__MAIN_TEXT__
feature-image

Page 1

Damir De Zan SLIKA I CRTEŽ U PSIHOTERAPIJI DJECE I OBITELJI


MEDICINSKA NAKLADA — ZAGREB BIBLIOTEKA PRIRUČNICI Damir De Zan / SLIKA I CRTEŽ U PSIHOTERAPIJI DJECE I OBITELJI

Autor

Prim. mr. sc. Damir De Zan, dr. med. specijalist psihijatrije i psihoterapeut, sub specijalist dječje i adolescentne psihijatrije, Klinike za psihološku medicinu, KBC Zagreb

Recenzenti Prim. mr. sc. Jarmila Škrinjarić, dr. med. Prim. dr. sc. Gordan Majić, dr. med.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 833505 ISBN 978—953—176—611—1

© Sva prava pridržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni djelomično reproducirati, pohraniti u sustav za reproduciranje, niti prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji način bez pismenog dopuštenja autora i izdavača.


Damir De Zan

Slika i crte탑 u psihoterapiji djece i obitelji

ZAGREB, 2013.


Predgovor recenzenata

Slika i crtež u psihoterapiji djece i obitelji, autora prim. dr. sc. Damira De Zana, doživjela je i svoje drugo, obnovljeno i dopunjeno izdanje. Knjiga je namijenjena liječnicima, specijalizantima psihijatrije, dječje psihijatrije, poslijediplomcima iz područja psihijatrije, dječje psihijatrije, psihoterapije, psiholozima, defektolozima - rehabilitatorima, dječjim odgojiteljima, učiteljima, profesorima, pedagozima, a i roditeljima, i svima ostalima koji rade s djecom i uspostavljaju s djecom emocionalne odnose. U knjizi nalazimo, osim kliničkih prikaza, cjelovito kliničko istraživanje u individualnoj i obiteljskoj dječjoj psihoanalitičkoj psihoterapiji, ali i sugestije za “edukativne likovne radionice”, s konkretnim, cjelovitim naputcima i opisima “radionica”. Također, naglasak je u zasebnom, petom poglavlju knjige, i na potrebu suradnje s odgojiteljima, učiteljima, profesorima, stručnim službama u školama te njihovoj edukaciji i senzibilizaciji, kako bi razvili ”individualizirani pristup”, tj. “psihoterapijski stav” naspram djeteta. U uvodu knjige se govori o povijesti istraživanja likovnog izraza u psihijatriji, psihoanalizi i psihoanalitičkoj psihoterapiji djece i odraslih, o povijesti dječje psihoanalitičke psihoterapije i metodološkim razlikama u psihoanalitičkoj psihoterapiji djece i odraslih. Autor fokusira svoje zanimanje (interes) na psihoanalitičku psihoterapiju

Slika i crtež u psihoterapiji djece i obitelji

V


igrom, a napose crtežom kao dijelom te igre. Svoje kliničko iskustvo prikazuje zorno i jednostavno u zasebnom poglavlju, koncipiranom u istraživanje, respektirajući sve kautele znanstvenoga, kliničkog istraživanja. Osobito su zanimljive slike i crteži djece, reproducirani u boji, njih tridesetak, te desetak reproduciranih grafika u poglavlju o obiteljskoj psihoterapiji, što može biti od pomoći edukantima, specijalizantima i inim zainteresiranima, s obzirom na to da su postavljeni na način zahtjevnoga znanstveno-kritičkoga kliničkog istraživanja slijedeći sve istraživačke propise. U četvrtom i petom poglavlju govori se o “edukativnim radionicama” i mogućnosti “psihoterapijskog sustava” u pedagogiji.

VI

Zbog svega navedenoga, držimo da je pred nama konzistentno, dijelom znanstveno a dijelom pregledno djelo, s osobnim prilozima, kliničkim i znanstvenim, s osvrtima na inozemne trendove i iskustva, potkrijepljeno s oko stotinu i osamdeset referencija. Ova je knjiga doprinos razvoju dječje psihijatrije i psihoanalitičke psihoterapije djece, koristan priručnik mlađim kolegama, a posveta autorovim (našim) učiteljima. Prim. mr. sc. Jarmila Škrinjarić Prim. dr. sc. Gordan Majić  

Damir De Zan


Sadržaj 1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1.1. 1.2. 1.3

Povijest istraživanja likovnog izraza u psihijatriji. . . . . . . . . . . . . 1 Likovni izraz u psihoanalizi i psihoanalitičkoj psihodinamski orijentiranoj psihoterapiji djece. . . . . . . . . . . . . . . 4 Psihodijagnostičke mogućnosti dječje slike i crteža. . . . . . . . . . 17

2. Kliničko istraživanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 2.5. 2.6. 2.7.

Radna hipoteza. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Predmet i cilj kliničkoga istraživanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Uzorak kliničkog istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Metoda kliničkog istraživanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Rezultati kliničkog istraživanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Rasprava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Zaključci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101

VII

3. Primjena crteža u procesu postavljanja indikacije za obiteljsku psihoterapiju. . . . . . . . . 109 4. Prijedlozi za psihoterapijsku likovnu radionicu. . 121

4.1. 4.2. 4.3. 4.4.

