Julia Quinn - Vikont koji me volio

On duboko uzdahne. “Kate, nisam se ovdje došao svađati. Samo sam mislio da bi bilo najbolje kad bismo bili iskreni jedan prema drugom prije subotnjeg vjenčanja.”

“Svakako”, uzdahne ona, natjeravši se da kimne. Njegova namjera nije bila uvrijediti ju, i ona nije smjela tako pretjerano reagirati. Dovoljno ga je dobro poznavala da je morala znati on sve to govori iz zabrinutosti. Znao je da je nikada neće voljeti; bolje da joj to bude jasno od samog početka.

Ali ipak ju je boljelo. Nije znala voli li ona njega, ali je bila prilično sigurna da bi ga mogla voljeti, i smrtno zabrinuta da će ga nakon nekoliko tjedana braka uistinu i voljeti.

A bilo bi tako lijepo kad bi i on nju mogao voljeti.

“Najbolje je da se mi sad razumijemo”, reče on tiho.

Kate samo nastavi kimati. Tijelo koje se giba ima tendenciju daljnjeg gibanja, a ona se bojala da ako se prestane gibati, mogla bi učiniti nešto uistinu glupo, poput rasplakati se.

On se sagne preko stola i primi je za ruku, a ona se trzne. “Nisam želio ući u ovaj brak s bilo kakvim zabludama”, reče. “I mislim da ni ti to ne bi željela.”

“Naravno da ne bih, gospodine lorde”, On se namršti. “Mislim da sam ti rekao da me zoveš Anthony.”

“Jesi”, reče ona, “gospodine lorde.”

On povuče ruku. Kate je gledala kako ju vraća u svoje krilo, osjećajući čudnu prazninu.

“Prije nego što odem”, reče on, “Imam nešto za tebe.” Ne skidajući pogled s njezina lica, posegne u džep i izvadi iz njega malu kutijicu. “Ispričavam se što toliko kasnim sa zaručničkim prstenom”, promrmlja pruživši joj kutijicu.

Kate pređe prstima preko plavog baršuna kojim je kutija bila obložena prije nego što otvori kutiju. Unutra je ležao jednostavni zlatni prsten, ukrašen jednim okruglim dijamantom.

“To je obiteljsko naslijede”, reče. “Ima nekoliko zaručničkih prstena u zbirci, ali ja sam mislio da bi se tebi ovaj najviše svidio. Ostali su prilično teški i kičasti.”

“Prelijep je”, reče Kate, ne mogavši skinuti pogled s njega.

On ispruži ruku i uzme joj kutijicu. “Smijem li?” promrmlja, vadeći prsten iz njegova baršunasta ležišta. “ Ona ispruži ruku, psujući se kad shvati da joj prsti drhte — ne previše, ali dovoljno da on to primijeti. On, međutim, ne reče ni riječ, samo joj smiri ruku svojom i drugom joj navuče prsten.

“Izgleda prilično lijepo, zar ne?” upita, još uvijek joj držeći vrške prstiju u svojoj ruci.

Kate kimne, ne skidajući pogled s njega. Nije baš previše voljela prstenje; ovaj će biti prvi koji će redovito nositi. Bilo joj je čudno nositi ga na prstu, teškog, hladnog i vrlo, vrlo solidnog. Nekako je učinio da sve što se dogodilo prošlog tjedna djeluje stvarnije.

Konačnije. Dok je zurila u taj prsten, padne joj na pamet da je gotovo očekivala da će je pogoditi munja s neba i zaustaviti vjenčanje prije nego što izreknu zavjete.

Anthony se približi, a zatim prinese njezine prste, upravo ukrašene prstenom, svojim ustima. “Možda bismo mogli zapečatiti dogovor s jednim poljupcem?” promrmlja.

“Nisam sigurna...”

On je povuče u svoje krilo i đavolski se nasmiješi. “Ja jesam.”

Ali dok se Kate nezgrapno spuštala u njegovo krilo, slučajno je udarila Newtona koji glasno zacvili i zalaje, očito uznemiren što su ga tako grubo prekinuli u drijemanju.

Anthony upitno pogleda Kate, pa zatim Newtona. “Nisam ga uopće primijetio.”

“Spavao je”, objasni Kate. “On jako čvrsto spava.”

Ali sad kad se probudio, Newton nije imao namjeru ostati po strani pa uz malo budniji lavež, skoči na naslonjač, sletjevši Kate u krilo.

“Newtone!” cijuknula je.

“O, za Boga miloga...” Ali Anthonyjevo je mrmljanje prekinuto velikim, vlažnim Newtonovim poljupcem.