Page 265

bilježnicu, a iz nje izvadio fotografiju. Pružio mi ju je, ispruživši ruku do kraja preko tunela sustava prijenosa. Satnik Reed Riley. Prvi put sam mu vidio lice. Fotografija je bila u boji. Vjerojatno ju je snimio za putovnicu ili neki drugi civilni dokument pa nije smio imati vojničku kapu niti bilo što drugo što bi moglo ometati pogled na njegovo lice. Izgledao je kao da je u kasnim dvadesetima. Bio je širok u ramenima, ali dobro građen, negdje napola između krupnog i vitkog. Imao je ten taman od sunca i vrlo bijele zube od kojih su se neki vidjeli iza osmijeha. Imao je kratko ošišanu smeđu kosu i mudre, bezizražajne oči u čijim su se kutovima vidjele mrežice sitnih bora. Izgledao je pouzdan, sposoban, čvrst i pravi seronja. Upravo poput svakog satnika pješaštva kojeg sam ikada vidio. Vratio sam fotografiju, također ispruživši ruku do kraja preko tunela sustava prijenosa. "Možemo biti sretni ako ga uopće prepozna", rekao sam. "Siguran sam da svi rendžeri izgledaju jednako staroj gospođi McClatchy." "To možemo saznati samo na jedan način", rekao je Munro i otvorio vrata. Izašao sam sa svoje strane i pričekao ga da zaobiđe prednji dio auta. "Uspoređujući podatke otkrio sam još nešto", rekao je. "Nešto što će te možda zanimati. Šerifica Deveraux nije lezbijka. I ona je jedan od Rileyjevih uspjeha. Čini se da su izlazili zajedno prije manje od jedne godine." A zatim je krenuo ispred mene prema vratima Emmeline McClatchy. Emmeline McClatchy otvorila je vrata nakon što je Munro drugi put pokucao. Pozdravila nas je s uljudnom suzdržanožću. Mene se sjećala otprije. Pozorno je poslušala dok se Munro predstavljao, a zatim nas pozvala unutra, u malu prostoriju u kojoj su bila dva drvena stolca, po jedan sa svake strane ognjišta, a na podu je bio sag od obične tkanine. Strop je bio nizak, sve se doimalo skučeno i osjećao se miris kuhanja. Na zidu su bile tri uokvirene fotografije. Na jednoj je bio Martin Luther King, na drugoj predsjednik Clinton, a na trećoj Rosemary McClatchy. Njezina je fotografija bila iz iste serije kao i ona koju sam vidio u šerifovom uredu, no na ovoj je možda izgledala još i bolje. Prijatelj s fotoaparatom, jedna rola filma, sunčano poslijepodne, okvir, čekić i čavao. To je bilo sve što je ostalo od jednog života.

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee  

Advertisement