Page 192

"Zašto im je bila zanimljiva?" "Vjerojatno su mislili da im može pomoći." "Je li im pomogla?" "Ni najmanje. U njoj nije bilo ništa važno." "Očajni su, zar ne?" "Moj se zapovjednik ispričavao zbog toga." "I trebao bi." "Pitao me je li razglednica pisana šifrom. No mislim da je zapravo on govorio u šiframa. Mislim da je to činio od početka. Još od kad me deset minuta grdio zbog moje kose. To mu nije nalik, a mislim da je to i bila bit svega. Govorio mi je da to ne čini svojom voljom. Govorio mi je da je u mraku, da slijedi zapovijedi i radi nešto što ne želi." "Baš lijepo što te opterećuje svojim problemima. Mogao je poslati nekoga drugog." "Jesi li sigurna? Možda je ova operacija u cijelosti planirana na višoj razini. Kao kad vlasnici momčadi biraju igrače za utakmicu. Munro i ja. Možda se spremaju smanjiti broj ljudi pa žele testirati našu odanost." "Munro mi je rekao da je čuo za tebe." Kimnuo sam glavom. "Nismo se upoznali." "Reputacija može biti opasna u ovakvim vremenima." Nisam rekao ništa. "Da pitam svoje stare prijatelje da provjere tebe, što bih otkrila?" "Ima pojedinosti koje nisu baš lijepe", rekao sam. "Znači, vrijeme je za otplatu dugova", rekla je. "Za nekoga je to situacija u kojoj ne može izgubiti. Ili će te slomiti, ili će te se riješiti. Negdje imaš neprijatelja. Znaš li tko bi to mogao biti?" "Ne znam", rekao sam. Nekoliko smo trenutaka šutjeli, dok nismo sve pojeli. Tanjuri su bili prazni. Meso, pecivo, sir, krumpiri, ničega više nije bilo. Bio sam sit. Deveraux je bila dvostruko sitnija od mene. Možda i više. Ne znam kako je uspijevala jesti toliko. "Pričaj mi o svom bratu", rekla je.

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee  

Advertisement