje i jedan broj vareških učenika po završetku osmoljetke u Varešu (zapravo, to više i nije osmoljetno nego devetogodišnje osnovno obrazovanje). Isto tako, neki se odlučuju na ne baš jednostavan iskorak pa već srednju školu nastavljaju u Sarajevu birajući pritom Katolički školski centar "Sv. Josip", a čiji je osnivač Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski. Međutim, nije dovoljno samo birati KŠC, potrebno je pokazati predznanje i pripremiti se na visoko postavljene pedagoške standarde ako se želi izboriti mjesto u ovoj prestižnoj ustanovi, koja je dio sustava Katoličkih škola za Europu. Pri KŠC-u postoji i Osnovna škola, a kod srednjoškolskog obrazovanja na izbor su Opća – realna gimnazija i Srednja medicinska škola s dva smjera: medicinska sestra – tehničar i fizioterapeut – tehničar. Uz školu je i Internat u koji se primaju katolički mladići i djevojke iz udaljenijih gradova koji žele pohađati jednu od ovih srednjih škola, uz uvjet da su najmanje vrlo dobrog uspjeha i uzornog vladanja. Priredio M. Marijanović ostati, živjeti, raditi i surađivati s drugima (...) Htjeli bismo se uključiti u život ovoga grada; naše patnje nisu nimalo manje od patnji drugih, ali razlika je u tome što mi znamo motiv. Smatramo da je sve ovo za grad i djecu primjerno." U ime Ministarstva prof. dr. Srebren Dizdar zamolio je "da se javnosti predstavi povijest i svrha katoličkih škola; kad su i što su nekada radile u Sarajevu, jer bi se time stvorila povoljnija klima među građani-

ma, budući da ima sumnjičavosti. Također, treba pred javnošću naglasiti da u škole imaju pravo pristupa svi koji to žele", naglasio je on. Kad je početkom rujna 1994. trebala početi školska godina, kako se dalje navodi, još se radilo na objektu, a bile su i velike opasnosti za okupljanje djece, budući da je grad stalno i posvuda granatiran. Ipak su stvari privođene kraju pa je dana 6. listopada 1994. održana prva sjednica djelat-

BROJ 219

nika Katoličkog školskog centra i to u Bogosloviji. Biskup je Sudar tom prigodom istaknuo da se Centar otvara "za djecu svih religija i nacija. Bit će odabira: primat će se učenici boljeg uspjeha i vladanja, ali se prednost daje katoličkoj djeci koja nisu tretirana u nekoj drugoj sredini kako treba". Naglasio je zatim da je riječ o privatnoj školi od javnog interesa, kojoj je osnivač Vrhbosanska nadbiskupija te kazao kako će se "raditi kombinacija OŽUJAK 2013.


IN MEMORIAM bh. i hrvatskog programa, s 30 posto odstupanja u nacionalnim predmetima, što je u okviru zakonskih propisa." Formirana je komisija da iz dva programa izbalansira jedan odgovarajući. Najavljeno je izvođenje nastave na hrvatskom jeziku i da će program biti realiziran tako da učenici KŠC-a u slučaju prelaska u drugu školu ne moraju polagati razliku. Na koncu je dr. Sudar podcrtao: "Cilj Centra je briga za budućnost naroda na ovim prostorima; želimo pružiti mogućnost roditeljima da ostanu na svome, da školuju svoju djecu i da se pokaže da je dobro jače od zla." Kako stoji dalje u monografiji, čim je stigao školski namještaj iz Zagreba, a platila ga je Vlada Republike Hrvatske i uvezla francuska vojska u sastavu UNPROFOR-a u zatvorenim kontejnerima, dana 17. listopada 1994. započela je školska godina u KŠC-u s ukupno 578 učenika. Blagoslov i službeno otvaranje KŠC-a održani su pak 19. studenog 1994., pri čemu je kardinal Vinko Puljić uputio sljedeću poruku: "Pravi odgoj mora ići za oblikovanjem ljudske osobe. Mlade ljude treba odgajati tako da izgrade osjećaj sigurnosti i sposobnosti, da svom poslu odgovorno pristupaju. Ako tako radimo, onda ćemo imati jedno pravedno društvo. Nastavnicima i profesorima poručujem da djeluju kao ljudi (...), da djeca na njima čitaju plemenitost, poštenje i čestitost, što je postala rijetkost u ovim strašnim vremenima." I tako je KŠC krenuo u rad, postao prihvaćen i prepoznat, te već u narednoj školskoj godini upisao 730 učenika. To će potaknuti Ordinarijat da nastavi otvarati Centre i po drugim mjestima u BiH: u Zenici, Tuzli, Konjicu, Travniku, Žepču, Banjoj Luci i Bihaću. Od početka su izrađena Osnovna pravila ponašanja u KŠC-u u kojima se, između ostalog, od učenika očekuje da "neće psovati, ne kleti se, nenasilno se ponašati i dolično se OŽUJAK 2013.

ophoditi prema svima". Na suradnju i suodgovornost zamoljeni su i roditelji, da djeca budu odgajana združenim snagama. Također je skrenuta pažnja na način odijevanja, a nije dopušteno ni pušenje niti unošenje alkoholnih pića u dvorište KŠC-a... Svi ovi postulati očuvani su do današnjih dana i mogli su se čuti isti naglasci kada je na početku aktualne školske godine upisivana 18. generacija učenika u sarajevski KŠC. Danas se identitet i dignitet KŠC-a sasvim podrazumijevaju, ali u ona turbulentna vremena kada se počinjalo s radom, kada se živo osjećala etničko-vjerska netrpeljivost i kada su mnoge školske ustanove padale u zamke jednoumlja, trebalo je izdržati i ostati pri sebi. Stoga, monografija bilježi mišljenje visokih dužnosnika, koja su već za onog vremena bila vrlo pozitivna: "Sa zadovoljstvom smo konstatirali da je KŠC Sveti Josip u Sarajevu izdvojen kao primjer tolerancije i nastojanja da se u delikatnoj političkoj situaciji učenicima pruži maksimalna sloboda koja jedino i vodi oblikovanju stvarno humanog bića (...) jedino su sarajevski Hrvati pronašli mogućnost da sačuvaju tradiciju tolerancije." U aktualnom vremenu KŠC "Sv. Josip" u Sarajevu diči se i podatkom o najmanjem broju izostanaka s nastave u usporedbi s ostalim školama na području Kantona Sarajevo. Godinama razvijan sustav odgovornosti i discipline u ovoj školi daje rezultate i u smislu obazrivog odnosa prema imovini ustanove, gdje se urednost i očuvanost vide na svakom koraku. A u monografiji, za čiju posudbu zahvaljujemo prof. Mioljki Kuburović, na popisu učenika koji su prošli kroz razna odjeljenja KŠC-a u Sarajevu od njegova osnutka zastupljena su i brojna vareška djeca, pa tako vareških imena ima i među učenicima generacije.

POSLJEDNJI POZDRAV Nakon kratke i teške bolesti u Sydneyju je iznenada preminuo

PERO VIŠNJIĆ rođ. 6.VII.1935. u Oćeviji - U 15.II.2013. u Sydneyju pokopan 19.II.2013. u Sydneyju Ožalošćeni: supruga Živka, sinovi Velibor i Nandin, nevjeste i unučad, braća Božo, Anto, Frano i Šimo, sestra Verka, nevjeste i ostala rodbina Počivao u miru Božjem!

SJEĆANJE Na naše drage roditelje

VINKO VIJAČKIĆ (1915. – 1982.)

TOMKA VIJAČKIĆ (1917. – 2007.) U tišini vječnog mira pratit će vas naša ljubav i lijepo sjećanje. Počivajte u miru Božjem! Vaša djeca

SJEĆANJE Na naše drage

DRAGOMIR VIJAČKIĆ

JANJA VIŠNJIĆ (1939. – 2011.)

(1956. – 2010.)

BRANKO VIJAČKIĆ (1944. – 2012.) S poštovanjem i ljubavlju čuvamo uspomene na vas. Počivajte u miru Božjem! Vaša braća i sestre

SJEĆANJE (17.III.2011. – 17.III.2013.) Dana 17. ožujka navršavaju se dvije godine otkako nije s nama naša draga

JANJA VIŠNJIĆ S vječnom ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomenu na tebe. Počivala u miru Božjem! Tvoji najmiliji

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić

tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE

BROJ 219

13


AKTIVNOSTI U "MALOJ ŠKOLI"

