Page 370

Skinuo je i jaknu. "A sad i hlače", rekao sam. Uslijedila je još jedna duga, duga stanka, a zatim je onaj pokraj mene podigao stražnjicu i spustio hlače. Pogledao sam rendžera na suvozačkom mjestu i rekao: "Sad i ti učini sve to." Odmah je poslušao, a kad se svukao, morao je pomoći svom naredniku da učini isto. Nisam ga namjeravao pustiti da se nagne naprijed i udalji od mene. Ne u tom trenutku. Kad su završili, okrenuo sam se onom pokraj sebe i rekao: "Sad izađi i napravi dvadeset koraka prema naprijed." Njegov je narednik rekao: "Nadaj se da se više nikada nećemo sresti, Reacheru." "Ne, nadam se da hoćemo", rekao sam. "Jer ćeš mi nakon pomnog promišljanja sigurno htjeti zahvaliti što te nisam povrijedio ni na koji način. A mogao sam, amateru izgubljeni." Nije odgovorio. "Izađi iz auta", rekao sam opet. Minutu poslije sva su trojica stajala na cesti osvijetljeni farovima. Bosi, bez hlača, samo u majicama i boksericama. Bili su pedeset kilometara od mjesta na kojem su željeli biti. Da stignu pješke, trebalo bi im sedam sati u najboljim uvjetima, a hodati bos po seoskoj cesti nikomu nisu najbolji uvjeti. Čak i ako nekim čudom naiđe automobil, nisu imali nikakvih izgleda da ih poveze. Ni najmanjih. Nitko normalan ne bi se zaustavio po mraku zbog trojice polugolih muškaraca koji luđački gestikuliraju. Sjeo sam za upravljač, vozio unatrag stotinjak metara, a zatim se okrenuo i krenuo natrag u smjeru iz kojeg smo došli, a društvo mi je pravila samo buka motora i kiseli zadah cipela i čarapa. Sat u mojoj glavi pokazivao je 21:35. Zaključio sam da je Humvee sada lakši, pa bi možda mogao postići i 110 km/h u kom bih slučaju u Carter Crossingu bio već nekoliko minuta iza deset navečer.

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee