Page 190

državi može biti." "Zašto je novinar došao ovamo?" "Voljela bih da sam imala priliku razgovarati s njim. Možda je imao nešto što bih mogla iskoristiti." Konobarica je donijela moju kavu i čašu vode za Deveraux. Iza sebe sam čuo kako je vlasnik hotela zagunđao i okrenuo stranicu u novinama. "Moj zapovjednik još tvrdi da nema vojnika izvan baze", rekao sam. "Kako se osjećaš zbog toga?" pitala je Deveraux. "Ne znam. Ako mi laže, bilo bi to prvi put." "Možda netko laže njemu." "Tako mlada, a tako cinična." "Ti ne misliš tako?" "To je više nego vjerojatno." "Kako se osjećaš zbog toga?" "Postala si psihoanalitičarka?" Nasmiješila se. "Samo me zanima. Jer sam to i sama prošla. Ljuti li te to?" "Nikad se ne ljutim. Vrlo sam miran." "Izgledao si ljutito prije dvadeset minuta. S rođacima McKinney." "To je bio samo tehnički problem. Vezan uz vrijeme i prostor. Nisam želio zakasniti na večeru. Zapravo nisam bio ljutit. Barem ne isprva. Poslije sam postao malo frustriran. Mentalno, razumiješ? Kad su došla četvorica, dao sam im priliku da se vrate s većim brojem ljudi. A što su oni učinili? Dodali su još dvojicu. To je bilo sve. Došlo ih je ukupno šest. Što im je bilo? Željeli su pokazati da me ne poštuju. Omalovažavali su me." "Mislim da bi se većina složila kako napad šestorice na jednog Ilije omalovažavanje", rekla je Deveraux. "Ali upozorio sam ih. Rekao sam im da će trebati još ljudi. Pokušao sam biti pravedan. Ali nisu me poslušali. Kao da sam razgovarao s nekim iz Pentagona." "Kako ti ide s tim?" "Ne baš dobro. Nisu ništa bolji od rođaka McKinney." "Jesi li zabrinut?"

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee  

Advertisement