Page 372

Kimnuo je glavom. "Iako malo prekasno." "Trojica?" Opet je kimnuo glavom. "Posada minobacača iz 75. brigade." "Gdje su sad?" "Vezani telefonskom žicom, s vlastitim majicama naguranim u usta, zaključani u mojoj sobi." "Dobro obavljeno", rekao sam. A to je i bila istina. Jedan protiv trojice, bez upozorenja, no uspio je postići povoljan ishod. Bio sam impresioniran. Munro nije bio budala. To je bilo jasno. "Koga si ti dobio?" pitao je. "Protuzračnu obranu." " Gdje SU sad? " "Na pola puta do Memphisa, bez cipela i hlača." Nasmiješio se, a zubi su mu bljesnuli u mraku. "Nadam se da nikada neću biti razmješten u Benning." "Je li Riley u baru?" pitao sam. "Došao je prvi, s taticom. Prave su zvijezde večeri. Račun je već najmanje tristo dolara." "Povečerje kao i obično?" Kimnuo je glavom. "Ali svi će juriti u posljednji trenutak. Znaš kako je. Ako raspoloženje bude dobro, nitko neće htjeti otići prvi." "Dobro", rekao sam. "Pobrini se da Riley otiđe posljednji. Želim da ne ostane nijedan auto nakon njegovog. I to ne sekundu ili dvije poslije ostalih. Barem minutu. Učini što god moraš kako bi to ostvario, dobro? Ovisim o tomu." Nekomu drugom bih možda predložio nekoliko načina da ostvari taj cilj, na primjer da im probuši gumu ili starog zatraži autogram, ali već mi je bilo jasno da Munrou nije trebala pomoć. Sjetio bi se svega čega bih se sjetio i ja, a vjerojatno i još nečega povrh toga. "Shvaćam", rekao je. "A nakon toga moraš otići praviti društvo Elizabeth Deveraux. Mora ti stalno biti na

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee  

Advertisement