Page 374

terence i dvosjede. Nastavili su dolaziti u neprekinutom nizu. Vraćali su se kući, veseli i opušteni. Obavili su svoju dužnost. Nakon deset minuta kolona se prorijedila, razmaci između automobila povećali su se, a u daljini sam vidio posljednje rendžere kako kreću s parkirališta. Bila je potrebna cijela minuta da bi posljednjih desetak vozila prošlo pokraj mene. Nijedno od njih nije bilo zeleni vojni auto bez oznaka. Posljednji u koloni bio je stari Pontiac, izubijan i trošan. Gledao sam kako se približava. Čim prođe pokraj nas, jamčim ti da smo sami na svijetu, rekla je Deveraux. Stari je Pontiac tiho poskočio preko pruge na mekanim gumama, a zatim nestao u noći. Izašao sam iz sjene stabala, okrenuo se prema istoku i vidio sitna crvena svjetla kako nestaju u tami. Nakon njih se izgubila i buka motora, a ispušni su se plinovi prorijedili i razišli. Okrenuo sam se na drugu siranu i u daljini ugledao prednja svjetla automobila kako se uključuju. Njihove dvije zrake poskakivale su i sijevale lijevodesno te goredolje, a zatim su se primirile u pravcu sjevera, pri izlasku s parkirališta, pa se okrenule prema meni i još dvaput poskočile kad su se kotači iza njih popeli s utabane zemlje na asfalt. Sat u mojoj glavi pokazivao je 22:59. Krenuo sam na zapad, opet prešao prugu, nastavio još desetak metara, a zatim stao, izašao na sredinu ceste i visoko podigao dlan desne ruke, poput prometnog policajca.

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee  

Advertisement