Page 332

75. POGLAVLJE

Za razliku od Kopnene vojske, Marinci nikad nisu naročito voljeli Berettu. Zato je Deveraux mojom baratala vješto, ali ne s previše oduševljenja. Izvadila je spremnik, izbacila neispaljeni metak, provjerila komoru, nategnula klizni dio i zatim ponovno sastavila cijeli pištolj. "Žao mi je", rekla je. "Bio je u džepu tvoje jakne. Pitala sam se što je to. Ubadao me u dupe. Ostat će mi modrica." "Onda sam ja taj kojem treba biti žao", rekao sam. "Tvoje dupe zaslužuje samo najbolje. To je nacionalno blago. Ili barem lokalna atrakcija." Nasmiješila mi se i ustala, nesigurno, i otišla potražiti hlače. Donji dio njezine košulje visio je, ali nije prekrivao dovoljno. Još nije bilo modrice. "Zašto si ponio pištolj?" upitala me. "Navika", rekao sam. "Očekivao si nevolje?" "Svašta se može dogoditi." "Ja sam svoj revolver ostavila u autu." "Mnogi sada mrtvi ljudi učinili su nešto slično." "Ali tu smo samo nas dvoje." "Koliko mi znamo." "Paranoičan si." "Ali živ", rekao sam. "A ti još nisi nikog uhitila." "A vojska ne može dokazati da netko nije počinitelj", rekla je. "Prema tome, mogu biti sigurni samo ako znaju tko jest počinitelj. Trebali bi mi reći." Nisam ništa odgovorio na to. Slijedio sam njezin primjer i teturajući krenuo pokupiti svoje hlače. Odjenuli smo se, oboje poskakujući na jednoj pa na drugoj nozi, a zatim se naslonili na stražnji branik policijskog automobila te svezali cipele. Povratak na cestu nije bio velik problem. Deveraux je sve ponovila, samo obrnutim redoslijedom. Unatrag se popela na tračnice,

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee  

Advertisement