Plesna radionica

Za svakog ponešto N s. Snježana Pavić

akon vrlo intenzivnog predbožićnog vremena u "Maloj školi" nije ništa manje aktivno i intenzivno ni razdoblje u novoj godini. Već u veljači su nastavljene stare ili započete nove aktivnosti. Tako su kreativne plesne radionice nakon javnog sata plesa održanog koncem siječnja nastavljene već koncem veljače, a s ciljem stjecanja osnovnog znanja o plesu, pokretu, tijelu i ponašanju na sceni. Plesne radionice pohađaju dvije skupine učenika osnovne škole, jedna skupina srednjoškolki te jedna skupina odraslih. Svaka od njih ima od 10 do 15 članova. Radionice vodi Jovana Milosavljević, profesionalna balerina i pedagog. Ples kao prečica do sreće i dobrog raspoloženja predstavlja vrlo kreativan način stjecanja svijesti o sebi i drugima, učenja poštivanja svog i tuđeg prostora te dijeljenja onog zajedničkog. Radom na plesnim radionicama polaznici na zabavan i konstruktivan način aktiviraju različite psihofizičke sposobnosti, razvijaju neverbalnu komuni-

14

kaciju i motoriku tijela. Edukacija prvenstveno ima za cilj uvesti djecu i mlade ljude u čaroliju pokreta i plesa te im otvoriti nova obzorja, uliti nova saznanja, potaknuti ih na timski rad, na zajedničko dolaženje do rezultata i dijeljenje ideja.

Osim plesnih radionica nastavljen je i tečaj talijanskog jezika i kulture koji pohađa pet skupina učenika osnovne škole, od onih najmlađih do najstarijih. Tečaj je započeo još početkom studenoga 2012. godine, ali su polaznici vrlo zainteresirani i željeli su nastaviti s radom i u drugom polugodištu. U svijetu u kojem danas živimo znanje jednog ili više stranih jezika predstavlja pravo bogatstvo. Stoga je doista pohvalno i ohrabrujuće da postoje oni koji su zainteresirani i za učenje onoga što nije samo za ocjenu nego za život. Voditeljica tečaja je sr. Snježana Pavić, a djeca imaju sate jednom tjedno. Uz radionice za djecu u "Maloj školi" je organizirana i edukacija za odrasle osobe Umijeće nenasilja u komunikaciji i sukobu u kojoj se uče i praktično vježbaju vještine komunikacije i rješavanja sukoba koji su sastavni dio našega života. Cilj edukacije je da sudionici stečena znanja i vještine primijene u svom životu, u obitelji, na radnom mjestu te da ih se potakne na aktivno sudjelovanje u razvoju kulture mira i nenasilja. Voditelji edukacije su Ana i Otto Raffai koji već godinama vode edukativne programe za nenasilno djelovanje i imaju vrlo bogato iskustvo rada s različitim skupinama.

Na satu talijanskog

BROJ 219

OŽUJAK 2013.


IN MEMORIAM

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dragoj našoj mami

Mojoj baki Kati

KATARINI FRANKOVIĆ rođ. Varoščić

KATARINI FRANKOVIĆ rođ. Varoščić

(1932. – 2013.)

(1932. – 2013.) Ovo pismo je za Tebe, moja bako. Nisam mogao da dođem, ali moja mama čita u moje ime, da bar moje riječi mogu biti na Tvom posljednjem ispraćaju. Žao mi je da nisam mogao još jednom da Te vidim, da Te zagrlim, poljubim i da Ti kažem koliko Te volim i koliko mi značiš. Život je kao rijeka, daje život svima oko sebe, a ništa ne traži nazad. Ti si, bako, ta moja rijeka vječna. Dala si život mojoj mami, a ona ga meni dade. U njenim očima vidim Tebe, kad zagrlim mamu zagrlim i Tebe, te se sjetim prošlih vremena i na lice osmijeh mi dođe. Smrt nije kraj, već početak pravog i vječnog života. Sada sjediš sa sinovima i suprugom svojim, gledaš na nas i čuvaš nas. I doći će dan kada ćemo se opet vidjeti. Počivala u miru Božjem! Volim Te, bako.

Preminula blago u Gospodu 30. siječnja 2013. u 81. godini života. Draga mama, Tvoja ljubav, vjera, nada, iskrenost, požrtvovanost, veselost i nadasve jakost duboko je prenesena i urezana u naša srca, naša bića. Hvala Ti mama na svemu što si nas naučila, a sada mirno i spokojno odmaraj u vječnom domu Nebeskoga Oca, gdje ćeš jednom i nas dočekati. Počivaj u miru Božjem! Zahvaljujemo našim dragim tetkama i tetcima na ukazanoj pažnji i pomoći našoj mami, i svima koji su na bilo koji način bili uz nas u ovim danima tužnim. Posebno, velika hvala fra Marinku na predivnim riječima izrečenim na zvjezdanskom groblju, na dan pogreba. S neizmjernom zahvalnošću i ljubavlju, Tvoje kćerke: Božana i Marijana

Tvoj unuk Goran

POSLJEDNJI POZDRAV

IN MEMORIAM

Dana 14. ožujka 2013. navršilo se 40 tužnih dana od prerane smrti našeg dragog sina, supruga, oca i brata

našem striki

FERDE IVIĆA

ANTI IVANKOVIĆU

(1960. – 2013.) Počivaj u miru!

(1932. – 2013.)

Tvoji: majka Janja, supruga Elizabeta, sinovi Zoran i Goran, brat Anto s obitelji

IN MEMORIAM FRANKOVIĆ

Željko Ivanković s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE Prođe tužnih šest mjeseci otkako smo bez našeg dragog supruga, tate i djeda

ILIJE BARIŠIĆA (1936. – 2012.)

PERO

GABRIJEL

(1926. – 1982.)

(1950. – 1999.)

Najdraži naš, kada bi se mogla napisati najljepša knjiga, tebi bi bila posvećena, a ovako ćemo zauvijek ostati dužnici tvojoj plemenitosti, iskrenosti i ljubavi koju si nam nesebično pružao. Teško će biti pomiriti se sa činjenicom da nisi više s nama, da je došlo vrijeme tvoje šutnje, da si se povukao u svoje snove...

ZDRAVKO (1953. – 1981.) Dragi naš tata i draga braćo! S našim molitvama na usnama i srcima punim ljubavi za vas, mi hodamo putem života u vjeri i nadi ponovnog susreta. Počivali u miru Božjem!

Čuvali te anđeli, počivao u miru Božjem! Tvoja supruga Ana s kćerkama Ljiljom i Jasnom, te njihovim obiteljima

S ljubavlju Vaše: Božana i Marijana OŽUJAK 2013.

BROJ 219

15


IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(28.II.2001. – 28.II.2013.) Dana 28. veljače navršilo se 12 godina otkako nije s nama naš dragi

(1.III.1996. – 1.III.2013.) Dana 1. ožujka navršilo se 17 tužnih godina otkako više nije s nama naša draga mama, baka i prabaka

MARIJA ZLOBEC

IVO RADOŠ

Počivala u miru Božjem! Uvijek ćemo Te se sjećati sa ljubavlju i poštovanjem. Obitelji Zlobec, Pelko i Miličević

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na Tebe. Počivaj u miru Božjem! Sinovi, kćerke i unučad

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM ANICA GRABOVAC (3.III.2012. – 3.III.2013.) Po dobroti ćemo te pamtiti, s ljubavlju i poštovanjem spominjati. U našim si srcima uvijek voljena, u našim mislima nikad zaboravljena. Neka te prate naše molitve i čuvaju anđeli nebeski. Hvala ti za sve. Tvoji najmiliji

(6.III.2005. – 6.III.2013.) Dana 6. ožujka navršilo se osam godina otkako s nama nije naša draga

ŽELJKA RADOŠ rođ. Miočević Postoji nešto što umrijeti ne može, a to su ljubav, ponos i poštovanje što smo te imali. Puno te vole tvoji najmiliji: suprug Ilija, kćerka Adriana, sin Zoran, nevjesta Ruža, zet Matko i unučice Lana, Željka i Željana, te sestre Ljerka, Smiljka i Svjetlana s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(6.III.2010. – 6.III.2013.) Dana 6. ožujka navršile su se tri tužne godine od smrti moje drage supruge

na našeg brata, ujaka i rođaka

KATE DODIK

(12.I.1944. – 8.III.2008.)

ANTU KORDIĆA Jure

Na svijetu ne postoji jača bol od one kad izgubiš voljenu osobu. Prolaze godine, a bol i tuga nikad. Počivaj u miru! Suprug Pero

S ljubavlju i tugom čuvamo uspomenu na tebe. Tvoji najmiliji

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE Dana 9. ožujka navršilo se 60 dana od smrti naše drage mame

ANTO KORDIĆ

MARGOT ŠORMAZ rođ. Šum

(8.III.2008. – 8.III.2013.)

Draga naša majko, s ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo te u našim srcima i mislima. Otišla si prerano i ostavila veliku pustoš i prazninu, i jedno veliko ti hvala za svu dobrotu koju si nam pružala tijekom svog života, i zato počivala u miru Božjem! Tvoj zahvalni sin Zoran, sa suprugom Nerminom i sinovima Danijelom i Damirom

Vrijeme prolazi, ali sjećanja ostaju. Počivao u miru! Pipe i Vesna

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 9. ožujka navršilo se pet godina od smrti naše majke, supruge i bake

Dana 10. ožujka navršilo se šest tužnih godina otkako nisu s nama naši najmiliji sin i snaha

ANE MIOČEVIĆ

GAVRAN

(9.III.2008. – 9.III.2013.) Draga naša, u našim srcima i mislima ostaješ vječiti simbol i uzor ljubavi i plemenitosti. Počivaj u miru Božjem! Tvoji: suprug Franjo s djecom i njihovim obiteljima

U SPOMEN Dana 9. ožujka navršile su se dvije godine otkako je preminula naša draga

OLGA TOKMAČIĆ rođ. Žuk (9.III.2011. – 9.III.2013.) Sjećanja na tebe zauvijek će živjeti u nama. Počivala u miru!

MARIJAN

Tvoji najmiliji

16

ARIJANA

(24.IV.1979.–10.III.2007.) (18.VIII.1979.–10.III.2007.) Tuga i bol se ne smanjuju danima. Ostala je praznina u duši, tuga u srcu i suze u očima. Ne postoji istina koja boli više od ove. Ponosni smo što smo vas imali. Počivali u miru Božjem!

BROJ 219

Vaši najmiliji: otac Ivica i majka Jovanka OŽUJAK 2013.


TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(10.III.2003. – 10.III.2013.) Na našeg dragog supruga, oca i djeda

(10.III.2008. – 10.III.2013.) Dana 10. ožujka navršilo se pet godina otkako s nama nije naša draga

VLATKA SKERBIĆA Prošlo je deset godina, a kao da je jučer bilo. Uspomena na tebe ostaje vječno u našim srcima. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji

BOŽANA MIOČEVIĆ rođ. Buntić Draga naša! U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve. Počivala u miru! Tvoje kćerke: Ljerka, Smiljka i Svjetlana s obiteljima, te obitelj pok. kćerke Željke

SJEĆANJE

SJEĆANJE

(12.III.2011. – 12.III.2013.)

ALBERT MALBAŠIĆ BERA

Na našeg dragog

(13.III.2011. – 13.III.2013.) Jedan bijeli cvijet – za tvoju mladost, jedna upaljena svijeća – za nebesku radost, moja molitva – za tvoj spas i duboki naklon tebi na čast!

STJEPANA TERZIĆA ČOVU Živiš u našim srcima i mislima. Počivao u miru Božjem! Supruga i djeca s obiteljima

Dragi brate, počivaj u miru Božjem!

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

Na naše drage roditelje

VINKO PETROVIĆ (16.III.1987. – 16.III.2013.)

RUŽA PETROVIĆ (7.VI.2012. – 7.III.2013.) Počivali u miru Božjem! Vaša djeca: Franjo, Ivica, Željka, Anto i Jelena

JOZO ĆORLUKA

LJEPOSAVA ĆORLUKA

(25.VI.1959. – 7.III.2011.)

(10.III.1930. – 16.III.2011.)

TUŽNO SJEĆANJE ĐURĐIJA BUBIĆ (10.II.2012. – 10.II.2013.)

ŠIMO BUBIĆ

Tuga i bol koja je ostala iza vas nikada neće prestati. Uvijek ćete biti u našem sjećanju.

(12.III.2012. – 12.III.2013.)

Vaši najmiliji

Sjećanja na vas ostaju živjeti u nama. Počivali u miru! Julija i Ivica s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

ZITA ILIČIĆ rođ. Lovrenović

STAŽIJA ŠOLA (16.III.2012. – 16.III.2013.) Vrijeme tako brzo prolazi, ali ne donosi utjehu. Tuga i bol ne prestaju. Tvoju dobrotu, plemenitost i neizmjernu ljubav koju si nam pružila nikad nećemo zaboraviti. Bit ćeš uvijek uz nas, u našim srcima beskrajno voljena. Počivaj u miru!