Igra kutijama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Opcrtavanje partnera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Skupni crtež. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 Individualni crtež u skupini. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

5. Dijete-obitelj-škola. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 5.1. 5.2. 5.3. 5.4. 5.5. 5.6.

Nazočnost roditelja — osnova preventive emocionalnih smetnji djece i mladeži. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 Psihodinamski pristup djeci i mladeži s teškoćama učenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 Fobija od škole. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 Psihoterapijske mogućnosti učitelja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150 Korak u prevladavanju represivne škole. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156 Savjetodavni rad s roditeljima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163

Životopis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169

Slika i crtež u psihoterapiji djece i obitelji


UVOD

VIII

Damir De Zan


UVOD

1. Uvod

1.1.

Povijest istraživanja likovnog izraza u psihijatriji Već su Platon, prema Esmanu (1) i Aristotel, prema Zilboogu (2) povezivali stvaralačke mogućnosti pojedinca s njihovim duševnim stanjem. Platon nadarenost umjetnika dovodi u svezu s “božjim darom”. Aristotel govori o skromnim mogućnostima stvaraoca koji u maničnom stanju postaje genij. Usprkos tim davnim postavkama, prvi su radovi o likovnom stvaralaštvu duševno bolesnih objavljeni tek koncem 19. stoljeća. To su, prema Pražiću (3) radovi francuskih psihijatara Tardieua i Simona, publicirani 1872. i 1876. godine. Nakon tih pionirskih radova u području likovne psihopatologije raste interes za likovno stvaralaštvo duševno oboljelih te se publiciraju znanstvene rasprave o toj temi. Godine 1907. Reja (4) govori o likovnom izražavanju duševno bolesnih. Važno je napomenuti da Reja u svom radu niječe namjeru likovnoga stvaranja u duševno bolesnih, a potvrđuje značenje slike i crteža u komunikaciji duševno bolesnoga i njegove društvene okoline. U istom radu Reja registrira i sličnost crteža duševnoga bolesnika i crteža djeteta, kao i druge karakteristike crteža duševno

Slika i crtež u psihoterapiji djece i obitelji

1


KLINIČKO ISTRAŽIVANJE

idem na terapiju u Zagreb”. Pritom dodiruje liječnika i očekuje da joj se jednako uzvrati.

34

Crtež kojim se pokazuje emocionalni odnos prema terapiji, mjestu terapije ili terapeutu možemo nazvati transfernim crtežom. Treći crtež najvjerojatnije ključan u liječenju, nacrtan je tri seanse nakon drugoga crteža. Nakon završetka crtanja Martina kaže da je to vaza sa cvijećem na stolu. Terapeut se divi vazama i cvijeću i pita za koga je, za mamu, ili možda za njega. Martina šuti, oborena pogleda i pognute glave. Liječnik pita o čudnoj boji stola i zida. Doima se sve potištenijom. Terapeut ukazuje na neravan stol. Djevojčica tvrdi da je to stoljnjak. Počinje plakati. “To je cvijeće na grobu moga tate”, uspije reći kroz suze. “Nikad nisam bila, u tri godine. Mama me nije vodila, a ja je nisam molila jer sam mislila da će se ljutiti ako to tražim”. Liječnik kaže da je sad učinila to što je htjela, da je to lijepo i razumljivo imati takvu želju. Uvjerava je da ima dovoljno cvijeća za sve tri godine, skoro po dvije vaze za svaku. Počinje se smješkati, Crtež br. 2 “Put u Zagreb”

Damir De Zan


KLINIČKO ISTRAŽIVANJE Crtež br. 3 “Cvijeće na grobu moga tate”

35

Slika i crtež u psihoterapiji djece i obitelji


KLINIČKO ISTRAŽIVANJE

djeci prilagođenu tehniku psihoanalitički orijentirane psihoterapije iz psihoterapijske ordinacije proširiti u: • dječje odjele bolnica i klinika • škole • dječje vrtiće • prognaničke i izbjegličke kampove • druge ustanove gdje djeca borave dulje vrijeme

