Page 342

77. POGLAVLJE

Poziv je uputio Munro. Želio mi je reći da je popio šalicu kave. Zapravo, želio mi je reći da je razgovarao s poslužiteljem koji mu je donio tu šalicu kave. Razgovarali su o proslavi koja se bližila. Poslužitelji su očekivali da će biti vrlo zauzeti do kraja večere, ali ne i nakon toga. Očekivali su da će bar u vojničkoj menzi biti pust cijelu večer. Kad je senator prošli put bio u posjetu, poveo je sve u grad, u Brannanov bar. Politički se to doimalo autentičnije te nije bilo sumnje da će stari opet učiniti isto. "U redu", rekao sam. "To je dobro. Riley će ipak doći k meni. I njegov otac. Kad završava večera?" "Poslužitelj kaže da bi trebala završiti u 20:00." "Dobro", rekao sam opet. "Otac i sin sigurno će iz baze ići zajedno. Prati ih od trenutka kad izađu kroz vrata. Ali neprimjetno. Možeš li to?" "Bi li ti mogao?" "Vjerojatno." "Zašto onda sumnjaš bih li mogao ja?" "Urođeni skepticizam, valjda", odvratio sam. "Kako bilo, osluš kuj govorkanja do osam navečer. Ako me trebaš, možeš mi se javiti na ovaj broj. Bit ću u zalogajnici manjeviše cijeli dan." "Dobro", rekao je Munro. "Vidimo se poslije. Zapravo, ja ću vidjeti tebe, a hoćeš li ti vidjeti mene sasvim je drugo pitanje." Spustio sam slušalicu i zamolio konobaricu da se javi ako telefon opet zazvoni. Također sam je zamolio da zapiše imena pozivatelja. Nakon toga mi je preostalo samo čekati. Čekati informacije, susrete licem u lice i krajnje zaključke. Izašao sam na pločnik glavne ulice i stao na sunce. S druge strane ulice vlasnik trgovine odjeće činio je isto. Uzeo je stanku i izašao na svježi zrak. S moje lijeve strane, ispred ljekarne, na klupi su sjedila dva starca. Četiri ruke oslonjene na dva štapa između dvaju para koljena. Osim nas četvorice, grad je izgledao pusto. Nije bilo gužve. Ni ljudi, ni prometa.

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee