Page 210

47. POGLAVLJE

Barem pola od tog sata proveo sam na pločniku, ne radeći ništa, Uglavnom sam bio naslonjen na zid i nisam se micao. Profesionalna vještina. Neophodno potrebna u mojoj vrsti posla. Dobar sam u tome. Ali znam ljude koji su još bolji. Znam ljude koji su čekali satima, danima ili tjednima da se nešto dogodi. Ja sam čekao starca s krojačkim metrom oko vrata da se pojavi I otvori trgovinu muške odjeće, što se naposljetku i dogodilo. Odvojio sam se od zida, prešao ulicu i ušao za njim u trgovinu. On je petljao oko brava i svjetala, a ja sam se zaputio ravno prema hrpi košulja. Našao sam istu onakvu kakvu sam imao na sebi i odnio je na pult. "Stvarate zalihe?" pitao je starac. "Ne, ona prva se zaprljala", rekao sam. Nagnuo se i zagledao prema mom džepu. Vidio sam da njegov pogled prati zavojit trag krvi. Najprije prema dolje, a onda prema gore, Rekao je: "Siguran sam da se to može oprati. U hladnoj vodi, možda s malo soli." "Soli?" "Sol pomaže kod uklanjanja krvavih mrlja. I hladna voda. Topla voda ih širi." "Ne vjerujem da hotel Toussaints nudi naročito naprednu uslugu pranja rublja", rekao sam. "Zapravo, mislim da uopće ne nude nikakvu uslugu pranja rublja. Čak ne nude ni kavu u salonu." "Možete ponijeti košulju sa sobom kući, gospodine." "Kako?" "Pa u kovčegu." "Lakše mi je da je samo zamijenim novom." "Ali to će biti vrlo skupo." "U usporedbi s čime? Koliko stoje kovčezi?" "Ali kovčeg biste mogli imati zauvijek. Koristili biste ga stalno, tijekom mnogih godina."

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee  

Advertisement