Page 220

drveće Kelhama udaljavalo se od nas u blagoj krivulji, a dvjesto metara južno stara se šuma udaljavala u gotovo simetričnoj konfiguraciji. Deveraux je vozila na sjeveroistok, pod kutom od četrdeset i pet stupnjeva u odnosu na cestu, dok se auto ljuljao i poskakivao, a zatim je u širokom luku skrenula sa zemljane ceste i zaustavila se bočnom stranom automobila uz sam rub šume. Moja su vrata bila udaljena oko dva metra od najbližeg stabla. "Oružje?" rekao sam. "Isuse", rekla je ona. "Sve je ovo protuzakonito na nebrojeno načina." "Ali kao što si rekla, njihova riječ protiv moje. Bude li ondje nekog na koga ću morati pucati, oni će reći da ga nije bilo. Što ću više pucati, to će oni više nijekati." Duboko je udahnula pa ispustila zrak iz pluća te izvukla sačmaricu iz navlake koja se nalazila između naših sjedala. Bio je to stari model Winchester 12. Puška je bila duga oko jedan metar i teška oko tri kilograma. Bila je izgrebena i oštećena, ali dobro ulaštena i nauljena. Možda je kupljena i prije pedeset godina, no činilo se da se nakon toga netko odlično brinuo za nju. Unatoč tome, uvijek se brinem zbog oružja iz kojeg nikad nisam pucao. Nema ničeg goreg nego povući okidač i shvatiti da puška nije opalila. Ili promašiti. "Radi li?" upitao sam je. "Savršeno", rekla je. "Kad si zadnji puta pucala iz nje?" "Prije dva tjedna." "U što?" "U metu. Moj odjel svake godine polaže ispit iz gađanja. A ja uvijek moram biti bolja od njih. Zato vježbam." "Jesi li pogodila metu?" "Uništila sam je." "Jesi li ponovno napunila pušku?" upitao sam. Nasmiješila se i rekla: "U spremniku je šest patrona i jedna u ležištu zatvarača puške. U prtljažniku imam rezervne patrone. Dat ću ti ih onoliko koliko ih možeš nositi." "Hvala ti."

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee  

Advertisement