Page 376

"U ponoć", rekao sam. "Prije toga vas nitko neće tražiti." "O čemu, dovraga, govorite? Znate li tko sam?" "Da", rekao sam. "Znam." "Sto želite?" "Bespogovornu poslušnost", rekao sam. Izvukao sam Berettu drugi put te večeri, brzo i glatko, poput mađioničara. U jednom mi je trenutku ruka bila prazna, a u drugom je bila puna tamnog metala. Otkočio sam oružje. Bio je to tih zvuk, ali zlokoban u tišini. "Činiš ozbiljnu pogrešku, mladiću", rekao je senator. "Tvoja je vojna karijera od ovog trenutka završena. Ovisi samo o tebi hoće li ti sudbina biti još gora." "Tišina", rekao sam. Nagnuo sam se naprijed i zgrabio ovratnik Reeda Rileyja rukom, baš kao što sam učinio naredniku iz Benninga. No ovaj put sam cijev njegova pištolja prislonio iza njegova desnog uha. Mekana točka. Samo meso, bez kosti. Prava veličina. "Vozi dalje", rekao sam. "Vrlo polako. Skreni lijevo na samom prijelazu. Nastavi dalje po pruzi." "Što?" rekao je Riley. "Čuo si me." "Ali vlak dolazi." "U ponoć", rekao sam. "Penji se na prugu, vojniče." Bio je to težak zadatak. Instinktivno se želio nagnuti naprijed preko upravljača kako bi bolje vidio naprijed, no nisam mu dopustio. Čvrsto sam ga privukao uza sjedalo istodobno ga gurajući pištoljem. Unatoč tomu, izveo je to dobro. Polako je krenuo naprijed, naglo okrenuo upravljač i dijagonalno se popeo na prijelaz. Poravnao se s tračnicama tako da mu je prednji desni kotač upao u utor u asfaltu. Nastavio je ravno naprijed, vrlo sporo, sve dok asfalt nije nestao ispod nas. Desni su kotači ostali na tračnici. Lijevi su kotači bili dolje na pragovima. Dobro obavljeno. Ništa lošije od Deveraux. "Već si to radio", rekao sam. Nije odgovorio. Nastavili smo se kotrljati, sporije od hoda, oštro nagnuti, s podignutom desnom stranom

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee  

Advertisement