Page 165

Deveraux je pokazala na jedna od vrata. "U garaži." Izvadio sam lisnicu iz torbice. U njoj nije bile ničega osim nešto gotovine i vozačke dozvole izdane u Mississipiju, tri godine ranije. Fotografija na vozačkoj oduzela je Chapmanici bar pola od njezine zavodljivosti, ali još ju je vrijedilo pogledati. Ukupna vrijednost gotovine bila je manja od trideset dolara. Vratio sam lisnicu u torbicu, a torbicu stavio tamo gdje je bila, odmah do hladnjaka. Otvorio sam vrata koja mi je Deveraux pokazala, i iza njih našao usku prljavu prostoriju u kojoj su se nalazila još dvoja vrata. Jedna su vodila u stražnje dvorište s moje lijeve strane, a druga u garažu točno preda mnom. Garaža je bila potpuna prazna. U njoj se nalazio samo automobil. Honda. Uvoz na malo, srebrne boje, čist i neoštećen, stajao je ondje hladno i strpljivo, pomalo mirišući na ulje i nesagoreni ugljikovodik. Oko njega nije bilo ničega do uredno pometenoga betonskog poda. Nije bilo neotvorenih kutija, ni stolaca poderanih presvlaka, ni nedovršenih projekata, ni smeća, ni neuredno nabacanih stvari. Nije bilo ničega. Neobično. Otvorio sam vrata koja su vodila van, na stražnje dvorište i izašao. Deveraux je krenula za mnom. "Je li unutra bilo nešto što sam trebala vidjeti?" pitala me. "Jest", rekao sam. "Unutra je bilo nečega što je svatko morao vidjeti." "Dakle, što sam to propustila?" "Ništa", rekao sam. "Toga što smo trebali vidjeti nije bilo unutra. To je moje mišljenje. Određene stvari smo morali vidjeti, ali nismo, Jer ih nije bilo." "Kakvih stvari?" pitala je. "Poslije", rekao sam jer sam dotad već uočio nešto drugo.

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee  

Advertisement