Page 201

ponoć. Pod zvijezdama. Pruga je prilično blizu. Vani je sigurno fantastično." "Da, mora biti", rekao sam. "Sinoć sam stajao uz samu prugu u ponoć. Doimalo se poput kraja svijeta." "Odgovara li to vrijeme? Zbog ogrebotina?" "Ako su ogrebotine nastale prilikom seksa u ponoć, ubijena je u četiri ujutro. Kad su pronašli truplo?" "U deset sljedeće večeri. To je osamnaest sati. Do onda bi već došlo do djelomičnog raspadanja." "Vjerojatno. No trupla kojima je ispuštena krv, izgledaju prilično neobično. Nije bilo lako utvrditi točno vrijeme smrti. A liječnik koji radi za tvoj ured, nije baš Sherlock Holmes." "Znači, moguće je?" "Morali bismo objasniti zašto se dotjerala i odjenula gaćice između ponoći i četiri ujutro." Razmišljali smo o tomu na trenutak. Zatim smo se prepustili inerciji. Nismo više govorili, ni o haljinama, ni o hulahopkama. Ni o povratku u sobu, glasačima i ugledu. Samo smo zaspali zagrljeni, nepokriveni, goli u mrtvoj tišini noći u Mississippiju. Četiri sata poslije bio sam opet budan i potvrđivao svoje najdublje uvjerenje: Drugi put je najbolje. Sve poluformalne uljudnosti prvog puta mogu biti zaboravljene. Svi trikovi kojima prvi put želimo ostaviti dojam, mogu biti napušteni. Bolje se poznajete, ali uzbuđenje još nije izgubljeno. Uglavnom znate što će upaliti a što neće. Drugi put ste zbilja spremni za rock and roll. A mi smo to i učinili. Deveraux je poslije zijevnula, protegnula se i rekla; "Nisi loš za vojnika." "Ti si sjajna za marinca." "Bolje da pripazimo. Mogli bismo razviti osjećaje jedno prema drugom." "Što je to?" "Koje?" "Osjećaji."

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee  

Advertisement