Page 298

67.POGLAVLJE

Frazer je pao pokraj svog stola, no nije udario u njega. Zvuk pada nije bio ništa glasniji od zvuka koji nastane kada krupan čovjek sjedne na kauč. To je bilo dovoljno sigurno. Nitko ne zove policiju kada debeli tip sjedne na kauč. Na podu je bio sag, nekakav perzijski, vjerojatno preostao još od prethodnog časnika koji je boravio u tom uredu i davno umro od srčanog udara. Ispod saga su bile pločice, a onda čvrsti pentagonski beton. Stoga je prijenos zvuka bio ograničen. Nitko neće ništa čuti, rekao je Frazer prije. To si dobro predvidio, pomislio sam. Seronjo. Izvukao sam neovlaštenu Berettu iz džepa službene odore i jedan je dugi trenutak držao uperenu u njega. Za svaki slučaj. Nadaj se najboljem, planiraj za najgore. No nije se pomaknuo. Nije ni mogao. Možda samo kapcima. Vrat mu je bio labav pri vrhu. Kralješci u njemu bili su u potpunosti prekinuti. Njegovu je lubanju uz tijelo držala samo koža. Na trenutak sam ga ostavio da leži gdje je bio te sam namjeravao napraviti korak prema sredini sobe i početi pospremati stvari kad su se vrata otvorila. U ured je ušla Frances Neagley. Bila je u maskirnoj odori i nosila gumene rukavice. Dvaput je pogledala po prostoriji i rekla: "Moramo ga pomaknuti tamo gdje je bila fotografija." Ja sam samo stajao. "Brzo", rekla je. Na to sam se pokrenuo i odvukao ga do mjesta gdje je mogao pasti dok je stavljao fotografiju na zid. Mogao je pasti na leđa i udariti glavom o rub stola. Udaljenost je odgovarala. "Zašto bi pao?" rekao sam. "Zabijao je čavlić", rekla je Neagley. "Trgnuo se kad se čekić nepredviđeno odbio prema njegovu licu. Bilo je to poput trzaja koljena. Refleks. Nije si mogao pomoći. Noge su mu se zapetljale o sag i pao je na leđa."

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee  

Advertisement