bosanskog bana Stjepana II Kotromanića vrši razgraničenje između „svjedoka iz Usore“ od „svjedoka od Soli“, a Tihoradići se uvijek spominju u Usori, onda bi bio sasvim argumentovan zaključak da se Srebrenik nalazio i u oblasti Usore i u zemlji Usori, i to na njenoj jugoistočnoj periferiji, prema oblasti Soli.57 U nauci se već formiralo mišljenje da se „solska zemlja ili oblast u ranom feudalizmu dijelila na više župa“. Staro ime Sol sačuvalo se samo u imenu Tuzle, a za čitavu cjelinu – sliv Spreče – održao se na neki način naziv Spreča.58 Sudeći po kasnijoj situaciji, u značajniji politički centar razvio se jedino grad Soko. Danas, u narodnom poimanju, postoji Gornja, Srednja i Donja Spreča. Pod pretpostavkom da je porječje Spreče sačinjavalo staru oblast ili „zemlju“ Sol, onda bi, najvjerovatnije, ranofeudalna župska organizacija u ovoj oblasti izgledala ovako: a) župa Gornja Spreča (?) obuhvaćala bi gornji sliv Spreče i uključivala teritorije kasnijih nahija: Spreče, Gostilja i Dramešina; b) druga župa bi se prostirala u slivu rječice Jale (Soli) i odgovarajućeg dijela srednje Spreče, te odgovarala župi Sol(i) i osmanlijskim nahijama Donja i Gornja Tuzla. c) treća bi župa (Donja Spreča?) zauzimala porječje Donje Spreče, koje odgovaraju osmanlijske nahije Soko, odnosno Gračanica i Smoluća.59 U pogledu navedene organizacije, svakako da postoji i niz drugačijih razmišljanja koja su još manje utemeljena pa ne bismo ih isticali ovom prilikom.60 Drugo, koje je uspostavljeno u nauci bez nekakvog detaljnijeg obrazloženja prije više od pola stoljeća u Napretkovoj Poviesti. Prema navedenom mišljenju, „Soli se prostiru sjeverno od prave Bosne, u današnjoj sjeveroistočnoj Bosni, između Save i Drine, a poglavito oko planine Majevice i gornjega toka rijeke Spreče, koja kod Doboja ulazi u Bosnu; dakle na prostoru, gdje se danas nalaze gradovi Tuzla (turski tuz znači sol), Bijeljina i Zvornik.“61 Dakle, granica bi bila na sjeveru rijeka Sava. Tražeći argumente za navedeno mišljenje, mi smo ih pronašli u značajnijem broju geografskih karata, koje su nastale u periodu od XVII do XIX stoljeća koje uglavnom poznaju Sale Superior (koja se uvijek prostire do rijeke Save) i Sale Inferior, te su na navedenim kartama uglavnom ograničene na zapadu
57
P. Anđelić, Postojbina i rod Divoša Tihoradića, Isti, O usorskim vojvodama i političkom statusu Usore. 58 Još Ćiro Truhelka 1900. godine konstatuje da je „župa“ Soli obuhvatala „kraj oko Spreče“ (Ć. Truhelka, Nešto o bosanskim solanama, str. 576). 59 P. Anđelić, O usorskim vojvodama, str. 26-27.; Vidjeti nap. 58. 60 Historičari su u prethodnom periodu pokušavali odgonetnuti područje koje je obuhvatala „stara bosanska župa „Soli“ te uglavnom dolazili do zaključaka da je u sastav navedenog područja ulazio teritorij uz dolinu rijeke Jale i gornji tok Spreče. Prema navedenim mišljenjima koja su, doduše, navedena pitanja ostavljala otvorenim, granice ove „župe“ su se na zapadu mogle protezati do današnjeg mjesta Lukavac, prema sjeveru mogle su dopirati do vrhova Majevice, prema istoku negdje do Kalesije i Osmaka, a prema jugu do Banovića i Đurđevika (Đuro Basler, Župa i grad Soli u srednjem vijeku). 61 Grupa autora, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., HKD Napredak, Sarajevo, 1942. (dalje: Napretkova Poviest), 63.
[30]