Page 111

"Neku dvojicu u kamionetu. Gnjavili su me sinoć. I opet jutros. To je jednom previše." "Kako su izgledali?" "Prljavi, masni, obrasli i tetovirani." "Vozili su stari crni kamionet obojen običnom četkom?" "Da." "To su bratići McKinney. U idealnom svijetu netko bi ih prebio jednom tjedno, točno kao sat. Hvala ti na potpunom i iskrenom priznanju, no neću ništa poduzimati, ništa glede toga." "Ali?" "Nemoj to više raditi. I čuvaj leda. Sigurna sam da upravo sada planiraju okupiti cijelu obitelj i potražiti te." "Ima ih još?" "Ima ih na desetke. Ali ne moraš se brinuti. Barem ne još. Trebat će im neko vrijeme da se okupe. Nitko od njih nema telefon. Nitko od njih ne zna koristiti telefon." U tom su trenutku posvuda u zgradi počeli zvoniti telefoni. Čuo sam užurbane glasove preko radija, iz prostorije u kojoj je krupna žena sjedila za centralom. Deset sekunda poslije pojavila se na vratima, bez daha, držeći se za oba dovratka kako bi uhvatila ravnotežu, i rekla: "Pellegrino se javlja s mjesta blizu Clancyjevih. Blizu raskoljenog hrasta. Kaže da imamo još jedno umorstvo."

Profile for mementobookstore

Afera Child Lee  

Afera Child Lee  

Advertisement