(1995. – 2013.)

ILIJA ILIČIĆ (2010. – 2013.) Sjećanjem i spomenom obilježavamo godine vašeg preranog i tužnog odlaska. Počivali u miru Božjem! Djeca: Kristina, Vjerana i Željko s familijama

Tvoji najmiliji: suprug Anto, djeca, unučad i praunučad

SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(31.III.2004. – 31.III.2013.) Dana 31. ožujka navršit će se devet godina otkako je zauvijek sklopio svoje oči naš dragi suprug, otac, brat i djed

(25.III.2009. – 25.III.2013.)

RATKO GRABOVAC Uvijek ćeš biti s nama u našim mislima i srcima. Počivaj u miru Božjem! Tvoja obitelj

OŽUJAK 2013.

BROJ 219

LJUPKO PETROVIĆ Uspomena na tebe vječno živi u našim srcima. Hvala ti za svu pruženu ljubav i dobrotu. Počivaj u miru! Zahvalni: supruga Terezija i djeca s obiteljima

17


IZ VAREŠKE POVIJESTI

Na korak do "lumpentakse" Naša čitateljica Nada Dodik iz Njemačke poslala nam je zanimljiv novinski isječak koji se tiče Vareša, a objavljen je u "Jugoslavenskom listu" krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća. Članak nosi senzacionalistički naslov "Vareš tuče rekord u pijanstvu i nad Sarajevom", ali to se potkrepljuje i konkretnim podacima. U svakom slučaju, ovo zanimljivo podsjećanje na taj porok – koji se donekle podrazumijevao uz mukotrpan rad u rudniku i željezari – a s kojim je Vareš doista mučio muku i znatno prije ovog članka (1877. godine vareški župnik osniva antialkoholičarsko "Trizmeno društvo", o čemu je već pisao Željko Ivanković u Bilješkama o zavičaju, "Bobovac" broj 140), radi izvornosti i brojnih arhaizama prenosimo kao presliku.

AMI

TR

Je l' me netko tražio...?

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

18

BUKETI • SVADBENI BUKETI LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE POGREBNI VIJENCI BROJ 219

Priredio Z. Filipović

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor

OŽUJAK 2013.


IZ STARIH ALBUMA

SVJEDODŽBE Da se o školovanju mladih itekako vodilo računa u prvim desetljećima prošlog stoljeća potvrđuju ovo svjedočanstvo i ova svjedodžba. Vlasnica svjedočanstva državne škole za domaćice završene na Pržićima 1931. godine je djevojka s Tisovaca. Ta djevojka udajom za majstora limara dobi nadimak "Kalajdžinica". Neobičnost svjedočanstva je u tome što je tiskano ćirilicom, a popuna opisnih ocjena i sve drugo pisano je latinično. Mladić koji je pohađao školu stručnog usmjerenja od 1920. do 1923. dobio je svjedodžbu majstora limarskog zanata, a pošto je taj zanat, uz lim, vezan i za metal zvani kalaj dobio je nadimak "Kalajdžija". Diploma se odlikuje ornamentiranim dizajnom i poučnim poslovicama, koje i navodimo: "Svaki zanat zlata vrijedi", "Bez muke nema nauke", Boj se Boga, čini pravo, pa ćeš uvijek biti zdravo", Kakvo sjeme, takav plod, kakva radnja, takav rod", "Bez krila ni soko ne leti, bez zanata ljudi su sakati", "Domovinu ljubi vazda, bio siroma ili gazda".

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

OŽUJAK 2013.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 219

19


TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA

Tekst J. Klarić n Fotografije M. Marijanović

Sličica s Pogari Turizam u Varešu je još uvijek u oblacima, ali postoje pojedinci koji su prizemljeni, koji pomalo grade i rade, pa vidjet ćemo što će biti. Privlačan objekt, uređena okućnica, korpa cvijeća i eto prostora ugodna oku domaćina, a i putniku prolazniku... Krajeve koje prolazimo svojim hodom kroz život, pamtimo po slikama što ostave utisak na nas, usijeku se u sjećanje gotovo zauvijek. Sve nam se može oduzeti, nestati, ali uspomena i doživljaj lijepog neizbrisivi su, a posebno je ugodan susret s ljudima koji stvaraju, nešto rade i otimaju se pijesku vremena.

BOBOVAC br. 219  

List Bobovac Vareš, ožujak / mart 2013. godine

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you