Page 171

38. POGLAVLJE

Slijedio sam Deveraux iz prostorije u prostoriju dok ih je ona pregledavala. Svježe oličeni zidovi. Još novi dvosjed i naslonjač. Nedavni model TV aparata. Moderni videorekorder. Čak ni lonci i tave te noževi i vilice u kuhinji nisu imali oštećenja ili ogrebotine nastale od dugotrajne upotrebe. U ormaru nije bilo odjeće starije od nekoliko sezona. Nije bilo starih haljina sa školskog plesa prekrivenih najlonom. Ni stare odore navijačice. Ni obiteljskih fotografija. Ni uspomena. Ni starih pisama. Ni pehara iz softballa, ni kutijice za nakit s oštećenom figuricom balerine. Ni ofucanih plišanih životinjica sačuvanih iz djetinjstva. "Je li to važno?" pitala je Deveraux. "Ona je, naposljetku, bila samo slučajna žrtva." "Ona je slučaj koji se ne uklapa u sliku", rekao sam. "A ja ne volim takve slučajeve." "Već je živjela ovdje kad sam se vratila u grad. Nikad nisam razmišljala o njoj. Mislim, ljudi stalno dolaze i odlaze. Ovo je Amerika." "Jesi li išta čula o njezinom podrijetlu?" "Ni riječi." "Nekakva govorkanja ili nagađanja?" "Baš ništa." "Je li imala kakav posao?" "Nije." "Naglasak?" "Srednji Zapad, možda. Ili čak nešto južnije. Iz unutrašnjosti, svakako. Samo sam jednom razgovarala s njom." "Jeste li uzeli otiske prstiju s trupla?" "Nismo. Zašto bismo? Znali smo tko je ona." "Jeste li zbilja znali?" "Sad je prekasno." Kimnuo sam. Dotad bi se koža s Chapmaničinih prstiju već skidala poput mekane stare

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee  

Advertisement