Zajedničko je za sva navedena mjesta da u njima borave djeca, dulje ili kraće vrijeme, te da likovno izražavanje predstavlja dio uobičajenih svakodnevnih organiziranih ili spontanih aktivnosti. Takva ekspanzija psihoterapijskoga pristupa, s pomoću modificirane i djeci prilagođene psihoanalitički orijentirane psihoterapijske tehni100

ke, u dječje odjele bolnica i klinika, škole, dječje vrtiće i prognaničke te izbjegličke kampove korisna je zbog unaprjeđenja mentalnoga zdravlja djece i prevencije psihičkih poremećaja u dječjoj dobi. U tim bi okvirima spontano slikanje i crtanje omogućilo djeci abreakciju unutarnjih konflikata produbljenih aktualnim okolnostima. Na taj bi način bila omogućena i emocionalna abreakcija aktualne frustracije izazvane separacijskim stresom zbog hospitalizacije, operacije, ostajanja u dječjem vrtiću i privikavanja na nj te okolnostima prije, za vrijeme i nakon dolaska u progonstvo ili izbjeglištvo. Analizom, objašnjavanjem i interpretacijom crteža i slika mogla bi se odrediti skupina djece rizične za razvoj psihičkih problema i poremećaja, a dalju brigu o takvoj skupini preuzeo bi psihoanalitički orijentiran psihoterapeut, bilo u mjestu gdje su djeca smještena, bilo u svojem terapijskom prostoru.

Damir De Zan


KLINIČKO ISTRAŽIVANJE

2.7.

Zaključci Na temelju analize i rasprave rezulata kliničkog istraživanja mogu se donijeti sljedeći zaključci: 1.

Slika i crtež neophodan su dio dijagnostičkog i terapijskoga procesa u uzorku s obzirom na nedostatnu verbalnu komunikaciju pacijenta.

2. Slika i crtež spontano nastali u psihoanalitički orijentiranoj

psihoterapiji djece prijelazni su objekt, međuprostor i katalizator psihoterapijskoga procesa. 3. U slikama i crtežima spontano nastalim tijekom psihotera-

101

pije djeteta pojavljuju se: • problemi zbog kojih je dijete upućeno u psihoterapiju, • nesvjesni konflikti koji su u pozadini simptoma, • dinamika transfernog odnosa i • otpor.

Utvrđeno je da postoje tri tipa slika i crteža nastalih tijekom psihoterapije: • slike i crteži u kojima se pojavljuje transfer nazvani su

transferne slike i crteži; • slike i crteže u kojima se pojavljuju problemi zbog kojih je pacijent upućen u psihoterapiju i nesvjesni konflikti koji su u pozadini simptoma autor naziva “problemske slike i crteži”; • slike i crteže u kojima se pojavljuju problemi zbog kojih je

pacijent upućen u psihoterapiju i nesvjesni konflikti koji su u pozadini simptoma, a istodobno su na njima prisutni

Slika i crtež u psihoterapiji djece i obitelji


DIJETE-OBITELJ-ŠKOLA

124

Damir De Zan


DIJETE-OBITELJ-ŠKOLA

5. Dijete-obitelj-škola

5.1.

Nazočnost roditelja - osnova preventive emocionalnih smetnji djece i mladeži

125

„Vjeruje se da je bitno za mentalno zdravlje da malo dijete osjeti topli, bliski i kontinuirani odnos sa svojom majkom (ili stalnim supstitutom majke) u kojem će oboje naći zadovoljstvo i ugodu.“ John Bowlby Pisati o emocionalnim problemima djece i mladeži nije nimalo jednostavno niti lako. Značilo bi to obuhvatiti čitavu dječju psihijatriju. Ovim bismo poglavljem, međutim, skromno skrenuli pozornost svih zainteresiranih na jedan od najčešćih, ako ne i najčešći uzrok emocionalnih smetnji djeteta – odsutnost roditelja. Odsutnost ne znači samo fizičku udaljenost, već i emocionalnu hladnoću, depresiju, šutnju, fantaziranju odvojenost, otvorenu prijetnju napuštanjem, nedostatak njege i nježnosti i sl. Psihijatri—psihoterapeuti angažiraju se svojim radom u tretmanu djece i mladeži koja su već razvila kliničke simptome na osnovi zbivanja u svojim obiteljima (17). Ti se simptomi manifestiraju u obitelji i izvan nje, u široj društvenoj zajednici, skrećući na sebe pozornost

Slika i crtež u psihoterapiji djece i obitelji

Profile for Marko Habuš

Slika i crtez u psihoterapiji  

Slika i crtez u psihoterapiji  

Advertisement